MEDICINA U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

ZDRAVSTVENA SKRB ZA VULNERABILNE SKUPINE

KRIZNA STANJA / IZVANREDNE OKOLNOSTI

• Niz nepredviđenih teških vanjskih ili unutarnjih opasnosti i situacija (nužnost obrane od vanjskog neprijatelja, pobuna, neredi, terorizam, velike prirodne katastrofe, i sl. )

• Na općoj razini, izvanredno stanje podrazumijeva određenu opasnost na koju javna vlast Ustavom ima ovlast i dužna je reagirati primjenom izvanrednih mjera

• Osnovni cilj: očuvanje opstojnosti države

• Posebnost: moguća i posebna razdioba vlasti u državi

• Ustav Republike Hrvatske – uvođenje izvanrednog stanja:

1. ratno stanje – odluku o ratu i miru donosi Hrvatski sabor, a predsjednik Republike temeljem te odluke objavljuje rat i zaključuje mir

2. neposredna ugroženost neovisnosti i jedinstvenosti države – podrazumijeva stanje realne vanjske ili unutarnje opasnosti za državnopravni poredak

3. velike elementarne nepogode (članak 2. Zakona o zaštiti od elementarnih nepogoda)

4. nemogućnost tijela državne vlasti da redovito obavlja svoje ustavne dužnosti.

- čl. 17 – u slučaju izvanrednih stanja pojedine slobode i prava se mogu ograničiti

DEFINICIJE KATASTROFA

• Međunarodna federacija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca:

"Iznenadan, porazan događaj koji ozbiljno ometa funkcioniranje zajednice ili društva i uzrokuje ljudske, materijalne i gospodarske ili ekološke gubitke koji prelaze sposobnosti zajednice ili društva da se s njima nosi uz korištenje vlastitih resursa. Iako često uzrokovane prirodom, katastrofe mogu biti uzrokovane djelovanjem ljudske vrste. "

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

• SZO: sposobnost sustava zdravstvene zaštite, odnosno njegovih kapaciteta, da odgovore na ukupnost krize koju izvanredne okolnosti, odnosno stanja, mogu izazvati

• ne sudjeluje samo zdravstvena (profesionalna) djelatnost, već niz drugih djelatnosti (policija i vatrogasci te civilna zaštita i oružane snage)

- osposobljenost i za »prvu ili hitnu pomoć« unesrećenima i bolesnima

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

• Odgovor na događanja - Strategija 2010 (međunarodne federacije i nacionalna društva): - jačanje planiranja priprema za katastrofe,

- izgradnja efikasnih mehanizama odgovora,

- jačanje svijesti u zajednici i javna edukacija,

- umanjenje posljedica kroz koordinacije

ZDRAVSTVENA ZAŠTITA U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

• Drugi međunarodni, neobvezujući dokumenti, poput rezolucija, deklaracija i

kodeksa:

- UN-a

- VE

- EU (iskustvo Haitija – traži se bolja djelotvornost, učinkovitost, koherentnost)

- Okvir za djelovanje od 2005. do 2015. (“Hyogo okvir”) - izgradnja elastičnosti zajednica prema katastrofama

• ZDRAVSTVENA SKRB U IZVANREDNIM SITUACIJAMA

- tehnologija “civilne” i “mirnodopske” medicine se ne može primijeniti

- posebni protokoli i metode koji trebaju osigurati: a) maksimalni broj spašenih života b) najbržu moguću pomoć unesrećenima c) najbolje moguće uvjete zbrinjavanja

• ZDRAVSTVENA SKRB U IZVANREDNIM SITUACIJAMA

- plan za krizna stanja bolnice mora voditi računa i o svakodnevnim aktivnostima

- kvaliteta kriznog plana mjeri se: a) vremenom odgovora b) kapacitetima spremnosti - trijaža: prema očekivanim rezultatima a ne prema vrsti ozljede

• ZDRAVSTVENA SKRB U IZVANREDNIM SITUACIJAMA

- trijaža se provodi po dvije osnove: a) tko ima prioritet u zdravstvenoj skrbi na licu mjesta

b) tko ima prioritet pri transportu - ne smije se zaboraviti na epidemiološki nadzor i očuvanje zdravlja

REZOLUCIJE

1. WMA, Stockholm, 1994., Rezolucija o medicinskoj etici u slučaju velikih katastrofa:

- Definicija katastrofe

- Trijaža

- Odnos sa žrtvama

- Odnos sa trećim stranama

- Dužnost paramedicinskog osoblja

- Obuka

- Odgovornost

REZOLUCIJE

2. WMA, Havana, 1956., deklaracija o načelima medicinske etike u ratnim prilikama; Venecija, 1983., deklaracija o postupcima u oružanim sukobima:

- načela jednaka kao u miru

- osnovni zadatak očuvanje zdravlja i spašavanje života

Dokumenti koji reguliraju biomedicinska istraživanja

Pravno neobvezujući instrumenti

1. Helsinška deklaracija, WMA, 1964.

2. Opća deklaracija o bioetici i ljudskim pravima, UNESCO, 2005. (1997. – Opća deklaracija o ljudskom genomu i ljudskim pravima, 2003. – Međunarodna deklaracija o ljudskim genetskim podacima)

3. Međunarodne etičke smjernice za biomedicinska istraživanja, Vijeće za međunarodne organizacije medicinskih znanosti (CIOMS), 1982.

4. Smjernice za dobru kliničku praksu ICH, E6, 2002.

Pravno obvezujući instrumenti

1. tekst Europske Unije (Direktiva 2001/20/EC) Europskog parlamenta i Vijeća, 04.04.2001., glede usaglašavanja zakona, propisa i odredaba zemalja članica koji se odnose na provođenje dobre kliničke prakse u okviru kliničkih ispitivanja medicinskih proizvoda za ljudsku uporabu

2. Vijeće Europe - Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini (Konvencija iz Ovieda), 1997., sa Dodatnim protokolom o biomedicinskim istraživanjima

ZAŠTITA OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

REZOLUCIJA BR. 46/117, 1991., OPCA SKUPŠTINA

UJEDINJENIH NARODA:

PRIHVAĆA PRINCIPE ZA ZAŠTITU OSOBA S DUŠEVNIM

SMETNJAMA (DOKUMENT SLIJEDI ODREDBE OPĆE

DEKLARACIJE UN-A O LJUDSKIM PRAVIMA,

MEĐUNARODNOG SPORAZUMA O CIVILNIM I

POLITICKIM PRAVIMA, MEĐUNARODNOG SPORAZUMA O

EKONOMSKIM, SOCIJALNIM I KULTURNIM PRAVIMA)

USTAVNA OSNOVA PRAVA NA DUŠEVNI INTEGRITET U

REPUBLICI HRVATSKOJ: SLOBODA, JEDNAKOST,

SOCIJALNA PRAVDA I POŠTIVANJE LJUDSKIH PRAVA

(NAJVIŠE VREDNOTE USTAVNOG PORETKA ) NEOVISNO O

BILO KOJOJ OSNOVI DISKRIMINACIJE

ZAKON O ZAŠTITI OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA (NN,

BR. 111/97, 27/98, 128/99, 79/02)

- SVAKA OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA IMA PRAVO NA:

ZAŠTITU I UNAPREĐENJE SVOGA ZDRAVLJA

JEDNAKE UVJETE LIJECENJA KAO I OSOBE SMJEŠTENE U

DRUGE ZDRAVSTVENE USTANOVE

SLOBODE I PRAVA OSOBE S DUŠEVNIM SMETNJAMA MOGU

SE OGRANICITI SAMO ZAKONOM AKO JE TO NUŽNO RADI

ZAŠTITE ZDRAVLJA ILI SIGURNOSTI TE OSOBE I ZDRAVLJA

ILI SIGURNOSTI DRUGIH OSOBA

Osobe s duševnim bolestima i biomedicinska

istraživanja

HELSINŠKA DEKLARACIJA

Preporuke medicinskim doktorima za izvođenje

biomedicinskih istraživanja na ljudskim ispitanicima

Prilagođena na 18. skupštini Svjetske medicinske organizacije

u Helsinkiju, Finska, 1964. i revidirana na 29. skupštini

Svjetske medicinske organizacije u Tokiju, Japan, 1975.

Havajska deklaracija

Svjetskog psihijatrijskog društva

usvojena 1977. godine na Havajima i potvrđena na

Generalnoj Skupštini Svjetskog

psihijatrijskog društva u Beču, 1983. godine

- Cilj psihijatrije je liječenje mentalne bolesti i unapređenje

mentalnog zdravlja. Koristeći na najbolji način svoje

sposobnosti, u suglasnosti sa naučnim znanjem i etičkim

načelima, psihijatar treba služiti najboljim interesima pacijenta

i treba da se brine o zajedničkom dobru i pravilnoj raspodjeli

zdravstvenih resursa. Ispunjenje ovih ciljeva zahtjeva

kontinuirano istraživanje i kontinuiranu edukaciju zdravstvenog

osoblja, pacijenata i javnosti.

UN Konvencija o pravima osoba s poteškoćama,

2006.

Temeljeno na Općoj deklaraciji o ljudskim pravima (poštivanje

urođenog dostojanstva, sloboda izbora i neovisnost osobe;

nediskriminacija te jednakost muškarca i žene), Konvencija po

prvi puta jamči prava koja proizlaze s osnova poteškoća:

- puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo osoba

s poteškoćama, poštivanje različitosti i prihvaćanje poteškoća

kao dijela ljudske različitosti i čovječnosti;

- jednakost mogućnosti: pristupačnost i poštivanje sposobnosti

razvoja djece s poteškoćama u razvoju i poštivanje djece s

poteškoćama u razvoju na očuvanju vlastitog identiteta.

Smrtna kazna; Sprječavanje mučenja; Prava zatvorenika

• MEĐUNARODNI PRAVNI STANDARDI

- Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima

- Međunarodni sporazum o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima

- Konvencija o sprječavanju mučenja (i Fakultativni protokol)

- Prema Ustavu: čine dio unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj snazi su iznad zakona

SMRTNA KAZNA

WMA: Lisabon, 1981. (nadopuna Edinburg, 2000.):

“Rezolucija o sudjelovanju liječnika u izvršenju smrtne kazne”

- sudjelovanje protivno liječničkoj etici (“fit for death penalty”)

- mogućnost mrtvozorstva

SPRJEČAVANJE MUČENJA I DRUGOG NELJUDSKOG PONAŠANJA

• Međunarodni pravni akti:

- Opća deklaracija o pravima čovjeka UN (1948.);

- Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950.);

- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.);

- Konvencija protiv torture i drugih načina okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1984.);

- Europska konvencija o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1987.)

SPRJEČAVANJE MUČENJA I DRUGOG NELJUDSKOG PONAŠANJA

- poštivanje tjelesnog i duševnog integriteta: bit zaštite ljudskih prava (WMA, Kalifornija, 1980.)

Smjernice WMA u svezi s mučenjem i drugim okrutnim postupanjima (Tokio, 1975., Hamburg 1997., Divonne-les-Bains, 2006.):

- ne smije se podržavati, odobravati ili sudjelovati u mučenju

- ne smije se staviti na raspolaganje prostorije, sprave, tvari ili znanje da bi se omogućilo mučenje

- potpuna klinička neovisnost u odlučivanju o skrbi

SPRJEČAVANJE MUČENJA I DRUGOG NELJUDSKOG PONAŠANJA

- ULOGA LIJEČNIKA

Priručnik za djelotvornu istragu i dokumentaciju

mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupanja ili kažnjavanja (Istanbul Protokol) - prvi set međunarodnih

smjernica za dokumentaciju mučenja i njegovih

posljedica

Službeni dokument

Ujedinjenih naroda iz 1999.

PRAVA ZATVORENIKA

Međunarodna zatvorska pravila

i standardi:

- Standardna minimalna pravila UN za postupanje sa zatvorenicima iz 1955.

- Europska zatvorska pravila iz 2006. (preporuke VE)

PRAVA ZATVORENIKA

- zdravstvena usluga na mjestima lišenja slobode: pristup liječniku, jednakost njege, pristanak i povjerljivost, prevencija, humanitarna pomoć, profesionalna neovisnost i stručnost

- problem mortaliteta (restraint methods), samo-ozljeđivanja,

štrajka glađu,

međusobnog nasilja i

nasilja prema osoblju

MEDICINSKA PROFESIJA I LJUDSKA PRAVA

• “It is my aspiration that health will finally be seen not as a blessing to be wished for, but as a human right to be fought for.”

United Nations Secretary General, Kofi Annan

VULNERABILNE SKUPINE

• 1) žene, djeca, starije osobe;

• 2) osobe s poteškoćama;

• 3) osobe lišene slobode;

• 4) izbjeglice;

• 5) raseljena lica;

• 6) nacionalne manjine;

• 8) Romi

• 9) HIV+ pozitive osobe, oboljeli od AIDS-a

• 10) LGTB skupine....

Koja je povezanost zdravlja i ljudskih prava?

- Kršenje može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica;

- Zdravstvena politika i programi mogu promovirati ljudska prava ovisno o načinu kako su dizajnirani i implementirani;

- Osjetljivost i negativan utjecaj na zdravlje može biti smanjeno poduzimanjem koraka u poštivanju, zaštiti i ispunjavanju ljudskih prava.