Mediji i maloljetni - MC · PDF fileMediji iz dana u dan tjeraju djecu da razmišljaju samo o ... počinjenje samoubojstva ili ubojstva iz osvete kao čin izvršenja „pravde“

!or"e Obradovi#

Mediji i maloljetni$ka delikvencija

Bumerang se vra#a iznova i udara sve ja$e dru%tva u kojima djecuodgajaju televizori i kompjuteri…

Dola!enje maloljetnih osoba u sukob sa zakonom predstavlja veliki problemsuvremenog dru"tva. Nekad se, neovisno o starosti osoba koje su vr"ile kaznena djela,ta pojava ubrajala u op#i kriminalitet, da bi u drugoj polovici dvadesetog stolje#aprevladao izraz maloljetni$ka delikvencija za kaznena djela malodobnih prijestupnika,dok se pojam kriminalitet u pravilu ve!e uz odrasle osobe, potpuno svjesne svojihpostupaka.

Upravo zbog manje svjesnosti posljedica vlastitih postupaka u odnosu na odrasle,velika ve#ina svjetskih dr!ava posebno propisuje odgovornost maloljetnih prijestupnikai odvaja ih od odraslih kad ih upu#uje na izdr!avanje kazni u ustanove zatvorenog,poluzatvorenog ili otvorenog tipa. Na!alost, to nije uvijek tako, i to ne samo usiroma"nim dr!avama koje nemaju uvjete za zbrinjavanje maloljetnih prijestupnika,nego i u nekim bogatim dr!avama, uklju$uju#i i pojedine ameri$ke dr!ave koje $ine SAD,gdje malodobne osobe smje"taju u iste ustanove s odraslim kriminalcima.

Potreba odvajanja maloljetnih prijestupnika od odraslih proizlazi iz njihovesmanjene sposobnosti za shva#anje posljedica prouzro$ene dobnom nezrelo"#u, ali inedostatkom roditeljske (obiteljske) brige za odgoj djeteta, odgojnim propustima u "kolii dru"tvu u cjelini koje $esto ne nudi dovoljno zanimljivih sadr!aja koji bi zaokupili djecukako bi izrasli u po"tene i odgovorne $lanove zajednice.

Pobjeda materijalnih vrijednosti

Profesorica pedagogije Mersida Kara$i# iznosi argumente po kojima siroma"tvonije zna$ajan uzrok delikvencije nego se ona prvenstveno ogleda u nedostatku brige zadjecu: „%elja za vi"im materijalnim stupnjem potisnula je emocionalno obrazovanje spo$asnog mjesta. Roditelji te!e da materijalnim dobrima nadoknade svoju nemogu#nostda daju same sebe. Oni ukra"avaju svoj stan obilje!jima materijalnog blagostanja koji suu slu!bi protuteze neugodne $injenice da su i otac i majka zaposleni. Materijalisti$koozra$je zamjenjuje ljubav koja je pravi izvor sre#e svakog djeteta.“1

U prilog upravo ovim tvrdnjama dokaze je lako na#i u statisti$kim podacima omaloljetni$koj delikvenciji koja je prisutna i u razvijenim i u nerazvijenim zemljama, i u

ODGOVORNOST MEDIJA ZA PREVENCIJU MALOLJETNI&KOG PRESTUPNI'TVA

1

1 http://portal.skola.ba, http://www.os.jezerski.net/index.php?option=com_content&view=article&id=106:maloljetnika-delikvencija-uvod-i-dio&catid=30:matzanastavnike&Itemid=68

dr!avama na svim kontinentima, i s demokratskim i s nedemokratskim ustrojem vlasti, urazli$itim kulturama, religijskoj pripadnosti ili svjetonazorima. Maloljetni$ka delikvencijaje vrlo velik dru"tveni problem u zemljama u tranziciji i ona se mjereno brojemsukobljavanja sa zakonima malodobnih osoba pove#ala u odnosu na razdoblje od prijetridesetak godina. Ali, bilo bi pogre"no pojednostavniti uzroke i svesti ih samo na rat kojije donio brojne traume i djeci i odraslima i sigurno da je maloljetni$ka delikvencija samojedna od trajnih posljedica ratnih strahota na prostorima biv"e Jugoslavije, a posebnoBosne i Hercegovine.

Drugi, direktno presudan uzrok porasta broja prekr"aja i krivi$nih djela koja $inemalodobne osobe predstavlja promijenjeni na$in !ivota i prepu"tenost djece same sebi.Do toga je do"lo i u dr!avama koje nisu pro"le rat zadnjih desetlje#a (&e"ka, Slova$ka,Ma(arska, Bugarska, Rumunjska…), ali su se promjenom dru"tvenog ure(enja zna$ajnoizmijenili na$in !ivota i drasti$no skratilo vrijeme koje roditelji (obitelji) posve#uju djeci.U zemljama nastalim raspadom biv"e Jugoslavije svi su preduvjeti za porastmaloljetni$ke delikvencije prisutni – od gubitka roditelja, obitelji i domova, vi"e ili manjenasilne promjene mjesta boravka, pro!ivljenih trauma, pada privredne aktivnosti imogu#nosti zaposlenja, stjecanja stana i drugih dobara, s naglaskom na (ne)mogu#nost"kolovanja i studiranja po izboru djeteta i kao rezultat svega prepu"tenost mnoge djecenjima samima.

Zamjenski roditelji - TV i internet

U me(uvremenu svijet nije stao. Tehnolo"ki razvitak, posebno u sferamaproizvodnje i trgovine koje su postale globalne po starom pravilu da velika riba jedemalu, globalizirao se i protok informacija i revolucionarno promijenila medijska slikasvijeta. Negdje s po$ecima ratova na prostorima biv"e Jugoslavije, 1990. godine,prou$avaju#i teoriju medija i odnos masovnih glasila i bogatog zapadnog dru"tva,zapisao je Fred Inglis da su televizori po$eli odgajati djecu. Medijski nametnutsvjetonazor potro"a$kog dru"tva odveo je i u tom „uzornom“ zapadnom svijetu roditeljeu svakodnevni „lov“ za zaradom od jutra do mraka pa su se susreti s djecom pretvorili uu!urbano jutarnje odvo!enje do "kole i kratkotrajne ve$ernje susrete opet uz njegovoveli$anstvo televizor.

Televizori su zamijenili roditelje i u tranzicijskim zemljama nastalim raspadom biv"eJugoslavije, optere#enim poslijeratnom obnovom, propa"#u socijalisti$kih privrednihdivova i dolascima multinacionalnih kompanija kojima je osnovni cilj bio i ostao uzpomo# jeftine a kvalitetne radne snage ostvariti "to ve#i profit. Ah da, i brinuti se zadjecu, "to je jedan od najlukavijih marketin"kih poteza koji se nude u priru$nicima velikihmagova marketinga $ije su knjige postale nepresu"no vrelo ideja okrutnog liberalnogkapitalizma koji je $askom zavladao razvalinama socijalisti$kih dr!ava. Uvijek je bilo lak"ene"to sru"iti nego novo izgraditi pa su ru"enjem socijalizma s lo"im sru"ene i njegovedobre strane poput besplatnog zdravstva, "kolstva, socijalne sigurnosti i brige o djeci.Uloga djece ostala je va!na, ali sad samo kao ciljne skupine koju mediji trebaju uvjeriti uidili$nost potro"a$kog dru"tva. Mediji iz dana u dan tjeraju djecu da razmi"ljaju samo oraspolaganju materijalnim dobrima kao jedinom !ivotnom cilju i mjeri vrijednosti, a uznjihovu pomo# roditelje jo" lak"e preodgajaju samo u potro"a$e.


2

Dok roditelji muku mu$e kako prehraniti obitelj i osigurati joj osnovne potrebe uokru!enju u kojemu mnogima vi"e od toga nije mogu#e, mediji pune dje$je glaviceslikama bogatstva i rasko"i. Od informativne, obrazovne, kulturne, odgojne i zabavneuloge medija ostaje samo ona zabavna, ali namjerno iskrivljena pod diktatom nametanjapotro"nje kao na$ina, smisla i cilja !ivota. A "to kad se stvarnost razlikuje kao nebo odzemlje, kad su mogu#nosti male, a !elje goleme? Neke dje$je glavice okrutnost zbilje nemogu ni shvatiti, niti prihvatiti. 'to kad roditelji nemaju rje"enja i ne uspiju ispunjavati!elje? Ili ih nikad kod ku#e nema?

Dio dje$je populacije prona#i #e snagu i posvetiti se u$enju, dio #e se gubiti uravnodu"nosti i bezna(u, oni osjetljivi #e zbog toga pasti u depresivna stanja, a mali dio#e poku"ati !elje ispunjavati ne prezaju#i ni od kr"enja zakona. Mediji opet nude sliku„osje#ajnih“ mafija"a, „dobrih lopova“, „uspje"nih“ odmetnika, kockara i prevaranata…Nasilje se prikazuje kao sredstvo do ostvarenja ciljeva, "to nezrele osobe mo!e potaknutida se povedu za pogre"nim uzorima. Vi"e nisu televizori jedini koji odgajaju djecu negoim svesrdno poma!u kompjuteri, prepuni korisnih, ali i "tetnih sadr!aja, na koje djecanailaze svakodnevno, ostavljena da uz pomo# ku#i"ta punih elektronskih sklopovaodgajaju sama sebe.

Opasnost romantizirane medijske slika kriminalaca

Michael Kunczik i Astrid Zipfel su dugi niz godina prou$avali utjecaj medijskiprikazanog nasilja na pona"anje korisnika medijskih sadr!aja. Oni se protive teorijamada primatelji medijskih poruka, me(u kojima su va!na skupina djeca, uvijek mogu ste#i!elju za opona"anjem nasilni$kog pona"anja u stvarnome !ivotu. Napominju da diopopulacije gledaju#i nasilje stvara otpor prema njemu, dio se privikava na postojanjenasilja koje je u medijima $e"#e zastupljeno kao na$in rje"avanja sporova nego ustvarnome !ivotu, ali ne pribjegava nasilnim postupcima, dok mali dio populacijepodlegne pa po!eli imitirati vi(eno i tako !ivot u$initi uzbudljivim, a !eljeno dostupnim.Do sli$nih su zaklju$aka do"li i kad je rije$ o opona"anju samoubojstava koja su medijskidetaljno prikazana (opisana). Vrlo mali dio populacije medijski prikaz samoubojstvamo!e potaknuti na opona"anje, ali je dokazano da vrlo mali dio $ini upravo to – ponovive# vi(eno. Podudarnost je ve#a kad se radi o nasilni$kom pona"anju u odnosu napo$injenje samoubojstva ili ubojstva iz osvete kao $in izvr"enja „pravde“. Zato Kunczik iZipfel savjetuju da mediji u prikazu nasilja, bilo da se radi o informativnim, zabavnim iliumjetni$kim !anrovima, nasilnike ne prikazuju u juna$kom ili takvom svjetlu da bi se imali dio populacije po!elio poistovjetiti s njima.

Na!alost, to se svakodnevno doga(a zbog $ega se stvara u literaturi opisani „u$inakbumeranga“ po kojemu dio po$initelja prekr"aja i krivi$nih djela uvijek iznova $ini sli$nazlodjela, neovisno o kaznama ili odgojnim mjerama. Oni su smisao vlastitog !ivota na"li u!ivotu s druge strane zakona i sami su sebe uvjerili da je njihova misija pravedna jer se boreprotiv „svjetske nepravde“, „bogata"a koji su se obogatili na tu(oj muci“ ili dru"tva koje nedopu"ta i njima „drugu priliku“. Postotak krivi$nih djela koja su po$inili maloljetnici, odnjihova ukupnog broja, kre#e se u mnogim dr!avama izme(u tri i 10 posto. Stanje nijegore ni u zemljama u tranziciji i varira neznatno iz godine u godinu. Na primjer, premajavno objavljenim podacima MUP-a Kantona Sarajevo u prvih 9 mjeseci 2009. od ukupno


3

6012 registriranih krivi$nih djela, njih 470 ili 7,8 posto po$inilo je 214 maloljetnika. Ovebrojke pokazuju da me(u njima ima vi"ekratnih prijestupnika i da je brojkama potvr(en„u$inak bumeranga“. Budu#i da prema teoriji „u$inka bumeranga“, dokazanoj brojnimistra!ivanjima u razli$itim zemljama i razdobljima, maloljetnici koji $ine krivi$na djelanastavljaju isto i u zrelosti zato "to ili nemaju nade za novi po$etak ili zato "to su sami sebeuvjerili da u njihovu izboru nema ni"ta lo"e. Na taj se na$in !ele potvrditi u dru"tvu, me(upoznanicima, ali i nepoznatim ljudima koji za njih saznaju posredstvom medija. Upravozbog toga se name#e pitanje uloge medija u izvje"tavanju o maloljetni$koj delikvenciji.

Senzacionalizam i kr%enja prava djece

Mediacentar Sarajevo je na zahtjev Save the Children UK, proveo opse!noistra!ivanje analize sadr!aja napisa o maloljetni$koj delikvenciji 6 dnevnih i 3 sedmi$nebosanskohercegova$ke novine u prva tri mjeseca 2004. godine. Me(u brojnimzaklju$cima temeljito provedenog i metodolo"ki ispravnog istra!ivanja, potrebno jeposebno istaknuti ove:

- „Velika ve#ina tekstova, njih oko 83%, navode neke podatke o identitetumaloljetnika u sukobu sa zakonom, mada je naj$e"#e rije$ o inicijalimamaloljetnika.

- Mediji su skloni senzacionalisti$kom i simplificiranom izvje"tavanju, posebno usamim naslovima tekstova gdje se isti$u negativne strane, informacije se vade izkonteksta, i uop"te se problem maloljetni$kog prestupni"tva nepotrebnodramatizuje.

- Mediji konstrui"u izrazito simplificiranu sliku o maloljetnicima u sukobu sazakonom: predstavljeni su izrazito negativno i izvan konteksta. Mo!emo re#i dase stvara slika gotovo pa „prirodno predodre(enih“ prestupnika, koji su posvojoj su"tini „zli“ i predefinirani da se sukobe sa zakonom.

- Maloljetnici se predstavljaju kao ubice, paliku#e, silovatelji, nasilnici, plja$ka"i,tj. kao ozbiljna prijetnja za dru"tvo koje mora na#i neki na$in da se bori sa tom'po"asti'.

- Mediji oda"ilju tri dominantne poruke o maloljetni$kom prestupni"tvu:

- Maloljetni$ko prestupni"tvo je u stalnom porastu i ne mo!emo gakontrolirati.

- Maloljetnici u sukobu sa zakonom su izrazito okrutni i po svojoj prirodi zli.

- Maloljetni prestupnici predstavljaju veliku i stalno rastu#u prijetnju na"emdru"tvu.

- Mediji uglavnom ne govore o "irem kontekstu, uzrocima prestupni"tva uporodici i dru"tvu, i uglavnom se ne odnose kriti$ki prema dr!avniminstitucijama.“2


2 Kompletno istra!ivanje sa zaklju$cima i preporukama mogu#e je pro$itati na: http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/istrazivanje-mediji-o-maloljetnicima-u-sukobu-sa-zakonom

4


5

Utvr(eni rezultati istra!ivanja pokazuju da su bosanskohercegova$ki mediji uizvje"tavanju o maloljetni$koj delikvenciji 2004. kr"ili i odredbe Konvencije o pravimadjeteta i Kodeks $asti BH novinara3. Spominjanje imena i prezimena ili podataka kojiomogu#uju u!oj ili "iroj okolini identificiranje malodobnog prijestupnika, ote!ava tojdjeci mogu#nost stjecanja druge prilike jer ih okolina stigmatizira kao zle i nepopravljive.Psihi$ki nezrela djeca ne tra!e razloge i mogu#a suvisla obja"njenja za takav odnosokoline, nego se mire sa sudbinom i prihva#aju !ivot s druge strane zakona kao ne"to o$emu su odlu$ili drugi pa pred sobom nalaze razloge za opravdanje po$injenja novihkrivi$nih djela. Druga skupina djece u pa!nji javnosti, s opisanim „podvizima“ koje suu$inili, nalazi samozadovoljstvo i samopotvr(ivanje navodne dru"tvene vrijednosti.Poistovje#uju se s medijski nametnutim javnim osobama me(u kojima su mnoge„zvijezde“ i „zvjezdice“ bez pokri#a, dospjele pod svjetla pozornice zbog razgoli#ivanja,raskala"enog !ivota, opijanja na javnim mjestima, brakorazvodnim parnicama, plasti$nihoperacija, sudjelovanjem u navodnim zabavnim emisijama u kojima za novac i „slavu“izla!u svima koji ih imaju volje gledati sebe i svoju intimu…

Poslije pet godina od spomenutog istra!ivanja, osnovnu promjenu na medijskomtr!i"tu $ini znatno ve#a dostupnost internetskih medija, zahvaljuju#i prvenstvenonapretku tehnologije. Kad je rije$ o sadr!aju, razmjerno napretku tehnologije do"lo je donazadovanja u eti$kom pristupu oblikovanju medijskih poruka. Lako je to utvrditi umnogim podru$jima pa i kad je rije$ o maloljetni$koj delikvenciji. Obradi te slo!ene idru"tveno va!ne teme pristupa se jo" vi"e senzacionalisti$ki i jo" se manje po"tuju pravadjece. Spominjanje imena i prezimena i drugih podataka iz kojih okolina lako mo!eprepoznati identitet malodobnih prijestupnika, od iznimke je postala gotovo pravilo pase njih ostavlja na stazi zla bez mogu#nosti povratka i nade u drugu !ivotnu priliku.

Ignoriranje eti$kih postulata struke

Slijedi nekoliko primjera koji oslikavaju ure(iva$ke koncepcije poznatihbosanskohercegova$kih internetskih portala. Dnevni avaz u prilogu naslovljenom„Prona(en maloljetnik koji je ranio d!udistu“ 3. prosinca 2009. navodi ime i prezimemalodobne osobe za koju se sumnja da je po$inila krivi$no djelo. Dodaje se da su„navodno obojica iz“ "kole kojoj pi"u naziv i mjesto tako da ne mo!e biti zabune o kojemse imenovanom maloljetnom osumnji$eniku radi. Oslobo!enje, koje je, usput re$eno, ubiv"oj Jugoslaviji spadalo me(u vode#a glasila poznata po striktnom pridr!avanju eti$kihna$ela i pravila profesije, valjda u nedostatku drugih zanimljivih tema iz svijeta, prenosi21. listopada 2009. prilog o trinaestogodi"njem plja$ka"u kojemu prijeti dugogodi"njarobija u ameri$kim zatvorima navode#i njegovo puno ime i prezime. Da to nije iznimkaod pravila i na$in kr"enja novinarskog eti$kog kodeksa samo kad se radi o zbivanjima uinozemstvu, Oslobo!enje u prilogu naslovljenom da je maloljetnik no!em uboo toga itoga (navedeno ime !rtve), spominje imenom i prezimenom i dvojicu maloljetnika kojisu sudjelovali u sukobu i njihove godine ro(enja u zagradama. Nezavisne novine obi$nodonose inicijale maloljetnika, ali i mno"tvo podataka iz kojih okolina mo!e zaklju$iti o

3 http://www.bhnovinari.ba/?ID=73


komu se radi, a povremeno, kao 5. listopada 2009. u prilogu „Maloljetnik izboden utrolejbusu“ navodi puno ime i inicijal prezimena maloljetnog po$initelja te ime i podatkenjegova starijeg brata, kako ne bi bilo zabune o komu se radi. Dnevni list navodi ime iprezime maloljetnika za kojeg se, kako pi"u, „pretpostavlja da je najvjerojatnijepreminuo od prekomjerne doze droge“, a prilog je ilustriran fotografijom na kojojodnose mrtvo tijelo.

Ni u susjednoj Hrvatskoj stanje nije bolje. Medijski istra!iva$ki centar Odjela zakomunikologiju Sveu$ili"ta u Dubrovniku kroz studentske projekte od 2005. analizira iodnos medija prema djeci. I u hrvatskim glasilima, a posebno njihovim internetskimizdanjima, kr"e se prava djece. Kad se izvje"tava o maloljetni$koj delikvenciji, sve se vi"eprimjera u kojima se spominju identifikacijski podaci maloljetnika.

Za"to novinari i urednici koji neeti$nim izvje"tavanjem o maloljetnimprijestupnicima kr"e pravila struke nisu svjesni vlastitih prijestupa? Kako nisu svjesni da#e ote!ati povratak malodobnih osoba me(u korisne i po"tene $lanove dru"tva kad ihjavno obilje!e kao zle, bez ula!enja u dublje razloge zbog kojih nastaje maloljetni$kadelikvencija? Podaci o obrazovanju novinara u tranzicijskim zemljama pokazuju damnogi od njih nikad nisu ni zavr"ili studij novinarstva, ali to ih ne opravdava, nitiosloba(a od obaveze po"tovanja eti$kih na$ela struke. Zato se sve vi"e name#e potrebada se snagom zakona propi"e uvo(enje eti$kih povjerenika u masovne medije kad to ve#vlasnici medija ne $ine dobrovoljno. Eti$ki povjerenici bi trebali ukazivati na propustenovinarima i „novinarima“, odr!avati te$ajeve na kojima bi tuma$ili odredbe eti$kihkodeksa i tako podizali razinu medijske kulture prvo novinara, a kroz javno djelovanje ikorisnika glasila koji u novim medijima sve $e"#e i sami postaju komunikatorima ioda"ilju svoje poruke globalno dostupnoj publici.

Reafirmisati obrazovnu funkciju medija

Zaklju$ke i preporuke sro$ene poslije istra!ivanja Mediacentra o maloljetni$kojdelikvenciji iz 2004.4 ni danas nije potrebno mijenjati nego ih osna!iti podsje#anjemnovinara, urednika i vlasnika glasila na njihov sadr!aj i va!nost dru"tvene uloge kojuimaju. Vrijeme se ne mo!e vratiti unatrag. U suvremenom svijetu roditelji sve manjevremena provode s djecom, a djeca sve vi"e vremena konzumiraju medijske sadr!aje.Zato mediji koji dr!e do svog ugleda i namijenjene im uloge, moraju uz tr!i"nu i zabavnu,reafirmirati obrazovne, odgojne, kulturne i informativne funkcije. Koliko god tonehumano bilo, $injenica jest da televizori i kompjuteri sve vi"e odgajaju djecu. Roditeljiimaju sve manje vremena za njih, a dru"tvo je daleko, zapleteno u papirnatim mjeramai strategijama na kojima uglavnom briga o djeci prestaje, prije nego se o!ivotvori ustvarnosti. Medijski sadr!aji mogu biti, a neki i jesu, i pou$ni i odgojni, djeci zanimljivi ipoticajni. Njih je sve manje u komercijalnim medijima pa se, prvenstveno u dr!avama utranziciji, name#e nu!nim postojanje javnih medija i glasila sufinanciranih od nevladinihi dobrotvornih udruga kojima cilj nije proizvodnja sadr!aja s ciljem zaglupljivanja masa,prete!itom prodajom reklama i poticanja ja$anja potro"a$kog dru"tva, nego ozbiljne

6

4 http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/istrazivanje-mediji-o-maloljetnicima-u-sukobu-sa-zakonom

dru"tvene uloge promicanja odgoja, obrazovanja, kulture, informativnosti i primjerenezabave.

U protivnom, bumerang prijestupni"tva, otu(enosti, bezvoljnosti, nedostatkasmisla i bezna(a vra#at #e se iznova i sve ja$e udarati dru"tva u kojima (samo) televizorii kompjuteri odgajaju djecu.

(Autor je doktor znanosti, voditelj Medijskog istra!iva$kog centra Odjela zakomunikologiju Sveu$ili"ta u Dubrovniku)


7

Ivana Dra$o

Kako dekonstruirati sliku maloljetnog“predatora”

Neodgovorno izvje"tavanje o slu$ajevima maloljetni$ke delinkvencije uti$e naformiranje predod!be o po$initelju kao "beskrupuloznom predatoru" te se neminovnoodra!ava na samopoimanje i mogu#nost rehabilitacije maloljetnika. Ujedno,izostavljaju#i "iri kontekst, uzroke i posljedice delinkventnog pona"anja, vladaju#etrendove i strategije prevencije, mediji doprinose stvaranju atmosfere straha kojarezultira insistiranjem na stro!ijem ka!njavanju po$initelja kao jedinom na$inu rje"enjaproblema. Cilj ovoga teksta je da uka!e na posljedice pojednostavljenog izvje"tavanja oslu$ajevima prijestupni"tva kao incidentima koji nisu dru"tveno uvjetovani te daobrazlo!i za"to je bitno koristiti odgovaraju#u terminologiju, osvijestiti i educirati javnosto rizi$nim i za"titnim faktorima za delinkventno pona"anje te promovirati interesemladih i pozitivne primjere njihovog djelovanja.

Ne stigmatizirati po$initelje

Profesionalno i odgovorno izvje"tavanje podrazumijeva upotrebu terminologijekoja ni na koji na$in ne stigmatizira maloljetne osobe osumnji$ene, optu!ene ili osu(enezbog po$injenja kaznenog djela. Kori"tenje diskriminiraju#ih i pe!orativnih oznaka poput"lopov, kradljivac, razbojnik, provalnik, vandal, ubica, napada$", ali i termina,"delinkvent", ne samo da ukazuje na tendenciju ka senzacionalizmu, ve# mo!e pogubnouticati na osobnost i identitet stigmatiziranih osoba. Stigmatiziranje, odnosno negativnoobilje!avanje i obezvre(ivanje maloljetnika, $esto pogoduje u$vr"#ivanju delinkventnogpona"anja (Heatherton, Kleck, Hebl, & Hull, 2000). Suo$eni sa predrasudama okoline,maloljetnici u sukobu sa zakonom mogu formirati delinkventni identitet te ustrajati u$injenju kaznenih dijela. S obzirom da je rije$ o osobama u osjetljivom razvojnomrazdoblju, podlo!nim uticajima okoline, stigmatiziranje maloljetnika od strane medija, azatim i cjelokupnog dru"tva, uti$e na formiranje njihovog samopo"tovanja i slike o sebi.

Imenovanje maloljetnika "problemati$nim" te preuranjeno dono"enje zaklju$aka onjihovoj krivici, mo!e voditi ka izoliranju od strane okoline, povla$enju u sebe, razvojudepresije i anksioznosti. Maloljetnici na kraju mogu usvojiti procjene drugih o sebi te sepo$eti pona"ati u skladu sa identitetom "delinkventa" koji im je pripisan. Nu!no je damediji obrate pozornost na upotrebu odgovaraju#e terminologije i u slu$ajevima kada jeizvr"enje prijestupa utvr(eno sudskom odlukom. Preporu$ljivo je koristiti izraz"maloljetni po$initelji prijestupa", a nipo"to "vandali", "kriminalci" ili "delinkventi".Obilje!avanjem maloljetnika u sukobu sa zakonom ote!ava se njihova rehabilitacija,uklju$ivanje u zajednicu te aktivno u$e"#e u dru"tvu, smanjuju se "anse za zaposlenjem,


8

"kolovanjem i zasnivanjem vlastite obitelji. Na taj na$in stvara se za$arani krug iz kojegse maloljetnim osobama ne nudi izlaz. Primjena odgovaraju#e terminologije od stranemedija zna$ajna je i zbog educiranja javnosti kako bi se prekinuo za$arani krugstigmatiziranja i potkrepljivanja rizi$nog i delinkventnog pona"anja. U interesu je svakogdru"tva da poticajnim djelovanjem na maloljetne osobe unaprijedi njihovo pona"anje imogu#nost reintegracije te umanji rizik od recidiva, odnosno povrata delinkventnompona"anju. Jedino uz pomo# zajednice te saradnju institucija, maloljetni po$initeljikaznenih dijela mogu postati zdravi i aktivni $lanovi dru"tva.

Izvje"tavanje o maloljetni$koj delinkvenciji trebalo bi doprinositi razumijevanju togproblema, a ne zastra"ivanju javnosti. Me(utim, mediji rijetko govore o uzrocimaprijestupni"tva i rizi$nom pona"anju koje mu prethodi. Umjesto da ukazuju na faktorerizika i za"titne faktore, mediji su skloniji izvje"tavanju o "devijantnosti" maloljetnika,kao da je rije$ o osobama koje su "prirodno" predodre(ene za vr"enje kaznenih dijela.Devijantnost je sociolo"ki pojam koji ukazuje na odstupanje od dru"tvenih normi,vrijednosti i prihva#enih modela pona"anja odre(ene dru"tvene zajednice (Haralambos& Heald, 1980). Ozna$avanje neke osobe kao "devijantne" predstavlja prvi korakdru"tvene kontrole. Me(utim, odstupanje od dru"tveno o$ekivanog pona"anja $inisastavni dio odrastanja te ne bi trebalo nailaziti na moralnu osudu. Konformizam,jednoobraznost i pasivno pokoravanje normama koje je dru"tvo definiralo kao"ispravne", "zdrave" i "moralne", potiru inovativnost i stvarala$ko mi"ljenje te sezasigurno ne mogu smatrati vrijednostima koje treba medijski promovirati i stimulirati.S druge strane, bitno je razlikovati devijantno od delinkventnog pona"anja. Kada segovori o delinkventnom pona"anju, potrebno je naglasiti da taj pojam ozna$ava kr"enjeformalnih kaznenih i prekr"ajnih pravnih normi. Uzroci maloljetni$ke delinkvencije suveoma kompleksni te se izvje"tavanje o ovoj problematici ne bi trebalo svesti nasimplificirana obja"njenja i tra!enje uzroka u li$nosti po$initelja.

&iri kontekst

Iz Analize pra"enja slu#ajeva maloljetni#kog sukobljavanja sa zakonom u$tampanim medijima u BiH (2005), sprovedene od strane Mediacentra Sarajevo, nazahtjev Save the Children UK, vidljivo je da se mediji u svom izvje"tavanju omaloljetnicima u sukobu sa zakonom uglavnom fokusiraju na sam incident te ne navodekompleksnu pozadinu i mogu#e uzroke delinkventnog pona"anja. Mediji se tako(errijetko upu"taju u istra!ivanje "ireg konteksta maloljetni$ke delinkvencije te pojedina$neslu$ajeve predstavljaju kao izdvojene fenomene koji nisu dru"tveno uvjetovani. Kratkeinformacije o incidentu naj$e"#e su preuzete iz policijskih izvje"taja te se objavljuju urubrikama poput "crne hronike", gdje se maloljetnici smje"taju uz odrasle po$initeljeprekr"aja i najte!ih kaznenih djela. Istra!ivanja su pokazala da nedostatak informacija okontekstu, uzrocima, trendovima i mogu#im rje"enjima problema maloljetni$kedelinkvencije paralizira dru"tvenu svijest, vode#i ka osje#aju nesigurnosti, nemo#i iapatije (Neuman, Just, & Crigler, 1992). Sva odgovornost prebacuje se na po$initelja, dokse dru"tveni uzroci problema zanemaruju. Rezultat svega toga je atmosfera straha,pasivnog i"$ekivanja novog napada "razularenih maloljetnika" i zazivanja "iz-raja-iza"le"batine i policijske palice.


9

Umjesto pukog registriranja pojedina$nih incidenata, $ime se doprinosi stvaranjukrive predod!be o nezaustavljivom porastu nasilja me(u mladima, mediji bi se trebaliusmjeriti na istra!ivanje i iscrpniju analizu same problematike maloljetni$kedelinkvencije, njene rasprostranjenosti i zna$aja. Javnost je bitno informirati ne samo opoduzetim mjerama protiv maloljetnih osumnji$enika od strane policije i suda, ve# i ofaktorima rizika koji pove#avaju vjerovatno#u delinkventnog pona"anja. Faktori rizikauklju$uju faktore koji se odnose na pojedinca i faktore koji se odnose na sredinu.Individualni faktori, odnosno faktori li$nosti po$initelja, koji mogu dovesti dodelinkventnog pona"anja su: komplikacije tokom poroda (Kandel & Mednick, 1991),hiperaktivnost, impulsivnost, slaba kontrola pona"anja, problemi sa pa!njom ikoncentracijom (Brennan, Mednick, & Mednick, 1993; Klinteberg, Andersson,Magnusson, & Stattin, 1993; Farrington, 1998), nizak nivo inteligencije i nizak nivopostignu#a (Lipsey & Derzon, 1998). Me(utim, istra!ivanja su pokazala da mediji $estoprenagla"avaju individualne uzroke prijestupni"tva, "to vodi ka prebacivanju kriviceisklju$ivo na pojedinca, dok se uticaj porodice, vr"njaka i dru"tvene sredine zanemaruje(Price & Tewksbury, 1997). Upiranjem prsta u po$initelja skre#e se pozornost sa faktorakoji dokazano uti$u na sukobljavanje maloljetnika sa zakonom, poput siroma"tva,odrastanja u disfunkcionalnoj porodici, neadekvatnog obrazovnog sistema, diskriminacijei zlostavljanja maloljetnika, svjedo$enja nasilju u porodici ili okru!enju, izlo!enostinegativnom uticaju vr"njaka, lake dostupnosti oru!ja, konzumiranja alkohola i droga, itd.

Faktori sredine koji nose rizik za delinkventno pona"anje maloljetnika odnose se nauticaj porodice, vr"nja$kih skupina, odgojno-obrazovnih institucija, lokalne zajednice idru"tva u cjelini. Neki od porodi$nih faktora koji pove#avaju mogu#nost sukobljavanjamaloljetnika sa zakonom su: slab nadzor, zanemarivanje, stroga disciplina i fizi$koka!njavanje (Malinosky-Rummell & Hansen, 1993; Smith & Thornberry, 1995), sukobi uporodici (Farrington, 1998; McCord, 1979), nedostatak emocionalne privr!enosti izme(uroditelja i djeteta (McCord, 1996; Thornberry, Huizinga, & Loeber, 1995) vi"e bra#e isestara (Farrington, 1998; Brennan, Mednick, & John, 1989), slaba povezanost porodice(Gorman-Smith, Tolan, Zelli, & Huesmann, 1996), odrastanje uz samohranogroditelja/skrbnika (Farrington, 1998), nizak socio-ekonomski status porodice (Henry,Caspi, Moffitt, & Silva, 1996). Rizik od nabrojanih faktora je naro$ito izra!en u slu$ajuporodica koje su pretrpjele migracije, razdvojenost $lanova i izlo!enost ratnim dejstvima.Kada je rije$ o uticaju vr"njaka, istra!ivanja pokazuju da kontakt sa vr"njacima sklonimprijestupni"tvu i konzumiraju ilegalnih supstanci pospje"uje razvoj nasilni$kog pona"anjakod maloljetnika (Lipsey & Derzon, 1998). Prijestupni"tvo mogu potaknuti i sredine kojekarakterizira visoka stopa kriminala (Farrington, 1998) te laka dostupnost vatrenog oru!jai narkotika (Howell, 1997). Tako(er, zna$ajan rizik predstavljaju i faktori poput neuspjehau "koli (Maguin & Loeber, 1996), negativanog stava prema "koli, slabe posve#enostiu$enju i ni!e obrazovne aspiracije (Hawkins, Herrenkohl, Farrington, Brewer, Catalano, &Harachi, 1998; Le Blanc, Coté, and Loeber, 1991).

Od posebnog je zna$aja u izvje"tavanju o maloljetni$kom prijestupni"tvu naglasitiodgovornost dru"tva. Mladi u BiH nalaze se u naro$ito nepovoljnom polo!aju, s obziromda su u procesu sazrijevanja istovremeno kada dru"tvo prolazi kroz proces tranzicije. Ustanju socijalne nesigurnosti prisiljeni su da se suo$avaju sa rizicima nepoznatimgeneraciji njihovih roditelja, "to ote!ava formiranje njihovog !ivotnog svjetonazora ipolo!aja u dru"tvu (Ili"in & Radin, 2002). Neki teoreti$ari delinkventno pona"anje vide


10

kao simptom dru"tvene dezorganizacije, odnosno raspadanja unutra"njih odnosa,poreme#aja socijalne kontrole i uobi$ajenog reda u odre(enoj dru"tvenoj zajednici(Ja"ovi#, 1991). U periodima dinami$nih dru"tvenih promjena i razvojnih kriza dolazi doslabljenja dru"tvenih institucija, normi i vrijednosti, "to pogoduje porastu nezadovoljstva,korupcije i nasilja. Nepredvidljivost svakodnevnice, veli$anje kriminalnih elita, la!naobe#anja i zakonska neu$inkovitost dr!ave oblikuje svijest mladih ljudi tako da eti$kineprihvatljivi oblici pona"anja sada postaju prihvatljivi pa $ak, u nekim vidovima, ipo!eljni. Spoznaja da je mogu#e prekr"iti zakon bez pravne sankcije mo!e biti pogubna(Ljubotina, 2004). Istra!ivanja pokazuju da visok stepen percepcije socijalne nepravde inepovjerenja u pravnu dr!avu poti$e mlade, s jedne strane, na kr"enje zakona ili, sa drugestrane, na povla$enje u stanje pasivnosti i rezigniranosti (Dru!i#-Ljubotina, 2007).Me(utim, educiranje javnosti od strane medija o slo!enosti uzroka delinkventnogpona"anja maloljetnika nije dovoljno. Potrebno je konsultirati stru$njake koji #e ukazatina potencijalna rje"enja problema i mjere prevencije.

Promovirati za%titne faktore

Pojednostavljeno, "turo i senzacionalisti$ko izvje"tavanje o maloljetni$kojdelinkvenciji ne samo da uti$e na samopoimanje i mogu#nost rehabilitacije po$initelja,ve# i na predod!bu javnosti o maloljetnicima uop#e, kao i na donositelje odluka i kreatorejavne politike. Medijsko konstruiranje slike maloljetnika kao "beskrupuloznih predatora"rezultira zagovaranjem stro!ijih kazni i inicijativama da se maloljetnicima sudi kaoodraslim osobama (Kappeler & Potter, 2005). Analiza pra"enja slu#ajeva maloljetni#kogsukobljavanja sa zakonom u $tampanim medijima u BiH (2005) ukazuje na to da mediji uBiH uglavnom ne poku"avaju prona#i rje"enja problema, dok manji dio $lanaka omaloljetni$kom prijestupni"tvu kao mogu#e rje"enje navodi prevenciju, izmjenu i/ilidopunu zakonskih rje"enja, odnosno smje"tanje maloljetnika u institucije zatvorenogtipa. Nu!no je da se mediji posvete kompleksnijoj analizi relevantnih javnih politika izakonskih rje"enja te da informiraju javnost o u$incima primjene stro!ijih kazni namaloljetnike i ulozi za"titnih faktora u suzbijanju delinkventnog pona"anja. U tome immogu pomo#i stru$njaci iz razli$itih oblasti: sociolozi, psiholozi, pedagozi, kriminalisti,lije$nici, pravnici, ekonomisti, politolozi i mnogi drugi.

Mediji trebaju promovirati za"titne faktore, odnosno vje"tine, stavove i vjerovanjakoja poma!u maloljetnicima da se odupru ili umanje rizik od delinkventnog pona"anja.Neke od naju$inkovitijih metoda prevencije usmjerenih na ja$anje za"titnih faktora su:

- razvijanje pozitivnog stava prema "koli i privr!enosti u$enju (Kellermann, FuquaWhitley, Rivara, & Mercy, 1998),

- ja$anje dru"tvenih vje"tina i sposobnosti (Tolan & Guerra, 1994),

- autoritativan roditeljski stil koji podrazumijeva iskazivanje bri!nosti i ljubavi, alii odre(ivanje jasnih granica i sprovo(enje nadzora (Baumrind, 1968),

- kontakt sa prosocijalnim vr"njacima (Hoge, Andrews, & Leschied, 1996),

- uklju$enost u vannastavne aktivnosti koje poti$u kreativnost i timski duh(Flannery, Williams, & Vazsonyi, 1999),


11

- trajni odnos sa mentorom, odnosno odraslom osobom koja ima ulogu oslonca iuzora, bilo da je rije$ o studentu, u$itelju, savjetniku ili drugom $lanu zajednice(Guerra & Williams, 1996), itd.

Su(enje maloljetnicima na sudovima za odrasle i smje"tanje u institucije zatvorenogili poluotvorenog tipa nije se pokazalo kao uspje"no u suzbijanju delinkventnogpona"anja. (United States Department of Health and Human Services, 2001) Takve mjere,premda predstavljaju naj$e"#u reakciju dr!ave na slu$ajeve prijestupni"tva, ne odvra#ajupo$initelje od vr"enja krivi$nih djela.

Pristup koji bi se trebao $e"#e primjenjivati u sprje$avanju maloljetni$kedelinkvencije odnosi se na promjenu dru"tvenih normi i vrijednosti koje poti$u nasilje(Williams, Guerra, & Elliott, 1997). Takav pristup bi obuhvatao organiziranje javnihinformativnih kampanja i aktivnosti s ciljem promoviranja prosocijalnog pona"anja imodificiranja dru"tvenih normi, smanjenja medijskog nasilja, smanjenja nejednakosti uprimanjima, ubla!avanja posljedica brzih dru"tvenih promjena, unapre(enja rada policijei sudstva, reformiranja obrazovnog sistema, itd.

Doprinos medija u mijenjanju dru"tvene realnosti koja pogoduje prijestupni"tvui"ao bi u smjeru promoviranja maloljetnika u afirmativnom kontekstu, a ne samo u sklopupri$a o nasilju i ostalim ekstremnim pona"anjima koja su, gledano u odnosu nacjelokupnu populaciju mladih, razmjerno rijetka. Porazno je da u medijima $esto nemamjesta za interese i stavove maloljetnika i pozitivne primjere njihovog djelovanja. Kako nebi bili u !i!i interesovanja jedino kada se sukobljavaju sa zakonom, potrebno je zapitati sekoji su to njihovi najve#i problemi te "ta ih uistinu zaokuplja.


12

LITERATURABaumrind, D. (1968). Authoritarian vs. authoritative parental control. Adolescence,

3, 255-272.

Brennan, P., Mednick, S., John, R. (1989). Specialization in violence: evidence of acriminal subgroup. Criminology, 27, 437-453.

Brennan, P. A., Mednick, B. R., & Mednick, S. A. (1993). Parental psychopathology,congenital factors, and violence. In: S. Hodgins (Ed.), Mental disorder and crime (pp. 244-261). Thousand Oaks, CA: Sage.

Dru!i#-Ljubotina, O. (2007). Percepcija socijalne nepravde mladih u podru$jimarazli$ito zahva#enih ratom u Hrvatskoj. Ljetopis socijalnog rada, 14(3), 527-551.

Farrington, D. P. (1998). Predictors, causes, and correlates of male youth violence.In: M. Tonry & M. H. Moore (Eds.), Youth violence (pp. 421-475). Chicago, IL: University ofChicago Press.

Flannery, D. J., Williams, L. L., & Vazsonyi, A. T. (1999). Who are they with and whatare they doing? Delinquent behavior, substance use, and early adolescents’ after-schooltime. American Journal of Orthopsychiatry, 69, 247-253.

Gorman-Smith, D., Tolan, P. H., Zelli, A., & Huesmann, L. R. (1996). The relation offamily functioning to violence among inner-city minority youths. Journal of FamilyPsychology, 10, 115-129.

Guerra, N. G., & Williams, K. R. (1996). A program planning guide for youth violenceprevention: a risk-focused approach. Boulder, CO, University of Colorado: Center for theStudy and Prevention of Violence.

Haralambos, M., & Heald, R. (1980). Uvod u sociologiju. Zagreb: Globus.

Hawkins, J. D., Herrenkohl, T., Farrington, D. P., Brewer, D., Catalano, R. F., & Harachi,T. W. (1998). A review of predictors of youth violence. In: R. Loeber & D. P. Farrington(Eds.), Serious and violent juvenile offenders: risk factors and successful interventions (pp.106-146). Thousand Oaks, CA: Sage.

Heatherton, T., Kleck, R. E., Hebl, M. R., & Hull, J. G. (Eds.). (2000). The socialpsychology of stigma. New York: Guilford Press.

Henry, B., Caspi, A., Moffitt, T. E., & Silva, P. A. (1996). Temperamental and familialpredictors of violent and nonviolent criminal convictions: age 3 to age 18. DevelopmentalPsychology, 32, 614-623.

Hoge, R. D., Andrews, D. A., & Leschied, A. W. (1996). An investigation of risk andprotective factors in a sample of youthful offenders. Journal of Child Psychology andPsychiatry, 37, 419-424.

Howell, J. C. (1997). Juvenile justice and youth violence. Thousand Oaks, CA: Sage.

Ili"in, V., & Radin, F. (ur.) (2002). Mladi uo#i tre"eg milenija. Zagreb: Institut zadru"tvena istra!ivanja i Dr!avni zavod za za"titu obitelji, materinstva i mlade!i.

Ja"ovi#, %. B. (1991). Kriminologija maloletni#ke delinkvencije. Beograd: Nau$na knjiga.


13

Kandel, E., & Mednick, S. A. (1991). Perinatal complications predict violentoffending. Criminology, 29, 519-529.

Kappeler, V. E., & Potter, G. W. (2005). The mythology of crime and criminal justice(4th ed.). Long Grove, IL: Waveland.

Kellermann, A. L., Fuqua-Whitley, D. S., Rivara, F. P., & Mercy, J. (1998). Preventingyouth violence: what works? Annual Review of Public Health, 19, 271-292.

Klinteberg, B. A., Andersson T., Magnusson D., & Stattin H. (1993). Hyperactivebehavior in childhood as related to subsequent alcohol problems and violent offending:a longitudinal study of male subjects. Personality and Individual Differences, 15, 381-388.

Krisberg, J. D. Hawkins & J. Wilson (Eds.), Sourcebook on serious, violent, and chronicjuvenile offenders (pp. 213-237). Thousand Oaks, CA: Sage.

Le Blanc, M., Côté, G., & Loeber, R. (1991). Temporal paths in delinquency: Stability,regression and progression analyzed with panel data from an adolescent and adelinquent male sample. Canadian Journal of Criminology, January, 23-44.

Lipsey, M. W., & Derzon J. H. (1998). Predictors of violent or serious delinquency inadolescence and early adulthood: a synthesis of longitudinal research. In: R. Loeber & D.P. Farrington (Eds.), Serious and violent juvenile offenders: risk factors and successfulinterventions (pp. 86-105). Thousand Oaks, CA: Sage.

Ljubotina, D. (2004). Mladi i socijalna pravda. Revija za socijalnu politiku, 11(2),159-175.

Malinosky-Rummell, R., & Hansen, D. J. (1993). Long-term consequences ofchildhood physical abuse. Psychological Bulletin, 114, 68-79.

McCord, J. (1979). Some child-rearing antecedents of criminal behavior in adultmen. Journal of Personality and Social Psychology, 37, 1477-1486.

McCord, J. (1996). Family as crucible for violence: comment on Gorman-Smith et al.(1996). Journal of Family Psychology, 10, 147-152.

MEDIACENTAR Sarajevo. (2005). Mediji o maloljetnicima u sukobu sa zakonom:Analiza pra"enja slu#ajeva maloljetni#kog sukobljavanja sa zakonom u $tampanimmedijima u BiH. Preuzeto 8. decembra 2009. sa <http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/istrazivanje-mediji-o-maloljetnicima-u-sukobu-sa-zakonom>.

Neuman, W. R., Just, M. R., & Crigler, A. N. (1992). Common Knowledge: News andthe Construction of Political Meaning. Chicago: University of Chicago Press.

Price, V., & Tewksbury, D. (1997). News Values and Public Opinion: A TheoreticalAccount of Media Priming and Framing. In G. Barnett & F. J. Boster (Eds.), Progress inCommunication Sciences (pp. 173-212). Greenwich, CT: Ablex.

Smith, C., & Thornberry, T. P. (1995). The relationship between childhoodmaltreatment and adolescent involvement in delinquency. Criminology, 33, 451-481.

Thornberry, T. P., Huizinga, D., & Loeber, R. (1995). The prevention of seriousdelinquency and violence: implications from the program of research on the causes andcorrelates of delinquency. In: J. C. Howell, B. Krisberg, J. D. Hawkins & J. Wilson (Eds.),


14

Sourcebook on serious, violent and chronic juvenile offenders (pp. 213-237). ThousandOaks, CA: Sage Publications.

Tolan, P. H., & Guerra, N. G. (1994). What works in reducing adolescent violence: anempirical review of the field. Boulder, CO, University of Colorado: Center for the Studyand Prevention of Violence.

United States Department of Health and Human Services. (2001). Youth violence: areport of the Surgeon General. Centers for Disease Control and Prevention, SubstanceAbuse and Mental Health Services Administration, National Institutes of Health for theNational Institute of Mental Health. Washington, DC: US Government Printing Office.

Williams, K. R., Guerra, N. G., & Elliott, D. S. (1997). Human development andviolence prevention: a focus on youth. Boulder, CO, University of Colorado: Center for theStudy and Prevention of Violence.


15

Mehmed Halilovi#

Maloljetnici iz dosade, novine iz - neznanja“Staricu polili benzinom i zapalili”, “Maloljetnik ubio dje$aka u tramvaju”; “Mladi

lopovi pokrali starce”; “L.A. (16) $etiri puta no!em izbo tridesetpetogodi"njaka”, “D!.N.(15) napao no!em drugog maloljetnika”, “Majka sumnja u prostituciju k#erke”; “U$enicau paklu kriminala i droge”, “Nazif %. dovodio u$enike u podrum i bludni$io nad njima”...

Ovo su samo neki naslovi iz bosanskohercegova$kih medija u posljednje dvije-trigodine u kojima se govori o konkretnim zlo$inima i prekr"ajima maloljetnika ili, pak, ozlo$inima odraslih nad djecom.

Prema dobro ura(enom istra!ivanju Mediacentra Sarajevo, obavljenom prije pet ipo godina, od "est najzna$ajnijih dnevnih i tri sedmi$ne novine u Bosni i Hercegovini,“dnevne novine u prosjeku skoro svaki dan ili svaki drugi dan, objavljuju tekstove omaloljetnicima u sukobu sa zakonom”, u pravilu u formi vijesti, dok “sedmi$ni medijiuveliko zanemaruju ovaj dru"tveni problem i uglavnom o njemu ne pi"u”1.

'uto i crveno svjetlo u Sarajevu

Koliko su maloljetni$ko prestupni"tvo i maloljetni$ki kriminal uzeli maha mo!e sevidjeti iz svakodnevnog $itanja bilo kojih dnevnih novina i u njima po rastu#em brojustranica posve#enih crnoj hronici. Novine spominju “bande tinejd!era”, “organizovanetrojke, “horde mladih kriminalaca”... Me(u njima nisu samo oni koji spadaju utinejd!ersku dob (od 13 do 19 godina), ve# i ne mali broj takvih koji imaju jedva desetakgodina.

“Dnevni avaz” je nedavno (5. novembar/studeni ove godine) objavio da je odpo$etka januara do kraja septembra/rujna ove godine, samo u Sarajevskom kantonu 214maloljetnika po$inilo $ak 470 krivi$nih djela, "to je u odnosu na prethodnu 2008. godinupove#anje izvr"ilaca za 14,4 posto a krivi$nih djela za $ak 53 posto. Pove#an je, dakle,broj maloljetnika koji su se upustili u kriminal, ali je jo" vi"e pove#an broj krivi$nih djela,"to zna$i da su neki od njih vi"estruki povratnici.

Ove je podatke iznio najbolji poznavalac maloljetni$ke delinkvencije u ovomkantonu Mi#o Leti#, inspektor u Kantonalnom MUP-u, koji ovaj porast slikovito tuma$i:

“Ako je pro"le godine bilo upaljeno !uto svjetlo, sada nam crveno ve# dobrosvijetli”.


16

1 Mediacentar, august 2005 http://www.media.ba/mcsonline/bs/node/2295/pdf i tako(er:http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/istrazivanje-mediji-o-maloljetnicima-u-sukobu-sa-zakonom

Policija je napravila statistiku prema kojoj je u kriminalne vode uplovilo 26 djece do14 godina starosti (neki, ka!e Leti#, imaju tek devet godina!), $ak 90 njih imaju od 14 do16 godina a 98 od 16 do 18 godina. Me(u svima njima “povratnika” (recidivista) ima vi"eod jedne tre#ine - 90.

Prema istom izvoru i izjavi inspektora Leti#a, “maloljetnici postaju suroviji,bezosje#ajniji i bezobzirniji. U razbojni"tvima, nasilni$kom pona"anju, nano"enju te"kihi lak"ih povreda, u poku"ajima ubistava... maloljetnici su ranije vi"e upotrebljavali snagu,a danas sve vi"e razna oru(a i oru!ja.”

Sarajevo i njegov kanton nisu dakako nikakav izuzetak ve# samo uzorak koji vrijedikoliko za ve#inu na"ih urbanih sredina, toliko i za cijeli region.

Mediji mogu biti i slijepi i gluhi

Od ove "okantne statistike i "okantnih zlo$ina vjerovatno bi moglo biti "okantniji jo"samo birokratsko sljepilo na"ih politi$kih elita i medijska prezentacija maloljetni$kogkriminala. O birokratskom sljepilu politi$kih elita i ne vrijedi puno tro"iti rije$i kad su oneu stanju da u Parlamentu BiH odbiju ve# pripremljeni zakon koji su doma#i i stranieksperti predlo!ili i pri tome da se pozovu na “nacionalne ili entitetske interese”.

Premda se mediji uglavnom kite profesionalizmom i navodno zastupaju najvi"eeti$ke standarde, nerijetko su i sami i slijepi i gluhi ba" kad su u pitanju profesionalizami etika.

Primjeri? Moglo bi ih se na#i nebrojeno, ali dovoljno je navesti neke tipi$ne:“manjak” novinarskih izvora, identifikacija i javno !igosanje (osuda) maloljetnika usukobu sa zakonom, senzacionalizam i pojednostavljivanje opisa, tekstovi optere#enivi"e ili manje stereotipima i predrasudama...

U dobrom broju vijesti i informacija o maloljetni$kom prestupni"tvu ne navode seuop"te izvori ili se naj$e"#e navodi samo jedan (u pravilu, policija, rijetko – "kola, ostalinikako). U naprijed ve# pomenutoj analizi Mediacentra Sarajevo2 utvr(eno je da u 22,6%objavljenih informacija u bh. dnevnim listovima tokom prvog tromjese$ja 2004. godine,nije naveden nijedan izvor, dok je jedan naveden u 66,4%. Dakle, navo(enje dva i vi"eizvora prava je rijetkost.

Prema ovoj analizi, mediji na$inom (formom i sadr!ajem) na koji pi"u omaloljetni$kom prestupni"tvu "alju tri dominantne poruke:

- maloljetni$ko prestupni"tvo je u stalnom porastu i ne mo!emo ga kontrolirati;

- maloljetnici u sukobu sa zakonom su izrazito okrutni i po svojoj prirodi zli;

- maloljetni prestupnici predstavljaju veliku i stalno rastu#u prijetnju na"emdru"tvu.

Slika koja se stvara o maloljetnicima u sukobu sa zakonom je iznimno crna idramatizirana i predstavlja takve maloljetnike kao ubice, paliku#e, silovatelje, plja$ka"e


17

2 http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/istrazivanje-mediji-o-maloljetnicima-u-sukobu-sa-zakonom

i sli$no. O njima se govori kao o nekome ko se kriminalom bavi iz dosade, ili pak kao oosobama kojima je to postao stil !ivota.

Sumornoj predstavi o sebi doprinose i sami maloljetnici, posredstvom modernihnosa$a slike (mobiteli, internet portali, ili youTube) prenose $esto autenti$ne ili tekodglumljene slike nasilja.

Identifikovanje i (igosanje

Naj$e"#i je slu$aj kr"enja eti$kih normi i kodeksa identifikovanje maloljetnogprestupnika/kriminalca. Istina, to je bilo karakteristi$no vi"e tokom prvih godina ovedecenije (o devedesetim da se i ne govori), kad se skoro pa redovno u novinama mogloprona#i $ak i puno ime i prezime tih prestupnika.

Ali, kako to i neki nasumice pobrojani naslovi u po$etku ove analize pokazuju, takviprimjeri nisu rijetki ni danas. Novine naj$e"#e objavljuju inicijale osumnji$enihmaloljetnika, povremeno njihovo ime i prvo slovo prezimena, a doga(a se i da u naslovubudu inicijali, potom da u podnaslovu informacije iza(e puno ime i prezime maloljetnice(16 godina), a u tekstu samo prezime (“Dnevni list”, 2006. godina).

I kad objavljuju samo inicijale maloljetnika, novine su identifikovale tu osobu akosu objavljeni puni ili djelimi$ni podaci o njegovim roditeljima ili $lanovima porodice.

Ovu vrstu kr"enja eti$kih normi mogu#e je na#i i u ovdje ve# citiranom, ina$e vrloinformativnom tekstu “Dnevnog avaza” (5. novembra/studenog), u kojem se navodipuno ime i prezime maloljetnika (16 godina) u sukobu sa zakonom koji je osumnji$en,zajedno sa jo" dvojicom maloljetnika, za najte!e zlo$ine (svirepo ubistvo starice, poku"ajrazbojni"tva i jo" jedan poku"aj ubistva).

Ime a nerijetko i prezime ovog maloljetnika objavljivali su i druge novine u Bosni iHercegovini, o$ito zbog te!ine zlo$ina i svirepog na$ina njihova izvr"ena. Ali, $injenica dasu to i drugi radili, ne osloba(a odgovornosti nijedan medij. Uz to, najmanje u svakojdrugoj vijesti o njemu novine su iskoristile priliku da ga obilje!e i kao Roma. Pojediniportali su svemu tome dodavale jo" i nacionalnu dimenziju !rtve: “Bosanski Rom ubiostaricu Srpkinju”.

Na ovaj su na$in novine od njega pravile “negativnog heroja”, njemu samom $inilemedvje(u uslugu, romskoj zajednici nanosile neprocjenjivu "tetu i u javnosti "irile strah.A u slu$aju navedene internet interpretacije zlurado dodavale nacionalne i etni$keoznake, o$ito pod uticajem vlastitih predrasuda.

Predrasude i stereotipi

Od identifikovanja maloljetnih prestupnika i (nesvjesnog?) veli$anja njihove li$nostii nedjela jo" je u medijima u$estalije njihovo osu(ivanje. Prije suda i prije bilo kakvogsudskog postupka. Ve# u naslovima (kao "to se vidi i u uvodu ovog teksta), dnevnenovine bez imalo ustru$avanja o osumnji$enim prestupnicima govore tako "to ihimenuju – ubicama, lopovima, razbojnicima, paliku#ama, silovateljima, nasilnicima... Ili,


18

pak, upotrebljavaju diskriminiraju#e i pe!orativne termine kao "to su, recimo, “fantomi”,“vandali”, “probisvijeti” itd.

Ovo vrsta kr"enja eti$kih normi i standarda – tako(e suprotna Kodeksu za "tampu3

i Kodeksu emitovanja radio televizijskog programa Regulatorne agencije za komunikacijeBiH4 nisu karakteristi$na samo za maloljetnike i odlika su generalnog pristupa medijaprema licima osumnji$enim ili optu!enim za kriminal. Povode#i se najvi"e zainformacijama policije ili na osnovu vlastitih saznanja, novine masovno kr"e jednu odosnovnih vrijednosti u za"titi ljudskih prava (pretpostavku nevinosti) po kojoj niko nijekriv dok mu se to ne doka!e u sudskom postupku.

Lopov, kradljivac, kriminalac, la!ov, varalica, prosjak...? Prije nego "to to napi"u,novine se moraju zapitati da li su ovi izrazi adekvatni i relavantni za pri$u i, pri tome, nesmiju zaboraviti da novine nisu ni ulica, a ni sud.

U medijskoj prezentaciji maloljetnika koji su u sukobu sa zakonom ili su !rtvemaloljetni$kog prestupni"tva/kriminala naj$e"#e su gre"ke rezultat predrasuda idiskriminacije. Svaki put kad navedu maloljetnikovo etni$ko porijeklo, rasu,vjeroispovijest ili neki njihov hendikep, novinari se moraju upitati da li je to bitanelemenat njihove pri$e. Ako nije, a to napi"u, zna$i da su i sami optere#enipredrasudama i stereotipima.

Najgori mogu#i primjer predstavlja kombinacija (neprovjerene) vijesti i komentara.U takve bi se mogao ubrojati tekst iz “Dnevnog lista” ("Romi poku"ali kidnapirati dvojedjece", 10.2.2005.). Ova relativno kratka vijest, dopunjena komentarima autora i lista,puna je predrasuda o toj nacionalnoj manjini. Naime, u njoj se navodi da su Romiosumnji$eni za navodni poku"aj otmice jednog djeteta nedaleko od &itluka (na osnovuizjave neimenovanog policijskog izvora), te oslobo(enji la!nog sumnji$enja za drugipoku"aj ("...radi se o ma"ti djeteta"). Ali ni ovakva neprovjerena vijest, jer i za prvipoku"aj otmice autor ka!e “navodni”, o$ito nije zaustavila pravu bujicu rasisti$kihstereotipa o Romima: "Ipak, svjesni smo $injenice da se Romi kre#u kuda i kada !ele..."Potom autor navodi da se "ne samo djeca ve# i odrasli ne osje#aju ugodno..." i pozivaMUP "kako bi se trebao organizirati bolje..."

Na razini senzacionalizma

Novinama se nerijetko prigovara da samo objavljuju vijesti o maloljetni$komprestupni"tvu i da ni"ta ne govore o dru"tvenom kontekstu i dru"tvenoj odgovornosti. Tisu prigovori zabilje!eni i u pomenutoj analizi Mediacentra. Tematski i istra!iva$ki prilozizaista su prava rijetkost.

Mediji ponekad ipak poku"avaju da odre(ene incidente i po$inioce stave u nekikontekst, naj$e"#e u kontekst njihovih porodi$nih okolnosti, "to je u ve#ini slu$ajevasamo korak od kr"enja eti$kih normi. To se moglo vidjeti i na primjeru osumnji$enog zazvjersko ubistvo starice, kad su pojedini mediji poku"ali da “analiziraju” njegovo


19

3 http://www.vzs.ba/ba/?ID=24 http://rak.ba/bs/broadcast/c-actvts/?cid=4656

porijeklo, porodi$ne prilike, doseljavanje u Sarajevo... Raditi to na konkretnom primjerui samo na osnovu novinarskog istra!ivanja i eventualno "turih policijskih podataka, uzvlastito tuma$enje uzroka i posljedica, obi$no zavr"i na razini senzacionalizma i nikad nemo!e biti u najboljem interesu djeteta koji bi morao biti osnovna vodilja i za medije. Uznjega na ovaj na$in je !igosana i njegova porodica.

Od maloljetnika u sukobu sa zakonom ne smiju se stvarati medijske li$nosti i heroji,kao ni negativci i dru"tveno opasni “tipovi”.


20

Suada Buljuba%i#

Sveobuhvatniji pristup pitanjumaloljetni$kog prestupni%tva

Gotovo svakodnevno mediji nas izvje"tavaju o krivi$nim djelima koja su u$inilimaloljetnici. Ono "to posebno zabrinjava je $injenica da maloljetnici sve vi"e $ine vrlo te"kakrivi$na djela, koja po na$inu izvr"enja, odnosno svojoj surovosti lede krv u !ilama i unoseozbiljan nemir i zabrinutost kompletnog stanovni"tva, posebno roditelja s djecom.

Sjetimo se samo nedavnih tragi$nih doga(aja u Sarajevu i Zenici, odnosno surovogubistva starice, mladi#a u tramvaju i taksiste. Ni u jednom slu$aju !rtve nisu poznavalesvoje ubice. To nam "alje jasnu poruku da !rtva kriminaliteta odraslih i/ili maloljetnikamo!e postati svako od nas, jer jednostavno re$eno dovoljno je samo na#i se "napogre"nom mjestu u pogre"no vrijeme".

Nakon ovih doga(aja uslijedila je reakcija javnosti koja je bila naro$iti izra!enaposlije ubistva sedamnaestogodi"njeg mladi#a u tramvaju. Organizovani su protesti,tra!ile su se ostavke odgovornih i poduzimanje hitnih mjera kako bi se sigurnosnasituacija popravila i stvorile neophodne pretpostavke za normalan !ivot i rad stanovnikaSarajeva. Sva de"avanja koja su uslijedila poslije ovih tragi$nih doga(aja mediji su pratilii o tome blagovremeno izvje"tavali javnost.

Usmjeravanje pa(nje ka institucijama

Zna$ajan broj radio i tv emisija bio je posve#en problemu maloljetni$kedelinkvencije. Govorilo se o uzrocima ove socijalnopatolo"ke pojave, pri $emu jeposebno nagla"avana uloga porodice, "kole i vr"njaka, te o dru"tvenoj reakciji na ovupojavu gdje se posebno isticao nedostatak ustanova za resocijalizaciju maloljetnihdelinkvenata.

Tako je javnost saznala da u Federaciji BiH nema ni jedan odgojno-popravni dom izaseban zatvor za maloljetnike. Zapravo, ukazano je na $injenicu da su dva odgojno-popravna doma koja su prije rata postojala u BiH, i to u Stocu (za dje$ake) i Ljubu"kom(za djevoj$ice), uni"teni i da nisu ponovno osposobljeni za svoju prvobitnu namjenu, teda nema politi$ke volje da se ove ustanove ponovno stave u funkciju. Tako(er je ukazanoda su zatvori za maloljetnike organizovani kao posebne jedinice u okviru kazneno-popravnih zavoda u kojima kaznu izdr!avaju punoljetni osu(enici i da su uslovi vrlo lo"ii nepovoljni za maloljetnike.

Poslije svega stekao se utisak da je problem maloljetni$ke delinkvencije krupan iozbiljan dru"tveni problem, ali da se njemu ne mo!e uspje"no suprotstaviti bez osnivanjaodgojno-popravnih domova i zatvora za maloljetnike. Pod pritiskom javnosti pokrenute


21

su aktivnosti kako bi se izgradile ove ustanove. Prve aktivnosti podrazumijevale supronalazak lokacija na kojima #e se one sagraditi. Poslije pominjanja mogu#e lokacije zaizgradnju ovih ustanova uslijedile su reakcije lokalnog stanovni"tva, jer niko od njih ne !elida se ove ustanove grade u njihovoj sredini i da im kom"ije budu mladi sa dru"tvenoneprihvatljivim pona"anjem. Posljednje "to su mediji objavili je da #e se zatvor zamaloljetnike graditi na podru$ju Ora"ja. Dokle se do"lo sa aktivnostima oko izgradnjekako bi se kona$no stavila u funkciju ova ustanova javnosti je za sada nepoznato.

Kakva je poruka poslana?

Nakon svega, postavlja se pitanje kakva je poruka poslana mladim, posebno onim sdru"tveno neprihvatljivim pona"anjem? Jednostavno re$eno pora!avaju#a. Jer, iz sveganaprijed navedenog ispada da postoji ozbiljna volja i !elja politi$ara i profesionalaca izrazli$itih oblasti da se ovom problemu posveti mnogo ve#a pa!nja, ali da ne postojeinstitucije u koje #e se smjestiti maloljetnici. To drugim rije$ima zna$i da maloljetnidelinkventi i dalje mogu $initi krivi$na djela do osnivanja institucija u koje #e se smjestiti.

Iz svega re$enog mo!e se stoga zaklju$iti da ozbiljnog suo$avanja sa problemommaloljetni$ke delinkvencije nema bez osnivanja ustanova za resocijalizaciju. No, "ta je saustanovama koje postoje?

Disciplinski centar za maloljetnike osnovan je u Kantonu Sarajevo prije ne"to vi"e od$etiri godine, a Dom za vaspitanje mu"ke djece i omladine "Hum" postoji dugi niz godina.Istina, u nekoliko emisija pomenut je Disciplinski centar za maloljetnike kao dobar primjerbrige odgovornih u Kantonu Sarajevo za rje"avanje problema maloljetni$ke delinkvencije,ali bez dublje analize funkcionisanja ove ustanove. Tako je velikom dijelu javnosti ostalonepoznato da je ovo ustanova namijenjena za kratkotrajni institucionalni boravak i da jeotvorenog tipa, te da mjera upu"ivanja u disciplinski centar za maloljetnike spada udisciplinske mjere koje su prvenstveno vaspitnog karaktera, i poduzimaju se premamaloljetnom u$initelju krivi$nog djela prema kojem nije potrebno poduzimati trajnijemjere vaspitanja, odnosno maloljetniku $ije pona"anje nije posljedica ve#eg stepenavaspitne zapu"tenosti.

'ira javnost nije obavije"tena da shodno zakonskoj regulativi sud mo!e uputitimaloljetnika u disciplinski centar za maloljetnike na:

- odre(eni broj sati tokom dana blagdana, ali najvi"e $etiri uzastopna danablagdana;

- odre(eni broj sati tokom dana, ali najdu!e u trajanju do jednog mjeseca;

- neprekidni boravak tokom odre(enog broja dana, ali ne du!e od dvadeset dana.

Nepoznavanje zakonske regulative

Upravo ovo nepoznavanje zakonske regulative dovelo je do izostanka reakcijejavnosti o broju maloljetnika kojima je u prethodnom periodu izre$ena ova mjera.Podatak da je u $etverogodi"njem periodu kroz ovu ustanovu pro"lo oko trideset


22

maloljetnika i da me(u njima nije bilo onih koji su upu#eni na neprekidan boravak jekrajnje alarmantan i zabrinjavaju#i i tra!i ozbiljnu analizu takvog stanja i opravdanostiosnivanja, odnosno daljnjeg opstanka ove ustanove, prvenstveno osniva$a i resornogministarstva.

Jer, u situaciji kada maloljetni$ka delinkvencija poprima zabrinjavaju#e razmjere ikada je me(u maloljetnim delinkventima sve vi"e onih koji su vi"estruki povratnici(recidivisti) ova ustanova trebala bi raditi danono#no, naro$ito sa primarnim u$initeljimakrivi$nih djela, a "to i jeste njen primarni zadatak. U svojim medijskim nastupimazaposleni u Disciplinskom centru isti#u da su proveli nekoliko programa prevencijeporeme#aja u pona"anju djece i mladih u osnovnim i srednjim "kolama, "to svakako trebapozdraviti, ali istovremeno re#i da to nije primarni zadatak ustanove, i da su ovipreventivni programi provo(eni zbog nedostatka maloljetnika kojima je sud izrekaomjeru upu#ivanja u ovu ustanovu, "to je ozbiljan problem koji nikada ne pominju. Ovakvostanje tra!i hitnu i sveobuhvatnu analizu nadle!nih subjekata, pri $emu je uloga medija odizuzetne va!nosti. Uloga medija mo!e se ogledati u iniciranju ovih analiza i/iliblagovremenom informisanju javnosti o stanju u ovoj ustanovi.

Ozbiljna analiza koju bi inicirali mediji a proveli odgovorni subjekti trebala bi uklju$itii razloge zbog kojih se sudije vrlo rijetko odlu$uju za izricanje ove mjere, kadrovskuosposobljenost Disciplinskog centra, potrebnu infrastrukturu za provo(enje ove mjere,efekte dosada"njeg rada, te analizu do sada ulo!enih sredstava u odnosu na brojmaloljetnika koji su bili upu#eni u ovu ustanovu. Ako rezultati ozbiljnih i sveobuhvatnihanaliza poka!u da je ovako mali broj maloljetnika, koji su do sada pro"li kroz ovu ustanovu,rezultat subjektivnih slabosti i nedostataka menad!menta i ostalih zaposlenika, onda sehitno mora reagovati kako bi se otklonule prepreke uspje"nog funkcionisanja oveustanove, pri $emu je uloga medija od neprocjenjive va!nosti. Do sada je u ovu ustanovuulo!eno mnogo finansijskih sredstava i zato se mora imati neka odgovornost prema onimakoji su taj novac obezbijedili, a to su u ovom slu$aju poreski obveznici Kantona Sarajevo.

U slu$aju da ozbiljna analiza poka!e da te"ko#e funkcionisanja ove ustanove nisurezultat slabosti menad!menta i zaposlenih onda se mora donijeti kona$na odluka oopravdanosti postojanja ovakve ustanove. Zar novac koji se ula!e u ovu ustanovu ne bibilo bolje ulo!iti u kadrovsko ja$anje centara za socijalni rad koji bi mogli mnogokvalitetnije da provode mjeru poja#anog nadzora nadle%nog organa socijalne za$tite, ilida se vi$e uklju#e u provo!enje mjere poja#anog nadzora roditelja i pomognu roditeljimada svoj zadatak uspje"no obave. I kona$no, mjere poja$anog nadzora suvaninstitucionalne mjere koje mogu trajati najmanje jednu, a najvi"e tri godine. Ovo jesigurno dosta dug vremenski period u kojem se kvalitetnim radom mogu posti#i zna$ajnirezultati u resocijalizaciji maloljetnih delinkvenata.

Imaju#i u vidu $injenicu da "ira javnost ne poznaje dovoljno ovu problematikumediji moraju biti predvodnici ovih analiza kako bi nadle!ne institucije i pojedinci preuzeliodgovornost za stanje u ovoj oblasti.

U izvje"tavanju o maloljetni$koj delinkvenciji veoma malo je rije$i o ve# postoje#ojinstituciji, a to je Dom za vaspitanje mu"ke djece i omladine "Hum" u Sarajevu. 'ta je saovom ustanovom, kako funkcioni"e, koliko ima "ti#enika, koliki su smje"tajni i kadrovskikapaciteti, kakvi su rezultati vaspitnog rada i sl. javnosti je ostalo nepoznato. Dosada"nja


23

medijska izvje"tavanja uglavnom su bila vezana za krivi$na djela koja su u$inili "ti#enici oveustanove, "to je doprinijelo da se ustanova etiketira kao vrlo neuspje"na. Sve to zaposljedicu je imalo da je u prethodnom periodu u ovu ustanovu upu#eno veoma malo djecei maloljetnika. Me(utim, ova ustanova trebala bi dobiti ve#u medijsku pa!nju posebno uovom trenutku kada su stvorene pretpostavke da se ustanova stavi u punu funkciju.

Treba podsjetiti da ova ustanova ima svoju dugu tradiciju i osnovana je kao republi$kaustanova za vrijeme biv"e Jugoslavije. Problemi u funkcionisanju ove ustanove po$injuosamostaljivanjem na"e dr!ave, jer niko od odgovornih subjekata nije !elio preuzeti uloguosniva$a ove ustanove jer je to podrazumijevalo i obavezu finansiranja ove ustanove.Uprkos pomenutim te"ko#ama ova ustanova nikada nije prekidala svoj rad ali su seproblemi sa kojima su se svakodnevno suo$avali zaposleni u zna$ajnoj mjeri odrazili narezultate rada. Tek pro"le godine dono"enjem odgovaraju#e zakonske regulative stvorenesu pretpostavke za normalan rad ove ustanove, i nedavno je kona$no imenovan direktor, jerje prethodni direktor dugi niz godina bio vr"ilac du!nosti direktora. Zato bi se mediji mnogovi"e trebali uklju$iti u rad ove ustanove i pratiti rezultate rada novog menad!menta.

Funkcionisanje ove ustanove je od izuzetnog zna$aja iz najmanje dva razloga. Prvirazlog je "to je sudijama data mogu#nost da izri$u krivi$nu sankciju upu"ivanja u vaspitnidom maloljetnicima za koje se utvrdi da ih je potrebno izdvojiti iz sredine u kojoj su !ivjeliprije nego "to su u$inili krivi$no djelo, i kojima je potrebna poja$ana za"tita, pomo# inadzor u vaspitanju. Drugi razlog je "to se organima socijalne za"tite (centrima za socijalnirad) daje mogu#nost da i djecu do 14 godina !ivota, koja nisu krivi$no odgovorna, a kojasu u$inila krivi$na djela, kao i djecu i maloljetnike (starije od 14 godina) $iji je razvoj ve#godinama ugro!en i devijantan, smjeste u ovu ustanovu kako bi se resocijalizovali. U ovojustanovi maloljetnik ostaje najmanje "est mjeseci, a najvi"e tri godine, ali pri izricanju ovemjere sud ne#e odrediti njeno trajanje, ve# #e o tome naknadno odlu$iti, kako je toregulisano zakonom. Du!ina trajanja ove mjere maloljetnicima koji su u$inili krivi$nodjelo zavisi od rezultata koji su postignuti u njihovom prevaspitanju, odnosnoresocijalizaciji. Zato u narednom periodu podr"ka ovoj ustanovi ne smije izostati. Ovapodr"ka pored finansijske podr"ke mora uklju$ivati i edukaciju i pomo# zaposlenim kakobi "to bolje izvr"avali svoje vrlo slo!ene i zahtjevne radne zadatke kako bi se do"lo dokrajnjeg cilja, a to je dobro resocijalizirana djeca i maloljetnici. Podr"ku ovoj ustanovimoraju dati i mediji na na$in da "ira javnost dobije informacije o svim zna$ajnimpromjenama u ovoj ustanovi i opredjeljenosti menad!menta za uvo(enje novih metodau radu sa djecom i mladim, kako bi se skinula etiketa o slabim efektima rada koja ovuustanovu prati ve# du!i vremenski period.

Uloga medija, mogu#i pristup

U ozbiljnom, sveobuhvatnom pristupu pitanju maloljetni$ke delinkvencije medijiimaju nezamjenjivu ulogu, pri $emu bi istra!iva$ko novinarstvo trebalo imati primarnufunkciju. Medijska izvje"tavanja zasnovana na relevantnim istra!ivanjima i podacimadoprinijela bi kvalitetnijem sagledavanju ovog problema. Zato bi predmet medijskeanalize trebali biti problemi u radu, dosada"nji rezultati rada policije, organa pravosu(a,centara za socijalni rad, resornih ministarstava, ustanova za resocijalizaciju djece imaloljetnika i njihove me(usobne saradnje i koordinacije.


24

Uvjeravanje javnosti da je nedostatak institucija glavni razlog ozbiljnoj borbi protivmaloljetni$ke delinkvencije je nekorektno iz vi"e razloga. Da li je javnost ikada dobilapodatak o tome koliko je tu!ila"tvo primilo slu!benih zabilje"ki o izvr"enom krivi$nom djeluod strane maloljetnika, koliko ih je procesuirano, koliko je maloljetnika kod kojih su tu!ilacili sudija primijenili vaspitnu preporuku, koliko je i kojih vaspitnih mjera izre$enomaloljetnicima, koliko je maloljetnika dobilo kaznu maloljetni$kog zatvora, koje su te"ko#eu izvr"avanju izre$enih mjera..... Naravno da nije. Pa, nedostatak ustanova je kriv za sve,vjerovatno #e re#i neko od odgovornih poslije nekog novog stravi$nog zlo$ina maloljetnika.


25

Suada Buljuba%i#

Temeljna uloga porodiceProblem maloljetni$ke delinkvencije u Bosni i Hercegovini naro$ito je izra!en u

postratnom periodu. Postoji vi"e uzroka koji su doprinijeli pove#anom broju maloljetnikakoji su u$inili jedno ili vi"e krivi$nih dijela. U analizi uzroka maloljetni$ke delinkvencijenezaobilazna je uloga porodice i "kole.

Osnovna uloga porodice

Porodica kao jedna od primarnih dru"tvenih grupa ima izuzetno va!nu ulogu u!ivotu svake osobe. Pored obezbije(enja materijalnih i drugih uslova neophodnih za!ivot, porodica ima vaspitnu i socijalizatorsku ulogu. Mnogi teoreti$ari, koji su se bavilipitanjem socijalizacije, saglasni su u tome da je porodica najva!niji agens socijalizacije.Socijalizacija je slo!en i slojevit proces koji planski i sistematski sprovode prvenstvenoporodica, zatim "kola i dru"tvena zajednica kako bi se socijalno nezrela djeca postepenoosposobila za !ivot u zajednici. Osnovni cilj procesa socijalizacije je da novi $lanovidru"tva putem u$enja i u interakciji sa roditeljima, nastavnicima i drugim li$nostima iznjihovog okru!enja, nau$e onaj tip pona"anja i me(uljudskih odnosa, koji sukarakteristi$ni za datu kulturu, uz "iroku mogu#nost adaptacije na nove uslove !ivota.

Prema savremenim shvatanjima, proces socijalizacije uklju$uje i procesindividualizacije pod kojim se podrazumijeva sposobnost pojedinca da prevazilazipostoje#u socijalnu datost i da se mijenja u skladu sa sopstvenim potrebama.(Vidanovi#, 2006) U procesu socijalizacije, li$ni primjer roditelja ima posebno va!nuulogu, jer se djeca prirodno orijenti"u prema svojim roditeljima koji su njihovi modeli zapona"anje, ali i za zauizimanje stavova o pojedinim pitanjima sa kojima se susre#u u!ivotu. Pravilno vaspitanje i pripremanje djece za dru"tveno korisne $lanove zajednicesmatra se osnovnom socijalnom funkcijom porodice.

Sna!ne dru"tvene promjene u zna$ajnoj mjeri su utjecale i na porodicu. Kaoposljedica intenzivne industrijalizacije i urbanizacije, koje neminovno prati velikadru"tvena pokretljivost i drugi socijalni procesi, dolazi do zna$ajnih promjena uporodi$nom !ivotu, koje se ogledaju u slabljenju porodi$nih veza i reduciranju vaspitneuloge porodice. Tako su te"ko#e u ispunjavanju vaspitne uloge prisutne u savremenojporodici, posebno u dru"tvima koja u dovoljnoj mjeri nisu prepoznala ovaj problem ilimu ne poklanjaju odgovaraju#u pa!nju.

Koje su te"ko#e u ostvarivanju ovako zna$ajne uloge koja se pred porodicuname#e? U sagledavanju ovog problema neophodno je kratko se zadr!ati naproblemima sa kojima se suo$ava veliki broj bosanskohercegova$kih porodica, a kojidirektno ili indirektno ometaju normalno funkcionisanje porodice.


26

Dru%tvene promjene i porodica

Tranzicijski procesi i rat generirali su veliki broj socijalnih problema koji su seodrazili na porodicu. Uni"tena privreda i lo"a privatizacija za posljedicu imajunezaposlenost, nesigurnost radnih mjesta i siroma"tvo. Nezaposlenost je stalno rastu#iproblem u na"em dru"tvu. Bez obzira na razlike u stopi nezaposlenosti koju dobijamo odzvani$nih institucija, na osnovu broja registrovanih osoba (vi"a od 40%), i istra!ivanja iprocjena Svjetske banke i Me(unarodnog monetarnog fonda (izme(u 17% i 23%), stopanezaposlenosti je na zabrinjavaju#em nivou, posebno ako se ima u vidu $injenica da jetolerantni limit oko 6%.

Nezaposlenost, kao specifi$an, dru"tveno uzrokovan problem, istovremenoproizvodi razli$ite posljedice na dru"tvenom i individualnom nivou. Nezaposlenost je zaradnika ogroman socijalni rizik koji poti$e stvaranje novih socijalnih problema uzistovremeni li$ni osje#aj dru"tvene odba$enosti i marginalizacije. Stru$njaci razli$itihprofila upozoravaju da nezaposlenost, posebno dugotrajna, mo!e kod nezaposlenihosoba dovesti do: pojave psihi$kih problema i mentalnih poreme#aja, gubitkasamopo"tovanja i samoidentiteta, reduciranja socijalnih uloga i odnosa sa drugimljudima, socijalne isklju$enosti, osiroma"enja i siroma"tva, poreme#aja porodi$nihodnosa i funkcija, itd. Ponekad nezaposlenost mo!e dovesti i do razli$itih devijacija kao"to su alkoholizam, samoubistvo, kriminal, prostitucija i sl. (Milosavljevi#, 2003) Sli$neprobleme izaziva jo" jedan socijalni rizik, a to je nesigurnost radnih mjesta sa kojim sesuo$ava znatan broj zaposlenih u na"oj zemlji.

Sljede#i problem sa kojim se suo$ava na"e dru"tvo, a koji se odra!ava na normalnofunkcionisanje porodice je siroma"tvo. Posljednjih godina siroma"tvo u zemljama utranziciji poprima zabrinjavaju#e razmjere i postaje vi"estruki uzrok socijalneisklju$enosti svih kategorija stanovni"tva, a posebno mladih. Kao klju$ni faktor kojiproizvodi siroma"tvo, socijalnu isklju$enost i marginalizaciju ozna$ena je nezaposlenost.

U sagledavanju siroma"tva u poslijeratnom periodu u Bosni i Hercegovininezaobilazna je Anketa mjerenja !ivotnog standarda (2001) (Living StandardsMeasurement Survey – LSMS). Prikupljeni podaci pokazuju da 19,5% stanovni"tva BiH!ivi ispod generalne linije siroma"tva, a "to zna$i da je dnevna potro"nja po jednoj osobimanja od 6 KM. Pored toga, vi"e od 30% stanovnika u Bosni i Hercegovini nalazi seneposredno iznad generalne linije siroma"tva s dnevnom potro"njom manjom od 9 KM.Ovo stanovni"tvo predstavlja rizi$nu grupu jer zbog nesigurnost radnih mjesta ili nekihneplaniranih doga(aja i stanja mogu se vrlo lako na#i ispod generalne linije siroma"tva.

Postoje opre$na mi"ljenja o utjecaju siroma"tva na kriminalitet. Po jednomshvatanju siroma"tvo je osnovni kriminogeni faktor, dok po drugom, siroma"tvo nemazna$ajnog utjecaja na kriminalitet. Prvo shvatanje naj$e"#e zastupaju kriminolozi, iuglavnom se ve!e za ni!e dru"tvene slojeve. Predstavnici drugog shvatanja ne odbacujuu potpunosti utjecaj siroma"tva na kriminalitet, ali mu ne pridaju zna$ajnu va!nost, jersmatraju da je njegov utjecaj ograni$en, a $esto i neznatan, obrazla!u#i to $injenicom dase kriminalitet javlja i kod pripadnika bogatih slojeva dru"tva koji !ive u materijalnomizobilju. (Milutinovi#,1990, Singer, 1996) Me(utim, bez obzira na opre$na mi"ljenja outjecaju siroma"tva na kriminalitet, siroma"tvo u zna$ajnoj mjeri poga(a porodicu iutje$e na njeno normalno funkcionisanje, pri $emu je u posebnoj opasnosti izvr"avanjenjene vaspitne i socijalizatorske funkcije.


27

Naprijed prezentirani problemi, prisutni u bh. dru"tvu, u zna$ajnoj mjerioptere#uju veliki broj porodica i utje$u na njihovo normalno funkcionisanje. Situacija sedodatno uslo!njava u nepotpunim porodicama, odnosno porodicama u kojima, zbograzli$itih uzroka, nedostaje jedan od roditelja. U odnosu na potpune, dvoroditeljske,porodice, jednoroditeljske porodice suo$avaju se s daleko ve#im brojem pote"ko#a. Ovete"ko#e ogledaju se od nedostatka odraslih koji brinu o djeci i posve#uju sezadovoljavanju njihovih biolo"kih, psiholo"kih, emocionalnih i socijalnih potreba, doznatno slabijeg materijalnog i socijalnog statusa koje gotovo u pravilu imaju oveporodice.

Bez obzira da li se radi o potpunim ili nepotpunim porodicama u nepovoljnimdru"tvenim okolnostima optere#eni borbom za pre!ivljavanje roditelji $esto nisu ustanju da svoju roditeljsku ulogu izvr"e na najbolji mogu#i na$in, "to mo!e dovesti dovaspitne zapu"tenosti i zanemarenosti i ispoljavanja razli$itih poreme#aja u pona"anjudjece i mladih. Da li #e i u kojoj mjeri neki od navedenih vanjskih faktora utjecati napojavu poreme#aja u pona"anju djece u jednoj porodici, zavisi, u prvom redu, odunutra"njih za"titnih faktora koji su povezani s dobrom komunikacijom izme(u roditeljai djece, sposobno"#u roditelja da blagovremeno uo$e potrebe svoje djece i da pravilnorije"e probleme sa kojima se suo$avaju.

Istra!ivanja pokazuju da dijete mo!e ostati neo"te#eno i pokazati znakenapredovanja i u vrlo te"kim !ivotnim okolnostima kakve su rat i ekstremno siroma"tvoako je interakcija sa roditeljima ispunjena prihva#anjem i pozitivnom uklju$eno"#u snjihove strane.(Killen, 2001)

Me(utim, ukoliko vi"e nepovoljnih faktora djeluje istovremeno i u du!emvremenskom periodu, te"ko je vjerovati da se sve to ne#e odraziti na porodicu i njenuulogu u pogledu vaspitanja djece, uprkos unutra"njim za"titnim faktorima.

Dugotrajna nezaposlenost neminovno dovodi do osiroma"enja ili siroma"tvaporodice i stresno djeluje na sve $lanove porodice, posebno roditelje. Nezaposlenostfrustrira roditelje i proizvodi osje#aj manje vrijednosti, jer nisu u mogu#nosti da svojimradom obezbijede egzistenciju ili vi"i !ivotni standard za svoju porodicu. Nemogu#nostpronalaska zaposlenja posebno poga(a mu"karce radi tradicionalne podjele uloga uporodicu po kojoj su mu"karci zadu!eni za osiguranje finansijskih i materijalnih sredstavaza zadovoljavanje potreba porodice. Zato jedan broj o$eva misle da oni ne mogu bitidobri roditelji jer nisu u stanju da obezbijede normalnu i sugurnu egzistenciju za svojuporodicu, ali da istovremeno oni nisu dobar primjer svojoj djeci i da sve ovo utje$e naumanjenje njihovog roditeljskog autoriteta.

Ovdje svakako treba ukazati i na probleme sa kojima se suo$ava i jedan brojzaposlenih roditelja, kao "to su: razli$iti problemi na poslu, otpu"tanje s posla,nesigurnost radnih mjesta, prezaposlenost, niska i neredovna primanja, koji se u ve#oj ilimanjoj mjeri odra!avaju na porodicu. U novonastalim tr!i"nim uslovima, da bi zadr!aliradna mjesta, roditelji su prisiljeni da rade du!e od predvi(enog radnog vremena, udane vikenda i praznika "to ih onemogu#ava da vi"e vremena provode sa svojomdjecom, da aktivno u$estvuju u njihovim !ivotima, da kroz kvalitetnu komunikacijuotkriju potrebe i probleme svoje djece i da vr"e kontrolu nad njima. Prezaposlenost,umor i stres roditelja odra!avaju se i na porodi$ne odnose. U ovakvim okolnostima u


28

porodi$nim odnosima sve je manje ljubavi, topline, razumijevanja, iskrenosti,po"tovanja, sigurnosti i za"tite, pa se zato s pravom postavlja pitanje kompetentnostiroditelja. Pitanje kompetencije roditelja je od izuzetnog zna$aja i ono se ogleda upoznavanju vlastite djece ali i djece uop#e, njihovih faza razvoja, potreba, interesa, ali ikvaliteti njihove percepcije i mogu#nosti bar pribli!no objektivne procjene pona"anja iniza drugih dimenzija vezanih za vlastitu djecu, naro$ito u kriznim situacijama i te"kimrazdobljima u porodi$nom !ivotu. (Jankovi#, 2008)

Naru"eni porodi$ni odnosi dobra su podloga za razvoj raznih devijacija kod odraslih$lanova porodice zbog kojih najvi"e trpe djeca kao najslabiji $lanovi porodice. Nerijetko,naru"eni porodi$ni odnosi dovode i do raspada porodice ili nasilja u porodici. Rezultatibrojnih istra!ivanja pokazuju da su naj$e"#e !rtve nasilja u porodici majke i djeca.Traume kojima su djeca izlo!ena u porodici ostavljaju trajne posljedice na njihov ukupanrazvoj. Nasilje je u dana"nje vrijeme poprimilo zabrinjavaju#e razmjere, kako po "irinitako i po oblicima nasilja. Zapravo, nasilje se pro"irilo na globalni, planetarni nivo, sveopasnije i sve perfidnije. Me(utim, to "irenje nasilja nije dovelo do smanjenja njegovogintenziteta na individualnom i porodi$nom nivou. Upravo je to razlog "to humanisti$kiorijentisane nauke i praksa posve#uju sve ve#u pa!nju toj temi, posebno u kontekstuporodice. Drugi razlog zbog kojeg se velika pa!nja poklanja porodi$nom nasilju jeste "tose ono prenosi s generacije na generaciju, tako da oni koji su u djetinjstvu bili !rtvenasilja postaju nasilni prema svojoj djeci kao odrasli. Sve ovo u zna$ajnoj mjeri utje$e narazvoj, psihi$ko funkcionisanje i socijalne relacije svake nove generacije. Istra!ivanja supokazala da postoji povezanost izme(u porodi$nog nasilja u djetinjstvu i pojaveporeme#aja u pona"anju, pa i delinkventnog pona"anja. (Jankovi#, Ba"i#, 2001.) Zato jeborba protiv nasilja postala prioritetni zadatak savremenih dru"tava kako bi se sprije$ilinegativne posljedice koje ono ostavlja posebno na djecu.

Podr%ka porodici

Imaju#i u vidu zna$aj porodice u !ivotu svake osobe, posebno u ranom periodu,podr"ka porodici mora biti predvi(ena u svim planovima i programima za prevencijuporeme#aja u pona"anju djece i mladih. Ova podr"ka trebala bi da pored materijalnepodr"ke uklju$uje i druge oblike podr"ke, kao "to su razli$iti oblici savjetodavnog rada,edukacija roditelja i djece o njihovim pravima i obavezama u skladu s Konvencijom opravima djeteta, itd. Savjetodavni rad i pomo# porodici trebali bi se usmjeriti na pomo#roditeljima u prevazila!enju bra$nih problema, pomo# i savjetodavni rad u vaspitanjudjece, pri $emu bi se posebna pa!nja usmjerila na kvalitetnu komunikaciju sa djecom iprepoznavanje razvojnih problema i poreme#aja u pona"anju djece. U provo(enje nekihod ovih aktivnosti svakako bi se trebali uklju$iti i mediji koji bi kroz razli$ite emisije vr"iliedukaciju roditelja i djece. Djeca su budu#nost svakog dru"tva i zato moraju biti u fokusune samo porodice nego i svih relevantnih dru"tvenih subjekata kako bi se razvili udru"tveno korisne $lanove.


29

Literatura

Buljuba"i#, S. (2008) Maloljetni#ka delinkvencija – II dopunjeno izdanje, DES, Sarajevo

Milosavljevi#, M. (2003) Devijacije i dru$tvo, Dragani#, Beograd.

Killen, K. (2001) Izdani: zlostavljana djeca su odgovornost svih nas, Dru"tvo zapsiholo"ku pomo#, Zagreb.

Jankovi#, J., Ba"i#, J. Prevencija poreme"aja u pona$anju djece i mladih u lokalnojzajednici, Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za prevenciju poreme#aja u pona"anjudjece i mlade!i i za"titu djece s poreme#ajima u pona"anju, Zagreb.

Jankovi#, J. (2008) Obitelj u fokusu, etcetera d.o.o, Zagreb.

Milutinovi#, M. (1990) Kriminologija VI izdanje, Savremena administracija,Beograd.

Singer, M. (1996) Kriminologija, Nakladni zavod Globus, Zagreb.


30

Documents

Mediji i maloljetni - MC · PDF fileMediji iz dana u dan tjeraju djecu da razmišljaju samo o ... počinjenje samoubojstva ili ubojstva iz osvete kao čin izvršenja „pravde“