MEDONOSNO BILJE

Zahvaljujući klimatskim raznolikostima, Hrvatska ima veliki potencijal za proizvodnju specifičnih sorti

meda. Prema Simiću (1980), u našoj zemlji ima oko 200 do 250 biljnih vrsta s kojih pčele skupljaju

nektar. S navedenih biljnih vrsta, osim nektara, pčele skupljaju pelud i propolis koji su također bitni za

normalno funkcioniranje pčelinje zajednice. U povoljnim godinama, pčele skupljaju i značajne količine

medljike u sastojinama crnogoričnih (jela i smreka) i bjelogoričnih (hrast, javor, lipa, bukva) vrsta

drveća koje zauzimaju velike površine. Pored autohtonih u našu su floru unesene i određene

alohtone biljne vrste. Neke su od njih (bagrem, amorfa, zlatnica) po količinama izlučenog nektara vrlo

značajne. U klimatskom pogledu postoje vrlo jasne razlike između kontinentalnog i primorskog

područja Hrvatske, koje uvjetuju prirodnu rasprostranjenost biljnih vrsta. U kontinentalnom se

klimatu mogu razlikovati biljne vrste nizinskog i gorskog, a u primorskom, mediteranskog i

submediteranskog područja.

Medonosno bilje kontinentalnog područja

U veljači i ožujaku, nakon zimskog mirovanja, prvi dragocjeni pelud i nektar za razvoj pčelinjeg legla,

pčelama osiguravaju sljedeće biljne vrste:

Lijeska (Corylus avellana L.) je grm koji naraste 3 do 5 m, rjeđe kao nisko stablo do 7 m

visine. Mladi su izbojci obrasli crvenim žljezdastim dlačicama. Kod starijih je primjeraka kora debla,

sivkastožuta i glatka te posuta lenticelama. Listovi su do 13 cm dugi i 5-9 cm široki. Nalaze se na

kratkoj peteljci, pretežno su okruglog oblika i pri bazi srcoliko urezani. Dvostruko su pilastog ruba, a s

donje su strane dlakavi i hrapavi Cvjetovi su jednodomni, razvijaju se prije listanja, već od veljače.

Muški cvjetovi, obično 2-4 zajedno, tvore obješene žute rese s kojih

pčele skupljaju prvi dragocjeni pelud, a ženski se nalaze po 2 u

cvatovima u obliku zbijenih pupova iz kojih vire tamnocrveni čuperci.

Na jednom grmu cvatnja traje tjedan dana. Raste oko šuma i livada, po

šikarama, čistinama, uz potoke i putove, u ravnici i po planinama.

Područje rasprostranjena je gotovo čitava Europa.

Joha (Alnus glutinosa Mill.) listopadno je stablo do 25 m visine, s vitkim deblom. Listovi su

troredni, obrnuto jajoliki, 4-10 cm dugački. Tamnozelene su boje, s gornje strane goli, a na donjoj se

strani u uglovima lisnih žila nalaze čuperci žutih dlačica. Muški su rese ljubičastosmeđe boje, duge 5-6

cm, po 3-4 na vrhu izbojaka, a

ženske su rese sitnije i nalaze

se ispod njih, također po 3-4 u

pazušku listova. Cvate u veljači

i ožujku prije listanja. Daju

pčelama mnogo peluda. Raste

na vlažnim i dubokim

humusnim, često pjeskovitim

tlima. Pojavljuje se uz nizinske i

brdske potoke i rijeke.

Nalazimo je često i u

mješovitim šumama.

Osim ovih biljnih vrsta, u rano proljeće osim peludne paše pčelama pružaju i nektarnu pašu:

Visibaba (Galanthus nivalis L.) je najranija proljetnica. Naraste do 10-15 iznimno 30 cm

visoko. Iz lukovice se razvija okrugla zeljasta biljka s duguljastim kopljastim listovima, 8-9 cm dugački i

0,4-0,7 cm široki s jednim pognutim cvijetom. Zvonast vjenčić tvori 6 latica raspoređenih u dva kruga.

Vanjske su latice bijele, duguljaste, a unutrašnje su kraće, sa zelenom pjegom na vrhu. Daje mnogo

peluda i nektara. Cvate 2-3 tjedna, ali

paša često propadne zbog nestalnog

vremena. Nalazi se u listopadnim,

mješovitim i cmogoričnim šumama,

od poplavnih nizinskih šuma pa do

subalpskog područja. Raste na

svježim, blago do umjerenim kiselim,

humusnim, ilovastim tlima.

Drijen (Cornus mas L.) listopadni je grm, ili manje stablo, zaobljene krošnje, 6-9 m visine s

tankom sivom ili žućkastosivom ispucanom korom. Listovi su nasuprotni, jajasti, dugi 4-8 cm, čitavog

ruba, zašiljeni, s obje strane dlakavi, na kraćoj peteljci. Cvjetovi se pojavljuju prije listanja (veljača,

ožujak). Sitni su i združeni u kuglaste štitove. Latice su trokutasto-kopljaste, zlatnožute boje. Daje

pčelama dosta peluda i nektara. Raste gotovo svuda, ali ponajviše po suhim, sunčanim, kamenitim

stranama svijetlih listopadnih šuma.

Šafran (Crocus vernus Hill. var. neapolitanus) niska je višegodišnja biljka koja nakon snijega

izbija iz podzemnih lukovica. Ima linearne, uske listove Cvjetovi su gotovo prizemni. Zbog postojanja

većeg broja vrsta boja ocvjeća varira od bijele do ljubičaste. Cvate do mjesec dana. Pčele uglavnom

skupljaju pelud, dok ponekad luči nektar, međutim zbog

dubine čaške pčele ga ne iskoriste. Nalazimo ga u

listopadnim i mješovitim šumama i šikarama, uz rubove

šuma, te na livadama od nizina do subalpskih i alpskih

područja. Raste na svježim, hranjivim tlima.

Jaglac (Primula vulgaris Huds.) je zeljasta

trajnica, obrasla dlačicama do 10 cm visoka.

Listovi su jajoliko duguljasti, dugi 3-6 cm, naborani

s tupo nazubljenim rubom, svijetlozelene boje,

skupljeni u prizemnu rozetu, Cvate odmah nakon

snijega lijepim, žutim, peterolatičnim cvjetovima

na prizemnim stapkama. Cvate do mjesec dana.

Daje pelud i nešto manje nektara. Nalazimo ga na

sunčanim suhim livadama i obroncima planina i na

svijetlim mjestima u šumama.

Bijela vrba (Salix alba L.) je oko 25 m visoko listopadno stablo. Kora je kod mladih grana

bjeličasta, dok je kod starijih primjerka tamnosivo smeđa. Listovi su naizmjenični do 10 cm dugi i 1,5

cm široki. Dvodomna je biljna vrsta. Cvjetovi su zlatnožute boje, pri osnovi imaju dvije nektarije, a

nalaze se u muškim (dugim 4-5 cm) i ženskim macama.

Vrba iva (S. caprea L.) listopadni je grm ili nisko stablo do 7 m visine. Kod mlađih je primjerka

kora zelenkastosiva, a kod starijih mrežasto ispucana. Listovi su eliptični, dugi 5-10 cm i široki 3-5 cm,

ušiljenog ili tupog vrha i narovašenog ruba. S gornje su strane tamnozeleni i goli, a s donje sivozeleni

do bijeli. Nervatura je lista izraženo mrežolika. Žuti su cvjetovi skupljeni u jajaste mace, a ženski su

valjkasti sa sivom resastom osi.

Krhka vrba (S. fragilis L.) je stablo ili grm do 14 m visine. Izbojci su tanki, goli, sjajni,

zelenkastosmeđi, na osunčanoj strani crvenkasti. Starije su grane zelenkastosmeđe i lako se lome.

Listovi su ušiljeni, goli, isprva Ijepljivi i na obje strane

sjajnozeleni. Cvjeta

za vrijeme ili odmah

iza listanja, muške

su rese žućkasto-

zelene, a ženske

zelene boje.

Pepeljasta vrba (S. cinerea L.) raste kao grm do 5 m visine. Kora je kod izboja siva. Listovi su

eliptični ili obrnuto jajoliki, 5-12 cm dugački i 1,5-4,5 široki. S gornje su strane listovi prljavozelene

boje i goli, a s donje sivi i gusto maljavi. Muške su mace duge 5, a ženske 9 cm. Sve vrbe uglavnom

cvatu u ožujku ili travnju,

istovremeno ili nakon listanja.

Cvatnja traje 20-ak dana.

Dobro mede i daju dosta

peluda. Ponekad unos može

biti do 15 kg. Zanimljive su

pčelama što se u rujnu može

pojaviti medljika. Najčešće

rastu u riječnim dolinama, uz

riječne obale i poplavnim

područjima. Traže dobra

nanosna tla s dovoljno vlage i

mnogo svijetla te ne podnose

kisela tla.

Bijela šumarica (Anemone nemorosa L.) trajnica je koja raste iz trajnog podanka do 20 cm

visine. Stabljka je uspravana, gola ili obrasla rijetkim dlakama. Prizemni su listovi trodijelni, a ovojni se

listovi nalaze u pršljenu od po 3 lista koji su duboko do osnove također trodijelni s nepravilno pilastim

rubom. Cvjetovi su pojedinačni, bijeli, dok su kod žute šumarice(Anemone ranunculoides L.) žute

boje. Cvatu od ožujka do svibnja. Daju pčelama dosta peluda. Pojavljuje se u listopadnim šumama i

šikarama od nizinskog do gorskog pojasa.

Plućnjak (Pulmonaria ofjlcinalis L.) višegodišnja je zeljasta biljka s uspravnom i dlakavom

stabljikom koja naraste do 30 cm. Prizemni su joj listovi na dugim peteljkama, dlakavi, jajasti i

zašiljeni, mutno zelene boje, često s srebrnastim pjegama. Dugi su 4-12 cm, a široki 2-5 cm. Listovi su

na stabljici nasuprotni, s posve kratkom peteljkom, znatno manji od prizemnih. Cvjetovi su skupljeni u

kratke, kovrčaste cvatove. Isprva su ružičastocrveni, a kasnije poprimaju Ijubičastoplavu boju. Obično

u jednom cvatu nalazimo različito obojene cvjetove. Obilno luči nektar. Raste ponajčešće uz grmlje,

živice i putove, po vlažni dolinama te po listopadnim i mješovitim šumama.

Za daljnji razvoj pčelinje zajednice u travnju i svibnju, velike količine

peluda i nektara pčelama pružaju:

Bijela topola (Populus alba L.) je listo, padno stablo do 30 m visine. Kora je debla kod mladih

stabala bjelkastosive i glatka, a kod starijih primjerka uzdužno raspucana. Listovi su jajoliki, tupo

nazubljenog ruba. S gornje su strane tamnozeleni, a s donje

bjelkasti. Muški se cvjetovi nalaze u 3-7 cm dugim resama sa

purpurnocrvenim prašnicima. Ženski se cvjetovi također

nalaze u resama, koje su nešto dulje i vitkije.

Crna topola (P. nigra L.) listopadno je stablo do 30 m visoko. Kora je na mlađim primjercima

glatka i sivobijela, dok je kod starijih stabala smeđkastocrna i duboko ispucana. Listovi su trokutasto

zaokruženi od 5-7 cm dugi i 3-6 cm široki s pilastim rubom. Muške su rese kraće (4-6 cm) od ženskih

(10-15 cm).

Jasika, trepetljika (P. tremula L.) kao i prethodne vrste listopadna su to stabla do 35 m visine.

Kora je isprva žućkastosiva i glatka, a starenjem poprima tamnosivu boju i ispuca. Listovi su jajasti i

vrlo krupni, do 19 cm dugački i do 13 cm široki na 6-8 cm dugoj peteljci, zbog čega i kod najmanjeg

strujanja zraka listovi trepere. Muške su mace duge 6-11 cm i debele do 2 cm, obavijene gustim

dlakama, koje nakon cvatnje pocrvene, a ženske su tamnosmeđe.

Sve vrste topole cvjetaju u ožujku i travnju. Pčele s njih isključivo skupljaju pelud. Zbog velikih

količina biljnih smola, spadaju u one biljne vrste koje pčelama pružaju vrlo značajan izvor za

proizvodnju propolisa. Pojedinih se godina, kad su zadovoljeni uvjeti za razvoj lisnih uši, u srpnju i

kolovozu pojavljuje medljika. Najbolje se razvijaju na svježim i bogatim tlima, a nalazimo ih na

vlažnim terenima uz obale rijeka i potoka, najčešće u nizinskim šumama.

Bijeli jasen (Fraxinus excelsior L.) listopadno je stablo do 40 m visine. Kora je isprva glatka i

zelenkastosiva. Kasnije, kod starijih stabala poprima tamniju boju i duboko uzdužno i plitko poprečno

se izbrazda. Listovi su krupni do 40 cm dugački, sastavljeni od 9-15 listića podjednake veličine,

jajstoog oblika, ušiljena vrha s pilastim rubom. Cvjetovi su skupljeni u guste, smeđe metličaste cvati

na vrhu grana, koji su isprva uspravni, a

kasnije se objese. Razvijaju se iz bočnih

pupova na lanjskim izbojcima. Cvijeta

koncem travnja ili početkom svibnja prije

listanja. Pčelama pružaju prije svega

dragocjeni izvor peludi. Raste na dovoljno

vlažnim bogatim tlima, najčešće u brdskim

i planinskim područjima. Osim bijelog

postoji i crni jasen (F. ornus L.) koji je za

razliku od prethodne vrste puno niži.

Listopadni je to grm ili do 8 m visoko

stablo sa smedom ljuskavom korom. Listovi su do 30 cm

dugački, sastavljeni iz 7-9 listića, duguljasto jajolikog oblika,

kratko ušiljena vrha s nepravilno pilastim rubom. Bijeli

mirišljavi cvjetovi razvijaju se početkom svibnja u gustim, do

20 cm dugim metličastim cvatovima na kraju grana. Cvjeta u

isto vrijeme kada i bijeli jasen, Pčele ga pohađaju isključivo

zbog velikih količina zelenkastog peluda. Crni je jasen

pretežno južnoeuropsko drvo. Kod nas najčešće raste na

kršu, po sunčanim planinskim obroncima, pojedinačno ili u

gustim skupinama s drugim šumskim drvećem i grmljem.

Hrast (Quercus spp.) Ima ih vise vrsta, a po biologiji su jednodomne anemofilne vrste.

Listopadna su to stabla do 35 m visine i s promjerom debla 1-3 m. Listovi su goli, 8-15 cm dugi,

nesimetrično krpastog ruba, na 2-10 mm dugim, dosta debelim peteljkama. Cvjetovi su jednospolni,

muški imaju oblik 2-5 cm dugih resa, a ženski rastu pojedinačno ili u

skupinama do pet. Od vrsta najznačajnije su lužnjak (Q. robur L.),

kitnjak (Q. petraea Liebl.), cer (Q. cerris L.), medunac (Q. pubescens

Willd.) i sladun (Q. conferta Kit.). U svibnju su muški cvjetovi zanimljivi

pčelama kao izdašan izvor peluda. Osim toga, pčelama su u lipnju

zanimljivi i zbog pojave medljike. U području Požeško-slavonske

županije zamijećeno da se svake godine s nejednakim intenzitetom

pojavljuje medljika na hrastu sladunu. Prema opažanjima uočeno je da

medljika ne nastaje uobičajeno, kao posljedica pojave kukaca (lisnih ili

štitastih uši), već kao fenomen gdje biljka tijekom vegetacijskog

razdoblja postupno odbacuje neoplođene žirove što je popraćeno

obilnim izlučivanjem slatkoga soka.

Hrast lužnjak

Hrast kitnjak Hrast medunac

Hrast sladun Hrast cer

Grab (Carpinus betulus L.) listopadno je stablo do 25 m visoko. Jednodomna je anemofilna

vrsta. Kora je glatka, tanka, svijetlosiva, a kasnije malo ispuca. Mladi su listovi naborani, a stariji su

jajoliki do 12 cm dugački na vrhu ušiljeni. Muški se cvjetovi razvijaju iz krupnijih bočnih, cvjetnih

pupova na

prošlogodišnjim

granama, u vidu

okruglastih, visećih

4-6 cm dugih

crvenkasto

blijedozelenih resa.

Ženski se također

razvijaju iz

okruglastih, ali samo do 2 cm dugim resama. Cvatnja se događa krajem travnja i početkom svibnja

kada ga pčele pohađaju isključivo radi peluda.

Javlja se u brojnim šumskim zajednicama od nizinskog do brdskog pojasa. Traži pretežito

bogata i rahla tla.

Trešnja (Primus avium L.) i višnja (P. cerasus L.) Trešnja je listopadno stablo s dosta rijetkom

krošnjom, koje naraste od 16 do 20 m visoko. Listovi su obrnuto jajasti, zašiljeni, 6-12 cm dugi,

pilastog ruba. Lijepi i bijeli cvjetovi razvijaju se istodobno s listovima (u travnju i svibnju) u velikoj

množini, u obliku gustih štitastih cvati (gronje). Osim obilnog lučenja nektara, pčelama je zanimljiva i

zbog peluda. Divlja trešnja raste po našim šumama, medu grmljem i živicom, a dolazi većinom

pojedinačno. Predstavlja ishodišnji oblik mnogih kulturnih oblika trešnje. Kao i kod trešnje i kod višnje

su cvatovi gronje.

Važno je istaknuti

da osim cvjetnih

kod višnje postoje

i izvancvjetne

nektarije na

naličju lista.

Trešnja Višnja

Divlja Jabuka (Malus silvestris Mill.) je do 10 m visoko stablo s krošnjom razgranjenom u

širinu. Grane su tamnosmeđe i obrasle trnjem. Naizmjenični su listovi jajasti i kratko zašiljeni s

nazubljenim rubom. Cvjetovi su pojedinačni ili 2-3 zajedno. Latice

su iznutra bijele boje, a s vanjske ružičaste. Prašnici su žuti. Cvatnja

počinje oko polovice travnja, a zbog ranijih i kasnijih sorata može

trajati do 20 dana.

Dobro medi i daje

peluda. Raste po

miješanim

bjelogoričnim

šumama, pokraj

putova i polja, uz

okrajke šuma i po

sunčanim obroncima

planina. Voli svjetlija

mjesta i vapnenasto,

ne odviše vlažno tlo.

Brojni oblici kulturne

voćke, za razliku od

divlje, ne nose trnje, a plodovi su im znatno veći.

Maslačak (Taraxacum ojficinale Weber) je višegodišnja zeljasta biljka od 15 do 25 cm visine.

Stabljika je uspravan i šuplja s mnogo mliječnog soka. Listovi su složeni u prizemnu rozetu, naopako

jajasti do usko kopljasti i različito perasto nazubljeni. Na vrhu stabljike nalaze se pojedinačne cvjetne

glavice, koje su složene od mnoštva zbijenih jezičastih cvjetova žute boje. Cvjeta od travnja do

listopada, te postoje proljetni i jesenski oblici. Cvatnja traje 2-3 tjedna. Daje dosta peluda, a za lijepih

dana obilno medi. Rijetko se može dobiti maslačkov med jer većinu unosa pčelinja zajednica iskoristi

za razvoj legla. Maslačak se ubraja u naše najraširenije livadne biljne vrste. Dolazi u više podvrsta i

oblika. Raste u velikim količinama po travnjacima, livadama, parkovima i vrtovima, uz putove i živice.

Uspijeva i po visokim planinama, ali mu je tamo rozeta mnogo manja.

Bijela mrtva kopriva (Lamium. album L.) stabljika joj je četverokutna i šuplja, 20-50 cm

visoka, pri vrhu dlakava i obično samo u donjem dijelu slabo razgranjena. Listovi su smjeŠteni

nasuprotno, a po obliku nalikuju pravoj koprivi. Do 7 cm su dugi,

jajasti i dugačko zašiljeni, dlakavi i

nejednolično oštro nazubljeni. Cvjetovi

su prljavobijeli, sjedeći, oko 2 cm dugi,

stoje u pršljenastim cvatovima u

pazušcima gornjih listova. Cvate od

svibnja do kolovoza, a često i po drugi

put u jesenjim mjesecima. Raste

većinom u gustim skupinama uz jarke,

pruge, ceste i putove, na poljima i

livadama. Češće se pojavljuje u brdskim

nego ravničarskim krajevima.

Pjegava mrtva kopriva (L. maculatum L.) trajnica je koja naraste 20-80 cm visoko. Ima uspravnu,

dlakavu stabljiku. Listovi su 3-8 cm

dugi i 2-7 cm široki, na 1-4 cm dugoj

peteljci, jajasto trokutasti, nazubljenog

ruba i ponekad s bjelkastom pjegom.

Po 6-14 purpurnocrvenih cvjetova je

skupljeno u pršljenasto raspoređenim

cvatovima. Cvjeta od travnja do

studenog. Nalazimo je najčešće u

vlažnim šumama i šikarama, na

rubovima šuma, uz putove, na

obalama rijeka i potoka i na

napuštenim mjestima, od nizina do

brdskog pojasa.

Grimizna mrtva kopriva (L. purpureum L.) Grimizna mrtva kopriva vrlo sliči obuhvatnoj

mrtvoj koprivi. Listovi su joj šiljasti i ne obuhvaćaju stabljiku, a prekriveni su i mekim dlačicama.

Stabljika naraste najviše do 20 do 30 cm. Zbog velike rasprostranjenosti često se smatra korovom.

Stvara dosta nektara i peludi, a najbolju pašu daje tijekom travnja. Cvjeta gotovo tijekom cijele

godine pri povoljnim uvjetima

Sve su mrtve koprive zanimljive pčelama. Pružaju im obilje nektara i peluda, ali najmedonosnija od

njih je svakako bijela mrtva kopriva.

Ljubičasti gavez (Symphytum officinale L.) trajnica s uspravnom i šupljom stabljikom od 30

do 90 cm visoka i u gornjem dijeiu razgranjena. Listovi su 15-20 cm dugi, hrapavo dlakavi i gusto

naborani od jako istaknute mreže provodnih žila. Prljavoružičasti zvonoliki cvjetovi su obješeni i

smješteni u pazušcima listova na kraju stabljike. Cvjeta od svibnja do početka kolovoza. Ponekad

dobro medi, ali nektar pčele mogu skupiti nakon što su drugi kukci probili otvore na cvjetovima.

Osrednji je izvor peluda. Postoji i žuti gavez (S. tuberosum L.) s blijedožućkastim cvjetovima.

Nalazimo ih ponajčešće na vlažnim livadama, zatim uz jarke, putove, potoke i obale rijeka, po

svijetlim šumama i sjenovitim mjestima.

Uljana repica (Brassica napus var. oleifera DC.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta

biljka. Stabljika je uspravna od 50-150 cm visoka, razgranjena s voštanom prevlakom. U donjem je

dijeiu ponekad odrvenjela. Na sebi ima vise izmjenično raspoređenih sivozelenih listova i mnogo

cvjetova skupljenih na vrhu stabljike u zbijenim grozdovima. Donji su listovi s debelim peteljkama,

manje ili vise u rozeti. Cvjetovi su dvospolni, svijetložute boje. Vrlo je značajna medonosna biljka i

mnogo doprinosi razvoju pčelinje zajednice. Prva je paša s koje pčele mogu skupiti znatne količine,

kako nektara, tako i peluda. Cvate oko 20 dana. Jake pčelinje zajednice mogu skupiti dnevno i do 5 kg

meda.

Crveni glog (Crategus oxyacantha L.) je listopadni grm ili do nisko stablo 4 m visine. Kora je

kod starijih primjeraka sivkastosmeđa, a kod jednogodišnjih izbojaka zelenkastosmeđa. Listovi su do

4 cm dugi, obrnuto jajasti i nejednoliko nazubljeni. Odozgo su sjajni i zagasitozeleni, a na naličju

plavkastozeleni i uz žile dlakavi. Po 8-10 bijelih ili svijetloružičastih cvjetova sa 5 okruglastih latica i

mnogo prašnika stoje u uspravnim štitovima. Cvjeta u svibnju i lipnju, a cvjetovi intenzivno mirišu.

Pčele ga pohađaju zbog peluda i nešto manje zbog nektara. Raste medu drugim grmljem, živicom i

šikarom, kraj putova i uz rubove šuma i polja u ravnici i po planinama. Javlja se i u svijetlim šumama,

u divljem stanju većinom pojedinačno. Mnogo se sadi za živicu, uz polja i ceste.

Osim crvenog postoji i bijeli glog (C. monogyna Jacq.) koji je također listopadni grm ili manje

stablo do 8 m visine. Kora mu je pepeljastosiva do 1 cm debela, a na mladim je izbojima zelenkasta i

glatka. Od crvenog se gloga razlikuje nešto dubljim urezima na listovima i dlakavim dršcima cvjetova,

a i cvjetovi su nešto manji. Cvate 14 dana kasnije i ima bijele latice i crvene prašnike.

Gorski ili bijeli javor (Acer pseudoplatanus L.) je do 40 m visoko i snažno stablo. Ima jake

grane, razgranjenu i bujnu krošnju i glatku koru, koja se kod starih primjeraka raspuca i ljušti. Listovi,

su nasuprotni, 10-20 cm dugi i isto toliko široki, pri dnu srcoliki s grubo pilastim rubom. S gornje su

strane tamnozeleni i sjajni, a s naličja plavkastozeleni i duž žila dlakavi. Cvjetovi su sakupljeni u

zelenkastožute viseće metlice smještene na vrhu ovogodišnjih izbojaka. Raste po šumama često

pomiješan s bukvom, a više uspijeva u planinskim krajevima negoli u ravnici. Voli duboko, rahlo i

humusno tlo.

Poljski javor, klen (A. campestre L.) listopadno je stablo do 20 m visoko. Kora je svijetlosiva,

hrapava, ljušti se mrežasto. Listovi su sitni, dugi 4-7 cm, po obliku su slični gorskom javoru, stoje na

crvenkastoj, više ili manje dlakavoj peteljci.

Žućkastozeleni cvjetovi oblikuju u svibnju

uspravne štitaste cvatove koji se kasnije

objese. Cvjeta za vrijeme listanja ili

neposredno nakon njega. Raste najviše u

mješovitim i hrastovim šumama, a voli

vapnenasto tlo.

Planinski javor (A. obtusalum Kit.)

listopadno je stablo visoko 15-25 m. Kora je kod

mladih izbojaka crvenkasta, a kod starijih

primjeraka ispuca i pločasto se ljušti. Listovi su

dugi oko 10 cm, a široki 12 cm nalaze se na

crvenkastoj peteljci. Cvjetovi su svijetložuti i

skupljeni u visećim metličastim cvatovima.

Vrijeme cvatnja je u svibnju, paralelno s

listanjem.

Mliječni javor (A. platanoides L.) listopadno je drvo d 20 m visoko s dosta gustom krošnjom.

Kora je tamnosmeđa, uzdužno i

mrežasto izbrazdana. Na 4-20 cm

dugim, tankim, crvenim peteljkama

nalaze se listovi dugački 8-20 cm i

9-25 cm široki. Iz prekinutih peteljki

i lisne nervature kaplje bijeli

mliječni sok po čemu je ova vrsta

javora dobila ime. Cvjetovi su

žutozelen i nalaze se na uspravnim

cvatima. Za razliku od bijelog

javora, mliječni javor ima optimum

u nižem području hrastovih i

brdskih bukovih šuma. Traži bogata

i rahla tla.

Žestik, žestikovina (A. tataricum L.) listopadni je grm ili stablo nepravilno razgranate krošnje

8-12 m visoko. Listovi se nalaze na 2-5 cm dugoj peteljci, dvostruko i nepravilno nazubljena ruba.

Cvjetovi su zelenkastobijeli i smješteni na

uspravnim 5-10 cm dugim metlicama. Raste u

ravničarskim i brežuljkastim područjima na

vlažnim i dubljim, hranjivim tlima. Svi su javori

medonosni, a uz to daju i dosta peluda. U lipnju

je moguća pojava i medljike.

Prava krkavina (Rhamnus catharticus L.) listopadni je

grm, rastresite, nepravilne krošnje koji izraste do 3 m visoko.

Kora je kod mladih izbojaka svijetlosiva, sjajna glatka, kasnije

posmeđi i ljušti u trake. Listovi su naizmjenični, 4-7 cm dugački, i

3-5 cm široki eliptični, obostrano ušiljeni, na rubu narovašeni i

goli. Cvjetovi su četverodijelni, žutozelene boje i nalaze se po 3-5

zajedno u pazušcima listova na novim izbojcima. Cvjeta u svibnju

i lipnju. Spada u red dobrih medonoša, a daje i dosta peluda.

Raste pretežno u šumama hrastovog pojasa, a javlja se u raznim

zajednicama. To su uglavnom staništa na toplim i prisojnim

padinama na vapnencu sa dosta siromašnim tlom.

Svibovina (Cornus sanguinea L.) listopadni je grm oko 3-5 m visok sa šibolikim dugim

granama. Kora je smeda i uzduž i poprijeko ispucana. Listovi su

eliptični do jajoliki, 4-8 cm dugi i oko 3 cm široki na peteljci

oko 1 cm dugoj, imaju 3-4 para srpasto povijenih žila. Kao što

joj i samo ime kazuje cvate u svibnju nakon listanja. Cvjetovi

su mali,

bijele

boje i

nalaze se

u 6-8 cm

širokim

štitastim

cvatima

pri vrhu ovogodišnjih izboja. Daje obilje peluda i

nešto manje nektara. NajčeŠće se javlja na

svježim tlima nizina, u različitim tipovima

hrastovih šuma.

Bagrem (Robinia pseudacacia L.) je do 25 m visoko stablo s glatkim, lomljivim i trnovitim

granama i dosta rijetkom krošnjom. Listovi su mu do 30 cm dugi, neparno perasti, sastavljeni od 9-17

jajastih listića Čitavog ruba. Počinje cvasti prije listanja. Bijeli mirišljavi cvjetovi razvijaju se u velikim

obješenim 10-20 cm dugim grozdovima sredinom svibnja. Cvate

oko 10-15 dana. Zahtjevi bagrema prema tlu osebujne su

prirode. On oduzima tlu mineralne sastojke u velikoj mjeri, pa

bismo ga u tom pogledu mogli usporediti s vrstama drveća koje

prema tlu stavljaju

visoke zahtjeve. Unatoč

tome bagrem raste i na

najsiromašnijim tlima

kao što su suhi pijesci.

Ne odgovaraju mu teška

glinasta tla. Traži tople

položaje. Prema

količinama nektara koje

se mogu skupiti s

bagrema bez premca mu

pripada prvo mjesto. Jake zajednice mogu skupiti po 50 kg

nektara, a nisu rijetki unosi 10-20 kg nektar dnevno.

Prosječno se prinos kreće od 20, iznimno u dobrim godinama

do 40 kg meda po košnici.

Esparzeta, grahorka (Onobrychis viciifolia Scop.) višegodišnja je zeljasta biljka, uspravne

stabljike od 40 do 80 cm visine, jako razgranjena, žljebasta ili uglasta i slabo dlakava. Listovi su

izmjenično raspoređeni i sastavljeni od 6-14 pari lisaka. Cvjetovi su ružičasti, skupljeni u jajastim do 9

cm dugim grozdovima. Cvate u svibnju 20-40 dana. Vrlo je medonosna. Jake zajednice mogu dnevno

skupiti do 4 kg meda. Rasprostranjena je u brdskim livadnim zajednicama.

Veliki trputac (Planlago major L.) trajnica od 10 do 40 cm visine s oko 10 cm širokim i isto

toliko dugim prizemnim listovima na peteljci koja je jednako duga kao i plojka. Na vrhu se stabljike

razvijaju od lipnja do listopada neugledni i sitni žućkastobijeli

cvjetovi zbijeni u duguljasti klas. Ovaj se trputac ubraja medu

najraširenije biljne vrste. Nalazimo ga svuda, uz putove, ljudska

naselja, po livadama, poljima, pašnjacima, kako u nizini tako i u

planinama.

Suličasti trputac (P. lanceolata L.)

trajnica sa 10-20 cm dugim, šiljatim, sa 3-5 žila

uzduž ispruganim listovima, koji se postupno

suzuju u posve kratku peteljku, a složeni su u

prizemnu rozetu. Stabljika sa 2-3 cm dugim

smećkastim klasastim cvatovima na vrhu

naraste do 50 cm visine. Cvjeta od svibnja do

rujna. Raste uz putove i po suhim livadama.

Voli hranjivo i pjeskovito tlo. Uspijeva i na

visokim planinama.

Srednji trputac (P. media L.) je od 15-50 cm visoka

trajnica. Svi su joj listovi složeni u prizemnu rozetu. Široko su

eliptični i postupno se suzuju u široku peteljku. Po obliku se

listovi nalaze između velikog i suličastog trpuca, čitavog su

ruba i obrasli kratkim dlakama, sa 4-8 uzdužnih žila. Od

svibnja do lipnja na vrhu se cvjetne stabljike razvijaju bjelkasti

i mirišljavi klasasti cvatovi sa svijetloljubičastim prašnicima.

Raste na livadama, na kamenjarskim travnjacima i obroncima,

pretežno u gorskom i pretplaninskom području. Svi trputci

spadaju u one biljne vrste s kojih pčele isključivo skupljaju

samo pelud. Zbog svoje raširenosti u livadnim sastojinama, a i

zbog duge cvatnje važan su izvor bjelančevinaste

komponente za razvoj pčelinjih zajednica tijekom cijele

sezone.

Malina (Rubus idaeas L.) listopadni je grm 1-2 m visine s

puzećim podankom iz koga tjeraju duge povaljene ili uspravne stabljike

zelenkastosive boje obrasle sitnim trnjem. Listovi su neparno perasti i

sastoje se od 3 do 5 jajastih,

oštro i nejednako nazubljenih

listića. S gornje su strane

zeleni glatki, a s donje obrasli

bijelim dlačicama. Cvjetovi su

pravilni sa 5 bijelih latica i

skupljeni su u grozdaste

cvatove. Cvjeta u svibnju i

lipnju, a cvatnja traje oko 20

dana. Vrlo je medonosna, a osim nektara pčelama je

izdašni izvor i peluda. Dobra paša može dati po dva vrcanja, ukupno do 40 kg po košnici. Raste u

velikoj množini po šumskim čistinama, krčevinama, među grmljem i živicom, a raširena je po svim

planinskim područjima naše zemlje.

Facelija (Phacelia tanacetifolia Benth) jednogodišnja je

zeljasta biljka, koja naraste do 80 cm. Cvjetovi su plavoljubičaste

boje skupljeni u cvjetovima (15-20). Biljka cvjeta postupno od

osnove prema vrhu, cvatnja započinje 30 dana nakon nicanja i

traje oko 4 tjedna. Spada medu najznačajnije medonosne vrste.

Po hektaru daje 250-1 000 kg nektara i 30 -90 kg peluda. Prije

svega se uzgaja kao pčelinja paša.

Obična grahorica (V. sativa L.) jednogodišnja ili

dvogodišnja zeljasta biljka s tankom i uglatom stabljikom

visine 30-80 cm. Listovi su perasti, preko 10 cm dugi, pri

bazi s 3 mm dugim i 1,5 mm širokim streličastim palistićima,

na donjoj strani često sa smeđim nektarijima, a na vrhu

nose vitice. Cvjetovi su na kratkim stapkama, po dva rjede

vise njih u pazušcu listova. Oni su 1,5-2,5 cm dugi,

ljubičaste, ružičaste, bijele ili plavkaste su boje. Raste po

livadama, poljima i svijetlim šumama.

Ptičija grahorica (V. craca L.) trajnica je s jednostavnim ili

razgranjenim, bridastim stabljikama visine od 20 do 150 cm. Listovi

su perasti, dugi 5-15 cm, sa 10 do 12 pari

sjedećih liski i razgranjenim viticama.

Liske su jajasto kopljaste, duge 1-3 cm, a

široke do 0,5 cm. Po 20 do 50 modro do

crvenoljubičastih cvjetova smješteno je

u grozdaste cvatove i svi su okrenuti na

jednu stranu. Cvjeta od travnja do

kolovoza. Sve su grahorice medonosne.

Od glavnih medonoša, koje pčelama osiguravaju kasnu proljetnu pašu u

lipnju, mogu se izdvojiti:

Nabrana kupina (Rubus plicatus Weihe et Nees) je od 1 do 2 m visok grm, kojemu

dvogodišnje, dugačke tanke, savinute i bodljikave grane rastu povaljene i isprepletene, a često se

penju i po drugom grmlju i drveću. Listovi su perasti, a sastoje se od 3-5 nazubljenih, jajastih, do 7 cm

dugih listića na bodljikavoj peteljci. Cvjetovi su bijeli ili

crvenkastobijeli, sa pet latica. Cvate u lipnju, a cvtanja traje

oko 20 dana. Raste uz šume, živice i putove, po šikarama i

svijetlim šumama. Modrosiva kupina (R. caesius L.) niski do 40

cm grm s uspravnim stabljikama koje kasnije polegnu.

Okruglog su presjeka, gole, rijetko neznatno dlakave. Listovi

su sastavljeni od 3, rijetko 5 listića, koji su pilasti s obje strane.

Cvjetovi su bijeli, 3 cm široki smješteni u bodljikavim

gronjama. Cvjeta u

srpnju i kolovozu.

Raste na vlažnim

mjestima, uz šume i

rijeke. Navedene

vrste pčele dobro

pohađaju, kako zbog

nektara, tako i zbog

peluda.

Svilenasta bjeloglavica, lipica (Dorycnium germanicum Rikli) je polugrm visine 15-45 cm, s

brojnim razgranjenim stabljikama, koje su polegle, u donjem su dijelu drvenaste, a u gornjem obrasle

poleglim dlakama. Listovi su mali i uski,

kopljasti obrasli svilenastim dlakama.

Cvjetovi su bijele boje, po 5 do 14 njih

skupljeni u cvatovima na 2-8 cm dugim

stapkama. Cvjeta od lipnja do kolovoza.

Pčelama pruža značajne količine nektara

i nešto manje peluda. Karakteristična je

krška biljka. Raste na kamenjarskim,

krškim travnjacima od obalnog do

pretplaninskog područja.

Amorfa (Amorpha fruticosa L.) je grm je do 2 m visine. Izbojci su joj šiboliki s glatkom i sivom

korom, debeli 2-3 cm. Listovi su do 30 cm dugački, sastavljeni od 11-25 jajolikih listića. Cvjetovi su

tamnoljubičasti, skupljeni u uspravne, 7-15 cm dugačke grozdove na vrhu grane. Cvjeta početkom

lipnja oko 15 do 20 dana i to odmah iza bagrema. Pčele se nje skupljaju nektar, ali što je najvažnije

ova biljka daje puno kvalitetnog peluda. Raste na vlažnim staništima i šumama pored rijeka. U

Hrvatskoj je ima dosta uz rijeku Odru i Savu (od Novske do Okučana i Jasenovca do Stare Gradiške).

Velelisna lipa (T. platyphyllos Scop.) listopadno je

stablo do 40 m visoko sa širokom krošnjom. Kora je u odraslih

primjeraka debela, sivocrvenkaste boje i uzdužno grubo

ispucana. Listovi su veći od listova sitnolisne lipe, dimenzija su

preko 8 cm i nalaze se na 3-6 cm dugim peteljkama. Na lieu su

obično goli ili vrlo slabo dlakavi, tamnozeleni, dok su na naličju

svjetliji i sjajni s čupercima bjelkastosivih dlačica u kutovima

lisnih žila. Cvatovi su visći i s manjim brojem, tj. većinom 2-3 (-

6) bijeložutih mirišljavih cvjetova. Traži hranjiva, blago

humusna tla u područjima s visokom vlagom zraka.

Sitnolisna lipa (T. cordata Ehrh.) je niže stablo

(25-30 m) u odnosu na krupnolisnu lipu, sa širokom i

gusto razgranjenom, duguljasto jajolikom krošnjom. Kora

je u mladih stabala glatka, a u starijih uzdužno

izbrazdana i crnosivkaste je boje. Listovi su oko 4-7 cm

dugi i isto toliko široki. Plojka je razmjerno debela, s lica

tamnozelena i gola, a s naličja modrozelena s čupercima

rđastih dlačica u kutovima žila. U cvatu je veći broj

žućkastozelenih cvjetova, većinom 5-7 (-11). Cvate 14 dana kasnije od krupnolisne lipe, a cvatnja traje

15 do 20 dana. Nije naročito izbirljiva u pogledu kakvoće tla. Pretežno je zastupljena u zoni bukovih

šuma.

Srebrnolisna lipa (T. tomenlosa Moench) je stablo do 30 m visine. Kora je tamnija od

prethodnih vrsta. Odlikuje se srcolikom zašiljenim listovima, koji su po rubu oštro i pravilno pilasti,

osim pri osnovi, gdje su cjeloviti. Lice je

tamnozelene boje s rijetkim zvjezdastim

dlačicama, a naličje srebrnasto. Cvjeta kasnije i

od sitnolisne lipe. Sa svih vrsta lipe pčele

skupljaju velike količine nektara i nešto manje

peluda. Također je moguća pojava medljike u

svibnju i lipnju. U Hrvatskoj su najznačajnija

staništa na potezu od Daruvara do Virovitice.

Medenje je lipe pojedinih godina sporno, a

pogoduju mu staništa u kotlinama. Također su

potrebni topli dani s dovoljno vlage u zraku.

Prinosi s 1 ha čistog zasada je oko 1 000 kg.

Pitomi kesten (Castanea saliva Mill.) jednodomna je biljna vrsta s 20-30 m visokim stablom i

bujnom krošnjom. Kora je u mladih primjeraka glatka i maslinastosmeđa, a kasnije postaje smeđesiva

i uzdužno ispuca. Listovi su duguljasti, krupno nazubljeni, 8-16 cm dugi i 3-6 cm široki, na licu goli, a

na naličju dlakavi. Muški su cvjetovi smješteni u skupinama od po 3 i vise u uspravnim 10-30 cm

dugim resama, a pri njihovoj se osnovi nalaze ženski cvjetovi. S muških cvjetova pčele skupljaju obilje

peluda, a sa ženskih nektar. Najprije daje pelud, a za 5 dana počinje izlučivati nektar. Cvatnja

pojedinog stabla traje 10 dana, a kako sva ne počinju cvasti istovremeno cvatnja se produži na 20

dana. Medenju odgovara toplo vrijeme s dovoljno vlage u zraku. Dnevni se unosi kreću oko 5 kg.

Medu svim biljkama zanimljivim za pčele s kestena pčele mogu skupiti

najveće količine peludi čak i do 15 kg. U lipnju je također moguća pojava

medljike. Uspijeva na izrazito kiselim tlima. Kod nas raste na izoliranim

područjima u Istri

(Oprtalj, Pazin) i

kvarnerskom dijelu Istre

(Lovran). Najznačajnije

se sastojine nalaze na

Zrinjskoj i Petrovoj gori.

Također ga ima u okolini

Karlovca, Hrvatskom

Zagorju, na Zagrebačkoj

gori i Požeškoj kotlini.

Livadna zečina, crveni različak (Centaurea. jacea

L.) je trajnica, 30-80 cm visoka. Stabljika je uspravna,

uglasta i dlakava s naizmjence rasporedenim listovima.

Listovi su eliptični, dlakavi, prizemni se nalaze na dugim

peteljkama, dok su oni na srednjem dijelu stabljike

cjeloviti i sjedeći. Ljubičastocrveni cvjetovi su skupljeni u

glavice promjera 2-3 cm. Cvjeta od srpnja do listopada.

Pojavljuju se kao korov na oranicama i livadama. Pčelama

daje dosta nektara i peluda.

Velika zečina (C. scabiosa L.) je trajnica, visoka 50-130

cm, s tankom, uspravnom, izbrazdanom i hrapavom stabljikom.

Listovi su perasto iscijepani, s obje strane više ili manje

čekinjasto hrapavi. Cvjetne glavice stoje pojedinačno na

vrhovima ogranaka u kuglastoj čaški obrasloj dlakavim listićima

s cvjetićima koji su u sredini kratki i crnkasti, a na rubu znatno

duži, ružičasti i zrakasto raspoređeni. Cvjeta od lipnja do

listopada. Raste na suhim livadama i pašnjacima. Voli rastresito

i uglavnom vapnenasto tlo.

Gorska zečina (C montana L.) ima široke, nerascjepane

dlakave listove čitavog ruba i plave cvjetne glavice.

Livadna kadulja {Salvia pralensis L.) trajnica je iz koje

tjeraju 3-4 stabljike koje narastu do 60 cm visine. Stabljika je

četverobridna, šuplja, a zbog brojnih žljezdastih dlaka je Ijepljiva.

Prizemni su listovi na dugim peteljkama, ovalnog su oblika i

nepravilno nazubljenog ruba, dugi su 10-15 cm. Listovi su na

gornjem dijelu stabljike unakrsno raspoređeni i mnogo su manji

od prizemnih. Cvjetovi su plavi ili tamnoljubičasti na oko 2 mm

dugim stapkama, skupljeni po 4-6 u razmaknutim pršljenima koji

čine 10-30 cm duge prividne klasove. Cvjeta od svibnja do

kolovoza. Vrlo dobro medi, a daje i peluda.

Puzajuća ivica (Ajuga reptans L.) višegodišnja je zeljasta biljka visoka 7-35 cm. Imaju i kratku

stabljiku. Listovi su loptasti, prizemni su skupljeni u rozetu, a oni na stabljici su unakrsno raspoređeni.

Dugi su 4-8 cm, a široki 1-3 cm, narovašenog ruba. Plavi su cvjetovi skupljeni u pršljene koji su pri

vrhu gušći i završavaju u klasastom cvatu. Pčelama je zanimljiva isključivo radi nektara. Zastupljena je

uglavnom na vlažnim livadama. Cvjeta od travnja do kolovoza.

Divlja mrkva (Daucus carota L.) dvogodišnja je biljka 50-80 cm visoka. Stabljika joj je

uspravna, razgranjena i šuplja. Listovi su dvostruko do

četverostruko perasto izrezani, tamnozelene boje.

Brojni bijeli cvjetovi stoje na velikim i sastavljenim

štitovima. U sredini se cvata nalazi tamna mrlja od

nekoliko crnkastoljubičastih cvjetova. Uglavnom je

nalazimo na livadama. Pčelama daje velike količine

nektara i peluda. Javlja se u velikoj množini po

livadama, travnjacima i poljima. Zatim, uz putove,

njive, živice, uz obale rijeka i na svijetlim mjestima u

šumi.

Šapika (Heracleum sphondylium L.) je

dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka.

Stabljika joj naraste 50-180 cm visoko, uspravna

je, šuplja, uzdužno izbrazdana, čekinjasto

dlakava i razgranjena. Listovi mogu biti

promjenljivog oblika. Različito su krpasto ili

perasto

nazubljeni,

donji su

često vrlo

veliki, i do

60 cm

dugi, a gornji manji s jako odebljalom, žljebastom peteljkom.

Veliki sastavljeni štitovi jaka mirisa stoje na vrhu stabljike,

promjera su oko 20 cm, a sastoje se od 15 do 30 malih štitaca

na nejednako dugim dršcima, s bijelim, žućkastim ili

zelenkastim, rjeđe plavkastim ili crvenkastim cvjetićima. Cvate

od lipnja do rujna i daje pretežno nektar. Cvatnja traje oko 20

dana. Raste po vlažnim dolinama i livadama, uz šumske ceste i

putove, kraj rijeka i potoka, u ravnici i po planinama.

Poljski osjak (Cirsium arvense L.) je trajnica uspravne i bridaste stabljike 30 -150 cm visoke.

Listovi su eliptični, cjeloviti, nazubljeni i trnovitog ruba. S gornje su strane goli, a s donje strane sivo

do bijelo prstenasti. Cvjetne su glavice duge 1,5-2 cm, pojedinačne ili po 2do 3 skupljene u grozd.

Cvjetovi su ljubičastocrvene, rjeđe svijetlocrvene ili bijele boje. Raste u skupinama na kamenitim i

ilovastim mjestima, na njivama kao korov, zatim uz putove, u jarcima i na krčevinama.

Zeljasti osjak (C. oleraceum L.) trajnica, koja naraste 50-150 cm visoko. Stabljika joj je

uspravna, iznutra šuplja, ponekad pri vrhu razgranjena. Listovi stoje na stabljici naizmjenično u većim

razmacima. Donji su obično vrlo veliki i perasto iscijepani, a gornji jajasti, nazubljeni i sjedeći. Cvjetne

glavice, koje stoje na vrhu stabljike žućkasto su bijele, rjeđe crvenkaste, 2,5-4 cm duge, ovijene

velikim bodljikavo nazubljenim eliptičnim listovima. Nalazimo ga po vlažnim livadama, uz rijeke,

potoke i šikare, po močvarnim i jako zasjenjenim mjestima. Obje vrste pčelama daju značajne količine

nektara i manju količinu peluda.

Vodopija (Cichorium inthybus L.) višegodišnja je 30-150 cm visoka biljka. Stabljika joj je

uspravna, čvrsta, uzduž izbrazdana, u gornjem dijelu razgranjena. Donji su listovi duguljasti i perasto

izrezani, a gornji su manji, nazubljeni i naizmjenično poredani. Brojni, svijetloplavi (rjeđe ružičasti ili

bijeli) zvjezdasti cvjetovi razvijaju se na posve kratkim stapkama. Cvate od lipnja do rujna. Uz to što je

medonosna pčele je pohađaju i zbog peluda. Raste uz putove, pruge, živice, po livadama, poljima i

pustim, neobrađenim mjestima.

Crvena djetelina (Trifolium.

pratense L.) trajnica je do 50 cm visoka s

jako razvijenim podzemnim dijelovima i

razgranjenim, uspravnim ili pridignutim

stabljikama. Listovi su trodijelni, na dužoj

peteljci, obično s bjelkastim pjegama.

Sitni grimiznocrveni cvjetovi složeni su u

guste glavičaste cvatove. Cvjeta od

svibnja do rujna.

Puzava djetelina, bijela djetelina (T. repens L.)

višegodišnja trajnica puzave, razgranjene stabljike duge

od 5 do 40 cm. Listovi su na 7-20 cm dugim peteljkama,

sastavljeni od tri obrnuto jajolike liske. Cvjetovi su

skupljeni po 20-40 u bijele kuglaste glavice. Također

cvjeta od svibnja do kolovoza.

Odrezana djetelina, inkarnatka (T.

incarnatum L.) jednogodišnja do dvogodišnja

zeljasta biljka. Stabljika je 10-50 cm visoka,

uspravna, nerazgranjena ili samo u donjem

dijelu slabo razgranjena, obrasla prileglim

dlakama te izmjenično raspoređenim listovima.

Donji listovi dolaze s dužim, gornji s kraćim

peteljkama. Liske su 8-25 mm duge, obrnuto

jajaste, prema vrhu fino nazubljene, s obje

strane dlakave. Crveni, ponekad ružičasti ili

bjelkasti cvjetovi su skupljeni u velikim

pojedinačnim glavicama na dugim cvjetovima

stapkama. Glavice su 2-5 cm duge,

duguljastojajaste do cilindrične i uspravne. Za

pčelarstvo, navedene su vrste djetelina

najznačajnije. Pčele s njih skupljaju velike količine, kako nektara. tako i peluda. Za puzavu (bijelu) se

djetelinu može reći da je medu medonosnim biljkama livada najzastupljenija.

Ljekoviti oštrolistac, borač

(Borago officinalis L.)

jednogodišnje je 30-60 cm visoko

biljka, uspravne, debele, šuplje i

razgranjene stabljike. Jajasti su

listovi naizmjenično poredani,

donji su pri bazi jako produženi i

suženi. Rub im je valovit, čitav ili

slabo nazubljen. Biljka cvate

plavičastim pelerolatičnim

zvjezdastim cvjetovima. Cvate od

lipnja do rujna. Pčelama je

podjednako zanimljiva obzirom na

nektar i pelud.

Bodljasti stričak (Carduus.

acanthoides L.) dvogodišnja je biljka

obrasla bodljama. Naraste 30-100 cm

visoko. Listovi su duguljasto kopljasti,

imaju mekane bodlje, odozdo djelomično

dlakavi. Grimoznocrvene cvjetne glavice,

promjera 1-1,5 cm su na vrhovima grana,

pojedinačne ili po nekoliko njih imaju

okruglasti ovoj obrastao mekano

bodljastim stršećim listićima, koji mogu

djelomično biti svinuti unatrag. Cvate od

lipnja do rujna. Raste uz putove i na

zapuštenim mjestima, opcenito na

suhom, toplom i hranjivom tlu. Pčelama daju obilje nektara i peluda.

U srpnju, kolovozu i rujnu, ljetnu i jesensku pašu s kojih pčele skupljaju

dovoljne količine peluda i nektara, kojeg spremaju za zimu, osiguravaju

sljedeće biljne vrste:

Bundeva (Cucurbita maxima Duch.) jednogodišnja je zeljasta biljka. Stabljika je do 8 m duga,

promjera 1,5-2 cm, puzava, rjede grmolika. Listovi su s

10-20 cm dugim peteljkama, izmjenični, veliki, 25-40

cm, srcolikog ili trokutastog oblika, s obje strane plojke

čekinjasto dlakavi. U pazušku se listova nalaze

razgranjene vitice i cvjetovi. Cvjetovi su jednospolni,

vrlo veliki, promjera 7-10 cm, zlatnožute boje. Muški se

cvjetovi nalaze na dugim i tankim, a ženski na kratkim i

vrlo debelim stapkama. Cvjeta rano u zoru i cvijet

ostaje otvoren do 11 sati i nakon toga se zatvara. Svaki

dan cvjeta drugi cvijet. U povoljnim uvjetima izlučuje

mnogo nektara. Ovom rodu pripada i buča (C. pepo L.),

koja je po morfoloŠkim odlikama slična bundevi, ali je

manjih dimenzija.

Smiljkita, svinjduša (Lotus

comiculatus L.) višegodišnja je zeljasta biljka

do 40 cm visoka s uspravnom ili prilegnutom

stabljikom. Listovi su peterodijelni,

sastavljeni od duguljasto jajastih, na vrhu

šiljastih listića. Tri do šest žutih cvjetova

složeno je u štitasti cvata na dugačkoj stapci.

Pčele je pohađaju u tijeku cijelog dana.

Izlučuje obilje nektara i nešto manje peluda.

Raste većinom po livadama i uz putove.

Širokolisna graholika (Lathyrus latifolius L.) je trajnica sa stabljikom dugom 6-30 cm. List je

sastavljen od jednog para lisaka i završava razgranjenom viticom s kojom se biljka prihvaća za travu ili

jedna za drugu. Cvjetovi su tamnocrveni, rjeđe bjeličasti i nalaze se na kraćim stapkama po 5 do 15

njih skupljeni su u grozdove koji se nalaze u pazušcima listova. Cvjeta od svibnja do lipnja. Pretežno je

rasprostranjena na hranjivim, kamenitima tlima. Livadna graholika (L. pratensis L.) je također trajnica,

ali joj je stabljika veća od prethodne, visoka je 30-60 (120) cm. Listovi se nalaze na 2 cm dugim

peteljkama sastavljeni od 1 para lisaka, na vrhu s razgranjenim ili jednostavnim viticama. Cvjetovi su

žuti i skupljeni po 3-12 u grozdove u pazušcu listova. Cvjeta u lipnju i srpnju.

Žuti kokotac (Melilotus officinalis L. Lam.) dvogodišnja je

biljka s razgranjenom, uspravnom do 1 m visokom stabljikom. Listovi

su sastavljeni iz 3 oštro nazubljena, duguljasto eliptična listića.

Cvjetovi su, po 30 do 70 njih, složeni jedan do drugog u uspravne

grozdove, koji stoje u pazušcima listova i žute su boje. Cvjeta od

svibnja do kolovoza. Srodnik je ovoj vrsti bijeli kokotac (M albus

Medik.), čiji su cvjetovi bijele boje i cvate kasnije, od srpnja do

rujana. Rastu na suhim i kamenitim travnjacima, uz putove, zatim

njive, vinograde i rijeke, po ruderalnim mjestima, osobito na tlu

bogatom vapnom. Žuti je kokotac redovito sastavni dio flore krša, i

to od obalnog područja do viših gorskih predjela. Pčele s njih

skupljaju značajne količine nektara i peluda. Purpurna vrbica

{Lythrum salicaria L.) trajnica je s drvenastim podzemnim dijelovima

iz kojih izrastu stabljike do 200 cm visoke. Listovi su sjedeći. Donji su

eliptični i manji za razliku od gornjih koji su kopljasti do jajasti, dugi

do 12 cm i široki do 2,5 cm. Na glavnoj su stabljici modroljubičasti

cvjetovi skupljeni u jednostavni ili složeni cvat nalik na debeo klas. Cvjeta od lipnja do rujna.

Uglavnom raste na vlažnim staništima. Dobra je medonoša, dnevni se unos znadu kretati do 4 kg po

košnici. Pčelama daje i obilje peluda.

Suncokret (Helianthus annuus L.) jednogodišnja je zeljasta biljka sa čvrstom, 1-2,5 m

visokom, uspravnom, grubo dlakavom manje ili vise drvenastom stabljikom. Listovi s dugim

peteljkama su cjeloviti, izmjenični. Plojke su 10-30 cm duge, široko -ovalne, pri bazi srcolike, prema

vrhu šiljaste, na rubovima pilaste, s obje strane oštro dlakave i tamnozelene. Cvjetovi su skupljeni u

velikim visećim glavicama.

Glavice su promjera 7,7 -

35,5 cm sa po 600-1200

cvjetova. U glavici su

središnji cvjetovi cjevasti i

plodni, a obodni jezičasti

su neplodni. Cvatnja traje

oko 20 dana. Cvatnji

pogoduje lijepo vrijeme s

dosta vlage u zraku. Kad

suncokret procvate,

najprije se otvore i mede

krajnji cvjetovi, a središnji

za 5 do 6 dana. Medi

najbolje ujutro, poslije podne popusti, a pred večer se medenje nastavlja. Prosječno se sa suncokreta

može izvrcati oko 35 kg.

Vodena metvica (Mentha aquatica L.) je trajnica, visoka 20-80 cm. Listovi su jajasto eliptični i

nazubljeni. Stabljika je dlakava, obično crvenkaste boje. Cvjetovi su skupljeni u svijetloljubičaste ili

svijetloružičasti odozgo okruglaste cvatove, a razvijaju se od srpnja do listopada. Dugolista metvica

(M longifolia Huds.) trajnica je 20-100 cm visoka, po aromatičnom mirisu slična prethodnoj vrsti.

Stabljika je uspravna i tupo bridasta, a u gornjem je dijelu fino dlakava. Listovi su jajasti vise ili manje

sjedeći, oštro nazubljenog ruba, dugi 5-10 cm i široki 1,5-3 cm. Odozgo su gotovo goli, a s donje su

strane obrasli gustim sivobijelim dlakama. Svijetloljubičasti ili ružičasti cvjetovi složeni su u šiljaste

prividne klasove, a javljaju se od srpnja do rujna. Cvatnja traje oko 20 do 30 dana. Najčešći se prinosi

na metvici kreću od 20 do 30 kg po košnici. Važno je istaknuti da s nje pčele mogu dati vrcanje i dobro

se pripremiti za zimu. Rastu po močvarnim livadama, uz potoke, općenito na vlažnom i hranjivom tlu.

Dugolista se metvica penje i do 1 500 m

nadmorske visine. Majčina dušica (Thymus

serpyllum L.) trajni, do 30 cm visoki, ponajčešće

puzeći grmić s brojnim izdancima i vriježama.

Stabljike su okrugle, prilegnute ili se uzdižu.

Listovi su okruglasto jajasti, nasuprotni, sitni,

svega 0,5-1,5 cm dugi, čitava ruba, goli ili obrasli

dlakama. Sitni svijetloružičasti cvjetovi stoje u

zbijenim okruglastim cvatovima na vrhovima

ogranaka. Cvate od početka srpnja i cvatnja traje

oko 30 dana. Raste po suhim i sunčanim

mjestima, na livadama, pašnjacima i

kamenjarima, uz rubove šuma i putova.

Obična zlatnica, zlatošipka (Solidago virgaaurea

L.) trajnica je koja naraste od 30 do 100 cm. Stabljika je

uspravna i okruglasta. Listovi su raspoređeni

naizmjenično. Donji su jajasti, a gornji kopljasti, cjelovitog

ili pilastog ruba. Cvjetne su glavice malene, 10-15 mm u

promjeru, sastavljene od jezičastih cvjetova žute boje.

Cvjeta od srpnja do rujna. Zastupljena je od nizinskog do

brdskog područja, na humusnim, pjeskovitim i slabo

ilovastim tlima. U našoj flori postoji podvrsta S. virgaaurea

subsp. alpestris Gaudin, koja je zastupljena u planinskim

krajevima i to pretežito na kiselim tlima. Odlikuje se puno

manjim rastom (10-30 cm). No najzanimljivija za

pčelarstvo je svakako velika zlatnica S. gigantea Aiton. Od

zlatnica ova je biljna vrsta najveća, može narasti i do 2 m.

U gornjem se dijelu nalaze žute grozdaste cvati. Veoma je

značajna medonosna biljka jer daje obilje nektara i peluda

krajem ljeta.

Bršljan (Hedera helix L.) drvenasta vazdazelena penjačica, može dostići visinu i do 30 m. Pri

penjanju se pričvršćuje adventivnim («zračnim») korijenjem za podlogu. Listovi su naizmjenični,

kožasti, na licu tamnozeleni, sjajni, na naličju žutozeleni, dok su mladi obrasli su dlačicama kasnije su

goli. Cvjetovi su sitni zelenkastobijele boje složeni u guste poluloptaste grozdove. Cvate od rujna do

studenog. Pčele ga masovno posjećuju zbog nektara i peluda.

Medonosno bilje mediteransko i submediteranskog područja

Bajam (Amygdalus communis L.) je listopadno od 3 do 10 m visoko stablo s krošnjom

piramidalnog oblika. Kod starijeg je debla kora svijetlosiva i ljuskava, dok je kod mladih grana

sivozelena i glatka. Listovi su kopljasti i naizmjenično su raspoređeni. Cvjetovi su bijele ili ružičaste

boje smješteni pojedinačni ili po 2-4 u skupini na vrlo jakim peteljkama. Cvatnja prethodi listanju i

događa se u veljači ili ožujku. Pčele s njega mogu skupiti značajne količine nektara i nešto manje

peluda. Međutim, zbog nestalnih vremenskih uvjeta u doba njegove rane cvatnje, paša se samo

djelomično iskoristi.

Ružmarin (Rosmarinus ofjicinalis L.) vazdazeleni je odrvenjeli grm sa šibljastim ograncima,

koji naraste do 2 m visoko. Listovi su mu vrlo uski, gotovo igličasti 2-3 cm dugi i 2-4 mm široki

podvijena ruba i nasuprotno raspoređeni. Lice im je zeleno i glatko, dok je naličje sivkastobijelo od

dlaka i žlijezda s eteričnim uljem. Cvjetovi su ljubičastomodri, rijetko kada bijeli, oko 1 cm dugački

smješteni u pršljenima listova. Cvjeta uglavnom od rujna, pa do svibnja, iako ga tu i tamo možemo

naći u cvatu tijekom cijele godine. Spada u red vrlo medonosnih biljaka (> 500 kg/ha), dok kao izvor

peluda nije toliko značajna. Boja peluda je

tamnosmeđa. U godinama s kišnim kolovozom

počinje cvjetati u drugoj polovici rujna, tako da u

listopadu može dati dobru pašu. Pojedinih godina,

zbog oštre zime na otocima, procvjeta početkom

ožujka, pa ako se ustali lijepo vrijeme, mogu se

ostvariti veći prinosi nego u jesen. Cvatnja u proljeće

traje preko 40 dana, no pašu najčešće ometaju

vjetrovi te je zbog toga ružmarinova paša dobra, ali

vrlo nesigurna. Najviše ga ima na otocima Visu,

Hvaru, Šćedru, Šolti, Korčuli, Lastovu i djelomično na

poluotoku Pelješcu. Zatim na otoku Žirju, Dugom

otoku i Olibu. U Istri ga ima oko Limskog kanala.

Lemprika (Viburnum tinus L.) je vazdazeleni, dosta razgranat grm piramidalnog oblika, do 3

m visok. Kod starijih je grana i debla kora siva, a kod izbojaka crvenkastosmeđa, sa smeđim

lenticelama. Listovi su kožasti, jajoliki, dugi 4-12 cm i 2-5 cm široki i cjelovita ruba. Nasuprotno su

razmješteni, obostrano dlakavi, s lica sjajni, a s naličja mutno svijetlozeleni i sa čupercima dlačica u

uglovima žila. Cvjetovi su bijeli, izvana crvenkasti, mirisavi i smješteni su u gronjaste cvatove. Cvjeta u

veljači ili ožujku. Cvatnja traje oko 30 dana. Pčelama pruža zadovoljavajuću nektarnu i dosta slabiju

peludnu pašu. Rasprostranjena je u šumama crnike i makiji na cijelom području jadranske obale,

naseljava kamenite terene. Također se često, kao dekorativna vrsta, uzgaja u parkovima.

Agrumi (Citrus L.). Od agruma kod nas je najznačajnija mandarinka (Citrus reticulata Blanco),

te na manjim površinama naranča (C. aurantium L.). Mandarinka je vazdazeleno do 3 m visoko stablo

uglavnom s glatkom korom. Kod mladih se izbojaka u pazušcima listova nalazi po jedan tanak trn, dok

su stare grane često bez trnja. Listovi su naizmjenični, okruglasti i na vrhu malo zašiljeni. Cvjetovi su

bijele boje, nalaze se na kratkim stapkama, dolaze pojedinačno ili u kratkim grozdovima i vrlo su

mirisavi. Cvate u ožujku ili travnju. Medonosna je (50 kg/ha), osim nektara pčele s nje skupljaju i

manje količine peluda. Također se u travnju i svibnju može pojaviti medljika. Povoljnih se godina

mogu postići prinosi i do 30 kg meda po košnici. Značajne se površine nalaze na potezu Metković-

Opuzen-Ploče.

Lovor (Laurus nobilis L.) vazdazeleni je grm ili do 12 m visoko stablo sa širokom i gustom

krošnjom. Kora je pepeljasta, glatka, dosta tanka, kod starijih je stabala crna i hrapava. Listovi su

izmjenični, duguljasto-eliptični, 5-10 cm dugi, kožasti, tamnozeleni, tvrdi i sjajni, na oba kraja ušiljeni i

ispresavijana ruba. Dvodomna je biljka. Cvjetovi su žućkastobijele boje skupljeni u čuperke u

pazušcima listova. Muški cvjetovi sadrže 12 prašnika, a ženski imaju tučak s nadraslom plodnicom i 4

sterilna prašnika koji izlučuju nektar. Cvate od ožujka do travnja. Pčele ga rado pohađaju prije svega

zbog peluda (narančaste boje), no mogu skupiti i znatne količine nektara, kojeg uglavnom iskoriste za

razvoj zajednice. Rasprostranjen je duž cijele jadranske obale, gdje raste pojedinačno ili u skupinama

s ostalim vazdazelenim grmljem. Ima ga u Istri, na Lošinju, Rabu, Pagu, Braču, Hvaru, Visu i Pelješcu.

Tršlja (Pistacia lentiscus L.) vazdazeleni je grm ili nisko

stablo, do 5 m visine. Kora je zelenosiva, glatka, a kasnije

ispuca na sitne Ijuske i tamnozelene je boje. Listovi su kožasti,

sjajni, dugi 5-10 cm, na licu tamnozeleni, a na naličju svjetliji.

Imaju karakterističan miris. Dvodomna je biljna vrsta sa

muškim, sitnim i zbijenim te ženskim vitkim, tamnocrvenim

cvjetovima u resastim cvatovima, koji se razviju na mladim

granama u pazušcima listova. Cvate od ožujka do svibnja, a

pčele s nje isključivo skupljaju pelud.

Smrdljika (Pistacia terebinthus L.) je za razliku od tršlje listopadni grm ili do 10 m visoko drvo

u mladosti glatkom, a kasnije mrežasto ispucanom, tamnosmeđom korom. Listovi su izmjenični,

neparno perasti, 9-16 cm dugi, a sastoje se od 6-10 cm dugih listića, koji su odozgo tamnozeleni i

sjajni, a na naličju svjetliji. Dvodomna je biljka. Cvjetovi su žućkastozeleni, u 5-15 cm dugim

grozdastim cvjetovima, a cvjetaju od kraja travnja. Kao i prethodni srodnik, pčelama je isključivo izvor

peluda. Ulaze u sastav makije, ali su zastupljeni i na sunčanim, stjenovitim staništima.

Tilovina (Petteria ramentacea Sieber) Listopadni grm do 3 m visine, gustih, uspravnih i

bridastih izbojaka. Kora je kod starijih grana prljavosiva, dok je kod debla crnosive boje i mrežasto

izbrazdana. Listovi su trodijelni i nalaze na 4 cm dugoj peteljci. Listići su obrnuto jajoliki, 2-6 cm dugi.

Na licu su goli, a na naličju su uz glavnu žilu dlakavi. Srednji je listić nešto veći od ostalih. Cvjetovi su

žuti i mirisavi do 2 cm dugi, skupljeni u jajaste i duguljaste, uspravne grozdaste cvatove, duge do 8

cm. Počinje cvasti početkom travnja i traje 30 dana. Vrlo je medonosna te se pojedinih godina može

ostvariti prinos do 20 kg meda po zajednici. Rasprostranjena je u submediteranskom dijelu Dalmacije

južno od rijeke Cetine, a naročito u području Neretve.

Crnika (Qurcus ilex L.). Vazdazeleno stablo ili grm sa širokom i okruglastom krošnjom.

Dostigne visinu oko 20 m. U mladih je primjeraka kora siva i glatka, a kasnije postaje tamnosiva, te

ispuca na sitne tamne Ijuske. Listovi kožasti oko 3-8 cm dugi, 2-4 cm široki, šiljati, na kratkoj peteljci.

Rub je plojke cjelovit, valovit ili tupo do bodljasto nazubljen. Odozgo su tamnozeleni i sjajni, a odozdo

prekriveni žućkastobijelim dlačicama. Jednodomna je biljna vrsta. Muški se cvjetovi nalaze u resama,

dugim do 7 cm, a ženski su pojedinačni ili po 2 zajedno. Cvate od travnja do svibnja. Pčelama pruža

velike količine peluda, a u lipnju je i moguća pojava medljike. Rasprostranjena je duž cijele jadranske

regije. U Istri i Dalmaciji se uz grmolike forme pojavljuju i stablašice, dok u Hrvatskom primorju raste

samo grmasto. Najljepše se sastojine nalaze na otocima Rabu, Braču, Hvaru, Korčuli i Mljetu.

Maslina (Olea europaea L.). Vazdazeleno stablo

nepravilnog oblika i često zakrivljenog debla oko 10 m visine.

U mladih je primjeraka kora glatka i sivkaste boje, kasnije

potamni te ispuca u tamne Ijuske. Listovi su duguljasti,

kožasti, cijelog i podvijenog ruba, s lica su tamnozeleni, a s

naličja srebrnosivi. Bijeli su cvjetovi skupljeni u rahlim

grozdovima i nalaze se u pazušcu listova. Cvatnja se događa u

travnju. Pčele s nje isključivo skupljaju pelud. Rasprostranjena

je na otocima i priobalju, rijetko prodire dublje u kontinentalni

dio. Ljekovita kadulja (Salvia officinalis L.). Višegodišnji

odrvenjeli vazdazeleni polugrm iz kojeg izraste po vise

četverobridnih mladica do 70 cm visokih. Korijen je jak, vrlo

račvast i drvenast. Iz njega tjera po vise razgranjenih, u

donjem dijelu većinom polegnutih odrvenjelih stabljika.

Listovi su 3-8 cm dugi i 1-4 cm široki, nasuprotno raspoređeni,

ovalno do izduženo kopljastog oblika s nazubljenim rubom. Iz pazušaca listova obično tjeraju kratki

izdanci. Svi su listovi obrasli gusto isprepletenim bijelim dlačicama, što cijeloj biljci daje posebnu

sivkastozelenu boju. Mladi su izdanci svijetlozeleni. Prve su godine neplodni, a druge godine razvijaju

cvjetnu stabljiku, nakon čega izdanci propadaju. Cvjetovi su skupljeni u klasove. Cvat je na vrhovima

ogranaka prividno klasast, a zauzima gotovo polovicu gornjeg dijela stabljike. U pršljenastim

nakupinama smješteni su usnati ljubičasti cvjetovi. Prvi se cvjetovi najprije otvaraju na donjem dijelu

cvati i pomiču prema gore. Rana kadulja počinje cvjetati koncem travnja ili početkom svibnja. Najprije

cvate bliže moru, pa se pomiče sve dublje u unutrašnjost prema višim predjelima, gdje cvatnja

završava oko polovine lipnja. U povoljnim godinama kadulja izlučuje velike količine nektara pa se zato

ubraja među najmedonosnije biljne vrste (200 kg/ha). Rasprostranjena je u zemljama oko

Sredozemnog mora. Pradomovinom kadulje smatra se Balkanski poluotok otkuda se širila prema

zapadnom Sredozemlju. Ljekovita je kadulja u svojoj prirodnoj rasprostranjenosti strogo ograničena

na sredozemno područje istočno

jadranskog primorja, i smatra se

izrazitim predstavnikom flore krša. Na

sjeverozapadu ne prelazi rijeku Soču,

a na jugoistoku se spušta gotovo do

Otranta, ali je središte njezine

rasprostranjenosti ograničeno u

prvom redu na dio Hrvatskog primorja

od otoka Krka i Cresa na sjeveru do

planine Biokova na jugu (Trinajstić,

1992).

Bušinac, bušin (Cistus spp.) Ima ih vise vrsta, a

najznačajniji su ružičasti i ljepljivi bušinac. Ružičasti

bušinac (Cistus villosus L.) vazdazeleni je grm do I m

visine. Mladi su izbojci dlakavi i sive boje, dok je kod

starijih grana kora smeđa i uzdužno ispucana. Listovi su

eliptični 3-6 cm dugi s gornje strane oskudno, a s donje

gusto maljavi i sivkaste boje. Cvjetovi su ružičasti do

grimiznocrvene boje, po 3 -5 smješteni na vrhu grančice.

Cvatnja se događa od lipnja do srpnja. Sve biljne vrste iz

ovog roda ne mede, ali ih pčele iznimno pohađaju zbog peluda. Ljepljivi bušinac (C monospeliensis L.)

je nešto je viši grm od prethodne vrste, naraste do 1,5 m. Mladi su izbojci dlakavi i ljepljivi. Listovi su

linearni s 3 uzdužne žile, 2-5 cm dugi, ljepljivi i mirisavi. Cvjetovi su bijele boje. Kod nas ga ima u Istri i

okolici Zadra, te makijama gotovo svih dalmatinskih otoka.

Žuti katanac (Reseda lutea L.) dvogodišnja je ili višegodišnja biljna vrsta od 30 do 60 cm

visine, uspravne i razgranjene stabljike. Donji su listovi nerazdijeljeni i duguljasti, dok su gornji dvo ili

trorežnjasti do dvostruko perasti. Cvjetovi su zelenkastožute boje na kratkim stapkama smješteni u

mnogocvjetni grozdasti cvat. Cvjeta od svibnja do rujna. Pčelama je zanimljiv, kako zbog nektara, tako

i zbog peluda.

Drvolika pucalina (Colutea arborescens L.) listopadni je do 5 m visok grm. Na mladim je

izbojcima kora zelenkasta i prekrivena bijelim dlačicama, dok je na starijim granama sivkasta i ljušti

se. Listovi su neparno perasti i

sastavljeni od 7-13 eliptičnih listića dugih

1,5-3 cm, cjelovitog ruba i na vrhu plitko

urezani. Lice im je golo, a naličje

neznatno maljavo. Cvjetovi su prilično

krupni, dugi oko 2 cm, zlatnožute boje u

uspravnim grozdastim cvjetovima

smješteni na 2-3 cm dugačkoj stapci.

Cvate od svibnja do srpnja. Pčelama

pruža nektar i pelud. Kod nas se

pojavljuje u dalmatinskim makijama i

submediteranskim šumama, zatim u

kamenjarima na vapnenastim tlima.

Drača (Paliurns spina-christi Mill.) je bodljikavi listopadni grm oko 3 m visok. Izbojci su

najprije dlakavi, a kasnije ogole i crvenkastosive su boje. Listovi su jajasti, cijelog ili blago nazubljenog

ruba, 2-4 cm dugi i 1-1,5 cm široki, raspoređeni spiralno. Zeljasti i dlakavi palistići kasnije odrvene i

preobraze se u trnove savijene prema bazi izbojka. Cvjetovi su građeni na osnovi broja 5, skupljeni u

sitne zlatnožute grozdaste cvatove, smještene u pazušcima listova. Cvate u svibnju i lipnju. Pčelama

je zanimljiva prije svega zbog nektara, ali s nje mogu skupiti i ponešto tamnožutog peluda. Raste na

kamenitim mjestima, uz putove, među šikarom, grmljem. Kod nas je ima u Istri, Hrvatskom primorju i

u Dalmaciji, ali u makijama je prilično rijetko nalazimo. Primorska kupina (R. ulmifolius Schott. ). Raste

kao vazdazeleni grm, s jakim dlakavim stabljikama koje su obrasle bodljama široke baze. Listovi se

sastoje od 3 do 5 listića oštro pilastih. S gornje su strane tamnozeleni i goli, a s donje strane bjelkasti.

Cvjetovi su ružičastocrveni, zbijeni u metlicama obraslim kukastim bodljama. Kod nas je ima u

dalmatinskim makijama.

Obični dubačac (Teucrium chamaedrys L.) polegli je vazdazeleni polugrm visine do 25 cm.

Izbojci su okrugli i obrasli mekanim dlakama. Listovi su eliptični , dugi 2-4 cm i široki 1-2 cm

narovašenog ruba. Cvjetovi su crvenoljubičaste boje, na dugim stapkama, većinom po 4 u vršnim

grozdastim, pršljenasto raspoređenim cvatovima. Cvijeta od srpnja do rujna. Pčele ga isključivo

posjećuju zbog nektara. Nalazimo ga u Istri, podno Velebita, šibenskom zaleđu, području Neretve,

Pelješcu i Dubrovačkom primorju, te na otocima Krku, Rabu, Braču, Visu, Hvaru i Korčuli.

Trava iva (T. montanum L.) vazdazeleni je polegli polugrm s uspravnim izbojcima visine do 30 cm.

Izbojci su sivosmeđe boje i vrlo razgranjeni. Listovi su duguljasti, manje-više podvijena ruba, dugi 0,5-

2 cm i široki 2-4 mm. Po 1 do 3 cvjetova bjelkastožute boje u pazušcima najgornjih listića, skupljeni su

u polukuglaste glavice.

Cvijeta od lipnja do

kolovoza. Kao i

prethodna biljna vrsta

značajna je pčelinja

paša. Rasprostranjena

je u Istri, području

Velebita, zadarskom i

šibenskom zaleđu, te

Dalmatinskoj zagori.

Također je ima na Krku

i otocima šibenskog

arhipelaga.

Mirta (Myrtus communis L.) je vazdazeleni grm ili stablo do 5 m visoko. Kora je crvenkasta, a

kasnije poprima pepeljastosivu boju. Listovi su kožasti, jajolikog oblika, prema vrhu suženi, 1-3 cm

dugi i 0,5-1 cm široki. Gusto su nasuprotno smješteni, na lieu su tamnozeleni, a na naličju svjetliji i

sjajni. Cvijeta u lipnju i srpnju brojnim, bijelim ugodno aromatičnim cvjetovima na dugačkim

stapkama smještenim u pazušcima listova oko 20 dana. Osim što je vrlo medonosna, pčelama pruža

izobilje peluda. Raste po toplim i sunčanim obalnim područjima. Kod nas je rasprostranjena na

zapadnoj obali Istre i u Dalmaciji južno od Trogira, a na otocima je najviše raširena na Lošinju, Mljetu,

Lastovu, Hvaru, Visu i Lokrumu.

Lavanda (Lavandula spp.) Ovaj rod obuhvaća 48 poznatih vrsta. Najstarija i najpoznatija

uzgojena vrsta je lavanda {Lavandula angusiifolia Mill.) sinonimi - (L. officinalis Chaix., L. vera DC).

Višegodišnja je to biljka koja raste u obliku poluloptastog

grma 40-60 cm visine i promjera 80-120 cm. Drvenast vrlo

račvast korijen prodire duboko u tlo. Stabljika je kratka,

debela, drvenasta, i od samog vrata korijena vrlo

razgranata. Listovi su nasuprotni, uski, cjelovitog ruba,

dugi 3-5 cm, široki 0,2-0,5 cm, sivozelenkasti, na naličju

dlakavi. Cvjetovi su sitni, Ijubičastomodri, mirisavi,

skupljeni u vršnim pršljenastim, 3-6 cm dugačkim

klasovima na stapkama 5-15 cm dugačkim. Cvatnja se

događa u

lipnju i

srpnju i traje

oko 30 dana.

Spada medu najmedonosnije biljke. Pored neobično

dobrog medenja, lavanda ima jednu lošu osobinu. Za

vrijeme paše matica potpuno prestane nesti i zajednica

redovito oslabi. Lavanda odlično medi, ali nema peluda.

Za razliku od lavande, hibridna lavanda (L. hybrida

Reverchou) je nastala križanjem (L. angustifolia Mill, x L.

lalifolia Vill.). Zbijeni je to grm visok 80-100 cm, promjera vise od 150 cm. Cvjetne su stabljike

razgranate, duge 60-90 cm. Listovi su zeleni, slabo dlakavi, dugi 5-7 cm i široki 0,8-1 cm. Cvjetovi su

jednake boje prethodnoj vrsti.

Oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius L.) vazdazelena je penjačica s izbrazdanom,

drvenastom stabljikom do 1 m visine. Listovi su ljuskavi i kožasti, a u pazušnima se nalaze oštri

filokladiji (prividni listovi) pomoću kojih se biljka penje. Cvjetovi su zelenkastožuti i cvjetaju od srpnja

do kolovoza. Pčele je jako posjećuju

zbog nektara, ali i zbog blijedožutog

peluda. Rasprostranjena je na cijelom

našem priobalju i otocima. Tetrljan

(Marrubium incanum Desr.) je trajna

je polugrmolika biljka s uspravnim i

dlakavim stabljikama visine 30 do 40

cm. Listovi su srebrnobijeli, pokriveni

gustim bijelim dlakama. Cvjetovi su

bijele boje i zbijeni u kuglaste cvatove,

široke oko 2 cm. Cvate od lipnja do

rujna. Pčelama pruža izvrsnu nektarnu

pašu (390 kg/ha). Rasprostranjena je

na kamenitim i sunčanim obroncima

obalnog područja.

Primorski vrijesak, bijeli vrisak (Satureja montana L.)trajni je odrvenjeli grmić do 40 cm

visine. Izbojci su okrugli, prekriveni dlačicama. Listovi su nasuprotni, duguljasti, cjelovita ruba, dugi 1-

2 cm, a široki 2-3 mm. Cvjetovi su dugi

1 cm. Po 3-7 bijelih cvjetova

smješteno je u metličastim cvatovima.

Vrlo je medonosna paša, ali je zbog

česte suše i bure dosta nesigurna.

Cvate u kolovozu i rujnu. Planinski

vrijesak, klasoliki vrisak (S. subspicata

Vis.) polegli je ili poluuzdignuti

polugrm visine 8-20 cm. Stabljike su

izrazito četverobridne i glatke. Listovi

su kožasti i žljezdasto točkasti. Po 2-5

ljubičastih se cvjetova nalazi u kratkim

i gustim cvatovima poput klasa. Cvate

u isto vrijeme kao i prethodna vrsta.

Zastupljen je na višim položajima

Dinarskog krša. Pretežito naseljava vjetru izložena mjesta od 200 do 1 800 m n.v.

Veliki vrijes (E. arborea L.) je vazdazeleni

do 4 m visok grm. Kora je crvenkastosmeđe boje i

sitno izbrazdana. Listovi su zašiljeni i podvijena

ruba do 5 mm dugački. U pršljenu se nalaze 3-4

lista. Cvjetovi su bijeli i mirisavi, a pojavljuju se

obično u ožujku. Pčelama pruža, kako nektarnu,

tako i značajnu peludnu pašu. Pojedinih se godina

može izvrcati do 20 kg meda po košnici. Kod nas

raste u makijama u priobalju od Istre do

Dubrovačkog primorja i na većini naših otoka.

Mnogocvjetni vrijes (E. multiflora L.) vazdazeleni

je polugrm do 1 m visine. Listovi su do 1 cm

dugački i 1 mm široki. S gornje su strane plitko, a s

donje duboko izbrazdani, a u pršljenu se nalazi 5-

6 listova. Cvjetovi su ružičaste boje skupljeni u

vršne štitaste cvatove. Cvate u rujnu i listopadu.

Uglavnom je rasprostranjen je na Visu i Hvaru

Pršljenasti vrijes (E. manipuliflora Salsib.)

vazdazeleni je do 1,5 m visok grm. Izbojci su bjelkastosive boje. Listovi su 4-6 mm dugi, a u pršljenu su

3 lista. Cvjetovi su ružičaste boje , a cvatnja se odvija u razdoblju od kolovoza do listopada. Sastavni je

dio makije, a veće se sastojine nalaze na Braču, Hvaru, Korčuli, Visu, Stonu, Pelješcu i Dubrovačkom

primorju. Pršljenasti i mnogocvjetni vrijes vrlo su medonosne biljne vrste, tako da se pojedinih godina

mogu ostvariti prinosi od 40 kg po košnici. Osim nektara pčele s navedenih vrijesova skupljaju velike

količine ljubičastog peluda.

Planika (Arbutus unedo L.) vazdazeleni je grm ili niže stablo, koje može narasti do 10 m

visoko. Kora je izbojaka crvenkastosmeđe boje i ljušti se u uskim uzdužnim ljuskama. Listovi su

jajoliki, 6-8 cm dugi i 2-3 cm široki, kožasti, sjajni, na vrhu ušiljeni i s nazubljenim rubom. Bijeli do

svijetloružičasti cvjetovi razvijaju se u 5 cm dugačkim grozdastim cvatovima od listopada do prosinca.

Kod nas je ima u Istri i na Lošinju, dok se masovnije pojavljuje na otocima zadarskog arhipelaga,

šibenskom zaleđu, na otocima Braču, Hvaru, Visu, Korčuli te na Pelješcu i Dubrovačkom primorju.

OPRAŠIVANJE BILJA

Pčele su vrlo učinkoviti specifični oprašivači bilja. Oprašivanje pomoću medonosnih pčela je

važna agrotehnička i/ili pomotehnička mjera u povećanju poljoprivredne proizvodnje. U oprašivanju

bilja učestvuju osim medonosnih pčela, solitarne pčele, bumbari, muhe, druge životinje, vjetar i voda.

Primjena pesticida, prvenstveno insekticida u zaštiti bilja, uvelike smanjuje broj prirodnih oprašivača.

Povećanjem površina pod monokulturama smanjuju se staništa za prirodne oprašivače. Ne

samo da se smanjuju staništa, nego nestaju površine na kojima nalaze hranu za rani razvoj do

dovoljnog broja, do trenutka kad su potrebni za oprašivanje kultiviranih površina.

Pčele tokom jednog dana posjećuju cvjetove samo jedne biljne vrste, prema tome su

monoflorne sve dok cvjetovi izlučuju nektar. Nakon toga pčele traže drugu biljnu vrstu, i tada ih

smatramo poliflornim.

Pčela medarica je prvi, brz, marljiv, pouzdan i danas najjeftiniji oprašivač. Posebno je važno

da pčele prezimljuju u velikim zajednicama. U proljeće dok je još brojnost drugih insekata oprašivača

neznatna, uslijed pojedinačnog prezimljavanja jedinki (počinju razvijati svoje zajednice), pčelinja

zajednica može s velikim brojem jedinki sakupljati nektar i pelud, a time i vršiti kvalitetno oprašivanje.

Da bi napunila medni mjehur nektarom pčela mora posjetiti 80 - 150 cvjetova i za prosječno 12 izleta

tijekom dana opraši oko 1.000 cvjetova. Ako u srednje jakoj zajednici ima oko 15.000 sabiračica,

mogu u jednom danu oprašiti oko 15.000.000 cvjetova.

S druge strane, pčelarstvo omogućuje neophodnu primjenu pesticida jer se s pčelama može

manipulirati što s prirodnim oprašivačima nije moguće. Pod pojmom "manipulirati" smatramo

dovoženje košnica na površinu, zatvaranje košnica ili njihovo pravovremeno preseljenje.

Do nedavno su naši pčelari plaćali pašarinu. U posljednjih nekoliko godina se situacija mijenja

tako da je pašarina ukinuta, a danas već agronomi obavještavaju o točnim lokacijama i površinama

zasijanim industrijskima biljem kako bi privukli pčelare. Svugdje u svijetu se naplaćuje oprašivanje i u

prosjeku to iznosi 10 kg meda pao košnici.