Mentalna retardacija - poglavlja

7/25/2019 Mentalna retardacija - poglavlja

1/15

DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA

MENTALNE RETARDACIJE

Mentalna retardacija nije bolest ili specifina nesposobnost, ve je admi-nistrativno odreeni naziv za razliita genetska, socijalna i medicinska stanjakoja imaju zajedniku karakteristiku- znaajno ispodprosjeno intelektualnofunkcioniranje.U mnogim zemljama dijagnoza mentalne retardacije postav-lja se samo u sluajevima kada je takvoj osobi potrebna pomo drutva tije-kom njezinog ivota.

Prema DSM-IV (Dijagnostikom i statistikom priruniku za duevneporemeaje objavljenom u hrvatskom prijevodu Naklade Slap /1996./), men-

talna retardacija oznaava znaajno ispodprosjeno intelektualno funkcioni-ranje, praeno znaajnim ogranienjem adaptivnog funkcioniranja s poet-kom prije 18. godine.

Za primjenjivost definicije vane su sljedee etiri pretpostavke:

1. ispravna procjena, koja mora uzeti u obzir kulturalne i lingvistike razli-itosti, te razlike u komunikaciji i ponaanju

2. postojanje ogranienja u adaptivnim vjetinama, koje se javlja unutar

konteksta okruenja i karakteristino je za dobnu skupinu osobe3. specifina adaptivna ogranienja, koja esto postoje paralelno s uspje-

nou u drugim adaptivnim vjetinama i sposobnostima

4. potpora, koja ako je prisutna, znaajno poboljava funkcioniranje poje-dinca s mentalnom retardacijom.

U starijoj literaturi nalaze se za isti poremeaj nazivi kao to su oligo-frenija, slaboumnost, psihika zaostalost, nedovoljna mentalna razvijenost i

drugi.


2/15

10 Mentalna retardacija

Ope intelektualno funkcioniranje definirano je kvocijentom inteligen-cije /IQ/, a dobiva se primjenom jednog ili vie standardiziranih individualno

primijenjenih testova inteligencije, npr. Wechlerove ljestvice inteligencije zadjecu /Wechsler Intelligence Scale for Children-Revised/, Stanford-Binetovatesta, Kaufmanove baterije za procjenu inteligencije i dr.

Potrebno je napomenuti da standardni testovi za ispitivanje inteligencijenee objasniti zato neka osoba ne daje oekivani odgovor.

Vano je naglasiti da je prilikom procjene neophodno voditi rauna opretpostavkama vanim za primjenjivost dijagnoze. Testovi kojima se slui-mo pri procjenjivanju stupnja inteligencije dat e pogrene rezultate ako nisuprilagoeni za odreenu kulturalnu sredinu ili nisu napisani jezikom koji

ispitanik dobro razumije.

Prilikom odreivanja stupnja mentalne retardacije nezaobilazan ele-ment prema definiciji iz DSM-IV je adaptivno funkcioniranje, to ukljuujemotivaciju, socijalne i kulturalne aspekte i humano intelektualno funkcioni-ranje, to se moe mjeriti brojnim mjernim instrumentima.

Suvremena psihijatrija u klasifikaciji mentalne retardacije uglavnomkoristi Meunarodnu klasifikaciju bolesti i srodnih zdravstvenih proble-ma /MKB-10/ i Dijagnostiki i statistiki prirunik za duevne poremeaje

/DSM- IV/.MKB-10 definira mentalnu retardaciju kao stanje zaostalog ili nepotpu-

nog razvoja uma, posebno karakterizirano oteenjem sposobnosti koje seoituju za vrijeme razvoja, sposobnosti koje pridonose cjelokupnu stupnjurazvoja inteligencije, kao npr. miljenje, govor, motorika i sposobnosti ostva-rivanja drutvenog kontakta.

Intelektualne sposobnosti i socijalna prilagodba, mijenjaju se tijekomrazvoja djeteta. Razvoj moe imati kontinuirani tijek, a mogu se evidentiratii stupnjevite promjene.

Jednom postavljena dijagnoza ne mora biti stalna, kako u smislu posto-janja ili nepostojanja mentalne retardacije, tako i u smislu dijagnostikih su-bkategorija mentalne retardacije. To proizlazi iz injenice da mentalni razvojmoe biti usporen u pojedinim fazama, ali moe biti i produljen. Isto takopostoje sluajevi, posebice kod lake mentalne retardacije, da ona bude tekkasnije prepoznata. Rano prepoznavanje i otkrivanje mentalne retardacijezatitit e dijete od brojnih frustracija koje proizlaze iz nerealnih oekivanjaokoline koje dijete ne moe zadovoljiti te razvija lou sliku o sebi, gubi samo-

pouzdanje, to se odraava na njegovo kasnije funkcioniranje i razvoj.


3/15

11Mentalna retardacija

Vano je od mentalne retardacije razlikovati neke druge psihike pro-bleme ili pedagoke smetnje, koje esto nedovoljno educirani procjenitelj ne

prepoznaje, a to bitno utjee na daljnji djetetov razvoj.

MKB-10 dijeli mentalnu retardaciju na sljedee subkategorije:

Laka mentalna retardacija - priblini kvocijent inteligencije protee se iz-meu 50 i 69 /odgovara mentalnoj dobi 9-12 godina/. Ovakva subnormalnostodgovara nekim tekoama pri uenju. Mnogi e odrasli s tom subkategori-

jom mentalne retardacije biti sposobni za rad i ostvarivanje socijalnih kon-

takata.

Umjerena mentalna retardacija -priblini kvocijent inteligencije protee seizmeu 35 i 49 /odgovara mentalnoj dobi 6-9 godina/. Veina osoba s umjere-nom mentalnom retardacijom moe postii odreeni stupanj neovisnosti, toobuhvaa brigu o sebi, uenje i komuniciranje. Odraslim osobama s umjere-nom mentalnom retardacijom trebat e razliiti oblici pomoi i potpore zaivot i rad.

Teka [tea]* mentalna retardacija -priblini kvocijent inteligencije prote-

e se izmeu 20 i 34 /mentalna dob 3-6 godina/. Takve osobe trebaju stalnupomo okoline.

Duboka [teka] mentalna retardacija -kvocijent inteligencije je ispod 20/mentalna dob je ispod 3 godine/. Osobe sa dubokom mentalnom retardaci-jom imaju ozbiljna ogranienja u komunikaciji i pokretljivosti, te im je po-trebna stalna pomo i njega.

* Meunarodna klasifikacija bolesti, 10 verzija (MKB-10), koju je izvorno objavila Svjetskazdravstvena organizacija a kod nas je prilagoena i objavljena od strane Hrvatskog zavoda zajavno zdravstvo, supotpisana od strane prof. dr. A. Hebranga kao ministra zdravstva, donosiovdje navedenu klasifikaciju koja se ne slae s imenovanjima koja se inae koriste u defekto-lokoj praksi. MKB-10 je normativni klasifikacijski sustav koji aktom ministra zdravstva imasnagu podzakonskog akta.

Uobiajeno imenovanje od strane defektologa nalazi se u uglatim zagradama; nap. gl. ur.


4/15


Dijagnostiki kriteriji mentalne retardacije prema DSM-IV

A. znaajno ispodprosjeno intelektualno funkcioniranje. Kvocijent inteli-gencije priblino 70 ili nii.

B. Istodobni deficit ili oteenje sadanjeg adaptivnog funkcioniranja, tj.uspjenosti kojom osoba zadovoljava standarde za svoju dob, postavlje-ne od kulturoloke skupine, na barem dva od sljedeih podruja: komu-niciranje, briga o samom sebi, obiteljski ivot, socijalne i interpersonalne

vjetine, uporaba zajednikih sredstava, samousmjerenost, rad, slobod-no vrijeme, zdravlje, sigurnost.

C.Poetak prije osamnaeste godine.Kao to je vidljivo, DSM-IV za mentalnu retardaciju ne nudi kriterij is-

kljuivanja, pa prema tome dijagnozu valja postaviti kad god su zadovoljenatri kriterija navedena pod A, B i C. To na odreen nain predstavlja novinu uodnosu na prethodna poimanja dijagnosticiranja u psihijatriji jer otvara da-leko vee mogunosti postavljanja drugih dijagnoza uz dijagnozu mentalneretardacije. Prema tim kriterijima mogue je postaviti istovremeno dijagno-zu mentalne retardacije i demencije. Pri tome je obiljeje dijagnoze men-talne retardacije stupanj dostignutog intelektualnog razvoja, a za dijagnozu

demencije potrebno je postojanje oteenja onih funkcija koje su ranije bileuredne ili nedovoljno razvijene, ali vie nego u asu postavljanja dijagnozedemencije.

Budui da je do dobi od 4-6 godina teko odrediti razinu prethodnogfunkcioniranja i mentalne subnormalnosti, to se u tom ivotnom periodu nestavlja uz dijagnozu mentalne retardacije i dijagnoza demencije.

Vano je poznavati navedene razlike, posebno u forenzikoj psihijatriji,kada je neophodno odgovoriti na pitanje da li je snien IQ posljedica zado-

bijenih ozljeda. Nepoznavanje klasifikacije, uzroka i svih imbenika koji suodgovorni za funkcioniranje neke osobe, ne samo da nee omoguiti odgo-vor na postavljeno pitanje ve moe i direktno otetiti takvu osobu u njenimpravima.

U praksi se obino ne koriste kombinacije dijagnoze mentalne retardaci-je s nekim psihikim poremeajima, posebice ne u sluajevima jae izraenementalne retardacije. Tako se u nas uz dijagnozu mentalne retardacije neprimjenjuju dijagnoze shizofrenije. Ako klinika slika mentalno retardiraneosobe zadovoljava ostale kriterije za shizofreniju, preporuljivo je staviti di-

jagnozu mentalne retardacije i shizofreniformne psihoze, a ne shizofrenije.


5/15


I DSM-IV razlikuje iste subkategorije mentalne retardacije kao i MKB-10, s time da je raspon kvocijenta inteligencije sljedei: blaga mentalna retar-

dacija IQ 50-55 pa do priblino 70, umjerena mentalna retardacija IQ 35-40do 50-55, teka mentalna retardacija IQ 20-25 do 30-40, duboka mentalnaretardacija IQ ispod 20 ili 25.

U daljnjem tekstu sluit emo se nazivima: laka, umjerena, tea i tekamentalna retardacija jer je navedena terminologija ugraena u nae zakono-davstvo.

Izmeu kriterija MKB-10 i DSM-IV postoji razlika u determiniranostidobi kada govorimo o mentalnoj retardaciji, koju DSM-IV definira prije osa-mnaeste godine, dok MKB-10 tu dob ne definira. Razlike su i u definiranju

subkategorija mentalne retardacije. MKB-10 navodi samo jednu vrijednostIQ-a, dok DSM-IV definira raspon s razlikom od 5 npr. 50-55 prema DSM-IV, a 50 prema MKB-10/. Kao razlog uporabe tog raspona navodi se mo-gunost pogreke unutar raspona. Prilikom procjene treba uz kliniku sliku

voditi rauna o ukupnom dojmu u snalaenju i komunikaciji, koje mentalnoretardirana osoba u odreenom asu prezentira. Ako se ustanovi nerazmjerizmeu brojane vrijednosti IQ-a i ukupnog klinikog dojma, opredjeljuje seza blai stupanj mentalne retardacije, posebice u sluaju mlae osobe.

U klinikoj su slici dosta este razlike izmeu pojedinih subkategorijamentalne retardacije, to upuuje na injenicu da su ostali kliniki simptomidobrim dijelom determinirani kvocijentom inteligencije osobe.


6/15


7/15

EPIDEMIOLOGIJA

Poznavanje epidemiologije: prevalencije i incidencije mentalne retarda-cije od posebnog je znaenja, posebno na planu prevencije, ali i terapije. Iztog razloga prevalencija i incidencija su intenzivno prouavane i imaju dugupovijest. Danas je poznato da je mentalna retardacija heterogene etiolo-gije. Velike varijacije u odnosu na prevalenciju i incidenciju koje se nalazeu literaturi proizlaze iz primjene razliitih metodologija i razliitog odabirauzorka.

Epidemioloka istraivanja temelje se na tri osnovna principa: statisti-

kom, patolokom i socijalnom sustavu.Statistiki princip se odnosi na primijenjene statistike metode, a to

ukljuuje odreivanje IQ na 2 standardne devijacije. Problem je to statisti-ki model ne priznaje razvojne probleme i rezultate stavlja u kategorije, touvijek ne odgovara realitetu, posebno kada znamo koliko je znaajno pozna-

vanje utjecaja dinamike razvoja na dobivene statistike rezultate.

Patoloki model usmjeren je na patoloke promjene, kao npr. kod odre-enih sindroma, koji imaju svoju specifinu patoloku sliku i mentalnu re-tardaciju.

Socijalni model se primarno osniva na socijalnom funkcioniranju tefunkcioniranju u kolskom sustavu, kroz to se procjenjuje i mentalna retar-dacija.

Najvei broj epidemiolokih studija analiziran je u okviru jednog po-druja, najee nacionalnog, to smanjuje mogunost usporedbe i drugihutjecaja na dijagnozu, kao to su kulturalni, te bi kroskulturalna istra ivanjabila znaajno tonija kada se govori o prevalenciji mentalne retardacije.


8/15

Prema najveem broju istraivanja prevalencija mentalne retardacije uopoj populaciji je manja od 1%. No u brojnim zemljama nalaze se podaci o

zastupljenosti od 3%, jer se ukljuuju i brojni drugi imbenici koji dovode dopromjena u funkcioniranju, a to zahtijeva posebne oblike pomoi tijekomrazvojnog perioda kao i u odrasloj dobi.

Na prevalenciju mentalne retardacije utjeu i brojni drugi imbenici kaoto je rana dijagnostika, posebno u odnosu na genetske uzroke mentalne re-tardacije. Kontrola trudnica, lijekova, socijalni uvjeti ivljenja, stupanj zdrav-stvene svijesti i organizacija zdravstvene slube kao i brojni drugi.

Demografske analize vrlo su znaajne u procjeni prevalencije mentalneretardacije: godine, spol, socioekonomsko stanje, gradska ili seoska sredina

i dr. U odnosu na uzrast djeteta prevalencija e biti razliita u zavisnostiod procjenjivanih imbenika: kod predkolske djece ne analizira se najeeadaptivno ponaanje, to je od bitne vanosti za dijete kolske dobi. Kodadolescenata procjena se vri kroz mogunosti zaposlenja i brige o sebi u so-cijalnoj sredini u kojoj adolescent ivi, dok e se kod starijih osoba procjenadonositi na osnovi drugih imbenika. Poradi navedenog, epidemioloke stu-dije koje ne uzimaju u obzir dob sasvim sigurno nee dati prave rezultate. Uodnosu na spol prevalencija je vea kod djeaka nego kod djevoj- ica to sepovezuje uz injenicu da su brojne genetske anomalije koje idu s mentalnomretardacijom vezane uz spolne kromosome.

Na prevalenciju utjeu i socioekonomski uvjeti ivljenja mentalno retar-diranih osoba. Najvei broj istraivanja vri se u institucijama, gdje se nalazi

ve selekcionirani uzorak na osnovi kojega se vri procjena, dok se dalekorjee procjene vre u obiteljima, posebno u seoskim doma- instvima.

Zastupljenost mentalne retardacije je razliita kod invalidnih osoba, teprema pokazateljima zastupljenost mentalne retardacije kod slijepih osobaiznosi 20-25%. Problemi sa sluhom su 3-4 puta ei kod mentalno retardi-

ranih osoba, najee se spominje da oko 10% mentalno retardiranih osobaima ozbiljne poremeaje sluha. Posebno su uestali poremeaji govora kodmentalno retardiranih osoba, te se u istraivanjima kod institucionaliziranoguzorka ak u 80% sluajeva kod mentalno retardiranih osoba nalaze i pore-meaji govora.



9/15

ETIOLOGIJA

Etioloki imbenici mogu biti bioloki, psihosocijalni ili kombinirani.Prema podacima iz DSM-IV u otprilike 30-40% osoba s mentalnom retarda-cijom ne moe se, usprkos napretka u dijagnostici, utvrditi jasna etiologija.

Glavni predisponirajui imbenici su:

Nasljednost /oko 5%/, to ukljuuje priroene greke metabolizma,koje se nasljeuju autosomno recesivno, abnormalnosti gena koji senasljeuju po Mendelovu tipu s razliitom ekspresijom /npr. tube-

rozna skleroza/, kromosomske aberacije /translokacija kod Downo-va sindroma, sindrom lomljivog X kromosoma/.

Rana oteenja u embrionalnom razvoju /oko 30%/, to ukljuu-je kromosomske promjene /Downov sindrom zbog trisomije 21/ ilirana oteenja alkoholom, infekcije.

Trudnoa i perinatalni problemi /oko 10%/, to ukljuuje infekcije,traume, malnutriciju.

Ope zdravstveno stanje u dojenakoj dobi /oko 5%/.

Utjecaj okoline /15-20%/.

Kod procjene moguih etiolokih imbenika radi jednostavnosti Gillbergpredlae podjelu na mentalnu retardaciju kod koje je IQ ispod 50 i mentalnuretardaciju kod koje je IQ iznad 50. Isti autor, koristei se rezultatima Ha-gberga i Kyllermana iz 1983.g., iznosi da je kod mentalne retardacije gdje jeIQ ispod 5o u l8% sluajeva uzrok nepoznat, prenatalni uzroci su zastupljeniu 55% sluajeva, u to su ukljuene kromosomske anomalije i drugi genetskiimbenici te multiple kongenitalne anomalije i specifini sindromi. Perina-

talni imbenici su zastupljeni u 15% sluajeva, a postnatalni u 12%.


10/15


Kod mentalne retardacije gdje je IQ iznad 50 nepoznati uzroci su zastu-pljeni ak u 55% sluajeva, prenatalni u 23%, perinatalni 18% a postnatalni

u 4% sluajeva.Etiologija moe biti klasificirana na razliite naine u zavisnosti od uzro-

ka ili nekih drugih specifinih mehanizama.

Prema preporuci Amerike udruge za mentalnu retardaciju iz 1992.uzroci se mogu podijeliti na tri skupine: prenatalni, koji nastaju od trenutkazaea do poroda, perinatalni nastaju tijekom poroda, i postnatalni, od po-roda do 18. godine.

Prema drugim autorima, uzroci se dijele na bioloke, koji su najzastu-pljeniji u etiologiji mentalne retardacije, i psihoemocionalne.

Iako je uinjen znatan napredak u utvrivanju uzroka mentalne retar-dacije, jo uvijek postoje brojni nedovoljno poznati imbenici, posebice onikoji se odnose na meusobnu povezanost sazrijevanja mozga, mijelinizacije,integracije senzomotorikih podraaja i rane komunikacije dijete-okolina.

Psihoemocionalni imbenici najee su posljedica nerazmjera izmeurazvojnih poremeaja, psihosocijalnih struktura i oekivanja, to uvjetuje ne-odgovarajue odnose u najranijoj dobi i bitno utjee na formiranje linostimentalno retardirane osobe. Najee spominjan deficit panje kod men-

talno retardiranih osoba vrlo je esto rezultat poremeenih odnosa izmeumajke i djeteta, to za posljedicu ima razvoj nesigurnosti. Uz majku bitnuulogu igraju i ostali lanovi obitelji, njihov odnos s djetetom, oekivanja i pri-hvaanja. Tijekom odrastanja na emocionalni ivot djeteta utjee i djetetovookruenje izvan obitelji u koje dijete unosi iskustva iz obitelji, to sve zajednoutjee na njegov razvoj. Brojni problemi mentalno retardiranih osoba pro-izlaze iz loe komunikacije s okolinom, loe socijalne perspektive, doivlja-

vanjem razliitosti u odnosu na zdravu populaciju, to rezultira psiholokomdezorganizacijom. Socijalni problemi nedjeljivi su od razvojnih.

Jedino poznavanjem meusobnih odnosa i utjecaja biolokih, psihoe-mocionalnih i socijalnih imbenika mogue je procijeniti veliinu problema iodrediti potreban tretman. Iskljuivanje bilo kojeg od navedenih imbenikadovest e do donoenja pogrenih zakljuaka iz ega slijedi i pogrean tera-pijski pristup.


11/15


Bioloki imbenici

Pri utvrivanju biolokih osnova u nastajanju mentalne retardacije po-trebno je:

identificirati bioloke poremeaje koji mogu biti prediktori mental-ne retardacije

rano identificirati devijantni razvoj s medicinskog stajalita i njego-vu bioloku determiniranost

identificirati bioloke utjecaje kod djece.

Vano je naglasiti da su znanja humane biologije nedjeljiva od procjenepsiholokih i socijalnih imbenika, te procjenu treba uvijek donositi u kon-tekstu utjecaja i meusobnog djelovanja sva tri imbenika. S obzirom na de-finiciju u kojoj se naglaava intelektualna i funkcionalna ogranienost osobau adaptivnim i socijalnim odgovorima, retardacija se primarno procjenjujeu edukativnim i socijalnim procesima. Bioloki imbenici predispononirajuretardirano funkcioniranje, ali ne definiraju funkcionalne kriterije. Kriterijiza rizine grupe za mentalnu retardaciju obiljeeni su neuropsihijatrijskimsekvelama i heterogenom grupom imbenika koji ukljuuju sadanje stanje,period trudnoe, perinatalne stresore i brojne postnatalne imbenike. Premaistraivanjima amerikog Nacionalnog instituta za neuroloke bolesti, krite-riji za ukljuivanje djece u rizine skupine /skupine u kojima postoji ozbiljanrizik za razvoj mentalne retardacije i drugih devijacija u razvoju/ jesu izmeuostalog konsangvinitet roditelja, loe socijalno stanje, endokrine bolesti maj-ke, majine godine u trenutku trudnoe, postojanje mentalne retardacije ubliskih roaka, zarazne bolesti majke tijekom prvih mjeseci trudnoe, zrae-nja majke tijekom rane trudnoe, kontakt s razliitim kemijskim sredstvima,

komplikacije tijekom poroda, upalni proces i nakon poroda i dr.Posebno su znaajna genetska istraivanja (Slika 1). U literaturi se opi-

suje vie od 500 genetskih poremeaja u kojima se pojavljuje i mentalna re-tardacija. Oko 25 % poznatih genetskih stanja izaziva primarno posljedicena mozgu, dok se kod ostalih promjene javljaju sekundarno. Mnogi od pore-meaja nastalih u prenatalnom periodu, neposredno nakon poroda ili u ra-nom razvojnom periodu nisu evidentirani kao poremeaji, ali ak u 30-50%sluajeva postoji rizik da se tijekom razvoja razvije mentalna retardacija.


12/15


Slika 1. a) Kariotip

b) Kariogram


13/15


Za postavljanje dijagnoze s medicinskog stajalita potreban je dobroopremljen laboratorij za biokemijska i neuroloka istraivanja, radioloki la-

boratorij, koji ukljuuje i posebne tehnike kao to su tomografija, magnetskarezonancija, PET i dr., neurofizioloki laboratorij za analizu elektrokortikal-ne aktivnosti tijekom budnosti i spavanja.

Uz genetske, neurobioloki imbenici igraju znaajnu ulogu u nastankumentalne retardacije i graninih stanja, bilo pojedinano ili u kombinaciji skromosomskim abnormalnostima. U 30-45% sluajeva to se odnosi na umje-renu i laku mentalnu retardaciju. Prema dosadanjim spoznajama u otprilike2/3 sluajeva mentalne retardacije uzroci su poznati, dok je taj postotak pre-ma drugim autorima i do 80%.

Bez obzira na razliitosti u pristupu i razliite brojane pokazatelje kojigovore o utjecaju pojedinih imbenika na razvoj mentalne retardacije, danasse ipak moe zakljuiti da u najveem broju sluajeva mentalne retardacijeuzroci lee u multiplim imbenicima, te ona nastaje kao rezultat interakcijegenetskih imbenika, okruenja, razvojne preosjetljivosti i trauma. Pozna-

vanje moguih uzroka od posebnog je znaenja, posebno kod nekih obli-ka mentalne retardacije jer se ranim prepoznavanjem i intervencijom moesprijeiti njezin razvoj /npr. fenilketonurija/.

Poseban problem predstavlja nedovoljan naglasak na razvojnu perspek-tivu mentalno retardirane populacije. Razvojni teoretiari uglavnom su pro-uavali obiteljsku mentalnu retardaciju i normalan mentalni razvoj pri po-stavljanju razvojnih teorija. U posljednje vrijeme prihvaena je spoznaja oheterogenosti mentalne retardacije.

Razlike u razvoju mogu se promatrati unutar razliitih etiolokih skupi-na npr. Downov sindrom, Prader-Williev sindrom i dr.

Na razvoj uz maturaciju utjee i okolina iako se istraivai ne slau upotpunosti koji su najvaniji imbenici iz okoline i koje vrijeme u razvoju je

najkritinije.Posebno valja naglasiti tehnike kojima je mogue pratiti ontogenetske

promjene u mozgu. Ponaanje novoroenog djeteta u korelaciji je s njego-vim razvojem a to je mogue pratiti npr. kroz metabolike aktivnosti glukoze(PET, SPECT), te elektrografsku aktivnost (EEG). Koritenjem razliitih di-

jagnostikih tehnika prati se sazrijevanje mozga; najprije filogenetski starijihpodruja a kasnije mlaih. Sazrijevanje u predjelu frontalnog renja (6-8mj.)prefrontalnog dijela (8-12 mj.), frontalni dio je u korelaciji s pojavom inten-zivnih kognitivnih aktivnosti to je mogue ispitati raznim tehnikama.


14/15


Analiza metabolikih promjena u mozgu pokazatelj je i plasticiteta moz-ga te se pomou analize metabolizma moe pratiti razvoj ozljeda mozga (npr.

nakon hipoksije), ali i drugih stanja.Poznavanje dijagnostikih tehnika i njihova primjena omoguuje nam

dobivanje ranih spoznaja o odreenim abnormalnostima mozga i u jednomdijelu i rano terapijsko djelovanje.

U ovom udbeniku uzroci mentalne ratardacije iznosit e se prema vre-menu nastajanja:

Prenatalno razdoblje

Obuhvaa period od oplodnje do poetka poroda a dijeli se na:

1) razdoblje od oplodnje do kraja prvog mjeseca. U tom razdoblju stvarajuse embrioblast i trofoblast.

2) razdoblje koje obuhvaa drugi i trei mjesec trudnoe, kada se razvijaembrij te se za to razdoblje upotrebljava naziv - razdoblje embrija. To

je razdoblje intenzivne organogeneze i tetni utjecaju koji djeluju u tom

razdoblju izazvat e teka oteenja- malformacije organa.3) razdoblje koje obuhvaa vrijeme od treeg mjeseca do poroda.To je raz-

doblje fetusa u kojem se odvija fina diferencijacija u organima, te etetni utjecaji u tom razdoblju dovesti do strukturalnih promjena na or-ganima.

U literaturi se esto nalaze nazivi embriopatije, to obuhvaa oteenjanastala u drugom razdoblju - razdoblju embrija, i fetopatije, to se odnosi naoteenja nastala u treem razdoblju- razdoblju fetusa.

Perinatalno razdoblje

Obuhvaa vrijeme od poetka do zavretka poroda.

Postnatalno razdoblje

Obuhvaa period od poroda do 18. godine.


15/15


Prema prijedlogu Amerike udruge za mentalnu retardaciju iz 1992.uzroci se dijele na:

Prenatalne - to ukljuuje kromosomske poremeaje, razliite sindrome,poremeaje metabolizma, poremeaje razvoja mozga te posljedice nepovolj-nog utjecaja okoline.

Perinatalne -ukljuuju intrauterine i neonatalne poremeaje.

Postnatalne -ukljuuju povrede glave, infekcije, degenerativne poreme-aje, toksino-metabolike poremeaje, neishranjenost i nepovoljne utjecajeokoline.

Documents

Mentalna retardacija - poglavlja