Ekonomija je znanstveno proučavanje kako društva upotrebljavaju sredstva da bi proizvela korisne robe i raspodijelila ih različitim ljudima.(P. Samuelson: ''Ekonomija'').Ekonomija je proučavanje kako društvo upravlja svojim ograničenim resursima(Mankiew)Ekonomija je naučno proučavanje neophodnosti stalnog unapređivanja efikasnosti proizvodnje materijalnih dobara i usluga u uvjetima determiniranim ograničenim mogućnostima i neograničenim potrebama (Šebić, F.:Uvod u ekonomiju”)Mikroekonomija se bavi ponašanjem manjih jedinica ekonomskog sistema (pojedinci,kućanstva i kompanije) i utvrđuje njihove međuovisnosti. Najvažnija područja istraživanja su funkcioniranje kompanija, troškove kompanija, cijene proizvoda i način formiranja, ponuda i tražnja, plaće, štednja, troškovi životaMakroekonomija se bavi ponašanjem cjelokupne ekonomije. Proučava nivo proizvodnje društva,zaposlenost, potrošnju, monetarnu stabilnost, investicije, ekonomski razvoj. Sve to prati putem ekonomskih agregata. Ekonomija se može podijeliti i na:normativnu i pozitivnu.Normativna je ona koja pojave i procese u privredi ocjenjuje etičkim i vrijednosnim sudovimaPozitivna ekonomija pojave i procese u privredi opisuje vrijednosno neutralnoŠta ? Kako ? Za koga ?Da bi odgovorila na ta pitanja, ekonomija mora odlučiti o faktorima proizvodnje. To su svi prirodni, proizvedeni i ljudski potencijali koji se koriste za proizvodnju dobara.Možemo ih klasificirati : Zemlja - prirodni izvori,

Rad - mentalne i fizičke sposobnosti,Kapital - trajna dobra ekonomije, proizvedena radi toga da se proizvedu druga dobra Zemlja ili prirodni izvori predstavljaju dar prirode (zemlja se upotrebljava za poljoprivredu i gradnju kuća, tvornica, cesta, energetskih izvora-nafta, ugalj, zatim rude, pitka voda, čisti zrak...) Rad se sastoji od vremena koje ljudi provedu u proizvodnji (npr u tvornicama, zatim obrađivanje zemlje za poljoprivredu,....) Kapital čine trajna dobra privrede, proizvedena kako bi proizvodila druga dobra (strojevi, ceste, čeličane, građevine). Osnovne metode ekonomskog istraživanja su:- posmatranje (opservacija)- statistička analiza- ekonomska analiza- eksperimentPosmatranje se sastoji od prikupljanja podataka iz prošlosti, koji se se statistički sistematiziraju i obrađuju.Nakon toga se ekonomski analiziraju radi izvođenja odgovarajućih zaključaka.Ekonomija ima ograničene mogućnosti primjene eksperimentalne metode, za razliku od prirodnih nauka gdje je eksperiment najvažnija metoda analize.Ekonomske pojave imaju neke zajedničke osobine i njihovo proučavanje dovelo je do utvrđivanja ekonomskih zakonitosti u kretanju ekonomskih pojava i procesa. Tako je nastala ekonomska teorija. Četiri su načina opisivanja ekonomske teorije:1. Numerička tablica,2. Grafički prikaz,3. Algebra (matematičkim jednadžbama) i4. Deskripcija.Primjena ekonomske teorije u rješavanju određenih ekonomskih problema naziva

se ekonomska analiza. Ekonomska analiza se definira i kao skup ekonomske teorije, ekonomske statistike i ekonomske povijesti. Osnovna zadaća ekonomske analize je utvrđivanje međuzavisnosti koje postoje među ekonomskim pojavama radi njihovog objašnjavanja i predviđanja.Dva su temeljna pristupa ekonomskoj analizi: 1. Deskriptivni - naglasak na opisu strukture i funkcioniranju privrednog sistema, 2. Analitički - naglasak na istraživanju uzroka ekonomskih pojava i procesa i na utvrđivanju njihove međuovisnosti.Analitički pristup može biti: 1. Kvalitativna ekonomska analiza - pomoću različitih opisnih metoda nastoji utvrditi osnovne zakonitosti u ekonomskom svijetu. Npr. ako se promijeni pojava X promIjeniće se i pojava Y, ako poraste dohodak raste i potrošnja. 2. Kvantitativna ekonomska analiza - osim utvrđivanja postojanja veza između ovih pojava, ova analiza primjenom matematičkih metoda, kvantificira međuovisnosti koje postoje među ekonomskim pojavama.Ekonomski modeli su simplificirana slika ekonomske stvarnosti, ekonomskog sistema u kojoj su predočene međuovisnosti između njegovih varijabli.Elementi svakog modela su: varijable, relacije i parametri.Varijable dijelimo na:endogene (koje treba odrediti pomoću modela) i egzogene (one čija je vrijednost unaprijed poznata). Relacije su odnosi između pojedinih varijabli. (Npr. tehničke relacije pokazuju odnos između veličine proizvodnje i različitih inputa uloženih u proizvodni proces). Parametar pokazuje

kvantificiranje inteziteta međuovisnosti ekonomskih varijabli Kako č itati dijagrame ???  Dijagram je grafički prikaz koji pokazuje povezanost između pojedinih varijabli. Dijagram se sastoji od vodoravne crte koju nazivamo vodoravna os ili X os, te od okomite crte koju nazivamo okomita os ili Y os. Tačku u kojoj se ove dvije osi sijeku nazivamo ishodište. Ekonomske veze crtamo krivuljama.Veze između dviju varijabli na krivulji opisujemo putem nagiba. Nagib je promjena varijable y na okomitoj osi, na jedinicu promjene varijable x na vodoravnoj osi. Nagib krivulje pokazuje je li veza između x i y direktna ili obrnuta (inverzna). Direktne veze se javljaju onda kad se varijable kreću u istom smjeru, tj. kad se varijable istodobno povećavaju ili smanjuju. Obrnute veze se javljaju kad se varijable kreću u suprotnim smjerovima, tj. kada se jedna varijabla povećava dok se druga smanjuje. Prvi pisani tragovi ekonomske misli datiraju još od 4.500 g. p.n.e. u dokumentima, zakonima i drugim spisima 3 kulturna kruga: Istok, stara Grčka i Rim U fokusu ekonomske misli bili su:- odnosi između robovlasnika i robova,- težak ukupni položaj robova, - položaj slobodnih ljudi, - zaštita interesa države, - državni budžet, - položaj sitnih proizvođača, - režim raspolaganja imovinom i zemljom, - funkcioniranje naturalne privrede, Kulturu Istoka predstavljaju tri područja: -babilonskoasirsko, -egipatsko i -izraelsko

Babilonsko područje -Sumeri 3000 p.n.e. ; postojao je privredni život na prilično razvijenom stepenu. -ekonomske i porezne reforme; kralj Urukagina - reforme imale glavnu svrhu, da skrše ili bar oslabe preveliku ekonomsku snagu dvora i hramova u cilju snižavanja poreskih tereta. Karakteristika ekonomije je prelaz od naturalnog u novčani sistemPlaćanja se vrše dijelom u žitu, a dijelom u srebru. Srebro je vršilo ulogu tzv. robnog novca, preteče pravog novca. Hamurabijev zakonik, 2.200 godina p.n.e. Hamurabijev zakonik otkriven u Suzi (Iran) g. 1897-1899. po francuskoj arheološkoj ekspediciji, a tekst je prvi odgonetao arheolog, dominikanac V. Scheil. Tekst je napisan na stupu od crnog diurita valjkastog oblika klinastim pismom. Njemački prevod s komentarom kao i zbirka pronađenih isprava iz starog babilonskog i staro asirskog razdoblje (2200-1200. pne.) objavljeni su u zbirci Kohler-Ungnad: Hamurabis Gesetz (Leipzig, 1903-1923; 6 svezaka). - Detaljno se uređuje porodično nasljedno i imovinsko pravo - Neograničena državna intervencija u ekonomskom području - po Hamurabijevom zakoniku sva djeca nasljeđuju očevu imovinu na jednake dijelove Nekretnine su davale u zakup, Mogli su se dobiti zajmovi na kamate (20-33% godišnje u novcu i raznim plodovima (žito, susam))EgipatU cijelom razvoju staroegipatske kulture prevladavaju tri momenta: 1) apsolutna prevlast feudalnog sustava;

2) pretežno agrarna privreda i 3) zemlja je manje više zatvorena spram inozemstva. Kompletan ekonomski život se odvijao oko Nila, glavne žile kucavice ekonomskih zbivanja i prehrane zemlje. Ekonomska ekspanzija se vršila jedino prema jugu (osvajanje Etiopije)- kralj jedini i isključivi vlasnik cjelokupne zemlje, a svi su seljaci (felahi) kraljevski kmetoviProizvodnja i podjela poljoprivrednih proizvoda vrši se isključivo pod nadzorom i po uputama kraljevskih činovnika Financijska je uprava zemlje već u najstarije doba bila organizirana na centralističkom temelju. svake druge godine popis zlata, oranica i stokeTrgovina s inozemstvom se postepeno razvijala i bila je u rukama stranaca najprije Feničana, a kasnije GrkaIzraelNomadi sve do g. 1200 g. p.n.e. kad su se doselili u obećanu zemlju Kanaan (Palestinu), oni su još vijekovima zadržali u svom ekonomskom životu uspomene na prastare veze i običaje plemenske organizacije i kolektivističkog uređenja odnosa iz nomadskog razdoblja svoje povijesti. Uz privatno vlasništvo, postojalo je i dalje zajedničko vlasništvo na zemljuPlemenska tradicija se kod njih najjače očituje u oštroj zabrani uzimanja kamata na zajmove, sadržanoj u starom ZavjetuOva zabrana predstavlja postulat etike: “Ne smiješ imati koristi od nepovoljnog ekonomskog položaja tvog sunarodnjaka”. Zabrana uzimanja kamata na zajmove odnosi se samo na Izraelce i prema strancima ova zabrana ne postoji.Socijalno ekonomski odnosi Izraelaca su se vijekovima kretali oko sukoba između dužnika - prezaduženih

siromašnih seljaka i vjerovnika - bogatih posjednika ili trgovaca.Reforme, koje su se tokom vremena uvodile, imaju prema tome zajednički cilj: ublažiti teški položaj dužnika. Institut ropstva postojao je i kod Izraelaca. Značajno je bio ublažen odredbom, da rob, koji pobjegne gospodaru nakon tri godine službe, postaje slobodnim i gospodar ga ne može više teretiti. GrčkaEkonomska djelatnost se posmatra s aspekta etike i za nju se postavljaju etički postulati.Platon (djela:Država, Zakoni i Državnik imaju cilj prikazati uređenje savršene, idealne države. Narod je podijeljen u tri staleža: stalež učitelja i vladara), stalež branitelja i stalež hranitelja .Prva dva staleža obuhvataju one, koji treba da vladaju državom i da je brane i zovu se čuvari, dok u treći stalež spadaju svi oni, koji se bave privrednim poslovima (poljoprivreda, obrt, trgovina), zanimanjima, koja u Platonovoj savršenoj državi imaju posve podređeno značenje. Heraklit (Svijet je organizam, koji se nalazi u vječitom pretvaranju)Solon ("Ničega previše“)Ksenofont (sticanjem novca treba povećavati blagostanje Atenjana, a država treba povećati prihode bez povećanja poreznih tereta, boljim iskorištenjem vlastitog rudnika srebra). Aristotel (Prirodna je težnja za blagostanjem, a neprirodna je težnja lakomost za novcem i bogatstvom, koja ne vodi računa o moralnim vrijednostima čovjekovog života. Novac je zajednički nazivnik u kojem se konkretiziraju i realiziraju sve ekonomske potrebe ljudi. Novac je opće mjerilo vrijednosti i opće sredstvo zamjene.)

Aristotelova teorija privatnog vlasništva:- ako postoji privatno vlasništvo, uklonjene su sve one smetnje i sporovi koji su neizbježivi pratioci svake zajednice dobara (kolektivno vlasništvo); svako će radije raditi i proizvoditi, kad zna da radi za vlastitu korist. privatno vlasništvo stvara posebno zadovoljstvo, koje proističe iz egoizma, koji je priroda usadila u čovjeka, RIM Rimljani su bili prvenstveno narod vojnika - osvajača, narod organizatora - upravnika, koji su nam ostavili savršeno izbrušeni sustav prava, koji i danas zadivljuje čovječanstvo.izgrađen je na dva temeljna načela: 1.apstraktna država, nosilac vrhovne vlasti i izraz apstraktnog pojma prava i 2.poštivanje individualnosti, izraženo u ekstremno konstruiranom pojmu privatnog vlasništva.U ekonomskoj povijesti staroga Rima prvo mjesto zauzimaju pitanja:- poljoprivredne proizvodnje,- podjele zemljišnog posjeda I - zaštita seljačkog staleža Za Evropu je kasni srednji vijek bio jedno od najdramatičnijih razdoblja u njenom razvoju. Iz niza nacionalnih, vjerskih i građanskih ratova nastaju nacionalne države.Državi su bile neophodne dvije grupe ljudi, birokrati da upravljaju i trgovci da je finansiraju. Podsticanje ekonomskih aktivnost znači više prihoda trgovcima i jaču državu, a moćna država osigurava obavljanje razmjene i dobijanje dobrih koncesija. Zato o ekonomskim pitanjima najviše raspravljaju trgovci (engl.merchants) i tu je korijen naziva «merkantilizam»

Merkantilistička ekonomska misao Pod pojmom merkantilizam misli se na privredni sistem koji je u Evropi vladao u razdoblju od XV-XVIII vijeka kao vodeća ideologija trgovačke buržoazije. Merkantilizam je ekonomska teorija koja smatra da prosperitet nacije ovisi o njenoj ponudi kapitala i da je globalni volumen trgovine svjetske privrede nepromjenjiv. Predmet ekonomske analize merkantilista jeste promet .Odbacili su sva etička stanovišta i posvetili se pitanjima što većeg bogatstva. Cilj privredne djelatnosti je prometna vrijednost i uvećanje viška vrijednosti. Stanje kapitala i njegovo neprekidno oplođavanje je osnovna svrha privređivanja. Novac ima presudnu ulogu i bogatstvo trgovca se ogleda, prvenstveno u količini novca kojim raspolaže. Najveća pažnja je usmjerena na plemenite metale, zlato i srebro, koji su u vrijeme zlatnog standarda vršili funkciju novca. Povećanje društvenog bogatstva je moguće ostvarivati samo putem vlastitih rudnika i preko vanjske trgovine. Rudnike plemenitih metala je u to vrijeme imala jedino Španija, dok su druge evropske zemlje svoje bogatstvo (masu srebra i zlata) mogli uvećati jedino putem vanjske trgovine. Dakle, količina kapitala , koju predstavljaju zlatne i srebrene poluge , se najviše povećava platnim bilansom sa velikim izvozom i malim uvozom. Osnovne ekonomske ideje merkantilista su:Pri razmatranju ekonomskih pojava merkantilisti ne polaze od etičkih principa, već isključivo sa stanovišta ekonomskih interesa države;Merkantilisti istrajavaju na principu ostvarivanja i gomilanja što većeg bogatstva;

Bogatstvom smatraju zlato i srebro zbog njihove prometne vrijednosti;Insistiraju na spoljnoj trgovini i to izvoznoj;Unutrašnju trgovinu smatraju beznačajnom;Zalažu se za intervencionističku ekonomsku politiku i ukidanje unutrašnjih carinskih barijera;Imali su značajan uticaj na zvaničnu politiku vladalaca;Proučavaju specifične prilike u svojim državama i preporučuju adekvatne mjere za povećanje nacionalnog bogatstva. Rani merkantilizam se zove se još bulionizam (engl. Bullion – zlatna poluga). Javlja se između 1 450 – 1 600 godine i zalaže se za suficit novčanog bilansa, jer se bogatstvo jedne države ogleda u količini novca i plemenitih metalaTrgovačku mrežu treba staviti pod kontrolu države, te obezbijediti strogu kontrolu nad mjeničnim kursevima. U vanjskoj trgovini, ni jedan trgovac, ne bi smio završiti posao sa negativnim trgovinskim bilansom. Ukupna potraživanja moraju biti veća od dugovanja, što podrazumijeva da se više izvozi nego uvozi. Razvijeni podrazumijeva period između 1 600 – 1750 godine. Prisutan je u tada najrazvijenijim zemljama ( Španija, Italija, Francuska, Engleska)Merkantilizam je bio vladajuća škola ekonomije tokom ranog modernog perioda (od 16. do 18. stoljeća). U pojedinačnim državama doveo je do prvih pojava značajne vladine intervencije i kontrole nad privredom i tokom ovog perioda uspostavlen je veći dio modernog kapitalističkog sistema.U kasnom 18.stoljeću su pobijedili argumenti Adama Smitha, engleskim

ekonomistom i sa knjigom Istraživanja o privredi i uzrocima bogatstva naroda, koji se smatra osnivačem savremene ekonomske nauke i ocem političke ekonomije. Merkantilizam se razvio u vrijeme kada je evropska ekonomija bila u tranziciji.Izolirani feudalistički posjedi se zamjenjuju centraliziranim nacija – državama kao centrima moći. Merkantilizam se posvetio tome, kako ova trgovina najbolje može pomoći državama. Druga važna promjena jer bilo uvođenje dvostrukog knjigovodstva i modernog računovodstva. Ovo računovodstvo je jako jasno predstavljalo ulaz i izlaz trgovine,pridonoseći bliskom ispitivanju platnog bilansa.Benko KotruljevićNajpoznatiji predstavnik francuskog merkantilizma je Antoin Montchretien (1576 – 1621), sa djelom «Traktat političke ekonomije», od kada se upotrebljava izraz «politička ekonomija. On ukazuje da se «sreća ljudi ističe u bogatstvu,a ne u radu».On štiti trgovce, a trgovački profit vidi kao izraz rizika i opasnosti trgovačkih operacijaNajpoznatiji predstavnik engleskog merkantilizma je Thomas Mun (1571 – 1641), sa djelom , «Blago Engleske od vanjske trgovine». Specifičan oblik njemačkog merkantilizma izražavao se kroz kameralizam , a svodi se na to da je u rascjepkanoj Njemačkoj na kneževine, blagajna (kamera) knezova , koji su bili glavni nosioci privrednih aktivnosti, istovremeno bila i privatna i državna. Za Italiju je značajan Antonio Sera (A. Serra, 1580 – 1645.), sa djelom «Kratka rasprava o uzrocima koji mogu izazvati obilje zlata i srebra u kraljevinama u kojima nema rudnika».,Napulj, 1613.godine,

a u Španiji Geronimo De Uztariz (1670 – 1732.), sa knjigom «Teorija i praksa trgovine i mornarice»William Petty (1623 – 1687.), pažnju poklanja raspodjeli dohotka i relativnoj vrijednosti doprinosa faktora proizvodnje , u koje uključuje rad i zemljište. On je začetnik radne teorije vrijednosti, jer tvrdi da relativnu vrijednost robe određuje relativni iznos rad/vrijeme u njihovoj proizvodnji.Dudley North (1641 – 1691) i Josiah Child (1630 – 1699), iznose tvrdnju da se međunarodna razmjena može odvijati na obostranu korist i definiraju kapital kao treći faktor proizvodnje, uz naznaku da novac ima vrijednost samo da se posuđuje u funkciji kapitala. U liberalnoj fazi, John Locke (1632 – 1704.), formulira pojam brzine opticaja, inicirajući kvantitativnu teoriju novca .Centar merkantilizma je bio u Engleskoj i FrancuskojHolandija, kao financijski centar, nije bila puno zainteresirana za ograničenu trgovinu i usvojila je samo neke od merkantilističkih teorija. Brojni naučnici su kritizirali merkantilizam mnogo prije, nego što je Adam Smith razvio ideologiju koja bi ga u potpunosti mogla zamijeniti. Već spomenuti kritičari,Dudley North, John Locke i David Hume su bili kritičari ovog pravca i on je gubio naklonost tokom XVIII stoljeća.Merkantilisti nisu uspjeli da razumiju ideje komparativne prednosti (iako je ovu ideju 1817. godine u potpunosti razradio David Ricardo) i dobiti od trgovine. Na primjer, Portugal je bio mnogo efikasniji proizvođač vina od Engleske, dok je u Engleskoj proizvodnja odjeće bila relativno jeftinija. Dakle, kada bi se Portugal

specijalizirao u proizvodnji vina , a Engleska u proizvodnji odjeće, obje države bi se poboljšale kad bi trgovale.Nametanjem merkantilističkih restrikcija na uvoz i carinskih dadžbina, obje nacije su na kraju bile siromašnije.Neo – merkantilizam Teorijski pogledi merkantilista na ključna ekonomska pitanja i probleme i danas su, u izmjenjenom obliku i drugačijim društvenim okolnostima, prisutni i aktuelni. Čak se može govoriti i o neomerkantilizmu.Osim Engleske, u periodu od 1815–1914,g, ni jedna ekonomski razvijena zemlja Zapada nije u potpunosti odbacila merkantilističke ideje.Merkantilističke ideje se uvijek iznova nameću kao jedna od realnih opcija u traženju odgovora na ekonomske probleme koje nameće savremeno doba (nezaposlenost, inflacija, usporeni privredni rast i dr.) Fiziokratska ekonomska misao Fiziokratska ekonomska misao je bila vremenski koncentrirana na interval od 1748 – 1780 godine i svi njeni teoretičari su bili Francuzi. Ova ekonomska škola se razvila u Francuskoj , tokom XVIII stoljeća, kao oštra reakcija na merkantilizam i naslonjena na stavove Francois Quesnay. Suština je u učenju da se izvori bogatstva i ekonomskog razvoja nalaze u poljoprivrednoj aktivnosti.Pojam «fiziokrati» potiče od grčke riječi «fiziokratija» (fizis – priroda, cratos – sila) koja doslovno znači «vladavina prirode».Prirodni poredak je zasnovan na nepromjenjivim prirodnim zakonima, pa treba ustanoviti i poredak u društvu i privredi.Kao što priroda ima svoje samoregulativne mehanizme i u društvenom i privrednom poretku), takođe postoje samoregulatorni mehanizmi.

Svako uplitanje države u takav poredak i može da smeta i pravi štetu. Privredni život treba prepustiti njegovim sopstvenim zakonitostima i ekonomskoj slobodi.Za razliku od merkantilista koji su smatrali da je izvor svih bogatstava u novcu i plemenitim metalima, fiziokrati se bave proizvodnjom, i to poljoprivrednom proizvodnjom, jer «zemlja je izvor svih bogatstava».Industrija samo preoblikuje već postojeće vrijednosti. Zbog toga,ona ne utiče na promjenu materijalnog bogatstva zajednice i nju treba osloboditi od svakog miješanja države, jer bi se ono negativno odrazilo i na poslovnost industrije. Država treba da intervenira samo u oblasti oporezivanja zemlje. Fiziokratija poriče posebno vanjsko, samo predmetno bogatstvo time što rad proglašava njegovom suštinom. Ona ukida feudalni karakter tako što proizvodnju (agrikulturnu) proglašava njegovom suštinom; ali ona se odnosi negativno prema svijetu industrije, ona priznaje feudalni sistem time što agrikulturu proglašava jedinom proizvodnjom. Osnovne ekonomske ideje ove škole su;1.)koncepcija prirodnog poretka u kojoj je osnova privatna svojina koja je trajna kategorija.2.)država se treba minimalno uplitati u društvene odnose, a pozitivno zakonodavstvo mora se saglasiti sa prirodnim poretkom.3.)kao druga karakteristika se ističe čovjekova tendencija za korisnošću i uživanjem, što ga potiče da radi i stiče4.)Laissez-faire je karakteristika koja je možda i najbitnija, jer je to načelo koje upućuje da stvari treba pustiti da idu same po sebiFiziokrati su najpoznatiji po stavu o poljoprivredi, jer je po

njima ona osnovna grana privrede i jedina koja stvara čist proizvod, dok ostale privredne grane znače samo promjenu oblika i ne proizvode bogatstvo. Ovaj čist proizvod je dar prirode i nastao je kao višak upotrebnih vrijednosti, ali ne kao posljedica viška rada.Fiziokrati su smatrali da je društvena struktura tog doba bila podijeljena na tri klase:- proizvodna klasa- vlasnička klasa- neproizvodna ili sterilna klasaDakle, dok su se merkantilisti zalagali za intervenciju države u privredi , fiziokrati su smatrali da se država ne treba miješati u privredu, već da «stvari treba pustiti da idu svojim tokom «, što su izražavali poznatom krilaticom – «laissez faire – laissez passer».Zahtjeva se ukidanje svih oblika državne intervencije. Najznačajniji predstavnici fiziokratizma su Francois Quesnay, 1694. – 1774.) i R. Jacques Turgot 1727. – 1781Kao dvorski ljekar , Quesnay je napisao nekoliko knjiga, od kojih je najpoznatija «Ekonomska tablica»,1758.Njegova glavna ideja je da je «zemlja jedini izvor bogatstva i da ih poljoprivreda uvećava.»Zato Kinu, kao zemlju azijskog načina proizvodnje, smatra prototipom prirodnog poretka, jer u središtu ima politiku poljoprivrede.Fiziokratija je neposredno nacionalno ekonomski vezana za raspad feudalnog vlasništva. Čitavo bogatstvo sastoji se iz zemlje i zemljoradnje. Najznačajniji Kenov doprinos razvitku ekonomske nauke je teorija društvene reprodukcije, koja je prva teorija u tom pitanju u povijesti ekonomske misli Kao polazište svoje ekonomske tablice Kene uzima godišnju žetvu. Njegove

pretpostavke za dalju analizu su: a.)da su cijene konstantne, b.)da se vrši prosta reprodukcija, c.)da ne postoji vanjska trgovina,d.)da vlada sistem zakupa sa farmerima koji su vlasnici osnovnog kapitala od 10 mld i obrtnog 2 mld lira i zemljoposjednicima plaćaju rentu. e.)u obzir se uzima samo promet koji se odvija između klasa, a ignorira unutar njih f.)sumiraju se sve kupovine i prodaje unutar jedne godine i izražavaju se u jednom iznosu. Robni promet se odvija u sljedećim fazama:sopstvenička klasa kupuje od proizvodne klase namirnice u vrijednosti od 1 mld;vlasnička klasa kupuje od neproizvodne klase industrijsku robu za 1 mldneproizvodna klasa za zarađenu mld kupuje namirnice od proizvodne klaseproizvodna klasa kupuje od neproizvodne klase industrijsku robu za 1 mld;neproizvodna klasa za taj iznos kupuje od proizvodne klase sirovine.Nakon završetka ovih faza razmjene okončan je prometni proces.Keneova shema reprodukcije imala je niz nedostataka od kojih se izdvajaju dva osnovna; -Pogrešna teorija čistog proizvoda i -Pogrešna teorija o klasnoj strukturi, ali je suštinski promatrano predstavljala veliki korak u povijesti ekonomske misli. Tirgo, ministar mornarice i ministar finansija Luja XIV, je začetnik ideje zakona o opadajućim prinosima. U svom djelu; «Razmatranja o postanku i raspodjeli bogatstva», ključna ekonomska pitanja analizirao kroz prizmu kapitalističkih odnosa.Prednost je davao poljoprivredi i poljoprivrednom radu,

ukazujući da poljoprivredni radnik može živjeti bez rada drugih radnika,ali drugi radnici ne mogu živjeti bez rada poljoprivrednih radnika.Stoga, poljoprivredni rad je izvor svakog bogatstva. Doprinos ostalih fiziokrata – V.R Mirabo, Dipon de Nemur, Opat Bodo se sastoji u popularizaciji Keneovih ideja. Za razliku od merkantilista, fiziokrati nisu pridavali posebnu pažnju spoljnoj trgovini, posebno ako je neka zemlja velika, ako ni kolonijalnim osvajanjima. U cilju povećanja obima poljoprivredne proizvodnje, prednost su davali stvaranju krupnih posjeda.Pobornici su prava privatne svojine, njene zaštite i sigurnosti, slobodne proizvodnje, unutrašnje i spoljne trgovine, slobodnog izvora zanimanja, to jest zahtijevali su slobodnu konkurenciju među privrednim subjektima i uopšte ekonomsku slobodu.Najveća zasluga fiziokrata je što su uočili zakone tržišne privrede, koji su za njih prirodni, materijalni zakoni, koji djeluju nezavisno od volje ljudi , njihove državne organizacije i politike.Fiziokratsko ekonomsko učenje nije imalo snažniji uticaj na ekonomsku politiku tadašnjnih država kao merkantilističko učenje, ali je vršilo veoma značajnu ulogu u formulisanju klasične teorije privrednog razvoja i teorijskih pogleda kasnijih ekonomskih teoretičara.