29
UNIVERZITET U BEOGRADU POLJOPRIVREDNI FAKULTET SMER: AGROEKONOMIJA PREDMET: SOCIOLOGIJA MENADŽMENTA TEMA: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE MENTOR: STUDENT:

METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

Embed Size (px)

DESCRIPTION

-_

Citation preview

Page 1: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

UNIVERZITET U BEOGRADU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET

SMER: AGROEKONOMIJA

PREDMET: SOCIOLOGIJA MENADŽMENTA

TEMA: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

MENTOR: STUDENT:

PROF DR ______________________ NEMANJA NEDELJKOVIĆ

FEBRUAR, 2015.

Page 2: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

SADRŽAJ:POJAM METODA..........................................................................................................................................3

ODNOS OPŠTEG NAUČNOG, SOCIOLOŠKOG I METODA INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE.................................4

FAZE NAUČNO-ISTRAŽIVAČKOG POSTUPKA................................................................................................5

METODE KOJE SE KORISTE U INDUSTRIJSKOJ SOCIOLOGIJI.........................................................................7

Posmatranje............................................................................................................................................7

Vrste posmatranja...............................................................................................................................8

Sređivanje podataka dobijenih posmatranjem....................................................................................9

Ispitivanje..............................................................................................................................................11

Intervju..............................................................................................................................................11

Anketa...............................................................................................................................................13

Metode merenja....................................................................................................................................14

Statistički metod....................................................................................................................................15

Eksperiment...........................................................................................................................................16

Metod analize sadržaja..........................................................................................................................18

Metod studije slučaja............................................................................................................................18

Metod multivarijantne analize..............................................................................................................19

Istoriografska metoda...........................................................................................................................19

LITERATURA...............................................................................................................................................21

2

Page 3: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

POJAM METODA

Reč metod potiče od grčke reči methodus, što znači način, put, traženje. U tom smislu, metod se može definisati kao način istraživanja određene pojave u prirodi i društvu, ili kao traženje puteva, ili načina da se analiziraju i spoznaju pojavni oblici i suština jedne prirodne ili društvene pojave.

Reč logos potiče od grčke reči i označava slovo, pojam, razlog, učenje, reč, znanje, nauku. Tako biologija označava nauku o životu; filo-logija jeste nauka o jeziku; sociologija označava nauku o društvu i metodologija označava nauku o metodu.

Pojam nauke se najlakše može objasniti na sledećem primeru, a to je, šta naučnici rade u nauci: prikupljaju činjenice (podatke), opisuju ih, klasifikuju ih, definišu, mere, eksperimentišu, uopštavaju, objašnjavaju, predviđaju, kontrolišu, vrednuju.

Bez metoda, nijedan istraživački postupak ne može da se istražuje ili ispituje. Naime, metod kao konstitutivni element svake nauke, postepeno se razvio kao cilj da obezbedi istinitost, proverljivost, objektivnost, verodostojnost i efikasnost naučno-istraživačkog postupka. S tim što se pod efikasnošću naučno-istraživačkog postupka podrazumeva najkraći i najlakši put do naučnog saznanja, uz poštovanje načela ekonomičnosti, odnosno što manje trošenje finansijskih sredstava i ljudskih resursa.

Metod u svim naukama ima zajedničke karakteristike:

• Razvojnost – on se razvija zajedno sa naukom čiji je sastavni deo, podstičući razvoj nauke i stičući nova sopstvena saznanja;

• Promenljivost – metod se menja sa promenama u oblasti u kojoj se primenjuje;

• Uslovljenost sa predmetom istraživanja – svaki predmet istraživanja zahteva specifični metodološki pristup;

• Posebnost – odnosno relativna autonomija metoda, koja je uslov objektivnosti naučno-istraživačkog postupka.

3

Page 4: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

ODNOS OPŠTEG NAUČNOG, SOCIOLOŠKOG I METODA INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

Pre svega, svaka nauka koristi opšte naučne metode koje su primenljive u svim naukama. Ali se pri tome moraju razdvojiti u posebne grupe opšte naučne metode, koje se koriste u prirodnim, medicinskim, tehničkim i društvenim naukama, koje se suštinski razlikuju, zbog suštinskih razlika u predmetu istraživanja.

Sociologija kao najopštija društvena nauka ima svoj specifični-sociološki metod.

On se sastoji od dva ključna aspekta:

• Prilagođavanju opštih metoda nauke specifičnom predmetu sociologije;

• Izbor onih metoda i tehnika istraživanja koje su posebno pogodne u istraživanju socioloških pojava i njihovo dalje razvijanje, uključivanje novih aspekata i elemenata, koji u suštini znače stvaranje novih socioloških metoda; tu granicu je, naravno, često veoma teško uočiti i razdvojiti, ali je upravo to ključni aspekt metodološkog pristupa sociološkim pojavama; potrebno je, dakle, iz opšteg naučnog metoda izdvojiti ono što se zove diferentia specifica u istraživanju socioloških pojava.

Industrijska sociologija, kao specifična sociološka metoda koristi i specifične metode, odnosno opšte naučne i sociološke metode, koje su prilagođene ovom predmetu. Već u prvim istraživačkim koracima u industrijskoj sociologiji, može se uočiti da su neke metode i tehnike istraživanja veoma pogodne i vode veoma pouzdanim i celovitim saznanjima, dok se za druge metode ne može reći isto, jer nemaju nikakvu značajniju primenu.

Na metod industrijske sociologije utiče čitav niz činilaca, od kojih posebnu važnost imaju sledeće:

• Specifičnost sadržaja industrijske sociologije – reč je o vrlo dinamičnim, konkretnim pojavama situiranim u svakodnevni život ljudi, na koje utiče čitav niz društvenih činilaca, koje se brzo menjaju, utičući na vrednosni sistem, stavove i lične sudbine pojedinca, što otežava njihovo celovito, objektivno, sistematsko proučavanje;

• Teškoće u definisanju predmeta industrijske sociologije i razgraničenje u odnosu na predme graničnih naučnih disciplina;

• Neophodnost interdisciplinarnog pristupa uslovljenog složenošću i povezanošću predmeta industrijske sociologije sa drugim društvenim pojavama i odnosima, što uslovljava i složenost metodološkog pristupa.

4

Page 5: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

FAZE NAUČNO-ISTRAŽIVAČKOG POSTUPKA

Svaka nauka, pa i industrijska sociologija, sastoji se od 2 ključna elementa: predmeta i metoda. Ova dva elementa su međusobno povezana i međuzavisna, što znači da ne mogu funkcionisati jedan bez drugog. Da bi se jedno naučno-istraživanje započelo, mora postojati predmet istraživanja.

Naučnici koji se bave istraživanjem jedne ili više pojava, mogu analizirati, upoređivati, proveravati istraživačke rezultate sa drugim istraživačima iz te oblasti nauke. Iz tih razloga sam postupak istraživanja mora biti postupan i sistematičan.

Faze koje se primenjuju u svim naučno-istraživačkim postupcima jesu:

1) Formulacija problema

2) Postavljanje hipoteze

3) Prikupljanje i obrada podataka

4) Opis pojave

5) Naučno objašnjenje

Formulacija problema je početna faza, u kojoj istraživač na osnovu analize stanja prikupljenih podataka, uočava određene probleme i na osnovu toga formuliše predmet ovog istraživanja. Ova faza je izuzetno složena i osetljiva, jer zahteva jasno i postupno dimenzioniranje problema koji se istražuje.

Formulacija problema, osim početne faze, ima i dve dodatne faze:

1) Teorijsko definisanje problema, koje predstavlja logičku operaciju u kojoj se suštinske karakteristike i specifičnosti predmeta istraživanja, definišu pomoću teorijskih, apstraktnih pojmova.

2) Operaciono definisanje predmeta istraživanja je sledeći korak, u kome se na osnovu teorijskog određenja uočavaju konkretne karakteristike predmeta istraživanja, koje su jedna od osnova za njegovo dalje proučavanje.

Postavljanje hipoteze je druga faza naučno-istraživačkog postupka. Hipoteza je pretpostavka o predmetu istraživanja. Ali nije svaka pretpostavka hipoteza. Hipoteza je pretpostavka, koja se zasniva na dosadašnjim saznanjima i iskustvima istraživanja u određenoj oblasti. To ne znači da sve hipoteze imaju istu naučnu vrednost. Naučna vrednost pojedinih hipoteza meri se na osnovu sledećih kriterijuma:

• Hipoteze o pojavama koje su do tada bile manje poznate i objašnjene;

5

Page 6: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

• Dubina objašnjenja ili analize predmeta hipoteze;

• Mogućnost realnog predviđanja pojava na osnovu hipoteza,

• Sveobuhvatnost, odnosno sveobuhvatanje šireg kruga pojava i odnosa;

• Argumentovanost, odnosno broj i kvalitet argumenta koji im idu u prilog.

U procesu postavljanja hipoteze, bitno je da obuhvatnost hipoteze odgovara predmetu istraživanja. Jer, ako se hipoteza postavi preusko, ne može se obuhvatiti celina istraživanja, a ako se hipoteza postavi preširoko, onda se ne mogu uočiti specifičnosti predmeta istraživanja.

Zbog navedenih razloga, važno je imati u vidu da se hipoteze po stepenu opštosti dele na: opšte, posebne i pojedinačne.

Prikupljanje i obrada podataka je sledeća faza u naučno-istraživačkom procesu. U ovoj fazi istraživač prikuplja, klasifikuje i obrađuje sve relevantne podatke o predmetu istraživanja, koji mu mogu koristiti u naučnoj spoznaji određene pojave.

Prikupljanje podataka mora biti funkcionalno povezano sa predmetom i ciljevima istraživanja, kako bi bilo uspešno. U protivnom, prikupljanje i obrada podataka bilo bi besmisleno, jer se tumaranjem po obilju činjenica i podataka ne mogu izvući i klasifikovati činjenice i relevantni podaci za predmet istraživanja.

Prikupljanje i obrada podataka mora biti: plansko, sistematično, proverljivo, što znači da drugi istraživači mogu proveriti način na koji se došlo do određenih podataka.

Opis pojave podrazumeva naučno opisivanje pojave, koja je predmet istraživanja, na osnovu prethodno prikupljenih i obrađenih podataka.

Ovo je faza u kojoj se izlažu prvi rezultati prethodnih faza istraživanja i prvi korak u dubljem naučnom saznavanju određene pojave.

Naučno objašnjenje je završna, najsložnija faza naučno-istraživačkog postupka u kojoj istraživač, na osnovu svih prethodnih faza istraživanja, dolazi do novih saznanja o karakteristikama i međusobnim vezama i odnosima između pojedinih pojava.

Ova faza naučno-istraživačkog postupka veoma zavisi od stvaralačke moći istraživača.

6

Page 7: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

METODE KOJE SE KORISTE U INDUSTRIJSKOJ SOCIOLOGIJI

Industrijska sociologija koristi opšte naučne i metode opšte sociologije i prilagođava ih ciljevima i specifičnostima predmeta istraživanja kojima se ona bavi.

Istraživačka praksa i dosadašnji razvoj, potvrdili su da određeni broj metoda ima posebnu istraživačku i naučnu vrednost i da se najčešće koristi u industrijskoj sociologiji. Reč je o sledećim metodama:

Posmatranje

Posmatranje je najstariji i najrasprostranjeniji metod. Specifičnost ovog metoda je u tome, što metod posmatranja omogućućava da se informacije o prirodnim i društvenim pojavama dobiju na neposredan način. Dok kod svih drugih istraživačkih metoda, istraživač nema neposredan dodir sa pojavama koje posmatra.

Posmatranje kao metod ima svoje karakteristike: plansko, sistematično, unapred pripremljeno, usmereno isključivo na predmet istraživanja, odnosno na hipoteze koje treba dokazati. Ovaj metod se može prikazati i najbolje shvatiti kroz sledeći primer: primer: Ako ljudi glasaju za jednu odluku na jedinstven način, motivi, želje i očekivanja mogu biti veoma različiti. Neko glasa za određenu odluku, zato što mu se čini da je odluka racionalna, neko iz potrebe da se uvek slaže sa drugima, neko zbog straha od kazne, neko iz karijerističkih razloga, itd.

Ponašanje ne mora da se slaže sa ličnim verovanjima i vrednostima.

Grupa vrši snažan uticaj na pojedinca: svojim ciljevima, svojom strukturom, svojom specifičnom ideologijom. Ponašanje pojedinca pod određenim uslovima prestaje da zavisi od njegovih ličnih osobina i skoro potpuno je određeno promenama u socijalnoj situaciji. Metoda posmatranja je naročito prikladna za takve slučajeve i samo tada daje najbolje rezultate.

Rezultat takvih posmatranja je obično neko novo saznanje o tipovima ponašanja, koji zavise od tipa socijalne situacije.

Ako isti posmatrač ponovi svoje posmatranje iste pojave nekoliko puta i uvek dobije približno iste, ili slične rezultate, verovatno je da su njegovi rezultati naučno valjani. Ako različiti posmatrači iste pojave dođu do približno istih, ili sličnih rezultata, verovatno je da su rezultati njihova posmatranja naučno valjani. Ako se istraživanje iste pojave (događaja, procesa, odnosa) obavi i drugim istraživačkim metodama i ako se dobiju približno isti, ili slični rezultati, postoji sigurnost da rezultati istraživanja zadovoljavaju osnovne uslove naučnog (istinitog, opšteg, proverljivog, preciznog, sistematskog) saznanja.

7

Page 8: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

Zavisno od obima predmeta istraživanja, posmatranje može biti: kompleksno (kada su predmet posmatranja šire, složenije pojave) i pojedinačno (kada je reč o pojedinačnim konkretnim pojavama).

Vrste posmatranja

Metodolozi se uglavnom slažu da postoje dve osnovne vrste posmatranja: posmatranje sa učešćem i posmatranje bez učešća.

Kod posmatranja sa učešćem, posmatrač ima dvostruku ulogu. On prema planu i metodološkim zahtevima posmatra pojavu, koja je predmet istraživanja i istovremeno je aktivni učesnik grupe, odnosa i procesa koji se posmatraju. Da bi posmatrač bolje osmatrao iznutra, ono

Ovakva vrsta posmatranja se naročito koristila u socijalnoj antropologiji i etnologiji, za proučavanje primitivnih društava i udaljenih kultura, ili u sociologiji, za proučavanje zatvorenih i tajnih grupa i udruženja. Sociolozi, međutim, danas koriste posmatranje s učestvovanjem za istraživanje odnosa u preduzećima, školi i sl.

Posmatranje s učešćem može da se podeli:

1) Potpuni učesnik (posmatrač stanuje, radi i živi u sredini koju posmatra, ali sredina ne zna koje on; tako posmatrač može da se zaposli u nekom preduzeću kao radnik, ili u nekoj ustanovi kao službenik i da se pokorava normama rada i životne sredine, da učestvuje u formulisanju grupnih ciljeva, da jača grupnu ideologiju, da brine o grupnoj kontroli i sistemu odgovornosti, da se bori za bolje mesto na hijerarhijskoj skali autoriteta u grupi, da brani grupu od spoljašnjih pritisaka, da učestvuje u donošenju odluka važnih za grupu, da se takmiči oko grupnog vođstva, itd.);

2) Učesnik posmatrač (posmatrač preuzima neku radnu ulogu, obavezan je da kao i drugi provodi puno radno vreme i da svesno obavlja svoj posao; uzgred posmatra i ponašanje drugih koji znaju da je on posmatrač i da je u njihovoj sredini radi naučnog posmatranja);

3) Posmatrač učesnik (posmatrač je dosta slobodan, može da menja uloge, da se kreće po društvenom prostoru horizontalno i vertikalno; sredina u kojoj se posmatranje vrši, zna da je on posmatrač);

4) Čist posmatrač (posmatrač je običan gledalac raznih svečanih obreda; kao član publike prati neko interesantno suđenje; posmatra štrajk itd.; njegov odnos prema ispitivanoj grupi je prilično udaljen i površan i odnosi se samo na javno ponašanje).

Autori mnogih klasičnih socioloških studija služili su se posmatranjem sa učešćem, kao sredstvom za prikupljanje podataka. Whyte je rekao: ’’Dok sam sedeo i slušao, saznao sam odgovore na pitanja, koja mi uopšte ne bi pala na pamet postaviti, da sam svoje informacije

8

Page 9: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

prikupljao isključivo pomoću intervjua.’’ Da se oslanjao isključivo na intervjue, to bi ga neznanje sprečilo da postavlja važna i relevantna pitanja.

Da bi bio uspešan, posmatrač mora steći poverenje onih članova ili grupa koje posmatra. Ali sa druge strane postoji opasnost, jer ukoliko se posmatrač veže za ciljeve grupe i njene članove, to može uticati nepovoljno na objektivnost posmatranja.

Posmatranje bez učestvovanja, u kojem posmatrač ’’sa strane’’ posmatra ono što proučava. Ovakvo posmatranje izgleda objektivnije, ali kod njega se ispoljavaju opšti nedostaci posmatranja kao metoda, a to su nemogućnost da se posmatra: ono što se iznenada i brzo odigra; što se desilo u prošlom vremenu, ili na nekom udaljenom mestu; što je skriveno za spoljnjeg posmatrača, jer je u pitanju teško vidljivi unutarnji subjektivni društveni proces.

Prednost ovog načina posmatranja je pretpostavljena veća objektivnost posmatrača, upravo zato što nije učesnik procesa koje posmatra.

Posmatrač je u mogućnosti da se skoncentriše isključivo na svoj posmatrački zadatak. Ali je pri tome, uskraćen za iskustvo neposrednog učešća u događaju koji posmatra.

Sređivanje podataka dobijenih posmatranjem

Naučno posmatranje neke složene društvene pojave (preduzeće, selo, grad, ustanova...) nije gledanje unaokolo ili beleženje onoga što vidimo. Posmatranje je uvek selektivno i vrši se s obzirom na cilj istraživanja, probleme koje želimo da rešimo i hipoteze koje nastojimo da proverimo. I baš zato iskusan i stručan istraživač obično izvrši solidne pripreme, pre nego što počne da posmatra neku složenu društvenu pojavu. (da upozna istorijske činjenice toga kraja, osnovne institucije, vrstu štampe, mentalitet ljudi, vrednosni sistem i očekivanja).

Beleženje činjenica, podataka, infrmacija itd., olakšano je klasifikacijskom šemom. Ako je šema dovoljno razvijena, istraživač će sve ono što primeti moći da svrsta u neku od navedenih kategorija. Ako se sav sadržaj ne može podvesti pod navedene kategorije, istraživač će lako otvoriti novu kategoriju i pod nju unositi odgovarajući sadržaj.

Ono što razlikuje sistematsko posmatranje od običnog, svakodnevnog ’’gledanja’’ i ’’dobijanja’’ utisaka jeste, između ostalog i način sređivanja podataka o pojavi koja se posmatra. Tako je švedski sociolog Karlson (Carlson), izradio šemu za sređivanje podataka pri posmatranju delatnosti direktora preduzeća.

On je napravio 9 grupa:

1) Prima informacije

9

Page 10: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

2) Sređuje informacije

3) Donosi odluke

4) Potvrđuje ili ispravlja odluke podređenih rukovodilaca

5) Izdaje naređenja

6) Savetuje – objašnjava

7) Nadgleda

8) Izvršava

9) Radi na ličnom uzdizanju

Takođe, postoji i klasična Bejlsova (Beles) klasifikacijska šema ponašanja, nastala na osnovu posmatranja i eksperimentalnog izučavanja mali grupa. U istraživanju delatnosti privrednih organizacija i njihovih organa upravljanja, može se koristiti sledeća šema za razvrstavanje podataka: (samo za proizvodnju)

• Usvajanje plana proizvodnje

• Izvršenje plana

• Troškovi proizvodnje

• Organizacija proizvodnje

• Novi proizvodi

• Nabavka sirovina

• Produktivnost rada

• Norme

• Racionalizacija proizvodnje

• Stimulacija

• Investicije

• Rekonstrukcija

• Dugovanja i potraživanja

10

Page 11: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

Individualne osobine posmatrača

Prepreke objektivnom posmatranju pojava, mogu biti i same individualne osobine posmatrača-njegov temperament, trenutno psihičko stanje, sposobnost koncentracije, osobine pamćenja i mišljenja, iskustvo, pojmovi, teorije i jezik kojim se izražava, potreba, problemi i vrednosni sistem.

Posmatrači koji se bave posmatranjem određene pojave, moraju biti snalažljivi, strpljivi i pojavu moraju posmatrati jednostavno i neposredno.

Ispitivanje

Metoda ispitivanja je najčešće korišćena metoda u industrijskoj sociologiji.

Podaci se prikupljaju tako što ispitivač postavlja pitanja o nekim društvenim pojavama i događajima na koja ispitanik odgovara.

Ispitivanje može biti:

• Neutralno, kada se ispitivač prema ispitaniku odnosi isključivo poslovno, neutralno, profesionalno i na unapred pripremljenom obrazcu, ispitivač evidentira odgovore ispitanika; to je najrasprostranjeniji tip ispitivanja;

• Blago ispitivanje je ono u kome ispitivač nastoji da pridobije poverenje ispitanika i da na osnovu tog poverenja dobije što iskrenije i poštenije odgovore na pitanja koja postavlja;

• Oštro, ili strogo ispitivanje je ono u kome se od ispitanika traži da brzo, bez razmišljanja, odgovara na postavljena pitanja, a ispitivač veoma aktivno učestvuje u ispitivanju, upoređuje njegove odgovore na pojedina pitanja, vodi polemiku sa ispitanikom...

Postoje dve tehnike ispitivanja: intervju i anketa:

Intervju

Intervju podrazumeva prikupljanje podataka putem govornog opštenja, s tim da se ti podaci iskoriste isključivo u naučne svrhe.

Intervjui se mogu klasifikovati kao strukturirani ili nestrukturirani.

11

Page 12: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

U strukturiranom intervjuu, način na koji su pitanja oblikovana i red kojim se postavljaju ostaje isti u svakom pojedinom slučaju. Rezultat je prilično formalan dijalog, koji se sastoji od pitanja i odgovora.

Nestrukturirani su intervjui više nalik neformalnom razgovoru. Intervjuista obično ima na umu nekoliko određenih tema koje želi obraditi, ali vrlo malo unapred sastavljenih pitanja, ili čak nijedno. Slobodan je da oblikuje pitanja kako želi.

Podaci dobijeni iz strukturiranih intervjua obično se smatraju pouzdanijim dok su podaci iz nestrukturiranih intervjua manje pouzdaniji.

Vrste intervjua:

• Slobodan intervju se primenjuje u početnim fazama ispitivanja i karakterističan je po tome što intervjuer ima slobodu u izboru i redosledu pitanja koje postavlja ispitaniku;

• Usmereni (dubinski) intervju se koristi za prikupljanje podataka o dubljim, složenijim stavovima ispitanika o predmetu istraživanja;

• Panel intervju je specifična vrsta usmerenog intervjua, koji se koristi za prikupljanje podataka o složenim dugotrajnim društvenim procesima i odnosima. Koristi se tako što se o istim pitanjima, po istom formalizovanom postupku vode razgovori sa istim grupama ispitanika, ali u različitim vremenskim razmacima, kako bi se upoređivali njihovi stavovi i činioci koji utiču na promenu tih stavova.

Rad i osobine ispitivača (anketara):

1) Poštenje

2) Zainteresovanost

3) Tačnost

4) Prilagođenost

5) Ličnost i temperament

6) Inteligencija i obrazovanje

7) Dobro poznavanje jezika i ispitivane grupe

8) Poznavanje problema koji se ispituje

12

Page 13: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

Osobine ispitanika:

1) Spremnost

2) Sposobnost

3) Učestvovanje

4) Motivisanost

Anketa

Anketa podrazumeva prikupljanje podataka pisanim putem, koje anketar dostavlja ispitanicima i daje im osnovna obaveštenja o ciljevima ankete i načinu popunjavanja upitnika, a zatim ispitanici sami popunjavaju upitnik.

Prema obliku pitanja, upitnici mogu biti:

1) Otvorenog tipa (ispitanici slobodno upisuju odgovore na pitanja)

2) Zatvorenog tipa (zaokružuje se jedan ili više unapred ponuđenih odgovora).

Gallupova anketa, sprovedena 1939 godine, otkrila je da je 88% od jednog uzorka stanovništva SAD samo svrstalo sebe u srednju klasu, što je veoma iznenadilo istraživače. Ispitanicima je ponuđeno da se odluče za jednu od tri mogućnosti: gornja, srednja i niža klasa. Anketa je ponovljena nakon kratkog vremena i naziv ’’niža klasa’’ zamenjen je nazivom ’’radnička klasa’’. Sad se 51% uzorka klasifikovalo kao radnička klasa. Pritom nije bilo nikakvih znakova nekog značajnog pomaka u Americi. Naprosto, ti rezultati upućuju na zaključak da su nazivima niža i srednja klasa pripisana različita značenja. Istraživači moraju biti svesni takvih značenja, ako žele izvesti neke logične zaključke iz svojih podataka.

Kako bi se putem ankete prikupili relevantni i objektivni podaci, neophodno je u pripremi i sprovođenju ankete držati se sledećih pravila:

• Sadržaj upitnika mora biti funkcionalno povezan sa predmetom istraživanja;

• To je vezano sa ekonomičnošću upitnika, čiji obim treba da bude primeren ciljevima i predmetu istraživanja;

• Formulacija pitanja i njihov redosled moraju biti jasni, precizni, koncizni, konkretni i teći po logičnom redosledu;

13

Page 14: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

• Jezik u upitniku mora biti prilagođen pretpostavljenom nivou ispitanika i specifičnim odlikama sredine u kojoj se ispitivanje vrši;

• Moraju se imati u vidu ograničenja vezana za obrazovnu, psihološku strukturu ispitanika koja utiče na njihovu sposobnost razumevanja procesa i odnosa koji su predmet istraživanja;

• Treba imati u vidu i društvena ograničenja (npr. strah ispitanika da iskreno, otvoreno iznose svoje stavove), što je karakteristično za autokratske režime, kao i za periode društvenih i ekonomskih kriza u kojima je većina stanovništva suočena sa egzistencijalnim problemima, strahom od gubljenja posla i osećajem besperspektivnosti.

Uz anketu istraživač po pravilu treba da ispitaniku pošalje pismo u posebnom omogu, u kome ga moli za saradnju. U pismu mora da se naznači za koga se vrši ispitivanje, zašto se vrši ispitivanje, zašto je poželjno da ispitanik odgovori na pitanja u anketi; uputstva kako da se anketa popunjava i da je anketa anonimna.

Metode merenja

Merenje je kvantitativno (brojčano) označavanje iskustvenih pojava na osnovu precizno utvrđenih pravila. Osnovni smisao merenja je povećanje stepena preciznosti naučnih podataka. U sociologiji, merenje se koristi u kombinaciji sa statističkim metodima, kao i prilikom rangiranja pojava po nekom kriterijumu (npr. rangiranje stavova prilikom njihovog sociološkog ili sociojalno-psihološkog proučavanja).

Merenje je operacija, kojom se utvrđuje koliko se puta jedinica mere sadrži u veličini koja se meri.

Sociometrijski test, takođe, jeste jedan od primera primene merenja u socijalnoj psihologiji i sociologiji.

Postoji tri vrste merenja:

1) Neposredno merenje direktno utvrđuje vrednost jedne veličine, odnosno broj osnovih jedinica koje čine tu veličinu (npr. broj zaposlenih u jednom preduzeću, cene pojedinih proizvoda, broj stanovnika jednog naselja itd.)

Neposredno merenje je moguće primeniti na manji broj pojava. Naime, tačnost i očiglednost ovakvih merenja je izuzetno velika.

2) Posredno merenje primenjuje se kod merenja složenih pojava i procesa koje nije moguće izmeriti pomoću samo jedne veličine zbog njene promenljivosti, nestabilnosti i drugih razloga. Kod posrednog merenja, vrednost jedne složene veličine utvrđuje se merenjem drugih veličina,

14

Page 15: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

čijim se povezivanjem i upoređivanjem dobija nova sintetička veličina. Takve sintetičke veličine su npr., standard stanovništva, razvoj demokratije, kvalitet života i radne sredine i sl.

3) Skaliranje je specifična vrsta merenja, kojom se meri intenzitet jedne veličine. U industrijskoj sociologiji, skaliranje se u velikoj meri koristi za ispitivanje motivisanosti za rad, stepen vezanosti za preduzeće, zadovoljstvo sopstvenim radnim mestom i sl.

Statistički metod

Statističke metode su se najpre koristile u ekonomiji i demografiji. A sada gotovo da nema istraživanja u prirodnim i društvenim naukama koje ne koristi statistički metod. Ovo je jedan od najrasprostranjenijih metoda u naučnim istraživanjim.

Bez pojedinih statističkih postupaka bilo bi skoro nemoguće pregledno i relativno precizno prikazati one društvene pojave, koje su po svom karakteru masovne, a takvih pojava je veliki broj i njihov značaj za sociologiju je izuzetan.

Statističkim popisima i izveštajima statističkih službi dolazi se do dragocenih podataka, kao što su: podaci o kretanju privrede (proizvodnje, raspodele, razmene, potrošnje, prihoda, rashoda), o kretanju stanovništva (po broju i prema raznim obeležjima, kao što su: pol, starost, zanimanje, obrazovanje, imovno stanje), o zdravstvu, o školstvu, životnom standardu i mnogim drugim društvenim pojavama.

Statističkom obradom prikupljenih pojava dolazi se do sintetičkih pokazatelja, kao što su razni statistički procesi, procenti, indeksi, trendovi, korelacije i drugi, bez kojih nema preciznog opisa i pouzdanog objašnjenja u sociologiji.

Mogućnost brze kompjuterske obrade velikog broja najrazličitijih podataka, znatno proširuje primenu statistike u sociološkim istraživanjima, a ponekad dovodi do izvesnih preterivanja u tom pogledu.

Kod metode uzorka od izuzetnog je značaja da se dobro dimenzionira veličina uzorka. Veličina uzorka zavisi od čitavog niza kriterijuma od kojih su najvažniji veličina i složenost pojave koja se ispituje.

U industrijskoj sociologiji, kao i u sociologiji uopšte, najčešće se koriste sledeće statističke metode:

• Metoda uzorka, ima veliki značaj kod istraživanja masovnih pojava. Kod takvih pojava je veoma teško, često i nemoguće istraživati celu pojavu. U takvim slučajevima koristi se metod

15

Page 16: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

uzorka, koji se sastoji u tome da se iz statističke mase izdvoji jedan broj jedinica na kojima će se vršiti istraživanje, ali da se rezultati mogu primeniti na celu statističku masu.

U zavisnosti od kriterijuma koji se koriste pri formiranju, postoje tri vrste uzorka:

• Slučajni uzorak, gde se ispitanici, odnosno jedinice ispitivanja, npr. uzorci vode ili neke robe odabiraju potpuno slučajno.

• Sistematski uzorak se razlikuje od slučajnog, po tome što se prva jedinica ispitivanja jasno definiše, a onda se prema tome definiše i kriterijum za izbor drugih jedinica u uzorku. Ovaj uzorak se formira tako što se izabere ispitanik, koji je sedmi na platnom spisku, pa posle toga da ulazi, npr. svaki 20 radnik.

• Stratifikovani uzorak je najsloženiji. Koristi se za istraživanje složenih prirodnih ili društvenih pojava. Stratifikovani uzorak formira se na osnovu više različitih svojstava statističke mase koja se proučava npr. kod istraživanja javnog mnjenja to može biti pol, starosno doba, obrazovanje, zanimanje i druge osobine ispitanika.

• Metod srednjih vrednosti je od izuzetno velike koristi u analizi numeričkih pokazatelja kakvi su zarade, dužina radnog vremena, nacionalni dohodak i sl. Postoje tri vrste srednje vrednosti:

• Aritmetička sredina se dobija tako što se pojedinačne vrednosti jedne veličine, npr. broj kišnih dana u jednom mesecu, podele se brojem posmatranih jedinica.

• Medijana se takođe naziva i poziciona vrednost. Medijana izražava srednju pozicionu vrednost te pojave na skali.

• Metod korelacije je statistički metod, pomoću koga se nastoji da se ispitaju i utvrde odnosi međuzavisnosti i povezanosti između dve ili više pojava. Postoje dve vrste korelacija:

a) Pozitivne, kada dve međusobno povezane pojave istovremeno rastu;

b) Negativne, kada vrednost jedne pojave raste, a druga opada.

Eksperiment

Nauke u kojima nije moguć eksperiment, ne mogu se uopšte smatrati naukama. Eksperiment je veoma stara i često korišćena metoda. Ona je nastala i razvila se u okviru prirodnih nauka. U 19.veku eksperiment dobija sve veću primenu u društvenim naukama, pa i u sociologiji.

Ogist Kont je smatrao da eksperiment nije tako plodan u sociologiji, zato što se svako eksperimentisanje protivi spontanom razvitku društva i što remeti njegov organski tok.

16

Page 17: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

Dž. S. Mil takođe nije verovao u korisnu mogućnost primene eksperimenata u društvenim naukama. Njegov osnovni argument mogao bi se izraziti ovako: nema na svetu dva društva koja bi bila slična u svim osobinama, a različita samo u jednoj; nema na svetu dva društva koja bi se razlikovala u svim osobinama, a bila slična samo u jednoj.

Emil Dirkem je verovao, da je u uporednoj metodi našao pravu zamenu za eksperiment.

Maks Veber, svestan niza poteškoća na koje nailazi eksperimentalno istraživanje društvenih pojava, predlaže umesto stvarnog eksperimenta tzv. misaoni eksperiment.

Karl Marks je isto tako bio skeptičan, što se tiče šire primene eksperimenta u društvenim naukama.

Postoje tri vrste eksperimenta:

1) Laboratorijski eksperiment je eksperiment koji se izvodi u veštačkim, laboratorijskim uslovima. Ispitanici se stavljaju u tu veštački stvorenu, laboratorijsku situaciju, u cilju da se otkriju uzorci određenih društvenih pojava i ponašanja. Ova metoda ima dva osnovna ograničenja:

a) Prvo, veoma je teško stvoriti veštačku eksperimentalnu situaciju, koja je apsolutno podudarna sa realnim životnim situacijama;

b) Drugo, kod ove metode mora se voditi računa o etničkim aspektima, odnosno očuvanju moralnog integriteta osoba koje učestvuju u eksperimentu.

2) Eksperiment u prirodnim uslovima izvodi se tako što se fomiraju dve identične grupe koje učestvuju u eksperimentu. One su identične po svim svojstvima, osim po jednom – eksperimentalnom, koji se kod jedne grupe namerno izostavlja. Uporednom analizom stanja i odnosa u dve posmatrane grupe dolazi do saznanja o dejstvu eksperimentalnog metoda.

3) Prirodni eksperiment je proučavanje određenih prirodnom, spontanom toku, pre svega u određenim specifičnim vanrednim društvenim okolnostima, kakve su zemljotres, rat, požar, poplave i sl. Ova metoda je, zapravo, kombinacija metode eksperimenta i posmatranja.

Uporedna metoda

Uporedni metod je upotrebljavao još Aristotel (384-322 pre n.e.) u proučavanju raznih tipova država i političkih sistema u staroj Grčkoj. Ova metoda je jedna od najstarijih i često korišćenih naučnih metoda, kako u prirodnim, tako i u društvenim naukama. Ovaj metod u sociologiju je uveo Emil Dirkem (1857-1917), osnivač moderne francuske sociologije.

Osim Dirkema i Karl Marks, Herbert Spenser, Veber su koristili uporednu metodu.

Postoje tri nivoa uporednog metoda, koje je definisao Emil Dirkem:

17

Page 18: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

1) Kad se upoređuju varijeteti jedne pojave u okviru jednog društva (npr., seoske i gradske porodice u našem društvu).

2) Kada se jedna pojava upoređuje sa istim pojavama u okviru više društava (npr., seoske porodice u Srbiji i Makedoniji).

3) Kada se upoređuju iste ili srodne (međusobno uporedive) društvene pojave u raznim društvima-bez obzira na istorijsko vreme. (npr., institucija braka i porodice u različitim tipovima društveno-istorijskih formacija). Ovaj istraživački postupak ponekad se naziva i uporedno-istorijski metod.

Metod analize sadržaja

Analiza sadržaja je istraživačka metoda pomoću koje na sistematičan, kvantitativan i objektivan način dolazimo do podataka o sadržaju poruke. Ova metoda dobija sve veći značaj u društvenim naukama, pa i u industrijskoj sociologiji, sa razvojem pisane komunikacije među ljudima. Danas je pisana komunikacija neizbežan vid komunikacije u međuljudskim odnosima.

Analiza sadržaja, na primer, novinskih listova ’’Politika’’, ’’Novosti’’, ’’Borba’’, ’’Vjesnik’’, ’’Oslobođenje’’ neposredno pred raspad SFRJ, dala bi dragocene podatke o odnosima među političkim organizacijama i grupama u bivšim jugoslovenskim republikama. U tom slučaju, ova metoda postaje ne samo postupak za kvantitativan opis podataka, već i metod njihove kvalitativne analize.

Postoje tri faze analize sadržaja:

• Prva faza je kategorizacija po kojoj će se klasifikovati pojave koje se analiziraju;

• Druga faza je faza u kojoj se vrši analiza i obrada podataka, a zatim svrstavanje ovih podataka u odgovarajuće statističke tabele, indekse, grafikone i sl.;

• Treća faza je ona u kojoj analitičari vrše naučni opis pojave.

Metod studije slučaja

Metod studije slučaja je tipično sociološka metoda. Ona je nastala i razvila se u okviru sociologije i u okviru ove nauke ima najveću primenu. U literaturi se pored izraza ’’studija slučaja’’ može naći i izraz ’’analiza slučaja’’, kao sinonim.

18

Page 19: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

Metoda studije slučaja je složena, kompleksna metoda, koja pojedinačni slučaj proučava kao poseban predmet istraživanja, izdvojen iz šire celine kojoj pripada, pri čemu se uvek imaju u vidu veze sa tom širom celinom.

Jedan broj teoretičara smatra da metoda studije slučaja ne može biti samostalna naučna metoda, dok drugi smatraju da ona ima velika ograničenja i među njima ističu nepouzdanost i nemogućnost uopštavanja rezultata do kojih se dođe korišćenjem ove metode.

Teoretičari koji koriste ovaj metod, ističu njene brojne prednosti, kao što je dubinski karakter istraživanja i mogućnost široke primene ovog metoda – od pojedinca do globalnog društva.

Ova metoda je veoma korisna i pouzdana u predviđanju društvenih pojava i procesa.

Metod multivarijantne analize

Metod multivarijantne analize je kvantitativno-statistički postupak za proučavanje uzročno-posledičnih i drugih determinističkih odnosa u društvu, za razliku od uporedno-istorijskog metoda. Primenjuje se u empirijskim sociološkim istraživanjima, gde se analiziraju odnosi većeg broja promenljivih činilaca (uzroka), koji proizvode neku pojavu (posledicu), koja se smatra zavisno promenljivom.

Uzrok je činilac, koji je istovremeno:

a) Neophodan uslov (posledica se nikad ne pojavljuje, pre nego što on deluje);

b) Dovoljan uslov (posledica se uvek pojavi, pošto on deluje).

Pozitivna statistička korelacija (povezanost) dve pojave, ukoliko je stabilna, ukazuje na mogući uzročno-posledični odnos među njima, koji se u prirodnim naukama dokazuje eksperimentom, a u sociologiji tumačenjem stvarnog međudelovanja društvenih pojava. Složenost međudelovanja brojnih društvenih činilaca utiče na to da se uzročno-posledične veze u društvu, nikad ne pojavljuju u obliku apsolutne izvesnosti, već uvek kao statistička verovatnoća.

Istoriografska metoda

Kada govorimo o istoriji ili o ljudskoj prošlosti, onda smo obično skloni da mislimo na političku istoriju i vojne pobede i poraze. Ali ljudsko iskustvo je mnogo šire i obuhvata pored političke i vojne istorije i istoriju kulture i civilizacije, prava, religije, nauke, filozofije, psihologije,

19

Page 20: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

antropologije, sociologije, pedagogije, ekonomije, umetnosti i književnosti, itd. Sociolog ne sme da zaboravi na svu širinu i dubinu prošlog društvenog iskustva.

Uobičajena je podela istorijskih izvora na primarne (neposredne, iz prve ruke) i sekundarne (posredne, iz druge ruke). Primarni ili neposredni izvori su svedočanstva neposrednih učesnika, ili očevidaca određenih događaja i drugih iskustvenih pojava. Svi ostali izvori, koji nisu nastali na osnovu neposrednog opažanja, ili doživljavanja njihovih autora, nego putem obaveštenja, koja su na bilo koji način dobijena od drugih lica, smatraju se sekundarnim ili posrednim.

Pod istorijskim izvorima podrazumevamo svako svedočanstvo o prošlim događajima. To svedočanstvo može da bude neki pisani dokument, neko narodno predanje, umetničko delo,...

Za utvrđivanje autentičnosti izvora, razvio se niz metoda. To su pre svega tehničke metode: proučavanje vrste hartija, mastila, oblika slova, pravopisa, rukopisa, pečata i sl. Druga grupa metoda jesu: lingvističke metode, tj analize jezika u određenom istorijskom izvoru upoređene sa karakteristikama jezika date istorijske situacije (vremena). Treća grupa metoda razvila se u vezi sa utvrđivanjem vremena nastanka nekog dokumenta. Datum na dokumentu može da bude proveren na više načina: pregledom matičnih knjiga, crkvenih, sudskih, bolničkih i raznih drugih potvrda i izveštaja, dokumenata o osiguranju, državljanstvu, useljenju, regrutnih spiskova, biračkih spiskova, policijskih knjiga itd.

20

Page 21: METODE INDUSTRIJSKE SOCIOLOGIJE

LITERATURA

• Prof. Dr Darko Marinković – ’’Industrijski odnosi-Sociološki aspekti ljudskog rada’’, Megatrend univerzitet primenjenih nauka, Beograd, 2005.

• Dr Đuro Šušnjić – ’’Kritika sociološke metode’’, Gradina 1973.

• Michael Haralambos – ’’Uvod u sociologiju’’, Zagreb: Globus, 1989.

• Milovan Mitrović, Sreten Petrović – ’’Sociologija’’, Beograd 2001.

21