Metodika fizickog vaspitanja

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Skripta iz metodike fizickog vaspitanja za studente Uciteljskog fakulteta

Text of Metodika fizickog vaspitanja

KARTICA 1

METODIKA FIZIKOG VASPITANJA GABRIELA KRAGUJEVI

KARTICA 1

1. OBJASNI TERMIN FIZ.KULTURA, FIZ.VASPITANJE, FIZIKO OBRAZOVANJE

Fiz. kultura je dio opte kulture. Ovim sloenim terminolokim izrazom se oznaava: sveukupnost onih materijalnih, kulturnih i duhovnih vrijednosti koje su stvorene i namijenjene zadovoljavanju bio-psiho-socijalnih potreba ovjeka, putem raznolikih tjelesnih-kretnih aktivnosti. Ona je matini pojam karakteristian za 3 osnovna vida ovjekovog angaovanja u tjelesnom vjebanju i to: fiz.vaspitanje, sport i rekreacija. Fiz.vaspitanje je drutveno planirana i organizovana vaspitno-obrazovna oblast u kojoj se putem raznovrsnih kretnih aktivnosti kao operatora ostvaruju ciljane transformacije viedimenzionalne linosti ovjeka djeteta. Fiz.vaspitanjem se utie na: fiziki rast i razvoj, na usavravanje amtropomotorike, razvijanje i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti, a posredno i na ouvanje zdravlja, pravilno dranje tijela, sticanje pozitivnih moralno voljnih osobina linosti, a i na kognitivan razvoj i dobro osjeanje i raspoloenje. Jedinstveno je jer je definisano kao vaspitno-obrazovno podruje, a ne kao nast.predmet. obavezno je za odreene uzrasne kategorije kao to su: djeca predkolskog uzrasta, O, srednjih kola.Fiz.obrazovanje je integralni dio fiz.vaspitanja koje je prvenstveno usmjereno ka usvajanju i usavravanju motornih (kretnih) umenja, vjetina i navika, kao i teorijski znanja koja omoguuju njihovo razumijevanje i samostalnu primjenu u ivotu. Fiz.obrazovanjem se doprinosi irenju dijapazona kretnih umenja i osposobljava ovjeka da njima smisleno i svrsishodno vlada, da zna zato, kako i kada da ih primjenjuje.2. PRINCIP SISTEMATINOSTI I POSTUPNOSTI

I u nastavi fiz.vaspitanja jedan od uslova visoko efikasnih rezultata nast.rada je primjena principa sistematinosti. U njegovoj primjeni se polazi od osnovnih programskih ciljeva i zadataka koji slue kao osnova za izbor i sistematizaciju sadraja po loginom redu i po potrebi zadataka. U fiz.vaspitanju sistematinost se ogleda u :

- pravilnom redosljedu vjebovnog materijala,

- pravilnom toku pojedinanog vjebanja i

- pravilnoj uestalosti vjebanja i progresiranju optereenja u duem vremenskom rasponu.

Pravilno rasporeivanje vjebovnog materijala jedan je od prvih uslova za sistematian pristup fiz.vaspitanju. Potrebe loginog redoslijeda tjelesnih vjebi i kretanja postoje kako u odnosu na svaki pojedinani as tako i u odnosu na iri vremenski raspon od 1,2,3 ili 4 godine.Tjelesno vjebanje je efikasno samo u uslovima ponavljanja. Odmor izmeu 2 uzastopna ponavljanja vjebe treba da bude optimalan u odnosu na potrebe obnavljanja energetskih potencijala. Njegova duina zavisi od uvjebanosti i stabilnosti nervnog sistema. Najkraa odmaranja su potrebna u toku vjebi brzine i spretnosti, neto dua za vjebe snage, a najdua za vjebe izdrljivosti.

Kontinuitet u radu je obezbjeen ukoliko se svako naredno vjebanje nadovee na uinke prethodnog. Progresivno poveavanje optereenja u odnosu na obim, intenzitet, koordinacionu sloenost i druge tehnike zahtjeve, sljedei je uslov sistematskog vjebanja.U praksi fiz.vaspitanja primjenjuju se sljedei modaliteti progresiranja:

1.pravolinijsko-kada se ono uveava po malo sa svakim sljedeim asom vjebanja.

2. stepenasto- kada se optereenje znatnije uveeva tokom jednog asa vjebanja, pa se isto optereenje odrava par sljedeih asova.

3. talasasto- pri kome optereenje raste i opada u vidu talasa. U svakom sljedeem talasu optereenje dostie vei nivo. Ovaj tip optereenja daje najbolje retultate.

Sistematinost je neodvojiva od postupnosti i obrnuto. U primjeni postupnosti slijede se opte prihvaena didaktika pravila:

od lakeg ka teem,

od jednostavnijeg ka sloenijem,

od poznatog ka nepoznatom i

od konkretnog ka apstraktnom.

3. OD KOJIH FAKTORA ZAVISI ISPOLJAVANJE SNAGE

Snagom se moe smatrati sposobnost ovjeka da se miinim naprezanjem suprostavi nekoj spoljanjoj sili (teini sprave, sili partnera, gustini spoljanje sredine ili zemljine tee) ili da pokree sopstveno tijelo.

Mehanizmi njenog ispoljavanja vezani su prvenstveno za:

- morfofunkcionalne karakteristike miia,

- veliinu njihovog poprenog presjeka,

- strukturu njihovih vlakana,

- biohemijske i metabolistike procese u zaposlenom miiu i

- prisustvo energetskih izvora u njima.

Meutim, oni su vezani i za psihofizioloke dimenzije linosi, kao to su: opte stanje CNS, pokretljivost procesa ekscitacije i inhibicije(razdraenja i koenja) u njemu, provodne sposobnosti perifernih dijelova neuromotornog sistema koji prima signale iz CNS, a ini se najvie zavise od voljnih napora (motivacione sfere). Mogue je diferencirati vidove njenog ispoljavanja bar po 3 osnova:

1. s obzirom na karakter reima rada,

2. s obzirom na kriterijum odnosa veliine ispoljene snage i mase tijela i

3. s obzirom na topoloki kriterijum.

Na osnovu karaktera reima miinog rada, snaga se moe ispoljavati u vidu: statike i dinamike snage.

KARTICA 2

1. ZADACI METODIKE NASTAVE FIZIKOG VASPITANJA SU:

Teorija i metodika nastave fizikog vaspitanja mora kao nastavno-nauna disciplina da ima neposrednu aplikativnost u nastavnoj praksi. Ona nastavu priprema i istrauje je. Operativni zadaci teorije i metodike nastave fiz.vaspitanja na Uiteljskom fakultetu jesu da upoznaju studente sa:1. optim teorijskim zdravstveno-biolokim, drutveno-istorijskim, pedagokim i psiholokim osnovama fizike kulture relevantnim za razumijevanje sveukupne problematike fizikog vaspitanja uenika 7-11 god., a takoe potrebnim za formiranje svijesti i savjesti o sopstvenoj ulozi u realizaciji ciljeva i zadataka;

2. osnovnim bio-psiho-socijalnim karakteristikama uenika ovog uzrasta i njihovim potrebama vezanim za tjelesne aktivnosti;

3. ciljevima i zadacima, sadrajima i organizacionim oblicima rada u fizikom vaspitanju uenika 1-3 (4) razreda O, kao i sa primjenom odgovarajuih metoda i oblika;

4. nainima samostalnog i korektnog korienja struno-metodikih izvora-udbenika, prirunika, uputstava, zbirki i didaktikog materijala, sprava i rekvizita, mjernih instrumenata i drugo u cilju planiranja i programiranja rada, izboru nast.sadraja, vrednovanju rada i unapreivanju sopstvene prakse i samoobrazovanju.5. metodikom primjene primjene raznolikih sadraja rada kao-rednih vjebi, vjebi oblikovanja, prirodnih i konstruisanih oblika kretanja, elementarnih, tafetnih i sportskih igara, gimnastikih vjebi, plesa i motorikih testova;

6. mogunostima korelacije sadraja fiz.vaspitanja i sadraja drugih nast.oblasti;

7. neposrednim mogunostima praktine realizacije: planiranja, realizacije i vrednovanja rada u fiz.vaspitanju kroz aktivno, praktino vjebanje istog kroz hospitacije, metodike vjebe, praktina predavanja, izradu modela, skica, planiranja asa i sl.

2. PODJELA SNAGE-APSOLUTNA I RELATIVNA SNAGA

Snagom se moe smatrati sposobnost ovjeka da se miinim naprezanjem suprostavi nekoj spoljanjoj sili (teini sprave, sili partnera, gustini spoljanje sredine ili zemljine tee) ili da pokree sopstveno tijelo.

Na osnovu karaktera reima miinog rada, snaga se moe ispoljavati u vidu:

statike (spori pokreti, tipine motorike aktivnosti u kojima se manifestuje ovaj vid snage jesu izdraji, stav mirno, potiskivanje partnera iste snage ili dizanje tereta velike teine) i dinamike snage (ispoljava se u formi eksplozivne ili repetativne. Brza snaga: odraz u skokovima, izbaaj u bacanjima, udarac u boksu, ut nogom ili rukom na gol, udarac reketom).

Drugi kriterijum za klasifikaciju motorike snage je odnos veliine ispoljene sile i mase tijela. Po ovom osnovu mogue je izolovati:

Apsolutnu predstavlja maksimalna miina snaga koju ovjek moe da razvije sa svojom sveukupnom miinom masom. Znaajna je kod motorikih akcija pomou kojih se savladavaju veliki spoljni otpori, kao kod bacanja, dizanja i sl.

Relativnu snagu predstavlja koliinu snage koju ovjek moe razviti po kilogramu svoje teine. Znaajna je kod vjebi manipulacije tijelom, u vjebanju na spravama i sl.

Po treem anatomo-topolokom osnovu snagu je mogue razvrstati na: snagu ruku i ramenog pojasa,

snagu trupa i

snagu karlinog pojasa i nogu.

3. TA INI KOSTUR TRUPA

Skeletni sistem ovjeka ine kosti: glave, trupa i ekstremiteta.

Kosti glave su pljosnate i nepravilnog oblika i ukljuuju kosti lica i lobanje koje zatvaraju vie upljina. Oblikuju lobanju.

Kosti trupa ine kosti kimenog stuba (33-34 kimenih prljenova) i kosti grudnog koa ( grudna kost, 12 pari rebara i grudni dio kimenog stuba)

Kostur gornjih ekstremiteta-ruku ine kosti ramenog pojasa (klj.kost i lopatica), 3 kosti ruke (nadlakta i 2 kosti podlakta) i 27 kostiju ake (8 kostiju ruja, 5 kosti doruja i 14 u prstima).

Kostur donjih ekstremiteta- nogu obrazuje: karlini pojas, 4 kosti noge i 26 kostiju stopala.

KARTICA 3.

1. TJELESNA VJEBA I NJENA FUNKCIJA

Tjelesna vjeba je osnovno sredstvo ijim se posredstvom ostvaruju ciljevi i zadaci nastave fizikog vaspitanja. Tjelesnu vjebu smo pojmovno odredili kao motoriku aktivnost koja se smiljeno upravlja u cilju izazivanja eljenih promjena ovjekovih sposobnosti. Po svojoj funkcionalnoj ulozi, vjebe se mogu podijeliti pema ciljevima kojima tee, te mogu biti u funkciji:

odravanja i korekcije tjelesnog dranja i kretanja (vjebe oblikovanja i korektivne vjebe),

razvijanja i odravanja motorikih sposobnosti (vjebe snage, brzine, izdrljivosti, pokretljivosti, koordinacije, preciznosti i ravnotee),

ovladavanja motorikim umijenjima i navikama (vjebe tranja, penjanja, skakanja, bacanja i dr.).

Tjel.vjebe mogu biti pokreti izvedeni rukom, nogom, trupom, glavom i vratom, kao i svi p