METODIKA NASTAVE TIO

  • Upload
    todicz

  • View
    873

  • Download
    5

Embed Size (px)

Citation preview

VANA NAPOMENA: Ovaj deo udbenika je kopija nove verzije gde je izraz TO zamenjen novim izrazom TIO. Dalji tekst predstavlja prvu verziju gde ta izmena nije izvrena. Originalna nova verzija udbenika moe se naruiti u Kompjuter biblioteka: www.kombib.rs

PREDGOVORUvo|enjem op{tetehni~kog obrazovanja kao posebnog predmeta u osnovnim {kolama, u po~etku druge polovine XX veka javila se potreba za novim, ali obrazovanim nastavnim kadrom za taj predmet. Prvi nastavnici {kolovani su na nivou vi{eg stepena u vi{im pedago{kim {kolama. Uvo|enje predmeta tehni~kog obrazovanja u osnovne {kole, kao i pokrenuto obrazovanje nastavnika za taj predmet u prvi plan su stavili konstituisanje predmeta metodika nastave tehni~kog obrazovanja, kao element obrazovanja nastavnika, ali i potreba stalnih aktivnosti na unapre|enju nastave tehni~kog obrazovanja. Organizovanje ~etvorogodi{njeg fakultetskog studija za profil profesora tehni~kog obrazovanja, radi popunjavanja praznine nedostatoa kvalitetnog i obrazovanog nastavnog kadra za taj predmet zao{trilo je i razvoj metodike nastave tehni~kog obrazovanja kao nastavno-nau~ne discipline. Imaju}i u vidu gore nazna~eno mo`e se re}i da je metodika nastave tehni~kog obrazovanja stvarno mlada nastavna disciplina koja, s obzirom na pre|eni put, u ovom trenutou do`ivljava punu nau~nu afirmaciju. Za krako vreme od konstituisanja metodike nastave tehni~kog obrazovanja {tampan je zna~ajan broj celovitih stru~no-nau~nih publikacija i monografija ~iji sadr`aji tretiraju sve aspekte tehni~kog obrazovanja u osnovnoj {koli, kao i nekolicina metodi~kih priru~nika i velik broj stru~nih i nau~nih radova. Neophodno je napomenuti da je metodika nastave tehni~kog obrazovanja godinama pra}ena nau~nim skupovima i konferencijama. Radovima na tim skupovima dat je zna~ajan nau~ni doprinos u pokretima za unapre|ivanje metodike nastave tehni~kog obrazovanja, ali i unapre|ivanje nastave tog predmeta u osnovnoj {koli. Na fakultetima, metodika nastave tehni~kog obrazovanja izu~ava se u VII i VIII semestru, a odnosi se na realizaciju nastave tog predmeta prvenstveno u predmetnoj nastavi osnovne {kole, ali njene teorijske pretpostavke delom mogu da se koriste u vaspitnom radu koji obuhvata elemente tehni~kog obrazovanja dece obuhva}ene pred{kolskim vaspitanjem i u razrednoj nastavi osnovne {kole. Ta metodika mo`e da se koristi uz postoje}e metodike: metodiku pred{kolskog vaspitanja i metodiku prirode i dru{tva. 7

Metodikom nastave tehni~kog obrazovanja kao predmet realizuje se u okviru fakultetskog studija na profilu profesora tehni~kog obrazovanja u VII i VIII semestru. Da bi zadovoljila osnovnu namenu ovoj knjizi je data slede}a struktura: 1. Nau~ni, tehni~ko-tehnolo{ki razvoj i njihov uticaj na vaspitanje i obrazovanje (~ove~anstvo kroz epohe i civilizacije; po~etak XX veka je po~etak promena); 2. Uvo|enje u metodiku nastave tehni~kog obrazovanja (sistem osnovnih pojmova, pojam metodike, predmet prou~avanja, cilj i zadaci, nu`nost transformacije, nastavnik tehni~kog obrazovanja u osnovnoj {koli, usavr{avanje nastavnika i evaluacija postupaka usavr{avanja nastavnika). 3. Nastava tehni~kog obrazovanja u sistemu osnovnog obrazovanja (uop{te: [ta je nastava?, vrste nastave, nastava i uloga predmeta tehni~kog obrazovanja, odre|enje termina, pojam i razvoj tehnike, pojam i razvoj ideje tehni~kog obrazovanja u savremenim reformskim pravcima; utemeljenje tehni~kog obrazovanja u savremenom obrazovanju, zastupljenost tehni~kog obrazovanja u vaspitno-obrazovnom sistemu i programima); 4. Razvoj mi{ljenja i sposobnosti u~enika (zna~aj poznavanja psihofizi~kog razvoja dece, teorije razvoja mi{ljenja, Brunerova teorija razvoja apstrakcije, teorija etapnog razvoja mentalnih operacija, uloga radnih aktivnosti u psihofizi~kom razvoju, zna~ajni aspekti psihofizi~kog razvoja dece u tehni~kom obrazovanju); 5. Metodika nastave tehni~kog obrazovanja (metodika nastave tehni~kog obrazovanja i njen razvoj, teorijske osnove, savremeni pristupi metodici nastave tehni~kog obrazovanja - sistemski i kurikulumski); 6. Principi u nastavi tehni~kog obrazovanja (op{ti didakti~ki principi, specifi~ni didakti~ki principi i posebno primenjivi didakti~ki principi); 7. Osnove upravljanja u nastavi tehni~kog obrazovanja (osnovne karakteristike, modeli - kriterijumi - ograni~enja, nastava tehni~kog obrazovanja kao informacioni i kiberneti~ki sistemi, u~enje/pou~avanje); 8. Koncepcija kurikulumske strukture nastave tehni~kog obrazovanja [TA U^ITI? (ciljevi, zadaci, sadr`aji,mediji ...); 9. Realizacija kurikulumske strukture nastave tehni~kog obrazovanja KAKO POU^AVATI? (organizacija, metode, evaluacija); 10. Koncepcija kurikulumske strukture i njena realizacija na nivou operativnog upravljanja u nastavi tehni~kog obrazovanja (sistem planiranja i pripremanja nastavnika, sistem evaluacije u nastavi, informatika i ra~unarstvo kao deo nastavnog predmeta tehni~ko obrazovanja i kao izborna nastava). Osnovna re{enja razra|ena u ovoj knjizi treba shvatiti samo kao jedan relativno zaokru`en metodi~ki koncept, koji treba da poslu`i studentima za pripremanje ispita, ali i da na|e svoju proveru i realizaciju u vaspitano-obra8

zovnoj praksi. U tome smislu primetno je nastojanje da se prika`e i u tom konceptu ugrade osnovni metodi~ki aspekti i re{enja koji su potrebni, ali potvr|eni u praksi. Ova knjiga je u funkciji teorijske nastave predmeta metodike nastave tehni~kog obrazovanja. Iako je knjiga pisana kao ud`benik informativnog karaktera u neposrednoj nastavi treba u~initi poku{aj ugra|ivanja takve didakti~ko-metodi~ke aparature, koja bi osigurala veliki stepen programiranosti procesa realizacije i obrade prezentovanih sadr`aja metodike nastave tehni~kog obrazovanja u radu sa studentima. U pogledu izlo`enog, treba tra`iti od studenata da na kraju svakog poglavlja, u okviru ve`bi, uo~e i samostalno prezentuju: - zna~ajne pojmove, termine, aspekte, karakteristike i obja{njenja za njih; - kratak rezime tretiranih sadr`aja poglavlja s datim zadacima za samokontrolu, neophodnim za njegovo izvo|enje; - predloge naziva tema seminarskih radova za daljnju razradu pojedinih pitanja i aspekata, koji su u osnovnom tekstu relativno izolovano razra|ena. Sadr`aji ove knjige su namenjeni: 1. Studentima nastavni~kih fakulteta na profilu profesora tehni~kog obrazovanja, kao prvi osnovni sadr`aj za sticanje znanja, ve{tina i navika iz metodike nastave tehni~kog obrazovanja. 2. Kao osnovna literatura i kao takva neophodna pomo} profesorima tehni~kog obrazovanja osnovne {kole u izvo|enju nastave predmeta i njihovom usavr{avanju za njeno unapre|ivanje. Ponu|ena literatura, drugi je osnovni sadr`aj, namenjen studentima za izradu seminarskih radova, a i profesorima tehni~kog obrazovanja za njihovo individualno stru~no-metodi~ko usavr{avanje. Ova knjiga bazirana je na li~nim istra`ivanjima autora, kao i na mnogobrojnim istra`ivanjima inostranih i doma}ih nau~nika. Posebno treba ista}i istra`ivanja Piaget-a, Aebli-a, Bruner-a, Lampscher-a, Lerner-a, Lande, Meyera, zatim Bezdanov-a, Nadrljanskog, Damjanovi}-a, Potkonjak-a, Smilevskog, Marjanovi}-a, Poljak-a, Juri}-a, Vukasovi}-a, Milat-a, Petri~evi}-a, Mijatovi}a i Vasilj-a i dr. Sve primedbe i sugestije korisnika ove knjige za zahvalno{}u bi}e primljene i uzete u obzir kod eventualne pripreme novog izdanja knjige. Autor

9

1. NAU^NI, TEHNI^KO-TEHNOLO[KI RAZVOJ I NJIHOV UTICAJ NA VASPITANJE I OBRAZOVANJE1.1. ^ove~anstvo kroz epohe i civilizacije Na svom razvojnom putu ~ove~anstvo je pro{lo kroz razne epohe i civilizacije. Taj razvoj okarakterisan je, opet razvojem nauke, tehni~ko-tehnolo{kim promenama i njihovim ukupnim uticajima na vaspitanje i obrazovanje. Nema~ki filozof K. JASPERS dao je slede}u {emu kulturne istorije ~ove~anstva:ZAJEDNI^KI SVET ^OVE^ANSTVA NA ZEMLJI

AMERIKA

EVROPA

(U NOVIJE VREME SE UKLJU^UJE) RUSIJA ISLAM PRE@IVELI SU INDIJA KINA I JAPAN

NAU^NA I TEHNI^KA EPOHA ZAPAD (ZAPADNA KULTURA POD UTICAJEM GRKA I RIMLJANA) B I Z A N T I S L A M OSOVINSKO DOBA 6-7. v. stare ere

ISTOK-ZAPAD INDIJA

KINA NOVIJA PREDISTORIJA CRNCI I OSTALA PLEMENA U MEKSIKO AUSTRALIJI I PERU STARE VISOKE KULTURE NEPISMENI NARODI U OKVIRU PRIMITIVNA VISOKE KULTURE PLEMENA

MEZOPOTAMIJA EGIPAT INDIJA HO ANG HO

PREDISTORIJA

ZAJEDNI^KO POREKLO ^OVE^ANSTVA

11

Prema datoj {hemi zajedni~ko poreklo ~ove~anstva spada u vrlo davno vreme. Iz tih dubina pro{losti postepeno se izdvaja kulturna faza, koju nazivamo predistorija. Iz te faze nije ostalo nikakvih pisanih spomenika osim nekih zapisa u {piljama. Iz predistorije granaju se ~etiri istorijska doba u procesu razvoja starih visokih kultura MEZOPOTAMIJA, EGIPAT, doline reka INDA i HO ANG HO-a. Kulture na ovim mestima razvijaju se, jer je to omogu}eno bogatstvom koje donose izlivi reka Nila, Inda i Ho ang ho-a. Ovo nazivamo stare visoke kulture. Me|utim, iz perioda predistorije bilo je naroda ~iji razvoj nije tekao tako brzo. Ostali su nepismeni, u okviru starih visokih kultura. Isto tako, iz perioda predistorije iza{la su i primitivna plemena koja su sa~uvala na~in predistorijskog `ivota. Takvim na~inom `ivota doskora su `ivela ili `ive, jo{ i danas, neka plemena Australije. Iz starih visokih kultura razvile su se posebne grane ISTOK-ZAPAD (Mediteransko podru~je, Bliski istok), te INDIJA i KINA. Od grane nepismenih naroda u okviru visokih kultura razvila se je nova predistorija. Naziv predistorija koristi se zbog toga, {to ni ona nije ostavila pisanih spomenika, a atribut nova dodaje se, jer je ona relativno novija od predistorije. Neki od nepismenih naroda u okviru visoke kulture osnovali su svoje vlastite kulture. Takvi su bili ASTEKI u Meksiku i INKE u Peru-u. Iz primitivnih plemena razvili su se CRNCI i ostali narodi, kojima je u toku, tek sada, prelazak u civilizaciju. Od grane ISTOK-ZAPAD razvilo se osovinsko doba, koje je udarilo temelje kasnijem razvoju. To je doba BUDE 6. i 7. vek stare ere. Novija predistorija do`ivljava svoj kraj uklju~ivanjem u osovinsko doba. Dakle, i nepismeni narodi koji nisu nosioci starih kultura uklopili su se u te kulture, stvorili svoje pismo i tako u~estvovali u gradnji tih kultura. U 6. i 7. veku stare ere iz osovinskog doba izdvajaju se tipovi pod uticajem Grka i, vi{e, Rimljana u ZAPAD, dok je s druge strane BIZANT bio pod uticajem Gr~ke. Iz osovinskog doba razvila se i nova vera ISLAM u 7. veku nove ere. Iz ZAPADA (misli se na srednjevekovni) razvila se NAU^NA i TEHNI^KA EPOHA u 17. i 18. veku. Ona se kasnije grana na epohe u AMERICI i EVROPI. BIZANT je uticao na razvoj stare ruske kulture. U novije vreme i Rusija se uklju~ila u nau~nu epohu. Islam tek dobija nau~no-tehni~ku fizionomiju. Dana{nja INDIJA, KINA i JAPAN pre`iveli su i usvojili tekovine nau~ne i tehni~ke epohe. Iz ovih epoha razija se zajedni~ki svet ^OVE^ANSTVA NA ZEMLJI. 12

* *

*

Ina~e, na svom razvojnom putu ~ove~anstvo je pro{lo kroz slede}e civilizacije: nomadsku, agrarnu i obrtni~ko-industrijsku. Koliko je trajala nomadska civilizacija (pripitomljavanje i uzgoj `ivotinja, lov, ribolov i primitivna zemljoradnja), nije poznato. Trajanje agrarne civilizacije (obrada zemlji{ta zapre`nim `ivotinjama i primitivnim oru|ima) procenjuje se na oko 10.000 godina. ^ovek se oslobodio dela telesnog rada, koji je preneo na `ivotinje, a njegovo iskustvo i znanje, po~elo je da se kumulira. Obrtni~ko-industrijska civilizacija (otori}a novih resursa, prirodnih sirovina, pogonskih i radnih ma{ina, najamna radna snaga i kapital) pribli`no je trajalo 200-300 godina. U toj tehnologiji bile su aktuelne klasi~ne tehnologije. Naukom su se bavili retki pojedinci a tehnologijama retki prakti~ari. Obrazovanost je ~esto slu`ila kao ukras povla{}enih, a promene u znanosti, tehnici i tehnologiji odvijale su se sporo. To je zna~ilo, da dugo vreme treba prote}i od nau~nog otori}a do njegove prakti~ne primene. Spora produkcija novih znanja i ve{tina, a time i stati~ka koncepcija obrazovanja obrazovanje, jednom za ~itav `ivot i kruti sistem formalnog obrazovanja omladine (osnovno, srednje i visoko), bili su aktuelni sve do po~etka druge polovine XX veka.

1.2. Po~etak druge polovine XX veka je po~etak promena Poznato je da je po~etak druge polovine XX veka i po~etak promena, kako na nau~nom, tehni~ko-tehnolo{kom, ali i na politi~kom, ekonomskom, demografskom, kulturnom i na drugim podru~jima ljudskog `ivota i rada. Te promene su i nezaobilazni izazov ~oveku, porodicama, poslodavcima, dr`avama, filozofiji vaspitanja i obrazovanja, pedagogiji, didaktici, metodikama nastavnih predmeta i podru~ja kao i ukupnim vaspitno-obrazovnim sistemima. Na{ interes je usmeren na metodiku nastave tehni~kog obrazovanja, pa se ne}emo baviti svim izazovima vaspitanja i obrazovanja. Koncentrisa}emo pa`nju samo na nau~no-tehni~ki i tehnolo{ki razvoj kao izazov vaspitanju i obrazovanju uop{te, a posebno, kao izazov tehni~kom obrazovanju u sistemu osnovnog obrazovanja. * * Nastupaju}e promene omogu}ile su: (1) Upotrebu nematerijalnih resursa - znanja i informacija u procesima proizvodnje. Informacija se posmatra kao tre}a kosmolo{ka dimenzija. 13 *

Predstavljanje kosmosa, po klasi~noj definiciji, se odre|uje kao spoj materije i energije. Me|utim, po navodima A. J. Lerner-a . . . mora da se ustupi mesto predstavi o svetu sastavljenom od tri komponente: energije, materije i informacije, jer bez razmene informacija organizovani sistemii nisu mogu}i ... Savremeni pristup odre|enju svemira uklju~uje i informaciju kao tre}i entitet. Takav pristup navodi na zaklju~ak da informacija predstavlja posebnu izdvojenu kategoriju, koja nije ni materija ni energija. (2) Otkri}e ~ipa, a time i konstituisanje nove informacione tehnologije (engl. Chip - kvadratni ili pravokutni komadi} silicijumskog ili germanijumskog kristala, veli~ine 5 x 5 mm, koji sadr`i integralna kola), omogu}en je razvoj mikroprocesora (engl. microprosessor - centralna procesna jedinica koja izvodi logi~ke i aritmeti~ke operacije) i mikroelektronike (mikroelektronske tehnologije), ali i prelaz ~ove~anstva iz obrtni~ko-industrijske u novu, informati~ku civilizaciju (~etvrtu po redu). Prisutne su pretpostavke da }e informati~ka civilizacija trajati do 2010., odnosno do 2020. godine, te da }e biti zamenjena novom civilizacijom. (3) Integracije, do tada, razdvojene nauke od tehnike, tehnologije, ekonomije, i obrazovanja u jedan sistem. (4) Zamenu klasi~nih tehnologija sa tzv. visokim tehnologijama (mikroelektronskim). Iz gore nazna~enog proizilazi da su mikroelektronske tehnologije izazvale brojne promene. Od posebnog zna~aja, u ovoj knjizi, su one promene koje su zna~ajnije uticale na obrazovanje, pa }emo ovde navesti neke od njih: (1) Skra}uje se vrieme od znanstvenog otori}a do njegove prakti~ne primene na jednu do tri godine. U budu}nosti }e se taj period jo{ skra}ivati. (2) Produkcija novih znanja udvostru~uje se svakih 5 do 8 godina. Skra}en je ritam zamene sredstava za proizvodnju (materijala i oru|a za rad) na samo 5 do 8 godina. Time je ~ovek u svojoj zreloj `ivotnoj dobi, dobi profesionalne sposobnosti i aktivnosti, do{ao u potpuno novu situaciju u kojoj je ~ovek sve stariji, a tehnika sve mla|a. Dnevno se objavljuje oko 10.000 novih nau~nih radova. Broj znanstveno-tehnolo{kih podataka godi{nje raste za oko 13 %. (3) Proizvodi rada su sve sofisticiraniji, inteligentniji. Konstrukcije postaju sve pametnije, s mogu}no{}u da u~e, ose}aju, vide i ~uju. One mogu komunicirati glasom, prepoznati nesre|enu okolinu, proizvesti samo jedan komad, itd. Prirodne materijale ograni~enih osobina sve vi{e zamenjuju ve{ta~ki materijali po`eljnih osobina. Upotreba mikroprocesora omogu}ila je neslu}eni razvoj ra~unara i alatnih ma{ina upravljanih ra~unarima (NCM Numericallv Controlled Machine Tool). Projektiranje se obavlja ra~unarima (CAD - Computer Assisted/Aided Design) koja omogu}avaju prikaz konstruktivnih re{enja u tri dimenzije i njihovu proveru u razli~itim uslovima eksploa14

tacije. Razvijeni su novi tehnolo{ki postupci obrade materijala: ultrazvu~na obrada i zavarivanje, lasersko rezanje i zavarivanje, rezanje vodenim mlazom, itd.1/ U takvim uslovima ne samo da jednom usvojena znanja i ve{tine sve br`e zastarevaju nego se ubrzano razvijaju potpuno nova. (4) Ako navedene posledice savremenog nau~no-tehni~kog i tehnolo{kog razvoja apliciramo na ~ovekov `ivotni vek (u proseku je oko 70 godina) kao i na njegovu zrelu `ivotnu dob koja je za `ene 35, a za mu{karce 40 godina, onda }emo do}i do slede}ih zaklju~aka: - da je ~ovek tokom `ivotnoga veka suo~en s 9 do 14 udvostru~enja novih znanja, a samo tokom zrele `ivotne dobi `ene su suo~ene sa 4 do 12, a mu{karci sa 5 do 13 udvostru~avanja znanja, - da ~ovek u uslovima stalnog ubrzavanja produkcije novih znanja i ve{tina objektivno ne mo`e nau~iti sva potrebna znanja i ve{tine jednom za ~itav `ivot, ve} ih mora u~iti tokom ~itavog `ivota (naro~ito tokom njegove prve, pripremne i druge `ivotne dobi), - da ~ovek svoju potrebu za stalnim usavr{avanjem znanja i ve{tina ne mo`e kvalitetno i pravodobno zadovoljavati samo u sistemu {kolovanja (formalnog obrazovanja) nego u novom sistemu vaspitanja i obrazovanja, koji mu omogu}ava i formalno, neformalno i informalno (spontano, neslu`beno) obrazovanje tokom `ivotnoga veka. (5) Kad se radi o nau~no-tehni~kom i tehnolo{kom razvoju ne sme se gubiti iz vida ~injenica da on ima i druge posledice koje imaju odre|eno zna~enje za vaspitanje i obrazovanje. Navest }e se neka od tih zna~enja. - smanjuje se ukupna zaposlenost, a obrazovanje postaje sredstvo, kako za ostvarivanje zapo{ljivosti zapo{ljavanjem i samozapo{ljavanjem, tako i za uspe{nije prevladavanje socijalnih i psiholo{kih trauma do kojih dolazi uslednezaposlenosti; - ljudski rad prelazi iz njegovih ruku u njegovu glavu, {to zna~i da savremena tehnika i tehnologija ne treba ~oveka kao manualnu silu nego kao istra`iva~a, projektanta, menad`era, servisera i sli~no; - preostali ljudski rad u procesima proizvodnje preme{ta se iz neposrednog procesa rada na njegove margine (ispred, pokraj i iza); - ljudski rad se, dakle, preseljava iz primarnog (poljoprivreda, rudarstvo, {umarstvo i ribarstvo) i sekundarnog podru~ja (izgradnja i industrija) u tercijarno (usluge u primarnom i sekundarnom podru~ju: saobra}aj, osiguranje, finansije, menad`ment, razli~ite dr`avne aktivnosti, vaspitanje i obrazovanje) i kvartarno podru~je rada (razonoda). Procenjuje se da }e do 2020. godine u kvartarnom podru~ju rada biti zaposleno oko 20 % od ukupnog broja zaposlenih.H. Durner - H. Christ, Fr die Starkung der naturwis-senschaftlichen und der technischen Bildung, Deutscher Psihologenverband, Dusseldorf 1999. g.1/

15

(6) Raste potreba za zanimanjima menad`era, stru~njaka, trgovaca, ~inovnika i polukvalifikovanih radnika, a istovremeno se smanjuje potreba za stru~njacima klasi~nih industrijskih zanimanja2/. Preduze}a koriste novu filozofiju poslovanja, koja se zasniva na ljudskom kapitalu (znanju, zdravlju i motivisanosti zaposlenh), na novim metodama upravljanja, na timskom radu i na izjedna~avanju zna~enja ulaganja u ljudski i materijalni kapital. (7) tehnologija se globalizuje i time name}e potrebu standardizacije znanja i ve{tina za odre|ene obrazovne nivoe i zanimanja. (8) rad jednog radnika na jednom radnom mestu zamenjuje tzv. rotacioni rad, koji podrazumeva istovremenu zaposlenost dvaju radnika na jednom radnom mestu. Dok jedan od njih radi, drugi je u procesu obrazovanja. Time obrazovanje postaje sastavnim delom rada i radnom obvezom radnika. (9) stalni radni odnos zamenjuje se do`ivotnim probnim radom. (10) znanje je postalo kriterijum selekcije zaposlenih i nezaposlenih lica. Dok je u obrtni~kom na~inu proizvodnje znanje uticalo na proizvodnju s oko 10 %, u klasi~nim tehnologijama s oko 25 %, u visokim tehnologijama uti~e s oko 70 %. (11) Promenjeno je poimanje kvalifikacije i osposobljenosti. Pod kva-lifikacijom se smatra: sposobnost snala`enja u promenjivim situacijama, sposobnost samoregulisanja procesa samou~enja, sposobnost samostalnog izvo|enja radnih koraka iz poznatog cilja ili zadatka, posedovanje klasi~nih vrlina (ta~nost, urednost, preciznost, itd.), uzorno pona{anje u radnoj okolini, sposobnost rada u timu, komunikativnost, posedovanje osnovnih kulturnih navika, profesionalne (strukovne) kvalifikacije i zanimanje za vlastitu aktivnost. Istovremeno se pod osposobljeno{}u smatra strukovna obrazovanost na odre|enom stepenu i specijaliziranost za rad u odre|enom podru~ju rada i zanimanju. (12) Produ`ava se ~ovekov `ivotni vek i njegovo socijalno detinstvo, a skra}uje se njegova druga `ivotna dob (dob profesionalnog rada i `ivota). Nestala je tradicionalna podela rada prema polovima na mu{ke i `enske poslove. Poslove za fabriku ne treba obavljati isklju~ivo u njenim poslovnim prostorima, ve} je to mogu}e, zahvaljuju}i Internetu, obavljati kod ku}e, u ku}nim papu~ama. Okolina je sve ugro`enija, itd. Ako navedene promene apliciramo na vaspitanje i obrazovanje, onda se postavlja pitanje: Mo`e li ono ostati nepromenjeno?

2/

M. Costells, Uspon umre`anog dru{tva, Golden marketing, Zagreb 2000. g.

16

2. UVO\ENJE U METODIKU NASTAVE TEHNI^KOG OBRAZOVANJA2.1. Sistem osnovnih pojmova U strukturi nastavnog plana i programa preko kojeg se sprovodi osposobljavanje profesora tehni~kog obrazovanja na nastavni~kim fakultetima, obavezno se, kao jedan od osnovnih predmeta javlja Metodika tehni~kog obrazovanja. Teorijskom aspektu pripadaju teorijske pretpostavke neophodne za adekvatnu i kvalitetnu pripremu za nastavu, a prakti~nom pripada deo koji se odnosi na nastavnu praksu i koji ozna~ava prakti~nu primenu teorije u nastavnom procesu kroz primenu i izvo|enje nastave, kroz obradu konkretnih sadr`aja u nastavi tehni~kog obrazovanja u osnovnoj {koli. Jedan uslovljava drugi i me|usobno su neodvojivi. Mora se ista}i da svaka metodika, pa i metodika nastave tehni~kog obrazovanja ima i odgovaraju}e pretpostavke da se razvija u samostalnu nau~nu disciplinu. Metodika nastave tehni~kog obrazovanja i jeste nau~na disciplina, jer je izgradila svoj metodolo{ki sistem, sistem svojih pravila i zakonitosti saznanja. Ali, metodika ostaje i mora biti ne{to vi{e od nauke, ne{to {to nije i ne mo`e biti nauka. Tu odrednicu ne treba shvatiti kao nedostatak ili degradiranje metodike, naprotiv! Nau~no ovladavanje metodikom nastave tehni~kog obrazovanja (uz nau~no poznavanje sadr`aja struke) bitan je ~inilac i nu`na pretpostavka za kvalitetan rad, razradu i realizaciju nastavnog programa tehni~kog obrazovanja u osnovnoj {koli. Zato u nastavnom planu, pomo}u kojeg se vr{i osposobljavanje nastavni~kog profila profesora tehni~kog obrazovanja, obavezno mora biti zastupljen poseban predmet Metodika nastave tehni~kog obrazovanja . Metodika nastave tehni~kog obrazovanja (sli~no kao i pedagogija) ima sistem osnovnih pojmova, i to: 1. vaspitanje, 2. obrazovanje, 3. usavr{avanje, 4. osposobljavanje. Svaki od tih osnovnih pojmova ima svoj obim. Vaspitanje je vrlo {irok pojam i zapravo predstavlja ukupnost delovanja raznih faktora u formiranju odre|ene strane li~nosti - priprema pojedinca za `ivot. 17

Obrazovanje je intelektualno razvijanje. Osposobljavanje metodikom nastave tehni~kog obrazovanja se vr{i pripremanje li~nosti za vr{enje zanimanja profesora tehni~kog obrazovanja. Usavr{avanje je usavr{avanje u odre|enim aktivnostima iz podru~ja tehni~kog obrazovanja ve} osposobljenih lica za vr{enje zanimanja profesora tehni~kog obrazovanja i odnosi se na njihovo doosposobljavanje radi unapre|ivanja nastave tehni~kog obrazovanja. Osnova sistema osnovnih pojmova metodike nastave tehni~kog obrazovanja ~ini TRIJADA: vaspitanje, obrazovanje i nastava. Posmatramo li VASPITANJE u {irem smislu, on delom uklju~uje obrazovanje, usavr{avanje i osposobljavanje. Proces zakonitosti odnosa osnovnih pojmova mo`e se funkcionalno izraziti formulom: Osp = f (Vsp + Obr + Us) Isto tako ta zakonitost mo`e se predstaviti shematizovano, kao na slici.NASTAVAOKOLINA - USLOVI (Us)

VASPITANJE

OBRAZOVANJE

OKOLINA- ^INIOCI (^n)

OSPOSOBLJAVANJE

USAVR[AVANJE

Na {emi je nazna~eno da se istaknuti proces zakonitosti osnovnih pojmova odvija u odre|enoj okolini, gde se vrlo va`no mesto daje USLOVIMA i ^INIOCIMA, pa se onda osnovna zakonitost osposobljavanja mo`e izraziti formulom: Osp = f (Vsp + Obr + Osp + Us + ^n) Drugim re~ima: obrazovanje, vaspitanje i usavr{avanje ~ine deo procesa osposobljavanja kroz NASTAVU (tehni~kog obrazovanja). Ali, obrazovanja, vaspitanja i usavr{avanja ima i izvan nastave pa se proces UKUPNOG OSPO18

SOBLJAVANJA odvija u najrazli~itijim uslovima i izvan te nastave, tj. u OKOLINI, kao organizovano ili neorganizovano samoobrazovanje, samovaspitanje, ili samousavr{avanje na koje kao u nastavi, uti~u razli~iti ~inioci. * * Treba naglasiti, metodika nastave tehni~kog obrazovanja ima dva dijalekti~ki neodvojiva aspekta: - teorijski i - prakti~ni. Prvi aspekt odnosi se na teorijsko metodi~ko osposobljavanje, za nau~nu pripremu za nastavni rad, te njegovu analizu i nau~no unapre|ivanje, a drugi se odnosi na prakti~no metodi~ko osposobljavanje za neposredno, konkretno izvo|enje nastave za nau~nu primenu teorije u praksi i prakti~an nastavni rad u tehni~kom obrazovanju u osnovnoj {koli. Aspekti, teoretski i prakti~no imaju i dvojaku funkciju: - jedno se odnosi na osposobljavanje budu}ih nastavnika (profesora tehni~kog obrazovanja), a - drugo na osposobljavanje u~enika (iz oblasti tehni~kog obrazovanja za `ivot) od strane tih nastavnika (profesora tehni~kog obrazovanja). Dakle, jedno je osposobljavanje nastavnika, a drugo je neposredno osposobljavanje u~enika od strane tih osposobljenih nastavnika. *

2.2. Pojam metodike Intenzivni razvoj tehni~kih nauka i tehnologija i primena informacionih tehnologija pove}avaju zna~aj i interesovanje za tehni~ko obrazovanje (TO), pa je TO jedna od najzna~ajnijih komponenata op{teg obrazovanja. Termin METODIKA poti~e od gr~ke re~i methodos (istra`ivanje, ispitivanje, put i na~in smi{ljenog i planskog postupanja radi ostvarivanja nekog cilja). U op{tem smislu re~i, metodika ozna~ava sistem postupanja usmeren na sprovo|enje bilo koje ljudske aktivnosti. Posmatrano s obrazovno-vaspitnog aspekta, metodika nastave tehni~kog obrazovanja je nau~na disciplina koja se bavi prou~avanjem zakonitosti, ciljeva, zadataka, organizacije, izvo|enja, evaluacije nastave tehni~kog obrazovanja u osnovnoj {koli, odnosno posmatranjem te nastave kao sistema upravlja~kih aktivnosti u njemu. 19

Dakle, kao {to svaki nastavni predmet ima svoju posebnu metodiku te tako i nastavni predmet tehni~ko obrazovanje ima svoju, posebno konstituisanu metodiku - METODIKU NASTAVE TEHNI^KOG OBRAZOVANJA.

2.3. Predmet prou~avanja Metodika nastave tehni~kog obrazovanja je nau~na disciplina, jer ima osnovne epistemolo{ke pretpostavke (karakteristike): originalni problem (zadatak) istra`ivanja, originalni predmet, metode, metodologiju i terminologiju, i to: (1) Istra`uje zakonitosti u nastavi metodike tehni~kog obrazovanja; (2) Istra`uje realan proces nastave metodike tehni~kog obrazovanja; (3) Usmerava pedago{ka istra`ivanja u nastavi metodike tehni~kog obrazovanja razli~itih podru~ja sadr`aja; (4) U svojim istra`ivanjima koristi, uop{te, nau~no-istra`iva~ke metode pedagogije (didaktike), tehni~kih i drugih nauka i prilago|ava ih karakteru, funkciji i sadr`aju metodike nastave tehni~kog obrazovanja; (5) Uz op{tu didakti~ku i pedago{ku terminologiju ima i deo svog specifi~nog terminolo{kog sistema (uslovljen delom sistemom sadr`aja metodike nastave tehni~kog obrazovanja). Metodika nastave tehni~kog obrazovanja u oblasti tehni~kog obrazovanja prou~ava pojedine pojave radi postizanja optimalnih rezultata u nastavi tehni~kog obrazovanja. Preciznije, predmet metodike nastave tehni~kog obrazovanja kao nastavne discipline je sagledavanje i upravljanje sistemom nastave predmeta, i to: ciljeva i zadataka nastave metodike TO i/ili nastave TO; sadr`aja; oblika i metoda rada; nastavnih sredstava; tipova ~asova; vrednovanja ostvarenih rezultata; kori{}enja ud`benika, te ostalih nastavnih sredstava, za {to efikasniju realizaciju nastave TO; uspostava korelativnih veza sadr`aja nastavnog predmeta TO sa sadr`ajima ostalih predmeta, radi {to efikasnijeg ostvarivanja op{tih ciljeva i zadataka vaspitno-obrazovnog procesa; planiranja nastavnih sadr`aja. 20

Metodika nastave tehni~kog obrazovanja je stvarno interdisciplinarna nau~na disciplina tehni~kih nauka, pedagogije (didaktike), psihologije, logike, kibernetike i informatike. Ona je tako|e i nastavna disciplina koja osmi{ljava realizaciju sadr`aja predmeta tehni~ko obrazovanje u osnovnoj {koli. Njena nau~na i nastavna predmetnost mo`e se predstaviti slede}om {emom:METODIKA NASTAVE TEHNI^KOG OBRAZOVANJA DIDAKTIKA NASTAVNI PREDMET TEHNI^KO OBRAZOVANJE

OSTALE NAU^NE DISCIPLINE

Iz svega navedenog proizilazi da metodici nastave tehni~kog obrazovanja pripada deo stvarnosti (nastave TO) koja ozna~ava predmet njenog istra`ivanja. Iz {eme je vidljivo da njenu predmetnost odre|uju delovima dva temeljna sistema, i to:3/ - didaktika i - nastavni predmet tehni~ko obrazovanje. Dakle, ono predstavlja sintezu dvaju sistema i sintezu teorijskog i prakti~nog nastavnog rada. Te sinteze me|utim, nisu jednostavan zbir didaktike i struke, teorije i prakse, ve} novi kvalitet, a to je orginalni deo njene predmetnosti - njenog predmeta istra`ivanja. Prema tome, predmet izu~avanja metodike nastave tehni~kog obrazovanja je nastavni proces predmeta tehni~ko obrazovanje u osnovnoj {koli. Ona izu~ava zakonitost tog nastavnog procesa. I na kraju mogu se uobli~iti osnovni elementi koji pripadaju predmetu istra`ivanja metodike nastave tehni~kog obrazovanja kao nau~ne discipline kako sledi: analiza dru{tveno postavljenog cilja, te odre|ivanje, razrada i formulisanje zadataka svog predmeta; odre|ivanje (i stalno razvijanje) saznajne, vaspitne, obrazovne i dru{tvene vrijednosti sadr`aja, njegovo zna~enje za svestrani razvoj li~nosti i osposobljavanje u~enika; izbor, razrada kriterijuma, metoda i postupaka izbora, oblikovanje, struktuiranje i selekcija sadr`aja nastavnog predmeta i njegovo kontinuirano usavr{avanje - nau~no stvaranje programa svog predmeta u cilju spre~avanja preoptere}enosti programa nastave tehni~kog obrazovanja i njegovog stalnog osavremenjavanja;3/

R. Baumann, Didaktik der informatik, Ernest Klett Verlog, Mnchen, 1998. g.

21

izu~avanje i usavr{avanje metoda i organizacije rada u nastavi tehni~kog obrazovanja u osnovnoj {koli koji najbolje odgovara cilju, zadacima, sadr`aju i psihofizi~koj razvijenosti u~enika; planiranje, projektovanje i pripremanje za neposredno izvo|enje nastave tehni~kog obrazovanja u osnovnoj {koli, te racionalna i efikasna organizacija te nastave; izrada, oblikovanje i opremanje ud`benika, te ostalih nastavnih sredstava za {to efikasniju realizaciju nastavnog predmeta tehni~ko obrazovanje u osnovnoj {koli; istra`ivanje korelativnih veza sadr`aja tehni~kog obrazovanja sa sadr`ajima drugih nastavnih predmeta, kako bi se {to efikasnije ostvario op{ti cilj i zadaci vaspitno-obrazovnog rada; nau~na razrada i stalno unapre|ivanje sadr`aja, formi i organizacije metodi~kog osposobljavanja nastavnika tehni~kog obrazovanja; stalna izgradnja i usavr{avanje vlastitog nau~no-metodolo{kog sistema, unapre|ivanje metoda sopstvenog nau~no-istra`iva~kog rada i nau~no uobli~avanje sopstvene teorije. * * Metodika nastave nauke uop{te, pa i metodika nastave tehni~kog obrazovanja kao nau~ne discipline je ~etvrta generacija nauke, i to: Prvu generaciju nauke ~ini filozofija, kao nauka o najop{tijim zakonima razvitka prirode, ljudskog dru{tva i mi{ljenja. Druga generacija nauke obuhvataju prirodne nauke (fizika, hemija, biologija) i matematika. Tre}u generaciju nauke ~ini pedagogija, koja se tek u XIX veku odvojila od filozofije. ^etvrtu generaciju nauke ~ine didaktika i metodika nastave, pa i metodika nastave tehni~kog obrazovanja. 2.4. Metodika nastave tehni~kog obrazovanja CILJ I ZADACI Na nastavni~kim fakultetima, gde se studira tehni~ko obrazovanje Metoditak nastave tehni~kog obrazovanja realizuje se u dva semestra, i to: VII semestar: 2 + 2; VIII semestar: 2 + 2 U okviru nazna~ena dva semestra sa nazna~enim brojem nastavnih ~asova realizuje se teorijska i prakti~na nastava koje imaju slede}i 22 *

(1) Cilj Osnovni cilj metodike nastave tehni~kog obrazovanja kao predmeta (kolegijuma) fakultetskih studija jeste da budu}im nastavnicima (profesorima tehni~kog obrazovanja) pru`i teorijska i prakti~na znanja koja }e im omogu}iti da na najsavremeniji na~in realiziraju nastavu predmeta tehni~ko obrazovanje u osnovnoj {koli, te da ih podstakne na vlastita istra`ivanja i kreativnost kako bi stalno bili na putu unapre|ivanja i usavr{avanja te nastave. Iz ovako postavljenog osnovnog cilja predmeta metodike nastave tehni~kog obrazovanja proisti~u slede}e (2) Zadaci: a) U okviru teorijskog dela nastave - spoznati i objasniti nau~ne osnove metodike uop{te, te specifi~nosti metodike tehni~ko-tehnolo{kog osposobljavanja; - razviti sposobnost samostalnog planiranja programiranja, pripremanja, vo|enja, vrednovanja i unapre|ivanja pojedinih oblika vaspitno-obrazovnog rada u tehni~kom podru~ju; - ste}i ve{tinu izrade i razrade metodi~ke dokumentacije potrebne u nastavi radno-tehni~kog vaspitno-obrazovnog podru~ja. b) U okviru prakti~nog dela nastave - na ve`bama - izraditi operativni plan tehni~kog obrazovanja za jedan razred osnovne {kole; - izraditi instrukta`nu, laboratorijsku i ekskurzionu listu prema zadatom primeru, te drugu didakti~ko-metodi~ku dokumentaciju, koja se koristi u prakti~noj nastavi tehni~kog obrazovanja; - ste}i ve{tinu kori{}enja nastavnih pomagala; - izraditi konkretne prakti~ne ve`be koje rade u~enici u osnovnoj {koli prema programu tehni~kog obrazovanja. (3) [ta i kako? Ovde je va`no ista}i [TA? i KAKO? }emo nau~iti u~enike elementima tehni~kog obrazovanja preko sadr`aja u nastavi predmeta tehni~kog obrazovanja u osnovnoj {koli (V-VIII razreda), a u razrednoj nastavi (I-IV razreda) posredstvom predmeta priroda i dru{tvo. [TA? Nastavnik koji izvodi nastavu tehni~kog obrazovanja, da bi nau~io u~enike i sam mora poznavati STRUKU - materiju, koju mora nau~iti u~enike.SADR@AJI [TA? : POLITEHNIKE

SADR@AJI PREDMETA TEHNI^KOG OBRAZOVANJA

BAZI^NI NASTAVNI PROGRAM NASTAVNI PROGRAM TEHNI^KOG OBRAZOVANJA

23

Politehnika je vrlo {iroka, bogata nau~na disciplina pa nastavnik tehni~kog obrazovanja mora imati vrlo {iroke politehni~ko obrazovanje. Unutar tehni~kog obrazovanja postoje podru~ja koja nastavnik mora specijalno poznavati, a to su sadr`aji tehni~kog obrazovanja. Ni svi sadr`aji tehni~kog obrazovanja se ne daju u osnovnoj {koli. Oni su raspodeljeni delom u razrednoj nastavi u okviru predmeta prirode i dru{tva, a delom u predmetnoj nastavi (V-VIII razreda) u okviru predmeta tehni~ko obrazovanje. Iz tog predmeta mora se izdvojiti podru~je kojim nastavnik posebno dobro mora vladati, a to je materija obuhva}ena nastavnim programom predmeta tehni~ko obrazovanje (V-VIII razreda). To gradivo se mora potpuno usvojiti. Da bi nastavnik mogao predavati ovu gra|u koju propisuje nastavni program on mora poznavati i bazu koju u~enik dobija u razrednoj nastavi (I-IV razreda). Dakle, pretpostavlja se potpuno vladanje bazi~nim nastavnim programom , tj. programom prethodnog stepena. Nastavnik tehni~kog obrazovanja (nastavnik) mora nau~iti u~enike sadr`ajima toga predmeta, tj. mora sam nau~iti politehniku i nau~iti druge politehni~kim sadr`ajima. To su dve sasvim razli~ite stvari. Nau~iti drugoga, zna~i i poznavati odre|ene psihi~ke zakonitosti, jer je u~enje jedan psihofizi~ki proces. Dakle, nije samo dovoljno da nastavnik zna sadr`aje koje }e predavati. KAKO? Nastavnik mora da zna KAKO }e u~enike nau~iti sadr`ajima tehni~kog obrazovanja, tj. KAKO }e im dati odre|eni kvantum znanja. Da bi nastavnik to mogao, on mora poznavati i neke rezultate psihologije, tj. nauke o psihi~kim procesima. To je radi toga potrebno, jer je u~enje vrlo slo`en psihi~ki proces. Pogotovo {to ovde imamo u~enje u kolektivu, koji je zapravo skup individua. Prema tome ovde imamo istovremeno i kolektiv kao ne{to jedinstveno i skup individua. Nastavnik mora poznavati i pedagogiju, ali ne kao pedagog (specijalista). On mora i}i jo{ dalje i dublje, mora poznavati onaj deo pedagogije koji se odnosi na nastavni proces, tj. on mora poznavati nastavne metode, sredstva, oblike u nastavnom radu, tehniku i td. Deo pedagogije koji prou~ava nastavnu stranu vaspitanja i obrazovanja zove se didaktika. Didaktika je potrebna ne samo nastavniku tehni~kog obrazovanja, nego i nastavnicima drugih struka. (4) Znanja koja se odnose na povezanost gornjih faktora ([TA? I KAKO?) U metodici nastave tehni~kog obrazovanja postoje specifi~nosti koje proisti~u iz specifi~nosti struke. Nazna~ena metodika je deo pedagogije kao {to je i deo tehni~kih nauka (politehnike - tehni~kih nauka). U razvoju metodike nastave tehni~kog obrazovanja postojale su i postoje razli~ite tendencije i mi{ljenja. Metodika nastave TO je stvarana na podru~ju 24

osposobljavanja kadra, gde je bila prisutna tendencija na stvaranju neke vrste receptologije u nastavi tehni~kog obrazovanja iz doba Komenskog. Svednoci smo brzog razvitka tehni~kih nauke, a primene tih nauka se neobi~no {ire. U takvim uslovima i rad u {koli postaje sve slo`eniji. Zato metodika nastave TO, shva}enu kao neku vrstu receptologije je preuska i ne daje zadovoljavaju}u bazu za kasniji rad u nastavi tehni~kog obrazovanja. Umesto kori{}enja starih recepata treba pri}i osavremenjivanju nastavnog procesa imaju}i u vidu i psihofizi~ke osobine mlade li~nosti. Kako je nastavni proces sve slo`eniji, pitanje je kako ga u tim slo`enim uslovima organizovati. U savremenim uslovima svrsishodnu organizaciju nastavnog procesa poma`u KIBERNETIKA i TEORIJA SISTEMA, kao njena metodolo{ka osnova, te INFORMATIKA. Ove nau~ne discipline se pojavljuju kao pomo}ne didaktici, odnosno pedagogiji ili uop{te metodici nastave tehni~kog obrazovanja. Ali, i jo{ vi{e od toga metodika nastave tehni~kog obrazovanja mora da se transformi{e u nau~nu disciplinu o upravljanju u nastavi tehni~kog obrazovanja. Ovom knjigom je u~injen mali poku{aj u tome smislu!

2.5. Nu`nost transformacije metodike nastave tehni~kog obrazovanja Sa nekoliko re~enica ovde }emo se osvrnuti na potrebu transformacije metodike nastave tehni~kog obrazovanja (kao i ostalih metodika predmeta) i ista}i propu{tene {anse u tome, do sada. Nauke, u dana{nje vreme i na ulasku u novi milenijum do`ivljavaju neslu}eni razvoj. Pod uticajem nau~nih dostignu}a tehni~ko-tehnolo{ki razvoj tako|e nema granica. Poseban primer za taj i takav razvoj je razvoj informacione tehnologije oli~en u razvoju ra~unarske tehnike (kako hardvera tako i softverske podr{ke). Iz dana u dan javljaju se nova otkri}a, koja se gotovo odmah preta~u u praksu i koja umnogome olak{avaju `ivot ljudi. Po~etne impulse ovakvom neslu}enom napretku nauke, tehni~kim dostignu}ima i razvoju tehnologije treba zahvaliti razvoju kibernetike, informatike i teorije sistema. Me|utim, na margini ovih zbivanja ostale su METODIKE PREDMETA, pa i metodika nastave tehni~kog obrazovanja koji se izu~avaju na fakultetima i koje predstavljaju nauku u {koli (preko nastave predmeta prezentira se nauka u~enicima). Na~in prezentacija sadr`aja nauke u okviru predmeta tehni~ko obrazovanje, u na{im {kolama skoro da je ostao u najtradicionalnijim okvirima, iz doba Komenskog, kad je stvaran nastavno-razredni sistem nastave. Taj sistem i danas domonira u na{im {kolama. 25

Godinama su vo|ene isprazne diskusije, po kongresima, konferencijama i drugim nau~nim skupovima pedagoga, psihologa i drugih nauka (na primer, nau~nim skupovima pedagoga tehni~kog obrazovanja), o potrebi prevazila`enja postoje}eg sistema obrazovanja i nastave. Te diskusije su zavr{avale u jo{ praznijim i deklarativnijim zaklju~cima o potrebama transformacije nastave bez konkretnih predloga kako? i {ta? treba transformisati, uglavnom nalaze}i upori{ta i oslonac na o~igledno pove}avanju jaza izme|u umno`avanja nau~nih ~injenica, koje se serviraju u~enicima putem nastave predmeta tehni~ko obrazovanje u {kolama. Nagla{ena je potreba da se taj jaz smanjuje, bez naznake i kako?. Floskula, da se taj jaz pove}ava, umesto da se smanjuje prisutna je i danas, uz naglasak da nastavu treba ~initi efikasnijom kako bi se on smanjio. Deplasiranost ove floskule pokazuje jo{ br`i hod ka sve ve}im razlikama u rezultatima nauke i onoga {to se predaje u {kolama - jaz se produbljuje, a nazna~ena floskula se sve re|e pominje u stru~nim i nau~nim krugovima. Upravo otupljavanje o{trice diskusije za prevazila`enje stanja na tom planu izra`ava nemo} METODI^KIH NAUKE pa i metodike nastave tehni~kog obrazovanja, koje pedagozi svojataju kao svoje nauke, a nau~nici ~iji se predmeti predaju u {kolama odri~u svaki nau~ni karakter METODIKE koja pripada njihovim {kolskim predmetima, pa prema tome i nauke. Izbor nau~nih istra`ivanja i istra`iva~a su tako|e takvi da se po pravilu istra`uje da je voda mokra, {to tako|e nije donelo doprinos da bi nau~ne discipline METODIKE PREDMETA iza{le iz tradicionalnih okvira, ili iz okvira Komenskog. Rad na istra`ivanjima nije pra}en timskim radom nau~nika razli~itih profila (na primer za nastavu tehni~kog obrazovanja: profesor metodike tehni~kog obrazovanja, (nastavnik tehni~kog obrazovanja osnovne {kole, pedagog, psiholog, informati~ar, kiberneti~ar, programer, in`enjeri tehni~kih nauka i dr.), a {to je trebalo biti. Dakle, METODIKE PREDMETA, gotovo sve kao jedna (pa i metodika nastave tehni~kog obrazovanja) perferiraju na vlastitom nau~nom karakteru, {to im ne treba osporavati, ali se nau~nim dostignu}ima i rezultatima treba izboriti za tu njihovu nau~nost. METODIKA PREDMETA ne mo`e i ne sme biti RECEPTOLOGIJA preuzeta od Komenskog, {to ona skoro da danas stvarno jeste, nego nau~na disciplina o upravijanju nastavom koja }e dati u odre|enoj diseminaciji kroz uspostavljene sisteme i procese, pravi doprinos pravilnom, brzom i efikasnom u~enju i obrazovanju. Do sada su METODIKE PREDMETA (u nas) u nekoliko navrata propustile svoju {ansu. U ovom trenutou se to ne bi smelo vi{e dogoditi. [anse su se pojavile pojavom i razvojem kibernetike i teorije sistema, kao metodolo{ke osnove kibernetike, pa informatike i drugih nau~nih disciplina, ~iji se odraz morao osetiti na transformacijama METODIKA. One su morale, davno pre 26

nego {to je to danas, od nazna~ene RECEPTOLOGIJE da se transformi{u u nau~nu disciplinu o upravljanju u nastavi ili nastavom i obrazovanjem. Ovo nije u~injeno, bukvalno ni u jednoj od METODIKA (pa ni u metodici nastave tehni~kog obrazovanja). Pojava ra~unara, brzo i svakodnevno pobolj{avanje njihovih performansi, masovna pojava obrazovnog ra~unarskog softvera (ORS), svetska dostignu}a i najave ulaska ra~unara u {kole na {iroka vrata otkucali su i kod nas POSLEDNJI ^AS u kojem METODIKA NASTAVE TEHNI~KOG OBRAZOVANJA (a i ostale metodike) ne smiju propustiti, mo`da, poslednju {ansu za vlastitu transformaciju koja }e joj dati neophodne reference nau~nosti. Da bi se to dogodilo, nau~ne institucije, multidisciplinarni nau~ni timovi, nau~nici-pojedinci, koji se bave problemima ovako suptilnih nau~nih disciplina kao {to ji METODIKA NASTAVE TEHNI^KOG OBRAZOVANJA (pa i ostale metodike) moraju da se vi{e bave njihovim razvojem i su{tinskim problemima transformacije METODIKA PREDMETA U NAUKU O UPRAVLJANJU nastavom i obrazovanjem. Na kraju ovog osvrta treba ista}i da je ovo mi{ljenje izkazano, u ovoj knjizi sa OSNOVNIM CILJEM prevazila`enja negativnih trendova u razvoju METODIKE NASTAVE TEHNI^KOG OBRAZOVANJA i njenom usmeravanju i fundiranju u NAUKU O UPRAVLJANJU, a time i prevazila`enja propu{tenih {ansi, njene (njihove) su{tinske, davno potrebne transformacije ka konstrukciji METODIKE/A koje }e uticati: (1) da bude u nastavi tehni~kog obrazovanja istaknut sistemski pristup; (2) da se u nastavi tehni~kog obrazovanja izgrade kiberneti~ki modeli; (3) da se nastava tehni~kog obrazovanja tretira kao informacioni sistem; (4) da se prevazi|u tradicionalni okviri novim pristupom, strukturom pa ~ak i terminologijom; (5) da se, s obzirom na pojavu ra~unara razradi metodika njegove primene u nastavi tehni~kog obrazovanja i obrazovanju uop{te. Treba tako|e ista}i da formulirani op{ti cilj i prva 4 (~etiri) oblika transformacije, koji proizilaze iz postavljenog cilja, trebali su u metodikama biti ve} razre{eni, kao i razvijeni modeli nastave (koji odatle proizilaze), paralelno sa razvojem kibemetike, informatike i teorije sistema. 2.6. Nastavnik nastave tehni~kog obrazovanja u osnovnoj {koli P. H. Coombs (Kums) smatra da Nastavnici predstavljaju, posle u~enika najzna~ajniji ulazni elemenat jednog {kolskog sistema. Oni su tako|e, vrlo verovatno, najskuplji elemenat, (. . .). Iz mnogih razloga nastavnik/profesor 4/ nalaze se u srcu krize {kolstva.4/ Marenti} - Po`arnik, Izobra`evanje nastavnikev v svetu in pri nas, Ministarstvo za {olstvo in {port, Ljubljana, 1992.

27

Prema J. Lesourneu, nastavnici su kao pojedinac osnovni resurs svakog vaspitno-obrazovnog sistema.5/ Prema preporuci UNESCO-a o statusu nastavnika,6/ nastavnici su sve osobe koje su odgovorne za obrazovanje u~enika u dr`avnim i privatnim {kolama bez obzira da li svoje zadatke obavljaju u ustanovama za pred{kolsko vaspitanje, osnovno obrazovanje ili srednje obrazovanje, uklju~uju}i i tehni~ko, stru~no ili umetni~ko obrazovanje. Nastavnici su osobe kojima su dru{tvo i prosvetne vlasti priznali da su kompetentne za ostvarivanje ciljeva propisanih odre|enim nastavnim planom i programom onog nastavnog predmeta koji se izvode u~enicima. Prema me|unarodnoj standardnoj klasifikaciji7/ zanimanja, zanimanja nastavnika klasifikovana su na nastavnike pred{kolskog vaspitanja, nastavnike osnovnog obrazovanja, nastavnike srednjeg obrazovanja i profesor visoko{kolske nastave. Me|utim, prema aktuelnim zakonima u pred{kolskom vaspitanju, osnovnom i srednjem {kolstvu, u Republici Srbiji je jo{ uvek na snazi slede}a klasifikacija zanimanja u vaspitno-obrazovnoj aktivnosti: a)vaspita~ pred{kolske dece, b) u~itelj/nastavnik osnovne {kole, c) profesor srednje {kole, d) univerzitetski profesor. * * U nastavi tehni~kog obrazovanja uloga nastavnika je od prvorazrednog zna~aja pa je razumljivo {to se uzroci kako izuzetih rezultata, tako i neuspeha tra`e prvenstveno u li~nosti i radu nastavnika. Ako bismo hteli da uo~imo mesto nastavnika tehni~kog obrazovanja (ukupno) me|u profesorima tehni~kog obrazovanja dobro bi bilo poslu`iti se simbolikom koja je veoma sli~na matemati~koj simbolici pa {ematski predstaviti razne struke profesora tehni~kog obrazovanja, gde bi odre|eno mesto pripalo i nastavniku tehni~kog obrazovanja. Zatim bismo mogli definicijama predstaviti nastavnike koji izvode nastavu tehni~kog obrazovanja, pa po jednom lemom i teoremom formulisati {ta mora da poznaje nastavnik koji predaje tehni~ko obrazovanje da bi se uspe{no bavio svojim podru~jem rada.5/ 6/

*

J. Lesourne, - Obrazovanje i dru{tvo, Eduka, Zagreb, 1993. g. Preporuka glede statusa nastavnika, UNESCO, 1966. g. 7/ Me|unarodna standardna klasifikacija zanimanja, Me|inarodna organizacija rada, 1986. g.

28

Uop{te struku profesora tehni~kog obrazovanja predstavimo simbolikom p. On mo`e da se bavi razli~itim podru~jima rada. U zavisnosti od tih podru~ja rada simboli~ki ozna~imo razli~ite struke, slu`e}i se matemati~kom simbolikom na slede}i na~in: - profesor tehni~kog obrazovanja koji se bavi teorijski TO i primenama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . p (t) - profesor tehni~kog obrazovanja - nastavnik . . . . . . . . . . . . . . . . p (n) - profesor tehni~kog obrazovanja - istra`iva~ . . . . . . . . . . . . . . . . p (ni) - profesor tehni~kog obrazovanja - u~itelj/nastavnik u neposrednoj nastavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . p (nr) (pred{kolska ustanova) - vaspita~ p (no); osnovna {kola - u~itelj razredne nastave p (n1); nastavnik tehni~kog obrazovanja p (n2). Ove razne struke {ematski mo`emo predstaviti na slede}i na~in: p (no)

p (t)(*)

p (ni) p (n) p (nr)

p

p (n1) p (n2)

DEFINICIJA 1. Struka p (n1) je nastavnik razredne nastave koji predaje sadr`aje tehni~kog obrazovanja u okviru predmeta priroda i dru{tvo. DEFINICIJA 2. Struka p (n2) je nastavnik tehni~kog obrazovanja u predmetnoj nastavi osnovne {kole (od V do VIII razreda). Mora se naglasiti da podela profesora tehni~kog obrazovanja po strukama, kako je dato {emom nije strogo ograni~eno, tako na primer, istra`iva~ delom mora biti i prakti~ar, a prakti~ar se delom mora biviti i istra`ivanjem. Bez takvog odnosa nema dobre ni teorije, a ni prakse. AKSIOMA. Nastavnik (prakti~ar) treba da bude i istra`iva~, a tako|e profesor TO koji se bavi teorijskim radom mora biti i prakti~ar. Postavimo sada pitanje: Kojom materijom treba da vlada nastavnik tehni~kog obrazovanja osnovne {kole, da bi uspe{no obavljao poslove struke? Odgovore na postavljeno pitanje, tako|e, }emo izraziti matemati~kom simbolikom. 29

Nastavnu materiju kojom treba da vlada profesor tehni~kog obrazovanja, da bi uspe{no obavljao poslove svoje struke ozna~imo sa M. Ta materija je funkcija nekog x iz skupa veli~ina u {emi(*), tj. biti }e: M = f (x x (*) } { ) Ako za x uzmemo vrednosti iz date {eme (*), bi}e na primer za nastavnika razredne nastave osnovne {kole x = p (n1), a za nastavnike tehni~kog obrazovanja predmetne nastave x = p (n2), tj.: (1) M = f (p (n1)) = f (x) ili M = M (p (n1)) = M (x) (2) M = f (p (n2)) = f (x) ili M = M (p (n2)) = M (x)

Dakle, najva`niji zadatak za nastavnika razredne nastave osnovne {kole je da prou~i materiju M za vrednost varijable p (n1), a za nastavnika nastave tehni~kog obrazovanja da prou~i materiju M za vrednost varijabile p (n2). LEMA. Struka p (n) zahteva poznavanje politehni~kih teorija i njenih primena u praksi. TEOREMA. Struka p (n) zahteva osim poznavanja teorije i prakse tehni~kog obrazovanja jo{ i poznavanje specijalnih znanja i ve{tina (metodike nastave TO, pedagogije, psihologije, kibernetike, informatike). Dokaz ovog teorema je trivijalan iako tvrdnja nije trivijalna. Ovu tvrdnju pokazuje i lanac u {emi(*). Iz date leme i teoreme proizilazi, ono {to je ve} prethodno re~eno, da u~itelj/nastavnik tehni~kog obrazovanja prvenstveno mora sigurno da vlada materijom svoje struke. Nedovoljno poznavanje tehni~kog obrazovanja mo`e da dovede do pogre{ne interpretacije gradiva, a tako|e i do zanemarivanja onog {to je u nastavi tehni~kog obrazovanja bitno i fundamentalno sa stanovi{ta struke. Isto tako nedovoljno pedago{ko-psiholo{ko i metodi~ko obrazovanje nastavnika ima u njihovom radu za posledice odsustva onih oblika, tehnika i postupaka koji poma`u u~eniku da {to bolje i uz {to kra}e vreme sopstvenim snagama usvoji nastavno gradivo. * * Istaknimo jo{ da proces osposobljavanja i usavr{avanja profesora tehni~kog obrazovanja za potrebe nastave u osnovnoj {koli (sli~no kao i nastavnika za ostale predmete) samo zapo~inje na fakultetu, da bi se kasnije nastavilo, jer 30 *

ako je igde potrebno celo`ivotno obrazovanje ono je potrebno u prosvetnim strukama. Ono se nastavlja kroz do`ivotne forme neobaveznog formalnog i neformalnog obrazovanja (razne vrste do{kolovanja, dokvalifikacije i usavr{avanja radi unapre|ivanja vlastitog rada). Proces osposobljavanja, prema tome, ima dva dela: - OSNOVA (studij na fakultetu), - USAVR[AVANJE.

2.7. Usavr{avanje nastavnika Ma kako da je tokom {kolovanja nastavnik dobro i svestrano osposobljen za nastavni~ki poziv posebno za nastavu tehni~kog obrazovanja, njegov rad ne}e biti efikasan, ako se stalno i sistematski ne usavr{ava stru~no, metodi~ki i prakti~no, u skladu sa razvojem teorije i prakse predmeta. U usavr{avanju se ujedinjuju ~etiri akcije: 1. Usavr{avanje pomo}u stru~ne, pedago{ke i metodi~ke literature individualno usavr{avanje nastavnika; 2. U~estvovanje na obaveznim i neobaveznim stru~nim aktivima, savetovanjima, seminarima i simpozijumima; 3. Prou~avanje vlastitog iskustva i u~enje na vlastitom iskustvu; 4. Stru~no i metodi~ko-prakti~no usavr{avanje u okviru centara za usavr{avanje u~itelja/nastavnika tehni~kog obrazovanja osnovne i srednje {kole ili uop{te pedagoga tehni~kog obrazovanja. Sve ove akcije imaju veoma velik zna~aj, kako zbog usavr{avanja posle izmene programa, ali i zbog potreba za unapre|ivanjem metodi~kih pristupa u~itelja/nastavnika tehni~kog obrazovanja. Sistemu stru~no-metodi~kog usavr{avanja uvek se pristupa planski. Postoji ~ak i Zakon o obaveznom stru~nom usavr{avanju nastavnika. Uspe{no planiranje stru~no-metodi~kog usavr{avanja tra`i odgovore na slede}a pitanja: ZA[TO, KO, KADA, GDE I KOJIM USPEHOM? Zbog toga traba istra`iti: (1) ZA[TO preduzimamo stru~no-metodi~ko usavr{avanje i koje sposobnosti, znanja, ve{tina i radno pona{anje procesom stru~nog usavr{ava-nja treba posti}i? (2) KO treba da bude obuhva}en stru~nim usavr{avanjem? (3) KAKO, to jest koji program stru~nog usavr{avanja razviti i koje metodo i tehnike primeniti? (4) KADA I GDE treba stru~no usavr{avanje realizirati? 31

(5) KAKAV USPEH stru~nim usavr{avanjem `elimo posti}i, kako kontrolisati i vrednovati efekte faza i celine sistema usavr{avanja? Navedene faze su me|usobno povezane i zavisne, {to }e re}i da stru~no usavr{avanje nije jedino, i ne zavisi samo od plana i prograna stru~nog usavr{avanja; ono je integralan sistem sa jasno odre|enim ciljevima, zadacima, sadr`ajima i uslovima. U stru~noj litaraturi i `ivotnoj praksi razvijeni su razli~iti sistem stru~nog usavr{avanja, sa manjim ili ve}im razlikama, ali skoro uvek sa nazna~enim elementima koje je jedan od modela stru~nog usavr{avanja. Jedno od va`nih pravila formiranja procesa svakog usavr{avanja jeste da u~esnik mora biti aktivno uklju~en. Aktivizacija se vremenom intenzivira, a u~esnik postaje svestan svojih vrednosti i rezultata koje tokom usavr{avanja posti`e. Prakti~an rad i utvr|ivanje znanja su tako|e od koristi pa ih treba uklju~ivati u model u~enja tako da pored stru~nog i metodi~ko-teorijskog usavr{avanja obavezno se realizuju i metodi~ko-prakti~na usavr{avanja. Uspeh usavr{avanja svakako }e zavisiti od motivacije i potreba u~esnika, a ovo opet od metoda koje se koriste u procesu usavr{avanja. Izbor jedne ili vi{e njih ili njihove kombinacije zavisi}e svakako od ciljeva i sadr`aja konkretnog procesa stru~nog usavr{avanja. Kraj procesa stru~no-metodi~kog usavr{avanja propra}en je obaveznom evaluacijom. 2.8. Savremena evaluacija postupaka u usavr{avanju nastavnika tehni~ke kulture Brz razvoj informatike omogu}io je razvoj metoda i tehnika egzaktnog odre|enja i numeri~kog izra`avanja efekata komunikacije u okviru usavr{avanja nastavnika. Polaze}i od toga da je proces usavr{avanja komuniciranje u kome se izmenjuju informacije izme|u objekata komuniciranja, mo`e da se izvr{i evaluacija tih postupaka u tom procesu aparaturom teorije informacija. N. Wiener za proces komuniciranja ka`e: Mi obi~no, pod komuniciranjem i jezikom podrazumevamo saobra}anje izme|u dva lica. Sasvim je, me|utim, mogu}e da ~ovekrazgovara sa ma{inom, ma{ina sa ~ovekom, ili ma{ina sa ma{inom. Spominjani oblici komuniciranja, seminari i savetovanja mogu se uzeti kao komuniciranje me|u ljudima. Osnove teorije komuniciranja me|u ljudima dao je R. L. Ackoff (Ekof). Njegova bihevioristi~ka teorija je metri~ka. Nasuprot Ekofu nema~ki kiberneti~ari Mayer i Eppler su obra|ivali probleme komuniciranja, ali bez metrike. 32

Kad je re~ o metrici u teoriji komuniciranja, treba naglasiti da jedinica za merenje informacije (bit), koju su uveli C. Shennon (K. [enon) i Hertly (Hartli) predstavlja meru obima poruke a ne odnosi se na sadr`aj koji prenosi poruka, ni na njen uticaj na primaoca.8/ Dakle, bitan nedostatak ove statisti~ke koncepcije mere koli~ine informacije je u tome {to ne prou~ava semanti~ku i programati~ku dimenziju informacija, tj. ne uzima u obzir sadr`aj poruke. Polaze}i od datih konstatacija teoreti~ari komunikacije prave razliku izme|u ove dve teorije komunikacija: - teorija komunikacije [enona - teorija komunikacije me|u ljudima. Prema bihevioristi~koj teoriji, prema uticaju na data promenljiva stanja, razvijena su tri nivoa semanti~kog oblika informacije, prema stepenima uticaja na pojedinca - svaka poruka mo`e: da informi{e, da instruira ili da motivi{e. Mo`e se re}i da: 1) lNFORMACIJA ukazuje na to [TA? pojedinac da ~ini; 2) INSTRUKCIJA, KAKO? da to ~ini; 3) MOTIVACIJA, ZA[TO? da to ~ini. Za ova tri tipa sadr`aja (informacije) navedena su tri posebna tipa mera. Na bazi statisti~ke jedinice informacije (bit)'uvode se semanti~ke mere za pojedine aspekte informacija, i to: - INBIT (informacioni bit) - jedinica mere informacije sadr`ane u poruci za usmereno stanje; - HUBIT - jedinica mere instrukcije sadr`ane u poruci za usmereno stanje; - MOBIT - jedinica mere motivacije sadr`ane u poruci za usmereno stanje. Cilj usavr{avanja na seminarima ili savetovanjima ne}e uvek biti da se u svakom segmentu usvoji odre|ena koli~ina znanja (informacija), nego katkad u nekim segmentima odre|ena koli~ina instrukcija za odgovaraju}e akcije za sva tri tipa sadr`aja.

8/ Burton V. Dean, - Operaciono istra`ivanje u istra`ivanju i razvoju, Savremena administracija, Beograd, 1968. g.

33

Karakteristike dobrog u~itelja/nastavnika Ovde dajemo nekoliko obele`ja li~nosti u~itelja/nastavnika tehni~kog obrazovanja koja pozitivno deluju u nastavi. Problematikom evaluacije i s tim povezano tipizirati dobrog nastavnika dobro se je baviti. Ne radi se o tome da svakog nastavnika treba ve`bati u odre|enom pravcu. Ali nastavnik-po~etnik }e tako mo`da biti podstaknut, da se svesno isproba u ovom ili onom pravcu. Za spolja{nje kriterijume uspeha nastavnika tehni~kog obrazovanja uzimaju se: - planski i sistematski rad, - odgovornost, - dobri rezultati u ostvarivanju ciljeva u~enja u~enika, - postignu}a kroz uspeh u~enika u nastavi TO. Polaze}i od ovih kriterijuma okarakterisani su dobri u~itelji/nastavnici tehni~kog obrazovanja. U tu svrhu upore|uju se u zavisnosti od njihove pedago{ke aktivnosti u slede}im glavnim komponentama: 1. planska aktivnost (izbor i raspored nastavne gra|e, vaspitni zahtevi, planiranje nastave); 2. organizaciona aktivnost (organizacija izvo|enja nastave), organizacija aktivnosti u~enika u nastavi; 3. komunikativna aktivnost (interakcija nastavnika i u~enika). Empirijski se dolazi do slede}ih rezultata: 1. uspeh planskih aktivnosti zavisi prvenstveno od stru~nih znanja nastavnika, od njegovih pedago{kih i psiholo{kih znanja i od njegovog op{teg obrazovanja; 2. dobre organizacione aktivnosti u~enika podrazumeva, izme|u ostalog, sposobnost da se organizuje pomo} pojedinim u~enicima, da se organizuje uticaj roditelja na u~enike, a pre svega da se uspe{no raspodeli vreme; 3. komunikativna aktivnost uspe{no se ostvaruje stalnim obezbe|ivanjem povratne sprege u komunikaciji nastavnika i u~enika. Svaki nastavnik tehni~kog obrazovanja, putem nastave toga predmeta mora pripremiti svoje u~enike da uspe{no savladaju sadr`aj predmeta te da se time pripreme za dalje obrazovanje. U funkciji toga svaki nastavnik tehni~kog obrazovanja mora ostvariti slede}e pedago{ke zadatake: 34

- izra|ivati operativni program svog rada sa u~enicima, - pripremati se za izvo|enje nastave, - izvoditi nastavu, - pratiti, proveravati i ocenjivati u~enike u usvajanju novih znanja i razvijanju novih ve{tina i navika, - sara|ivati sa ostalim nastavnicima radi razvijanja svih sposobnosti u~enika, a naro~ito onih u kojima pojedinci mogu posti}i najvi{e, - sara|ivati sa roditeljima i nastavnicima radi zajedni~kog re{avanja kriznih situacija s kojima su u~enici eventualno suo~eni, - savetovati i motivisati u~enike, - vaspitavati u~enike u duhu profesionalne etike, a zatim za rad na siguran na~in, za za{titu okoline, za otvorenost prema promenama, za fleksibilan odnos prema zahtevima i samoodgovornost, - voditi propisanu dokumentaciju i dr.

35

36

3. NASTAVA TEHNI^KOG OBRAZOVANJA U SISTEMU OSNOVNOG OBRAZOVANJA3.1. Uop{te, {ta je nastava? Prema definiciji nastava je osnovni deo {kolskog rada u kojem se planski i organizovano provodi vaspitanje i obrazovanje u~enika prema propisanom nastavnom planu i programu9/, odnosno jedinstven vaspitno-obrazovni proces koji se pod nastavni~kim rukovodstvom odvija planski i sistematski s jednom relativno stalnom grupom u~enika10/. Nastava se mo`e definisati kao proces u kojem se u~enici podu~avaju, s tim da se pod podu~avanje podrazumeva navo|enje u~enika na u~enje bilo koje vrste, a s ciljem da se u u~enicima izazovu odre|ene promene pona{anja (vanjskog i unutarnjeg). Me|utim, izraz nastava mogu}e je shvatiti i kao ciljno usmeren, planski i organizovan proces vaspitanja i obrazovanja podu~avanih u~enika (u~enika, studenata i drugih polaznika) koji se ostvaruje na temelju propisanog okvirnog nastavnog plana i propisanih nastavnih programa i kojima upravlja jedan ili vi{e kompetentnih u~itelja/nastavnika). Nastavu na prvom obrazovnom stepenu (razrednoj nastavi osnovne {kole) izvodi jedan ili vi{e razrednih nastavnika, a na drugom (u vi{im razredima osnovne {kole), tre}em (srednjim {kolama) i vi{im obrazovnim stepenima nastavu izvode predmetni u~itelji/nastavnici.

3.2. Vrste nastave11/ Nastava mo`e biti: a) prema ciljevima, - op{teobrazovna, - usmerena na struku. b) prema na~inu izvo|enja: - neposredna (licem u lice), - posredna (na daljinu), - kombinovana.Vladimir Poljak, - Didaktika, [kolska knjiga, Zagreb 1974. g. Petar Simle{a, Izabrana djela, Pedago{ki fakultet, Osijek 1980. g. 11/ Vladimir Poljak, Didaktika, [kolska knjiga, Zagreg 1974. g.10/ 9/

37

c) prema vrsti u~enika/polaznika: - za u~enike s prose~nim sposobnostima, - za darovite u~enika, - za u~enike s pote{ko}ama u razvoju, - za odrasle polaznike. d) prema vrstama nastavnog rada: - teorijska, - prakti~na, - za u~enike s pote{ko}ama u razvoju, - za odrasle polaznike. e) prema dominaciji nastavnih metoda: - verbalna, - demonstrativna, - prakti~na, - instruktivna, itd. Sve nazna~ene vrste nastave po klasifikaciji mogu biti i u predmetu tehni~kog obrazovanja, {to }e svakako zavisiti od postavljenih ciljeva, njene organizacije, psihofizi~kih mogu}nosti u~enika, vrstama nastavnog rada, prema dominaciji primenljivih metoda, te o ukupnim tehni~kim i prostornim uslovima u {koli. 3.3. Mesto i uloga predmeta tehni~kog obrazovanja Uloga tehni~kog obrazovanja u savremenom `ivotu bitno odre|uje i njen polo`aj u sistemu op{teg odgoja i obrazovanja u osnovnoj {koli. Osobenost toga polo`aja ilustruju slede}e ~injenice: Tehni~ko obrazovanje predstavlja legitiman sadr`aj vaspitanja i obrazovanja, a mo`e imati status vaspitno-obrazovnog podru~ja, vaspitno-obrazovnog principa, posebnog nastavnog predmeta ili sastavnog dela razli~itih nastavnih predmeta. To je predmet ~iji su sadr`aji zastupljeni i u~e se kontinuirano u razdoblju od osam godina, i to: - od I do IV razreda, kao sastavni deo nastavnog predmeta priroda i dru{tvo, sa zna~ajnom zastupljeno{}u u pogledu broja ~asova i koli~inom sadr`aja, a - od V do VIII razreda, kao poseban predmet pod nazivom tehni~ko obrazovanje, i u okviru je radno-tehni~kog vaspitno-obrazovnog podru~ja sa odre|enim brojem ~asova i sadr`ajima. Prema tome, tehni~ko obrazovanje u sistemu op{teg osnovnog vaspitanja i obrazovanja zauzima vrlo zna~ajno mesto. 38

3.4. Odre|enje trijade termina Polaze}i od realnosti, tehni~kog obrazovanja, naj~e{}e se koristi slede}a tri termina: tehni~ko obrazovanje, nastava tehni~kog obrazovanja i metodika nastave tehni~kog obrazovanja (tehni~kog obrazovanja). U njihovim sadr`ajima ima zajedni~kih, ali i razli~itih elemenata koje treba identifikovati radi njihovog pravilnog razumevanja i kasnije pravilne upotrebe. (1) Tehni~ko obrazovanje obuhvata osnovna znanja i kompetencije ~oveka na podru~ju tehnike i proizvodnje. Tehni~ko obrazovanje je i radna kultura u smislu celine reprodukcije savremenog dru{tva. Radi se o znanjima, ve{tinama i navikama koje su potrebne savremenom proizvo|a~u i svakorn gra|aninu za `ivot i rad u tehni~ki razvijenom dru{tvu.''12/ U u`em zna~enju tehni~ko obrazovanje uz ostalo, obuhvata slede}e: poznavanje osnovnih principa tehnike, ekonomike i organizacije proizvodnje, razumevanje ma{ina i mehanizama, ovladavanje op{tom tehnikom rada i nau~nim tehnolo{kim principima, poznavanje tehni~ke dokumentacije (tehni~kih crte`a, tehnolo{kih {ema i sl.)13/ Jo{ u`e odre|ena na osnovu pripadnosti podru~ju supstratne nauke, tehni~ko obrazovanje obuhvata osnove tehni~kih nauka, tj. osnove ma{instva, gra|evinarstva foto-tehnike, agro-tehnike i dr.; poznavanje i obradu materijala, poznavanje i rad s osnovnim alatima mehanizmima, ma{inama, instrumentima, ure|ajima i priborom potrebnim u proizvodnji i u `ivotu; upoznavanje proizvodnih procesa glavnih grana proizvodnje i osnovnih principa organizacije rada i proizvodnje, s elementima ekonomskog obrazovanja.14/ Me|utim, imaju}i u vidu interdiscipliniranost i multidisciplinarnost, mo`emo zaklju~iti da tehnika pripada razli~itim poljima nauke. (2) Nastava tehni~kog obrazovanja obele`ava nastavni predmet u kojem se vaspitanje i obrazovanje ostvaruju sadr`ajima tehnike (tehni~kog obrazova-nja). Iz ukupnosti tehni~kih nauka i prema odre|enim kriterijumima (uzrast u~enika, vrsta {kole) biraju se sadr`aji tehni~kog obrazovanja i konstiniraju u nastavi predmet - nastava tehni~kog obrazovanja, koji je u okviru radnotehni~kog vaspitno-obrazovnog podru~ja. Nazivi nastavnih predmeta u bilo kojem vaspitno-obrazovnom podru~ju u pravilu su izvedeni i uskla|eni s nazivom odre|ene nau~ne discipline iz koje su uzeti osnovni sadr`aji za njegovo strukturiranje. Verovatno je da }e pod uticajem nau~no-tehnolo{kog razvoja u sadr`ajima svih nastavnih predmeta i u svim vaspitno-obrazovnim podru~jima stalno nastajati promene. Me|utim,12/ 13/

Enciklopedijski re~nik pedagogije, Matica hrvatska, Zagreb 1963. g Isto. 14/ Isto.

39

te{ko je verovati da }e se one dogoditi i u nazivima op{teobrazovnih predmeta u {kolama. Nazivi op{teobrazovnih predmeta postali su tradicionalni u svim vaspitno-obrazovnim podru~jima, osim u radno-tehni~kim.15/ U nazivima nastavnih predmeta u radno-tehni~kom vaspitno-obrazovnom podru~ju bilo je vi{e promena nego u svim ostalim podru~jima. Ne ulaze}i dublje u analizu naziva nastavnih predmeta u radno-tehni~kom vaspitno-obrazovnom podru~ju, navest }emo samo neke od njih: tehni~ki odgoj, tehni~ko obrazovanje, radni odgoj, tehni~ko obrazovanje, osnove tehnike i proizvodnje, proizvodno-tehni~ko obrazovanje, tehnolo{ko obrazovanje, politehni~ki odgoj. Ima autora koji s obzirom na funkciju, karakter i va`nost sadr`aja smatraju da bi radno-tehni~ko podru~je trebalo nazvati radnopolitehni~kim, a osnovni obvezni nastavni predmet politehnikom.16/ Polaze}i od toga da naziv tehni~ko obrazova-nje u dovoljnoj meri precizira svrhe, intencije i sadr`aje ovog segmenta iskustva i obrazovanja (uklju~ivanje ovog obrazovanja u programsku strukturu elementarne op{teobrazovne {kole nije sporno), opravdano je opredeliti se za naziv tehni~ko obrazovanje, nezavisno o tome da je re~ o vaspitno-obrazovnom podru~ju ili nastavnom predmetu. Treba naglasiti da je tehni~ko obrazovanje pretpostavka nastave tehni~kog obrazovanja (bez tehni~kog obrazovanja nije mogu}a nastava tehni~kog obrazovanja), a nastava tehni~kog obrazovanja pretpostavka je metodike nastave tehni~kog obrazovanja, pa bez nastave tehni~kog obrazovanja (tehni~kog obrazovanja) nije mogu}a metodika nastave tehni~kog obrazovanja (tehni~kog obrazovanja). (3) Metodika nastave tehni~kog obrazovanja (tehni~kog obrazovanja) je nastavno-nau~na disciplina koja prou~ava vaspitanje i obrazovanje u nastavi tehni~kog obrazovanja na svim stepenima {kolovanja, a prvenstveno u osnov-noj {koli. S obzirom da eminentno prou~ava pedago{ki fenomen - vaspitanje i obrazovanje, ona je pedago{ka nau~na disciplina, ali je prvenstveno i nau~na disciplina tehni~kih nauke. Me|utim, razlikuje se predmet {to ga prou~ava metodika nastave tehni~kog obrazovanja (vaspitanje i obrazovanje sadr`ajima tehni~ke kulture) od predmeta kojeg prou~avaju tehni~ke nauke. U svojoj biti metodika nastave tehni~kog obrazovanja (kako je ve} re~eno) je interdisciplinarna nau~na disciplina. Prema tome, trijada termina: tehni~ko obrazovanje, nastava tehni~kog obrazovanja i metodika nastave tehni~kog obrazovanja konstitui{u i sasvim odre|ene sadr`aje i na~in realizacije vaspitanja i obrazovanja tehni~kog obrazo15/ J. Milat, Teorijske osnove metodike politehni~kog osposobljavanja, [kolske novine, Zagreb 1990. g. 16/ Isto.

40

vanja prvenstveno u nastavi osnovne {kole i vannastavnim aktivnostima, ali i na svim nivoma i stepenima {kolovanja. Njihov me|usobni odnos i funkcija uslovljeni su vaspitno-obrazovnim ciljem (vrsta {kole) i psihofizi~kim statusom u~enika.

3.5. Pojam tehnike U savremenom je svetu pojam tehnike nesumnjivo va`an, a za razumevanje uloge tehnike u savremenom obrazovanju obavezno je razmotriti genezu tog pojma. Poznata su mnogobrojna tuma~enja zna~enja pojma i termina tehnike. Na raspolaganju za to su razli~iti izvori.17/ Uzeli smo neke od njih. Tehnika je skup svih sredstava za rad i svih radnih procesa kojima se ~ovek slu`i u proizvodnji (. . .) predstavlja materijalno utelotvorenje znanja i ve{tina koje je ljudsko dru{tvo sakupilo u mnogovekovnoj borbi za ovladavanje prirodnim silama. Ona se (. . .) razvija prema tome pod delovanjem prirodnih nauka (. . .) ali ona sa svoje strane i daje podsticaj prirodnim naukama i stvara im savr{enija pomagala za nova otkri}a.18/ Tehnika je i nauka u interaktivnom odnosu. Iz navedenog proizlazi da se tehnika kao dru{tveno-istorijska kategorija menja i razvija uporedo s razvojem dru{tva i ~oveka, nauke i proizvodnje. Re~ je o dijalekti~ki neraskidivom jedinstvu proizvodnje i nauke. Ono ima svoj izraz upravo u tehnici, jer rezultat je primene nauke, rada i prakti~nog iskustva ~oveka u proizvodnji. Tehnika je sastavni deo i produkt civilizacije i kulture. U njoj se kontinuirano i racionalno materijalizuje deo generacijskog iskustva ~oveka. Tehnika, prema tome nije suprotnost ljudskoj kulturi ve} je kao duhovna stvarala~ka snaga, kao prakti~no izvo|enje i kao predmet i sama bitno podru~je ljudske kulture.19/ Analiza ovih tuma~enja pojma tehnike pokazuje da je to slo`en fenomen i da nije mogu}e dati njegovu jednozna~nu definiciju. Iz navedenih tuma~enja mo`emo izvu}i neke bitne dimenzije sadr`aja pojma tehnike. One su zahva}ene s filozofskih, antropolo{kih, socijalnih, prirodnonau~nih i radno-aktivnih stanovi{ta. Analiza pojma tehnike, dakle, pokazuje da taj pojam ima tri osnovna zna~aja.17/ Nave{}emo neke: Filozofski rje~nik, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1989.; Priru~ni leksikon, Znanje, Zagreg 1959.; M. Velimirovi}, Ilustrovani leksikon tehni~kih znanja, Panovan, Zagreb 1967.; Enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krle`a, Zagreb 1969. g. 18/ Enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krle`a, Zagreb 1969. g. 19/ Vidi: H. Frankiewich, Werunterricht im Rahmen der politechnischen Bildung, Stuttgart 1970, i J. Milat, Teorijske osnove metodike politehni~kog osposobljavanja, [kolske novine, Zagreb 1990. g.

41

Pod tehnikom podrazumevamo potencijalne osobine, aktivnosti i ciljeve subjekta. Time je, po prvom zna~enju, zahva}ena antropolo{ka dimenzija (umetnost, nauka, prirodne nauke...). Drugo zna~enje karakteri{e tehniku kao znanja: tehni~ka sredstva, proizvodne tehnike, rezultati proizvodnje, ma{ine... Tre}e zna~enje tehnike je znanje u smislu: ve{t ~ovek, majstor, majstorstvo... Tehnika je deo kulturnog dobra i generacijskog iskustva i kao takva se transponuje u pedago{ki diskurs kao neizostavan deo vaspitno-obrazovnog procesa, njegovih ciljeva i na~ina njihova postavljanja, sadr`aja, metoda rada, izvora znanja i evaluacijskih procesa.

3.6. Razvoj tehnike Razvoj tehnike se ne mo`e analizirati izdvojeno iz ukupnog razvoja nekog dru{tva. Prema tome tehniku uvek treba posmatrati u njenim interakcijama sa socijalnim, kulturnim i ekonomskim aspektima dru{tvene proizvodnje. Razvoj tehnike se mo`e posmatrati s razli~itih stanovi{ta i mogu se izvesti razli~ite klasifikacije razvoja, zavisno o odabranim polaznim kriterijumima. Neki od kriterijuma uslovno u fokus stavljaju tehni~ku produkciju, drugi interakcije s dru{tvom, a tre}i u obzir uzimaju polo`aj ~oveka, odnosno njegov odnos prema prirodi ili pove}anje njegove autonomnosti. Razmatraju}i tehniku kao samorazvijaju}i sociotehni~ki sistem i stavljaju}i naglasak na nivo mehanizacije, P. Naville20/ razvoj tehnike deli na sedamnaest kategorija odnosno nivoa, primenjuju}i funkcionalnu analizu rada sa strukturnim elementima izvo|enja, planiranja i kontrole. S obzirom na to da navedena klasifikacija upu}uje na razne tehnike i njene razvojne etape navodimo je: ruka, ru~ni rad, ru~ni alat s pogonskom snagom, mehanizovan alat s ru~nom komandom, mehanizovani alat s nepromenjivim operativnim ciklusom (samo jedna funkcija), mehanizovani alat s programiranom komandom (sled funkcija), mehanizovani alat s daljinskom komandom, stavljanjem ma{ine u pokret umetanjem alata ili materijala, merna karakteristika proizvoda, signalizacija merne vrednosti, registrovanje proizvodnje, menjanje brzine, polo`aja i smera na osnovu merenja karakteristika, identifikacija i izbor odgovaraju}ih opcija, naknadno menjanje rada ma{ine, menjanje rada ma{ine za vreme njegovog rada, predvi|anje `eljenih u~inaka i samoprilago|avanje. Ova se lestvica nivoa mehanizacije zasniva na dvema karakteristikama: s jedne strane ljudski izvr{ilac je sve manje rukama i mozgom povezan s radnjama ure|aja, a s druge strane ure|aj radi samostalnije preuzimaju}i sve ve}i broj ljudskih funkcija.21/20/ 21/

P. Naville, U susret automatiziranom dru{tvu, [kolska knjiga, Zagreb 1999. g. Isto.

42

Objektivizacija ~oveka u radu pomo}u tehnike pokazuje tendenciju tehnizacije materijalne proizvodnje, tehnizacije socijalnih odnosa putem organizacije rada i tehnizacije mentalnih funkcija. Prate}i globalne tendencije promena u ljudskom radu, mo`e se uo~iti da tehnika indicira procese progresivne intelektualizacije ljudskog roda. U tom je kontekstu uo~ljivo da tehnika bitno uti~e na promene u strukturi obrazovnih potreba i na odvijanje vaspitno-obrazovnih procesa.

3.7. Pojam tehni~kog obrazovanja (tehni~ke kulture) Obja{njavaju}i odre|enje trijade termina delimi~no je obja{njen i pojam tehni~kog obrazovanja. Po{to je prethodno detaljnije definisan i pojam tehnike uz naznaku postojanja raznih aspekata, da bi smo temeljnije objasnili pojam tehni~kog obrazovanja. Kad je u pitanju pojam kulture tako|e su poznata mnogobrojna tuma~enja zna~enja pojma i termina kulture. I za to su na raspolaganju razli~iti izvori.22/ Re~ kultura latinskog je porekla (cultus), {to zna~i gajenje, nega, vaspitanje, obra|ivanje, staranje. Prakti~na upotreba pojma kultura datira od XVIII veka u Nema~koj, a godine 1971. Tylor pojmu kultura daje nau~no odre|enje.23/ Prema Tyloru, kultura je slo`ena celina koja uklju~uje znanje, verovanje, umetnost, moral, pravo, obi~aje i sve druge sposobnosti i navike koje je ~ovek stekao kao ~lan dru{tva, a A. Kroeber pi{e da je kultura masa nau~enih i dalje predanih reakcija, navika, ideja, vrednota pona{anja koja izazivaju, te da je ona istovremeno celina proizvoda dru{tvenog ~oveka. Od mnogobrojnih definicija kulture, navedimo najkra}u: Rekne{ li neko a, mora{ re}i i neko b24/ kao uklju~nost u samorazvijaju}i kontekst poznat isklju~ivo pripadnicima iste kulture. Kad bi se analizirao ve}i broj definicija jasno proizilazi da je kultura jedna od najbitnijih karakteristika ~oveka i ljudskog dru{tva uop{te. Kultura se mo`e odrediti tek onda ako se pojedinac posmatra u kontekstu dru{tvene celine i u njihovoj me|usobnoj interakciji. To ne zna~i da kultura ne sadr`i komponentuI ovde }emo navesti neke: B. Klai}, Rje~nik stranih re~i, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1989.; Priru~ni leksikon, Znanje, Zagreg 1959.; Filozofski re~nik, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1989.; Pedago{ka enciklopedija I, [kolska knjiga, Zagreb 1989. g. 23/ Vidi: E. Kale, Uvod u nauka o kulturi, [kolska knjiga, Zagreb 1982. g 24/ @. Puhovski, Kontekst kulture, Kulturni radnik, Zagreb 1979, g.22/

43

individualnosti pojedine osobe, ve} da je kultura u celini i po svome smislu bitno dru{tveni fenomen. Zato i postoji velik broj odre|enja pojma kulture. Prona|eno je 257 razli~itih odre|enja kulture. Iz prona|enih odre|enja o~igledno je da se pojam kulture defini{e na razli~ite na~ine. Ono {to je zajedni~ko ve}em broju definicija jeste da sadr`aj pojma kulture uklju~uje razli~ite aspekte ljudskog razvoja. Zatim, definicije implicitno sadr`e tezu o klju~nom zna~enju kulture proizvodnje za odr`anje i razvoj dru{tva. U tom se kontekstu podrazumeva i veza kulture i vaspitanja kao razvojnih dru{tvenih procesa. Iako se mo`e re}i da je vaspitanje u nekom dru{tvu kulturni fenomen i sadr`aj odre|ene kulture, istovremeno je, {to valja posebno naglasiti, i kultura sadr`aj vaspitnih procesa. Iz interakcije vaspitanja i kulture, {to je klju~na teza sledi zaklju~ak da me|usobnost kulture i vaspitanja name}e celinu kulturne produkcije nekog dru{tva kao vaspitni sadr`aj. Institucionalizacija vaspitanja u {koli otvara problem artikulacije kulture kao sadr`aja vaspitanja i obrazovanja. Alternative, koje se odnose na terminolo{ko i pojmovno odre|enje aspekata kulture i njene artikulacije u vaspitno-obrazovnom procesu (vaspitno-obrazovnog podru~ja), naj{ire gledaju}i, ne dovode u pitanje tehni~ko obrazovanje kao bitan aspekt sadr`aja vaspitanja i obrazovanja. tehni~ko obrazovanje legitiman je aspekt kulture, a time i sadr`aj vaspitanja i obrazovanja. Iako tehni~ko obrazovanje zbog razli~itih ~inilaca, kao {to su tradicija, filozofija obrazovanja, na~in institucionalizacije vaspitanja, razvijenost dru{tva itd., ima razli~ite statuse, polo`aje, obim i terminolo{ka odre|enja, nema vaspitno-obrazovnog sistema koji ne uklju~uje tehni~ko obrazovanje kao vaspitno-obrazovni sadr`aj. Dakle, pojam tehni~kog obrazovanja obuhvata ljudsku produkciju u podru~ju prirodnonau~nih i dru{tveno-humanisti~kih nauka, principa organizacije i funkcionisanja savremenog (tehni~kog) dru{tva, kvalifikacije, kompetencije i karakteristike li~nosti potrebne za `ivot i rad u savremenom dru{tvu.

3.8. Razvoj ideje tehni~kog obrazovanja u savremenim reformskim pravcima (1) Osnovne odrednice u razmatranju odnosa {kole i tehni~kog razvoja mo`e se ograni~iti na slede}a bitna tri odre|enja: kulturu, socijalne odnose i tehni~ki razvoj. Odnos {kole i tehni~kog razvoja mo`e se analizirati na temeljima me|uzavisnosti nazna~ena tri odre|enja. Na osnovu brojnih analiza odnosa tehni~kog razvoja i institucionalizovanih ({kolskih) oblika reprodukcije op{tetehni~kih i specijalnotehni~kih znanja mo`e se prihvatiti argumentacija o zakonomernosti veza tehni~kog razvoja i 44

razvoja {kole.25/ Ta se argumentacija odnosi pre svega na diferencijaciju {kolskog sistema. Tehni~ki razvoj prati rast i diferencijaciju {kolskog sistema. Nakon razvoja sistema elementarnog obrazovanja razvijale su se institucije profesionalno-tehni~kog obrazovanja (razli~iti tipovi srednjih, vi{ih i visokih {kola). Ovde ne bi trebalo zapo~injati analizu diferencijacije elemenata koji se ti~u inkorporiranja sadr`aja tehni~kog obrazovanja u {kolu. Diferencijaciju {kolskih sistema tehni~kog obrazovanja zakonomerno prati kvantitativna ekspanzija institucionalnog obrazovanja. Osnovna j{kola je, uz ve}e ili manje odstupanje, uspostavljena kao standard tokom XIX veka. Nakon uspostavljanja nacionalnih sistema elementarnog obrazovanja kao standarda obrazovanja zapo~eo je proces razvoja odnosno kvantitativne ekspanzije stru~nog {kolstva. Slede}a se zakonomernost odnosa tehni~kog razvoja i razvoja {kole ti~e odnosa op{teg i stru~nog obrazovanja. U sagledavanju odnosa op{teg i stru~nog obrazovanja vredi zakonomernost: {to je ve}i nivo op{teg obrazovanja, to je manje vremena potrebno za usvajanje stru~nog.26/ U kontekstu navedenih odnosa tehni~kog razvoja i {kole menjao se i status tehni~ke kulture/obrazovanja kao obrazovne kategorije. Jedan od bitnih uticaja tehni~kog razvoja na {kolu jest podudarnost tehni~kog razvoja i potreba za permanentnim reformisanjem {kolskih sistema. Te se promene ti~u i promena organizovanja elemenata {kolskog sistema, i unutra{njeg preobra`aja {kole. Time se sadr`ajno menja odrednica {kole kao pedago{ki stimulativne sredine u~enja i pou~avanja. [kola sve vi{e postaje socijalna sredina koja nema za cilj samo pripremu za `ivot ve} je i sama `ivot. Procesima didakti~ke prerade sadr`aji tehni~kog razvoja, transformisani u kulturno i obrazovno dobro - tehni~ko obrazovanje/kultura postaju eminentno obrazovni sadr`aji. Njihov esencijalni deo, kao na primer informatike i drugih sadr`aja, ulazi u korpus elementarnog sadr`aja obrazovanja, pa i njegovih pretpostavki obrazovanja. U tom se kontekstu spominje informati~ka pis menost, tehni~ka pismenost, funkcionalna pismenost i druge vrste pismenosti. Navedeno je posledica sve ve}e intelektualizacije ljudskog rada. Trend integracije vremena u~enja i vremena rada upu}uje na zaklju~ak da su veze rada i obrazovanja vrlo slo`ene, a to se vidi iz odlika najpropulzivnijih grana25/ Commision Memorandum on Vocational Training in the European Community in the 1990 s; J. L. Goodlad, A Place Colled School: Prospects for the Future, New York 1984.; B. Lipu`i}, Izobra`evalni trendi v zahodni Evropi, Educa, Nova Gorica 1993.; Structures of the Educational and Initial Training System in the Member States of the European Community, EURYDICE, Brussels 1990. g. 26/ M. Petan~i}, Odnos op{teg i stru~nog obrazovanja, Pedago{ki centar za stru~ne {kole, Reka 1959. g.

45

proizvodnje u kojima udeo obrazovanja u tehni~kom razvoju postaje jo{ ve}i. Prema tome, u koncepcijama i i istra`ivanjima promena u obrazovanju, koncepcija obrazovanja, planiranje {kolskih reformi i uvo|enju novih pedago{kih koncepcija redefinisanjem pedago{ko-didakti~kog statusa tehni~kog obrazovanja/ kulture jedno od najva`nijih pitanja budu}eg tehni~kog razvoja.27/ Imaju}i u vidu me|uzavisnost razvoja {kole i tehni~kog razvoja kao i navedeno zna~enje tehni~kog obrazovanja u reprodukciji i daljnjem tehni~kom razvoju, opravdano je posebnu pa`nju obratiti na genezu razvoja tehni~kog obrazovanja u razvoju obrazovanja i razli~itim koncepcijama obrazovanja. Razli~ite studije o genezi tehni~kog obrazovanja/kulture kao obrazovnog dobra polaze od razli~itih kriterijuma za odre|ivanje razvojnih etapa tehni~kog obrazovanja/kulture. S toga se opredelimo za analizu tehni~kog obrazovanja/kulture s obzirom na: razvoj ideje tehni~kog obrazovanja u pedago{kim koncepcijama i doktrinama do XX veka, razvoj ideje tehni~kog obrazovanja u pedago{kim koncepcijama reformskih pravaca, i savremeno teorijsko i prakti~no-pedago{ko utemeljenje tehni~kog obrazovanja u podru~ju elementarnog obrazovanja. (2) Razvoj ideje radno-tehni~kog obrazovanja kao obrazovnog sadr`aja do XX veka sastavni je deo razvoja pedago{kih teorija i koncepcija. Mogu}e ga je analizirati i klasifikovati s razli~itih stanovi{ta. Ve} su se pedagozi renesanse i humanizma zanimali za radno-tehni~ko obrazovanje. Iako se tom temom ne bave eksplicite, o~ita je promena pogleda na rad i radno-tehni~ko obrazovanje. Osnovnom metodom sticanja znanja smatraju aktivnosti u~enika. Najpoznatiji su predstavnici humanizma i renesanse: Vittorino da Feltre (1378-1477), Erazmo Rotterdamski (1467-1536), F. Rabelais (14941553), T. Morus (1478-1535) i Toma{ib Campanella (1568-1639). Oni razvijaju koncepciju prirodnog ~oveka. U pedago{kim koncepcijama toga vremena treba posebno ista}i pedago{ku praksu benediktinaca, franjevaca i drugih crkvenih redova koji su visoko cenili rad i radno-tehni~kom obrazovanju pridavali posebni zna~aj. Zbirno se mo`e zaklju~iti da navedeni teorijski i prakti~ni poku{aji predstavljaju anticipaciju savremene pedagogijske teorije o radnom vaspitanju i tehni~kom obrazovanju/kulturi kao sastavnom delu vaspitanja i obrazovanja.28/27/ Vidi: Antologija filozofskih tekstova s pregledom povjesti filozofije, [kolska knjiga, Zagreb 1954.g.; T. Morus, Utopija, Kultura, Zagreb 1952.; M. Zaninovi}, op{ta povijest pedagogije, [kolska knjiga, Zagreb 1988.; V. Bazala, Pregled povijesti nauke, [kolska knjiga, Zagreb 1980. g. 28/ Isto.

46

U Velikoj didaktici J. A. Komensky (1592-1670) razvija metodiku radnog vaspitanja uzimaju}i za sadr`aj rada zanatsko-manufakturni na~in proizvodnje kao najrazvijeniju tehnologiju toga doba.29/ Zlatnim didakti~kim pravilom raditi se u~i rade}i ovaj autor ugra|uje radno-tehni~ko vaspitanje kao sastavni deo pedago{ke doktrine. Kao ideolog osnovne {kole J. A. Komensky zanatske politehni~ke sadr`aje ugra|uje kao sastavni element u program osnovne {kole. Povezuju}i teoriju i praksu, `ivot i {kolu, razum, srce i ruku, J. A. Komensky stvara celovitu novovekovnu pedago{ku sintezu vaspitanja i veliki pedago{ki sistem.30/ U tom se smislu mo`e zaklju~iti da je prvi sistemati~ar osnovnog obrazovanja J. A. Komensky s nagla{eno futuristi~kim dimenzijama najavio razvoj pedago{ke teorije radno-tehni~kog vaspitanja i obrazovanja, a neka je pitanja re{avao za svoje vreme na primeren, ali i danas prihvatljiv na~in. Jean Jacques Rousseau (1712-1778) ideje o radno-tehni~kojm obrazovanju/kulturi je izlo`io u svom kapitalnom delu Emile ili o odgoju 1762. godine. Polaze}i od shvatanja ~oveka kao prirodnog bi}a, Rousseau razvija teoriju prirodnog vaspitanja i izla`e svoje poglede na radno vaspitanje. Radno-tehni~ko obrazovanje jeste sadr`aj, sredstvo i metoda razvoja i samousavr{avanja de~je prirode. Pri pogledu sadr`aja Rousseau odabire gledi{te zanatskog politehnizma. Pritom akcentira op{teobrazovnu mogu}nost obrta i sagledava dijalektiku zavisnosti op{teg razvoja i specijalnog formiranja. Daju}i radno-tehni~kom vaspitanju psiholo{ko i socijalno utemeljenje, Rousseau upu}uje na pedago{ko zna~enje neposrednog rada u~enika. To je u celosti podudarno s njegovom naturalisti~kom teorijom vaspitanja. Teoriju radnog i politehni~kog vaspitanja Rousseau je zasnovao i s obzirom na odnos vaspitanja i dru{tveno-tehni~kog razvoja na kreativan na~in re{avaju}i problem razvoja de~je prirode i radno-dru{tvene specijalizacije. Po tim teorijskim dometima Rousseau je u mnogo ~emu i na{ savremenik.31/ Najpoznatiji pedago{ki teoreti~ar radnog vaspitanja i obrazovanja koji je sav svoj rad posvetio radno-tehni~kom vaspitanju i obrazovanju bio je J. H. Pestalozzi (1746-1827). Za razliku od naturalisti~kog, realisti~kog i pedocentristi~kog zasnivanja radno-tehni~kog vaspitanja i obrazovanja u delima J. A. Komenskog i J. J. Rousseaua J. H., Pestalozzi je utemeljiva~ socijalno-humanisti~ke koncerjcije radnog vaspitanja i obrazovanja. Svoju teoriju razvija u uslovima rnanufakturnog na~ina proizvodnje, zna~ajnije socioekonomske segmentacije dru{tva i pauperizacije radnog stanovni{tva [vajcarske. Neosporna je orijentacija Pestalozzija na politehnizam.J. A. Komensky, Velika didaktika, Pedago{ka obzorja, Novo Mesto 1995. g. J. A. Komensky i tehnika njegovog vremena, u ~asopisu Pedago{ki rad, br.5-6/1961. g. J. A. Komensky, Velika didaktika, HPKZ, Zagreb 1971. g. 31/ V. Schmidt, Razvoj Roussejevih pedago{kih ideja, Ljubljana 1959. g.; M. Zaninovi}, op{ta povijest pedagogije, [kolska knjiga, Zagreb 1988. g.; J. J. Rousscau, Emill ili ob uzgoju, HPKZ, Zagreb 1887. g.; E. [oo{, Dru{tveno-pedago{ka misao Jean Jasquesa Rousseaua, Zbornik za historiju {kolstva i prosvjete, Ljubljana 1979. g.30/ 29/

47

(3) Razvoj ideje tehni~kog obrazovanja/kulture u savremenim reformskim pravcima podrazumeva teorijski heterogene poku{aje odre|ivanja odnosa {kole i tehni~kog razvoja te preispitivanja uloge obrazovanja u industrijskom dru{tvu. Zatim, tu uklju~ujemo i razli~ite poku{aje reformisanja {kole. Svim tim savremenim reformskim pravcima veoma je te{ko prona}i zajedni~ko ishodi{te, kao i zajedni~ko odre|enje, jer su nastali u razli~itim filozofskim, socijalnim i {kolskim tradicijama u konkretnim dru{tvenim i tehni~ko-tehnolo{kim prilikama. Reformski su pravci tematizovali radno-tehni~ko obrazovanje kao slo`eni problem i nastojali re{iti mnogobrojne didakti~ko-pedago{ke aspekte odnosa obrazovanja i tehni~kog razvoja. Taj se problem nije sagledavao samo na simplificiranom nivou zamene ili dopune sadr`aja obrazovanja. Tehni~ko-tehnolo{ki i radni sadr`aji, kao i tehnolo{ki procesi uzimani su za model odvijanja vaspitno-obrazovnog procesa. Zatim, didakti~ki medij se zasniva na novim tehnolo{kim re{enjima. Pedago{ki moto J. Deweya u~iti radom (learning by doing) postaje vode}i princip raznih reformskih pravaca, s tim da se uo~avanje razlika odnosi na razli~ito shvatanje i didakti~ko oblikovanje kategorije rada. Me|utim sama ~injenica da rad ulazi u podru~je sagledavanja pedago{kih i didakti~kih rasprava pokazuje da se tom kategorijom u pedago{ki diskurs uklju~uje tehni~kotehnolo{ka dimenzija ljudskog rada, odnosno tehni~ko obrazovanje/kultura kao op{teobrazovno dobro ( prelaz iz XIX u XX vek). U razli~itim se reformskim pravcima razli~ito pristupalo tehnolo{koj kulturi i tehni~kom razvoju. Iskazivao se teorijski odnos prema nastupaju}oj industrijalizaciji. Ovde se prihvatljivom smatra klasifikacija koja polazi od slede}ih pravaca {kole rada: manualisti~ka koncepcija radne {kole, koncepcija slobodnog duhovnog rada, pragmatisti~ko-instrumentalisti~ka koncepcija i radne {kole, {kola akcije, aktivna {kola - funkcionalisti~ka pedagogija i koncepcija {kole rada psihofizi~kog smera.32/ Manualisti~ka ko