Islamska zajednica u BiH

Univerzitet u Sarajevu

Fakultet islamskih nauka Sarajevo

SKRIPTA IZ METODIKE VJERSKE NASTAVE( Akademska 2012./13. )

Radili : Samir Mehić

Semir Jahić

METODIKA NASTAVE ISLAMSKE VJERONAUKE- Mujesira Zimić-Gljiva

TEORIJSKA POLAZIŠTA-Marko Pranjić-str. 13-30

Nastavna metodika povezana je sa svim disciplinama koje omogućuju šire i dublje sagledavanje odgojno-obrazovno-infomativnih problema (filozofija, teologija itd.), odnosno s disciplinama iz kojih se uzimaju sadržaji, nastavni program određenog predmeta ili odgojno-obrazovnog područja. Prvenstveni zadatak nastavne metodike ipak je rjšavanje problema načina predavanja, prenošenja i usvajanja sadržaja, tretiranje odgajanika u nastavi, te odnosa između odgajanika i odgajatelja (učenika i nastavnika).

Nastava je temeljni dio školskog rada u kojem se planski i organizirano provodi odgoj i obrazovanje učenika prema propisanom nastavnom planu i nastavnom programu.

Definiranje pojmova metoda, metodika i metodologija

Metoda označava smišljen i ustaljen postupak kome je zadatak postizanje cilja, odnosno metoda je ustaljen i smišljen način obavljanja neke djelatnosti. Osnovna podjela metoda je na: 1. Racionalna (omogućuje spoznaju porestvom misaonog raščlanjivanja i razvijanja pojmova) i 2. Empirijska (se temelji na postpucima koji su izravno vezani za uskustvo).

Metodika dolazi od grškog pridjeva metodikos, odnosno kasnolatinskog methodicus. Označava način primjene neke metode ili različitih metoda u odgojno-obrazovnom procesu, odnosno znanstvenom istraživanju. U pedagogiji se često upotrebljava u sprezi sa pojmom nastava, pa tako imamo sintagmu nastavna metodika ili metodika nastave, a to je pedagogijsko proslijeđe koje promiče zakonitosti odgoja i obrazovanja kroz nastavne predmete i preko cjelokupnog odgojno-obrazovnog područja.

Metodologija je kritičko proučavanje primijenjenih metoda na području bilo kojeg znanstvenog sektora, a kad je riječ o pedagogiji onda je to „sustavno proučavanje metoda koje se primjenjuju u sklopu odgojnih i didaktičkih situacija“.

Nastavna metodika

Pod nastavnom metodikom razumijevamo pedagogijsku disciplinu koja sustavno promiče zakonitosti odgoja i obrazovanja putem pojedinih nastavnih predmeta ili određenih skupina nastavnih predmeta (aprilski rok 2013).

Podjela nastavnih metoda

Ima li se u vidu izvor znanja nastavne metode se dijele u tri skupine: verbalne (govor), zorne (slika) i praktične (praksa). Druga klasifikacija je ona koja počiva na dva važna faktora: nastavniku i učeniku. Treća klasifikacija obuhvaća vježbanje (samostalne, laboratorijske, praktične). Daljna podjela tiče se informacijskih procesa socijalne interpretacije, osobnosti učenika i promjene ponašanja. I najkompletnija podjela jest ona koja svrstava u tri skupine: 1. Nastvane metode zasnovane na motrenju i pokazivanju, 2. Nastavne metode zasnovane na riječima, 3. Zasnovane na praktičnim aktivnostima.

1

Kriterij primjene metoda u nastavi

Osnovni kriteriji primjene metoda u svakoj nastavi su: prilagođenost cilju, prilagođenost sadržaju, prilagođenost odgajaniku, prilagođenost odgajatelju i prilagođenost situaciji.

Prilagođenost cilju i sadržaju treba imati na umu pri izboru nastavnih metoda. Primjenjivat će se takve metode koje će maksimalno poštovati sadržaj, a i jamčiti postizanje zacrtanog nastavnog cilja. Metode se moraju prilagoditi i učeniku, mora se obratiti pažnja na njegov psihofizički razvoj, prirođene sposobnosti, sklonosti, interse i njegovo predznanje o metodama. Situaciji prilagođena upotreba metoda drži važnim faktorom uređenost i opremljenst prostora, npr. pokretni namještaj, različite ploče, projektor, video itd.

DRUŠTVENI OBLICI NASTAVE-Marko Pranjić, str 59-78

Unutar mnoštva nastavnih oblika postoje oni koji se svode pod naziv interakcijski nastavni oblici, a tu spadaju društveni oblici nastave, grupna nastava, projektna nastava, pitanje-odgovor-istraživanje nastava te programirano učenje i programirani mediji.

Pod drštvenim nastavnim oblicima razumijeva se „umijeće i način organiziranja i struktuiranja interakcije između učenika i nastavnika te učenika međusobno“, a kao popratni oblici pojavljuju se: individualni rad, rad u parovima, rad po skupinama i frontalni (čelni) rad.

U grupnoj nastavi riječ je o poticajima koji dolaze od nastavnika, o istraživanju i izlaganju učenika samih, te zajedničkoj diskusiji.

Čelna (frontalna) nastava

Karakteristike čelne nastave: 1. Unutar čelne nastave nastavnik ima isključivo ulogu ravnanja, nadziranja i vrednovanja, 2. Međusobna suradnja učenika je ograničena, komunikacija između učenika i nastavnika je svedena na pozornost učenika, 3. Kod mnogih predmeta učenici većinu vremena provode sjedeći i gledajući naprijed u nastavnika, ploču, bilježnicu i udžbenik, 4. Čelna nastava je obično tematski struktuirana te usmjerena na kognitivni aspekt učenika, 5. Stvarnost je najčešće verbalno reproducirana.

Sat čelne nastave

Izgleda obično ovako: 1. Nastavnik uvodi u nastavnu jedinicu, 2. Nastavnik pokreće nastavni proces, 3. Nastavnik nudi novo gradivo, 4. Nastavnik provjerava stupanj usvojenosti novog gradiva, 5. Nastavnik zadaje domaće zadaće.

Za čelnu nastavu je karakterističan i rad s pomagalima, kao što su: ploča, bilježnica, projektor, radni listovi i sl.

Nedostaci čelne nastave

To su sljedeći nedostaci: 1. Čelna nastava zapostavlja društvenoodgojni vid nastavnog procesa, 2. Čelna nastava vodi ka vezanosti za nastavnika, 3. Čelna nastava ne motivira individualni rad, 4. Učenik je isključivo primalac, 5. Ne postoji nikakva mogućnost kritike ovog oblika nastave.

2

Prednosti čelne nastave

Ona ima i svoje prednosti: 1. Ona je ekonomična jer se njome štedi puno vremena, omogućava da se nastavnik istodobno obraća svim učenicima, 2. Vrlo je jednostavan društveni oblik nastave, 3. Olakšava disciplinske mjere, 4. Veoma je prikladna tamo gdje treba posredovati nastavne sadržaje koji nisu komplicirani.

Rad u parovima

Rad u parovima sastoji se u tome da dvoje učenika kao par obavljaju ili obave isti zadatak što im ga je sasvim precizno naznačio nastavnik. Aschersleben smatra da rad u parovima ima prednost pred pojedinačnim radom posebno kada je u pitanju uspjeh u učenju. Društvena zrelost partnera pozitivno utječe na zalaganje u učenju. Rad uparovima kao društveni oblik s metodičkog stajališta ne iscrpljuje toliko učenika. Omogućuje veću aktivnost.

Odvijanje rada u parovima

Rad u parovima se odvija na lsjedeći način: 1.nastavnik verbalno ili pismeno postavlja zadatak dvijici učenika te ih moli da odmah krenu s njim, 2. Partneri razmisle o zadatku, 3. Razgovarajući partneri traže zajedničko rječenje, 4. Na papir se pribilježe rezultati njihova rada, 5. Nakon isteka vremena, nastavnik traži da se posao privede kraju i da se o njemu izvijesti, 6. Jedan od partnera iznosi rezultate pred cijeli razred.

Za vrijeme rada, nastavnik obilaz pojedine parove da im dade informacije ukoliko su im potrebne. Pri vrednovanju treba pohvaliti one koji su dobro načinili svoj zadatak te zajednički otkloniti greške tamo gdje su one očite.

Pojedinačni rad

Pojedini učenik je nosilac nastavnog događaja. Ovaj se oblik najčešće koristi tamo gdje ima malo učenika. Prema koncepciji Helen Parkhurst, učenici rade pojedinačno, neovisno i samoodgovorno. Zadatak škole je da pomogne učeniku kako bi razvio vlastitu misoa, pa time motiviran uložio svu svoju snagu u stjecanje novih spoznaja i vještina. Nastavnik postaje savjetnik. Učinkovitost ovog oblika nastave moguće je evidentirati uz pomoć autokontrole, partnerske kontrole i kontrole koju provodi nastavnik.

Uloga nastavnika

Uloga nastavnika je da se zapita: 1. U kojoj je mjeri obrada postavljene teme prilagođena samom učeniku, bez velikog uplitanja nastavnika, 2. Koja su radna pomagala, radna sredstva, radni materiali potrebni za samostalan rad učenika, 3. Koje didaktičke postavke nosi sa sobom samostalni rad, 4. Koje bi se poteškoće mogle pojaviti tokom učeničkog rada te koja bi se posebna pripomoć u tom slučaju mogla ponuditi.

Rad u grupama

U rad u grupama spadaju (kao što je navedeno): čelna nastava, individualni rad, partnerski rad te rad u malim odnosno većim grupama.

3

Korijeni grupne nastave

Grupna nastava počiva na četiri teorije: 1. Grupnopedagoško polazište (Otto, Kerschensteiner, Gaudig)-interes tih pedagoga bio je okrenut prema novom obliku odgoja u zajednici unutar koje će se svatko slobodno razvijati, učiti jedan od drugog i zajedno biti odgovorni, 2. Učiti čineći (Dewey)-odgojne postavke počivaju na dječjoj radoznalosti,djeca jednostavno imaju potrebu za učenjem i djelatnošću, 3. Grupna dinamika (Lewin)-presudno je da se zna ko je lider u grupi, kakav je njegov odnos prema nastavnom sadržaju i kakav je afinitet suučenika prema njemu, 4. Društveno učenje-svrha je tog nastojanja da se učenicima omogući borba protiv prekomjerne dominacije onih koji ih poučavaju.

Faze planiranja

Razlozi formiranja: 1. Individualne potrebe i preduvjeti (prijateljstvo, simpatija, antipatija, spol), 2. Društveni preduvjeti, 3. Oblikovanje grupa na osnovu sposobnosti, nadarenosti, zalaganja, interesa, radnog tempa, 4. Oblikovanje grupa na osnovu zadataka, radno-tehničkih preduvjeta.

Koraci u oblikovanju radnih grupa

Prvi korak jeste davanje učenicima mogućnosti da se opredijele za grupu koju hoće. Drugi korak jeste točno slijeđenje usvojenih načela oblikovanja grupe te eventualna korekcija.

Područja zadataka

Male grupe su vrlo prikladne za tri područja zadataka: 1. Zadatke koji su uvjetovani radoznalošću, potrebom za učenjem i potrebom za istraživanjem, 2. Zadatke koji pretpostavljaju oblikovanje, konstruiranje i skiciranje, 3. Zadatke koji imaju za cilj ponavljanje i vježbe.

Uloga učenika i nastavnika

Nastavnici bi s obziro na grupu trebali: promatrati, slušati, čekati, savjetovati, bodriti, hvaliti, tolerirati male propuste, pripremati materijale itd. Oni su moderatori, organizatori i promatrači. Učenici treba da budu spremni dalje učiti, samostalno razmišljati, doživljavati i djelovati itd. Grupni rad pretpostavlja i kod nastavnika i kod učenika visok stupanj samodiscipline, sposobnost timskog rada i spremnost da se intenzivno bave konkretnim problemom.

Organizacijska šhema

Rad u malim grupama izgleda ovako: 1. Prikaz novih nastavnih tema, kratki uvod i objašnjenje, 2. Raspored zadataka tako da je svakom jasno što treba da čini, 3. Formiranje malih grupa koje će imati iste ili različite zadatke, 4.vrijeme rada male grupe treba da bude vremenski ograničeno, 5. Vrdnovanje, važno je da učenici vrednuju svoj rad.

Zapreke

U maloj grupi se mogu pojaviti i zapreke: 1. Konformizam (slaganje s grupom važnije od vlastitih ideja), 2. Selektivni odabir, 3. Narcizam, 4. Konkurentski odnos, 5. Ovisnost o autoritetu, 6. Potiskivanje (ne dati neugodnostima da izađu na površinu), 7. Perfekcionizam

4

(otklnjanje bilo kakve osobneslabosti, radiej napraviti glupost nego drugoga moliti za savjet), 8. Zatvorenost (moje slabosti se tiču samo mene), 9. Ziheraštvo (otklanjanje svake promjene kako bi se sačuvalo već poznato i uhodano), 10. Lijenost.

Funkcija nastavnika

Nastavnik je u grupi nenametljiv i neprimjetljiv koji iznalazi sve moguće načine da grupa što uspješnije obavi svoj posao. Njegova bi uloga bila: 1. Pomoći grupi da identificira vlastite potrebe, 2. Ne razbacivati snage nekorisno, 3. Motivirati sve članove, 4. Čuvati jedinstvo među članovima grupe, 5. Pomagati razmjenu mišljenja, 6. Znati vrednovati različite priloge, 7. Razjašnjavati nejasna mjesta, 8. Provesti sintezu vrednovanja.

USPJEŠNO POUČAVANJE I/ILI AKTIVNO UČENJE U NASTAVI VJERONAUKE-Mujo Slatina, str. 115-139

Učenje i poduka su zdrušeni, tj. neraskidivi procesi koji nikada ne idu jedno bez drugog. Osnovni cilj podučavanja je učenje.

Kada će podučavanje biti uspješno

Odogvor je: Kada nastavnik shvati da je njegova osnovna uloga pomoći učenicima u učenju; kada je pronikao u potrebe, interesovanja i želje svojih učenika, tj. kada je spreman i sposoban upoznati svoje učenike; kada je učenje aktivni a ne pasivni proces; kada su učenici motivirani za učenje, tj. kada su svjesni potrebe sticanja znanja i razine svojih stečenih znanja.

Podučavati znači pomoći učenicima u učenju

Učitelj mora biti osoba koa pomaže djeci u učenju, koja im pomaže da otkriju svoje sposobnosti, vlastitu moć, unutarnju mudrost i snagu, i tako svoje napredovanje uzmu u svoje ruke.

U ponašanju djeteta već u ranom periodu lahko raspoznajemo četiri izvorna akta ljudkse prirode: 1. Radoznalost, 2. Znatiželju, prirodnu pronicljivost, 4. Potrebu za aktivitetom.

U procesu podučavanja učitelj se interesira kako učenici misle, uče, pamte, surađuju i rade. On se interesira za njihove osjećaje, stavove, emocionalno učenje, što ih potiče, a što ometa u procesu učenja, kako da se nose sa teškoćama. Neophodno je odnos između učitelja i učenika bude otvoren, iskren i pun povjerenja. Dobar učitelj zna da nije moguće izbjeći javljanje pogrešaka u procesu učenja. On zna da učenik može pogriješiti, a da za to ne bude kažnjen, ukoren i ismijan. Ako učenik ne smije da pogriješi onda dolazi do straha. Učiteljeva zadaća nije da osuđuje dijete zbog pogrešaka koje čini iz neznanja i neizgrađenih vještina i navika. U ponašanju učitelja dijete treba da vidi njegovu iskrenost i dobru namjeru da mu se želi pomoći. Potrebno je uvijek imati na umu da svaki nastavni sadržaj nije automatski obrazovno dobro. Ake se nekim nstavnim sadržajem u učeniku ništa ne obrazuje (formira) onda se za taj sadržaj ne može reći da je obrazovno dobro. Nastavni sadržaj treba učiniti obrazovnim dobrom. Da bi se to uspjelo neophodno je uspostaviti istodobno funkcioniranje kognitivnih i nekognitivnih procesa učenja i podesiti ga za funkcioniranje ovih procesa. Podučavanje je stvaranje uslova u kojima dijete ima priliku da istražuje, da traga i otkriva, da se služi svojom inicijativom i vlastitim rasuđivanjem.

5

Uspješno podučavanje (aprilski rok 2013)

Podučavanje će biti uspješni kad: 1.učitelj shvati da je njegova osnovna uloga pomoći mladima u učenju, 2. Utvrdi pojedinačni stil učenja, 3. Uoči do koje mjere stil učenja učenika potiče ili ograničava njegovo učenje, 4. Identificira učenikove potrebe za učenjem, 5. Izabere odgovarajuće načine zadovoljavanja tih potreba, 6. Ostvari uvid u iskustva, osnovne sposobnosti i vještine učenika koje su neophodne za dato učenje i odredi način kako ih što djelotvornije iskoristiti, 7. Odredi moguće načine pomoći učeniku u ovom učenje, 8. Zacrta ciljeve učenja i plan akcije-aktivnosti učenja, 9. Pripremi i zajedno s učenikom provede dva-tri plana učenja, 10. Navikava učenika da redovito odvaja djelić vremena za odgovor na pitanje: „Šta sam danas naučio“.

Uspješno podučavanje je ono podučavanje koje čini da učenje bude aktivan, a ne pasivan proces.

Pojam aktivnog učenja

Učenje je proces u kojem se dijelom potvrđuju a dijelom razvijaju čovjekove individualne ljudkse snage na temelju odgovarajućih aktivnosti učenja koje se snažno vezuju za odgovarajuća obrazovna dobra.

Ciljevi i aktivnosti učenja

Nastava vjeronauke traži istodobno dosezanje kognitivnih i afektivnih ciljeva.

Podučavanje je uspješno kad se omogući djeci da zavire u sebe, da prate i osluškuju svoj unutarnji zov, da osjete vlastiti poznajni impuls, da kušaju svoje vještine i sposobnosti.

PEDAGOŠKI AKT U ISLAMSKOJ PODUCI-Mujo Slatina, str. 189-192

Izvornost islamskog učenja sadržana je ua ktu ispoljavanja života, tj. u čovjekovom aktivitetu. Islamom je obznanjeno da je duhovni uspon individue osnovni cilj svakog odgojnog nastojanja i osnovna zadaća svakog društva. Do valjane pouke i poduke ne može se doći slučajnim, površnim i rastrganim, tj. pedagoški i didaktički neosmišljenim učenjem i studijem. Do njih se može doći samo marljivim i neprestanim učenjem i studijem. Da bi se shvatila pitanja koja se u islamskom učenju izlažu, neophodan je napor koji se označava riječima odgoj i obrazovanje. Zato je neophodno Kur'an učiniti djelotvornim sredstvom odgoja i obrazovanja. Sadržaji islamskog učenja moraju se pedagoški i didaktički pojavljivati odgajaniku kao neposredan učitelj. Oni se trebaju učiniti takvima da prožimaju dječije srce i život, njihovo mišljenje i ponašanje. Kako nadahnuti duše odgajanika? U odgovoru na ovo pitanje valja poći od pedagoškog akta kao polaznog momenta svakog odgojnog nastojanja. Islamsko učenje traži da svaki pedagoški akt bude jedan mikrokosmos vrednota koje izviru iz njega. To znači da se vrijednosti istine, dobrote, ljepote, pravde, svetosti valjaju naći u svakom pedagoškom aktu.

PRILOG METODIČKOJ KOMPETENCIJI NASTAVNIKA ISLAMSKE VJERONAUKE-Edina Vejo, str. 245-249

Nastava islamske vjeronauke religijsko-kulturološki educira i duhovno odgaja. Nositelji koncepta islamske vjeronauke su nastavnici islamske vjeronauke. Ponekad se javlja briga i

6

frustrirajuće nezadovoljstvo koje izaziva uvid da nastavnik islamske vjeronauke uvijek i ne posjeduje kompetencije da ovaj predmet relaizira. Prvi utjecaj potiče od degenerativne dimenzije prirode škole, birokratizirane, opterećene udovoljavanju administrativnoj formi. Drugi utjecaj potječe iz područja strategijskog menadžmenta za nastavu islamske vjeronauke. Nerijetko početnu nedoumicu nastavnicima izazove početna faza nastave: pripremanje. Kruto zadovoljenje parametara klišeizirane pripreme za sat počesto nema nikakav efekat izuzev zadovoljenja forme bez i doticanja suštine. Inducirana odgojna promjena će trajati onoliko koliko je nastavnik prisutan, a priroda motiviranosti u ovom kontekstu je dobra ocjena ili bar izbjeći lošu ocjenu. Unutrašnje ponašanje ostaje nedirnuto. Preduvjet dopiranja do najdubljeg u osobi je nastavnikovo pripremanje za nastavu koje ima karakter logički artikuliranog i afektivno osviještenog procesa. Ovakvu pripremu za sat struktuiraju dvije komponente: prva, elementi logičko-osobnog struktuiranja sat, i. Drugo, kritička analiza 'feedback' informacije nakon sata.

Elementi logičko-osobnog struktuiranja sata

To su: 1. Naziv nastavne jedinice, 2. Naziv nastavne oblasti kojoj jedinica pripada, 3. Važnost nastavne oblasti kojoj jedinica pripada za islamski odgoj i obrazovanje, 4. Konkretiziranje zadataka sata, a. Kognitivno područje (koje pojmove želim da učenici na ovom satu usvoje), b. Koja psihomotorička umijeća učenici trebaju da savladaju, c. Afektivno-kognitivno područje (koje stavove, ponašanja, vrijednosti želimo da učenik usvoji), 5. Šta djeca već znaju o sadržaju koji se realizira u okviru nastavne cjeline, 6. Kako zaintrigirati učenike za sadržaj sata, 7. Predvidjeti i razraditi viziju sata, 8. Koja nastavna sredstva ću upotrijebiti na satu, 9. Kako ću osigurati povratnu informaciju o uspjehu sata.

TEMELJNA NASTAVNA UMIJEĆA- Chris Kyriacou

RAZVOJ NASTAVNIH UMIJEĆA

Uspješno poučavanje prvenstveno želi osmisliti nastavnu aktivnost za svakog učenika koja će uspjeti ostvariti onu vrst učenja koju je nastavnik želio i predvidio.

PRIRODA NASTAVNIH UMIJEĆA

Umijeće uspješnog poučavanja je vezano za razvitak sposobnosti odlučivanja i praktičnih umijeća. Poučavanje je i misaona i praktična djelatnost.

Obilježja nastvanih umijeća

Calderhead je predložio da se nastavna umijeća opišu sljedećim obilježjima: 1. namjera im je postići određeni cilj, 2. ona uzimaju u obzir određeni kontekst, 3. zahtijevaju preciznost i usklađenost, 4. izvode se umješno, 5. stječu se uvježbavanjem i praksom.

Poučavanje je složena spoznajna sposobnost koja se temelji na znanju o tome kako oblikovati i voditi nastavni sat, te znanju o gradivu koje treba poučavati.

Znanje nastavnika o poučavanju

Shulman tvrdi da to stručno znanjeuključuje: 1. znanje o gradivu, 2. znanje o širokim načelima i strategijama organizacije nastave, 3. znanje o nastavnim materijalima i programima vezanim za kurikulum, 4. znanje o poučavanju pojedinih tema, 5. znanje o

7

učenicima, 6. znanje o pedagoškim kontekstima, 7. znanje o pedagoškim ciljevima i vrijednostima.

ODREĐENJE TEMELJNIH NASTAVNIH UMIJEĆA

Nastavna se umijeća mogu opisati kao odjelite i smislene nastavničke aktivnosti koje potiču učenje. Razlikujemo tri važna elementa nastavnih umijeća: 1. znanje (nastavnikovo znanje o predmetu, učenicima, nastavnim metodama itd.), 2. odlučivanje (razmišljanje i odlučivanje kako najlakše postići predviđene pedagoške rezultate), 3. radnje (ponašanje nastavnika sa svrhom poticanja učenja učenika).

Najvažnije obilježje nastavnih umijeća je da su to sračunate i ciljane aktivnosti kojima je svrha uglavnom riješiti određeni problem. Problem je kako najlakše postići željene obrazovne ciljeve u vezi s učenjem učenika.

Koja su temeljna nastavna umijeća (april 2013)

Child tvrdi da su temeljna nastavna umijeća sljedeća: znanje o predmetnom gradivu i učenicima, priprema i planiranje, organizacija učenja (početak nastave, izlaganje, održavanje ritma nastave, uvježbavanje i zaključak), razredno rukovođenje (nadzor i disciplina), ocjenjivanje učenika i prosudba vlastitog rada.

Ocjenjivanje nastavnika

Wragg predlaže sljedeće kategorije na ocjenjskom obrascu nastavnika: priprema i planiranje, rukovođenje razredom, komunikacijske sposobnosti, učenički rad,ocjenjivanje i evidencija učeničkog rada, znanje o srodnim predmetima i odnos s učenicima.

Popis temeljnih nastavnih umijeća

To su: 1. planiranje i priprema, 2. izvedba nastavnog sata, 3. vođenje i tijek nastavnog sata, 4. razredni ugođaj, 5. disciplina, 6. ocjenjivanje učeničkog napretka, 7. osvrt i prosudna vlastitog rada. Između svih ovih kategorija postoji interakcija.

RAZVITAK NASTAVNIH UMIJEĆA

Studije su pokazale da sva ova nastavna umijeća nisu dovoljna kad netko počinje raditi u nastavi, nego da je potrebno razviti cijeli niz nastavnih umijeća. Drugi izvor podataka o tome kako razviti nastavna umijeća su sikustva iskusnih nastavnika u praćenju i poboljšavanju svoji nastavnih umijeća.

Razvojne faze

Perotti o tome kako se stječu i poboljšavaju nastavna umijeća govori o tri faze: 1. kognitivna (shvatiti promatranjem i proučavanjem što je umijeće), 2. praksa, 3. faza povratnih informacija.

Sposobnosti za razvitak umijeća Mnogo nastavnika s velikim iskustvom nemaju potpuno razvijena sva nastavna umijeća, a posljedica tome je što umijeće ovisi o sposobnosti i motivaciji. Nastavnik mora biti sposoban izvući korist iz prakse i osvrta na vlastiti rad, a mora biti i motiviran za to.

8

PLANIRANJE I PRIPREMA

Na početku nastavnog sata, svi bi nastavnici morali znati kakve pedagoške ciljeve žele postići i kako će taj nastavni sat omogućiti postignuće tih ciljeva.

Elementi planiranja i pripreme

Četiri su najvažnija elementa planiranja i pripreme nastavnog sata: 1. odluka o pedagoškim ciljevima koje se želi postići na pojedinom nastavnom satu, 2. izbor i pismena priprema za nastavni sat koji uključuje odluku o tipu i prirodi aktivnosti (npr. izlaganje, rad u skupinama, čitanje). redoslijed i predviđeno vrijeme za svaku od tih aktivnosti te predviđeno gradivo i materijal, 3. priprema svih predviđenih nastavnih sredstava i pomagala, uključujući nastavne materijale, provjeru jesu li uređaji naručeni, isporučeni i ispravni, izgled razreda, te, ponekad, čal i generalnu probu, 4. odluka o tome kako pratiti i ocjenjivati učenički napredak i postignuća tijekom i nakon nastavnog sata da bi se prosudilo jesu li učenici naučili planirano.

Kako zadovoljiti potrebe učenika

Treba se usmjeriti na dva obilježja planiranja i pripreme: 1. je li razumljiva svrha nastavnog sata, 2. je li se vodilo dovoljno računa o potrebama učenika. Prvo je pitanje pitanje jasnoće pedagoških ciljeva nastavnog sata. Drugo je pitanje koliko pedagoški ciljevi vode računa o rasponu i tipu učeničkih sposobnosti, njihovu predznanju i napretku prema budućem pedagoškom postignuću.

Pedagoški ciljevi

To su: 1. promiču duhovni, kulturni, mentalni i tjelesni razvoj učenika u školi i društvu, 2. priprema te učenike za posao, odgovornosti i životna iskustva odrasle osobe. Pri odabiru pedagoških ciljeva nastavnik mora pobliže odrediti željene rezultate s obzirom na znanje, razumijevanje, umijeća i stajališta.

SVRHE I FUNKCIJE PLANIRANJA

Kao prvo, najvažnija svrha je ta što omogućuje da nastavnik dobro promisli o vrsti učenja koju je odredio za nastavni sat i da poveže pedagoške ciljeve s onima što zna o učenicima i mjestu tog nastavnog sata u nastavnom programu. Drugo, planiranje mu pomaže da razmisli o ustroju i sadržaju nastavnog sata, tj. o količini vremena koju će odvojiti za svaku aktivnost. Treće, planiranje prilično smanjuje vrijeme koje se mora utrošiti na razmišljanje na nastavnom satu, jer kad nastava počne mora se razmišljati o puno toga kako bi nastava uspješno tekla. Četvrto, nakon planiranja slijedi priprema svih potrebnih materijala, izvora i pomagala. Peto, pismene bilješke će dobro doći kod budućeg planiranja.

Vrijeme potrebno za planiranje

Količina vremena koja će se utrošiti za planiranje zavisi od nastavnika do nastavnika, i od sata do sata. Nastavnicima-početnicima je potrebno više vremena za planiranje nego iskusnijim nastavnicima. Idealni pristup bi bio onaj u kojem bi nastavnik posvetio nešto vremena, prilično unaprijed, planiranju svakog sata.

9

Prilagodljivost

Djelotvorno poučavanje ovisi o sposobnosti praćenja, prilagodbe i usmjeravanja onoga što se događa u učionici u skladu s ponašanjem učenika.

Odluka o pedagoškim ciljevima

Najvažnije obilježje pedagoškog cilja je da opisuje jedan aspekt učenja učenika. Pedagoški ciljevi ne mogu se odrediti prema onome što će učenici činiti, npr. izrađivati zadatak, crtati zemljovid ili razgovarati u maloj skupini. Takvim se aktivnostima potiče učenje. Pedagoški ciljevi moraju opisati sadržaj učenja. Pri odabiru ciljeva mora se razmisliti o tome kako se ti ciljevi odnose prema prošlom i budućem radu u koji su učenici uključeni i kako oni proširuju njihove sadašnje sposobnosti, stajališta i interese. Važno je povezati novo znanje s prethodnim.

Izbor sadržaja

Vrlo važno nastavno umijeće je kako podijeliti gradivo na sastavne elemente te kojim redoslijedom obrađivati te dijelove tako da čine intelektualno smislenu cjelinu i olakšavaju učenje.

Odabir nastavnih aktivnosti

Nastavnici imaju slobodu u izboru nastavnih aktivnosti. Pri donošenju odluke treba uzeti u obzir razne čimbenike: 1. hoće li odabrane aktivnosti zadovoljiti potrebe određene skupine učenika, imati na umu njihove sposobnosti, interese i motivaciju, 2. vrijeme kad se nastavni sat održava, 3. materijalno-tehnička priprema, druge aktivnosti i vremenski rokovi.

Raznovrsnost i primjerenost aktivnosti

Te aktivnosti moraju pružiti primjereno intelektualno iskustvo da bi se ti rezultati postigli, ali moraju omogućiti učenicima da se uključe i sudjeluju u tom iskustvu. Te aktivnosti moraju pobuditi i održavati pozornost, zanimanje i motivaciju učenika. Većina nastavnih sati uključuje razne aktivnosti. Početak nastavnog sata može poslužiti kao uvod i da se pobudi zanimanje učenika, glavnina nastavnog sata može se posvetiti obradi teme, a svršetak može poslužiti za ponavljanje ili komentare o važnosti ili kakvoći učenja. Raznovrsnost aktivnosti je važna, no svaka aktivnost mora biti primjerena određenom nastavnom satu. Raznovrsnost aktivnosti omogućuje učenicima da uče na razne načine i da tako steknu i razviju sposobnosti za uspješno učenje.

Praćenje i ocjenjivanje učeničkog napretka

Kako bi nastava bila uspješna potrebno je pratiti učenički napredak i rezultate. Ocjenjivanje je svaka aktivnost kojom se prosuđuje učenikov uspjeh. Najčešće svrhe ocjenjivanja su: 1. osigurati nastavnicima povratne informacije o učenikovom napretku, 2. učenicima osigurati pedagoške povratne informacije, 3. motivirati učenike, 4. osigurati evidenciju napretka, 5. poslužiti kao izraz sadašnjih postignuća, 5. ocijeniti učeničku spremnost za buduće učenje. Postoje i opasnosti ocjenjivanja, a to su: 1. opasnost da se učenici mogu obeshrabriti i uzrujati, 2. opasnost da postupci ocjenjivanja mogu oduzeti previše vremena, 3. opasnost da nastavnici i učenici mogu odveć pozornosti obratiti dobrim učenicima.

10

PRIPREMA NASTAVNIH SREDSTAVA I POMAGALA

To uključuje sva sredstva pomagala na određenom nastavnom satu: pisanje i fotokopiranje radnih listova, narudžbu, primanje i provjeru opreme, razmještanje klupa i stolaca i pravljenje bilješki o sadržaju nastavnog sata. Planiranje i priprema teku paralelno.

Pokažite da vam je stalo

Briga i trud koji nastavnici ulože u pripremu može pozitivno djelovati na učenike jer po tome mogu zaključiti da je nastavnicima stalo da učenici nešto nauče i da su nastavne aktivnosti vrijedne truda. Nedovoljnu pripremljenost učenici doživlajavaju kao uvredu njihovu osjećaju važnosti.

Proba, provjera i osiguranje

Svaki uređaj može izazvati probleme nastavniku, i pri tom su najvažnije tri riječi: proba, provjera i osiguranje. Praktične radnje koje se čine jednostavnima mogu iznenaditi nastavnika. Drugi se problem može javiti ako se raspoloživa sredstva i pomagala razlikuju od onih kojima se nastavnik prije služio. Provjera znači potrebu da se neposredno prije nastavnog sata provjeri jesu li sva pomagala na raspolaganju i u ispravnom stanju. Uz to, trebalo bi razmisliti o tome što učiniti ako pregori neki dio opreme ili nastavni sat zapne iz bilo kojeg razloga.

Nastavni materijali

Najčešće se upotrebljavaju radni listovi, folije, kartice i kompjuterski paketi, a za njihovo osmišljavanje i primjenu potrebna su razna umijeća pripreme. Često je važno takvu pripremu smatrati skupnom aktivnošću i suradnjom s kolegama. Ipak, prije nego se nastavnik počne pripremati potrebno je da provjeri da li takvi materijali već postoje. U pripremi radnih listića, kartica i sličnih materijala najvažnija je kvaliteta prezentacije. Moraju biti dobro osmišljeni, ne sadržavati previše podataka i trebaju pokušati pobuditi učeničko zanimanje. Ne smije biti ni pretežak, a ni prejednostavan za raspon učeničkih sposobnosti. Radni listići i kartice mogu imati raspon od jednostavnih zadataka kojima je cilj doznati činjenice iz određenog područja, do prilično složenih materijala kojima je cilj pružiti učenicima priliku za stvaralačku analizu.

Materijali za praćenje i ocjenjivanje

Praćenje učeničkog napretka i rezultata tijekom školovanja zahtijeva formalno i redovito praćenje. Veliki dio ocjenjivanja temelji se na promatranju učeničkog rada u nastavi. Praćenje razvitka raznih učeničkih sposobnosti i umijeća zahtijeva da se pripreme primjereni načini ocjenjivanja i da se planom nastavnog sata predvidi službena evidencija učeničkih rezultata. Aktivnost ocjenjivanja uključuje dvije važne planske odluke: 1. koliko ćete učenika pokušati ocijeniti na određenom nastavnom satu (jednog, nekoliko, sve), 2. kojim ćete se postupcima služiti (hoćete li reći učenicima da ih ocjenjujete).

Materijali za ocjenjivanje su valjani ako provjeravaju znanje koje se namjerava provjeriti. Prije no što počne pripremati ocjenski materijal i postupke, nastavnik će morati jasno odrediti prirodu i preciznost potrebne za ocjenjivanje.

11

Bilježenje ocjena

Potrebno je zamisliti i isplanirati kako će se ocjene bilježiti. Potrebno se služiti raznim materijalima za ocjenjivanje i vrstama odgovora.

IZVEDBA NASTAVNOG SATA

Organizacija nastavnog sata uključuje vrste učenja kojima želite postići željene pedagoške rezultate. Postoji veliki raspon aktivnosti koje mogu dobro poslužiti u nastavi, npr. izlaganje, praktične aktivnosti, radne listiće, kompjuterske igre, dramatizacija i rasprave u malim skupinama. Nastavnike se podstiče da se služe raznim nastavnim metodama. Razlikuju se: a) aktivnosti koje uglavnom ovise o nastavniku (nastavničko izlaganje, postavljanje pitanja i razredna rasprava koju usmjerava nastavnik), b) one koje se mogu provoditi uz malo i nimalo sudjelovanja nastavnika (praktične aktivnosti, istraživačke aktivnosti vezane za rješavanje problema, radni listići itd.).

NASTAVNIKOVO PONAŠANJE

Način rada jednako je važan sadržaju rada. Ako nastavnik postavi pitanje a pritom se u glasu i na licu odražava zanimanje, a ne umor i dosada, dobit će potpuno drugačiji odgovor. Ako nastavnik kruži po razredu i prati rad učenika, umjesto da sjedi za katedrom, pokazuje učenicima koliko važnosti pridaje tom nastavnom satu. Da biste otaknuli učenike na učenje vaše ponašanje mora biti sigurno, opušteno, samouvjereno, svrhovito i treba potaknuti zanimanje za nastavu.

Pozitivni signali u vašem ponašanju

Brojnim se umijećima učenicima može pokazati da ste sigurni, opušteni, puni samopouzdanja i svrhoviti. Za to je najvažnija temeljita priprema. Pozitivni signali se uglavnom primjećuju na vašem licu, u glasu, govoru, pogledu, pokretima i držanju tijela. Kad ste nervozni izgledat ćete i govoriti nervozno, izbjegavat ćete učenicima gledati u oči i činit ćete nervozne pokrete. Većina onih koji se u razredu ne mogu opustiti neće se dugo zadržati u tom zvanju. Ovo ponašanje ovisi o karakteru osobe.

NASTAVNIKOVE USMENE AKTIVNOSTI

Nastavnici provode puno vremena govoreći, oni tumače gradivo, daju upute, postavljaju pitanja ili vode razredne rasprave. Kvaliteta nastavnikovih izlaganja je jedan od najvažnijih aspekata djelotvornog poučavanja.

Usmeno izlaganje

Jasnoća tumačenja najviše pridonosi boljim učeničkim rezultatima. Nastavnikovo izlaganje (iznošenje materije, opis i tumačenja) najčešće se javlja na početku sata, a ponekad na svršetku pa i tijekom sata. Rijetko se javlja u obliku oduljeg usmenog predavanja, a to nije ni potrebno, jer se učenici teško koncentriraju na neko dulje predavanje. Mnogi se nastavnici ne služe usmenim izlaganje, nego pitanjima i učeničkim odgovorima da bi rekli što žele reći. To bolje uključuje učenike u nastavu a i omogućuje vam da provjerite učeničko razumijevanje.

12

Početak sata

Na početku sata, nastavnik mora pobuditi i održati učeničku pozornost i zanimanje za nastavu. Korisno je reći koja se svrha ili tema nastavne jedinice i njezina važnost. Prilično ti, ali čujan glas, najbolje potiče slušanje, odvraća učenike od brbljanja i olakšava vam promjenu boje i jačine glasa. Treća funkcija je ukazati učenicima na veze sa prethodnim nastavnim jedinicama.

Djelotvorno tumačenje

Tumačenje često ide sa postavljanjem pitanja, jer nastavnik čas tumači, čas postavlja pitanja. I u tumačenju i u postavljanju pitanja nastavnik mora povesti računa da je priroda i složenost jezika kojima se nastavnik služi primjeren učenicima. Među umijećima potrebnim za uspješno tumačenje Brown i Armstrong uočili su pet temeljnih: 1. razumljivost i tečnost, 2. naglašenost i zanimljivost, 3. upotreba primjera, 4. organizacija, 5. povratne informacije.

Najvažnije obilježje tumačenja je umijeće da se odredi duljina učeničkog koraka u prijelazu s onog što već znaju na početku nastavnog sata na znanje za koje se nadate da će savladati do svršetka časa. Usmena tumačenja moraju bit gramatički jednostavna, nedvosmislena, primjeri moraju biti dobro iskorišteni i moraju biti kratka.

Postavljanje pitanja

Razlozi zbog kojih nastavnici postavljaju pitanja su: 1. potiču razmišljanje, razumijevanje pojmova, 2. provjeravaju razumijevanje, znanje i sposobnosti, 3. osiguravaju pozornost, 4. ponavljaju, podsjećaju i utvrđuju nedavno naučeno gradivo, 5. pomažu u organizaciji nastavnog sata, smiruju situaciju, 6. poučavaju cijeli razred kroz učeničke odgovore, 7. svima pružaju priliku da odgovore, 8. bolji učenici potiču ostale, 9. uključuju u rad stidljivije učenike, 10. provjeravaju učeničko znanje nakon kritičnih odgovora, i 11. izražavaju osjećaje, stajališta i empatiju.

Vrste pitanja

Korisno je razlikovati „otvorena“ i „zatvorena“ pitanja. Otvorena pitanja mogu imati nekoliko tačnih odgovora, dok ona zatvorena imaju samo jedan ispravan odgovor. Zatim se razlikuju pitanja „višeg reda“ i pitanja „nižeg reda“. Pitanja višeg reda uključuju logičko razmišljanje, dok pitanja nižeg reda obuhvaćaju prisjećanje i nabrajanje.

Kako djelotvorno postavljati pitanja

Kerry navodi sedam umijeća postavljanja pitanja: 1. prilagoditi izvor riječi i sadržaja pitanja učenicima, 2. pitanjima obuhvatiti što više učenika, 3. po potrebi postavljati potpitanja, 4. iskoristiti učeničke odgovore (čak i netačne), 5. izabrati dobar trenutak za postavljanje pitanja, 6. progresivno povećavati spoznajne zahtjeve kroz nizanje pitanja višeg reda, 7. djelotvorno se služiti pitanjima u pismenom obliku.

Kod pitanja treba povesti računa o dvije stvari: 1. prva je da odgovarati na pitanja, osobito pred kolegama, za učenike emocionalno visoko rizična aktivnost, pa je zbog toga važno učeničkim odgovorima poklanjati pažnju, i 2. ne smije se dopustiti da neki učenici ne odgovaraju na pitanja jer neki učenici vješto izbjegavaju pitanja. Pitanja pomažu da se osigura

13

pozornost svih učenika. Treba postavljati razumljiva i nedvosmislena pitanja. Ako učenik ima problema s odgovorom treba preoblikovati pitanje. Kada se postavi pitanje treba pokazati interesovanje za odgovor, gledati učenika u oči.

Vođenje razredne rasprave

Razredna rasprava je mješavina nastavnikovih i učeničkih tumačenja, stajališta i pitanja. Razredna rasprava počinje kad učenici postavljaju pitanja i kad jedan učenik reagira na riječi drugog učenika. Treba povesti računa o tome da li je raspored klupa dobar (je li dobro da učenici sjede okrenuti licem jedni prema drugima i da se mogu čuti) i drugo, koliko ćete vi voditi raspravu i usmjeravati razgovor. Korisno je ukazati na svrhu te rasprave, reći koliko je vremena predviđeno za nju i na svršetku rasprave sažeti zaključke. Jedan od najvažnijih razloga rasprave je pružiti učenicima priliku da razrade i izraze svoje ideje. Učenike se ne smije prekidati ili ih nemilosrdno pobijati.

OBRAZOVNE ZADAĆE

To su aktivnosti kojima nastavnici učenicima olakšavaju učenje, a koje se, kad započnu, mogu provesti uz malo ili nimalo nastavnikova sudjelovanja. To su npr. praktične vježbe, projekti i rješavanje problema, radni listići itd. Nastavnik kruži po učionici, prati učenički rad i pomaže učenicima prema potrebi.

Osmišljavanje obrazovnih zadaća

Nužno je učenicima tačno rastumačiti što moraju učiniti i ukazati na odnos između zadaće i učenja. Za uspjeh je najvažnije brižljivo pripremiti potrebne zadaće i materijale. Drugi važan aspekt je provjeriti raspolažu li učenici sposobnostima potrebnim da uspješno izvrše pojedinu zadaću, te ako nemaju razviti te sposobnosti. Jedna od prednosti ovih aktivnosti je da omogućuju učenicima da rade vlastitom brzinom, pomažu im organizirati svoj rad i preuzeti odgovornost za nju.

Suradničke aktivnost

Suradničke sposobnost, npr. rasprave u skupinama ili suradničko rješavanje problema, omogućuju učenicima da razmjenjuju ideje, razviju sposobnosti potrebne za suradničku interakciju, razumljivo komuniciraju i rade kao tim.

Aktivno učenje

Aktivno učenje su aktivnosti u kojima se učenicima osigurava visok stupanj samostalnosti i nadzora nad organizacijom, tijekom i smjerom aktivnosti. Najčešće obuhvataju rješavanje problema i istraživački rad. Ovakvo učenje ima brojne pedagoške koristi: 1. one su intelektualno poticajnije, a time i djelotvornije u poticanju i održavanju učeničke motivacije i zanimanja za aktivnost, 2. pomažu u razvoju velikog broja važnih sposobnosti učenja potrebnih za proces organizacije aktivnosti, 3. u takvim će aktivnostima učenici vjerojatno uživati jer omogućuju napredak, 4. suradničke aktivnosti omogućuju bolji uvid i tijek aktivnosti učenja jer učenici promatraju rad svojih kolega.

14

PRILAGODBA AKTIVNOSTI UČENICIMA

Uskladiti vrstu učenja s razinom sposobnosti i potreba svakog učenika je jedno od najvećih umijeća poučavanja. To je djelimično odraz skloženosti nastavnikove zadaće jer u razredu sjedi 30 učenika različitih sposobnosti, interesa i potreba. Općenito se bolje zadovoljavaju potrebe prosječnih učenika. Uskladiti aktivnosti znači odrediti koliko učenici mogu napredovati na pojedinom nastavnom satu ili u nekoliko nastavnih sati, a tad osmisliti nastavu tako da se postigne optimalni napredak za koji su učenici sposobni.

Vješto usklađivanje

Jedno od korisnih načina na koji nastavnici mogu izvršiti usklađivanje jest da brižljivo prate učenički napredak i pitanjima provjeravaju razumijevanje. Usklađivanje aktivnosti s učenicima znači i potrebu da se uzmu u obzir učenički interesi i potrebe. To podrazumijeva da treba koristiti primjere iz života.

Vođenje

Drugi način prilagodbe nastave učenicima je individualan rad s učenicima, koji se ponekad naziva vođenje. Taj tip pomoći važan je dio djelotvornog poučavanja, ne samo zbog stručne pomoći, nego i zbog osobnog i prisnog kontakta između vas i učenika. Vođenje je dobra prilika da se pokaže briga i podrška učenikovom napretku i da se ocijeni opća sposobnost.

UPOTREBA IZVORA I MATERIJALA

Mnogo je izvora i materijala koji se mogu upotrijebiti u nastavi, kao npr. zvučne vrpce, radni listovi i kartice, kompjuterski paketi i stimulacijski materijali. Zlatno pravilo njihove upotrebe je uvijek provjeriti njihovu kvalitetu i primjerenost nastavnoj jedinici. Važno je i upoznati se sa sadržajem tih materijala ako ih se upotrebljava prvi put ili nakon duljeg razdoblja, jer će biti teško rješavati probleme koji neočekivano iskrsnu.

Školska ploča

To je najraširenije nastavno pomagalo. Školska ploča može se iskoristiti kao podsjetnik ili za zapis najvažnijih natuknica, npr. pisanje novih ili teških riječi, upute za zadatak na koji učenici moraju prijeći kad završe ovaj koji rade, ili popis učeničkih ideja koje će poslužiti za kasniju analizu. Treba paziti na to da se ne govori dok se okrenuto licem prema ploči, a kad se piše po ploči, a ima se nešto za kazati, treba se okrenuti prema razredu.

Individualizirani radni zadaci

Dva područja upotrebe izvora i materijala za učenje koja se najbrže razvijaju su široka upotreba individualiziranih radnih zadataka koji se temelje na kompjuterskim paketima i radnim karticama. Jedno od umijeća potrebno za njihovu uspješnu upotrebu povezano je s organizacijom toga kako i kada se učenici njima služe te kako i kada dobivaju povratne informacije o svome radu. Jedna od prednosti nekih kompjuterskih paketa i radnih kartica je da su osmišljeni kao neovisne aktivnosti i često sadrže povratne informacije u obliku tačnih odgovora i pomoći učenicima koji imaju problema.

15

VOĐENJE I TIJEK NASTAVNOG SATA

Poučavati 30 učenika zahtijeva cijeli niz voditeljskih i organizacijskih umijeća želi li se postići red i mir potreban za učenje. Uspješan tijek nastavnog sata traži da prebacujete pozornost i djelovanje između nekoliko aktivnosti kako bi osigurali da učenici nesmetano uče. Najvažnija zadaća je pobuditi i održati učeničko sudjelovanje u radu cijeli nastavni sat i tako osigurati da se postignu željeni pedagoški ciljevi. Vođenje nastavnog sata obuhvaća umijeća potrebna da se aktivnosti vode i organiziraju tako da se osigura maksimalno učeničko produktivno sudjelovanje u nastavi.

POČECI, PRIJELAZI I SVRŠECI

Jedno od najvažnijih područja ustroja nastavnog sata su umijeća kako početi nastavni sat, kako prijeći s jedne aktivnosti na drugu i kako uspješno nastavni sat privesti kraju.

Točnost

Dva najvažnija aspekta početka nastavnog sata su točnost i mentalni sklop. Točnost znači da je važno da nastavni sat počne prilično brzo nakon vremena službeno predviđenog za njegov početak. Za to je potrebno da i nastavnik a i učenici na vrijeme dođu na nastavu. Kada se svi smire na svojim mjestima trebadati znak za početak nastave.

Uspostava pozitivnog mentalnog sklopa

Bez obzira hoće li nastavnik početi s temom ili od neke druge aktivnosti, važno je da stane ispred razreda i da razgovijetno, gledajući učenike u oči i prelazeći pogledom s jednog do drugog, privuče njihovu pozornost. Kada se počne sa obradom teme predviđene za taj nastavni sat treba razmisliti o tome kako pobuditi i održati učeničko zanimanje. Najbolji je način tonom glasa i ponašanjem pobuditi znatiželju i uzbuđenje te osjećaj svrhovitosti glede onoga što slijedi. Takvim se tehnikama uspostavlja pozitivni mentalni okvir za nastavnu jedinicu, u kojem se učenik priprema obratiti pozornost i uložiti intelektualni napor u aktivnosti koje su pripremljene. Drugi aspekt uspostave mentalnog okvira jest provjera je li svaki učenik spreman i pripremljen za početak nastave.

Glatki prijelazi

Pojam glatkih prijelaza pomaže kad se razmišlja o tome je li nastavni sat glatko započeo i jesu li prijelazi između aktivnosti bili glatki. To se najbolje može opisati sa pojmom skokovitih prijelaza, a to su oni kad nastavnik mora ponavljati upute jer ih učenici nisu čuli. Najgori oblik skokovitog tijeka nastavnog sata bio bi započeti neku aktivnost i tad shvatiti da je prije toga trebalo obaviti neku drugu aktivnost, pa se stoga mora prekinuti ova aktivnost i obaviti ona prethodna.

kad je riječ o glatkim prijalzima, dva druga aspekta prijelaza pridonose glatkom tijeku nastave. Prvi je da nastavnik mora pratiti kako nastavni sat teče kad odlučuje kad započeti prijelaz. Drugi aspekt prijalaza je odluka o tome kad upute dati cijelom razredu, a kad pojedinačno.

Svršetak sata

16

Na svršetku sata dobro bi bilo reći nekoliko pohvalnih riječi u vezi s naučenim gradivom i nekoliko zaključaka ili sažetaka o postignutom. Tri važna elementa ustroja nastavnog sata povezana su sa svršetkom nastavnog sata. Prvi je da nastavni sat treba završiti na vrijeme, ni prerano ni prekasno. Drugo pitanje je priprema učenika za svršetak sata. To uključuje prikupljanje knjiga i opreme, davanje zadaće. Treće, učenici trebaju iz učionice izlaziti disciplinirano.

ODRŽANJE UČENIČKOG SUDJELOVANJA

Kad nastavni sat počne, nastavnikova najveća zadaća je održati učeničku pozornost, zanimanje i pobrinuti se da učenici sudjeluju u aktivnostima. Uspješno vođenje nastavnog sata ponajprije je pitanje postignuća ravnoteže između obrazovnog potencijala neke aktivnosti i stupnja u kojem održava učeničko sudjelovanje. Među pedagoškim rezultatima koje nastavnici pokušavaju postići je i to da učenici steknu sposobnosti učenja, organizacijska umijeća i dobru koncentraciju.

Praćenje učeničkog napretka

To valja činiti aktivno, kruženjem po učionici i postavljanjem pitanja i potpitanja te pasivno, uobičajenim postupcima kojima se učenike potiče da traže pomoć. I aktivno i pasivno praćenje je važno. Posljedica takvog praćenja je da nastavnik može donijeti važne odluke o tome kako najbolje ostvariti učeničko sudjelovanje.

Ritam i tijek nastavnog sata

Ako je ritam aktivnosti (izlaganja, rada u skupinama, ispunjavanja radnih listova ili čitanja) prebrz, učenici će se zamoriti ili shvatiti da propuštaju najvažnije rečenice. Ako je ritam prespor, učenicima će misli odlutati. Da bi se održao poželjan ritam tijekom izlaganja važno je osjetiti koliko se treba zadržati na nekoj temi kako bi je učenici shvatili i ne se odveć zadržavati na manje važnim temama. Za održati dobar ritam važno je izbjegavati nepotrebne prekide nastave. Korisno umijeće vođenja nastavnog sata je znati kako riješiti iskrsle probleme ili odgoditi njihovo rješavanje kako ne bi prekinuli tijek nastavnog sata. To se umijeće naziva „preklapanje“, tj. istodobno rješavanje dviju radnji. Drugi primjer preklapanja je nastavnikova sposobnost da prati učenikov rad i ponašanje dok pomaže nekom učeniku.

Uživljenost

Osjećaj za ono što se događa u učuionici najčešće se naziva „uživljenost“. Iskusni nastavnici vješto primjećuju znakove koji im govore što se događa. Poniknut pogled učenika u posljednjoj klupi ili kradomičan pogled u susjeda nastavnik može smatrati znakovima mogućeg nepoželjnog ponašanja. Zato je korisno za nastavnike da ponekad pogledom prelete preko cijelog razreda i prate ponašanje razreda u cjelini da vide ima li razloga za zabrinutost.

Upravljanje učeničkim vremenom

Učeničko zanimanje za nastavu može se održati ako se učenicima tačno kaže koliko će vremena i truda morati uložiti u pojedini zadatak ili aktivnost. To ujedno pomaže i održati učeničku pozornost, jer učenici znaju da će uskoro slijediti druga aktivnost, a pomaže i razlomiti nastavni sat na zanimljivije vremenske ulomke.

17

Poticajne povratne informacije

Konstruktivne i korisne povratne informacije učenicima valja dati kao podršku i poticaj za daljni napredak. One su i signal učenicima da se njihov rad brižljivo prati i da vam je stalo do njihovog napretka. Povratne informacije treba dati na naprijeteći način, jer ako učenik strepi, teže će pratiti što mu govorite. Potrebno je govoriti s puno razumijevanja i krivca iza problem naći u zadatku i aktivnosti, a ne u učeniku. Povratne informacije treba davati cijelom razredu ili da učenici sami ispravljaju svoj ili tuđi rad.

POTPORA NASTAVE

Nužno je osmisliti kako da aktivnosti učenja teku ustaljenim redom da bi učenici nešto naučili. Učenici trebaju da znaju šta trebaju činiti.

Društveni element aktivnosti

Svaka nastavna aktivnost uključuje društveni element, npr. tko može s kim razgovarati, o čemu, gdje, kada i s kojim ciljem. Organizacija razgovora u razredu zahtijeva posebnu pozornost. U razrednoj raspravi važno je pobrinuti se da učenici govore jedan po jedan i da ih drugi čuju. Svaki učenik koji želi govoriti mora podići ruku. Treba pružiti priliku svim učenicima da govore. Ne smije se dopustiti žagor.

Rad u skupinama

Za rad u skupinama potrebne su mnoge odluke o načinu njegove organizacije. Tu je pitanje veličine skupine i načina oblikovanja skupina. Drugo je pitanje prirode zadatka. Da li je on jasan, tko će šta raditi i koji će biti krajnji ishod. Treće obilježje je rad nastavnika kao promatraža. Važno je vršiti nadzor i provesti po malo vremena sa svakom skupinom. Četvrto, nužne su upute o vremenu koje stoji učenicima na raspolaganju. Treba reći koliko svaka skupina ima vremena za pojedine faze. I posljednje obilježje rada u skupinama je potreba da se učenicima pomogne razviti sposobnosti za uspješan rad.

Praktične aktivnosti

Praktične aktivnosti spojene su sa svim situacionim problemima jer je potrebno uskladiti učenike i materijale s tijekom i brzinom aktivnosti. Drugi porblem može nastati ako opremu mora dijeliti više učenika. U tom slučaju treba dopustiti samo jednom učeniku iz sve skupine da uzima opremu.

Kompjuterski programi

Ako nema dovoljno kompjutera treba organizirati da učenici rade na smjene kako bi svi radili na komjuteru. Dobro je spariti učenike sa sličnim sposobnostima, osim ako se ne želi da jedan učenik bude mentor. Takošer je dobro sastaviti skupine na temelju prijateljstva.

KRETANJE UČENIKA I GALAMA

Kretanje učenika

Kad je u pitanju podjela knjiga uvijek ih je bolje lično podijeliti nego da ih učenici sami uzimaju, ili zamoliti dva ili tri učenika da podijele knjige. Drugo je obilježje u vezi s

18

kretanjem većih skupina učenika i takvo je kretanje uvijek potrebno nadzirati. Nužno je odrediti tačan slijed zadataka i tko što čini. Treće su obilježje kretanja učenika vaša očekivanja o tome kad učenici mogu ustati sa svog mjesta.

Učenički žamor

Svaki nastavnik osmišljava vlastiti standard prihvatljive razine galame. Najvažnije je pritom biti dosljedan, tako da učenici tačno znaju šta od njih očekujete. Ako je razina galame za vrijeme neke aktivnosti previsoka preporučuje se da kažete nešto o razrednom ugođaju koji očekujete, nemojte se općenito žaliti na razinu galame. Vrijedno je isplanirati nastavu tako da razina galame ne ometa nastavu.

Kretanje i buka kao smetnje u nastavi

Nadzor kretanja i galame ne smije previše utjecati na izbor djelotvornih aktivnosti. Vješta organizacija nastave uključuje interakciju između različitih ograničenja vađeg rada. Treba paziti da aktivnost pobuđuje i potiče učeničku pozornost, zanimanje i sudjelovanje u radu. Kad razmišljate o svojoj nastavi, ne trebate zazirati od aktivnosti u kojima se učenici puno kreću i galame pod uvjetom da ne vlada metež i da su te aktivnosti svrhovite. Da bi se moglo uspješno učiti morate zadržati dovoljno reda i nadzora.

RAZREDNI UGOĐAJ

USPOSTAVA POZITIVNOG RAZREDNOG UGOĐAJA

Razredni ugođaj može snažno uticati na učeničku motivaciju i odnos prema učenju. Razredni ugođaj za koji se općenito smatra da najbolje potiče učenika na učenje je onaj koji se opisuje kao svrhovit, radni, opušten, srdačan, poticajan i sređen. Takav ugođaj olakšava učenje.

Svrhovit i radni ugođaj

Nastavnik mora stalno težiti za stalnim napretkom u učenju i pri tome je važno da se ustraje na tome da se vrijeme ne smije zaludu gubiti. Brz početak nastave, brižljivo praćenje učeničkog napretka i dobra organiziranost pomažu osigurati kako nesmetan tijek nastavnog sata tako i učeničko sudjelovanje. Dopuštenje nevažnih ili nepotrebnih stvari učenici shvataju znakom da učenje nije toliko važno. Ako kažete da današnja tema nije osobito važna, to će umanjiti značenje svrhovitosti, a jednak će učinak imati prerani svršetak nastavnog sata. Važnost uspostave takvih pozitivnih učeničkih očekivanja je u potrebi da učenici sebe kao učenike poštuju i uvažavaju. Uzastopni neuspjesi ili podrugljive nastavnikove primjedbe o slabom učeničkom napretku mogu pogubno djelovati na učenikovo samopouzdanje.

Opušten, srdačan i poticajan

Značenje opuštenosti, srdačnosti i poticajnosti temelji se uglavnom na vrsti odnosa koji uspostavite s učenicima. Ako ste vi opušteni to će pomoći i učenicima da se opuste. Srdačnost znači da vaši učenici imaju osjećaj da vam je do njih i njiohva učenja osobno stalo. Biti poticajan znači pomagati i poticati učenike da izvrše zadatke koji se od njih traže i da rješavaju probleme na koje nailazeu situaciji u kojoj im je potrebno pomoći a ne ih prekoravati.

Red19

Red se može uspostaviti na više načina. Red mora biti temeljen i nadopunom drugih obilježja potrebnih u uspostavi značenja svrhovitosti, opuštenosti, srdačnosti, radinosti i poticajnosti. Red se temelji na umijećima djelotvorne organizacije i ustroja nastavnog sata te na odnosu s učenicima koji se utemeljuje na uzajamnom poštovanju i azumijevanju.

Studije o razrednom ugođaju

Prvih nekoliko nastavnih sati u novom razredu su važni u uspostavljanju pozitivnog razrednog ugođaja. Iskusniji nastavnici su: samouvjereniji, srdačniji i ljubazniji, profesionalniji, poticajniji, pokretljiviji, više gledaju učenike u oči, češće se služe humorom, imaju jasnije propisana pravila, znaju se bolje nametnuti i osobno i svojim autoritetom. S tim obilježjima prilično brzo uspostavljaju pozitivan radni ugođaj.

MOTIVIRANJE UČENIKA

Kad je riječ o učeničkoj motivaciji, valja razlikovati tri najvažnija utjecaja na učeničku motivaciju u razredu, a to su: 1. Unutarnja motivacija, 2. Vanjska motivacija, 3. Očekivanje uspjeha.

Utjecaji na učeničku motivaciju

Unutarnja motivacija znači koliko će učenici sudjelovati u nekoj aktivnosti kako bi zadovoljili svoju znatiželju i zanimanje za nastavno gradivo koje se tumači ili kako bi razvili kompetenciju ili sposobnosti u odnosu na zahtjeve koji se pred njih postavljaju, zbog sebe.

Izvanjska motivacija znači sudjelovanje u stanovitoj aktvnosti kako bi se postigao neki željeni cilj ili svrha izvan aktivnosti. Sudjelovanje u aktivnosti je stoga da se postigne neki drugi cilj (npr. nastavnikova ili roditeljska pohvala, školska kvalifikacija itd.).

Očekivanje uspjeha je stupanj u kojem učenici osjećaju da će uspjeti u određenoj aktivnosti.

Kako pobuditi učeničku motivaciju

Između ljudi postoje velike razlike prema tome što potiče njihovu unutarnju motivaciju, vanjsku motivaciju i očekivanje uspjeha. Na to u velikoj mjeri utiče stanje u roditeljskom domu (koliko roditelji potiču djecu da cijene znanje). Najvažniji je čimbenik osigurati da se učenike potiče na učenje i da nastavnik od njih puno očekuje. Takva pozitivna očekivanja trebaju biti realistična, ali izazovna.

Kako iskoristiti unutarnju motivaciju

Korištenje učeničke unutarnje motivacije uključuje izbor tema koje će vjerovatno zanimati učenike, osobito ako su povezane sa životnim iskustvom učenika. I mogućnost izbora može pobuditi zanimanje učenika (oni koje zanima sport mogli bi osmisliti sportsku stranicu). I aktivno sudjelovanje i suradnja među učenicima osiguravaju užitak, a i upotreba raznih igara je dobrodošla.

Kako iskoristiti vanjsku motivaciju

Korištenje vanjske motivacije sadržano je u povezivanju truda i uspjeha s opipljivim nagradama i povlasticama. Motivirajuće je i davanje nagrade koje pojačava osjećaj

20

samosvijesti, npr. visoke ocjene iz nekog predmeta ili druge oblike priznanja za rad i uspjeh. Međutim, ako su te nagrade previše natjecateljske treba biti oprezan zbog mogućeg lošeg utjecaja na druge učenike. Vanjska motivacija može se pojačati tako da se učenicima ukaže na korist, relevantnost i važnost teme ili aktivnosti za njihove potrebe.

Kako iskoristiti očekivanja uspjeha

Poticaji koji se temelje na učeničkom očekivanju uspjeha osiguravaju to da su postavljeni zadaci izazovni i da učenicima nude realističnu mogućnost uspjeha, uzimajući u obzir njihove sposobnosti i predznanje. Vaša očekivanja i pomoć moraju u učenicima izazivati samopouzdanje, oni moraju osjetiti da će uspjeti uz primjeren napor.

VAŠ ODNOS SA UČENICIMA

Učenici će najbolje učiti kad se taj odnos temelji na uzajamnom poštovanju i razumijevanju, a to je nastaje kad učenici iz vaših radnji zaključe da ste stručan nastavnik i da vam je stalo do njihova napretka jer djelotvorno planirate i održavate nastavu i predano izvršavate svoje razne zadaće. Treba pokazivati poštovanje prema svim učenicima. Vaše poštovanje za učenike učenici bi trebali uzvratiti poštovanjem za vas.

Pružanje dobrog primjera

Učenici očekuju da im budete dobar primjer za ono što očekujete od njih. Ako zahtijevate da budu uredni i vaša tabla mora biti uredna.

Humor u nastavi

Razborita upotreba humora i vaš smisao za humor mogu pripomoći u uspostavi razumijevanja i pozitivnog razrednog ugođaja. Humor može poslužiti u cijelom nizu situacija, npr. kada se želite našaliti na svoj račun. U vezi s humorom je stupanj u kojem želite uspostaviti prijateljski odnos s učenicima. Da bi se održao red i nadzor, vaš odnos s učenicma mora biti takav da oni poštuju i prihvataju vaš autoritet kao organizatora i nadzirateljatoga što se zbiva u učionici. Česta upotreba humora, osobito ako pokušate biti šaljivac i njihovp rijatelj jednakog statusa, umanjit će vaš autoritet. Upotrebu humora i prisnosti u razredu valja smatrati začinima vašeg uglavnom profesionalnog ponašanja.

KAKO POVEĆATI UČENIČKU SAMOSVIJEST

Škole na razne načine mogu uništiti učeničku samosvijest isticanjem njihova razmjernog neuspjeha u usporedbi sa odličnim učenicima. Takvi učenici vezuju neuspjeh za svoj rad, čak i kad se trude najviše koliko mogu. To dovodi do toga da se učenici ne osjećaju dostojanstveno, pa se odjećaju bezvijednima, nesposobnima i bespomoćnima.

Humanistički pristup poučavanju i učenju

Pristup poticanju učenikčke samosvijesti uklučuje elemente: 1. Shvatiti nastavnikovu funkciju prvenstveno kao onu tumača, 2. Učenicima omogućiti prilično širok izbor i nadzor u organizaciji učenja, 3. Iskazivati poštovanje i empatiju za učenike.

21

Prenošenje pozitivnih poruka

Najvažniji uticaj na učeničku samosvijest u razredu ima vaša komunikacija s učenicima. Ako su vaši komentari pozitivni a ne negativni to će uvelike potaknuti učeničku samosvijest. I govor tijela govori učenicima šta o njima mislite. Pozitivne poruke je mnogo lakše prenijeti ako usitinu osjećate ono što želite priopćiti.

Pozitivna pomoć

Dva područja najviše utiču na komunikaciju sa učenicima, ato su vaš odnos prema učeničkim pogreškama i stupanj osobnog zanimanja za učenički napredak. Učenička pogreška je svaki učenički rad ili problem učenja koji ne zadovoljava željene standarde postignuća. To mogu biti netočan odgovor na pitanje, loše napisan projekt ili nemogućnost da se izvrši neki zadatak. U takvim okolnostima razmislite o uputama koje ćete dati učenicima, a ne da ih prekoravate. Uvijek je bolje pomoći nego kritizirati rad učenika. Kad učenik ima problem ne treba se prema njima ponašati kao s visine. Pravi problem nastaje ako učenik vaš ton doživi kao poniženje ili porugu. Osobno zanimanje za napredak pojedinih učenika možete pokazati tako da povežete ono što kažete svakom učeniku. Bilo bi dobro brzo naučiti imena učenika.

IZGLED I SASTAV RAZREDA

Izgled razreda

Opći izgled razreda pokazuje učenicima da se netko brine da im osigura ugođaj koji potiče na učenje. Čista i uredna prostorija, s odgovarajućom opremom, ugodna, svijetla i prozračna, pomaže da učenici razviju pozitivna očekivanja od nastave. Gdje god učenik pogleda mora vidjeti pozitivnaočekivanja.

Razmještaj klupa

Razmještaj klupa mora biti funkcionalan za potrebe pojedinog predmeta. Najvažniji je uvjet da vi i ploča budete dobro vidljivi.

Urednost

Vrlo je važno da je učionica čista i uredna. To može ostaviti snažan dojam na učenike kad prvi put uđu u učionicu. Može se organizovati da učenici sami održavaju čistoću. Pazite da svaku prostoriju iz koje izlazite ostavite spremnu za nastavu, a to znači i obrisanu ploču.

Odjeća

Vaš izgled poručuje učenicima koliko brinete i koliko pozornosti obraćate vanjštini. Odjeća je vanjski znak vaše formalne funkcije. Morat ćete se prilagoditi konvencijama i očekivanjima u vašoj školi. Važno je insistirati da učenici dolaze na nastavu pripremljeni, s potrebnom opremom, olovkama, i ostalim priborom.

Sastav razreda

Razred sastavljen primjerice prema uspjehu učenika sigurno će utjecati na učenička očekivanja o sebi, a i vaša očekivanja o njima. Važno je pobrinuti se da takvo svrstavanje ne obeshrabri skupine koje se nazivaju prosječnima ili ispodprosječnima.

22

Poruka miješanih skupina je da su svi učenici jednako važni.

DISCIPLINA

Disciplina je red potreban u učionici da bi učenici djelotvorno učili. Za disciplinu je najvažnije imati na umuda su za postizanje potrebnog reda važnija umijeća djelotvornog poučavanja nego vaš odnos prema učeničkom neposluhu. Ako su nastavne aktivnosti dobro isplanirane i pripremljene, ako one privlače učeničku pažnju, tad će se uspostaviti potreban red. Pogrešno je promatrati disciplinu kao nešto čime se rješavaju problemi učeničkog neposluha. Još je veća pogreška pokušati uspostaviti disciplinu uspostavljajući dominaciju i to kako da učenicima utjerate strah u kosti.

PRIRODA UČENIČKOG NEPOSLUHA

Učenički je neposluh uglavnom djetinjast, to su najčešće: brbljanje ili upadice, galama (dovikivanje s drugim učenicima), odsutnost duhom, neizvršavanje zadaća, bezrazložno odlaženje s mjesta, ometanje drugih učenika i kažnjenje na nastavu. Ti se problemi mogu ublažiti dobrim poučavanjem ili dogovornim pravilima o ponašanju kojih se učenici pridržavaju. Standard očekivanog ponašanja varira od nastavnika do nastavnika. Jedan nastavnik može zahtijevati potpunu tišinu za vrijeme nastavnog sata dok će drugi dopustiti priličnu galamu. Dobro organiziran nastavni sat u sprezi sa odnosom utemeljenim na uzajamnom poštovanju i razumijevanju svest će učenički neposluh na najmanju mjeru.

Uzroci učeničkog neposluha (april 2013)

Najvažniji uzroci neposluha su: 1. Dosada (sktivnosti ih ne mogu pobuditi), 2. Dugotrajan umni napor, 3. Nemogućnost da se izvrši aktivnost, 4. Druželjubivost, 5. Niska školska samosvijest, 6. Emocionalni problemi, 7. Negativan odnos prema uspjehu u školi, 8. Nedostatak negativnih posljedica.

USPOSTAVA AUTORITETA

Ključ za uspostavu dobre discipline u razredu je u tome da učenici prihvate da vi imate pravo upravljati njihovim ponašanjem i napretkom u učenju. Nastavne aktivnosti ne mogu se uspješno provoditi u razredu s trideset učenika ako nemate autoritet da vršite nadzor. Važno je imati na umu da autoritet služi za organiziranje učeničkog napretka a ne kao izvor moći. Njihovo povjerenje uglavnom počiva na stručnosti koju posjedujete. Uspostava autoriteta kao nastavnika ovisi o četiri najvažnija obilježja: 1. Iskazivanje vašeg statusa, 2. Kompetentnog poučavanja, 3. Organizacijskog nadzora, 4. Uspješnog rječavanja učeničkog neposluha.

Iskazivanje vašeg statusa

Autoritet kao nstavnika potječe od statusa koji imate na toj funkciji jer skoro svako društvo iskazuje poštovanje i uvažavanje prema nastavnicima. Uz to ste i odrasla osoba. Mlađa djeca vas mogu posmatrati kao svoje roditelje. Najvažnije za status nije da ga imate nego da se ponašate kao da ga imate. Učenicima ćete pokazati da imate status ako se ponašate opušteno, samopouzdano, sigurno, a to ćete pokazati glasom, držanjem tijela, izrazom lica i gledanjem učenika u oči. Za sve što činite morate paziti da to ne čine i učenici, npr. hodati po razredu itd. Učenici ne smiju počinjati razgovor s vama ili jedni s drugima bez vašeg dopuštenja. Najsigurnije je izbjegavati bilo kakav tjelesni dodir, jer se može različito tumačiti.

23

Kompetentno poučavanje

Ako učenicima pokažete da puno znate o nekoj temi ili predmetu, da vas zanima i da možete stručno organizirati nastavne aktivnosti, tad će učenici poštovati vaše umijeće poučavanja: to će potvrditi vaše pravo da upravljate njihovim ponašanjem. Zato nastavni satovi moraju biti dobro isplanirani i pripremljeni. Često se loš nastavni sat smatra uvredom pa djeca smatraju da nisu dovoljno vrijedna da im škoal dodijeli boljeg nastavnika. Za razliku od toga, kompetentno poučavanje potiče u učenika osjećaj ponosa i samopoštovanja i potvrđuje njihov osjećaj vrijednosti i važnosti.

Organizacijski nadzor

Da bi aktivnosti tekle uspješno, nastava mora početi pravodobno, učenici moraju biti uključeni u aktivnosti, a prijelazi između aktivnosti moraju biti glatki. Najvažniji aspekti organizacijskog nadzora uključuju uspostavu jasnih pravila ponašanja i očekivanja u vezi s učeničkim ponašanjem te nametanje vašeg stajališta u situaciji kad izbije sukob. Wragg i Wood su naveli sljedeća pravila: 1. Zabranjeno je brbljati dok nastavnik govori, 2. Zabranjeno je ometati nastavu galamom, 3. Moraju postojati pravila o ulasku i izlasku iz učionice i kretanju po njoj, 4. Zabranjeno je ometati rad drugih učenika, 5. Rad se mora izvršiti na propisan način, 6. Učenici moraju podići ruku kad žele odgovoriti a ne izvikivati odgovor, 7. Učenici se moraju truditi, 8. Učenici ne smiju osporavati nastavnikov autoritet, 9. Prema školskom vlasništvu i opremi mora se postupati obzirno, 10. moraju postojati pravila uz sigurnost, 11. Učenici moraju pitati ako nešto ne razumiju.

Kako djelotvorno rješavati probleme učeničkog neposluha

Kako preduhitriti učenikov neposluh

Učenikov je neposluh bolje spriječiti nego liječiti. Umješnim poučavanjem može se uvelike smanjiti čestota učeničkog neposluha.

Postupci kojima se može preduhitriti neposluh

Pomnjivo praćenje učeničkog ponašanja i rada za vrijeme nastave može osigurati da se velik dio neposluha spriječi u zametku. Najkorisnije mjere su sljedeće: 1. Pogledom preletjeti po razredu, 2. Kružite, 3. Gledajte učenike u oči, 4. Poimence ispitujte, 5. Iskoristite blizinu (krenete li prema dvojici učenika koji razgovaraju, time im možete pokazati da ste to primijetili a da ne prekidate nastavu), 6. Pružite pomoć, 7. Mijenjajte aktivnosti ili brzinu rada, 8. Uočite neposluh (ako je učenik neposlušan, važno mu je pokazati da ste to primijetili), 9. Uočite neuljudnost, 10. Premještajte učenike.

UZROCI NEPOSLUHA I SAVJETI

Ispitati uzrok i dati savjet način je kojim se pristupa neposluhu kako bi se doznala priroda problema. Tonom glasa morate pokazati učeniku da vam je stalo do toga da se učenik što prije posveti poslu, a ne da budete neugodni ili nasrtljivi.

Uspješna upotreba prijekora

Prijekorima se treba služiti rijetko i to kao nadopunom umješnom poučavanju. Brojna su obilježja umješnog i djelotvornog služenja prijekorima, npr: 1. Prekorite stvarnog krivca, 2.

24

Čvrstoća (prijekor mora biti jasan i strog u tonu i sadržaju), 3. Izrazite zabrinutost, 4. Izbjegavajte ljutnju, 5. Istaknite što je potrebno (prijekori moraju istaknuti šta bi učenici trebali činiti, a ne da se jednostavno žalite na neposluh), 6. Pojačajte psihološki učinak (prijekor pojačajte neverbalnom reakcijom-gledajte direktno u oči), 7. Izbjegavajte sukobe (nemojte se uvući s učenikom u svađu), 8. Kritizirajte ponašanje a ne učenika (vi ste protiv takvog ponašanja, a ne protiv učemika i prekorite učenika osobno, u četiri oka, a ne pred cijelim razredom), 9. Sprečavanje, 10. Pravila i razlozi (kažite koje je pravilo prekršeno i objasnite zašto je to pravilo potrebno i radi poučavanja i radi učenja), 11. Izbjegavajte neugodne prijekore, 12. Izbjegavajte nepravedne usporedbe, 13. Budite dosljedni (učenicima će biti krivo ako ih kažnjavate za prekršaj za koji inače ne kažnjavate), 14. Izbjegavajte prekoravati cijeli razred, 15. Egzemplarni prijekor.

KAZNE

Priroda i svrha kazni

Kazna je formalni čin koji učenik treba doživjeti kao neugodu. Ona služi tome da se učeniku pomogne da se ubuduće pristojno ponaša. Kad se određuje kazna recite učeniku da je namjera kazne pomoći mu da shvati težinu neposluha. Važno je da učenik shvati kaznu kao nešto što je u njegovom interesu, a ne izrazom zlobe ili nesklonosti. Kazne imaju tri važne svrhe: 1. Odmazda (pravda zahtijeva da iza prijestupa stignemoralno zaslužena kazna), 2. Zastrašivanje (učenici trebaju ubuduće izbjegavati neposluh zbog straha od posljedica), 3. Rehabilitacija (učeniku se mora pomoći shvatiti moralni prijestup). Od svih je najvažnija rehabilitacija, jer uključuje i odgojni element.

Nedostaci kazne

One najčešće označavaju kratko razdbolje neugode ili gnjavaže. Najveći nedostaci kazne su: 1. One su neprimjeren model ljudskih odnosa, 2. Potiču zabrinutost i zlovolju, 3. Imaju kratkotrajan učina početnog šoka, 4. Potiču učenike da osmisle načine kojima će ih izbjeći, 5. Ne potiču dobro ponašanje nego služe za gušenje neposluha, 6. Ne rješavaju uzrok neposluha, 7. Usmjeravaju pozornost na neposluh.

Vrste kazni

Najčešće kazne su sljedeće: 1. Pismene zadaće (od prepisivanja teksta do kratkih sastava, najveća prednost je što se pritom troši učenikovo vrijeme a ne vaše, a slabost mu je da se često čini ponižavajućim, a stariji ga učenici mogu doživjeti kao uvredu), 2. Ostanak u reštu (učenike zadržati tijekom odmora ili poslije škole i zaati mu da nešto napiše, najveća je prednost da ovo učenivi mrze, a nedostatak da može i vama uzrokovati smetnju), 3. Gubitak povlastica (učenik sjedi sam ili mu se zabrani da ide na izlet, prednost je da to može ražalostiti učenika, a nedostatak da se lahko može doživjeti kao osvetoljubivo i nepravedno), 4. Verbalno zastraživanje (najveća prednost je što takva kazna može biti jako neugodna a ne gubi se puno vremena, a najveći nedostatak je da može izazvati sukob), 5. Obavještavanje ravnatelja ili roditelja (to je za većinu učenika velika kazna), 6. Simbolično kažnjavanje (lođe ocjene iz vladanja), 7. Tjelesno kažnjavanje (ne dolazi u obzir), 8. Zabrana dolaska na nastavu (je krajnja sankcija, a može je izazvati upotreba droga ili napad na nastavnika).

25

Djelotvorna upotreba kazni

Općenito su najdjelotvorniji postupci koji se temelje na razgovoru s učenicima. Za umješnu i djelotvornu upotrebu kazne potrebno je: 1. Služite se kaznama rijetko, 2. Pravodobnost, 3. Način, 4. Primjerenost prekršaju, 5. Redoslije, 6. Povezanost s politikom škole, 7. Odbojnost (kazna mora biti neugodna učenicima).

SUKOBI

Poenkad može doći do sukoba između vas i učenika, a njega može obilježiti žestok i osjećajima nabijen dijalog. Znakovi upozorenja da bi mogao izbiti sukob ili iskrice sukoba su: 1. Učenik može biti osjetljiv i napet zbog dugotrajnijih problemas učenjem što uzrokuje povećanu frustriranost, 2. Učenik može smatrati da je disciplinska mjera koju primjenjujeteprema njemu nepravedna i prijetnja njegovoj samosvijesti, osobito ako je povezana s poniženjem pred njegovim školskim kolegama (sarkazam ili poruga mogu tako djelovati), 3. Učenik možda reagira protiv neprikrivenoh tjelesnog ili verbalnog zastrašivanja, npr. nastavnik maše prstom ispred učenikova lica ili se služi jakim prijekorom, 4. Učenik možda pokušava izbjeći neugodu kad ga molite ili inzistirate da odgovori na neko pitanje ili da sudjeluje u aktivnosti koju ne voli.

Umješno poučavanje i umješno služenje već opisanim disciplinskim mjerama umanjit će čestotu neposluha. Najčešće se iz učenikova ponašanja može osjetiti da nešto nije u redu, npr. učenik izgleda napeto ili ulazi u razred neuobičajeno bučno.

Kako postupiti u slučaju sukoba

Ako do sukoba ipak dođe: 1. Zadržite mir, 2. Smirujte situaciju (nemojte produljivati sukob, a ako to ne djeluje zatražite pomoć da se učenika negdje skloni), 3. Budite svjesni eksplozivnosti situacije, 4. Poslužite se svojim društvenim umijećem, 5. Pokušajte spasiti vaš i učenikov obraz, 6. Zatražite pomoć ako je potrebno (od drugih članova nastavnog osoblja).

Formalno praćenje ponašanja

Popularni način je onaj kad se učenika stavi na „raport“, što znači da nekoliko dana ili tjedan dana, svaki nastavnik mora napisati mišljenje o učenikovom ponašanju na svršetku sata.

Uvjetovani dogovori

Uvjetovani dogovor znači obećati učeniku dogovorenu nagradu ako se tijekom određenog razdoblja bude dobro ponašao. Stvarni poticaj za ovo nije želja za nagradom nego za dobrim ponašanjem.

Roditeljska pomoć

Osigurati roditeljsku pomoć je često važno ako je ponašanje učenika zabrinjavajuće. Roditelje o tome valja obavijestiti jer roditelji mogu pružiti korisne podatke i na razne načine pomoći da se učenikovo ponašanje popravi.

Prostorije za neposlušne učenike Takve prostorije služe da se u njih učenici pošalju da se smire i gdje učenik može razmisliti o ozbiljnosti stuacije.

26

Pozitivno poučavanje

Temeljno načeloje da će se učenikovo ponašanje koje se nagradi vjerojatno ubuduće ponoviti, a ponašanje koje se ne nagrađuje ili ga se kažnjava će se prorijediti (biheviorizam).

OCJENJIVANJE UČENIČKOG NAPRETKA

Redovito ocjenjivanje učeničkog napretka sastavni je dio poučavanja i učenja u školi.

Svrhe ocjenjivanja (april 2013)

Ocjenjivanje je svaka aktivnost kojom se prosuđuje učenikov uspjeh. Ocjenjivanje može imati različite svrhe. Najčešće svrhe su: 1. Osigurati nastavnicima povratne informacije o učeničkom napretku, 2. Učenicima osigurati pedagoške povratne informacije, 3. Motivirati učenike, 4. Osigurati evidenciju napretka, 6. Poslužiti kao izraz sadašnjih postignuća, 7. Ocijeniti učeničku spremnost za buduće učenje.

Opasnosti ocjenjivanja (april 2013)

Tri su najveće opasnosti: 1. Najvažnija opasnost je da se učenici koji iz povratnih informacija o svojem napretku zaključe da zaostaju za svojim kolegama ili za nekim standardom postignuća koji im nešto znači, mogu uzrujati i obeshrabriti, 2. Postupci za ocjenjivanje mogu oduzeti previše vremena, 3. Nastavnici i učenici mogu odveć pozornosti obratiti dobrim učenicima.

VRSTE OCJENJIVANJA

Često se spominju sljedeće vrste ocjenjivanja: 1. Formativno ocjenjivanje (cilj je poboljšati uspješno učenje učenika, usmjereno je na pronalaženje grešaka, poteškoća i manjkavosti), 2. Sumativno ocjenjivanje (standard dostignut u određenom trenutku), 3. Normativno ocjenjivanje (učenikov se uspjeh mjeri sa uspjehom drugih učenika), 4. Ocjenjivanje na temelju mjerila (je li zadovoljen određen opis postignuća-mjerilo), 5. Dijagnostičko ocjenjivanje (precizno određuje poteškoće u učenju ili probleme), 6. Interno ocjenjivanje, 7. Eksterno ocjenjivanje (ocjenjivanje osmislili ispitivači izvan škole), 8. Neformalno ocjenjivanje, 9. Formalno ocjenjivanje, 10. Trajno ocjenjivanje, 11. Jednokratno ocjenjivanje, 12. Objektivno, 13. Ocjenjivanje postupka, 14. Ocjenjivanje na temelju završnog proizvoda.

Weston tvrdi da postoji šest najvažnijih pravaca poboljšanja ocjenjivačkih postupaka: 1. Više formativnog ocjenjivanja, 2. Ocijeniti više aspekata postignuća, 3. Bolja određenost pedagoških ciljeva, 4. Individualiziranija brzina učenja, 5. Uključivanje učenika kao partnera u ocjenjivanje, 6. Svjedodžbe koje bi osiguravale prijelaz na korisnu daljnjui stručnu izobrazbu nakon obvezatnog školovanja

OCJENJIVANJE AKTIVNOSTI U RAZREDU

Najčešće ocjenjivačke aktivnosti u razredu su: 1, praćenje rada na nastavi, 2. Posebne ocjenjivačke zadaće uključene u nastavu, 3. Domaće zadaće, 4. Testovi koje je sastavio nastavnik, 5. Standardizirani testovi i 6. Formalni ispiti.

27

Praćenje razrednih aktivnosti

To je središnji aspekt poučavanja, a povezan je s vašim odlukama o tijeku nastave i povratnim informacijama koje pružate učenicima kako biste potaknuli njihovo učenje. Najvažniji aspekt je da redovito ocjenjujete učenički rad. Vaše praćenje mora biti ispitivačko i aktivno.

Domaće zadaće

One su jako važne jer pokazuju kako učenik radi bez tuđe pomoći. Korisna je za razvitak učeničkih organizacijskih sposobnosti i radnih navika. Roditeljska je pomoć korisna kao dodatna pomoć, ali i štetna ako učeniku omogućuje da odmah dobijepomoć, a ne pokušava se potruditi sam.

Testovi koje je sastavio nastavnik

Redovito testiranje može osobito dobro pokazati važnost redovitog učenja, ali ono može i prestrašiti učenike. Mora se upotrebljavati razborito i na način koji će poticati učenje a ne ga otežavati.

Standardizirani testovi

Ovakvi se testovi često upotrebljavaju za praćenje napretka i postignuća u najvažnijim područjima znanja, osobito čitanja. Takvi testovi omogućuju nastavniku da usporedi rezultate s očekivanim rezultatima za učenike te dobi.

Formalni ispiti

Oni variraju od razrednih ispita koje je osmislio i vodi nastavnik u određeno vrijeme do ispita koji su timski osmišljeni i provode se kao dio ispitnog rasporeda. Oni su korisno mjerilo postignuća za školska izvješća, a pomažu i da učenici razviju ispitne sposobnosti i tehnike i da se pripreme za vanjske ispite.

OCJENJIVAČKE AKTIVNOSTI U PRAKSI

Treba imati na umu niz važnih momenata: 1. Ocjenjivačka aktivnost mora biti pravedna (da je povezana s obrađenim nastavnim gradivom, 2. Ocjenjivačka aktivnost trebala bi biti povezana s pedagoškim rezultatima koje si je odrdila škola, 3. Program ocjenjivačkih aktivnosti treba varirati po vrsti i obliku, tako da se može ocijeniti ćitav spektar željenih pedagoških rezultata, 4. Učenike se mora obavijestiti o prirodi i namjeni ocjenjivačkih aktivnosti, 5. Ocjenjivačke aktivnosti moraju se održavati u primjerenim okolnostima, 6. Ocjenjivačke je aktivnosti potrebno dobro osmisliti, 7. Morate se pobrinuti da ocjenjivačka aktivnost valjano ocjenjuje upravo ono što se njome želi ocijeniti.

Umijeća potrebna za ocjenjivanje

Nastavnik mora provjeriti je li pitanje razumljivo i hoće li ponuđena rješenja uspješno pokazati razliku između učenika koji s unaučili ono što se provjerava tim testom i onih koji nisu. Potrebna su mnoga umijeća u vezi sa izborom, oblikom, provedbom, primjerenosti aktivnosti ranijem, načinom ocjenjivanja itd.

28

OCJENE, EVIDENCIJA I IZVJEŠĆA

Ocjenjivanje učeničkog rada u razredu

Ocjenjivanje za vrijeme i nakon nastave mora biti temeljito i konstruktivno, a radovi se moraju učenicima vratiti u razumnom roku. Takvo ocjenjivanje je važan uzor učenicima i primjer brige i pozornosti koju trebaju obratiti školskim zadaćama. Formativno obilježje ocjenjivanja je od temeljne važnosti za uspješno poučavanje i učenje. Ocjenjivanje učeničkog rada u školi ili njegove domaće zadaće nastavak je normalnog procesa poučavanja i učenja. Najveći izazov u ocjenjivanju učeničkog rada je kako pomoći i ohrabriti sve učenike u razredu iako su na različitim razinama postignuća. Najveći je problem taj što će normalno ocjenjivanje, utemeljeno na usporedbi učeničkih radova obeshrabriti slabije učenike. Stoga većina nastavnika pokušava bolje iskoristiti ocjenjivanje na temelju standarda postignuća koji se očekuju od svakog učenika uzimajući u obzir njegovo prethodno znanje. Dobro je poslužiti se raznim metodama ocjenjivanja, uključujući i onu kad učenici povremeno ocjenjuju svoj rad ili rad svojih kolega. Najvažnija zadaća ocjenjivanja koju se mora imati na umu je da ono mora osigurati korisne i poticajne povratne obavijesti učenika o njegovom napretku.

Evidencija učeničkog napretka

Korist od evidencije koju nastavnici vode ovisi o tome koliko se ti podaci upotrebljavaju. Suviše podrobna ili neupotrebljiva evidnecija je gubljenje vremena.. upotrebljiva evidnecija udovoljava trima zahtjevima: 1. Ona bi trebala predstavljati koristan temeljna kojem bi se mogla sastavljati izvješća za druge osobe (učenike, roditelje, druge nastavnike), 2. Trebala bi ukazati na moguće probleme ako učenikovi rezultati pokazuju veći pad u usporedbi s prethodnim, 3. Trebala bi omogućiti da se na temelju prethodnog isplanira budući rad sa svakim učenikom. Pismene bilješke mogu pomoći školi osmisliti predmetne programe.

Izvještavanje o učeničkom napretku

Trebalo bi redovito izvještavati roditelje o učeničkom napretku, ili u obliku pismenih izvješća ili za vrijeme roditeljskog sastanka. Pet je problema s kojima se nastavnici suočavaju kad pišu školska izvješća: 1. Moraju se često oslanjati na subjektivne prosudbe, 2. Teško je sažeti uspjeh iz različitih dijelova predmeta, 3. Vlada napetost između želje da se izvješće napiše iskreno i želje da se učenika ne obeshrabri kritikom ili lošim ocjenama, 4. Često je teško znati koji aspekt učeničkoguspjeha treba istaknuti u izvješću, 5. Nekim je nastavnicima teško zapamtiti svakog učenika.

OSVRT I PROSUDBA VLASTITOG RADA

Svi nastavnici provode puno vremena razmišljajući i procjenjujući koliko dobro rade. Osvrt i prosudba vlastitog rada dio su nastavničkog posla.

OCJENA VLASTITOG RADA U RAZREDU

Dva su najvažnija aspekta ocjenjivanja. Prvi je da ustanovite koja je obilježja vaše nastave potrebno usavršiti. Drugi je kako najbolje poboljšati svoj rad na području koje se može usavršiti.

29

Prikupljanje podataka o vašem sadašnjem radu

Puno je načina na koje se mogu prikupiti podaci: 1. Vođenje dnevnika, 2. Snimajte vašu nastavu, 3. Prikupljajte povratne informacije od učenika

RASPOREĐIVANJE VREMENA

Djelotvorno raspoređivanje vremena

Morate steći umijeća koja će vam omogućiti najbolje iskorištavanje vašeg vremena i truda. Uspješno raspoređivanje vremena obuhvaća nekoliko važnih elemenata: 1. Svijest o vremenu (razmislite o tome koliko vremena trošite na pojedine aktivnosti i odlučite hoćete li to mijenjati), 2. Odredite prioritete (kojim ćete redoslijedom pristupiti različitim zadaćama uzimajući u obzir njihovu važnost i hitnost), 3. Planiranje vremena (kako planirati vrijeme kratkoročno, srednjoročno i dugoročno), 4. Uskladite vrijeme sa zadaćama, 5. Brzo se rješavajte manje važnih zadaća,, 6. Ne odugovlačite, 7. Budite realni (morate si postaviti realne zahtjeve), 8. Morate znati reći „ne“ (da ne postanete prenatrpani), 9. Delegirajte posao (zamolite kolege ili učenike da preuzmu neke zadaće).

STRES

Kad su nastavnici ljuti, potišteni, zabrinuti, živčani, frustrirani ili napeti kao posljedica njihova zanimanja, to se naziva „nastavničkim stresom“.

Izvori nastavničkog stresa

Sedam je najvažnijih izvora stresa s kojim se suočavaju nastavnici: 1. Učenici koji imaju loš odnos prema školi i kojima nedostaje motivacija, 2. Neposlušni učenici i razredna nedisciplina općenito, 3. Brze promjene u kurikulumu i organizaciji, 4. Loši radni uvjeti, uključujući promaknuća, opremu i sredstva, 5. Pritisci vremenskih rokova, 6. Sukobi s kolegama nastavnicima, 7. Osjećaj potcijenjenosti u društvu.

Što izaziva stres

Izvori stresa variraju od nastavnika do nastavnika. Kod svih nastaje kada nastavnici smatraju da je ugroženo njihovo dostojanstvo ili zdravlje. To se može dogoditi na dva načina: 1. Prvi i najčešći je situacija kad smatrate da morate ispuniti važne obaveze a teško vam je to učiniti na primjeren način. Osjećaj ugroženosti je najvažniji element stresa, 2. Drugi način je manje primjetan, ali jednako važan. Problemi u izvršenju obaveza, kratki vremenski rokovi za ispite, sastanci sa neugodnim roditeljima ili neispravna nastavna pomagala mogu izazvati stres. Može vas povrijediti ili uznemiriti to što vas nisu uključili u neki važni školski odbor.

Utjecaj stresa na vaše poučavanje

Nastavnički stres može smanjiti kvalitetu poučavanja na dva načina: 1. Prvi je da će se smanjiti vaše zadovoljstvo poslom, 2. Drugi je da kad doživite stres to može smanjiti vašu komunikaciju s učenicima.

Način borbe protiv stresa

30

Borba protiv stresa može biti dvostrana: 1. tehnikama neposredne akcije (morate odrediti što kod vas izaziva stres i zašto, a tad se odlučiti što poduzeti kako biste se uspješno borili protiv stresa) i 2. palijativnim tehnikama (to je sve ono što možete učiniti da ublažite osjećaj stresa, čak i kad izvor stresa nije nestao, npr. pokušaj da se događaj vidi s vedrije strane, pokušaj da se učini emocionalni odmak od događaja).

Kako razviti vlastiti pristup borbi protiv stresa

Savjeti od Cole i Walker i Freeman: 1- uočite i rješavajte probleme čim prije, 2. Razvijte umijeća i postupke koji će vam pomoći u obavezama kojei mate, 3. Razmislite jeste li sami odgovorni za neke izvore stresa, 4. Uvijek o svemu razmišljajte u kontekstu i pokušajte oblikovati realistična očekivanja o vašim i tuđim mogućnostima, 5. Popričajte o svojim brigama i problemima s drugima, 6. Održite ravnotežu između vašeg posla kao nastavnika i vašeg privatnog života.

METODIKA NASTAVE ISLAMSKE VJERONAUKE-Refik Ćatić i Izet Pehlić, str. 31-107

Metodika islamske vjeronauke je znanost koja proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja u području odgoja i obrazovanja u vjeri. Predmet metodike islamske vjeronauke čine nastava, vannastavni i vanškolski organizacijski oblici rada.

Cilj i zadaci metodike nastave islamske vjeronauke

Cilj metodike islamske vjeronauke kao znanstvenediscipline je da prati i proučava zakonitosti i kategorije odgojno-obrazovnog rada u islamskom vjerskom odgojno-obrazovnom području.

Cilj metodike islamske vjeronauke je da osposobljava studente, buduće nastavnike islamske vjeronauke za samostalno izvođenje svih programa i organizacijskih oblika rada u vjerskom odgojno-obrazovnom području.

Zadaci metodike nastave islamske vjeronauke mogu se svesti na četiri osnovna zadatka: 1. Historijski (odnosi se na područje proučavanja historijskog razvoja nekog nastavnog područja, 2. Teorijski (obuhvata teorijsku osnovu nastavnog rada), 3. Praktični (odnosi se na praktičnu primjenu u nastavnoj djelatnosti), 4. Istraživački (se odnosi na proučavanje problema nastavne prakse radi povećanja njezine djelotvornosti).

Principi u nastavi islamske vjeronauke

To su: 1. Princip očiglednosti je posebno značajan u nastavi sa učenicima mlađe školske dobi. Kod ovog principa je osnovna postavka da se gradivo saznaje sa što više osjetila, 2. Princip svjesne aktivnosti omogućuje veće angažiranje pojedinca, a time i postizanje većih rezultata. Svi vrhunski rezultati, u različitim oblastima ljudskog stvaralaštva, ostvareni su isključivo upornim i danonoćnim radom, 3. Princip jedinstva teorije i prakse osigurava svjesno učenje i trajnost znanja. Sve što se uči u školi treba shvatiti i pokušati pronalaziti primjere iz prakse (iz vlastitog iskustva, eksperimentiranjem, uspoređivanjem itd.), 4. Princip efikasnosti, ekonomičnosti i racionalizacije nastavnog rada-Treba osmisliti kako ćemo doći do krajnjeg rezultata sa što manje snaga. Nismo racionalni ako ne izmjenjujemo raznovrsne aktivnosti u toku jednog raspoloživog termina, npr. učenje sa nekom fizičkom aktivnošću. Nakon učenja mogu se provoditi određene tjelesne vježbe, napraviti mala šetnja,

31

uraditi neki posao u kući, obaviti kraći razgovor sa prijateljem, što će poslužiti kao relaksacija i tako organizam odmoriti od prethodne aktivnosti, a tako ćemo pripremiti organizam za novi napor koji ga očekuje, 5. Princip interakcije svih subjekata-Suvremena nastava treba se odvijati u zajednici koju više ne čine samo učenici i nastavnici, nego i njihovi roditelji, stručni saradnici, javni radnici, 6. Princip dobne i individualne usmjerenosti nastave je često zanemarivan u praksi. Nastavnici ne prave razliku između fizičke i mentalne dobi učenika pa te osobine izjednačavaju, što ima za posljedicu negativne rezultate u učenju, 7. Princip akceleracije i individualizacije otklanja nedostatke koji su označeni u prethodnom principu. U ovom principu nastava je spuštena na nivo svakog učenika, i za najboljeg, i za najslabijeg. Ovdje će nastavnik prethodno utvrditi (za svaki predmet) mogućnosti i potrebe učenika i na toj osnovi planirati i njegov individualni napredak. Neki učenici će učiti sporije, neki ubrzano (akcelerativno), ali će svaki od njih osjećati napredovanje, 8. Princip harmonične interakcije nastavnika i učenika moguće je provesti samo onda kada nastavnik shvati da treba odbaciti tradicionalna didaktička shvaćanja po kojima je on bio jedini nosilac nastavnog procesa, 9. Princip stimulativne klime (atmosfere) u nastavi islamske vjeronauke ima posebnu vrijednost. Nastava treba biti izvor ne samo učenja, nego i radosti, sreće, zadovoljstva, punoće svake ličnosti. Učenik u nastavniku vjeronauke treba prepoznati osobu koja će ih prihvatiti, razumjeti, afirmirati njihovu ličnost, te osobu sa kojom će imati blisku komunikaciju. Nastavnik vjeronauke za realizaciju ovog principa crpit će energiju iz punine vjerničkog osjećaja i ljubavi prema učenicima, 10. Princip vježbanja i ponavljanja, također, ima svoju vrijednost. Vježbanje i ponavljanje je bitan princip radi trajnosti znanja, ali ga treba organizirati na suvremeni didaktički način. Uz ponavljanje i vježbanje idu dodatna pitanja i jedan dio novog gradiva (koji će učenici sami pronaći, otkriti, naučiti), 11. Princip simetričnosti i postupnosti kazuje da sadržaje treba obrađivati sistematično, prema logičnom slijedu. Ratke i Komenski su utvrdili pravila za ovaj princip: a. od lakšeg ka težem, b. od jednostavnog ka složenom, c. od bližeg ka daljem, d. od poznatog ka nepoznatom, e. od konkretnog ka apstraktnom, 12. Princip historičnosti i suvremenosti povezuje dvije suprotnosti koje se ni u kom slučaju ne isključuju, nego dopunjuju. Ako se nastavnik usmjeri preko mjere na izučavanje prošlosti zapada u historicizam, jer ne upućuje učenike na futurološko vrijeme. Nastavnik iz historijskih sadržaja uzima pouke i povezuje ih sa realnim okruženjem i životom. Prenaglašeno izučavanje sadašnjosti, također, dovodi do jednostranosti. Nastavu treba više okrenuti prema budućnosti tj. da se učenici pripremaju za život i rad kakav će im biti u budućem vremenu, nakon njihovog profesionalnog osposobljavanja.

Interdisciplinarnost nastave islamske vjeronauke

Sadržaji nastave islamske vjeronauke trebali bi omogućiti djetetu na početku školovanja stjecanje cjelovite spoznaje o svijetu koji ga okružuje. Zato je metodika nastave islamske vjeronauke usko povezana sa metodikama ostalih nastavnih premeta i područja (npr. psihološkim znanostima, metodikom bosanskog jezika, likovne i muzičke kulture, tjelesne i zdravstvene kulture, filma, historije itd.). Metodika nastave islamske vjeronauke veoma je povezana sa pedagoškim znanostima, posebno didaktikom, povijesnom pedagogijom, općom pedagogijom, komparativnom pedagogijom, i metodologijom pedagoških istraživanja. Odnos metodike nastave islamske vjeronauke i ostalih pedagoških predmeta je dvosmjeran. Ona se koristi rezultatima ostalih pedagoških disciplina, ali se i te discipline koriste rezultatima njenih istraživanja, kako u teoriji, tako i u praksi.

32

Metodologija metodike nastave islamske vjeronauke

Svaka se ljudska djelatnost, pa tako i nastavna praksa, da bi postigla veću djelotvornost, oslanja na rezultate znanstvenih istraživanja. Potrebno je razlikovati pojam metodike od pojma metodologije. Metodika je samostalna znanstvena disciplina, koja proučava zakonitost nastave pojedinog predmeta ili područja. Metodologija se određuje kao dio znanosti koji proučava postupke i puteve znanstvene spoznaje. Metodika nastave islamske vjeronauke dio je metodike koji proučava postupke i puteve kojim se otkrivaju nove znanstvene spoznaje u području islamske vjeronauke.

Metode istraživanja u metodici nastave islamske vjeronauke

U istraživanjima mogu se koristiti sljedeće metode: teorijska analiza, historijska, genetička i eksperimentalna metoda. Ove istraživačke metode se kombiniraju, u cilju da se ograničenost jedne nadomjesti prednostima druge istraživačke metode. 1. Metoda teorijske analize koristi se u području bitnih fundamentalnih i teorijskih pitanja. Analiziraju se različita shvatanja o takvim pitanjima, ispituju se osnove takvih shvatanja o takvim pitanjima, uvjeti pod kojim su nastala i sl., 2. Historijska metoda koristi se pri proučavanju prošlosti odgoja i obrazovanja u vjeri, kako teorije tako i prakse, 3. Genetička/razvojna metoda služi za proučavanje pedagoških pojava u sadašnjosti. Ona služi za proučavanje djece, mladih, odraslih u procesu odgoja i obrazovanja u određenim periodima (razvoj tih subjekata), 4. Eksperimentalna metoda je istraživačka metoda kojom se nastoje otkriti uzročno-posljedične veze koje postoje u jednoj pedagoškoj pojavi koja se istražuje. Osnovni cilj svakog pedagoškog eksperimenta je da istraživač utvrdi razliku između stanja prije djelovanja eksperimentnog faktora (inicijalno stanje) i poslije djelovanja tog faktora (finalno stanje).

Proces istraživanja u metodici nastave islamske vjeronauke

U nastavi islamske vjeronauke korisno bi bilo istražiti, primjerice: historijski razvoj vjerskog odgoja i obrazovanja kod nas, usporediti nastavu vjeronauke u različitim islamskim državama, državama Europe i SAD itd. U svim metodičkim istraživanjima važno je postići da uzrok bude reprezentiran, a grupe učenika koje sudjeluju u eksperimentu ujednačene po intelektualnim sposobnostima, polu, školskom uspjehu itd. U projektu istraživanja predviđa se i obrada podataka, kojima će se istraživač koristiti. Dobiveni rezultati mogu se pregledno prikazati u tabelama, grafikonima itd.

OBLICI RADA U NASTAVI ISLAMSKE VJERONAUKE

Postoje sljedeći oblici: 1. individualni oblik (pojedinačni), 2. rad u parovima (tandem), 3. rad u grupama, 4. frontalni oblik.

Frontalni oblikSmisao ovog skoro najstarijeg oblika izvođenja nastave je u tome što jedan nastavnik istovremeno radi s velikom grupom učenika, istim tempom i u isto vrijeme. Ovakva nastava je jeftina za društvo, ne treba mnogo nastavnika (obično jedan na 25-40 učenika), prostora, opreme itd. Nastavnik vjeronauke ima niz mogućnosti za kreaciju, te će varijacijom metodskih postupaka i nastavnih sredstava stimulirati učenike za rad. Naprimjer, kada govori o vjerovanju TV-prezentacijom inserta iz filma “Poruka” predstaviće učenicima kako je iskreno i pravilno vjerovanje prve muslimane animiralo da podnose velike žrtve i napore.

33

Time u kombinaciji sa frontalnim oblikom rada unosi osvježenje i jača efikasnost u učenju i razumijevanju ove nastavne jedinice.

Grupni oblikZasniva se na odgojno-znanstvenim, društveno-psihološkim i političko-sociološkim teorijama. Zagovornici “društvenog učenja” se bore protiv prekomjerne dominacije onih koji poučavaju i u tom smislu zagovaraju grupni oblik rada. Veličina grupe je izuzetno značajna za pravilnu organizaciju odgojno obrazovnog rada u školi. Optimalna veličina grupe je 3-6 članova, ali se najbolji rezultati postižu ukoliko su u grupi 3-4 člana. Svaku grupu karakteriziraju dvije osnovne komponente: 1. međusobna akcija, 2. jedinstvo cilja

Oblici grupnog rada: 1. rad više grupa na istom zadatku – učenici dobivaju iste zadatke bez obzira na kvalitet sastava grupe, 2. rad grupa na različitim zadacima – grupe dobivaju zadatke prema svojim mogućnostima i sposobnostima, 3. rad na sastavnim dijelovima istog zadatka – složeni zadatak se podijeli na više jednostavnih zadataka i svaki učenik u grupi radi na jednom zadatku.

Nedostaci grupnog oblika rada: narcizam, konkurentski odnos, zavisnost o autoritetu (lideru grupe ili nastavniku), zatvorenost, lijenost.

Rad u parovimaOvo je nastavni oblik kojim se nastava približava pojedincu. U njoj dvojica uče jedan od drugog, jedan drugog kontrolira, ispravlja, pomaže, dopunjuje. Učenici se podijele u tandeme. Nekada su potrebni takvi tandemi da učenik sa višom inteligencijom mora voditi slabijeg učenika. U nekim prilikama potrebno je da učenici budu otprilike istih mogućnosti i da ih rad u tandemu potiče na malo takmičenje. Ovakav nastavni oblik je, uglavnom, u kombinaciji sa nekim drugim oblicima. Rad u paru pomaže povučenim i izoliranim učenicima da se aktivno uključe u odgojno-obrazovni rad, i budi kod učenika veći interes za učenjem. Nastavnik će pružiti pomoć parovima kad god za to osjeti potrebu.

Individualni oblikU individualnom radu svaki učenik radi na svoj način, a nastavnik pruža pomoć kada je potrebna. Nastavnik zadaje zadatke, shodno mogućnostima učenika, što kontrolira u toku samog rada i pomaže učenicima kojima zadaci nisu primjereni. Prednost individualnog rada je u tome što učenik, djelujući sam, razvija svoje kreativne sposobnosti. Individualni rad u nastavi islamske vjeronauke može biti: 1. Individualni rad učenika sa istim – nediferenciranim zadacima i 2. Individualni rad na raznovrsnim – diferenciranim zadacima, prilagođenim mogućnostima i potrebama svakog učenika.

Najveća vrijednost ovakvog oblika rada je što kod učenika razvija samostalnost, inicijativu, samokontrolu i samokritičnost. Najizraženiji nedostaci individualnog rada su: nemogućnost govorne suradnje s ostalim učenicima i nastavnikom, zatvaranje u sebe, izraženo jačanje individualnosti.

Međusobni odnos socijalnih oblika radaKolektivni život je cilj, ali i sredstvo odgoja. Kolektiv zavisi o tome kakvi su pojedinci u njemu, ali i pomaže razvoju pojedinca. Svaki socijalni oblik doprinosi razvoju karakteristika ličnosti, pomaže socijalnom i emocionalnom sazrijevanju pojedinca. Komisija za eksperimentalne studije u Americi predlaže 40% ukupnog vremena za rad s velikom grupom,

34

20% vremena za rad sa malom grupom i 40% vremena za samostalan rad. Suvremeni ustroj islamske vjeronauke od nastavnika zahtjeva dobro poznavanje odnosa sudionika u nastavi, socijalnih oblika rada u nastavi, te njihovih didaktičkih i metodičkih vrijednosti.

NASTAVNE METODE U ISLAMSKOJ VJERONAUCI

Nastavna metoda- je način, sredstvo i oblik postupanja u nastavnom radu, kojim učenici i nastavnik zajedničkim radom, putem predavanja i usvajanja znanja, navika i vještina, pravilno i ekonomično obrađuju vaspitno-obrazovni materijal. Nastavne metode su:1. metoda usmenog izlaganja, 2. metoda nastavnog razgovora, 3. metoda rada sa tekstom, 4. metoda pismenih radova, 5. metoda ilustracije i demonstracije, 6. metoda laboratorijskih i praktičnih radova

METODA USMENOG IZLAGANJA

Usmena predaja znanja je najstarija metoda kojom se i danas najviše prenose iskustva sa generacije na generaciju. U mnogim je predmetima to osnovna metoda što je i u nastavi vjeronauke. Ova se metoda zove još i monološka metoda jer je nastavnikova živa riječ osnova poučavanja. Usmeno izlaganje se primjenjuje u slijedećim situacijama: 1. Kada je slabo učeničko predznanje o nekom nastavnom sadržaju, npr. objašnjavanje mudžize, 2. Kada nedostaju nastavna sredstva, 3. Kada nastavnik želi djelovati na osjećanja učenika, 4. Kada nastavnik treba interpretirati neki vjerski sadržaj, npr. Sudnji dan, koji se može učenicima dočarati jedino putem mašte, 5. Kada se mora racionalisati vremenom.

U nastavi islamske vjeronauke koriste se ovi oblici metode usmenog izlaganja: 1. pripovijedanje, opisivanje, objašnjavanje i predavanje nastavnika, 2. usmeno izlaganje učenika, 3. usmena riječ putem radija, magnetefona i TV, 4. usmena riječ osoba koje se mogu uključiti u nastavni proces

Pripovijedanje- se primjenjuje kad se nastavni sadržaji ne mogu saznati na drugi način i kad su učenička predznanja o nastavnom sadržaju nedovoljna. Pripovijedajući o nekom događaju iz islamske historije, postižu se bolji efekti nego da se gradivo pročita. Postoje dva načina pripovijedanja: naučno-popularno i umjetničko.

Pri pripovijedanju treba voditi računa o slijedećem: 1. Pripovijedati jasnim i pravilnim rečenicama, 2. U toku pripovijedanja koristiti se direktnim govorom, čime se pojačava efekt, 3. Način govora je važan uslov dobrog pripovijedanja. Pod tim podrazumijevamo: a. Gramatički ispravan govor, b. Tačan i čist izgovor, jer učenici obraćaju pažnju na te greške, a manje na sadržaj; a na taj način utiče na izgradnju jezičkog osjećaja kod učenika, c. Važno je kakva je tonska visina govora. Preglasno pripovijedanje djeluje zamorno na učenike, zamara nastavnika pa se brže iscrpljuje. Umjereno tiho pripovijedanje je efektnije jer omogućuje veću manipulaciju glasom. Na taj nači se povećava mobilnost učenika jer se više trude da prate nastavnika.

Opisivanje- ima dosta sličnosti sa pripovijedanjem. Prilikom opisivanja pažnja se usmjerava na izgled ličnosti, predmeta, enterijera, eksterijera itd. Nastavnik unosi svoje impresije. Cilj pripovijedanja je stvoriti što vjerniju sliku. Sve karakteristike dobrog govora i govornih efekata koje smo istakli kod pripovijedanja odnose se i na opisivanje.

Objašnjavanje- Ovom metodom se objašnjavaju vjerski pojmovi i pojedini širi segmenti vjerskih načela. Jedno je vrijeme na visokim školama objašnjavanje bilo jedina metoda. U

35

današnjoj metodičkoj teoriji objašnjenje je prisutno u kombinaciji sa drugim metodama. Objašnjavanje rečenica, zakona i pravila se može uspješno uraditi ako se spustimo na nivo učenika i uvažimo njihove mogućnosti. Objašnjavanje se ne bi smjelo pretvoriti u predavanje, jer dugo objašnjavanje je zamorno i učenički interes opada.

METODA RAZGOVORA

Razgovor je nadirektniji, najdinamičniji i najraznovrsniji način komuniciranja među ljudima. U osnovi razgovora uvijek se nalazi neki sadržaj. Razgovor predstavlja stanovit fond zajedničkih znanja iskustava, svih koji učestvuju u razgovoru. Razgovorom se i učenik podstiče na učešće. On nije usmjeren na to da učenik samo prima znanje. Razgovor je vid organizovanog učenja u kojem učenik ulazi sa određenim znanjima da bi ih razvio, proširio, produbio i td.

OBLICI RAZGOVORA: a) Katehetički razgovor, bio je dominantna metoda srednjeg vijeka, a najviše se primjenjivao u vjerskim školama zapada. Razgovor vođen po tačno određenoj formi pitanja i odgovora. Ovaj oblik je prisutan i u savremenoj školi, b) Sokratovska metoda (majeutika), Sokrat je tvrdio da primaljskom metodom, metodom razgovora a to je određenim sistemom pitanja i odgovora može doći do istine, da sagovornik izroni iz dubine svijesti. Pitanja su alternativna pa se sagovornik mora odlučiti za jedan odgovor. Ovaj oblik je primjenjiv u svim etapama nastavnog rada, a najpogodniji je za ponavljanje i provjeravanje, c) heuristički oblik (heurisco – nalazim), ovo je najčešći oblik razgovora. On se zove razvojni, a karakterizira ga postepeno napredovanje, koračanje u razvojnom razgovoru. Učenik ne izmišlja, odgovore nalazi u ranijem iskustvu, knjigama, slikama, crtežima, iskustvima drugih učenika. Ovaj oblik je prikladan za obradu novih nastavnih sadržaja, d) slobodan razgovor, najčešće prisutan u životu. Nije unaprijed određen nego se odvija u slobodnom dijalogu, može se koristiti u dijelu kada učenici slobodno postavljaju pitanja i međusobno razgovaraju, e) diskusija, je dijalog karakterističan za rad u školi. To ja najviši oblik razgovora u kojem se suprostavljaju mišljenja sagovornika, iznose novi argumenti. Pretpostavka diskusije je dobro poznavanje teme o kojoj se vodi diskusija. Interes, motivacija kao i intelektualni domen sagovornika značajan su faktor za uspješnu diskusiju. Prilikom diskusije pridržavati se sljedećih instrukcija: 1. javiti se kad imaš nešto argumentovano reći o predmetu razgovora, 2. ako neko govori, ne prekidati ga niti upadati u riječ, 3. svoje mišljenje jasno i kratko iznijeti, 4. obuzdati emocije prilikom razgovora, 5. ne potcjenjivati tuđe mišljenje, niti vrijeđati sugovornika, 6. u toku razgovora poštovati temu i ne skretati sa nje

METODA RADA SA UDŽBENIKOM ILI DRUGIM TEKSTOM

Pisani tekst je, poslije usmene riječi, najčešći izvor znanja u nastavi. U vjeronauci čitanje ima posebnu vrijednost ako nastavnik izražajno čita, jer time pobuđuje osjećanja kod učenika. Da bi čitanje imalo vrijednost, onaj ko čita, mora paziti na ritam, tempo, intonaciju i čistoću izgovora. Slabosti su ove metode što svi učenici ne mogu brzo shvatiti pismeni govor. Osnovni je zadatak u primjeni ove metode da se učenici osposobe za samostalno korištenje knjige. Razlikujemo slijedeće vrste tekstova: naučno-popularni, literarni, instruktivni i novinarski tekstovi.

36

Naučno–popularni tekstovi- U školskim udžbenicima dominiraju ovakvi tekstovi. Njima se stječu znanja, ponavlja i utvrđuje gradivo. Tekst čita nastavnik naglašavajući bitne momente u tekstu. Poslije čitanja vrši se reprodukcija, sa ciljem da se vidi da li su učenici shvatili tekst. Druga je varijanta da se članak čita i kad se dođe do dijela sadržaja za koji nastavnik smatra da učenici ne razumiju, objašnjava.

Instruktivni tekstovi- U nastavi islamske vjeronauke takvi su tekstovi: kako se uzima abdest, kako se klanja i sl. Nastavnik čita tekst a nakon toga demonstrira instrukciju, uz potrebna objašnjenja. Nakon toga učenici rade prema instrukcijama, a nastavnik ih prati i pomaže.

Tekstovi iz novina- Privremeno se u nastavi mogu koristiti novinski članci, kao odgojno i obrazovno sredstvo. Nastava time dobiva na svježini i biva povezana sa stvarnim životom.

METODA PISMENIH I GRAFIČKIH RADOVA

Pismeni radovi su u nastavnom procesu značajni, jer se njima utvrđuje znanje. Svakodnevnom primjenom pismenih radova stvaraju se radne navike i upornost. Osnovni cilj ove metode je osposobljavanje učenika za pismeno izražavanje. Npr. Nastavnik je obradio lekciju ″Tevba-pokajanje″, a zatim od učenika može tražiti da oni napišu jednu tevbu svojim načinom. Na taj način učenici će utvrditi novo gradivo i vježbati staro.

METODA DEMONSTRACIJE (april 2013)

Kao nastavna metoda, demonstracija je pokazivanje svega što se može dokazati da bi se perceptivno doživjelo. U odgojnom smislu, demonstracija ima funkciju da razvija dječije psihičke sposobnosti posmatranja, mišljenja i zaključivanja. Demonstracija filma ili video snimaka je efikasan put spoznavanja. Na takav se način mogu pokazati predmeti, pojave i događaji koji nisu dostupni učenicima, npr., video zapis sa hadža.

MATERIJALNA-TEHNIČKA OSNOVA NASTAVE

Je faktor koji omogućuje stvaralačku aktivnost učenika, pedagoško-andragošku funkciju nastavnika u postizanju ciljeva kojima se teži. Materijalno tehničku osnovu nastave čine: izvorna stvarnost i nastavna sredstva.

Nastavna sredstva- su dio materijalne osnove rada, pomoću kojih se ostvaruju opći i konkretni zadaci nastave. U nastavna sredstva spadaju: 1. tekstualna nastavna sredstva; udžbenik, enciklopedije, naučni tekstovi, učenički pisani radovi itd., 2. vizuelna sredstva; prirodni predmeti, makete, mašine, alati, oruđa, karte itd., 3. auditivna sredstva; auditivne pojave u prirodi, radio, magnetefon itd., 4. audio-vizuelna sredstva: film, 5. Manuelna sredstva, 6. Pomoćna nastavna sredstva.

OSNOVNI CILJ BLOOMOVE TAKSONOMIJE (april 2013)

Ogleda se u izradi svrhovitog i dosljednog sustava koji bi polazio od logičko-sadržajnih, pedagoških i psiholoških zakonitosti i principa učenja i poučavanja uopće.

37