Michael Moore - Bum Bush Bu

Michael Moore - Bum Buš Bu

VOLIM SLUŠATI kad ljudi pričaju gdje su bili i što su radili 11. rujna ujutro, osobito priče onih kojima je sreća ili sudbina dopustila da prežive.Primjerice, onaj tip koji se baš dan prije vratio s medenog mjeseca. Te večeri, 10. rujna, njegova mu je nevjesta odlučila napraviti domaći burrito1. Burrito je bio strašan, kao da jedete katran sastrugan sa središnje crte na Brzoj cesti majora Deegana2. Ali ljubav je slijepa i važno je što je u glavi, a ne u želucu. Rekao joj je kako joj je zahvalan i kako je jako voli. I zatražio još.Sutradan, 11. rujna 2001., bio je u podzemnoj željeznici iz Brooklvna na putu prema svom radnom mjestu u World Tra-de Centeru. Podzemna je željeznica možda išla prema Man-hattanu, no burrito je krenuo prema izlazu, a pritom ne mislim prema izlazu iz tunela. Osjetio se loše, doista loše i odlučio sići postaju prije World Trade Centera. Potrčao je po stubama očajnički tražeći odgovarajuće mjesto. Ali ovo se događalo u New Yorku i toga nije ni moglo biti. I tako je on, na uglu Park Rowa i Broadwaya postao živom reklamom za De-pends pelene za odrasle.Postiđen i ponižen - ali osjećajući se već neusporedivo bolje - dozvao je fuš-taksista i ponudio mu sto dolara da ga do-veze kući (devet dolara za vožnju, a 91 dolar udjela za nove presvlake sjedala).1 Burrito je tortilla, palačinkasto tijesto, omotana oko (najčešće mesnog) nadjeva.2 Jedna od brzih cesta i obilaznica sagrađenih tridesetih godina oko New Yor-ka. Ime je dobila prema VVilliamu F. Deeganu, vojnom inženjerijskom arhitektu u I.

svjetskom ratu i kasnijem komesaru za stambena pitanja u New Yorku, koji

Stigavši kući, čovjek se okupao i odjenuo čistu odjeću da bi se mogao vratiti na Manhattan. Izlazeći iz kupaonice usput bacio pogled na televizor i s nogu vidio kako se avion zabija baš u onaj kat gdje je on inače radio i gdje bi i sam sada bio da mu njegova voljena nije načinila onaj divni - savršeno nevjerojatno fantastični... Slomio se i počeo plakati.Moja osobna priča o 11. rujna nije bila tako neposredna. Spavao sam u Santa Monici. Oko 6.30 ujutro zazvonio je telefon, zvala je moja punica. »New York je napadnut!« Samo to su čule moje tek napola probuđene uši. Došlo mi je da kažem: »Da, i što onda - a sada je pol sedam ujutro.«»New York je u ratu«, nastavila je ona. No to nije imalo smisla, jer u New Yorku je uvijek kao da je rat. »Upali televizor«, rekla je. Učinio sam to. Probudio sam svoju ženu, a na ekranu se javljala-slika tornjeva u plamenu. Pokušali smo nazvati svoju kćer u New Yorku, no nije išlo, a zatim smo pokušali nazvati svoju prijateljicu Joanne (koja radi blizu World Trade Centera), no nije išlo, a zatim smo samo zapanjeni sjedili. Nismo se micali od kreveta ni od televizora sve do pet popodne kad smo napokon doznali da su naša kći i Joanne žive i zdrave.Ali producent s kojim smo tada baš bili radili, Bili Weems, nije bio živ i zdrav. Kad su televizijske mreže počele na dnu ekrana puštati titlove s imenima putnika su bili u avionima, na ekranu je bilo i Billovo ime. Posljednje čega se sjećam s njim bilo je kako smo se nas dvojica glupirali oko nekog pogrebnog zavoda gdje smo snimali nešto o duhanskoj industriji. Dovedi dvojicu tipova s mračnjačkim smislom za humor do pogrebnika i dobit ćeš ono što bismo nazvali nirvanom. A tri mjeseca kasnije on je bio mrtav i - kako se to ono kaže - »u našim životima sve se promijenilo«.Doista? Je li? Kako se promijenilo? Imamo li od toga tragičnog dana dovoljan odmak da bismo mogli postaviti to pitanje i naći razuman odgovor? Svakako se sve promijenilo za Billovu ženu i nieeovu sedmogodišnju kćer. Zločin što ioi ie,

njezin tata oduzet u tako mladoj dobi. A promijenio se i život najbližima onih drugih tri tisuće ubijenih ljudi. Oni se nikada neće osloboditi tuge koju osjećaju. Govore im da moraju »poći dalje«. Kamo dalje? Oni od nas koji su nekoga izgubili (a to je valjda kad-tad baš svatko) znaju da i kad se »nastavi dalje« ona kvrga u želucu i tuga u srcu nikad neće proći, pa se mora naći način da to prihvatimo i pokrenemo za sebe i one žive.Svi se mi nekako probijemo kroz svoje osobne gubitke i sutradan i svaki dan poslije ustajemo i djeci dajemo doručak i operemo još jedan bubanj rublja i plaćamo račune i...Za to se vrijeme život mijenja i u dalekom Washingtonu. Iskorištavajući našu tugu i strah da bi se »to« moglo ponoviti, postavljeni predsjednik služi se onima što su poginuli 11. rujna kao pogodnim zaklonom, opravdanjem za trajno mijenjanje

našeg američkog načina života. Jesu li oni umrli zato da bi George W. Bush mogao pretvoriti našu zemlju u Teksas? Mi smo od 11. rujna vodili već dva rata, a nije baš tako nevjerojatno da nas čeka još i treći ili i četvrti. Dopusti li se da se to nastavi, sve što ćemo postići bit će oskvrnuće onih više od tri tisuće mrtvih. Ja dobro znam da Bili VVeems nije umro zato da bi ga se moglo iskoristiti za bombardiranje nedužnih na drugom kontinentu. Ako njegova smrt i njegov život trebaju od sada pa nadalje imati neko veće značenje, onda je to da se pobrinemo da više nitko poput njega ne treba izgubiti život u ovom ludom i nasilnom svijetu, svijetu koji mi sada tako odlučno guramo kako nam se prohtije.Sreća moja, čini mi se, što uopće i mogu pisati riječi koje sada čitate. Ne samo zato što imam sreću živjeti u najsuperčudesni-joj zemlji na cijelom svijetu! nego zato što je nakon 11. rujna moj tadašnji nakladnik, Regan Books (odjel tvrtke Harper-Collins koja je odjel News Corpa koji je vlasnik Fox Newsa, abilo u njegovoj moći da moja spisateljska karijera završi što prije.Prvih 50.000 primjeraka knjige Bijeli glupani izašlo je iz tiskarskog stroja dan prije 11. rujna, a kad se jutro poslije dogodila tragedija, kamioni koji su je trebali odvesti u knjižare po cijeloj zemlji nisu krenuli s utovarišta. Nakladnik je zatim knjige držao kao taoce dugih pet mjeseci - ne iz dobrog ukusa i poštovanja (što bih još možda i mogao razumjeti), nego želeći cenzurirati mene i ono što sam htio reći. Tražili su da preradim 50 posto knjige i uklonim dijelove koji su im se učinili uvredljivima za našeg vođu, g. Busha.Odbio sam promijeniti i jednu jedinu riječ. Uslijedio je pat koji je potrajao sve dok me u New Jersevu nije čula jedna knjižničarka kad sam govorio o telefonskom pozivu koji sam upravo bio primio od Murdochova nakladnika koji mi je rekao kako se čini da, zahvaljujući mojoj tvrdoglavosti, neće biti druge nego da u reciklažu daju svih pedeset tisuća primjeraka moje knjige koji su skupljali prašinu u skladištu u Scrantonu u Pennsvlvaniji. I drugi su mi govorili da se poslije ovoga ne bih trebao nadati velikoj književnoj karijeri, jer će se pronijeti glas da me drže »problematičnim«, velegnjavatorom koji ne želi igrati kako treba.Ta knjižničarka, Ann Sparanese, žena koju nisam poznavao, poslala je elektroničkom poštom poruku na jednu listu knjižničara i rekla im da moju knjigu zabranjuju. Njezino se pismo pronijelo internetom i već za nekoliko dana Regan Bo-oks su bili preplavljeni pismima gnjevnih knjižničara. Nazvala me Murdochova policija.»Zašto ste to rekli knjižničarima?«»Ha? Ne znam ja ni za kakve knjižničare.«»Znate vi dobro! Rekli ste im što radimo s vašom knjigom i sada... od knjižničara dobivamo pisma puna mržnje!«»Hmm«, rekoh, »pretpostavljam da je to jedna skupina terorista s kojom vam se bolje ne petljati.« .........U strahu da će Petom avenijom uskoro nahrupiti Doludie-la gomila divljih knjižničara koja će opkoliti HarperCollinso-vu zgradu i odbiti otići dok se moja knjiga ne pusti iz skladišta u Scrantonu ili će samoga Murdocha izvući i rascetvoriti (iako bih se ja bio zadovoljio i samim time da natjeraju Billa

O'Reillvja3 da tjedan dana nosi svoje donje rublje na glavi), NewsCorp se predao. Bacili su moje knjige u neke od knjižara i to bez reklame, bez recenzija'i s ponudom za turneju po samo tri grada: Arlington! Denver! Neko mjesto u New Jersevu! Drugim riječima, knjigu su poslali na vješala da bi joj nanijeli brzu i bezbolnu smrt. Šteta što nas niste slušali, rekao mi je jedan Murdochov operativac, samo smo vam htjeli pomoći. Cijela je zemlja stala iza Georgea W. Busha i baš je intelektualno nepošteno od vas što ne želite preraditi knjigu i priznati da je od 11. rujna baš dobro radio. Izgubili ste dodir s američkim narodom i zbog toga će vaša knjiga trpjeti.Ja sam toliko izgubio dodir s drugim Amerikancima da je već nekoliko sati nakon što se našla u prodaji moja knjiga postala broj jedan na Amazonu - a za pet dana već je bila u petom dotisku. Sada, dok ovo pišem, već je u pedeset i drugom.Najgore što možete reći narodu neke zemlje koja je još uglavnom slobodna jest reći mu da nešto ne smiju čitati. To što mi je omogućeno da me se čuje - i što je moja knjiga postala najprodavanijom publicističkom knjigom u tvrdom uvezu4 u Sjedinjenim Državama - naveliko oglašava kako je sjajna ova zemlja. Ljudi ne daju da ih se zastrašuje i ne daju da ih gnjavi netko tko je na vlasti. Amerikanci velik dio vremena kao da ne znaju što se događa i moguće je da previše vremena troše na biranje šarenih maski za svoje mobitele, no kad ih se pritisne, učinit će pravu stvar i založit će se za nju.3 Bili O'Reilly je televizijski voditelj, komentator, pisac i kolumnist vrlo konzervativnih i desničarskih nazora. Od 1996. godine vodi svoju emisiju na Fox News Channelu. Nazvali su ga »novim papom televizijskog novinarstva. Među lijevo orijentiranim Amerikancima izaziva gotovo jednaku iritaciju kao Mic-hael Moore među desničarima. Ne treba ga miješati s uglednim nakladnikom računalne i druge stručne literature Timom O'Reillvjem.4 U Americi su prva izdanja knjiga obično u tvrdom uvezu, a nakon nekog. vremena tiskaiu se i ieftiniia izdania s mekim uvezom................._...„,..........„__...,,12

I evo me sada s novom knjigom i to baš kod tvrtke AOLTI-MEVVARNER5 i Warner Books. Znam već, znam, kada mislim shvatiti pouku? Ali ima tu i dobrih vijesti. Cijelo vrijeme dok sam ja pisao ovu knjigu AOL se pokušavao riješiti Warner Booksa. Zašto bi se jedna medijska tvrtka htjela riješiti svoga knjižnog nakladničkog dijela? Što su u Warner Books učinili da je to toliko uznemirilo bogove AOL-a? Pa ako se AOL njih želi riješiti, onda oni moraju biti u redu. A i drugi Warnerovi ljudi u toj zamršenoj mreži - Warner Bros. Pictures - bili su distributeri moga prvog filma Roger & Me. Bili su dobri i pristojni i nisu mi prijetili da će ga reciklirati.U redu, ja racionaliziram. Šest medijskih kompanija vlasnici su svega. Za dobro naše zemlje, razbijte te monopole1! Sloboda protoka vijesti i informacija u demokraciji ne smije biti u rukama samo nekolicine bogataša.A ipak, moram reći, čini se da su stopostotno stali iza mene. Tisuću posto!!! Ni

jedan mi put nisu rekli da sam »problematičan«.Ali, uostalom, ne moraju se oni zapravo bojati mene.Nego knjižničara.I vas.Michael MooreNegdje iznad Grenlanda¦15. kolovoza 2003.UM, BUSH, UU5 AOL Time Warner narastao je spajanjima mnogih medijskih i drugih korporacija u monstruozno veliku tvorevinu. AOL, America On Line, najveći, najmasovniji i najkritiziraniji pružatelj pristupa Internetu i intemetskih usluga, preuzeo je mnogo medijskih kompanija - od internetskog portala Netsca-pe.com, preko televizijskih mreža i kablovskih sustava - tu je i CNN, TNT, Cartoon Channel - te filmskih kuća kao što je Warner Bross i tiska (magazin Time, ali i još njih mnogo, od Fortune, Money i Marie Claire do TransVVorld Skateboarding ili, za buboljupce, VolksWorld) te još niza specijaliziranih medijskih i nakladničkih tvrtki. CDrev.)1.Sedam pitanja za Georgea od ArabijeIM A PRVI POGLED činilo se da se neki mali zrakoplov slučajno zaletio u sjeverni toranj WTC-a. Bilo je 8.46 ujutro, 11. rujna 2001. godine, a dok se vijest proširila Amerikom, nikoga nije prekidala u onome čime se tada bavio. Bila je to čudna stvar, naravno, no najveći dio nacije bavio se odlaženjem na posao ili u školu ili povratkom u krevet.6Sedamnaest minuta kasnije pojavile su se vijesti da je sada i drugi avion udario u WTC. Kolektivno se mišljenje nacije odjednom pomaklo, u jednom zamahu, u jednu misao: »Ovo nije slučajno!«Svuda su se palili televizori. Bilo je to nešto što nikad prije niste vidjeli. Vaš mozak, koji se sada suočio s nečim što nije prije vidio, po sebi je tražio što to sada znači, a osobito što to znači za vaše osobno preživljavanje, bilo da ste to promatrali sa svoga krova na Tribeci ili putem CNN-a iz Topeke7..Bili ste zapanjeni, paralizirani pred ekranom ili uz radio, a zatim ste nazvali svakoga koga poznajete; 290 milijuna Amerikanaca pitalo je jedni druge isto pitanje: Koji se to vrag događa???Bilo je to jedno od prvih pitanja što su se pojavila o tragediji 11. rujna. Da se razumijemo, nisam ja netko tko bi se6 PRIMJEDBA O BILJEŠKAMA U OVOJ KNJIZI: U svim drugim poglavljima izvore i bilješke stavio sam na kraj knjige da ne bih prekidao tijek čitanja. Ali u ovom poglavlju toliko je ozbiljnih pitanja, činjenica i optužaba da mi se učinilo kako će biti najbolje staviti ih odmah na ove stranice kao fusnote. Mnogi od članaka koji su izvori bit će objavljeni na mojim web stranicama www.michaelmoore.com, gdje ćete ih moći pročitati u cijelosti.7 Tribeca je dio Manhattana nedaleko od mjesta gdje su stajali tornjevi WTC-a. Topeka je glavni, ali ne i najveći grad Kansasa, države koja ima oko tri milijuna

stanovnika, (prev.)16

priklanjao teorijama o uroti, osim onima koje se odnose na zubare. Ja vjerujem da su se jednom svi zubari okupili i odlučili da je njihova prava zarada u zubnim korijenima i kompletnim rendgenskim snimanjima kad god se javite zubaru. Drugi sisavci u životinjskom carstvu ne moraju to trpjeti.Ono što ja pitam o 11. rujna nije kako su teroristi prošli kroz naš obrambeni sustav niti kako to da su živjeli u ovoj zemlji, a da ih nitko nije otkrio, ni kako su svi Bugari koji su radili u WTC-u dobili tajnu obavijest da toga dana ne dođu na posao, ni kako to da su se tornjevi srušili tako lako kad su navodno izgrađeni tako da mogu izdržati potrese, tsunamije i kamione bombe u svojoj podzemnoj garaži.Sve su to pitanja na koja je trebala odgovoriti posebna komisija za istragu o 11. rujna. Ali i samo uspostavljanje takve komisije doživjelo je otpor Bushove administracije i republikanaca u Kongresu.8 Na kraju su nevoljko pristali - ali su zatim pokušavali onemogućiti istražno tijelo u obavljanju njegove zadaće time što su pred njegove ljude koji su tražili podatke postavljali sve moguće zapreke.9Zašto Bushovi ljudi nisu htjeli otkriti istinu? čega su se bojali? Da će američki narod doznati da su zasrali, da su zaspali za volanom kad su se dogodile terorističke prijetnje, da su svadljivo ignorirali upozorenja odlazećih Clintonovih dužnosnika na Osamu bin Ladena samo zbog svoje mržnje prema Clintonu (SEKS! ZLO!)?«Američki je narod čeljad sklona opraštanju. Kada je napadnut Pearl Harbor, nisu to iskoristili protiv Franklina Roose-velta. Nisu se otklonili od Johna F. Kennedvja zbog fijaska u Zaljevu svinja. A ne osvrću se ni na to što je Bili Clinton dao da se misteriozno ubije onih četrdeset i sedam ljudi10. Zašto8 Ken Guggenheim: »Advocates for 9/11 commission blame White House after deal collapses«, The Associated Press, 11. listopada 2001.9 Joe Conason: »Can Bush Handle-Panel's Questions?«, The New York Ob-server, 7. travnja 2003.10 Jedna od brojnih »urbanih legendi« što se šire po internetskim forumima. Riječ je o popisu 35,37,42,23,47 ili više ljudi koji se na neki način mogu povezati s Clintonom, a rnrtvi su. Nekoliko pozornijih analiza pokazalo je da veći-SEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE Y]dakle nakon ovog monumentalnog kršenja nacionalne sigurnosti George W. Bush ne nastupi iskreno ili barem ne prestane zabranjivati da istina izađe na vidjelo?Možda je to zato što George & Co. imaju što skrivati i znatno više od pitanja zašto 11. rujna ujutro nisu uzbunili lovačke zrakoplove. A možda se i mi, narod, bojimo znati punu istinu, jer bi nas ona odvela stazama kojima ne želimo poći, cestama koje završavaju osjećajem propadanja, jer sada previše znamo o ljudima koji vode ovu zemlju.Iako sam osobno bio ispunjen zdravim skepticizmom koji se i traži od građanina u demokraciji, bio sam i u istom stanju duha kao i većina Amerikanaca u jesen 2001:

To je učinio Osama i svakoga tko mu je pritom pomogao treba naći i privesti pravdi. Nadao sam se da se Bush bavi time.A onda sam jedne noći u studenome 2001. godine, ležeći u krevetu već u polusnu čitajući časopis The New Yorker i jedan članak istraživačice Jane Mayer, naletio na odlomak koji me naveo da sjednem i pročitam ga ispočetka jer nisam mogao povjerovati svojim očima. Pisalo je:Još dvadesetak članova obitelji Bin Laden, većinom na sveučilišnom studiju ili predstudiju navodno je bilo u Sjedinjenim Državama u doba napada. The New York Times je izvijestio da su ih brzo sazvali dužnosnici saudijskog veleposlanstva koji su strahovali da bi oni mogli postati žrtvama američke odmazde. S odobrenjem FBI-a, bin Ladeni su, prema riječima jednoga saudijskog dužnosnika, privatnim mlažnjakom odletjeli od Los Angelesa do Orlanda, zatim u Washington i na kraju u Boston. Nakon što je savezna zrakoplovna agenci-na tih smrtnih slučaja nije nimalo sumnjiva - gotovo sve su nesreće, nekoliko je objašnjenih samoubojstava i nekoliko bizarnih situacija poput zrakoplovne nesreće Rona Browna nedaleko dubrovačkog aerodroma (za kojeg se u legendi tvrdi daje ustrijeljen prije »lažne« zrakoplovne nesreće »iznad Bosne«) ili jedne pripravnice iz Bijele kuće koja je ubijena nekoliko godina nakon odlaska iz Bijele kuće tijekom potpuno objašnjene pljačke jedne kavane. Spomenimo i da se Clintonu pripisuje 47 žrtava policijskog upada na ranč koji je u Wacou držala jedna luđačka adventistička sekta, a i da se s njim često povezuju financijske nepravilnosti u iznosu od baš 47 milijuna dolara. Autor ovdje i ne pokušava objasniti rečenicu o 47 ubojstava jer -mu je to previše notorno. (Drev.118

ja FAA odobrila međunarodne letove, mlažnjak je poletio u Europu. Američkim dužnosnicima očito nije trebalo mnogo uvjeravanja od strane saudijskog veleposlanika u VVashingto-nu, princa Bandara bin Sultana da u široj obitelji Bin Laden nema neposrednih svjedoka."Što? Kako mi je to promaklo u vijestima? Ustao sam, pročešljao stare brojeve New York Timesa i našao ovaj naslov: »U strahu za svoju sigurnost, Bin Ladenova rodbina pobjegla iz Sjedinjenih Država«. članak je počinjao ovako:U prvim danima poslije terorističkog napada na New York i Washington, Saudijska Arabija vodila je hitnu evakuaciju 24 člana šire obitelji Osame bin Ladena iz Sjedinjenih Drža-va...«12Tako je s odobrenjem FBI-a i uz pomoć saudijske vlade - iako su petnaestorica od devetnaest otmičara bili saudij-ski državljani - rođacima glavnog osumnjičenika u terorističkim napadima ne samo što je dopušteno da samo tako odu iz zemlje, nego su im pritom pomogle naše vlastite vlasti! Prema londonskom Timesu, »Odlazak tolikih Saudijaca zabrinuo je američke istražitelje, koji su se bojali da neki od njih možda imaju informacija o otmicama zrakoplova. Agenti FBI-a uporno su

zahtijevali provjeru putovnica, čak i putovnica članova kraljevske obitelji.«I to je sve što je FBI mogao? Provjeriti nekoliko putovnica, postaviti nekoliko pitanja poput »Jeste li sami spakirali svoju prtljagu?« i »Je li vaša prtljaga stalno bila s vama otkad ste je spakirali?« Ti mogući svjedoci ispraćeni su zatim sa »sretan put« i poljupcima. Jane Mayer piše u New Yorkeru:Kad sam pitala jednoga višeg američkog obavještajnog časnika je li itko razmislio o zadržavanju članova te obitelji, odgovorio mi je: »To bi bilo uzimanje talaca. Mi to ne činimo.«On to ozbiljno? Ostao sam bez riječi. Jesam li dobro proči-11 Jane Mayer: »The House of bin Laden: A familys, and a nations divided lo-yalties«, The New Yorker, 12. studenoga 2001.12 Patrick E. Tyler: »Fearing harm, bin Laden kin fled from US«, The New York Times, 30. rujna 2001.SEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE 19tao? Zašto se o tome nije izvještavalo šire? Što se još dogodilo? Što nam još nisu rekli ili na što se nismo osvrnuli ni ako su nam rekli? Ne bi li i drugi u Americi - i u svijetu - htjeli znati punu istinu?Izvadio sam veliki blok za bilješke i počeo raditi popis pitanja koja se nisu uklapala. Ja, naravno, nikad nisam bio dobar matematičar pa sam shvatio da će mi, da bih sve to zbrojio trebati pomoć nekoga tko je diplomirao ekonomiju na Harvardu.13Dakle, George W., kako bi bilo da mi malo pomogneš? Kad se već većina pitanja odnosi osobno na tebe, ti si vjerojatno najpogodnija osoba da pomogneš i meni i naciji protumačiti ono što sam iskopao.Imam za vas, g. Bush, sedam pitanja pa budite ljubazni da mi na njih odgovorite. Pitam u ime onih tri tisuće što su umrli onoga rujanskog dana i pitam u ime američkog naroda. Znam da i vi osjećate istu tugu kao i mi i nadam se da vi (ili ljudi za koje znate da su možda slučajno pridonijeli toj tragediji) nećete biti tako šutljivi o istini. Ne želimo se na vama osvećivati. Želimo samo znati što se dogodilo i što se može učiniti da se ubojice privede pravdi, kako bismo mogli spriječiti buduće napade na svoje građane. Znam da i vi želite isto, pa mi zato, molim, pomognite s ovih sedam pitanja.Pitanje br. 1: Je li istina da Bin Ladeni s vama i vašom obitelji povremeno održavaju poslovne odnose već 25 godina?G. Bush, kad vam je vaš otac 1977. godine rekao da vam je vrijeme da nađete neki pravi posao, otvorio vam je vašu prvu naftnu tvrtku, nešto što ste nazvali »Arbusto« (što španjolski znači grm14)15 Godinu kasnije u vas je investirao čovjek ime-13 George je 1975. godine, prema njegovoj službenoj biografiji iz Bijele kuće, dobio titulu MBA, master of business administration, na Harvardu.14 A i Bush znači grm, na engleskom (prev.)15 Mike Allen: »For Bush, a slippery situation«, The Washington Post, 23. lipnja 2000.CHAEL MOORE: BUM, BUSH, BUUU

nom James A. Bath16. On je bio vaš stari kompić iz vremena kada ste bili (osim dok ste bili u nedopuštenom izlasku) u zrakoplovstvu17 teksaške Nacionalne garde.18 Njega je angažirao Salem bin Laden - Osamin brat - da uloži novac u razne teksaške poslove. Nekih pedeset tisuća dolara - ili pet posto upravljačkog udjela Arbusta - došlo je od g. Batha.19Je li on radio za račun Bin Ladenovih?Većinu Amerikanaca moglo bi iznenaditi kad bi saznali da vi i vaš otac odavno poznajete Bin Ladenove. Koliko su čvrsti ti odnosi, g. Bush? Jeste li bliski osobni prijatelji ili ste samo malo da, a malo ne poslovni suradnici? Salem bin Laden počeo je u Teksas dolaziti 1973. godine, a zatim je kupio nešto zemlje, izgradio si kuću i osnovao Bin Laden Aviation u zračnoj luci u San Antoniu.20Bin Ladenovi su jedna od najbogatijih obitelji u Saudij-skoj Arabiji. Njihova golema građevinska tvrtka izgradila je gotovo sve u toj zemlji, od cesta i elektrana do nebodera i državnih zgrada. Izgradili su neka od uzletišta kojima se Amerika služila u Zaljevskom ratu vašega tate i obnovili svetišta u Meki i Medini.21 Kao mnogostruki milijarderi uskoro su16 Thomas Petzinger, Jr. i dr.: »Family ties: How oil firm linked to a son of Bush won Bahrain Drilling Pact - Harken Energx had a web of Mideast con-nections; in the background: BCCI - entree at the White House«, The Wall Street Journal, 6. prosinca 1991.17 VValter V. Robinson: »Military Record: Questions remain on Bush's Service as Guard Pilot«, The Boston Globe, 31. listopada 2000.; Ellen Gamerman: »Bush's past catching up on road to White House«, The Baltimore Sun, 4. studenoga 2000. (aut.) Odnosi se na podatke da je veći dio svoje službe u zrakoT plovstvu George W. Bush »markirao« (prev.)18 Jonathan Beary: »A Mvsterious Mover of Money and Planes«, magazin Time, 28. listopada 1991.19 Jerry Urban: »Feds investigate enterpreneur allegedly tied to Saudis«, Ho-uston Chronicle, 4. lipnja 1992.; Mike Ward; »Bin Laden relatives have ties to Texas«, Austin American-Statesman, 9. studenoga 2001.20 Mike Ward; »Bin Laden relatives have ties to Texas«, Austin American-Statesman, 9. studenoga 2001.; Suzanne Hobolik i Travis E. Polling: »Bin Laden brother ran business, was well-liked in Central Texas«, San Antonio Express-News, 22. kolovoza 1998.21 Sušan Sevareid: »Attacks hurt bin Laden conglomerate«, The Associated Press, 7. listopada 2001; Richard Beeston: »Outcast who brought shame on fa-milv«, The London Times, 15. rujna 2001.SEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE21počeli ulagati u druga poduzeća širom svijeta, pa i u Sjedinjenim Državama. Imaju velikih poslova s Citigroupom, General Electricom, Merill Lvnchom, Goldman Sachsom i Fre-mont Groupom - koji je izdanak energetskoga giganta Bech-tela. Prema New Yorkeru, obitelj Bin Laden ima udjela i u Microsoftu i u

zrakoplovnom i vojnoindustrijskom divu Boein-gu.22 Darovali su dva milijuna dolara vašoj alma mater, Sveučilištu Harvard, još 300.000 Sveučilištu Tufts i još desetke tisuća dolara Middle East Policy Councilu (Vijeće za srednjo-istočnu politiku), tijelo za intelektualne usluge koje vodi bivši američki ambasador u Saudijskoj Arabiji Charles Freeman.23 Uz nekretnine u Teksasu, imaju ih na Floridi i u Massachu-settsu.24 Ukratko, ruke su nam zavukli duboko u hlače.Na nesreću, kao što vi, g. Bush, znate, Salem bin Laden poginuo je u zrakoplovnoj nesreći u Teksasu 1988. godine (njegov je otac, Mohammad, također poginuo u zrakoplovnoj nesreći 1967. godine).25 Salemova braća - ima ih pedesetak, a među njima je i Osama - nastavila su voditi obiteljske tvrtke i investicije.Nakon odlaska s dužnosti, vaš je otac postao dobro plaćenim konzultantom u kompaniji zvanoj Carlvle Group. Jedan od investitora u Carlvle Group bila je bio je nitko drugi do obitelj Bin Laden. Bin Ladeni su u Carlvle Group uložili najmanje dva milijuna dolara.2622 Jane Mayer: »The House of bin Laden: A family's, and a nations divided loyalties«, The New Yorker, 12. studenoga 2001.; Michael Moss i dr.: »Bin Laden family, with deep western ties, strives to re-establish a name«, The New York Times, 28. listopada 2001.23 »The bin Laden business empire«, St Petersburg Times, 23. rujna 2001.; Anne E Kornblut i Aaron Zitner: »Terror figures family has benign ties in US«, The Boston Globe, 26. kolovoza 1998.; Marcella Bombardieri: »In Cambridge, a bin Laden breaks family silence«, The Boston Globe, 7.1istopada 2001.24 Michael Dobbs i John Ward Anderson;: »A Fugitives Splintered Family Tree«, The VVashington Post, 30. rujna 2001.25 Mitch Frank: »A Wealthy član and Its Renegade«, magazin Time, 8. listopada 2001.; »18 die in holiday weekend plane crashes«, United Press International, 31. svibnja 1988.26 Kurt Eichenwald: »Bin Laden Family Liquidates Holdings with Carlyle22

SEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJEDo 1994. godine vodili ste tvrtku zvanu CaterAir, koja je bila u vlasništvu Carlvlea. Iste ste godine napustili CaterAir koji će uskoro zatim bankrotirati, postali ste guvernerom i brzo nadzirali investiciju Sveučilišta Texas - koje je državna institucija - od deset milijuna u Carlvle Group.271 obitelj Bin Laden uključila se 1994. godine u tu Carlvleovu sinekuru.28Carlvle Group je jedan od najvećih vojnih dobavljača u zemlji, što je jedna od njihovih brojnih djelatnosti. Oni sami ne proizvode oružje nego kupuju neuspješne vojnoindustrij-ske tvrtke, postavljaju ih na noge i dovode do profita, a zatim prodaju za golem novac.Ljudi koji vode Carlvle Group čine pravi imenik nekadašnjih moćnika i čelnika, od Reaganovog ministra obrane Franka Carluccija, preko Jamesa Bakera, državnog tajnika vašega tate, do bivšeg britanskog premijera Johna Majora.29 Carlucci, koji je

na čelu Carlvlea, slučajno sjedi i u upravnom odboru Middle East Policv Councila zajedno s predstavnikom obiteljske tvrtke Bin Ladenovih.30Poslije 11. rujna, i Washington Post i Wall Street Journal objavili su tekstove u kojima se ukazuje na tu čudnu koincidenciju. Vaša prva reakcija, g. Bush, bilo je ignoriranje, valjda u nadi da će priča samo tako nestati. Vaš otac i njegovi kom-pići u Carlvleu nisu se odrekli investicije Bin Ladenovih. Vojska vaših mudraca bacila se na popravak dojma. Ne možemo, rekoše, slikati Bine Ladene istim bojama kao Osamu. Oni su se Osame odrekli! Oni s njim nemaju ništa! Oni mrze i preziru ono što je učinio! To su dobri Bin Ladeni.A onda se pojavila snimka. Na njoj se vidjelo nekoliko tih »dobrih« Bin Ladena - među kojima Osamina mati, sestra i dva brata - s Osamom na svadbi njegova sina samo šest i27 Joe Conason: »Notes on a native son«, Harper's Magazine, 1. veljače 2000.28 Kurt Eichenwald: »Bin Laden Familv Liquidates Holdings with Carlvle Group«, The New York Times, 26. listopada 2001.29 www.carlylegroup.com30 Upravni odbor Middle East Policv Groupa, http://www.mepc.org/pub-lic%5Fasn/ahont7hriarr) asn- *'": i.pol mjeseci prije 11. rujna.31 U New Yorkeru je objavljeno da ne samo što obitelj nije prekinula veze s Osamom nego su ga nastavili i financirati kao i već godinama prije. Za Centralnu obavještajnu agenciju nije bila tajna da je Osama bin Laden imao pristup bogatstvu svoje obitelji (njegov se udio procjenjuje na najmanje trideset milijuna dolara32), a Bin Ladeni i drugi Saudijci, brinuli su se da Osama i njegova organizacija, Al Qaida, budu dobro novčano podmazani.33Tjedni su, g. Bush, prošli nakon napada na New York i Pentagon, a vaš otac i njegovi prijatelji u Carlvleu nisu se dali pokolebati u svom podržavanju carstva Bin Ladenovih.Napokon, gotovo dva mjeseca poslije napada, kad je sve više i više ljudi počelo postavljati pitanja o primjerenosti bivanja Bush ove obitelji s Bin Ladenima, vaš otac i Carlvle Grop bili su prisiljeni vratiti Bin Ladenima njihove milijune i zamoliti ih da se povuku iz kruga investitora u tu kompaniju.34Zašto se to tako dugo čekalo?Da bi stvar bila još gora, pokazalo se da je jedan od Bin Ladenove braće, Shafiq, onoga jutra 11. rujna bio na Carlvle Groupovoj poslovnoj konferenciji u Washingtonu. Dan prije, na toj su konferenciji vaš otac i Shafiq čavrljali s drugim Car-lvleovim glavonjama iz bivših vlada.35G. Bush, što se to događa?31 Al Jazeera: Washington Foreign Press Center Briefing with Richard Bouc-her, Assistant Secretarv of State for Public Affairs, 28. veljače 2001: »Bin Laden full of praise for attack on USS Cole at sons wedding«: Agence France Presse, 1. ožujka 2001.32 Borzou Daraghi: »Financing Terror«, Money, studeni 2001.

33 Jane Mayer: »The House of bin Laden«, The New Yorker, 12. studenoga 2001.34 Danel Golden i dr: »Bin Laden family is tied to US group«, The Wall Street Journal, 27. rujna 2001.; Michael Dobbs i John Ward Anderson: »A Fugitives Splintered Family Tree«, The Washington Post, 30 rujna 2001.; Kurt Eichenw-ald: »Bin Laden family liquidates holdings with Carlyle Group«, The New York Times, 26. rujna 2001.3 5 Dan Briody: The Iron Triangle: Inside the Secret World of The Carlyle Group; Greg Schneider: »Connections and then some«; The Washington Post,24 Mediji su vas pustili na miru, iako znaju da je sve ovo što sam napisao istina (a ja sam to zapravo uzeo iz istih izvora s kojima i sami rade). čini se da ne žele, ili se boje, postaviti vam jednostavno pitanje: ŠTO SE TO DOGAđA?Ako niste shvatili kako je nastrano to što mediji šute o vezi Bin Laden - Bush, povući ću analogiju kako bi novinstvo i Kongres reagirali da se u sličnoj situaciji našao Clinton. Da se, poslije terorističkog napada na Saveznu palaču u Oklaho-ma Citvju otkrilo da predsjednik Bili Clinton i njegova obitelj ima financijskih poslova s obitelji Timothvja McVeigha, što mislite, što bi Republikanska stranka i mediji učinili s time? Ne mislite li da bi se postavilo bar nekoliko pitanja poput: »A što je sada TO?«. Budite iskreni, jer vi znate odgovor. Postavili bi oni i više od nekoliko pitanja. Clintona bi živa oderali, a ostatak njegove lešine bacili bi u Gitmo36.Dakle, g. Bush, što je s tim? Imamo to pravo znati.Pitanje br. 2: Kakvi su to »posebni odnosi« između obitelji Bush i saudijske kraljevske obitelji?G. Bush, Bin Ladenovi nisu jedini Saudijci s kojima ste vi i vaša obitelj razvili bliske osobne odnose. čini se da se cijela kraljevska obitelj osjeća vašim dužnikom - ili je možda obratno?Glavni dobavljač nafte Sjedinjenim Državama je Saudij-ska Arabija, posjednik najvećih poznatih zaliha nafte u svijetu. Kada je Saddam Hussein upao u Kuvajt 1990. godine, time su se zapravo osjetili ugroženima Saudijci i baš je vaš otac, George Bush I, bio taj koji im je pritekao u pomoć. Saudijci to nikad nisu zaboravili i, prema jednom članku u New Yor-keru iz ožujka 2003., neki članovi kraljevske obitelji doživljavaju vašu obitelj kao dio svoje šire obitelji. Haifa, žena princa Bandaram saudijskog veleposlanika u Sjedinjenim Državama,36 Gitmo je popularna kratica ga Guantanamo Bay, mjesto kamo je Bushova administracija dala bez suđenja zatočiti brojne zarobljenike iz afganistanskog rata i osumnjičenike za terorizam, (prev.)SEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE 25kaže da su vaši majka i otac »kao moji otac i majka. Znam da se, ako mi što zatreba, mogu obratiti njima.«37 A kako otkriva Robert Baer, koji je služio u CIA-inoj upravi za operacije od 1967. do 1997., u svojoj knjizi Sleeping with the Devil (Spavanje s vragom), vaš tata ima i posebno ime za saudijskog princa: zove ga »Bandar Bush«.38Taj se odnos, kao što znate (ali nikad niste javno otkrili američkom narodu), gradio

mnogo godina. Tijekom svojih mandata u CIA-i te kao potpredsjednik i predsjednik, vaš je otac shvatio da se, kakav god prljavi posao trebalo obaviti, Amerika uvijek može obratiti Saudijskoj Arabiji. Kad je suradniku Bijele kuće Oliveru Northu zatrebalo novca za kupnju oružja za Iran u iransko-kontraškoj aferi, Saudijci su isporučili trideset milijuna dolara skrivenog novca.39 Kad je CIA trebala novca za uništavanje talijanske komunističke partije 1985. godine i financiranje njezinih protivnika na izborima, baš su vaši prijatelji Saudijci rado stavili deset milijuna dolara u jednu talijansku banku.40 Sve se to događalo dok je tati-ca bio potpredsjednik i često na ručkove pozivao saudijskog ambasadora.41Zato i nije neko iznenađenje što je saudijski veleposlanik jedini strani diplomat u Washingtonu koji ima osobnu za-štitarsku jedinicu iz State Departmenta, na račun američkih poreznih obveznika. Robert Baer piše da je princ Bandar darovao milijun dolara Predsjedničkoj knjižnici i muzeju Geor-gea Busha u Teksasu te još milijun dolara programu Barbare Bush za opismenjavanje.4237 Elsa Walsh: »The Prince: How the Saudi Ambassador became VVashing-tons indispensable operator«, The New Yorker, 24. ožujka 2003.38 Robert Baer: Sleeping with the Devil, Crown, 200339 James Rupert: »US - Saudi relations were built on oil, security - and secre-cy«, The Washington Post, 9. kolovoza 1990.40 Robert. G. Kaiser i David Ottaway: »Oil for security fueled close ties«, The Washington Post 11. veljače 2002.41 Elsa Walsh: »The Prince: How the Saudi Ambassador became Washing-ton's indispensable operator«, The New Yorker.42 Robert Baer:^Sleeping with the Devil,Crovy;n, 2003.,.....— „,1 ..,.,„.,..„:.26

Iako je taticu 1992. godine pobijedio Clinton, veze su ostale jednako jake. Carlvle Group vašega oca mnogo je poslovao sa Saudijcima na području dobave oružja. Saudijci su na naoružavanje devedesetih godina potrošili više od 170 milijardi dolara, a dio toga trgovanja išao je kroz Carlvle Group.43 Vaš se otac mnogo puta sastao s članovima saudijske kraljevske obitelji, a najmanje dva puta nakon odlaska s predsjedničkog položaja putovao je na Arabijski poluotok i odsjeo u kraljevskim palačama Saudove kuće, oba puta u ime Carlvle Goru-pa.441 princ Bandar je ulagač u Carlvle Group45, a on je bio i na proslavi 75. rođendana vaše majke u Kennebunkportu.46 Taj je odnos plodan svima na mnoge načine. U ono vrijeme ružnih uzbuđenja oko »visećih konfeta« na listićima47 u floridskim biračkim kutijama u kasnu jesen 2000. godine, vaš bliski prijatelj princ Bandar bio je uz vašu obitelj i pružao joj podršku. On je vašega oca poveo u lov na fazane u Engleskoj ne bi li mu pomogao da prestane misliti na sav taj nered, a pravnik kraljevske obitelji - vaš pravnik, James Baker - pošao je na Floridu voditi bitku za biračke listiće. (Bakerova će odvjetnička kuća poslije zastupati saudijsku kraljevsku obitelj u suđenjima gdje su je tužile obitelji žrtava 11. rujna.)4843 Tim Shorrock: »Crony capitalism goes global«, The Nation, 1. travnja 2002;

Warren Richev: »New snags in US-Saudi ties play to bin Laden«, Christi-an Science Monitor, 29. listopada 2001.44 Oliver Burkeman: »The winners: The Ex-President's Club«, The Guardian, 31. listopada 2001.; Leslie Wayne: »Elder Bush in big GOP čast toiling for top equity firm«, The New York Times, 5. ožujka 2001.45 Robert Kaiser: »Enormous wealth spilled into American coffers«, The Wa-shington Post, 11. veljače 2002.46 David Sharp: »Former President pulls off secret birthday bash«, The Associated Press, 11. lipnja 2000.47 Riječ je o jednoj od brojnih nepravilnosti u prebrojavanju glasova za predsjedničke izbore na Floridi. Tamo se glasovalo bušenjem rupica na glasačkim listićima, a automati za prebrojavanje glasova nisu davali konzistentne rezultate s listićima gdje je »konfetić« od bušenja ostao visjeti na rupici. Budući da su rezultati izbora bili bliski, tih nekoliko stotina nepravilno registriranih glasova moglo je znatno utjecati na ishod cijelih predsjedničkih izbora, (prev.)48 Elsa Walsh: »The Prince: How the Saudi Ambassador became Washing-tons indispensable operator«, The New Yorker, 24. ožujka 2003.; Michael IsikoffSEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE 27Moram biti pošten, g. Bush, i reći da nije samo vaša obitelj korisnik široke ruke Saudijaca. Velik se dio američkoga gospodarstva temelji na saudijskom novcu. Oni su na našem tržištu dionica investirali bilijun dolara i imaju još bilijun dolara u našim bankama.49 Kad bi oni jedan dan iznenada odlučili povući taj novac, naše bi se korporacije i financijske institucije naglo strmoglavile, što bi dovelo do gospodarske krize kakva još nikad nije viđena. Ta prijetnja visi nam svakodnevno nad glavom i o njoj nitko ne želi govoriti. Spojite to s činjenicom da bi i milijun i pol barela nafte50 koliko trebamo dnevno isto tako moglo nestati u nekom kraljevskom hiru, pa će se vidjeti da niste samo vi nego smo i svi mi ovisni o kući Saud. George, je li to dobro za našu nacionalnu sigurnost, našu domovinsku sigurnost? Kome je to dobro? Tebi? Tatici?Nama nije.Evo što ne razumijem: Zašto ste se ti i tvoj otac odlučili svrstati uz zemlju koju većina organizacija za ljudska prava drži jednom od najgorih i najgrubljih diktatura na svijetu?Amnesty International rekla je ovo u svom izvještaju o Sau-dijskoj Arabiji za 2003. godinu:Velika kršenja ljudskih prava nastavila su se i pogoršala vladinom politikom »borbe protiv terorizma« nakon napada u Americi 11. rujna 2001. Ta su kršenja pogoršana strogo tajnovitim sustavom sudstva te zabranom političkih stranaka, sindikata i neovisnih organizacija za ljudska prava. Uhićene su stotine vjerskih djelatnika i kritičara države, a pravni položaj većine onih koji su lišeni slobode prethodnih godina i dalje je zavijen u tajnovitost. Žene i dalje trpe oštru diskriminaciju. Tortura i zlostavljanje i dalje se svakodnevno nastavljaju.51Godine 2000. javno su odrubljene glave 125 ljudi; mnogi

49 Robert Baer: Sleeping vvith the Devil, Crown, 2003.50 Department of Energv, Energy Information Administration: »Table 4.10: United States - Oil Imports, 1991-2002 (Million Barrels per Day)«51 AumestyJatematian.al Report,2QQ3; »Saudi Arabia«, www.amnestv.or?.28

od njih pogubljeni su u Rijadu, na mjestu koje mnogi zovu »trgom za sječu glava«.52Nakon sastanka sa saudijskim prijestolonasljednikom u travnju 2002., veselo ste nam rekli da ste vas dvojica »uspostavili jake osobne veze« i da ste »mnogo vremena proveli nasamo«.53 Htjeli ste nas umiriti? Ili ste se samo htjeli pohvaliti prijateljstvom sa skupinom vladara koji se u kršenju ljudskih prava mogu usporediti s talibanima? čemu dvostruka mjerila?Pitanje br. 3: Tko je 11. rujna napao Sjedinjene Države: neki tip koji ovisi o dijalizi iz neke špilje u Afganistanu ili vaš prijatelj, Saudijska Arabija?Žalim, g. Bush, ali neke se stvari ne uklapaju.Svi smo morali ponavljati i učiti napamet da je za napade na Sjedinjene Države 11. rujna odgovoran Osama bin Laden. I ja sam to ponavljao. A onda sam naišao na čudne priče o Osaminim bubrezima.Pokazalo se da su vijesti o Osaminim zdravstvenim nevoljama stare godinama. Primjerice, Associated Press je objavio 2000. godine: »... jedan je zapadni obavještajni dužnosnik rekao da (Osama) boluje od bolesti bubrega i jetre. Bin Laden ima zastoj bubrega i 'jetra mu odlazi', rekao je dužnosnik... Rekao je da Bin Ladenovi sljedbenici pokušavaju naći dijali-zator za svoga bolesnog vođu.«54Poslije 11. rujna te su vijesti učestale. Jedne sam noći gledao Hardball with Chris Matthews na MSNBC-u55, a jedan od52 »Saudi beheaded for shooting compatriot to death«, The Associated Press, 13, studenoga 2001.; Robert Baer: Sleeping with the Devil, Grown, 2003.53 Elisabeth Bumiller: »Saudi tells Bush US must temper backing of Israel«, The Nevv York Times, 26. travnja 2002.54 Kathy Gannon: »Bin Laden reportedlv ailing«, Associated Press, 25. ožujka 2000.5 5 Christopher Matthews, autor sjajne i duhovite knjige »Hardball« o »pravilima« grube igre u američkoj visokoj politici, nekadašnji pisac govora za Jim-myja čartera i lijevi demokratski političar, sada je jedan od najistaknutijih televizijskih voditelja i komentatora i svojevrsni simbol desnog konzervativizmaSEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE29gostiju, stručnjak za talibane, rekao je: »... čini se da Osama bin Laden treba dijalizu za svoje nevolje s bubrezima i mora biti blizu dijalizatora. On doista ne može putovati daleko.«56Rekao je »dijaliza«? Najveće čudovište na svijetu, najzlo-kobniji, najgori čovjek na planetu Zemlji - a ne može se ni popisati u kahlicu bez tuđe pomoći? Pa sad, ne

znam kako vi, ali da bi mene neki zlikovac ozbiljno uplašio, osobito ako je to glavni zlikovac, želim da sve njegove tjelesne funkcije funkcioniraju 110 posto! Hoću da bude snažan, strašan, sveprisutan - i da ima dva ispravna bubrega. Kako da podržim sve one mjere za »domovinsku sigurnost« kad je glavni negativac ispružen na nekom stolu i spojen na umjetni bubreg?Iznenada se dogodilo da ne znam kome ili čemu vjerovati. Počeo sam postavljati druga pitanja. Kako bi netko tko sjedi u nekoj špilji u Afganistanu priključen na dijalizator vodio i nadzirao postupke trinaestorice terorista u Sjedinjenim Državama pune dvije godine, zatim tako savršeno isplanirao otmicu četiri aviona i na kraju postigao da tri od ta četiri aviona završe točno na cilju? Kako je to Osami uspjelo? Ja, naime, ne mogu postići da se ovo računalo ne raspadne kad god utipkam riječ »gingivitis«. Ne mogu dobiti dobru jačinu signala za mobitel odavde do Queensa! A on je valjda sve konce 11. rujna povlačio iz te male špilje deset tisuća milja daleko? A što je on radio kad smo mi počeli bombardirati? Je li trčao po Afganistanu od rupe do rupe vukući za sobom dijalizator i cijevi? Možda u svakoj afganistanskoj špilji stoji dijalizator? Jasno, pa tako je! Baš je moderna zemlja taj Afganistan. Oko petnaest milja željezničkih tračnica. I zacijelo gomile dijalizatora.Ništa od svega ovoga ne znači da Osama nije negativac ili da nije imao ništa s napadima. No čini se da bi nekoliko56 Hardball with Chris Matthevvs, MSNBC, 19. studenoga 2001: razgovor s Michaelom Griffinom, autorom knjige Reaping the Whirlwind: The Taliban Movement in Afghanistan (Pluto, svibnja 2001.) Opširnije o Osaminim zbivanjima s dijalizom v. John F. Burns: »Pakistanis say bin Laden may be dead of disease«, The New York Times, 19. siječnja 2002.3O novinara moglo postaviti nekoliko zdravorazumskih pitanja poput: kako je on povlačio sve te konce dok mu je koža ze-lenjela, a on živio u zemlji gdje nemaju pojma što je Kinko's, FedEx ni bankomat. Kako je organizirao, komunicirao, vodio i nadzirao ovako velik napad? Uzeo dvije konzerve povezane uzicom?A ipak tražite da vam to vjerujemo. Novinski naslovi vrištali su to prvoga dana, a vrište to i danas, nakon dvije godine: »Teroristi napadaju Sjedinjene Države.,« Teroristi. George, ja se toj riječi već neko vrijeme čudim pa bih te zato nešto pitao: Da su petnaestorica od devetnaest otmičara bili sjevernoko-rejski državljani i da su oni ubili tri tisuće ljudi, što misliš, bi li sutradan naslovi bili: »SJEVERNA KOREJA NAPALA SJEDINJENE DRŽAVE«?Naravno da bi. I da su to bila petnaestorica Iranaca ili petnaestorica Libijaca ili petnaestorica Kubanaca, mislim da bi prema logici bilo »IRAN (ili LIBIJA ili KUBA) NAPAO(LA) SJEDINJENE DRŽAVE!«A ipak, kad govorimo o 11. rujna, jeste li ikad vidjeli naslov ili čuli televizijskog voditelja, je li ikada ijedan od onih koje ste imenovali izgovorio ove riječi: »Saudijska Arabija napala Sjedinjene Države«?Naravno da niste. I zato se mora - mora - postaviti pitanje: ZAŠTO NIJE? Zašto

ste, kad je Kongres objavio rezultate svoje istrage o 11. rujna, vi, g. B'ush, cenzurirali dvadeset i osam stranica koje se bave ulogom Saudijaca u napadima? Što se skriva iza vašeg odbijanja da se pozabavite zemljom za koju se čini da je iznjedrila »teroriste« što su ubijali naše građane?Sad bih ja tu nabacio jednu mogućnost: a što ako 11. rujna nije bio »teroristički« napad nego vojni napad na Sjedinjene Države? Što ako su ta devetnaestorica bili uvježbani vojnici, elita elite, koji ne dovode u pitanje svoju dužnost bespogo-vornog poštivanja zapovjedi svojih zapovjednika? To što su u ovoj zemlji živjeli gotovo dvije godine, a nisu otkriveni, za toSEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE 31je potrebna određena stega, vojnička stega, a ne nekontrolirano ponašanje nekog izbezumljenog terorista.George, ti si navodno nekada bio nekakav pilot. Koliko je teško pogoditi peterokatnicu pri brzini većoj od osamsto kilometara na sat? Pentagon je visok samo pet katova. Pri 800 kilometara na sat, da su piloti pogriješili i za dlaku, završili bi u rijeci. Tako uvježban u upravljanju velikim mlažnjacima nećeš postati učeći to na simulatorskoj videoigri u nekoj pilotskoj školi u arizonskoj vukojebini. To se uči u vojnom zrakoplovstvu. Nečijem vojnom zrakoplovstvu.Saudijskom zrakoplovstvu?A što ako to nisu bili nekakvi šašavi teroristi nego vojni piloti koji su se javili za samoubilačku misiju? Što ako su to radili u službi saudijske vlade ili nekoga ogorčenog člana sau-dijske kraljevske obitelji? Kuća Saudova puna je takvih, prema knjizi Roberta Baera, a kraljevska je obitelj - i cijela zemlja - u velikom metežu. Mnogo je nesuglasica o načinu upravljanja, a otkad je kralja moždani udar koji je pretrpio 1995. godine onesposobio za vladanje, njegova braća i brojni sinovi ozbiljno se bore za vlast. Neki se zalažu za prekid svih veza sa Zapadom. Neki žele da zemlja skrene još više prema fundamentalizmu.57 To je uostalom i bio Osamin izvorno deklarirani cilj. Prvi njegov sukob i nije bio s Amerikom nego s načinom kako su vladali Saudijskom Arabijom muslimani koji nisu bili pravi muslimani. Sada u kraljevskoj obitelji ima na tisuće prinčeva, a mnogi su promatrači rekli da je Saudijska Arabija na rubu građanskog rata ili možda narodne revolucije. Broj glava koje možeš odrubiti svojim građanima prije no što oni izgube glave i polude i zbace te, ograničen je. To sada stoji na popisu zadaća mnogih saudijskih građana pa članovi kraljevske obitelji moraju zbiti svoje redove.Jedan članak iz 1999. godine u političkom časopisu Fore-ign Affairs prilično je jasno rekao zašto je tako: Kao i Pakistan,57 Robert Baer: »The fali of the House of Saud«, The Atlantic Monthly, svibnja 2003.32 Saudijska Arabija rado bi da Bin Laden ostane u Afganistanu. Njegovo uhićenje i suđenje u Sjedinjenim Državama bilo bi jako neugodno i otkrilo bi njegove stalne veze s istomišljenicima iz vladajućih elita i tajnih službi obiju zemalja.«58Jesu li, dakle, neke frakcije unutar saudijske kraljevske kuće izvele napad 11. rujna?

Jesu li pilote obučavali Saudijci? Jedno znamo: Gotovo svi napadači bili su Saudijci i čini se da su uspjeli ući u Sjedinjene Države legalno, zahvaljujući, među ostalim, i posebnom sporazumu koji su sklopili naš State Department i saudijska vlada prema kojem su Saudijci dobivali vize na brzinu i bez prolaženja kroz normalan proces isključenja.59G. Bush, zašto se Saudijce čekalo s crvenim tepihom? Naravno, treba nam njihova nafta. I, da, njih su s istim poljupcima primali i svi predsjednici prije vas.Ali zašto ste spriječili pokušaje dubljeg kopanja u po sau-dijskim vezama? Zašto odbijate reći: »Saudijska Arabija napala je Sjedinjene Države«?G. Bush, nema li to kakve veze s osobnim prijateljskim vezama vaše obitelji s vladajućom obitelji Saudijske Arabije? Rado bih vjerovao da je to nemoguće. Ali kakvo je vaše objašnjenje? Da je to bio samo neki luđak u špilji (i to slučajno na dijalizi)? A kad niste mogli naći tog luđaka, zašto ste nas pokušali uvjeriti da je Saddam Hussein povezan sli. rujna i Al Qaidom, kad su vam vaši obavještajci izričito rekli da te veze nema?Zašto se toliko trudite štititi Saudijce kad biste trebali štititi nas?58 Ahmed Rashid: »The Taliban: Exporting Extremism«, Foreign Affairs, studeni 1999.59 Sušan Schmidt i Bili Miller: »Homeland Security Department to oversee visa program«, The Washington Post, 6. kolovoza 2002.SEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE33Pitanje br. 4: Zašto ste u danima poslije 11. rujna dopustili da privatni saudijski mlažnjak obleti po Sjedinjenim Državama i pokupi članove obitelji Bin Laden, a zatim ih odnese iz zemlje, a da FBI nije proveo pravu istragu?Gospodine Bush, nije ovo ništa osobno, no ja sam 11. rujna ujutro zapeo u Los Angelesu. Pretrgnuo sam se da nađem auto u najam, a zatim vozio pet i pol tisuća kilometara da se vratim kući - samo zato što su letovi u danima poslije napada bili zabranjeni.A članovima Bin Ladenove obitelji bilo je dopušteno letjeti privatnim mlažnjacima i oni su uzduž i poprijeko preletjeli Ameriku pripremajući se da odu iz Amerike. Možete li mi to objasniti?Privatni mlažnjaci pod nadzorom saudijske vlade - i s vašim odobrenjem - smjeli su letjeti američkim nebom i pokupiti dvadeset i četiri člana obitelji Bin Laden, koje su najprije odveli na »tajno mjesto sastanka u Teksasu«. Zatim su odletjeli u Washington, a potom u Boston. Na kraju su, 18. rujna, svi odletjeli u Pariz, izvan dohvata američkih vlasti. Nisu prošli nikakvo ozbiljnije ispitivanje, osim nekoliko pitanja koja im je postavio FBI i provjere putovnica prije odlaska.60 Jedan agent FBI-a s kojim sam razgovarao rekao mi je da su u FBI-u bili »bijesni« što im nije bilo dopušteno zadržati Bin Ladenove u zemlji i provesti pravu istragu - onakvu kakvu policija provodi kad traži nekog ubojicu. Policija obično voli razgovarati s članovima osumnjičenikove obitelji i vidjeti što oni znaju, koga poznaju i mogu li kako pomoći pri hvatanju bjegunca.

Nije se postupalo ni po kojoj normalnoj proceduri.To je da ti pamet stane. Imate, g. Bush, na američkom tlu60 Jane Meyer: »The House of bin Laden«, The New Yorker, 12. studenoga 2001.; Patrick E. Tyler: »Fearing harm, bin Laden kin fled from US«, The New York Times, 30. rujna 2001.; Kevin Cullen: »Bin Laden kin flown back to Sau-di Arabia«, The Boston Globe, 20 rujna 2001.; Katty Kay: »How FBI helped bin Laden family flee US«, The London Times, 1. listopada 2001.34

dvadeset i četiri Bin Ladena, a vi se vadite nekakvom klimavom isprikom da ste bili zabrinuti za »njihovu sigurnost«. Nije li moguće da je barem netko od tih dvadeset i četvero Bin Ladena možda ipak znao nešto? Ili se možda barem jednoga od njih moglo »nagovoriti« da pomogne pronaći Osamu?Ne. Ništa. I tako, dok su tisuće zapele i nisu mogle letjeti, onaj tko je mogao dokazati da je blizak rođak najvećeg masovnog ubojice u američkoj povijesti, dobio je lijepo putovanje u veseli Pariz!Naravno, Bin Ladeni su vaši poslovni suradnici. Pa zašto ne biste učinili malu uslugu starim prijateljima obitelji? Ali, poslužimo se opet analogijom s Clintonom, zamislite da se u satima poslije bombaškog napada na Oklahoma City, Bili Clinton iznenada zabrinuo za »sigurnost« obitelji McVeigh u Buffalu - i da im je onda organizirao besplatno putovanje iz zemlje. Što biste vi i Republikanci rekli na to? Neka mrlja na nekoj plavoj haljini odjednom ne bi više bila najvažnija stvar u lovu na vještice, zar ne?Uz sve ono što se događalo u danima poslije 11. rujna, gdje ste našli vremena da / pomislite na zaštitu ljudi koji se zovu Bin Laden? Divim se vašoj sposobnosti paralelnog obavljanja višestrukih poslova.Kao da Bin Ladeni nad Amerikom (»Air Laden«) nisu dovoljni, The Tampa Tribune objavio je da su vlasti našle vremena za pomoć i drugim Saudijcima. Pokazalo se da je još jedan saudijski mlažnjak, ovaj put privatni Lear jet (u organizaciji privatnog operatera u vlasništvu vojnog dobavljača Ravthe-ona, koji je slučajno također i velikodušan davatelj priloga Republikanskoj stranci) dobio dopuštenje za let iz Tampe 13. rujna (dok su zračna putovanja bila zabranjena) do Lexingto-na u Kentuckvju, gdje je iskrcao neke članove saudijske kraljevske obitelji da se pridruže drugim saudijskim kraljevskim rođacima koji su u Kentuckvju gledali konje. Za taj let angažirana su dvojica zaštitara nogometnog kluba Tampa BaySEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE35Buccaneers i oni su Tribuneu ispričali da im je na povratku u Tampu pilot rekao kako ima još jedan let u Louisianu.61Gospodine Bush, kako se to smjelo dogoditi?Uplašena se nacija mučila da se nekako probije u tim danima poslije 11. rujna. A na nebu iznad nas Bin Ladeni i saudijski kraljevski rođaci mlažnjacima su letjeli kući.

Mislim da zaslužujemo neko objašnjenje.Pitanje br. 5: Zašto štitite »prava iz 2. amandmana« potencijalnih terorista?62Gospodine Bush, u danima poslije 11. rujna, FBI je pokrenuo provjeru koji je od 186 »sumnjivaca« koje su federalni agenti pohvatali prvih pet dana nakon napada kupili vatreno oružje u nekoliko mjeseci uoči 11. rujna. Služeći se gotovim podacima za brzu provjeru prošlosti kupaca oružja stvorenima prema Bradvjevu zakonu, FBI je odmah otkrio da su dvojica sumnjivaca doista kupila oružje.63Kad je vaš savezni glavni tužitelj John Ashcroft čuo za to, odmah je prekinuo pretraživanje. Rekao je FBI-u da se podaci iz tih arhiva ne mogu upotrijebiti za takvu pretragu i da se te datoteke mogu upotrijebiti samo u trenutku kupnje oružja, a ne za traženje informacija o građanima koji poštuju zakon i nose oružje.64Tako je Ashcroft zabranio FBI-u daljnju istragu o tomejesu li uhićenici - jer oni su možda bili suradnici otmičara- nabavljali oružje u devedesetak dana prije onoga nesretnogdana. Zašto? Jer iako su im sva druga prava pogazili, vaša jeadministracija insistirala da im ostaje jedino ustavno pravo61 Kathy Steele: Phantom flight from Florida«, The Tampa Tribune 5 listopada 2001.62 Drugi amandman američkog ustava koji govori da se ne smije kršiti (saveznih) država na »propisima dobro uređenu miliciju potrebnu za sigurnost slobodne države« i »pravo ljudi na držanje i nošenje oružja«63 Fox Butterfield: »Justice Dept. bars use of gun checks in terror inquiry«, The New York Times, 6. prosinca 2001.2,6 koje ste htjeli zaštititi: njihovo sveto pravo iz Drugog amandmana da nose oružje, a da vlada za to ne zna.Pa vi se šalite, g. Bush! Je li vaša vlada tako poludjela za oružjem i toliko ovisna o National Rifle Associationu65 da, iako niste ni na nanosekundu pomislili na zaštitu prava bilo kojih Amerikanaca arapskog podrijetla koje ste uhitili, zatočili i koje ste u protekle dvije godine zlostavljali, a odjednom kad je riječ o njihovom pravu na. pucaljke postajete najvećim braniteljima ustavnih prava i građanskih sloboda kojeg je ova zemlja ikada vidjela?Shvaćate li da će, kad većina Amerikanaca shvati da ste štitili potencijalne teroriste time što ste ometali zakonitu policijsku istragu, oni ubiti boga u vama i Dicku i vlč. Johnu 66 pucajući u vas iz punih glasačkih kutija?Ne bi nas to valjda trebalo iznenaditi, znajući što je g. Ashcroft radio u ljeto 2001. godine. Umjesto da zemlju štiti od događaja poput onoga što se pripremao, savezni se tužitelj trudio ukinuti nacionalni sustav brze provjere kriminalne prošlosti. Rekao je da vlada ne bi smjela držati bazu podataka o vlasnicima oružja i htio je da se zakon promijeni tako da se podaci čuvaju samo 24 sata.67Senat (i javnost) nisu doznali za Ashcroftove naredbe da se prekinu pretrage podataka o teroristima i oružju sve do prosinca 2001., kad ne samo što je to Ashcroft ponosno priznao pred senatskim Odborom za pravosuđe, nego je i

napao svakoga tko bi doveo u pitanje njegove postupke za zaštitu prava otmičara na oružje. Rekao je odboru da kritičari njegovih antiterorističkih postupaka »daju streljivo neprijateljima Amerike... Onima koji plaše miroljubive ljude fantomima65 Organizacija za pravo na neometano držanje i nošenje oružja kojoj je glavna djelatnost onemogućavanje zakona i propisa koji bi ograničili to pravo iz njihova tumačenja Drugog amandmana (prev.)66 Dick je, naravno, potpredsjednik Chenev, a vlč. John je Ashcroft. Sva su trojica poznati kao gorljivi zagovornici NRA-ova tumačenja Drugog amandmana, (prev.)67 Chervl W. Thompson: »Senators challenge Ashcroft on Gun Issue«, TheSEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE37"i .„..,.,..„'izgubljenih sloboda', moja je poruka: Vaša taktika samo pomaže teroristima.«No tko je to pomagao teroristima, gospodine Bush? Savezni tužitelj koji ne dopušta FBI-u da obavi svoj posao? Savezni tužitelj koji ne dopušta policiji da temeljito istraži što su teroristi pripremali, pa i nabavljanje oružja?Na istom saslušanju u Senatu, g. Ashcroft pokazao je nešto za što je rekao da je Al Qaidin priručnik za obuku.»U ovom priručniku«, upozorio je, »Al Qaidinim se teroristima objašnjava kako iskoristiti američke slobode kao oružje protiv nas.«U tome je bio u pravu. Jedna od sloboda koje se Al Qaidi sigurno jako sviđaju naš je Drugi amandman.Jedan drugi pamflet nađen u terorističkim zaklonima u Afganistanu pun je hvale za Sjedinjene Države. Očito je da je Ashcroftu promakla sva ta prekrasna ironija.Evo što kaže taj Al Qaidin priručnik za obuku:• U nekim zemljama, osobito u SAD-u, obuku iz rukovanja vatrenim oružjem može dobiti i šire općinstvo. Treba se samo učlaniti u streljački klub i redovito ići na streljanu. Mnogo je u Americi javnih tečaja, od jednodnevnih do dvotjednih, pa i dužih.• Korisni su tečajevi iz gađanja snajperom, općeg streljaštva i ostala poduka iz rukovanja puškom. Korisna je i obuka iz rukovanja kratkim oružjem, no tek nakon što svladate pušku.• U drugim zemljama, primjerice nekim državama Sjedinjenih Država i u Južnoj Africi građanima je dopušteno posve zakonito posjedovanje nekih vrsta oružja. Živite li u nekoj od tih zemalja, nabavite na zakonit način jurišnu pušku, najbolje AK-4768 ili neku od njezinih inačica, naučite se njome pravilno služiti i vježbajte na mjestima gdje je takvo vježbanje dopušteno.68 Automatska puška ruske konstrukcije poznata kao »kalašnjikov«, osobito ciieniena zbop nouzdanosti i jednostavnosti. (Drev.)

SEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE39• Poštujte zakone države u kojoj ste i izbjegavajte ilegalnu trgovinu vatrenim

oružjem. Rukovanje mnogim oružjima može se naučiti legalno pa je nepotrebno provesti mnoge godine u zatvoru zbog bavljenja malim i ilegalnim oružjem. Naučite što više možete u ovim okolnostima, a drugo ostavite za vrijeme kad doista pođete u džihad.Dakle, g. Bush, Al Qaida se, čini se, urotila da se protiv nas posluži jednom od naših »sloboda« - pravom na nošenje oružja.Baš mi se sviđa kako ste pohvatali stotine ljudi, pokupili ih s ulice bez upozorenja, bacili ih u zatvore bez mogućnosti kontakta s odvjetnicima i obiteljima, a zatim ih izbacili iz zemlje na temelju najobičnijih odredaba o useljeništvu. Možete odbaciti njihovo pravo na zaštitu od nezakonitog pretraživanja i zatočenja zajamčenu četvrtim amandmanom, njihova prava iz Šestog amandmana na javno suđenje pred porotom njima ravnih građana i pravo na pravnog savjetnika, te njihovo pravo iz Prvog amandmana na govor, okupljanje, mišljenje i vjeroispovijed. Vi vjerujete da imate pravo odbaciti ta prava, no kad je riječ o pravu iz Drugog amandmana na pušku AK-47 -joj, ne! TO im pravo pripada, a vi ćete braniti to njihovo pravo čak i kad se zrakoplovom zalete u zgradu i pobiju mnoštvo ljudi.Kad se ovo probilo u javnost, vi ste se, naravno, zabrinuli da to neće dobro odjeknuti u javnosti (koja je velikom većinom za strože zakone o oružju), pa ste izvukli glasnogovornicu ministarstva pravosuđa da nam objasni kako su tu odluku donijeli »viši dužnosnici Ministarstva« nakon što su iscrpno proučili »zakon«. Jedan od tih majstora bio je i g. Viet Dinh, pomoćnik saveznog tužitelja za pravnu politiku. čime Dinh opravdava onemogućavanje provjere? Prema New York Time-su, g. Dinh je »zaključio da su takve provjere neprimjerene, opravdavajući to time da one narušavaju privatnost tih stranaca (kurziv moj).Da, kad je riječ o pucaljkama, prava stranaca napokon ipak nešto vrijede.Ali u srpnju 2002. godine istina je izašla na vidjelo i ured državnog tužitelja objavio je pravo pravno mišljenje ministarstva pravosuđa o toj temi, s datumom 1. listopada 2001., izvješće koje je vaš državni tužitelj očito prikrivao. Što se u njemu kaže? Da su pravni savjetnici ministarstva zaključili da - vidi ovo - nema ničega lošeg u tome da se iskoriste podaci o prošlosti kupaca oružja radi provjere je li osumnjičenik za terorizam kupio oružje. Jeste li to pročitali, g. Bush? Podcrtat ću to i napisati većim pismom, tako da to možete pročitati lako, lijepo i polako:Nema ničega lošeg u provjeri je li osumnjičenik za terorizam kupio vatreno oružje.Ničega lošeg! Kojeg li iznenađenja! Tko bi drugi, osim vas ili Johna Ashcrofta pomislio da je zločin provjeriti jesu li navodni teroristi kupovali oružje? (GAO je također objavio da se 97 posto protuzakonitih kupnji oružja koje su prvobitno bile odobrene, a zatim poništene kad se uvidjela pogreška ne bi otkrilo da su se podaci za provjeru uništavali nakon dvadeset i četiri sata umjesto devedeset dana.)Vaša administracija govori o »fantomima izgubljenih sloboda«? Recite to ljudima i ženama koji su bačeni u zatvore ne zato što bi bili teroristi nego zato što su bili muslimani. I recite mi zašto mislite da imate pravo otkriti koje knjige čitaju osumnjičenici za terorizam, a nemate pravo otkriti koje oružje možda pakiraju.Gospodine Bush, tko ovdje, zapravo, pomaže teroristima?69

69 Fox Butterfield: »Justice Dept. bars use of gun checks in terror inquiry«, The New York Times, 6. prosinca 2001.; Neil A. Lewis: »Ashcroft defends anti-terror plan; says criticism may aid US foes«, The New York Times, 7. prosinca 2001.; Peter Slevin: »Ashcroft blocks FBI access to gun records«, The Washing-ton Post, 7. prosinca 2001.; Violence Policy Center (www.vpc.org): »Firearms training for Jihad in America«; Fox Butterfield: »Ashcroft's words clash with4O

Pitanje br. 6: Jeste li znali da su, dok ste vi bili guverner Tek-sasa, talibani doputovali u Teksas i sastali se s vašim prijateljima iz naftnih i plinskih tvrtki?Ne znam, g. Bush, što me navelo da jedne noći na web stranicama BBC-a utipkam neke ključne riječi, no to se dogodilo, utipkao sam riječi »taliban« (Britanci to pišu »Taleban«) i »Texas«, i, gle što se pojavilo na mom računalu: jedna vijest BBC-a iz prosinca 1997. godine:»Taleban to Texas for Pipeline Talks«(Talibani u Teksasu na razgovorima o plinovodu)Talibani su, kao što znate, bili pozvani u Teksas dok ste vi bili guverner te države. Prema BBC-u, talibani su onamo pošli na sastanak s Unocalom, golemim naftnim i energetskim divom, da bi raspravljali od Unocalovoj želji da se izgradi plinovod za prirodni plin od Turkmenistana kroz Afganistan pod tali-banskom vlašću do Pakistana.70Gospodine Bush, što je to bilo?Prema londonskom Telegraph Onlineu, vaši prijatelji iz naftnih tvrtki razvili su crvene tepihe pred nekima od najzlo-glasnijih ubojica i nasilnika na svijetu i pružili im doista dobro domaće teksaško gostoprimstvo.Talibanski su čelnici najprije proveli nekoliko dana u Su-garlandu uživajući u zapadnjačkoj raskoši. Naftaši su nasilničke gadove smjestili u hotel s pet zvjezdica i vodili ih u zoološki vrt i, naravno u NASA-in svemirski centar.71Ono »Houston, imamo problema« očito vam nije palo na um, iako su talibani bili vjerojatno najrepresivniji fundamen-talistički režim na svijetu. Da je bilo suprotno i da su oni bili domaćini vama u Kabulu, zabavni bi program bilo vješanje žena koje nisu bile stalno pokrivene od glave do pete. To bi bila prava vrtna zabava s roštiljem, zar ne?70 »Taleban to Texas for pipeline talks«, BBC World Service, 3. prosinca 1997., http://news.bbc.co.Uk/l/hi/world/west-asia/36735.stm71 Caroline Lees: »Oil barons court Taliban in Texas«: The Telegraph (Onli-SEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE 41Poslije Teksasa, talibani su se prošetali do VVashingtona, gdje su se sastali s Karlom Indefurthom, pomoćnikom državnog tajnika za južnoazijske poslove. Zatim su otišli u Omahu, gdje je Sveučilište Nebraske poslije otvorilo poseban program obuke Afganistanaca u izgradnji plinovoda - a sve su to platili vaši prijatelji iz Unocala. Tijekom jednoga o njihovih posjeta, u svibnju 1998., dvojica talibana - koji su ovaj put u SAD došli pod pokroviteljstvom Clintonova State

Departmenta -svratila su na još neka mjesta, među kojima i Nacionalni park Badlands, memorijalni kompleks Crazy Horse, rodno mjesto Geralda Forda i Mount Rushmore.72Da, bila je to zadivljujuća gostoljubivost, lijep primjer američke dobre volje i naše velikodušne srdačnosti. Ili naše ljubavi prema novcu i jeftinoj energiji. K vragu, za pravu ćemo cijenu svakome pružiti priliku!Kao što znate, u bivšim sovjetskim republikama istočno od Kaspijskog mora, leže stotine milijardi dolara u izvorima prirodnog plina i nafte koji samo čekaju da ih se otvori. Svi su se žurili priključiti na njih, a američka je vlada i više nego voljna pomoći im. čak je i predsjednik Clinton svim srcem bio za zamisao o Unocalovom plinovodu.73Glavni trik kako se domoći tog prljavog novca bio je u tome da se prestigne Ruse - a morali smo naći način da se to dohvati bez izgradnje plinovoda kroz neprijateljski raspoloženi Iran.I tako, dok je Unocal došao do zamisli da se provede plinovod kroz Afganistan, Enron je već radio na svom planu - da se plin dovede iz Turkmenistana i provede kroz Kaspijsko more u Tursku. Američka je vlada čak i platila troškove En-72 Caroline Lees, »Oil barons court Taliban in Texas«, The Telegraph, 14. prosinca 1997.; Barbara Crossette: »US, Iran relations show signs of thaw«, The New York Times, 15. prosinca 1997.; »Taleban in Texas for talks on gas pipeline«, BBC News, 4. prosinca 1997.; Kenneth Freed i Jenna Janowy »UNO partner pulls out of Afghanistan project«, Omaha World Herald, 6. lipnja 1998.73 Ed Vulliamv: »US women fight Taliban oil deal«, The Guardian, 12. siječnja 1998.; Dan Morgan i dr: »Womens fury toward Taliban stališ pipeline «, IheWashington,post, ll,r:" !------n42 ronovog istraživanja izvedivosti tog projekta.74 Enron se trudio i oko nedalekog Uzbekistana, gdje je pokušavao postići sporazum za otvaranje tamošnjih polja za vađenje prirodnog plina. Krajem 1996. godine, Unocal je počeo tražiti načine da se Uzbekistan uključi u posao s plinovodom kroz Afganistan do Pakistana.75A onda ste vi, g. Bush, odlučili krenuti u akciju. Osobno ste se sastali s uzbekistanskim veleposlanikom u ime Enrona. Enronov predsjednik Ken Lay završio je pismo koje vam je poslao uoči toga susreta ovim sitnim dobrim riječima:»Znam da će tvoj sastanak s ambasadorom Safajevim biti plodonosan i da će dovesti do prijateljstva između Teksasa i Uzbekistana. Tvoj odani Ken«76Kakvu ste to točno ulogu igrali u Unocalovim sastancima s talibanima? Valjda ste znali da su čelnici strane zemlje u posjetu vašoj saveznoj državi i da se sastaju s ljudima koji su dali priloge za vašu izbornu kampanju. Zašto su onda strane brutalne diktatore vodali po ručkovima i večerama po vašoj državi kad ste vi tako jako protiv brutalnih diktatora?Naravno, budimo pošteni, niste vi bili jedini koji su pokušavali drugima pomoći da zarade koji dolar na onome za što se vjeruje da su zadnje neotvorene zalihe nafte i plina. Bila je tu i Clintonova Bijela kuća, Henry Kissinger i još jedan bivši državni

tajnik, Alexander Haig, a svi su bili voljni pomoći.77A, naravno, bio je tu Dick Cheney. Cheney je tada bio glavni izvršni direktor goleme kompanije za usluge naftašima, Halliburtona. U slobodno vrijeme, kad ne bi gradio zatvore u Guantanamo Bayu, oglušivao se o golema kršenja ljudskih74 »Trans - Caspian gas Une receives go-ahead«, Europe Energy 26. veljače 1999.75 Justin Weir: »Natural resources«, Institutional Investor International, travanj 1997.; Gerald Karey: »Unocal's Uzbekistan deal adds to Central Asia Plan«, Platts Oilgram News, 5. studenoga 1996.76 Pismo Kennetha L. Laya guverneru Georgeu W. Bushu, 3. travnja 1997. godine.77 David B. Ottaway i Dan Morgan: »In drawing a route, bad blood flows«, The Washington Post, 5. listopada 1998.; Daniel Southerland: »Haig involved inSEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE43prava da bi dobio poslove s Burmom te sklapao sporazume s Libijom, Iranom i Saddamovim Irakom (što je Halliburton mirne duše radio devedesetih godina), Halliburton je gradio (i još gradi) naftovode i plinovode.78 Godine 1998. vaš je budući supredsjednik, g. Chenev, o stanju u tom dijelu svijeta rekao ovo: »Ne mogu se sjetiti kad nam se još dogodilo da neka regija tako naglo postane strateški tako važna kao kaspijska. Nove se mogućnosti otvaraju gotovo preko noći.« A u govoru Cato Instituteu iste te godine otkrio je o Halliburtonu ovo: »Oko 70 do 75 posto naših poslova povezano je s energetikom, za klijente kao što su Unocal, Exxon, Shell, Chevron i mnoge druge veće naftne kompanije po svijetu. Zbog toga se često dogodi da radimo na vrlo teškim mjestima. Dragom se Bogu nije svidjelo staviti naftu i plin samo tamo gdje postoje demokratski izabrani režimi prijateljski prema Sjedinjenim Državama. Ponekad moramo raditi i na mjestima na koja, kad se sve uzme u obzir, normalno ne bismo htjeli ići. Ali mi idemo onamo gdje ima poslova.«79Da, svakako je bilo poslova u Afganistanu. Nakon što su Sovjete nakon njihove okupacije odbacili mudžahedinski borci s američkom potporom, poput Osame bin Ladena, Sjedinjene Države brzo su zaboravile Afganistan i pustile da ondje zavlada kaos.80 Zemlja je utonula u građanski rat. Kad su sredinom devedesetih talibani došli na vlast, u Washingtonu je to dočekano s apsolutnim oduševljenjem.Na početku se činilo da se talibani drže onoga saudijskog plana dobrog vladanja koji su Amerikanci odobravali: čvrsto-rukaško tlačenje, a Zapad dobiva što želi. To ih je činilo zem-78 Jeremv Kahn: »Will Halliburton clean up?« Fortune, 14. travnja 2003.; Pe-ter Waldman: »A pipeline project in Mvanmar puts Chenev in Spotlight«, The Wall Street Journal, 27. listopada 2003.; Colum Lynch: »Firms Iraq deals grea-ter than Cheney has said«, The Washington Post, 23. lipnja 2001.79 Tyler Marshall, »High stakes in the Caspian«, Los Angeles Times, 23. veljače 1998.; Puchard B. Cheney: »Defending liberty in a global economy«, govor pred konferencijom o usputnim žrtvama (Collateral Damage Conference) na Institutu

Cato, 23. lipnja 1998.80 Peter Gorrie: »US underestimated bin Laden at first«, Toronto Star, 22. ruj-44

ljom s kojom smo se htjeli igrati. Ubrzo su, međutim, njihovi zločinački postupci izašli na vidjelo i američki su se politički čelnici počeli povlačiti.81Ali naftne se kompanije nisu povlačile. Unocal je ostao i bacio se na svoj projekt plinovoda u ekipi s Delta Oilom, koji je u saudijskom vlasništvu. Delti je na čelu čovjek imenom Mohammed Hussein Al-Amoudi, nad kojim se vodila istraga0 vezama s Osamom bin Ladenom.82 čini se da nijednoj strani nije smetalo što se Osama bin Laden nastanio u Afganistanu, s talibanskim blagoslovom, 1996. godine, one iste godine kada je izdao svoj prvi poziv na »Sveti rat« protiv Sjedinjenih Država.83Sve te džihadske fraze u stilu »pobijmo sve Amerikance« nisu baš dirnule ni vaše bliske prijatelje u Enronu. Uz svoj plan da plinovodom dovedu kaspijski prirodni plin sve do Sredozemlja, Ken Lay i njegovi suradnici marljivo su radili na još jednoj velikoj podvali. Gradili su golemu elektranu na prirodni plin u Dabholu u Indiji. Pogon u Dabholu, bio je, kao1 sve što je Enron smućkao (računajući tu i vašu kampanju!) velika podvala titanskih razmjera.84 A i tko bi bolje zajebao siromašan indijski narod nego ista ona kompanija koja je zajebala i svoje vlastite američke zaposlenike i kupce?Ali mene, George, ovdje zanima nešto drugo. Možeš li mi reći je li bila samo koincidencija to što su se Enron i Unocal našli u istoj regiji, gdje jedan gradi elektranu na prirodni plin, a drugi plinovod za prirodni plin? Je li se tu događalo još što?81 Ahmed Rashid: Taliban: Militant Islam, Oil and Fundamentalism in Central Asia, ožujka 2001.82 Jack Meyers i dr.: »Saudi clans vvorking with US oil firms may be tied to bin Laden«, Boston Herald, 10. prosinca 2001.83 Robert Fisk: »Saudi calls for jihad against US'crusader'«,The Independent, 2. rujna 1996.; Tim McGirk i dr.: »The Taliban allow a top 'sponsor' of terrorism to stay in Afghanistan«, Time, 16. prosinca 1996.84 Claudia Kolker: »The Fali of Enron: Dead Enron plant affecting environ-ment, economy, and livelyhoods in India«, Houston Chronicle, 4. kolovoza 2002.........SEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE45Gle kako to meni izgleda - i, molim te, George, ne oklijevaj mi reći ako griješim: Unocal bi platio talibanima izgradnju svoga plinovoda kroz Afganistan i u Pakistan. Zatim su planirali produžetak toga plinovoda koji bi vodio u Indiju i stao u New Delhiju. Istodobno je Enron planirao izgradnju plinovoda od Dabhola do New Delhija, gdje bi se, taj plinovod, naravno, mogao spojiti s turkmenskim plinovodom, što bi povezalo Unocal i Enron.85 Alternativni Unocalov plan bio je da plinovod završi u Arapskom moru u Pakistanu, odakle bi se plin mogao

izvoziti.86 Enronova bi elektrana u Dabholu bila udaljena samo kratku vožnju tankerom.No tada je Osama dignuo u zrak dvije američke ambasade u Africi i to je predsjedniku Clintonu bilo dovoljno za odluku da više ne želi imati posla s Afganistanom. Bin Ladenu je odgovorio ispaljivanjem raketa na jednu sudansku tvornicu aspirina i napušteni Al Qaidin logor za obuku u Afganista-87nu.Rekao bih da ste i vi, i svi drugi studenti poslovnog upravljanja na studiju naučili da kad vaša zemlja bombardira zemlju s kojom pokušavate poslovati, od posla više nema ničega. Tako je dva dana kasnije Unocal suspendirao svoju suradnju s talibanima u izgradnji plinovoda kroz Afganistan, a tri mjeseca kasnije potpuno se povukao iz toga posla.88 Talibanima su odjednom nedostajale milijarde dolara koje su im očajnički trebale da bi mogli financirati svoj režim i štititi Bin Ladena.8 5 »Turkmen - Pakistani export gas pipeline marks progress«, Oil & Gas Journal, 3. studenoga 1997.; »Gulf gas rides to the rescue«, Middle East Economic Digest, 16. siječnja 1998.86 Unocal press release: »Unocal, Delta sign MOU with Gazprom and Turk-menrusgaz for natural gas pipeline project«, 13. kolovoza 1996.87 James Astill: »Strike one: In 1998. America destroyed Osama bin Ladens chemical vveapons' factory in Sudan. It turned out that the factory made medicine«, The Guardian, 2. listopada 2001.88 Unocalovo priopćenje: Suspension of activities related to proposed natural gas pipeline across Afghanistan«, priopćenje za novinstvo, 21. kolovoza 1998.; »Unocal statement on withdrawal from the proposed Central Asia Gas (CentGas) DiDeline Droiect«, obiava za novinstvo 10. prosinca 1998. ,.46

Nisam siguran, no ja bih rekao, g. Bush da su se talibani jako naljutili na Unocal i Amerikance što su se povukli iz tako unosnog posla. Ako išta znam o tim ludim talibanima, onda je to da znaju biti prava zlopamtila.No vašim prijateljima u Enronu, Unocalu i Halliburtonu jedna je stvar, g. Bush, bila jasna: talibani i Osama bin Laden doista su zabrljali poslovne stvari s tim terorističkim akcijama pa je Clinton prekinuo taj posao. Dakle, dok god ima tali-bana i dok oni udomljuju Osamu, plinovod se neće izgraditi. Kako to riješiti?Dobro bi došao novi predsjednik.Clinton nikad ne bi dopustio Unocalu, Halliburtonu i Enronu poslovanje s tim teroristima.Tako je Enron postao jednim od najvećih davatelja priloga vašoj kampanji da se skine osovina Clinton - Gore. Chenev, koji je bio pozvan da vam izabere potpredsjednika na kraju je izabrao sebe.89 Zatim vam je odabrao nekoliko tatinih prijatelja za druga najvažnija mjesta i vi ste se suglasili. Zatim vas je Vrhovni sud postavio za predsjednika.

A onda...Niste još na dužnosti bili ni mjesec dana, kad su vam talibani zakucali na vrata. I dalje su htjeli one milijarde iz posla s plinovodom. Šest dana nakon što je Chenev uspostavio svoju tajnu Radnu grupu za energiju, londonski je Times objavio da talibani nude sporazum s novom administracijom koji bi obuhvatio izbacivanje Osame iz Afganistana i to su vam prenijeli.90 Svi su tražili male ustupke pa se tako dogodilo da ste postavili Zalmava Khalilzada, bivšeg Unocalova konzultanta u svoju vladu. Khalilzad, koji je sada član Vijeća za nacionalnu sigurnost Condoleeze Riče, bio je na večeri priređenoj za89 Alison Mitchell: »Bush is reported set to narae Cheney as partner on ti-cket«, The New York Times, 25. srpnja 2000.90 Zahid Hussain: »Taleban offers US deal to deport bin Laden«, The Times, 5. veljače 2001; Joseph Kahn i David E. Sanger: »President offers plan to pro-moteoil exploration«,TheNew York „Tim§|j, 3..î^ 2fiQiSEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE47talibane tijekom njihovih sastanaka s Unocalom u Teksasu.91 U listopadu 1996. on je rekao magazinu Time da se talibani »ne bave izvozom revolucije. I nisu neprijateljski raspoloženi prema Sjedinjenim Državama.«92Da bi stvar zasladili, talibani su se nešto prije pridružili američkom »ratu protiv droge«. Budući da na Afganistan otpada 75 posto svjetskih količina maka (glavnog sastojka heroina), vama je to bila dobra vijest. Talibani su zabranili uzgoj maka i, kad je jedna međunarodna delegacija otputovala u tu zemlju i proglasila je zemljom bez maka niste ni časa čekali da im odobrite 43 milijuna dolara »humanitarne« pomoći poharanoj zemlji. Tu su pomoć trebale raspodijeliti međunarodne organizacije. Takvu pomoć naša je vlada gotovo uvijek odbijala dati zemljama kao što je Kuba i mnogima drugima. Ali talibani su odjednom postali »OK«.93Talibanima su, naravno, u skladištima ležale goleme zalihe heroina i oni su ga nastavili prodavati. Ako u rukama držite znatan dio neke jako tražene tvari i zatim drastično srežete količine, čak će i propali poduzetnik poput tebe, George, shvatiti što će se dogoditi. Cijene će skočiti i skakati i skakati! Kako objavljuje Foreign Policy In Focus, kilogram heroina je skočio sa 44 dolara na 700. A sve je to čista zarada u vašim zlim džepovima punim mržnje prema slobodi, ako ste talibani.94Prema raznim izvješćima, predstavnici vaše administracije sastajali su se s talibanima ili im prenosili poruke tijekom ljeta 2001. Kakve su to bile poruke, g. Bush? Jeste li raspravljali o91 Joe Stephens i David B. Ottaway: »Afghan roots keep adviser firmlv in the inner circle«, The Washington Post, 23. studenoga 2001.92 Christopher Ogden: »Good News/Bad News in the Great Game«, Time, 14. listopada 1996.93 Preston Mendenhall: »Afghanistans cash crop wilts«, MSNBC.com, 23. svibnja 2001.; Robin Wright: »US pledges $43 million to ease Afghanistan fa-mine«, Los Angeles Times, 18. svibnja 2001.

94 Molly Moore: »Iran fighting a losing drug war; armed villagers struggle to seal Afghanistan border«, The Washington Post, 18. srpnja 2001.; Jerry Seper: »Cash flow for Taliban wyed as reason for opium surge«, The Washington Times, 3. listopada 2001.; »What is the role of drugs/heroin in Afghanistan con-^tYi Plil^focus,5.i200148

njihovim ponudama da predaju Bin Ladena? Jeste li im prijetili silom? Jeste li s njima razgovarali o plinovodu? Jeste li vi i vaša administracija, kako je to naznačio jedan operativac CIA-e Washington Postu zabrljali priliku da Bin Ladena dobijete u američke ruke?95 Bilo kako bilo, razgovori su nastavljeni sve do nekoliko dana prije 11. rujna. Neće biti plinovoda. Taliba-nima je izmakla golema lova, a i kompanije koje su podržavale vas sada su izgubile milijune dolara onih pripremnih troškova za unosni plinovod. Što dalje?Pa evo, znamo što se dogodilo. Dva su putnička zrakoplova srušila World Trade Center, a jedan se zabio u Pentagon. četvrti se srušio u Pennsvlvaniji. A vi ste odlučili štititi našu slobodu time što ćete nam oduzeti neke slobode. Zatim smo prodrli u Afganistan i natjerali talibane i njihove prijatelje iz Al Qaide u bijeg - što je bilo znatno lakše nego uloviti ih. Većina glavnih zvjerki pobjegla je.O, da, i mi smo tada predali Afganistan Unocalu. Novi američki veleposlanik u Afganistanu? Unocalov konzultant i član Vijeća za nacionalnu sigurnost Zalmav Khalilzad. A koga je Amerika postavila za čelnika Afganistana? Bivšeg Unocalo-vog zaposlenika Hamida Karzaia.96Dana 27. prosinca 2001. Turkmenistan, Afganistan i Pakistan potpisali su sporazum o plinovodu.97 Na kraju će plin iz kaspijskog područja ipak poteći i svi će vaši prijatelji biti zadovoljni.9 5 Michael Elliott i dr.: »They had a plan: long before 9/11, the White House debated taking the fight to al-Qaeda«, magazin Time, 12. kolovoza 2002.: Chris Mondics: »US courted, castigated Taliban«, The Philadelphia Inquirer, 21. listopada 2001.; George Arney: »US'planned attack on Taleban«, BBC Nevvs, 18. rujna 2001.; David Leigh: »Attack and Counter Attack«, The Guardian, 22. rujna 2001.; »US tells Taliban: End bin Laden aid«, The Chocago Tribune, 3.<ko-lovoza 2001.; Barton Gellman: »A strategv's cautious evolution«, The Washing-ton Post, 20. siječnja 2002.; David B. Ottaway i Joe Stephens: »Diplomats met with Taliban on bin Laden; some contend US missed its chance«, The Wa-shington Post, 29. listopada 2001.96 Ilene R. Prusher i dr.:»Afghan power brokers«, The Christian Science Monitor, 10. lipnja 2002.97 Balia Bukharbaveva: »$5 billion gas pipeline planned in Afghanistan«, The Associated Ergss, 28. prpsjnca 2002,.SEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE 49Nešto tu, g. Bush, ipak smrdi. Ali ne može to biti prirodni plin. Prirodni plin nema mirisa.

Pitanje br. 7. Kakav je ono bio izraz na vašem licu u onoj floridskoj učionici 11. rujna ujutro kad vam je šef vašeg osoblja rekao: »Amerika je napadnuta«?Deseti rujna popodne odletjeli ste u Floridu. Odsjeli ste u je.-dnom luksuznom ljetovalištu u Sarasoti, večerali sa svojim bratom Jebom i otišli spavati.98Ujutro ste trčali na igralištu za golf, a zatim pošli u Osnovnu školu Booker čitati maloj djeci. Iz ljetovališta ste otišli između 8.30 i 8.40 ujutro, dobrih deset do dvadeset minuta nakon što je FAA znala da u zraku ima otetih aviona. Nitko se nije potrudio da vam to kaže.99U školu ste stigli kad je prvi avion već pogodio sjeverni toranj u New Yorku. Tri mjeseca kasnije jednom ste učeniku trećeg razreda na »sastanku u vijećnici«100 u Orlandu rekli da ste sjedili pred učionicom i čekali da uđete »a onda sam vidio kako jedan zrakoplov udara u toranj - očito je bio uključen televizor, a ja sam i sam nekada pilotirao, pa sam rekao, gle to je neki jako loš pilot. Rekao sam da je to morala biti strašna nesreća. No odveli su me odande i nisam baš imao vremena misliti na to...«101Istu ste priču ponovili mjesec dana kasnije na jednom dru-98 Tom Bavles: »The day before everything changed, President Bush touched locals lives«, Sarasota Herald-Tribune, 10. rujna 2002.99 »Transcript American Airlines Flight 11«, The New York Times, 16. listopada 2001.; Dan Balz i Bob Woodward: »Americas chaotic road to war«, The Washington Post, 27. siječnja 2002.; Alan Levin i dr. »Part 1: Terror attacks bro-ught drastic.decision: clear the skies«, USA Today, 12. kolovoza 2002.100 Town Hali meeting je javni sastanak na kojem članovi neke zajednice mogu postavljati pitanja odgovornima. Naziv je iz starih vremena i tradicije okupljanja svih zainteresiranih građana u gradskoj vijećnici. Američki predsjednici često imaju takve sastanke s lokalnim zajednicama koje posjećuju, (prev.)101 »President meets with displaced vvorkers in town hali meeting«, službeni zapisnik Bijele kuće, 4. prosfnca 2001.5O gom »sastanku u vijećnici« u Kaliforniji.102 Jedini problem s tom pričom jest da niste vidjeli kako prvi avion udara u toranj. Nitko to nije vidio na televiziji, jer ta snimka nije emitirana do sutradan.103 No, dobro, svi smo toga jutra bili zbunjeni.U učionicu ste ušli oko devet ujutro,104 a drugi je avion pogodio južni toranj u 9.03.105 Samo nekoliko minuta kasnije, dok ste sjedili s jednim razredom djece i slušali kako čitaju, vaš je šef osoblja Andrew Card ušao u sobu i nešto vam šapnuo u uho. Vjerojatno vam je govorio o drugom zrakoplovu i ono o tome da smo »napadnuti«106A baš u tom trenutku na vašem se licu pojavio neki pogled u daljinu, ne baš zurenje u prazno, no nešto kao djelomice paralizirano. Nije se vidjela nikakva emocija. A onda... onda ste samo tamo sjedili. Sjedili ste još sedam minuta ili tako nekako, ne čineći ništa. Bilo je to, blago rečeno, čudno. Jezivo. Samo ste ostali na tom dječjem stolcu i slušali kako djeca čitaju, mirno slušali pet ili šest minuta.107 Niste djelovali zabrinuto, niste se oprostili od njih, nisu vas savjetnici ni Tajna

služba izveli van.George, što si mislio? ŠTO se događalo u toj tvojoj glavi? Što je značio taj izraz lica? Od svih pitanja koja sam ti postavio baš me ovo potpuno zbunjuje.Jesi li tada mislio kako si ipak trebao ozbiljnije shvatiti ona izvješća koja ti je CIA davala prethodnih mjeseci? Rekli su ti da Al Qaida priprema napade u Sjedinjenim Državama i da će se možda poslužiti zrakoplovima. Bilo je obavještajnih podataka koji su govorili da se Al Qaida zanima za napade na103 Stephanie Schorow: »What did Bush see and when did he see it?«, Boston Herald, 22. listopada 2002.104 VVilliam Langley: »Revealed: What really went on during Bush's 'missing hours'«, londonski Telegraph, 16. prosinca 2001.105 »September 11, 2001: Basic Facts«, United States State Department, 15. kolovoza 2002.106 David E. Sanger i Don Van Natta Jr. »In four days a national crisis chan-ges Bushs Presidency« The New York Times, 16. rujna 2001.107 ibid.SEDAM PITANJA ZA GEORGEA OD ARABIJE 51Pentagon.108 Jeste li u tom trenutku u sebi govorili: »Pa, hvala Bogu što se nisu zaletjeli u Pentagon«?Ili ste se samo usrali od straha? Ako i jeste, ne smeta, svi smo se. Nema u tome ništa lošeg. Samo što ste na sebe navukli plašt glavnog zapovjednika, a to znači da kad ste napadnuti morate zapovijedati, a ne samo ukočeno sjediti na stolcu.Ili ste možda samo mislili: »Ja i nisam htio biti na ovom poslu! To je trebao raditi Jeb, on je bio izabrani sin! Zašto baš ja. Zašto, tata?« Hej, mi to razumijemo. I ne krivimo vas. Izgledali ste kao izgubljeno štene koje se samo želi vratiti kući. Odjednom, ovo više nije bila zabava kakvu ste očekivali i vi više niste bili direktor/predsjednik; sada se od vas očekivalo da budete ratnik/predsjednik. A znamo što se dogodilo kad se od vas zadnji put očekivalo da se pokažete u vojnoj odori.Ili ste... možda, možda sjedili u toj učionici misleći na svoje saudijske prijatelje i one iz kraljevske kuće i Bin Ladene. Ljudi koje ste tako dobro poznavali možda i nisu bili kako treba. Hoće li se postavljati pitanja? Hoće li se pojaviti sumnje? Hoće li demokrati imati muda da prokopaju kroz vašu obiteljsku prošlost s tim ljudima (ne, ne brinite se, to je nemoguće)? Hoće li se istina ikada doznati.U roku od sat vremena već ste se našli u avionu - ne na povratku u VVashington, odakle biste vodili obranu i tješili uplašene građane, ni blizu zrakoplovne baze MacDill u Tam-pi gdje je glavno zapovjedništvo vojske.109 Ne, vi ste bježali -najprije u Louisianu, a zatim preko pola zemlje do Nebraske i sakrili se pod zemljom.110 Kakvog li olakšanja za sve nas! Još ste tjednima vi i vaši ljudi gurali lažnu priču da je to radi vaše sigurnosti, jer ste sami bili planirani cilj Al Qaidinog napada.Naravno, s tom je pričom problem to što svaka budala zna da je, ako se kao projektili rabe oteti avioni, zadnje mjesto na

108 Bob Woodward i Dan Eggen: »Aug. memo focused on attacks in US«, The Washington Post, 18. svibnja 2002.109 »Timeline in terrorist attacks on Sept 11, 2001.«, The VVashington Post, 12. rujna 2001.,1 io Tbid.

kojem želite biti gore, u zraku, leteći u velikoj meti zvanoj Air Force One.Možda jednom doznamo da je to bilo samo to. Meni i milijunima drugih to je izgledalo kao kukavičluk. A valjda ste negdje kasno popodne i sami shvatili da to tako izgleda te da bi vam bilo pametnije odjuriti u Bijelu kuću, gdje se možete držati predsjednički.1" Od trenutka kad je vaš helikopter te večeri sletio na južnu poljanu, vaše se »predsjednikovanje« više nitko neće usuditi dovesti u pitanje.Dvije noći kasnije, prema članku u Else Walsh u New Yor-keru, izašli ste na Trumanov balkon Bijele kuće da se opustite i popušite cigaru. Bilo je to strašnih četrdeset i osam sati i trebalo vam je opuštanje. U tom privatnom trenutku, zamolili ste jednoga bliskog prijatelja da vam se pridruži. Kad je stigao u Bijelu kuću, zagrlili ste se, a onda ste ga odveli na balkon, gdje ste mu ponudili piće. Zatim ste zapalili cigare i gledali preko Elipse na Washingtonov spomenik. Rekli ste mu da »ako ne uspijemo nikoga od njih (Al Qaidinih operativaca koji su možda umiješani u napade) navesti na suradnju, predat ćemo ih vama«. Bila je to ponuda za koju sam siguran da je primljena sa zahvalnošću. Uostalom, bio je to vaš dobar prijatelj »Bandar Bush«, princ iz Saudijske Arabije.112Dok se dim još vio iz pepela iznad Manhattana i Arling-tona, dim iz cigare saudijskog princa kovrčao se kroz ugodni večernji zrak VVashingtona, dok ste uz njega bili vi, George W. Bush.To je mojih sedam pitanja, g. Bush, sedam pitanja za koja mislim da biste na njih trebali odgovoriti. Tri tisuće mrtvih i njihove preživjele obitelji zaslužuju barem toliko, a milijuni u narodu prije ili kasnije će htjeti doznati istinu i tražiti da se ili izjasnite ili odete.111 Ibid.112 Elsa Walsh: »How the Saudi Ambassador became Washingtons indi-blTtkžk2.Kuća velike laži1KoJA JE NAJGORA laž koju može izreći neki predsjednik?»Nisam imao spolnih odnosa s tom ženom, gospođicom Lewinsky.«ili:»On ima oružje za masovno uništavanje - najstrašnije oružje na svijetu - koje je izravna prijetnja Sjedinjenim Državama, našim građanima i našim prijateljima i saveznicima.«Zbog jedne od tih laži pokrenut je postupak za opoziv jednoga predsjednika. Druga laž, ne samo što je dala rat koji je želio lažljivcu koji ju je izgovorio, nego je dovela i do golemih poslova za njegove prijatelje i osigurava mu gotovo sigurnu

veliku pobjedu na sljedećim izborima.Naravno, lagali su nam i prije. Mnogo laži: velikih i malih laži koje su nam pokvarile ugled u svijetu. »Ja nisam varalica« bilo je laž i zbog nje je Richard Nixon morao otići. »čitajte mi s usana: Neće biti novih poreza« nije toliko bila laž koliko je bila prekršeno obećanje, no ono je stajalo prvoga Busha predsjedničkog položaja. »Kečap je povrće« formalno nije bila laž, no bila je dobar primjer kako je Reaganova vlada mazala oči svijetu.114113 Izvorni naslov ovoga poglavlja je »House of the Whopper«. VVhopper je nešto golemo, jako veliko, ali najčešće velika laž, velelaž. Autor se ovdje povremeno igra i s komercijalnim nazivom "VVhopper za najveći hamburger lanca Burger King, što čini neke asocijacije neprevodivima, a za druge ostavlja mogućnost kovanja riječi kao što je lažburger (prev.)114 Suočeni s prigovorima na lošu kvalitetu školske prehrane u kojoj je do-M^!!tfec%03«».,nî..i? Reaganove afeMstracije proglasili su da je i54

Drugi su predsjednici lagali o Vijetnamu, lagali o Koreji, lagali o Indijancima, lagali da su svi ljudi jednaki (dok su vlastite robove držali na lancima u dvorištu). Tone laži kroz stotine godina. A kad bi ih ulovili u laži, bili bi osramoćeni, kažnjeni ili smijenjeni. Ponekad.Razlog zašto je Bush još ovdje, moglo bi biti to što je on dokazao staru izreku da laž izgovorena dovoljno često i dovoljno dugo prije ili kasnije postaje istinom.Kad su se laži koje su nas uvele u irački rat počele otkrivati, Bushova se administracija počela vaditi svojim jedinim obrambenim manevrom: nastavi ponavljati laž dok se američki narod ne umori toliko da počne vikati »predajem se!« i vjerovati u nju.Ali ništa ne može sakriti ovu neporecivu činjenicu: nema gore laži od one koja se izrekne zato da se očeve i majke toliko uplaši da pošalju djecu u rat u koji ne treba ići je nikad i nije bilo nikakve stvarne prijetnje. Lagati građanima da su njihovi životi ugroženi samo zato da bi mogao srediti svoje osobne račune (»Pokušao mi je ubiti tatu!«) ili da bi svoje prijatelje učinio još bogatijima... pa sad, u pravednijem svijetu postojala bi posebna ćelija u Jolietu115 za takve lažljivce.George W. Bush pretvorio je Bijelu kuću u Kuću lažburge-ra, iznoseći laži jednu za drugom, samo da bi dobio svoj mali prljavi rat. Uspjelo mu je.Volim lažburgere (igra riječi, izvorno whoppers, što znači velika laž, ali i dupli hamburger, prim prev.). Zapečene, sočne, pune luka i salate i tajnih sastojaka. I veliki su, veći od Big Maca. Ne morate reći ni »molim velikog«, jer su već tako ve-kečap koji se služi u hamburgerima povrće. Time se administracija izvrgnula podsmjehu, ne samo zato što je rajčica, biološki gledano, voće, nego i zato što je to bila očito mazanje očiju da bi se izbjegli troškovi za raznovrsniju i kvalitetniju prehranu djece. Danas se ta rečenica, koja je u međuvremenu postala poslovičnom, često spominje u kontekstu televizijske serije o Reaganu (gdje sintagmu izgovara Nancv Reagan), a desni komentatori vole isticati neko istraživanje prema kojem se

korisna tvar iz rajčice bolje čuva u kečapu nego u svje-žem plodu rajčice, (prev.) 115 Poznati strogi zatvor s »maksimalnom sigurnošću« i stogodišnjom tra-KUćA VELIKE LAŽI55liki. Ali znam da su lažburgeri škodljivi po zdravlje pa sam ih prestao jesti.I George W. Bush voli lažburgere. Njegovi su GOLEMI. Teksaške veličine. Peku ih cijele ekipe, a on ih isporučuje. A američki ih narod guta. Lažburger za lažburgerom. Veliki su i sočni. A gutaju se lako! Što ih više jedu, to ih više ljudi žele i to više misle kao g. Bush. Počinju vjerovati sve što on kaže, jer su njegovi lažburgeri tako neodoljivo dobri.Bushovi se lažburgeri mogu dobiti u svim veličinama, oblicima i kombinacijama. Dopustite mi da vam predstavim sočni jelovnik koji je glavni pečenjar sastavio samo za vas. Nazvat ću ih »iračkim ratnim kombo menijima«:Br. 1: Izvorni lažburger: »Irak ima nuklearno oružje!«Nema boljeg načina da uplašite pučanstvo nego da kažete da okolo ide neki luđak i da on ima (ili razvija) nuklearno oružje. Nuklearno oružje koje kani upotrijebiti protiv vas.George W. Bush rano je postavio temelj za takvo zastrašivanje. U svom govoru u rujnu 2002. Bush je, držeći se kao da govori čistu istinu, rekao da se »Saddam Hussein odupro svim tim naporima i nastavlja razvijati oružje za masovno uništenje. Prvi put ćemo biti potpuno sigurni da on ima nuklearna oružja (sic!) kad ga on, ne dao Bog, upotrijebi.«Uskoro poslije toga, 7. listopada, Bush je rekao masi u Cin-cinnatiju: »Ako je irački režim sposoban proizvesti, kupiti ili ukrasti određenu količinu visokoobogaćenog urana malo veći od loptice, mogao bi imati nuklearno oružje za manje od godinu dana... Pred tako jasnim dokazima o pogibelji, ne možemo čekati na konačni dokaz - oružje zločina - koji bi došao u obliku gljivastog oblaka atomske eksplozije.«Kako odmaknuti američku javnost od njezine početne nevoljkosti za odlazak u rat s Irakom? Recite samo »atomska gljiva« i BUUUM!, gle kako se brojke u anketama okreću!Uz uranij iz Afrike

KUCA VELIKE LAŽI57kupiti jako čvrste aluminijske cijevi i drugu opremu potrebnu za plinske centrifuge kakve služe za obogaćivanje uranija za nuklearno oružje«.Zastrašujuće stvari. Zamislite samo koliko bi strasnije bilo da je istinito. Joseph Wilson, viši američki diplomat s više od dvadeset godina iskustva, među ostalim u Africi i Iraku, poslan je 2002. godine u Niger na zadaću pod CIA-inim vodstvom da se istraže britanske tvrdnje da je Irak od Nigera pokušao kupiti uranij u obliku »žutog kolača«. Zaključio je da su te tvrdnje lažne. Poslije je rekao:Na temelju svoga iskustva s tom administracijom u mjesecima uoči rata, nema mi druge do zaključiti da je nešto obavještajnih podataka o iračkom programu za

nuklearno naoružavanje bilo iskrivljeno da bi se prijetnja prenaglasila... Zamolili su me (CIA) da pođem u Niger i provjerim tu priču... Početkom ožujka vratio sam se u VVashington i predao iscrpan izvještaj CIA-i... Morala bi u arhivima State Departmen-ta postojati barem četiri dokumenta u kojima se potvrđuje moja misija.(U srpnju 2003. Wilson je rekao i ovo: »Time stvarno dolazimo do toga da je administracija pogrešno prikazivala činjenice o temi koja je bila temeljno opravdanje za odlazak u rat. To dovodi do pitanja što su još slagali«).Bijela je kuća ignorirala Wilsonov izvještaj i nastavila održavati laž na životu. Kad je administracija ustrajala na izmišljenoj priči, jedan je dužnosnik, prema New York Timesu, rekao: »Ljudi su se mrštili i pitali: 'zašto nam ponavljate te gluposti?'«Dokumenti iz Nigera bili su tako loše krivotvoreni da ni-gerski ministar vanjskih poslova koji je »potpisao« jedan od njih u ti vrijeme više nije ni bio u vladi; on zapravo, a da britanski i američki lasci koji su izmislili priču to nisu ni znali, nije bio u vladi već više od deset godina.I za »otkriće« aluminijskih cijevi pokazalo se da je izmišljena prijetnja. Dana 27. siječnja 2003. godine - jian prije nošto je Bush održao svoj govor o stanju nacije - predsjednik Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) rekao je u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda da u dva mjeseca inspekcija u Iraku nisu nađeni nikakvi dokazi o zabranjenim aktivnostima na nekadašnjim iračkim nuklearnim lokacijama. K tomu, El Baradei je rekao da se aluminijske cijevi »osim ako ih se preradi, ne bi bile pogodne za izradu centrifuga«.Prema vijestima u Washington Postu, Newsweeku i drugim listovima, tvrdnju da se cijevi mogu iskoristiti za izradu nuklearnog oružja već su i prije provjerili britanski i američki obavještajni dužnosnici. UN-ovi inspektori našli su dokaze da je Irak kanio te cijevi iskoristiti za izradu malih raketa, a ne nuklearnog oružja. A Iračani nisu pokušavali tajno kupiti opremu - njihova se narudžbenica mogla naći na internetu.Ali g. Bush nije dopustio da činjenice ometu oštre riječi njegova govora o stanju nacije za gotovo šezdeset i dva milijuna gledatelja 28. siječnja 2003: »... Saddam Hussein nedavno je u Africi tražio znatne količine uranija iz Afrike,« ustvrdio je. »Zamislite onih devetnaest otmičara s drugim oružjem i drugim planovima - ovaj put s oružjem dobivenim od Sad-dama Husseina. Bila bi dovoljna jedna epruveta, jedna kanta, jedan kontejner u ubačen u ovu zemlju, pa bismo imali dan užasa kakav još nikad nismo vidjeli. Učinit ćemo sve što možemo da osiguramo da se to nikad ne dogodi.«Supredsjednik Dick Chenev pojavio se 16. ožujka u emisiji Meet the Press i rekao naciji da je Hussein »bio potpuno predan pokušajima da nabavi nuklearno oružje. A mi vjerujemo da je on zapravo i konstruirao nuklearno oružje.«Tri dana kasnije, pošli smo u rat.U proljeće i ljeto 2003., kritike vladinog oslanjanja na laži o iračkim nuklearnim sposobnostima toliko su se užarile da ih čak ni predsjednik Bush više nije mogao ignorirati ili prekinuti pitanja praveći se lud. Najprije je pokušao kao žrtveno janje

baciti„direktora,jCIA^.Georgea,Te^taf.».CJA Je odobri-,,58 la predsjednikov govor o stanju nacije prije no što je pročitan,« zapovjeđeno je u srpnju Tenetu da kaže. »Ja sam odgovoran za proces odobravanja u agenciji. A ... predsjednik je imao razloga vjerovati da je tekst koji je dobio ispravan. Tih šesnaest riječi (o afričkom uraniju) nije trebalo staviti u tekst napisan za predsjednika.« A onda su se pojavile bilješke iz listopada koje su pokazale da je CIA doista rekla Bijeloj kući da ne izlazi s tako lažnom tvrdnjom. Iako se Bijela kuća na početku pridržavala tog savjeta, poslije su ga zanemarili, osobito u govoru o stanju nacije. Sljedeće je žrtveno janje bio zamjenik Condoleeze Riče, Stephen Hadlev, koji je rekao da je on odobrio rečenice iz Bushova siječanjskog govora. To je bilo tako neuvjerljivo da je na kraju, na jednoj od rijetkih konferencija za novinstvo, 30. srpnja rekao da je on osobno odgovoran za sve riječi koje mu izađu iz usta. To što je te riječi uopće trebalo reći trebalo bi cijeli narod dovesti do pitanja može li taj tip uopće biti vođa slobodnog svijeta ili bi trebao okretati hamburgere u Burger Kingu u Wacou u Teksasu.Br. 2: Lažburger sa sirom: »Irak ima kemijsko i biološko oružje«U svom govoru iz Cincinnatija 7. listopada 2002., George W. Bush poslužio je ove svježe pečene lažburgere: »Neki pitaju koliko je neposredna ta opasnost za Ameriku i svijet. Opasnost je već znatna, a vremenom postaje samo još veća. Znamo li da Saddam Hussein danas ima opasno oružje - a znamo - ima li smisla da svijet pričeka da se s njim suoči dok on postaje sve jači i razvija sve opasnija oružja?« A onda je, samo nekoliko mjeseci kasnije, Bush dodao i sir: »Imamo izvore koji nam kažu da je Saddam Hussein nedavno ovlastio iračke zapovjednike na terenu da se služe kemijskim oružjem, onim istim oružjem za koje nam diktator kaže da ga nema.«Tko ne bi, čuvši to, poželio bombardirati toga gada Sadda-jna? A zatim je državni.Mnik.BOŠao.LdaIie.-.rekaiiie.jdairja-,.KUćA VELIKE LAŽI59čani ne samo što mućkaju kemijsko oružje, nego ga mućkaju na kotačima.»Jedna od najviše zabrinjavajućih stvari koje se pojavljuju u debelom obavještajnom dosjeu što ga imamo o iračkom biološkom oružju jest postojanje pokretnih proizvodnih pogona u kojima se izrađuju biološki agensi«, rekao je Powell Ujedinjenim narodima. »Znamo da Irak ima najmanje sedam takvih pokretnih tvornica bioloških agensa.«Nastavio je o tolikim detaljima da je to moralo biti istina!... Jedna raketna brigada nedaleko od Bagdada razmještala je raketne lansere i bojne glave s agensima za biološko ratovanje.... većina raketa i bojnih glava bila je skrivena u velikim nasadima palmi i moralo ih se premještati svaki jedan do četiri tjedna da bi se izbjeglo otkrivanje.Naša je skromna procjena da Irak danas ima zaliha između sto i petsto tona kemijskih agensa za oružje. To je dovoljno za punjenje 16.000 raketa.

A poslije invazije na Irak američka vojska nije uspjela naći ni jedan jedini takav »pokretni laboratorij«. Uostalom, kad je toliko palmi među kojima se skrivaju, tko bi i mogao prigovoriti našoj vojsci što ih nije otkrila? Nismo našli ni ikakvih kemijskih i bioloških oružja, iako je 30. ožujka 2003. godine ministar obrane Donald Rumsfeld u ABC-ovoj emisiji This Week rekao: »Znamo gdje je. Ono je u područjima oko Tikrita i Bagdada i ponešto istočno, zapadno, južno i sjeverno od njih« O, baš dobro, jasno je! Sad ćemo ih naći! Hvala Ludi klobučaru!Na kraju je 5. lipnja 2003. godine George W. Bush proglasio: »Nedavno smo našli dva pokretna pogona za proizvodnju biološkog oružja sposobna za proizvodnju bioloških agensa. Taj je čovjek desetljećima skrivao oružja za masovna umorstva. Znao je da ga inspektori traže.«Taj je lažburger izdržao samo jedan dan. Jedna je službena britanska istraga o^-dva tegljača« pronađena u sievernom6o

Iraku zaključila da to »nisu pokretni laboratoriji za klice, kako su tvrdili Tony Blair i George Bush, nego za proizvodnju vodika za topničke balone, kako su Iračani i dalje tvrdili.«To je to bilo. Spremnici za punjenje balona! Oružja za masovno baloniranje! Nije to bila mala blamaža za američke zapovjednike na terenu. General James Conway, zapovjednik Prvih marinskih ekspedicijskih snaga u Iraku, rekao je: »Iznenadilo me to onda - iznenađuje me i sada - što nismo otkrili oružje na, kako ste rekli, nekima od mjesta na koja je razvo-ženo... Vjerujte, nije to zato što nismo tražili... Bili smo na gotovo svim postajama za opskrbu streljivom od kuvajtske granice do Bagdada no jednostavno ih nije bilo.«Nikada i nije bilo ikakvog kemijskih i bioloških oružja - osim onoga što smo ga dali Saddamu osamdesetih godina, onoga koje je upotrijebio protiv Kurda i onoga koje je iskoristio protiv Iranaca kad smo mu dali satelitske fotografije pa je mogao odrediti pokrete iranskih snaga. Znali smo zašto on želi te slike i, manje od godinu dana nakon što su Ujedinjeni narodi objavili plinske napade na Irance, obnovili smo pune diplomatske odnose s njegovim režimom.Tek kad malo podigneš lažburger unutar peciva vidi se da je taj tip doista u jednom trenutku imao oružja za masovno uništenje - Ijubaznošću Sjedinjenih Država i naših saveznika. Evo popisa iz jednoga senatskog izvještaja iz 1994. godine o kemijskim agensima za koje smo dopustili da ih američke tvrtke prodaju Saddamu Husseinu između 1985. i 1990.Saddamu smo dali:• Bacillus Anthracis: Antraks (bedrenica) zarazna je bolest, često smrtonosna kad se udahnu spore. Počinje naglo, vrućicom, teškim disanjem i bolovima u prsima. Bolest dovodi do septikemije (otrovanja krvi), a smrtnost je visoka. Kad otrovanje uznapreduje, liječenje antibioticima može postati uzaludno, jer egzotoksini ostaju i kadbakterije pomru,KUćA VELIKE LAŽI

6l• Clostridium Botulinum: Bakterijski izvor toksina bo-tulina, koji izaziva povraćanje, zatvor, žeđ, opću slabost, glavobolje, groznicu, smušenost, dvostruka slika, širenje zjenica i paraliza mišića koji obavljaju gutanje. često je smrtonosna.• Histoplasma Capsulatum: Izaziva bolest koja površno podsjeća na tuberkulozu, a može izazvati upalu pluća, povećanje jetra i slezene, anemiju, bolest sličnu gripi i akutnu upalnu bolest kože koja se može prepoznati po mekanim crvenim kvržicama, obično na potkoljenicama. Reaktivirana infekcija obično pogađa pluća, mozak, ovojnice leđne moždine, srce, potrbušnicu i nadbubrežne žlijezde.• Brucella Melitensis: Bakterija koja može izazvati kronični umor, gubitak teka, obilno znojenje i u mirovanju, bol u zglobovima i mišićima, nesanice, mučnine i oštećenja važnijih organa.• Clostridium Perfringens: Jako toksična bakterija koja izaziva plinsku gangrenu. Bakterije proizvode toksine koji se sele kroz mišićje, ubijaju stanice i stvaraju ne-krotično tkivo koje postaje podloga za daljnje bujanje bakterija. Na kraju ti toksini i bakterije uđu u krvotok i izazovu sustavnu bolest.Uz to nekoliko je isporuka Escherichia coli (E. ćoli) i genetskih materijala, kao i ljudske i bakterijske DNK izravno isporučeno iračkoj Komisiji za atomsku energiju.Podaci kakav su biološki materijal Iraku prodavale američke tvrtke prije 1985. »nisu dostupni«. U senatskom je izvješću zapisano i »Ti izvezeni biološki materijali nisu bili ni prigušeni ni oslabljeni i bili su sposobni za reprodukciju.« Prva dva, antraks i botulin, bili su temelj programa iračkog biološkog oružja, što su sve tako čudesno omogućile Sjedinjene Američke Države. .............Kaojjo je uredniku Jhe Progresiive62

Blum, »Izvještaj je dalje pokazao da su iz Amerike u Irak izvo-ženi i prethodnici agensa za kemijsko oružje, planovi za pogone za proizvodnju kemijskog i biološkog te oprema za punjenje kemijskih bojnih glava«.Ima i brojnih drugih bioloških materijala koji bi se mogli upotrijebiti u biološkom oružju, a slalo ih se u Irak osamdesetih godina, što je zabilježeno u senatskom izvještaju iz 1994. godine i centrima za suzbijanje epidemija.Sve je to došlo iz američkih tvrtki i bilo je poslano 5 dopuštenjem Sjedinjenih Država u Reaganovim i Bushovim godinama. Neke od tih tvrtki su i American Type Culture Colle-ction, Alcolac International, Matrix-Churchill Corp., Sullaire Corp. Pure Aire i Gorman-Rupp.Američke su kompanije također odgovorne i za isporuku tehnologija »dvostrane namjene«, među kojima i jakih računala, lasera i drugih stvari nužnih za izradu nuklearnog oružja i njegovih komponenata. Kako je 2003. objavio L.A. Weekly senatsko saslušanje i vladina dokumentacija otkrivaju da su te kompanije i:• Hewlett-Packard - Radili su s Irakom od 1985. do 1990. isporučujući računala za jednu granu iračke vlade koja je radila na raketama scud i nuklearnim programima. HP je također slao računala dvjema vladinim agencijama koje su nadzirale

programe za nuklearno i kemijsko naoružavanje. Prodavali su i radarske komponente i kriptografsku opremu.• AT&T: Bili su plaćeni 2000. godine da optimiziraju proizvode jedne druge kompanije, Huaweia. Između 2000. i 2001. Irak je plaćao Huaweiu da mu usavrše sustave za protuzračnu obranu.• Bechtel: Od 1988. do 1990. pomagali su Iračanima pri izgradnji golemog petrokemijskog pogona, zajedno s jednom iračkom kompanijom za koju se zna da ima veze s vojskom.KUCA VELIKE LAŽI• Caterpillar: Pomogli su Iraku pri razvoju nuklearnog programa osamdesetih godina prodajom građevnih strojeva vrijednih deset milijuna dolara.• DuPont: 1989. godine prodali su Iraku posebnih ulja u vrijednosti trideset tisuća dolara koje je upotrijebljeno u njihovom nuklearnom programu.• Kodak: Također 1989. godine prodali su opreme u vrijednosti 172.000 dolara koja je iskorištena u iranskim raketnim programima.• Hughes Helicopter: Prodali su 1983. godine šezdeset helikoptera koje su Iračani prilagodili vojnim potrebama.Sve u svemu, od 1985. do 1990. Ministarstvo trgovine odobrilo je prodaje u vrijednosti od milijardu i pol dolara tehnologija dvostruke namjene, od kemijskih i bioloških komponenata, preko računala, do opreme za konvencionalne i nuklearne sustave za oružje. U istom razdoblju u Irak je isporučeno i helikoptera, aviona i dijelova za njih u vrijednosti od 308 milijuna dolara.A nije Amerika pružila Saddamu Husseinu samo oslonac na putu do kemijskog, biološkog i nuklearnog oružja nego i znatno više od toga. Reagan/Bushova Bijela kuća također se jako potrudila i da iračkom diktatoru omogući još veću vojnu moć.U kolovozu 2002. viši su vojni časnici pružili New York Ti-mesu još širi pogled na američku pomoć. Naši su momci u Washingtonu mislili da bi bilo sjajno dati Iraku obavještajne informacije i savjete za planiranje bitaka u ratu protiv Irana, dobro znajući da je Irak već upotrebljavao kemijsko oružje i da će ga i dalje rabiti.Znate, administracija je odlučila da Irak ne bi trebao izgubiti iransko-irački rat i da će oni učiniti sve što »zakonito« mogu da osiguraju da luđak Saddam Hussein bude pobjednik. Reagan je čak potpisao i direktivu o nacionalnoj sigurnosti koja podupire to obećanje.64

U iskazu pod prisegom 1995. godine, koautor te direktive i član Reaganova Vijeća za nacionalnu sigurnost Howard Teic-her, otkrio je još više o umiješanosti Amerike:Direktor CIA-e Casey osobno je vodio napore da se Iraku osiguraju dovoljne količine vojnog oružja, streljiva i vozila da ne izgubi iransko-irački rat. Prema utvrđenom (u direktivi o nacionalnoj sigurnosti), Sjedinjene Države aktivno su podupirale iračke ratne napore dajući Iračanima milijarde dolara kredita, dajući američke vojnoobavještajne i savjetničke usluge Iračanima i strogo nadzirući

prodaju oružja trećih zemalja Iraku kako bi se osiguralo da Irak ima sve potrebno vojno oružje.Osobito su zanimljive te »prodaje oružja trećih zemalja«. Zamislite kako nas je šokiralo kad se otkrilo da su naši dragi despotski prijatelji Saudijci »slučajno« prenijeli 300 američkih bombi MK-84 od po tonu. Najvećim su dijelom, pak Reaga-novi manipulatori bili dovoljno pametni da oružje dostavljaju bez traga preko drugih zemalja.A nisu se umiješali samo manipulatori. Reagan i Bush I. odlučili su osobno zaprljati ruke. Prema Teicherovom iskazu:Godine 1986. predsjednik Reagan poslao je tajnu poruku Saddamu Husseinu u kojoj mu kaže da bi Irak trebao pojačati zračne napade i bombardiranje Irana. Tu je poruku ponio potpredsjednik Bush koji ju je predao egipatskom predsjedniku Mubaraku, koji ju je isporučio Saddamu Husseinu.čak i kad se Saddam poslužio oružjem za masovno uništavanje da bi plinom ubijao svoje građane - što Busha i njegove prijatelje tako jako vrijeđa sada, čak desetljeće i pol prekasno - Reaganova se administracija nije dala smetati. Kongres Sjedinjenih Država pokušao je uvesti ekonomske sankcije protiv Husseinove zemlje, no Bijela kuća odbila je tu zamisao. Koji su bili razlozi? Prema State Departmentovim dokumentima sKUćA VELIKE LAŽI 65kojih je skinuta tajnost, gospodarske bi sankcije mogle štetiti američkim izgledima za ugovore o »golemim poslijeratnim obnovama« kad se iransko-irački rat napokon završi.Oružja za masovno uništenje? Da, i mi smo ih nekad imali. Sada je trebalo samo provjeriti račune i izračunati profit koji teče na bankovne račune onih koji su pomagali kampanjama Reagana i Busha.Br. 3. Lažburger sa šunkom: »Irak održava veze s Osamom bin Ladenom i Al Qaidom«Kao da nije dovoljno to što ima atomsku bombu, nervni plin i kugu u boci, odjednom je Saddam Hussein imao tajne sporazume s Majkom svih terorista, Osamom bin Ladenom! Siguran sam da ste i vi reagirali jednako kao ja kad ste čuli: »Može li biti gore? Kad ćemo se riješiti tog Saddama?«Već nekoliko sati poslije napada 11. rujna, američki državni tajnik za obranu Donald Rumsfeld već je znao tko je kriv ili barem koga želi kazniti. Prema emisiji CBS News, Rumsfeld je htio dobiti koliko je god moguće informacija o napadima i rekao je svome istražnom timu »idite na veliko... Sve pročešljajte. Sve što je povezano i što nije.« Već je imao obavještajne podatke koji su ukazivali na vezu s Osamom (kojega je zvao »Usama«), no htio je još, jer je na umu imao i druge ciljeve. Htio je obavještajne podatke »dovoljno dobre da istodobno pogode i S.H. (Saddama Husseina). Ne samo U.B.L.«Ja kažem Osama, vi kažete Usama... a Rumsfeld samo kaže čarobnu riječ »Saddam« i dok kažeš »keks«, već to govore i svi drugi! Umirovljeni general Wesley Clark rekao je da su ga 11. rujna i u tjednima poslije toga nazivali ljudi iz Bijele kuće i

govorili mu neka se posluži svojim položajem eksperta na CNN-u da »poveže« 11. rujna sa Saddamom Husseinom. Rekao je da će to učiniti ako mu tko pokaže kakav dokaz. Nitko ga nije imao.66

Dok se pripremao rat u jesen 2002., Bush i članovi njegove administracije stalno su ponavljali tu tvrdnju ne dajući da je opterete pojedinosti (poznate i kao »činjenice«) ne bi li ostala lijepa i lako pamtljiva. Bush je kružio zemljom u kampanji za republikanske kandidate za Kongres, u beskrajnoj petlji zasi-pajući misli američkog naroda tobožnjom vezom Saddama i Osame. Pogledajte samo serijske laži jednoga tjedna:»On (Hussein) ne može podnijeti Ameriku. To je osoba koja ima veze s Al Qaidom.«- George W. Bush, Alamogordo, New Mexico,28. listopada 2002.»On je prijetnja Americi i prijetnja našim prijateljima. Još je veća prijetnja sad kad smo doznali da sada opet želi imati i razviti nuklearno oružje. On ima veza s Al Qaidom.«- George W. Bush, Denver, Colorado, 28. listopada 2002.»To je čovjek koji ne može podnijeti ono za što se mi zalažemo. On mrzi činjenicu, kao i Al Qaida, da mi volimo slobodu. Razumijete, on nas ne podnosi. Taj tip ima veze s onim tajnovitim terorističkim mrežama.«- George W. Bush, Aberdeen, South Dakota,31. listopada 2002.»Takva je narav toga čovjeka. Mi znamo da on održava veze s Al Qaidom.«- George. W. Bush, Portsmouth, New Hampshire,1. studenoga 2002.»Znamo da on ima veza s Al Qaidom.«- George W. Bush, Tampa, Florida, 2. studenoga 2002.»Taj čovjek održava kontakte s Al Qaidom. Taj čovjek ozbiljna je prijetnja u mnogim oblicima, no pogledajte ovo: on je čovjekkojemu ništa nije draže no uvježbavatiKUćA VELIKE LAŽI 67teroriste i davati im oružje, tako da oni napadnu njegova najgoreg neprijatelja i ne ostave otiske prstiju. Taj je tip prijetnja svijetu.«- George W. Bush, St. Paul, Minnesota,3. studenoga 2002.»To je čovjek koji ne može smisliti Ameriku i ono u što mi vjerujemo. To je čovjek koji mrzi naše najbliže saveznike. To je čovjek koji ima veze s Al Qaidom.«- George W. Bush, St. Louis, Missouri,4. studenoga 2002.»Takav je taj tip s kojim imamo posla. To je čovjek kojimrzi Ameriku, mrzi naše prijatelje, ne podnosi ono u

što mi vjerujemo. On je imao kontakata s Al Qaidom.«- George W. Bush, Bentonville, Arkansas,4. studenoga 2002.»To je čovjek koji ne podnosi Ameriku, ne podnosi ono za što se zalažemo, ne podnosi neke od naših najbližih prijatelja i saveznika. To je čovjek koji ima veza s Al Qai-dom.«- George W. Bush, Dallas, Teksas, 4. studenoga 2002.Za slučaj da ste to možda propustili, Bush je to nastavio udarati u svom govoru o stanju nacije 28. siječnja 2003.: »Podaci iz obavještajnih izvora, tajne komunikacije i izjave ljudi koje sada držimo otkrivaju da Saddam Hussein pomaže teroristima i štiti ih, a među njima i članove Al Qaide«, ustrajavao je Bush.Odmah poslije govora, jedna je CBS-ova anketa pokazala da se potpora američkoj vojnoj akciji u Iraku povećala.Tjedan dana kasnije, 5. veljače, Bushove je tvrdnje ponovio državni tajnik Colin Powell u dugom obraćanju Vijeći sigurnosti Ujedinjenih naroda. Nakon podrobnog razmatranja onoga za što je Powell rekao da su bila brojna odbijanja pri- na insnpkriip nrnîa nactavin i«=> e \roiimi tiiAAim'*68

i Osame: »Ali ono na što vam danas želim skrenuti pozornost potencijalno je mnogo zlokobniji niz veza između Iraka i mreže Al Qaide, niz veza koji kombinira klasične terorističke organizacije i moderne metode ubijanja.«Ali srž »dokaza« već je bila počela truliti. Tijekom istoga tog prvog tjedna veljače, jedan je britanski obavještajni izvještaj, koji je procurio do BBC-a, rekao da ne postoji veza između Saddama i Osame. Dva su zlikovca ranije bila pokušala razviti prijateljstvo, no pokazalo se kao sjajna epizoda serije Blind Date - nisu se mogli smisliti. Prema tom izvješću, Bin Ladenovi »ciljevi u ideološkom su sukobu s današnjim Irakom«.Povrh toga, Al Qaidini pogoni za proizvodnju otrova i eksploziva za koje je Bush tvrdio da ih Saddam skriva, bili su smješteni u sjevernom Iraku - u području koje drže Kurdi i kojim još od početka devedesetih patroliraju američki i britanski ratni zrakoplovi. Sjever Iraka nije bio u Saddamovu dohvatu nego našem. Baza je zapravo pripadala Ansar al Insalamu, militantnoj fundamentalističkoj organizaciji čiji je vođa Saddama označio »neprijateljem«. Posjet skupine stranih novinara brzo je pokazao da se ondje ne proizvodi nikakvo oružje.Ali ništa od toga nije bilo važno. Predsjednik je to rekao, pa je moralo biti istinito! Da, taj je lažburger tako dobro djelovao da su u mjesecima uoči rata u Iraku ankete pokazivale da možda i 50 posto Amerikanaca tvrdi da vjeruje da Saddam ima veza s mrežom Osame bin Ladena. I prije nego što je Bush održao svoj govor o stanju nacije za 2003. godinu, a Po-well UN-u predstavio »dokaze« o Saddamu i Osami, jedna je Knight-Ridderova anketa pokazala da gotovo pola anketiranih netočno misli da je jedan ili više otmičara 11. rujna imao iračko državljanstvo. Bush to nije

morao ni govoriti.Bushova je administracija uspjela održavati jednu od najvećih laži svih vremena, miješajući u glavama američke javnosti Saddama i Osamu. Kad jednom narodu prodate tvrdnju da ie Siaddara..iroSft.PPte.,u.BiMpynoinû1bojstvu gotovo tri ti-KUćA VELIKE LAŽI69suće ljudi na američkom tlu, pa onda, čak i ako se klimavi lažburger o oružju za masovno uništenje nije održao, to je bilo dovoljno da se razviju bojni barjaci i da vojnici počnu stupati.Naravno, problem s tim lažburgerom - už to što je to cinična i unaprijed smišljena krivotvorina - jest u tome što Osam bin Laden drži Saddama nevjernikom. Hussein je počinio grijeh stvaranja svjetovnog Iraka umjesto muslimanske države kojom upravljaju muslimanski svećenici. Pod Saddamom, bilo je u Bagdadu, osim džamija, crkava pa čak i jedna sinagoga. Hussein je u Iraku proganjao i ubijao tisuće šijita zbog prijetnje koju su oni značili njegovoj svjetovnoj vladi.U stvari, najveći razlog zašto se Saddam i Osama ne vole isti je onaj zbog kojega su Bushovi prestali voljeti Saddama: invazija na Kuvajt. Bush & Co. naljutili su se, jer je Saddam ugrozio sigurnost naše nafte u Zaljevu, a Osama je pobjesnio jer je to dovelo američke vojnike u Saudijsku Arabiju i na muslimansko sveto tlo. To je najveći Bin Ladenov prigovor nama - a sve zbog Saddama!Saddam i Osama bili su smrtni neprijatelji i nisu mogli svoju međusobnu mržnju odložiti čak ni da bi se ujedinili da pobijede SAD. čovječe, ne okupiti se kad je to značilo uništiti Velikog Sotonu Busha - ZA TO je mržnja morala biti jako velika!Br. 4: Lažburger s više krastavaca i luka: »Saddam Hussein je najgori čovjek na svijetu!«Dobro, zao je. Doista zao. Plinom je ubijao Kurde, plinom ubijao Iračane, torturi podvrgavao šijite, mučio sunite, mučio bezbrojne druge, a u vrijeme sankcija protiv Iraka puštao da mu narod bude gladan i lišen svega, dok je on gomilao novac i bogato opskrbljivao svoje brojne palače (pa i zoološki vrt za svoje odrasle sinove luđake).Sve su to grozne stvari i svijet je dobro učinio kad ga je psuđiYao i pomagao borbu iračkog naroda da ga smijeni.7O Ali Sjedinjenim Državama nije ni najmanje bilo stalo do toga kako diktator Saddam postupa prema svom narodu. M-kad nas se ne tiču takve stvari. Mi, zapravo, volimo diktatore! Oni nam pomažu da dobijemo što želimo i sjajno obavljaju posao držanja svojih naroda u pokornosti prema globalnim interesa naših zahuktalih korporacija.Duga je i slavna povijest našeg održavanja luđaka i njihovih režima dok nam to pomaže vladati svijetom. Jasno, tu su naši prijatelji Saudijci i Saddam, a ima i drugih mjesta gdje smo ponosno zasijali svoje sjeme:• Kambodža: Nakon što su kasnih šezdesetih potajno proširile rat iz Vijetnama na Kambodžu, a zatim mirno gledale kako već desetkovana zemlja pada pod vlast

Pol Pota i njegovih Crvenih Kmera, Sjedinjene Države odlučile su podržati tog luđaka iz jednostavnog razloga što je on ponudio otpor vijetnamskim komunistima koji su moćnu Ameriku doveli do potpunog poraza. On je zatim preuzeo vlast i izbrisao milijune ljudi svoga vlastitog naroda.• Kongo/Zair: CIA je rano ušla u krevet s Mobutuom Sese-Sekom, što je dovelo do godina strašnog nasilja koje se nastavlja i sada. U strahu od nacionalističkog vođe Patricea Lumumbe, Amerika je pomogla Mobu-tuu da dođe do vlasti, nadzirala atentat na Lumumbu i pomogla pri gušenju daljnjih pobuna. Mobutu je uspostavio diktaturu, zabranio političke aktivnosti, naručivao ubojstva i vladao zemljom do 1990. godine, uz stalnu pomoć Sjedinjenih Država (a, da, još i onih Francuza). S dopuštenjem niza američkih vlada, on je svoje prste miješao u krize susjednih afričkih zemalja.• Brazil: Lijevo orijentirani demokratski izabrani predsjednik Joao Goulart nije baš bio ono što je Washing-ton zamišljao za najveću južnoameričku zemlju. Unatoč tomu što je izjavio solidarnost sa Sjedinjenim Država-KUCA VELIKE LAŽIma u doba kubanske raketne krize, Goulartovi su dani bili odbrojeni. Ocijenivši da je bolja prijateljska autoritarna vlast nego demokracija, Sjedinjene Države potakle su državni udar u Brazilu, što je dovelo do 15 godina terora, torture i ubojstava.• Indonezija: Ta otočna država u jugoistočnoj Aziji jedan je od najdražih američkih saveznika, a slučajno je i dom još jednog tlačiteljskog režima. Ona je i najmnogo-ljudnija islamska zemlja na svijetu. Još je jedan demokratski izabran predsjednik bio zbačen 1965. godine uz pomoć vlade Sjedinjenih Država, koje su umjesto njega postavile još jednu vojnu diktaturu. General Suharto vodio je čvrstorukašku vladu koja je zemljom upravljala tri desetljeća. U godinama nakon Suhartovog preuzimanja vlasti ubijeno je oko pola milijuna ljudi, no to nije spriječilo Sjedinjene Države da odobre, i to unaprijed, indonežansku protupravnu aneksiju Istočnog Timora sedamdesetih godina. Ondje je poginulo još oko 200.000 ljudi.Naravno, ima još mnogo, mnogo primjera, od diktatora koje smo podržali pa do demokratski izabranih vlasti koje smo grunuli u kaos ili ih se jednostavno riješili (Gvatemala i Iran pedesetih godina i čile sedamdesetih daljnji su primjeri koliko volimo slobodu pomažući zbacivanje čelnika koje su izabrali njihovi građani.Ovih je dana naša omiljena diktatura Kina, najveća sada-morama na svijetu. Vlada ozbiljno sputava medijske kuće, internet, radnička prava, vjerske slobode i svaki pokušaj neovisne misli. U kombinaciji s pravosudnim sustavom koji potpuno ignorira pravo i prožet je korupcijom, Kina je savršeno mjesto za poslovanje američkih kompanija. U Kini ima više od 800 Kentuckv Fried Chicken restorana, oko 400 McDo-nalds'a i još sto Pizza Hutovih. Kodak se brzo približava monopolu na prodaju filma.

KUćA VELIKE LAŽI73Mnoštvo kompanija koje su ovdje otvorile pogone ne nastoje samo uvaliti svoju

robu Kinezima. Trgovinski deficit od 103 milijarde dolara između Kine i Sjedinjenih Država najveći je trgovinski deficit ikada i igdje na svijetu. Uvozimo iz Kine šest puta više nego što izvozimo, pri čemu se samo na Wal-Mart odnosi 12 milijardi dolara uvoza iz Kine, što čini kompaniju Ali Šino - American116 jednim od najvećih kineskih trgovinskih partnera - ispred Rusije i Velike Britanije.I mnoge druge tvrtke iskorištavaju jeftinu radnu snagu pod državnim nadzorom u Kini, od General Motorsa, preko Boeinga, do... k vragu, skinite samo svoje hlače i pogledajte etiketu ili rastavite svoj televizor. Ili skinite hlače dok rastavljate televizor. A dok Kina hvata na izvozu, a američke kompanije na visokim profitima, američko gospodarstvo posrće, a kineski narod samo čeka da se iza ugla pojave krvnički kombiji, dohvate ih i oslobode bijede.Ako je kriterij za upad u tuđu zemlju »oslobađanje ljudi od strahovlade«, trebali bismo požuriti i uvesti obvezatno služenje vojnog roka za sve muško i žensko starije od šesnaest godina jer, Boga mi, bit će posla! Kad smo već išli u Irak da »oslobodimo Iračane«, mogli bismo nastaviti i s drugim zemljama koje smo tako veličanstveno zajebali. Mogli bismo se vratiti u Afganistan, a onda nastaviti u Burmi. Peruu, Kolumbiji, Sijera Leoneu i završiti na nekom mjestu koje bar zvuči dobro, kao Cote d'Ivoire, Obala Bjelokosti.Prije iračkog rata, kad se javnost mazalo beskrajnom baraž-nom vatrom lažburgera, zamisao »oslobađanja iračkog naroda« uvijek se držala straga, kao primisao. Nikad nije prešla na čelo i u središte opravdanja zašto moramo u rat baš tada. Kako to? Očito da onima koji nam biraju ratove nije baš stalo do oslobađanja naroda od strahovlada - kad bi im bilo, mi bismo mlatili po pola svijeta. Ne, oni govore o »našoj sigur-116 Sino-American je velika posrednička tvrtka koja američkim klijentima nalazi partnere i pogone za proizvodnju u Kini, pomaže pri organizaciji i izvo-Lnosti« i, što im je još važnije, »našim interesima«. A svi znamo da ti »naši interesi« nikad nisu značili bolji život nikome osim nama. Nama nije do dijeljenja bogatstva - bilo novčanog, bilo ideološkog - mi samo čuvamo svoje guzice i radimo na jačanju svoga blagostanja. Jasno se to vidi, i to posvuda - od programa »sa socijale na posao« preko naše eksploatacije jeftine radne snage ili povijesno potvrđene ljubavi prema diktatorima do odbijanja da oprostimo dugove »trećem svijetu«. Oslobođenje zvuči dobro, no ne vrijedi za njega umirati, a ni u kojem slučaju ono ne vrijedi ni novčić našeg novca. Jeftin plin, jeftina odjeća, jeftini televizori? Da, to je već nešto drugo.čak je i profesionalni pozivač na oružje i Bushov savjetnik Paul Wolfovitz priznao istinu u jednom zapisu ministarstva obrane s intervjua za Vanity Fair.Istina je da smo se iz razloga koji se u velikoj mjeri tiču američke državne birokracije, držali jedne teme o kojoj su se svi mogli suglasiti, a to su bila oružja za masovno uništavanje kao glavni razlog. (...) Uvijek su tu bila tri temeljna razloga. Jedan su oružja za masovno uništenje, drugi je potpora terorizmu, a treći je zločinačko postupanje s iračkim narodom. Mislim da bi se moglo reći da postoji i

četvrti, koji zasjenjuje sve, a to je povezanost između prvog i drugog. (...)Sam treći razlog, kako sam, mislim, već rekao, jest pomoći Iračanima, no nije to razlog da se životi američke djece dovedu u opasnost, osobito ne u mjeri koliko smo mi to učinili.Nije razlog? Zašto smo to onda učinili?Naravno, "VVolfovitz se udaljio od scenarija. Kad nisu nađena oružja za masovno uništenje i kad se ni jedan jedini tip iz Al Qaide nije našao u dijelovima Iraka pod nadzorom Saddama Husseina, te kad se neposredna prijetnja koju Sad-dam znači sigurnosti Amerike nije mogla dokazati, Busjipva74

administracija i njezine brojne medijske marionete pokušali su brzo promijeniti svoju narudžbu lažburgera. »Ne, znate, pa nismo mi bili tamo tražiti nuklearno oružje, otišli smo onamo osloboditi irački narod! Da, ovaj, to je bio razlog zašto smo ih bombardirali i poslali 150.000 vojnika da ih zauzmu!«Znate da vam ponekad daju pogrešan hamburger kad ga zamijene s nečijim drugim? Onda morate odlučiti hoćete li samo nastaviti i pojesti pogrešan hamburger ili ga vratiti i dobiti onaj koji ste naručili.Kad se pokazalo da su izvorna »opravdanja« za rat obične laži, ovaj je novi lažburger dao ratu sklonim demokratima i liberalima mjesto gdje se mogu sakriti tražeći zaklon. Kako su mogli biti tako glupi i povjerovati Bushovim tvrdnjama o oružju za masovno uništenje i vezi sli. rujna? »Hej, pa nismo mi glupi, pogledajte one masovne grobnice koje smo otkrili. Zato smo bili za rat, zato da zaustavimo to nasilje i strahovladu!« uzvikivali su ti demokrati.Tako je. Reci to još dvaput, lupi petama i reci evo, ništa nije kao dom, ništa nije kao dom, ništa nije kao dom. To smo donijeli Iračanima - malo doma. Američki način. Demokracija. Zato smo tamo. To ćemo im dati.Nedavno su u emisiji Nightline razgovarali s Iračankom koja je sklona Americi i koja je učiteljica engleskoga. Rekla je da je poslije američke invazije tako loše da ponekad poželi da je Saddam još na vlasti. čini se da se takav dojam često susreće. Dvadeset godina života pod brutalnim diktatorom, a poslije samo devedeset dana života pod Amerikancima, i već bi Saddamov povratak! Isuse, pa kakvi smo to mi osloboditelji?čini se da ludo svećenstvo popunjava prazninu nastalu nakon Saddama i da je sada doba »novi gazda, isti kao onaj stari« u Iraku. Bushova administracija stalno odgađa prijenos vlasti na irački narod koji je oslobodila. Zašto?Zato što znamo da bi, kad bi se danas održali izbori, ljudi demokratski glasovali da se prekine demokracija i dali vlast nekom bijesnom fundamentalistu. Žene već strahuju za svojeKUćA VELIKE LAŽI75živote ako se ne »pokriju«, a tko god prodaje alkohol ili prikazuje filmove može biti pogubljen. Hoj, hoj! Sloboda! Demokracija! Oslobođenje!

Jedva čekam da vidim tko je u svijetu sljedeći koga ćemo osloboditi!Br. 5: Lažburger sa slobodarskom salatom117 (i američkim sirom): »Francuzi nisu na našoj strani, a mogli bi nam biti i neprijatelji!«Kad vas uhvati Touretteovo laganje"8, čudne se stvari mogu dogoditi. Primjerice, toliko ćete lagati da ćete zaboraviti što ste sve nalagali i što biste sada trebali slagati ili kome to lažete ili da ste to istoj osobi već slagali ili da ste to prije slagali malo drukčije i do iznemoglosti se trudite da vam se priče uklope i morat ćete svakoga tko vam se pridružio u tim serijskim lažima dovesti na isto mjesto i vrlo ćete se brzo zaplesti kao pile u kučine pa vam je jedini spas i izlaz okriviti za sve to nekoga drugog.Tu sad upada Francuska.Kad vam treba žrtveno jare, kad vam zatreba dobar krivac, nema boljega od Francuske. I toga su se prihvatili Busho-vi mudraci, koji su Francuze optužili da su na »osovini lasica podmuklica«. Samo da bi se pozornost američke javnosti skrenula s pravih štakora koji su u Washingtonu.Francuska je odlučila ne podržati srljanje u rat u Iraku. Pokušala je nagovoriti Sjedinjene Države da puste inspektore da obave svoj posao. Francuski je ministar vanjskih poslova rječito govorio u Ujedinjenim narodima kad je rat počeo:117 Ono što se zove pommes frites, a u nas često izgovara lažnofrancuski pomfri, u Americi se naziva French Fries. U doba bijesa na Francusku i njezinu odluku da se ne pridružuje američkom ratu, neki su ugostitelji počeli otkazivati narudžbe francuskih vina i nazvali French fries novim nazivom Freedom fries, slobodarski krumpirići.118 Touretteov sindrom, nazvan prema neurologu Gillesu de la Touretteu (1857-1904) je poremećaj za koji je karakteristično nekontrolirano ponašanje, trzaji, tikovi, nekontrolirano psovanje i koprolalija, pa i kompulzivno laganje.j6 Nemojmo se zavaravati: bira se između dvaju pogleda na svijet. Onima koji odluče primijeniti silu i koji misli da složenost svijeta mogu riješiti brzom i preventivnu akciju, nudimo odlučnu akciju na dulji rok. Jer danas, da bismo osigurali sigurnost, moraju se u obzir uzeti sve dimenzije problema: i opće krize i njihova mnogobrojna lica, među kojima i kulturna i vjerska. Ne može se u međunarodnim odnosima graditi ništa trajno bez dijaloga i poštivanja drugih, bez žurbe i pridržavanja načela, osobito kad je riječ o demokratskim društvima koja moraju davati primjer ostalima. Zaboraviti to znači opasnost od nerazumijevanja, radikalizacije i sve većeg nasilja. To još više vrijedi za Bliski istok, područje lomova i starih sukoba, gdje nam stabilnost treba biti vodeći cilj.Tijekom prvoga Zaljevskog rata, Sjedinjene Države imale su potporu stvarne koalicije moćnih saveznika. Ali kad je došlo do Zaljevskog rata - nastavak drugi većina tih zemalja nije bila tako raspoložena za pridruživanje. Bushu i njegovoj vrhunskoj diplomatskoj ekipi ostala je ne baš tako jako široka i ne baš tako jako hrabra četrdesetdevetočlana »koalicija voljnih«. Većina tih zemalja uvijek su (poput Tonge, Azerbaj-džana i Palaua) zadnje na listi za odbojku u Ujedinjenim narodima

i nitko ih NIKAD ne poziva na veliki bal (pa čak ni njihovi očajni rođaci). Jadno su zahvalne ako ih se išta zamoli (vidjeti Lažburger br. 6).Pomislili biste da bi, ako postoji ozbiljna prijetnja da se Saddam Hussein posluži svojim zalihama oružja za masovno uništenje ili upadne u drugu zemlju, više zemalja uskočilo u roj onih koji žele zaustaviti luđaka, osobito onih zemalja koje su bliže Iraku.Francuzima su, međutim, nabili francuski kruh. Ne možeš otkazati poslušnost Sjedinjenim Državama i izvući se nekažnjeno. I ni u kom slučaju ne možeš svima reći da lažempKUCA VELIKE LAŽI77- osobito kad doista lažemo. Bush, kreatori njegove politike i svi njihovi glasnogovornici bacili su se u napad na žabare.Suzdržani diplomat Colin Powel bio je na PBS-u i rekao: »Bilo nam je vrlo teško u tom drugom glasovanju za rezoluciju i mislili smo da Francuzi baš i ne igraju pozitivnu ulogu.« Kad su Powella pitali hoće li Francuska platiti za to što ne podržava američko stajalište o ratu, državni je tajnik jednostavno rekao: »Da.«Donald Rumsfeld krenuo je drugim, uvredljivijim, pristupom na pitanje o europskom pogledu na rat. »Mislite da su Europa Njemačka i Francuska? Ja ne mislim tako. Mislim da su one stara Europa«. (Rummy valjda radije misli da Europu- ili nouveau Europe, kako bi on to nazvao - čine samo tako ključni članovi koalicije kao što su Albanija, Estonija, Mađarska, Letonija i Slovačka.)Govoreći o francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu, Bush je rekao Tomu Brokawu na NBC-u: »Sumnjam da će mi uskoro doći na ranč«. (Chiracu se nesumnjivo srce rasparalo na pomisao da će propustiti posjet Crawfordu u Teksasu.)Ali najveću od svih kazni nanio je neki neimenovani službenik Bijele kuće koji je potencijalnog demokratskog kandidata (i odlikovanog vijetnamskog veterana) senatora Johna Kerrvja optužio da djeluje »francuski«.Zastupnik Jim Saxton, republikanac iz New Jerseva, predložio je u Predstavničkom domu zakon koji bi onemogućio da francuske tvrtke dobiju američke kredite za obnovu Iraka. Njegova kolegica, zastupnica Ginny Brown-Waite, republikanka s Floride, zamutila je još bolji način da se Francuzima da dobra pouka: predložila je zakon kojim bi se tijela vojnika iz II. svjetskog rata koji su pali i pokopani u Francuskoj donesu u Sjedinjene Države. »Ostaci naših hrabrih junaka trebali bi biti pokopani u patriotskom tlu«, objasnila je ona, »a ne u zemlji koja nam je okrenula leđa.«Jedna organizacija koja se protivi porezima objavila je oglase protiv dvojice republikanski]} senatora koji su se pro-78 tivili Bushovim smanjenjima poreza. Oglasi su prikazivali senatore kako stoje uz francuske zastave s tekstom: »Predsjednik Bush hrabro je poveo snage slobode, no

neki navodni saveznici stali su mu na put. Kod kuće je predsjednik Bush predložio hrabra smanjenja poreza koja stvaraju radna mjesta da bi se potaklo gospodarstvo. Ali neki navodni republikanci... stali su mu na put.«Fox Newsov komentator Sean Hannity rekao je svome gledateljstvu: »Da sam planirao putovanje u Francusku ovoga ljeta, otkazao bih ga. Reći ću vam zašto. Ono što je Jacqu-es Chirac učinio kad smo ga trebali i kako nas je potkopao i zato što je to učinio iz svojih sebičnih razloga, njegova je dvoličnost sada neoprostiva. Žalim, ja bih samo... rekao svakom Amerikancu da se kloni Francuske i ide u Veliku Britaniju.«Nedugo nakon što su mu servirani ti francuski lažburgeri, američki je narod zagrizao. Francusko se vino prolijevalo na ulici, a u jednom restoranu u New Jersevu i u zahod. Francuske se restorane bojkotiralo. Turisti su otkazivali planove za putovanja u Francusku - rezervacije su pale za trideset posto. Kongresni jelovnik stavio je slobodarske krumpiriće umjesto francuskih, slijedeći primjer vlasnika jednog restorana iz Sjeverne Karoline koji je pak slijedio pokušaj iz vremena I. svjetskog rata da se sauerkraut, njemačko kiselo zelje, nazove »liberty cabbage«, slobodarski kupus. Za njima su pošli restorani u cijeloj zemlji, a, kako je to formulirao predsjednik re-storanskog lanca Fuddruckers, »Svaki gost koji dođe za šank u Fuddruckersu u svom gradu i kaže 'dajte mi freedom fries' pokazuje svoju punu potporu onima što čuvaju naše najvažnije slobode, osobito slobodu od straha.« (Da i ne spominjemo slobodu od činjenica: ono što mi poznajemo kao »francuske« pomfrite nastalo je u Belgiji.)Prije više od 200 godina, Patrick Henry stvorio je borbeni poklič američke revolucije »Dajte mi slobodu ili mi dajte smrt!«. Danas bi svoju rodoljubivu gorljivost mogao pokazati takn da nrnmiieni naziv hrzop jela za vanKUCA VELIKE LAŽI79»French Cleaners«, uslužni lanac libanonskih vlasnika u kalifornijskoj Dolini sv. Joaquina, doživio je da mu je jedan lokal bio išaran antifrancuskim grafitima, a drugi spaljen do temelja. Hotel »Sofitel« na Manhattanu, francusko vlasništvo, istaknuo je »Old Glory«"9 umjesto francuske zastavu pred svojim ulazom. Fromage.com, distributeri francuskog sira, primili su stotine e-maila punih mržnje.U Las Vegasu su uzeli oklopna borbena kola, naoružana dvjema strojnicama i topom od 76 milimetara i njima gazili francuski jogurt, francuski kruh, boce francuskog vina, Perrie-ra, votke Grey Goose, Chiracove fotografije, jedan vodič po Parizu i, što je najbolje, fotokopije francuske zastave. Britanski vlasnici proizvođača senfa Frenchs Mustard nisu čekali osvetu - objavili su priopćenje u kojem se objašnjava da je »u Frenchs Muštardu francusko jedino ime.!«Širom Sjedinjenih Država programi za razmjenu studenata s boravkom u obiteljima prvi put nisu mogli nalaziti dovoljno američkih obitelji za francuske studente.Jedna od rijetkih lukavih lasica koje su izbjegle taj gnjev bio je slastičar Bijele kuće, čovjek kojemu je, unatoč tomu što je Francuz, darovano povjerenje da priprema

hranu za našega predsjednika. Rugati se svojim dugogodišnjim saveznicima preimenovanjem hrane i baciti sve ono skupo vino, sve je to u redu, no George W. Bush i dalje treba svoj pain au choco-lat - on mu daje energiju (ili »osloboditeljsku snagu«)Naravno, lako je bilo skočiti na Francusku. Previše je njezinih građana bilo »zločesto« prema nama, a povijesno kao da je uvijek padala na despote. Iako je imala hrabre borce Pokreta otpora i iako su mnogi francuski građani poginuli u II. svjetskom ratu, umjesto da se bori protiv Nijemaca do kraja (kao što su to činili Rusi), Francuska je odlučila surađivati i kolaborirati, osobito u hvatanju Židova i komunjara koje su čekali koncentracijski logori.K tomu, Francuzima se često znalo dogoditi da stvari ne 119 Old Glorv je jedan, pd nadimaka američke zastave. a8o

shvate baš kako treba. Tako je bilo i s Maginotovom linijom, nizom bunkera izgrađenih duž francusko-njemačke granice prije II. svjetskog rata za obranu Francuske od švapskog napada. Samo što su bunkere okrenuli na pogrešnu stranu pa su Nijemci ušli duboko u Francusku prije no što biste stigli reći: »Garcon, molim još malo smrdljivog sira!«Tu je i obična ljubomora. Većina Amerikanaca zna da je prosječan Francuz kultiviraniji, učeniji, načitaniji od prosječnog Amerikanca. Nerado priznajemo da su Francuzi izumili film, automobil, stetoskop, Brailleovo pismo, fotografiju i, što je najvažnije, Etch A Sketch120. Dali su nam prosvjetiteljstvo, a prosvjetiteljstvo je utrlo put za prihvaćanje ideja i načela na kojima se temelji Amerika. A kad smo doznali da Francuzi rade samo trideset i pet sati tjedno i da svatko ima najmanje četiri tjedna plaćenog godišnjeg odmora, možemo samo frk-tati nosom i govoriti o njihovim sindikatima i o tome kako oni uvijek zaustave cijelu zemlju.Francuska je dakle bila prava zemlja na koju smo se mogli zainatiti. A omogućavala je i zabavno skretanje pozornosti. Ako radite vijesti za kablovsku televiziju, zašto gubiti skupo novinarsko vrijeme na istraživanje ima li Irak doista ta oružja za masovno uništavanje, kad se može napraviti priča o po-kvarenosti Francuza?Ipak, kad su se laži počele otkrivati, neki su počeli iznova razmatrati ono što su čuli o Francuzima i onome što su nam oni činili.Pokazalo se da je to više što su Francuzi učinili za nas.Većina Amerikanaca jedva se sjeća tko je prošle godine pobijedio na Super Bowlu, a kamo li prave priče o tome kako je ova zemlja - Sjedinjene Države - osnovana.Svi znamo priču o (bostonskoj) čajanci i ponoćnom putovanju Paula Reverea121, ali zaboravljamo da nikad ne bismo120 Igračka crtalica, u nas često zvana »čarobna ploča«; crta se na prozirnoj plastičnoj foliji (prev.)121 Paul Revere (1735. - 1818.), srebrar i revolucionar, poznat je po svom noć-...nom putovaniu 18. travnja 1775Jcada ie kao glasnik odjahap upozoriti arnerič-.KUćA VELIKE LAŽI

8luspjeli pobijediti bez Francuza. K vragu, pa mi ne želimo ni pomisliti na činjenicu da je Revereov otac bio... Francuz (i to ne Revere, nego Rivoire!). No ono što je na kraju koloniste gurnulo preko ruba bio je francusko-britanski rat. Morali su kruni plaćati porez na čaj i porezne markice bile su na svemu zbog rata u kojem kolonije nisu sudjelovale. Kad su gnjev i nezadovoljstvo kolonija došli do vrhunca i kad su se kolonije odlučile odvojiti, jako su dobro znale da to neće moći same. Obratile su se Francuzima, a Francuzi su rado pristali pomoći im pri ponižavanju Britanaca. Poslali su vojnike, brodove, 90 posto baruta koji smo trošili i desetke milijuna dolara. Rat je završio u Yorktownu, kad su se Britanci predali Washingtonu, a orkestar je svirao »Svijet se okrenuo naopako« - no Britanci su se zapravo predali Francuzima. Crvene odore bile su okružene francuskom mornaricom, a onoga zadnjeg dana u bojnim je redovima bilo više francuskih vojnika nego kolonista.Francuska je, u stvari, oduvijek najbolji prijatelj Sjedinjenim Državama. Gotovo trećina izravnih francuskih ulaganja u inozemstvo je u Sjedinjenim Državama. Oni su nam peti investitor po veličini, a Francuzi zapošljavaju u Sjedinjenim Državama 650.000 ljudi. Opću deklaraciju o ljudskim pravima napisao je odbor kojim je predsjedala Eleanor Roosevelt, a potpredsjednik je bio Francuz Rene Cassin. A, kao i u Vijetnamu, zajednička nam je i zvučna prošlost u Iraku, gdje je Iraqi Petroleum Companv - u vlasništvu američkih, britanskih, nizozemskih i francuskih naftnih divova - eksploatirala iračku naftu.A ipak, Amerikanci su optužili Francuze za sve moguće podlosti kada je riječ o Iraku. Bilo je tvrdnji da se Francuzi protive ratu samo zato da bi postigli ekonomsku korist iz Iraka Saddama Husseina. Međutim zarađivali su Amerikanci. Sjedinjene Države bile su 2001. glavni irački trgovački partner i trošile su više od 40 posto iračkog izvoza nafte. To je šestke pobunjenike u Massachusettsu na dolazak engleske vojske. Njegovo je noćno jahanje opjevao Longfellow.82

KUćA VELIKE LAŽImilijardi dolara u trgovanju s iračkim diktatorom. Nasuprot tomu, u Francusku je 2001. išlo osam posto iračkog izvoza nafte.U povezivanju Chiraca sa Saddamom Husseinom predvodio je Fox News, koji je prikazao stare snimke njih dvojice zajedno. Nije važno što su se ti sastanci dogodili sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Mediji se nisu trudili prikazivati (i opet i opet i opet) snimke kada je Saddam dobio ključeve grade Detroita, ili film s početka osamdesetih kada je Donald Rumsfeld posjetio Saddama u Bagdadu radi razgovora o napretku iračko - iranskog rata. Snimke kako se Rumsfeld grli sa Saddamom očito nije trebalo puštati u neprekinutoj petlji. Pa ni samo jedanput. Dobro, ipak jedanput možda. U emisiji Oprah. A kad je pokazivala Rumsfelda kako se sav topi od ljubavi sa Saddamom, čuo se primjetan uzdah publike u studiju. Svakodnevni, prosječni Amerikanci zaprepastili su se vidjevši da je vrag

zapravo naš vrag. Hvala, Oprah.Kako li smo brzo zaboravili da su Francuzi predsjedali Vijećem sigurnosti koje je dan poslije 11. rujna osudilo napade i zatražilo pravdu za žrtve. }acques Chirac bio je prvi strani državnik koji je otputovao u Ameriku poslije napada i ponudio potporu i sućut.Jedan od znakova pravoga prijateljstva jest kad ti se prijatelj osjeća slobodnim da ti kaže kad si počeo brljati. Takvim se prijateljima treba nadati. Takav je prijatelj Francuska bila, - dok nismo počeli pišati na svog najboljeg prijatelja žvačući lažburgere, dok se sloboda pržila na ulju za krumpiriće.Br. 6: Kombinirani lažburger s više salate: »Ne idu samo Sjedinjene Države u Irak. Ide Koalicija voljnih1.«Ovo mi je najdraži lažburger, jer se ne mogu prestati smijati kad ga se sjetim.Ne bi li na našu invaziju Iraka postavio neko međunarodno nasmiješeno lice, Bush je ustvrdio da gle, ne: mislimo takoo Saddamu samo mi: »Imaju mnoge države odlučnosti i snage da se pokrenu protiv te prijetnje miru pa se sada okuplja široka koalicija koja će provesti pravedne zahtjeve svijeta. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda nije bilo na visini svojih odgovornosti, no mi ćemo biti.«Naravno, uvijek je bolje kad svoj lažburger podijeliš s prijateljima. Sa što više njih, to bolje. Tako svi jednako sudjeluju u žrtvi. Neće samo jedna zemlja doživjeti da baš njezini momci i cure ginu. Neće samo jedna zemlja podnijeti teret milijardi dolara ratovanja i kasnije obnove zemlje. Nijedna zemlja ne želi da joj gradovi bankrotiraju i nagomilaju milijarde dolara duga samo zato da bi se zbacio jedan bezvezni diktator. Stvorimo, dakle koaliciju koja će nositi breme - nije li to divna zamisao?Tu je bio samo jedan problem: jedva da je itko htio pristupiti toj »koaliciji voljnih«. Kakvo je to dakle šareno društvan-ce koje se pridružilo Bushovu ludovanju? Pogledajmo popis, abecednim redom. Prvi je...Afganistan.Dobro, čekaj. Afganistan? Što će oni pridonijeti? Konje? Deset batina i jedan kamen? Zar oni sada nemaju svojih problema? Ili imaju kojeg ratnog poglavicu viška koji bi nam mogao pomoći u Iraku? Zamolio sam State Department da mi da popis afganistanskih priloga ratnim naporima i dosad mi nitko nije odgovorio.Sljedeći strijelac za »Koaliciju voljnih« još je jedan snažni udarac: Albanija. Je li to ona Albanija u kojoj je glavna industrijska djelatnost obrada zemlje za vlastitu preživljavanje i gdje imaju jedan telefon na trideset stanovnika? Idemo da-lje...Australija. E, to je već prava zemlja! Samo što su ankete uoči rata pokazale da se njezini građani, većinom od 70 posto, protive ratu. Kako su se oni dakle našli na popisu? George W. Bush mahnuo je mogućnošću ugovora o slobodnoj trgovini pred nosom jLMtr„al§kPLa premijeraJohna HowMda5 a!q. im .84

se ne možete pridružiti, ili se oni ne žele pridružiti vama, podmitite ih.

U međuvremenu je australski susjed Novi Zeland, koji je odbio pridružiti se koaliciji odjednom - kojeg li iznenađenja - isključen iz razgovora o slobodnoj trgovini.Vratimo se »voljnima«: Azerbejdžan (ionako ćemo doći po njihovu naftu, pa nisu imali nikakvog izbora), Bugarska (kad je Bugarska na vašoj strani, možete li ikako izgubiti? A ovako sam postigao da sam u ovoj knjizi dvaput napisao »Bugarska«), Kolumbija (što je odmor od drugoga rata koji vodimo u njoj), češka Republika (baš nezgodno. Pa ionako bismo vas bili primili u NATO!), Danska (već i samo zbog toga izgubila bi pravo da se smatra skandinavskom zemljom - a ja ionako nikad nisam mislio da onamo pripada. Neka to bude Finska, kojoj je ondje mjesto!), Salvador (nismo ih anektirali tek tako), Eritreja (a gdje je sad pak to?), Estonija (Francuzi, vidite da nas neki od nacističkih kolaboracionista vole!), Etiopija (nema bolje pomoći nego što je vod izgladnjele djece!), Gruzija, Mađarska, Italija (ovo je druga prava zemlja sa 69 posto stanovništva protiv rata), Japan (nemoguće! Ne mogu to povjerovati. Zna li japanski narod, kojega se 70 posto protivi ratu, kako je uopće došao na taj popis?), Južna Koreja, Letonija (još jedni kolaboracionisti), Litva (i još kolaboracionista!), Makedonija, Nizozemska (ha? Prevelika doza legaliziranih lakih droga?), Nikaragva, Filipini (moglo bi im biti pametnije da vrijeme potroše na hvatanje svojih članova Al Qaide), Poljska (zar nisu čuli kad je Papa rekao da rat nije u redu?), Palau...Palau?Palau je skupina sjevernopacifičkih otoka s 20.000 stanovnika, što je jedva dovoljno da se napuni Madison Square Gar-den. Imaju tamo, kako je istaknuo Washington Post, ukusnu tapioku i sočne kokose, no, nažalost, nemaju vojske. Naravno da to što nemaš vojske ne priječi sudjelovanje u »Koaliciji voljnih«. Drugi članovi bez vojske još su i Island, Kostarika,KUCA VELIKE LAŽIMarshallovi otoci, Solomonski otoci i Mikronezija. Ali, čekaj, pa mi i ne očekujemo od njih da pošalju svoju djecu u smrt! To je naša zadaća. Mi samo želimo da oni to budu voljni učiniti!čekaj! Najnovije vijesti! Poljska je ipak ponudila da će poslati 200 vojnika! Hvala na volji!A iako ni Maroko nije baš izdašan s vojnom pomoći, ipak su ponudili da će poslati dvije tisuće majmuna da detoniraju protupješačke mine u Iraku. Ali nisu ih poslali, a ako ne pošalješ majmune, ne možeš ubrati korist od članstva u Koaliciji voljnih. A Koalicija voljnih i ne treba majmune kad je ionako predvodi jedan razvijeniji pripadnik majmunskoga roda.Ali počeo sam preskakivati. Ostaje nam Rumunjska, Slovačka, Španjolska (samo je 13 posto Španjolaca bilo za rat, a i to samo ako je riječ o invaziji koju podupiru Ujedinjeni narodi) te, čekaj malo... Turska. Turski su političari odbili 26 milijardi dolara za čast da im u zemlji budu američki vojnici. Možda su čitali ankete koje su pokazale da se 95 posto Turaka protivi invaziji na Irak.Na kraju su Ujedinjeno Kraljevstvo (naš najnajnajbolji prijatelj u cijelom ovom

velikom svijetu!) i Uzbekistan. U Ujedinjenom Kraljevstvu samo je devet posto bilo za vojnu akciju protiv Iraka ako u nju idu samo Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD. Britanci su se podijelili na jednake dijelove na pitanje tko je »najveća prijetnja svjetskom miru«, pri čemu su Bush i Hussein dobili svaki po 45 posto glasova. Zašto se Tony Blair išao upuštati u to? Što mu je Bush obećao?I tako imamo Koaliciju voljnih, koja predstavlja dvadesetak posto svjetskog stanovništva. A čak i to je zavaravanje jer se većina u zemljama članicama protivi ratu u Iraku, što ih čini »koalicijom prisiljenih«. Ili, točnije, »koalicijom prisiljenih, podmićenih i strahom natjeranih«.Spomenimo i nekoliko od mnogih zemalja koje s tim fijaskom nisu htjele imati ništa, »koaliciju nevoljnih«: Alžir, Argentina. Austriia, Beleiia. Brazil, čile, EeiDat. Finska. Francn-86

ska, Kanada, Kina, Kuba, Grčka, Indija, Indonezija, Iran, Irska, Izrael, Jordan, Meksiko, Novi Zeland, Nigerija, Norveška, Njemačka, Pakistan, Rusija, Južna Afrika, Sirija, Švedska, Švicarska, Tajland, Ujedinjeni Arapski Emirati, Venezuela, Vijetnam, Jemen, Zambija, Zimbabve - i još 103 zemlje.Hej, pa tko njih treba? Kukavice! Propalice! Podmukle lasice!Br. 7: Lažburger junior, dječji obrok: »Radimo što god je moguće da ne bude civilnih ljudskih žrtava«Devedesetih smo godina mnogo naučili o tome kako ratovati, a gubitke Jenkija održavati na apsolutnom minimumu. To vam se događa kad imate liberalnog u Bijeloj kući. Clinton je zatvarao baze, smanjivao broj vojnika i preusmjerio novac u nalaženje načina da ljude bombardiramo izdaleka. Bez strke i zbrke. U doba kad je s Billom bilo gotovo, imali smo mišićav, snažan, visoko tehnološki borbeni stroj.Meni je jedan od najdražih Clintonovih obrambenih projekata bio onaj u Littletonu u Coloradu, cestom malo dalje od srednje škole Columbine. Tamo je Lockheed Martin, najveći proizvođač oružja na svijetu, gradio rakete koje su u svemir nosile one posebne nove satelite što su navodili rakete ispaljene na Bagdad. Kad je Bush pokrenuo onu oluju na glavni grad Iraka (u kojem živi pet milijuna civila) tijekom II. za-ljevskog rata, toga ne bi moglo biti bez tih Lockheedovih raketnih nosača. To je precizno navođeno bombardiranje pokrenulo novu eru ratovanja. Bilo je precizno gotovo na nekoliko centimetara i moglo se koordinirati iz središnjeg zapovjedništva kopnene vojske u Tampi na Floridi. Pomoću istih satelita bombardiralo se i Afganistan poslije 11. rujna. A između tih dviju kampanja bombardiranja, ubijeno je, prema nekim procjenama, 9000 civila. Tri puta više civila nego što ih je poginulo 11. rujna. I 8985 više nego što ih je poginulo usrednioi šlcnii CnlnmhineKUćA VELIKE LAŽIPentagon se razmeće kako su njihovi sustavi za navođenje sada savršeni i da, kad se gađaju samo vojni pogoni ne moraju stradati civili.Pričajte to obitelji Razeka al-Kazema al-Khafajija koji je ostao bez žene, šestero

djece, oca, majke i dvojice braće u samo jednom napadu.»Neka nas Bog osveti na Americi«, vikao je novinarima okružen ruševinama i raskomadanim ljudskim tijelima.Kojeg li nezahvalnika!A tu je i dječak koji je ostao bez roditelja i ruku kad je američka raketa pogodila njegovu kuću. Dok su mu se suze slijevale niz lice, molio je novinare da mu pomognu pronaći ruke.Ili mati koja je nezaustavljivo jecala, a zatim se onesvijestila gledajući kako iz sprženog kratera izvlače torzo mlade žene, a zatim otkinutu glavu - njezine kćeri. Krater su načinile američke bombe namijenjene restoranu u kojem je Sad-dam Hussein »mogao« biti. Bombe su umjesto njega uništile tri kuće, ubile četrnaestero ljudi, od kojih sedmero djece i kćer te žene.Očekivali biste da će Iračani biti zahvalni što im se članovi obitelji trgaju u komade da bi Amerikanci bili sigurni od Sad-dama i njegovih uvijek nevidljivih oružja za masovno uništenje i da neće biti tako plačljivi i slabašni.Jedno je međutim bilo jasno, već drugi put od 11. rujna, američki su se dužnosnici češkali po glavama i pitali kako je još jedan od glavnih zločinaca umakao.Dok su isti ti američki dužnosnici ubijali iračke civile, brojenje su prepustili drugima. Jedna američko-britanska organizacija za istraživanje u Londonu objavila je da su procjene broja civila ubijenih u ratu između 6806 i 7797. Mnogo je to nezgoda kad je riječ o »precizno navođenom« oružju. Naravno, Pentagon ne voli govoriti o zadaćama tipa »nađi i uništi« i o kazetnim bombama.Svaka kazetna bomba od 500 kilograma nosi 200 do 300 «, od kojih88

vršini veličine nekoliko nogometnih igrališta. Bombica, koje djeci mogu izgledati poput igračkica, kako je i sam Pentagon procijenio, pri padu ne eksplodira pet do dvadeset posto, nego na tlu čekaju da ih digne neko naivno dijete.Naravno, to što ona meka srdašca iz Human Rights Watc-ha kažu da je »grozno« rabiti kazetne bombe u naseljenim područjima gdje godinama ostaju opasne, ne znači da nam je svejedno za civilne žrtve. Ne, pa mi ćemo se pobrinuti da mediji ne pokažu nepoštovanje prema jadnim Iračanima prikazivanjem odvratnih slika osakaćene iračke djece u vrijeme večere. Obećavamo da ćemo prikazivati samo mecima izbušena tijela Saddamovih sinova Udava i Qusaya. Jedanput, dvaput, sto puta. Samo to.Budući da je, otkad je Bush rat proglasio završenim, toliko naših vojnika ubijeno, vojnici su, razumljivo, nervozni. Svaki im civil izgleda kao potencijalni ubojica. Tako su naši vojnici znali ubiti i nedužne Iračane. Poput onih desetero žena i djece koje su američki vojnici ubili kad im se kamionet nije uspio zaustaviti na kontrolnoj postaji. Očito su mislili da se treba ponašati prema američkoj naredbi da se evakuiraju PREMA američkoj kontrolnoj postaji. Žalimo, rekao je general Richard Mevers.Ovakvo se okružje nikad neće popraviti, dok god smo mi okupatori, a oni se pitaju

gdje je nestala električna energija.Br. 8: Lažburger bez majoneze: »Ovdje smo da zaštitimo iračka naftna polja!«Hm, pa ovo je istina.Br. 9: Dupli lažburger sa sirom plus Coca Cola: »Američki su vam mediji prenijeli istinu o Iraku!«Želite li prodati gomilu lažburgera, trebat će vam dobra re-klamna kampanja. Korporacije skupo plaćaju.takav marke-KUćA VELIKE LAŽI89ting, no Bushova administracija nije morala platiti ni centa kad su se navodno »liberalni« mediji ujedinili s terenskim uredom Bijele kuće u Fox Newsu i stvorili dobro podmazanu proratnu propagandnu ofenzivu koju je bilo gotovo nemoguće izbjeći.A ona je funkcionirala: te su lažburgere gutali čak i vegetarijanci. Uz cjelodnevnu pratnju domoljubnih ratnih koračnica i grafika deriviranih iz zastava na onim televizijskim kanalima što jadno imitiraju vijesti, slike su tekle bez prekida: ponosne obitelji u suzama se opraštaju od hrabrih vojnika što polaze; junačke američke djevojke koje su spasili hrabri američki momci; pametne bombe koje sjajno obavljaju svoj rušilački posao; zahvalni Iračani ruše Saddamove spomenike; ujedinjena Amerika stoji uz našeg Odlučnog i predanog Vođu.A onda su nam izravno puštali snimke iz grube iračke pustinje gdje su izvjestitelji »uklopljeni« u kopnene snage imali velike mogućnosti izvještavanja bez miješanja iz Pentagona (kako smo trebali vjerovati). Što smo dobili? Mnogo osobnih ljudskih priča iz blizine o teškoćama i opasnostima s kojima se suočava naša vojska - i gotovo ništa istraživanja o tome zašto smo sve te drage mlade ljude poslali u opasnost. A još se manje govorilo o onome što se događa iračkom narodu.Dakle, ako niste potpuno zanemarili sve američke informativne emisije i gledali samo BBC ili CBC ili francuski Le Journal (koji ima zgodne engleske titlove za američku publiku koja je prelijena i previše neobrazovana da bi znala ijedan strani jezik), mogli ste brzo doći do toga da povjerujete kako je za sve to žrtvovanje postojao dobar razlog.A koji je ono zapravo bio razlog za rat s Irakom? Bili smo toliko našopani lažburgerima da su ankete pokazale kako svaki drugi Amerikanac pogrešno vjeruje da je u zrakoplovima 11. rujna bilo Iračana, a u jednom je trenutku gotovo pola Amerikanaca vjerovalo da su Amerikanci u Iraku našli oružja za: masovneûništenje,,iak,<? takvog oJtoća nije .bilo*..četvrti-9O

na anketiranih mislila je i da je Saddam pokrenuo kemijski ili biološki napad na »koalicijske« snage, čega također nije bilo.Razumljive su te toliko proširene zablude. Bilo je na američkoj televiziji gotovo nemoguće čuti mišljenje ikoga tko bi Bushova opravdanja za srljanje u rat ikako dovodio u pitanje ili im se protivio.

Organizacija za promatranje medija FAIR tri je tjedna proučavala večernje informativne emisije na šest američkih televizijskih mreža i informativnih kanala od 20. ožujka 2003, dan nakon početka američkog bombardiranja Iraka. Njihovo se istraživanje bavilo pripadnošću i pogledima više od 1600 izvora koji su se pojavili pred kamerama u prilozima o Iraku. U rezultatima nema iznenađenja:• Bilo je 25 puta vjerojatnije da ćete vidjeti proratni američki izvor nego neki s proturatnim stajalištem.• Vojni su se izvori prikazivali dvostruko češće od civilnih.• Samo četiri posto izvora koji su se pojavili u tri tjedna pripadali su institutima, sveučilištima ili nevladinim organizacijama.• Od ukupno 840 izvora koji su bili sadašnji ili bivši državni ili vojni dužnosnici, samo su četiri bili protivnici rata.• Onih nekoliko pojavljivanja ljudi s proturatnim stajalištima dosljedno su ograničavali na po jednu rečenicu tona, obično od neimenovanih sudionika uličnih razgovora. Ni jedna od šest promatranih emisija nije donijela normalni studijski intervju s ikim tko se protivi ratu.Neki su novinari čak i sami priznali svoj začudni nedostatak objektivnosti. Izvještaj FAIR-a citirao je voditelja CBS Newsa Dana Rathera koji je u emisiji s Larrvjem Kingom na CNN-u rekao: »čuj, ja sam Amerikanac. Nikad nikoga nisam zavaravao da sam nekakav internacionalist ili takvo što. A kad ieKUćA VELIKE LAŽI 91moja zemlja u ratu, želim da moja zemlja pobijedi, što god »pobijediti« značilo. Ne mogu i neću tvrditi da je to izvještavanje bez predrasuda. O tome imam predrasude.«Tijekom trotjednog razdoblja promatranja, FAIR je našao samo jednu »proturatnu« izjavu u Ratherovim CBS Evening News. Bio sam to, hm, ja, na dodjeli Oscara, kada sam govorio o »izmišljenom ratu« koji vodi naš »izmišljeni predsjednik«.U emisiji Fox News, Neil Cavuto rekao je jednom odgovoru kritičaru uživo: »Nema ničega lošeg u tome da se ovdje opredijelimo... Vi ne vidite razlike između vlade koja tlači narod i one koja ga ne tlači, ali ja je vidim.«MSNBC je svoje rodoljublje pokazao svojim »Americas Bravest«, oglasima fotografija vojnog osoblja u ratu koje su poslale njihove obitelji i prijatelji. A Brian Williams s NBC-a i MSNBC-a rekao je.o ubijanju iračkih civila ovo: »Civile su nekada namjerno gledali kao vojne ciljeve. Bombardiranje Dresdena i Tokija u II. svjetskom ratu bilo je zamišljeno tako da se ubijaju civili, a da se preživjele zastraši. Ovdje vidimo da se događa suprotno.«(Vojska je nedavno potpisala ugovor vrijedan 470 milijardi dolara s Microsoftom, koji je zajedno s NBC-om suvlasnik MSNBC-a. NBC je pak vlasništvo General Electrica, jednog od najvećih isporučitelja za vojsku. Ugovori za GE-ove motore za vojne zrakoplove vrijedni su milijarde dolara. Ali FAIR-ovo je istraživanje pokazalo da je NBC zapravo prikazao više mišljenja koja se protive ratu - cijelih jedan posto više - nego ijedna druga američka mreža.)Evo još nekoliko od mnogih masnih laži koje su američke televizijske mreže i

novine donijele o ratu u Iraku:ABC je 26. travnja 2003. javio da su »američki vojnici našli jedno skladište oružja 130 milja sjeverno od Bagdada gdje su početna testiranja na kemijske agense dala pozitivne nalaze. Među ostalim materijalom bilo je četrnaest bačava od po 55 galona, naimanie dvanaest raketa i 150 plinskih maski.«....., ,.....92 Pokazalo se da na tom mjestu nije bilo nikakvog kemijskog oružja i da su raniji nalazi bili potpuno pogrešni. ABC nije emitirao ni točnu vijest ni ispravak.New York Times je pomogao gomilanju mase o oružju za masovno uništenje ovom pričom od 8. rujna 2002. pod naslovom »SAD kažu da Hussein još intenzivnije traži dijelove za atomsku bombu«:Više od deset godina nakon što je Saddam Hussein pristao odustati od oružja za masovno uništavanje, Irak je pojačao svoje napore za stjecanje atomskog oružja i upustio se u svjetsku potragu za materijalima za atomsku bombu, rekli su danas dužnosnici Bushove administracije. Posljednjih 14 mjeseci Irak pokušava kupiti tisuće posebno konstruiranih aluminijskih cijevi, za koje američki dužnosnici misle da bi trebali poslužiti kao dijelovi centrifuga za obogaćivanje uranija.Kakva je to priča? Netočna.Washington Post nam je donio očaravajuću priču o razvodnici Jessici Lvnch, mladoj vojnikinji koja je spašena iz iračke bolnice nakon što je bila ozbiljno ranjena u bitki u iračkoj pustinji.Razvodnica Jessica Lvnch, koja je u utorak spašena iz jedne iračke bolnice žestoko se borila i pogodila nekoliko neprijateljskih vojnika... Jessica Lvnch, devetnaestogodišnja evidentičarka u logistici, nastavila je 23. ožujka pucati na Iračane čak i nakon što je više puta ranjena mecima i vidjela kako oko nje u borbi umiru drugi vojnici iz njezine postrojbe, rekao je jedan dužnosnik. (...) »Borila se do smrti«, rekao je dužnosnik. »Nije htjela da je uhvate živu.«New York Times je donio još dramatičnije pojedinosti junačkoga spašavanja:KUćA VELIKE LAŽI 93Mornaričke snage za posebne operacije, zvane Seals, izvlačile su vojnikinju Lvnch kroz paljbu i u dolasku i u odlasku. (...) Ona je prvi američki ratni zarobljenik spašen iz neprijateljskih ruku još od II. svjetskog rata i to je prvi put da je spašena neka žena...Trebalo je još nešto vremena, no priča je uskoro postala složenija, a New York Times je dva mjeseca kasnije objavio: čini se da se hrabra vojnikinja nije baš borila kao Ram-bo kad je njezina logistička jedinica zalutala i skrenula u iračku zasjedu. Moguće je i da nije bilo pogođena i ranjena nožem u toj borbi koje je moglo biti, a moglo i ne biti, a sada se čini i da u iračkoj bolnici nije bila zlostavljana. Junaci koji su je spasili nisu se borili sve do samih bolničkih soba; čini se da je bolničko osoblje jedva čekalo da je preda.Jessici Lvnch je iračko bolničko osoblje pružilo posebnu medicinsku njegu za rane od kojih nijedna nije bila povezana s bitkom. Jedna joj je iračka medicinska sestra pjevala uspavanke i dobivala je više sokova i kolačića. Bolničko ju je osoblje već i

prije pokušavalo predati američkim vlastima i zapravo su ih i očekivali. Iračke su snage već bile napustile to područje.Dok se ona oporavljala u američkoj bolnici, televizijske su se mreže gužvale da dobiju njezinu ekskluzivnu priču. CBS je čak ponudio i paket ugovora u kojem je bila i knjiga, koncert, i prijedlozi za televizijski film za CBS News, CBS Entertain-ment, MTV i Simon & Schuster - sve pod kišobranom goleme korporacije Viacom.Gdje god se pojavila priča o Jessici Lvnch, ona je uvijek više kao iz serije Survivor nego iz The Real World. Žalim tu mladu ženu koja se dobrovoljno javila i riskirala život da bi branila Sjedinjene Države, a na kraju završila ovako iskorištena u sendviču u kantini punoj lažburgera.94

Br. 10: Trostruki lažburger, veliki: »Nismo lagali. A sada ne lažemo da bismo prikrili laži koje smo vam prije izlagali.«Kad su oni rijetki u medijima počeli raditi što im je posao i otkrivati laži Bushove administracije, kad se Bush namučio tražeći ikoga (bilo koga) koga će okriviti za sve laži i nakon što je većina američke javnosti rekla da vjeruje da mu nije rečena cijela istina o Iraku, Bush & Co. shvatili su da im je bolje istupiti i zauvijek staviti ključ na tu krizu.I evo što su učinili: počeli su peći još veće lažburgere!Ta se strategija zove efekt gomilanja na hrpu - ako te uhvate u laži, samo nastavi nijekati da je to laž i nastavi lagati bez obzira na sve.Richard Pryor skicirao je takav pristup 1982. godine u svom komičarskom solo nastupu Live on the Sunset Strip. Pryor je rekao da bi muž, kad ga uhvate u krevetu s drugom ženom, trebao nijekati sve, iako njegova žena stoji pred njim i svojim očima vidi da je on gol u krevetu s drugom ženom. Samo ne priznaj da si usred preljuba, rekao je Pryor, zanije-či da je u tvom krevetu ikakva žena: »A hoćeš li povjerovati meni - ili tim svojim lažljivim očima?«Jedan od prvih lažburgera o velikoj laži (lažburger na kvadrat) pojavio se u veljači kad je Colin Powell proglasio: »Dragi kolege, svaka izjava koju danas dajem ima za sobom izvore, čvrste izvore. Nisu to tvrdnje. Ono što vam dajemo činjenice su i zaključci koji se temelje na solidnom obavještajnom radu.«Samo nekoliko dana prije toga, Powell nije bio tako siguran. Na okupljanju CIA-inih dužnosnika koji su raspravljali o dokazima protiv Saddama Husseina, Powell je razbacao papire po zraku i proglasio: »Neću to čitati. To su sranja.«A imao je i dobre razloge da odbije te »obavještajne izvještaje«. Velik dio Powellovih informacija ubran je izravno s izvora koje je lako naći na internetu, među kojima je i jedan diplomski rad koji se temelji na dvanaest godina starim dokumentima. Neki...su diieiovi bili tako izravnoKUćA VELIKE LAŽI95nisu ispravljene čak ni daktilografske pogreške. No Powell je sve te lažburgere

nazvao »čvrstima«.Tadašnji predstavnik za javnost Bijele kuće Ari Fleischeer dodao je svoje: »Predsjednikova se izjava temeljila na pretpostavci o žutom kolaču (uraniju) iz Nigera. Dakle, znajući da se to o žutom kolaču nije pokazalo točnim, to se odrazilo i na cijelu predsjednikovu izjavu.«Molim?Objašnjavanje ćemo prepustiti samome Glavnom pečenjaru, Georgeu W. Bushu: »Mislim da su obavještajni podaci koje dobivam vraški dobri podaci. I govori koje sam održao temeljili su se na dobrim obavještajnim podacima. A i danas sam potpuno uvjeren, kao i kad sam držao te govore, da je Saddam Hussein razvijao program oružja za masovno uništenje.«Ari Fleischer je dodao: »Predsjednik se odmaknuo od toga pitanja. A iskreno mislim da je i veći dio zemlje pošao dalje.«Možda je tako u njegovoj zemlji, no ne i u mojoj. Ministar obrane Donald Rumsfeld brzo je servirao još nekoliko lažburgera u emisiji Meet the Press: »Pokazalo se da je ono što je predsjednik rekao tehnički točno... A kad se sve ukupno zbroji, vjerujemo li mi da su imali kemijsko i biološko oružje i rad na nuklearnom programu? Odgovor je: da, ja to vjerujem.«Rumsfeld je dodao: »A neposredno prije toga rekao sam kao što je predsjednik rekao i odmah zatim rekao sam što je predsjednik rekao. Samo sam ponavljao što je predsjednik rekao.«Možete li to pratiti? Prije no što vam se glava potpuno odvrne s ramena, obratimo se Condoleezzi Riče da nam to razjasni. Evo što je na CNN-u rekla Wolfu Blitzeru: »Wolf, odmah ću ti reći, riječ je o samo šesnaest riječi, od kojih je ispala tako prenapuhana stvar... A mislim da sada, kad smo u Iraku i razgovaramo sa znanstvenicima i tražimo dokumente i, primjerice, nalazimo da je od nekoga tražio da u svom dvorištu zakopa dijelove centrifuge...«96

Lažburger se tako jako usmrdio da je to Blitzer primijetio, pa je gđa Riče morala priznati da su njezini »dokazi« stari dvanaest godina: »Prije prvoga Zaljevskog rata, dakle 1991.«Ne dajući si smesti gđa Riče se istoga dana pojavila i u Face the Nation, gdje je ustrajala na tome da je »Predsjednikovo Stanje nacije bilo točno... služimo se mi mnogim podacima. Dajemo ih piscima. Prenose ih u govore, a onda se pouzdamo u proces odobravanja... A, ako ste primijetili, predsjednikova izjava kaže 'u Africi'. Ne govori precizno. Kaže da je tražio - ne kaže da je primio ili nabavio. Nego da je tražio. I navodi britanski dokument.«Stvar jednostavno ne prestaje. Lažburgeri na lažburgerima. Od toliko lažburgera... nekome bi moglo pozliti.Toliko lažburgera, da je i svjedok vrhunske laži, bivši Ni-xonov suradnik John Dean, osjetio potrebu da to komentira: »Važno je sjetiti se da je, kad je Richard Nixon davao ostavku, Predstavnički dom pokretao proces njegova smjenjivanja

zbog zloporabe CIA-e i FBI-a.«Zašto nema posljedica izgovaranja svih tih laži? Zašto je George W. Bush još u Bijeloj kući? Gdje su članci o smjenjivanju?Koliko Kongres još mora progutati lažburgera dok mu ne bude dosta?3.Sve je nafta što se dobro spržiDINOć SAM USNUO čudan san. Bilo je to zapravo više snova. U jednome je bilo nešto s razmazivanjem Tofutti dijetnog sladoleda od soje po devi. U drugom je bilo nešto gdje sam gurao poznatog golfera Freda Couplesa u kolicima Targetovog samoposluživanja u Modestu u Kaliforniji, a on je recitirao izvatke iz Bhagavad Gite. Znam, potrebna mije stručna pomoć.Bila je to jedna od onih noći kada previše zaružite vani pa čim glavom dodirnete jastuk u podsvijest vam dojuri neka brza izravna kablovska televizija, a ne možete naći daljinski upravljač da je isključite. Izašao sam s obitelji i prijateljima proslaviti smrt Udaya i Qasaya Husseina. Važno je okupiti se s najbližima kad vaša vlada uspije uhvatiti i ustrijeliti one koje ne volimo. Ali dok je cijeli bar vikao »Uday! Uday\ Uday\, « popio sam jednu tekilu previše čak i za svoje standarde. Nisam tako jako zaružio još otkad su u Teksasu pogubili onog retardiranog tipa.Ali vratimo se mom glavnom snu. Bio je tako uvjerljiv, da sam imao dojam kao da je Scroogeov122. Našao sam se u budućnosti. Bila je to 2054. godina i moj stoti rođendan. Mora biti da sam se pridružio nekom društvu za zdravu prehranu ili je nekako na svijetu nestalo Ben & Jerry'sa, jer sam za jednog stogo-dišnjaka izgledao prilično dobro.U tom snu iznenada me posjetila moja praunuka, Anne Coul-terMoore. Nemam pojma kako je dobila to ime, a nisam se usudio pitati123. Rekla mije da radi na praktičnom projektu za šesti122 Misli se na Ebenezera Scroogea, lik iz Dickensove »Božične pjesme« koji vrlo plastično doživljava prošle, sadašnji i buduće Božice, (prev.)123 Ann Coulter je istaknuta »konzervativna« kolumnistica čiju kolumnu objavljuju brojni listovi u Americi. Za nju su svi »liberali« izdajice. Protivila seintervenciji nrotiv Srhiie. a nrpma Traku ini <sf> i Rnch rini nrphlaaim fnrpvl ......_»98

razred iz usmene povijesti i da mi želi postaviti nekoliko pitanja. Ali nije bilo rasvjete, ona nije imala računalo, a voda koju je pila nije bila flaširana. Evo kako je, koliko se mogu sjetiti, tekao taj razgovor:anne coulter moore: Bog, pradjede. Donijela sam ti svijeću. Nekako se dogodilo da smo s mjesečnim sljedovanjem dobili svijeću više, a pomislila sam da za razgovor nećemo imati dosta svjetla.michael moore: Hvala, Annie. Još kad bi mi, kad budemo gotovi, mogla ostaviti tu olovku, mogao bih je naložiti da se malo zagrijem.a: Žalim, pradjede, ali ako ti je dam, neću cijele godine imati čime pisati. Nije li u

vaše vrijeme bilo drugih stvari kojima ste pisali?m: Da, imali smo kemijske i računala i male uređaje u koje se moglo govoriti, a izlazilo je na papiru.a: Što se dogodilo s njima?m: Pa, draga moja, da bi ih se napravilo potrebna je plastika.a: O, da, plastika. Niste li svi tada voljeli plastiku?m: Bila je to čarobna tvar, no proizvodila se od nafte.a: Ah, tako. A otkad je nestalo nafte, moramo se služiti ovakvim olovkama.m: Tako je. O kako li nam svima sada nedostaje nafta, zar ne?a: Jesu li u tvojoj mladosti ljudi doista bili tako glupi da su mislili da će zauvijek biti dovoljno nafte? Ili im je bilo svejedno za nas?m: Naravno da nam nije bilo svejedno. U moje doba • naši su se čelnici zaklinjali na cijele hrpe biblija da imamo obilje nafte, a mi smo im, naravno, htjeli vjerovati, jer smo se tako dobro zabavljali.SVE JE NAFTA ŠTO SE DOBRO SPRŽI 99a: A kad je počelo nestajati nafte i kad ste shvatili da je kraj blizu, što ste učinili?m: Pokušali smo stvar održati ovladavanjem onim dijelovima svijeta gdje je bilo najviše nafte i prirodnog plina. Vodilo se mnogo ratova. Za prve ratove, one u Kuvajtu i Iraku, naši su čelnici morali smišljati izgovore poput: »taj tip ima gadno oružje« ili »ove dobre ljude treba osloboditi«. Voljeli smo riječ »osloboditi«. Ali ratovalo se nije zbog takvih razloga. Uvijek je to bilo radi nafte. Samo što mi tada nismo znali govoriti što mislimo.Prvi nas ratovi nisu koštali mnogo žrtava i činilo se da će sve ostati normalno. Ali ti su nam ratovi donijeli samo još nekoliko godina nafte.A: čula sam da je kad si se ti rodio bilo toliko nafte da ste od nje počeli raditi sve. I da ste većinu toga upotrijebili samo jednom i zatim bacali. Prije nekoliko godina moji mama i tata dobili su dozvole za prekopavanje po smetlištu. Mama kaže da su našli pravo bogatstvo. Našli su plastičnih vrećica koje se nisu nimalo raspale. A u njima je bilo mnogo stvari od plastike. Baš je bilo mudro od vas što ste ih čuvali u tim vrećicama.M: Hvak ti, no bio je to samo sretan slučaj. Točno kažeš da smo sve radili od nafte pretvorene u plastiku. Obloge za namještaj, trgovačke vrećice, igračke, boce, odjeću, lijekove, čak smo i pelene radili od nafte. Beskrajan je popis onoga što su izrađivali od nafte i njezinih nusproizvoda: aspirine, kamere, loptice za golf, akumulatore za automobile, tepihe, gnojivo, naočale, šampone, ljepila, računala, kozmetiku, sredstva za pranje, telefone, konzervanse za hranu, lopte, insekticide, kovčege, lak za nokte, daske za zahode, hula-hopke, kremu za zube, jastuke, meke kontaktne leće,1OO gume za aute, kemijske olovke, CD-e, teniske - koje se god stvari sjetiš, na neki je način nastalo od nafte. Bili smo skroz navučeni na to. Popili bismo nešto iz plastične boce i onda je bacili. Spalili bismo pet litara goriva da dođemo do trgovine i kupimo pet litara mlijeka (koje je također bilo u plastičnoj boci). Svakoga

Božića tvoja bi baka poklone, uglavnom načinjene od plastike, našla pod plastičnim božičnim drvcem (koje je bilo načinjeno tako da je izgledalo kao pravo). A, istina je, čak smo i smeće stavljali u plastične vrećice i bacali.a: A kada je ljudima palo na um SPALJIVATI naftu? Zašto biste palili nešto čega imate samo još malo? Jesu li ljudi tada spaljivali i dijamante?m: Ne dijamante nismo spaljivali. Dijamante smo smatrali dragocjenima. I naftu se smatralo dragocjenom, no nitko se za to nije brinuo. Samo bismo je pretvorili u benzin, upalili svjećicu i palili toga koliko smo god mogli.A: A kako je bilo kad niste mogli disati, jer je zrak bio zagađen od spaljivanja onoga što ste zvali benzin? Niste li mogli shvatiti da ne bi trebalo paliti baš sve što se dobije od nafte? Možda je taj smrad bio poruka koji vam je upućivala priroda: »ne spaljuj me!«m: Oh, taj smrad. To i jest bila poruka od prirode da nešto nije u redu. Što li smo mislili? Što li smo pjevali?a: Ha?m: Pustimo to.a: Ali to vas je trovalo. A niste imali ni postaje za disanje kakve imamo danas, pa što ste onda radili?m: Ljudi su to samo morali udahnuti i uvući u sebe. Od toga su se milijuni ljudi razbpljeli i^^ umrli. N|tko nije ,SVE JE NAFTA STO SE DOBRO SPRZI1O1htio reći da nam postaje teško disati od zagađenosti zraka gorenjem fosilnih goriva, pa su liječnici govorili da imamo astmu i alergije. Tebi je vožnja automobilom nešto što se radi u muzeju, a u onim vremenima većina je ljudi na posao putovala dvadeset, trideset, pa i četrdeset milja i mrzili su te sate koje su provodili zatvoreni u autima. Od toga su postajali doista neraspoloženi.a: I tako ste vi spalili svu tu dragocjenu naftu i sami sebe mrzili. Baš nastrano.m: čekaj, pa nisam rekao da smo sami sebe mrzili. Mrzili smo putovati na posao, no mnogi su mislili da je to vrijedno truda, jer nisu htjeli živjeti u gradovima u kojima je živjelo još mnogo drugih.a: Ali ne mogu shvatiti kako to da ako ste se tako dobro zabavljali, vozili uokolo i tako dalje, zašto niste planirali prelazak na neko drugo gorivo prije no što ovoga nestane, pa da vam i dalje bude dobro?M: Amerikanci su ti bili takvi da su se uvijek držali svega na isti način i nikad to nisu htjeli mijenjati.A: A što su to Amerikanci?m: Nemojmo sada ulaziti i u to.a: Moja učiteljica rekla je da je neki od vaših čelnika vjerovao da će neke »gorive ćelije na vodik« zamijeniti aute na benzin, no nisu. To je ludost! Danas svako dijete zna da je teško doći do vodika. Istina, on je u H2O, no da bi se iz toga izbio vodik treba mnogo energije, a baš to niste imali, mnogo energije. Hja!m: Točno kažeš, Anne, svi smo bili toliko obuzeti Pro-zacom i kablovskom

televizijom da smo vjerovali što god bi nam naši čelnici govorili. Vjerovali smo im čak i kad bi rekli da ie »vodik sliprlpra1O2 čista energija koje će uskoro zamijeniti naftu!« Toliko smo novca trošili na vojsku da bi nam ona osigurala pristup nafti da su nam se škole raspadale, od čega su svi postajali sve gluplji i gluplji - pa tako nitko nije shvatio da vodik uopće i nije gorivo! Stvari su se tako pogoršale da većina diplomiranih studenata uopće i nije znala što je to »H2O«.Stvari su se ubrzo ozbiljno pogoršale. Ponestalo je nafte, a nije bilo vodika da nam pogoni aute pa su se ljudi jako naljutili. Tako je počeo pomor.A: Znam, nestalo je hrane.m: Tada se činilo da je dobra zamisao hranu uzgajati pomoću nafte. Danas se čini smiješnim što nitko nije shvaćao da se golema proizvodnja kakva je potrebna da prehrani tako mnogo ljudi ne može dugo održati. To je bila naša vjerojatno najveća pogreška. Umjetna gnojiva, pesticidi i herbicidi, da i ne govorim o traktorima i poljodjeljskoj opremi, ovisili su o fosilnim gorivima. Kad je proizvodnja nafte pala, cijena hrane rasla je zajedno s cijenom fosilnih goriva. Najprije su od gladi počeli umirati najsiromašniji na svijetu. Ali čim su ljudi shvatili što se događa, napadnute su trgovine i skladišta, a biti bogat nije značilo jamstvo da ćeš imati dovoljno hrane.Još i gore, kad je pomor počeo, ljudi si više nisu mogli priuštiti da idu na posao, griju kuće i plaćaju struju. Neki su stručnjaci predviđali da će svjetska proizvodnja nafte pasti oko 2015. godine i svi su im se smijali - no bili su u pravu. Cijene hrane počele su rasti još strmije - no bilo je prekasno za planiranje glatkog prelaska na drugi način dobivanja energije. Katastrofa nam je bila nad glavom.A: Pradjede, a zašto u kolicima iz samoposluživanja ktr*x nrnlfa? rru«*ocSVE JE NAFTA STO SE DOBRO SPRZI1O3m: Joj, oprosti. To mi je iz drugog sna. Frede nosi se u #$%&* odavde!a: Imam ja svoju teoriju o tome što se dogodilo. čula sam da je tvoja generacija voljela sunce i stalno se na njemu izležavala, spavala. Mislim da ste svu tu jeftinu naftu potrošili zato da biste zagrijali Zemlju, oslobodili se zime i da svatko može dobro po-crnjeti i dobro izgledati.M: Ne, mi smo se zapravo smrtno bojali sunca. Većina nas je radila u zgradama u kojima su prozori bili her-metički zatvoreni, a strojevi su nam filtrirali i čistili vodu i zrak. Kad bismo se i uputili van, namazali bismo se kremama protiv sunca i stavljali tamne naočale i kape da nam štite glavu. Ali, koliko god mrzili sunce, hladnoću smo mrzili još više. Svi su se selili u toplije države, gdje rjeđe sniježi i dane provodili u klimatiziranim kućama i uredima, a vozili se u kli-matiziranim automobilima. To je naravno trošilo još više benzina i od toga je svijet postajao još topliji, pa su ljudi još više uključivali klimatizaciju.a: Zašto su izumili nuklearne bombe za ubijanje svih odjednom, kad su već imali

bombe na naftu? Kad su nuklearne bombe pretvorili u nuklearne elektrane, nisu li znali da bi neka od njih mogla eksplodirati i sve pobiti?m: Prije sto godina govorili su nam da će nuklearna fisi-ja davati energiju »prejeftinu da bi se mjerila potrošnja«. To se nikad nije ostvarilo. Drugi predsjednik Bush... ili je to bio treći predsjednik Bush... no dobro, nikako to nije bio četvrti predsjednik Bush... jedan od tih prokletih Bushova pojačao je proizvodnju u nuklearnim centralama, no nakon što je neki nezadovoljni radnik u takvoj elektrani napunio kamionetpnoiivom i deterdžentom i 7ahir> oi\ 11 svnie raHnn ..i1O4 mjesto, čime je uništio gradić u blizini, program je brzo napušten.a: Tata kaže da je u tvoje doba na svijetu bilo više od šest milijardi ljudi. Ponekad se uplašim, ali pokušavam ne misliti na vrijeme kada je u svijetu toliko ljudi umrlo od gladi i bolesti. U školi sam čula da sada na svijetu ima oko pola milijarde ljudi. Meni se to čini mnogo. Ali ponekad se nekako uplašim da pomor možda još traje. Što ti misliš?m: Ne brini se. Pomor je gotov. Nisi više u opasnosti. Samo nastavi iskopavati svu onu plastiku i sve će biti u redu.a: Pradjede, a kako si ti preživio?m: Tvoja prabaka i ja bili smo na dalekom putovanju kad je počeo pomor. Uspjeli smo preživjeti, jer smo negdje u Kraju premnoge nafte pronašli špilju s mnogo hrane i mobilnih telefona i jedan FedExov paket. Nikad prije ne bih bio povjerovao da bi netko mogao u špilji preživjeti tako dugo i ne biti otkriven. Ali preživjeli smo, kao što je preživio i onaj tko je u špilji živio prije nas. Samo me jedno čudi, tamo je bio uređaj za dijalizu. Stalno sam mislio: »Pa nije to valjda bio...«A: Tata kaže da se nada da ćete se ti i prabaka preseliti k nama pa će nam svima biti toplije. Iako se na vas ljutim što ste potrošili svu naftu, a nama niste ostavili ni nekoliko litara, možda bi bilo ljepše biti s rodbinom kad se uvučemo pod obiteljski pokrivač dok je temperatura ispod ništice i kad ne možemo nagovoriti susjede da nam se pridruže. Jednom je bilo tako hladno da smo morali dovesti i nekoliko životinja da prespavaju s nama, a iako je bilo toplije, smrad je bio tako jak da nisam moglaSVE JE NAFTA ŠTO SE DOBRO SPRŽI 1O5zaspati. Mama kaže da ste vi ponekad zagrijavali i izvan kuće, tako da možete u košulji biti vani i pijuckati. Možete li ti i prabaka doći i biti s nama?m: Da, i ja bih to volio. Ali bojim se da u svojim godinama i mi već prilično jako smrdimo.a: Mama kaže da si ti jednom na nekoliko minuta bio slavan, jer si se tijekom jednoga od Naftnih ratova izderavao na nekoga. Sada imamo samo tu staru sliku gdje si zinuo i nešto pokazuješ. I pritom se služiš s dva prsta! Na što si se to ljutio? Na naftu?m: Ovaj, mislim, prabaka mi dok je živa neće dopustiti da o tome pričam. Te se

večeri tako lijepo uredila i skockala i bila je tako lijepa i... čuj, curo, daj da vidim tu sliku! Već čujem kako mi fućkaju!a: Evo, izvoli. Hvala ti, pradjede! Želiš li još što reći. Svijeća ti je gotovo dogorjela.m: Da, znaš, kad to pogledam odavde, tih deset godina od 2005. do 2015. bilo je presudno doba za našu vrstu na ovom planetu. Mnogi od nas pokušavali su druge upozoriti na opasnost da ćemo ostati bez nafte, no samo su nas rijetki slušali. Dobri su to bili ljudi, koji su se brinuli jedni za druge, za svoju djecu i za planet. Trudili smo se, ali ne dovoljno. Sile sebične pohlepe borile su se bolje. Kao da su bile odlučno za istrebljenje i gotovo su uspjele. Žalim. Možda vi budete uspješniji.Upravo negdje tada, kad sam postajao sav poučan i ljigav, probudio sam se iz sna, sav u hladnom znoju i mrmljajući nešto 0 zakašnjelom plaćanju računa za kemijsko čišćenje u Toledu. Uspravio sam se u krevetu i shvatio da je sve to bilo samo san, da se ništa tako smiješno nikad i ne bi moglo dogoditi, pa sam legao natrag i lijepo se protegnuo pod električnom dekicom i zaspao snivajući slatke snove dok su mi Tofuttiji plesali u glavi...4. Sjedinjene Američke BuuuNe POSTOJI teroristička prijetnja.Umirite se, opustite, jako pozorno slušajte i ponavljajte za mnom:Ne postoji teroristička prijetnja.Ne postoji teroristička prijetnja!NE... POSTOJI... TERORISTIčKA... PRIJETNJA!Je li vam sada bolje? Ne baš, ha? Znam, nije lako. Zadivljuje kako je malo trebalo da se tako duboko u naše duše zakuje uvjerenost da su cijela zemlja i cijeli svijet puni terorista. Luđaci divljaju u svojoj zloj zadaći da unište svakog živog američkog nevjernika!Naravno, nije nam dobro činilo kad smo gledali masovno umorstvo tri tisuće ljudi koji su uništeni pred samim našim očima. To bi moglo uvjeriti i najciničnije od nas da ima ljudi koji nas ne vole i koji bi voljeli da nas je u svijetu što manje.Zašto nas mrze? Naš je vođa znao zašto kad se nekoliko dana poslije 11. rujna obratio naciji: »Oni žele da prestanemo letjeti i da prestanemo kupovati. Ali ova velika nacija neće dati da je zastrašuju zločinci.«Nemojte me krivo shvatiti: kad kažem da nema terorističke prijetnje, ne kažem da nema terorista ni da nema terorističkih incidenata ni da ih neće biti još. Teroristi POSTOJE, oni JESU počinili zlodjela i, što je tragično, oni ćE POčINITI teroristička djela u ne predalekoj budućnosti. U to sam siguran.Ali to što postoji nešto terorista ne znači da smo svi u ne-kpjyeJ.ikpj i .pretjeranoj opasnosti. Ajcad oni govore ojerp-1O8 ristima, govore o njima kao da ih ima na milijune, da su posvuda i da nikad neće prestati. Chenev je to nazvao »novim normalnim stanjem«, stanjem »koje će u američkom životu postati trajno«. Tome se nadaju.Zovu to ratom protiv »terora«. A kako se vodi rat protiv imenice? Ratovi se vode protiv zemalja, vjera i naroda. Ne vode se protiv imenica ili problema, a kad god se

to pokuša - kao »rat protiv droge« ili »rat protiv siromaštva« - propadne.Naši bi čelnici htjeli da povjerujemo da je to gerilski rat koji vode tisuće stranih vojnika - terorista skrivenih na našem tlu. Ali nije to ono što se događa i vrijeme je da pogledamo realnost. Amerikanci su rijetko na meti međunarodnog terorizma i to gotovo nikad na američkom teritoriju.Godine 2000. vaši su izgledi da kao Amerikanac poginete u terorističkom napadu u Sjedinjenim Državama bili jednaki ništici. Godine 2002. vaši su izgledi da ćete poginuti u terorističkom incidentu opet bili jednaki NIŠTICI. A 2003. godine, dok ovo pišem, koji je broj ljudi u Sjedinjenim Državama poginuo od terorističkih nedjela? Nula. čak ni tragične 2001. godine, vaši su izgledi da kao Amerikanac poginete od terorističkog čina u ovoj zemlji bili jedan prema sto tisuća.Godine 2001. imali ste veće izglede da ćete umrijeti od gripe ili upale pluća (1 prema 4500), da ćete biti žrtva ubojstva (1 prema 14.000) ili da ćete poginuti vozeći se u automobilu (1 prema 6500). Ali nikoga nije izluđivala mogućnost da poginete bilo kada kad se u svom opasnom automobilu vozite kupiti uštipak koji izaziva srčane bolesti, i to kupiti od nekog mladića koji kašlje. I sama stopa samoubojstava takva je da ste VI SAMI veća opasnost sebi samima nego svi teroristi zajedno. Svi su ti uzroci smrti bili znatno veći od terorizma, no nisu se donijeli nikakvi zakoni, nikakve se zemlje nisu bombardirale, nisu se donosili hitni troškovnici teški milijarde dolara mjesečno, nisu se slale snage Nacionalne garde, nije l pužućih titlova naSJEDINJENE AMERIčKE BUUU 1O9dnu CNN-ovih ekrana koji šire paniku. Javnost nije reagirala ničime osim ravnodušnošću ili nijekanjem ili, u najboljem slučaju, prihvaćanjem činjenice da su te tragedije životna činjenica.No kad se istodobno dogodi mnogo umiranja, tako zlokobnih i uz živi televizijski prijenos, nema te statističke racionalizacije koja bi poništila podsvjesnu reakciju na doživljavanje stvarnog užasa kakav smo vidjeli 11. rujna. Počeli smo vjerovati da smo u pogibli, da bilo tko od nas može poginuti bilo gdje u ovoj zemlji bilo u kojem trenutku. Nije važno što su izgledi da do toga dođe gotovo nikakvi. Zemlju je uhvatila masovna psihoza: u njoj sam ja, u njoj si ti, pa i oni najviši generali koji sada neskriveno plaču.Tako je, i ja sam u njoj. Dio godine živim u New Yorku i kad god sam tamo pitam se je li danas taj dan kada će pasti i druga cipela124. Kroz prozor čujem prasak i ukočim se. Vidim kako avioni nisko lete i sumnjičavo ih pratim. Kad letim, uvijek promotrim sve koji sjede nedaleko od mene i uvijek sa sobom u avionu imam oružje. Da, nosim oružje. Zakonom dopušteno oružje. U torbi koju nosim sa sobom imam loptu za bejzbol. Dobio sam je na dar od Rudvja Giulianija kad smo u New Yorku snimali TV Nation. Potpisali su je svi članovi ekipe New York Yankeesa sezone 1994. čini mi se da mogu prilično dobro brzinom od nekih 80 kilometara na sat zabiti loptu u nekog pizdeka koji bi pokušao ući u kokpit. (I kad se stavi u čarapu, loptica djeluje prilično dobro; dobro zamahnete i tres, na glavu pada snažni udarac!) I vezice za cipele omotane oko mojih šaka mogu postati

zgodnim sredstvom za davljenje kad ih omotam oko gadova vrata. Kako god bilo, što god se dogodilo, ja se ne dam srušiti bez borbe.124 čekanje da padne druga cipela prilično je čast američki izraz kojim se želi reći da se napeto čeka da se nešto ponovi. Jedno od ljepših tumačenja je priča o čovjeku koji je kasno došao u prenoćište za beskućnike i dok se svlačio za spavanje pala mu je cipela. Da ne bi budio »cimere«, drugu je spustio tiho. Nakon nekog vremena netko ga je pozvao da napokon baci i drugu cipelu, jer »ne mogu zaspati dok čekam da lupi i druga«.no

Znate, i ja sam u raspadu. Valjda se to događa onome tko poznaje nekoga tko je poginuo na nekom od tih aviona.Kako sam do toga došao, ja, dobri stari pacifist? Pa k vragu i mene je strah kao i svakoga drugog. Strah, onaj racionalni, kritično je važan dio naše sposobnosti za preživljavanje. Osjećaj za stvarnu opasnost i sposobnost za odgovarajuće postupke instinkti su koji već tisućama godina dobro služe našoj vrsti.Ali iracionalni strah je ubojica. On ometa kompas koji nam služi za preživljavanje. On nas navodi da posegnemo za pištoljem kad usred noći začujemo neki šum (pa na kraju ubijete svoju ženu koja je krenula u kupaonicu). On nas navodi da ne želimo živjeti blizu nekoga tko je druge rase. I on nas navodi da se rado odričemo građanskih sloboda koje smo uživali više od 200 godina samo zato što nam naš »vođa« kaže da postoji neka »teroristička prijetnja«.Strah nam je tako urođen, a opet je njime tako lako manipulirati da je postao naš najbolji prijatelj i najgori neprijatelj. A kad ga se upotrijebi kao oružje protiv nas, sposoban je uništiti velik dio onoga što smo zavoljeli u životu u Sjedinjenim Američkim Državama.Prema Bushovoj administraciji i pričama koje je ona podmetnula medijima, teroristi su posvuda. Svaki dan donosi neko novo upozorenje. Nova uzbuna! Još jedna nova prijetnja!• čuvajte se modela zrakoplova punjenih eksplozivom! FBI , Law Enforcement Bulletin objavio je da su otklonili »terorističku prijetnju« u obliku »plina satina (sic!)« Kad su od nekog graditelja zrakoplovnih modela zaplijenili malu zatvorenu posudicu i kad ju je osoblje za rukovanje opasnim materijalima posebnim zrakoplovom poslalo u jednu specijalnu vojnu bazu, modelar je priznao da je praznu posudu označio naljepnicom »plin satin125125 Oni su, naravno, odmah pomislili na bojni otrov sarin. Na posudici je pisalo »satin« što znači saten, podatna svilenkasta tkanina.SJEDINJENE AMERIčKE BUUU 111(sic!)« »u šali«. Vlada je, bez obzira na to objavila upozorenje da treba paziti na modelarske letjelice koje bi se mogle zalijetati u zgrade noseći eksploziv, a kablovske televizije dovele su sredinom srpnja 2003. stručnjake koji su nas upozorili na tu strašnu opasnost.• Mogao bi netko čučati uz tračnice pripremajući se da s njih izbaci vlakove! FBI

je u listopadu 2002. službama za održavanje zakona širom zemlje razaslao upozorenje o mogućem napadu na transportne sustave, osobito željezničke. »Obavještajni dužnosnici« rekli su da su zaplijenili Al Qaidine fotografije lokomotiva i pružnih prijelaza. (Isuse, samo se nadam da nisu vidjeli veliku željezničku maketu u mom podrumu!)• čuvajte se eksploziva u cipelama! FBI kaže da je eksploziv TATP kojim se poslužio bombaš s teniskom sada nemoguće otkriti postojećim aerodromskim detektorima, a stručnjaci za eksplozive kažu da ga u jednostavnom laboratoriju može napraviti svaki kemijski inženjer. Zadnji put kad sam ja vidio da je netko zapalio svoju cipelu bilo je na koncertu ELO-a 1978. godine u dvorani IMA u Flintu. Neki tip koji je previše popio po-bljuvao se na svoje cipele, a onda je netko pokraj njega upalio šibicu i bacio je, pa je izbljuvak pun alkohola izazvao doista zgodan plamen na njegovoj tenisici!• Pripazite na sumnjivce što se zadržavaju blizu benzinskih crpki! To pak nikad ne vidimo. No jedan je budni na-takač goriva pozvao vlasti kad su na crpku došla dva kombija i jedan kamion s opremom. Nekoliko minuta kasnije, policija i FBI okružili su, s oružjem u rukama, rock grupu Godspeed You! Black Emperor. Kad su ih pustili nakon nekoliko sati ispitivanja, pjevač Efrim Me-nuck rekao je Seattle Weeklyju: »Sreća naša što smo dobri bijeli klinci iz Kanade«.• Šumske požare u zapadnom dijelu Sjedinjenih Država možda podmeće AlQaida! List Arizona Republic obja-112

vio je da je jedna okružnica FBI-a službama za provođenje zakona upozorila da je Al Qaida razvila plan za podmetanje ljetnih šumskih požara u Koloradu, Utahu, Montani i Wyomingu, ne bi li »kad shvate da su ti požari djelo terorista, američki građani pritisnuli vladu da promijeni svoju politiku«.• Teroristi trguju krivotvorenom robom poput Sonyjevih glazbenih linija, lažnih Nikeovih teniska i traperica Calvin Klein! Ne tako davno, neki je Al Qaidin simpatizer poslao pošiljku krivotvorenih parfema, šampona i kolonjske vode iz Dubaija u Dublin. Strašno je i pomisliti koliku štetu može načiniti krivotvoreni parfem. Kongres je to proširio s »krivotvorene robe« na »krivotvorene lijekove«. Baš zgodan način da se zapriječi nabavljanje jeftinih kanadskih lijekova time što ćeš reći kako je moguće da nam teroristi isporuče krivotvorene lijekove.• Osobito pazite na prikrivene Al Qaidine agente s prenosi-vim plinskim aparatima za varenje koji pokušavaju prere-zati 21.736 žica što drže Brooklyn Bridgel FBI je uhvatio vozača kamiona koji je motrio most i brojio žice. Prema najpovoljnijim procjenama, mogli bi te žice prerezati u otprilike tjedan dana, pa zato budite budni!• Prijavite svaku praškastu tvar na koju naiđete! Primivši poštom neki prašak, jedna je žena iz New Orleansa pozvala vlasti pa su vatrogasci, poštanski službenici, policajci i agenti FBI-a brzo došli istražiti. Pokazalo se da je riječ bila o besplatnom uzorku praška za pranje rublja. No to ne znači da nema terorista (iako vlasti

vjeruju da je panika oko antraksa 2001. godine bila interni poslić nekoga tko je do te tvari došao radeći za neki projekt američke vlade ili neki program koji je vlada odobrila).čovječe, kako su samo aktivni ti teroristi! Eksplozivni mode-larski zrakoplovi! Satenski plin. Šumski požari! Lavovi! Tigrovi! Medvjedi! Babaroga će me uhvatiti! BJEŽI TKO MOŽE!SJEDINJENE AMERIčKE BUUU 113Jedino što još više zadivljuje od te igre zastrašivanja naša je sposobnost da na nju nasjednemo. Kamo je nestao naš zdravi razum? Znate na što mislim, onaj refleks u mozgu koji bi vas naveo da viknete sranje! kad biste naišli na neku tako očitu besmislicu? Takve se stvari događaju kad vaš radar za strah poludi. Postanete tako zbunjeni da više ne znate razlikovati stvarno od nestvarnog.Zašto se naša vlada tako apsurdno trudi da nas uvjeri da su nam životi ugroženi? Odgovor je da je to ni više ni manje no njihova grozničava želja da vladaju svijetom, najprije tako što će nas kontrolirati, a zatim nas navesti da ih podržimo u nastojanju da osvoje ostatak planeta. Zvuči ludo? Kao filmski scenarij, zar ne? Ali Bush/Cheney/Ashcroft/Wall Street/Fortune 500 doživljavaju ovu Ameriku u strahu poslije 11. rujna kao svoj trenutak - trenutak koji im je dala sudbina, posredstvom terorista - da osedlaju i zabiju Ameriku u grlo svakoga tko se na svijetu usudi dovoditi u pitanje tko je glavni. Tko je glavni? PITAM, TKO JE GLAVNI? Tako je. Recite to glasno! Recite to za Georgea i Dicka i Johnnvja i Condi: MI SMO BROJ JEDAN! USA! USA! USA!Oni su svjesni da pravi Amerikanci nisu zainteresirani za vlast nad bilo kime pa nam to moraju prodavati zapakirano u lijepu ambalažu - a ta je ambalaža STRAH. Da bi nas dobro zastrašili, potreban im je velik i zao neprijatelj. Kad je nestao Sovjetski Savez, Bush stariji nije to shvatio. Prije no što mu je sinulo, Clinton ga je najurio. Desničari su ostali nasanjkani, no imali su osam dugih godina vremena da smisle svoj povratak.U pomoć im je došao snažan politički institut, Project for a New American Centurv (PNAC), koji je ustvrdio da Amerika mora imati samo jedan cilj: svijet kojim vojnom silom i bespogovorno vladaju Sjedinjene Države.Prvi su korak poduzeli 26. siječnja 1998. godine, otvorenim pismom predsjedniku Clintonu. PNAC-ovi neokonzer-vativci Paul Wolfowitz i William Kristol, upozorili su, zajedno114

s Donaldom Rumsfeldom i Richardom Perleom, da je politika obuzdavanja Iraka »opasno neodgovarajuća« i da bi cilj američke vanjske politike trebalo biti »uklanjanje Saddama Husseina i njegovog režima s vlasti«.Kad se 2000. godine Bush ml. domogao vlasti, predao je Pentagon toj skupini radikalno desnih fanatika. Poslije 11. rujna, Rumsfeld, Wolfowitz (sada kao Rumsfeldov zamjenik u ministarstvu obrane) i ratoborno društvo odmah su prionuli na rat protiv Iraka kao jednu od prvih akcija svoga trajnog rata protiv

terora. Njihov prvi sljedeći korak bilo je žurno donošenje obrambenog proračuna od 400 MILIJARDI dolara, od čega sedamdeset milijardi samo za nova oružja.Zahvaljujući 11. rujna, Wolfowitz i njegovi desničarski jastrebovi našli su neprijatelja kojeg će moći prodati u javnosti. Clintonov bivši direktor CIA-e James Woolsey pridružio im se proglašavajući da je počeo četvrti svjetski rat (jer je hladni rat bio 'treći svjetski rat'«). S takvim je načinom razmišljanja »rat protiv terora« mogao biti jednostran i neograničen; mogao je trajati kao i hladni rat (pedeset godina) ili i više, možda i zauvijek. A ako ne vjerujete meni, možda vas može uvjeriti Donald Rumsfeld: »nesumnjivo će se na kraju pokazati da će to biti znatno sličnije hladnom nego vrućem ratu«, rekao je Rummy. »Pomislite na to da je u hladnom ratu to potrajalo manje ili više pedeset godina. Nije bilo većih bitaka. Bio je to stalan pritisak... čini mi se da bi to bio primjereniji način za opisivanje onoga što nas tu čeka.«Hej, rat bez kraja. Mogneš li navesti ljude da u to povjeruju, oni će ti dopustiti što god poželiš, dok god je to u ime njihove zaštite. To je Bushova verzija starog mafijaškog reketa sa zaštitom. Ima tu netko tko će ti izazvati nevolje. Osama, on je taj! Saddam, on je taj! Oni ludi ajatolasi, mogli bi i oni! Sjeverna Koreja, ona bi to mogla. Hej, a PLO! Zaštitit ćemo vas, samo nam dajte sav svoj novac i sva svoja prava. I jezik za zube!U ovih godinu dana do izbora 2004. godine od Busha ćete čuti samo da traje rat, rat protiv terora, rat za oslobođenjeSJEDINJENE AMERIčKE BUUU 115i obnovu Iraka, rat protiv iranskoga klera, rat protiv sjever-nokorejskih nuklearnih luđaka, rat protiv kolumbijskih nar-kobaruna, rat protiv ekstremizma, rat protiv komunizma na Kubi, rat protiv Hamasa, rat protiv...A da bi mogli održavati taj beskrajni rat, potreban im je beskrajan strah, strah koji se može unedogled produžiti samo ako nam se oduzmu osnovna građanska prava.Desničari moraju taj i takav rat održavati što je dulje moguće, jer on odnosi pozornost ljudi. Svi - osim onih koji u njemu ginu - vole dobar rat, osobito onaj u kojem se može brzo pobijediti. Mi dobri, oni loši. Oni mrtvi. Mi pobjednici! Uključite kamere, POTUS125 se pobjedonosno spušta na nosač aviona!To je ono na čemu Bush kani voditi cijelu svoju kampanju za ponovni izbor. »Dobio sam vam rat. Onda sam vam dobio još jedan rat. A ima još ratova, pa me trebate da vam dobijem i njih!« Bit će to ona stara parola: »Ne mijenjaj konje usred riječnog gaza«.Ali, ljudi, ovo vam nije riječni gaz. Ovo će biti plimni val koji bi mogao poplaviti našu demokraciju. Dajte tim tipovima još četiri godine i što mislite, hoće li oni svoje megalomanske pro- * jekte mirno predati nekom demokratski izabranom demokratu ili zelenom? Koliko smo još svojih sloboda i svoje djece voljni žrtvovati da bi oni mogli puniti svoje džepove novcem koji se može dobiti od prestrašene nacije i trajnog rata?Neće vas ubiti teroristi. Izgubili smo smisao za šire shvaćanje. A on se sada iskorištava protiv nas, a ne iskorištavaju ga teroristi nego naši vođe nas koji žele

terorizirati nas.Jedan je veliki predsjednik jednom rekao da se nemamo čega bojati osim straha. On je ohrabrio i potaknuo cijelu naciju. A sada se nemamo čega bojati osim Georgea W. Busha. Duboko sam uvjeren da Bush i njegovi ortaci (osobito državni tužitelj John Ashcroft) imaju samo jedan cilj: da prestraše i126 Kratica za President Of The United States, predsjednik Sjedinjenih Država, (prev.)n6

SJEDINJENE AMERIčKE BUUU 117boga u nama tako da im veselo odobrimo svaki zakon koji po-žele da prođe i sve ovlasti koje požele da im Kongres preda.Odmah poslije 11. rujna Bush je uspio u tome da se ostvari njegov prijedlog zakona USA PATRIOT (što je stvarno kratica od »Uniting and Strengtening America by Providing Appro-priate Tools Required to Intercept and Obstruct Terrorism« (Ujedinjavanje i jačanje Amerike davanjem odgovarajućih sredstava potrebnih za presretanje i ometanje terorizma). Taj zakon daje vladi neviđena prava na prikupljanje informacija bez velikog obzira prema građanskim pravima i privatnom životu. Senat je za taj zakon glasovao 98 prema 1. Demokrat iz VVisconsina Russ Feingold bio je toga dana jedini patriot u Senatu kad je ustao i, glasujući protiv, izgovorio ove rječite misli:Bilo je u povijesti našeg naroda razdoblja kada su građanske slobode morale ustupiti mjesto onome što se tada činilo legitimnim ratnim potrebama. Na našoj nacionalnoj savjesti još su mrlje i ožiljci tih događaja: Zakona o strancima i subverziji, suspenzije prava na pravedno suđenje iz vremena Građanskog rata, internacija Amerikanaca japanskog, njemačkog i talijanskog podrijetla tijekom II. svjetskog rata, stavljanje navodnih komunističkih simpatizera na crne liste u doba makar-tizma te praćenje i zlostavljanje proturatnih prosvjed-nika, među kojima i dr. Martina Luthera Kinga, tijekom rata u Vijetnamu. Ne smijemo dopustiti da ti dijelovi naše prošlosti postanu prolog.«čelnici Demokratske stranke, koji su se trudili pomoći republikancima da postignu jednoglasan rezultat, učinili su sve što su mogli da održe Feingolda »na liniji«, no on se odupro donošenju zakona (i podnio bijes vođe Demokratske stranke u senatskoj vijećnici). Listu Congressional Quarterly Feingold je rekao: »Ne znam je li (neslaganje) opasno ili ne i, iskreno vam kažem, svejedno mi je. (...) Kad bi najgore što mi se dogodi bilo da zbog ovoga budem opozvan s dužnosti,, mogao..JL,..,,bih se smatrati prilično sretnim čovjekom, uzmemo li u obzir o čemu se ovdje radi.«USA Patriot ACT doista je jako lažan naziv. Taj je zakon sve samo ne patriotski. »Patriotski« zakon jednako je neamerički kao i Mein Kampf. Ime nastalo u majstorski smišljenom planu kojemu je svrha da prikrije smrad deblji od vode floridskih močvara.

Možete taj zakon i sami pročitati ako imate nekoliko dana vremena i ako vam je na raspolaganju cijelo jato pravnika. Jer, znate, taj zakon nije kao drugi zakoni u kojima jasno piše »možete učiniti ovo« ili »ne smijete učiniti ono«. Patriot Act uglavnom je dodatak postojećim zakonima. U njemu su 342 stranice u kojima se ne kaže o čemu se zapravo radi nego se poziva na stotine drugih članaka u drugim zakonima koji su napisani u posljednjih sto godina. Dakle, da biste pročitali Patriot Act -morate imati i sve druge zakone napisane u proteklom stoljeću da biste vidjeli koja se rečenica ili izraz mijenja Patriot Actom. Primjerice, evo što piše u članku 220 USA Patriot Acta:čL. 220. NACIONALNA SLUŽBA NALOGA ZA PRETRAGE ZA ELEKTRONIčKIM DOKAZIMA(a) OPćE - Poglavlje 121 broja 18 Zakonika Sjedinjenih Država mijenja se:(1.) U članku 2073 briše se »prema Saveznom pravilniku o kaznenom postupku« gdje god se pojavljuje i umeće se »prema postupcima suda nadležnog za djela koja se istražuju opisanima u Saveznom pravilniku o kaznenom postupku«, te: (2.) u članku 2711.:(A) u stavku 1. briše se 'i9;(B) u stavku 2. briše se točka zarez i umeće'; i'; te:(C) na kraju sljedećega dodaje se(3) izraz »nadležni sud« znači što je određeno člankom 3127, a odnosi se na svaki savezni sud koji odgovara toj iciji, bez zemljopisnih Ograničenja. ............,................n8

(b) ODGOVARAJUćI AMANDMAN: U članku 2703(d) broja 18 zakonika Sjedinjenih Država briše se 'kako je opisano u članku 3127(2)(A)'Jeste li sve to shvatili?Baš zato, kad im se itko usprotivi, oni iz Ministarstva pravosuđa odmahuju rukama i pozivaju javnost da »pročita što točno piše u zakonu« da bi bilo jasnije. To je živim ljudima nemoguće.Dana 11. listopada, točno mjesec dana nakon 11. rujna, Senat je preuzeo verziju toga zakona koja je zagovornicima građanskih sloboda još manje podnošljiva od one iz Predstavničkog doma na izglasavanje sutradan.Bushovoj se administraciji nisu sviđale zaštitne mjere iz prijedloga u Predstavničkom domu, pa su s predsjedavajućim Predstavničkog doma cijele noći radili na skidanju mjera zaštite građanskih prava za koje su glasovali odbori Predstavničkog doma. Tekst je na kraju predan u 3.45 ujutro. Kad se nekoliko sati kasnije Kongres okupio na glasovanju, mislili su da glasuju o tekstu koji je dogovoren dan prije. No glasovali su o prijedlogu iz kojeg je državni tužitelj John Ashcroft samo noć prije iščupao ono nekoliko zaštitnih mjera. Prema Američkoj uniji za građanske slobode (American Civil Liber-ties Union, ACLU), samo je nekoliko članova Kongresa uistinu pročitalo konačnu verziju toga zakona. Bio je to najbezob-zirniji i najneodgovorniji od svih postupaka koje je Kongres ikada poduzeo.

Evo kako radi taj zakon. Vaša vlada sada smije »hvatati i pratiti« sve one bezbrojne e-mail poruke za koje ste mislili da su povjerljive. Nastavi li se to, možete mirno izbrisati riječ »POVJERLJIVO« iz svog programa za provjeru pravopisa. Istrazi podliježu i: bankovni podaci, školski podaci, popis knjiga koje ste vi ili vaše devetogodišnje dijete ove godine čitali (ili čak i koliko ste se puta u knjižnici spojili na internet), . Dodaci o svemu što ste kuoili. Mislite da oretieruiem? KadSJEDINJENE AMERIčKE BUUU119sljedeći put budete sjedili u čekaonici svoga liječnika ili čekali u redu u banci, pročitajte njihove nove izjave o povjerljivosti. Duboko ispod pravničkih fraza, naći ćete nova upozorenja da zaštita vaše privatnosti ne pokriva velikobratske odredbe našeg novog »Patriotskog« zakona.Ima toga još. Prema posebnim odredbama o »tajnom promatranju« agenti sada mogu ući u vaš dom, prekopati vam stvari i - gle sad ovo! - ne moraju vam reći da su tamo bili.Jedan od najvažnijih dijelova naše Povelje o pravima127 četvrti je amandman. Svi mi volimo svoju individualnu povjerljivost i to što živimo gdje se potiče slobodan protok ideja. A srž svega toga je NEPOVREDIVOST PRIVATNOG ŽIVOTA. Zato je prema Ustavu Sjedinjenih Država za pretraživanje vaše kuće potreban nalog iza kojega stoji dokaz da za to postoji neki vraški dobar razlog. Ali evo Ashcroftom nove odredbe koja krši naše voljene zamisli o domu i ognjištu. Ashcrof-tov zakon nije takav iz patriotizma. Ni moja učiteljica povijesti iz sedmog razreda, sestra Mary Ravmond, ni naši Utemeljitelji (osobito Jefferson) nikad mi ne bi oprostili kad ne bih rekao da kad svojim vlastima dopustite da njuškaju po vašem životu i narušavaju vaš »prostor«, zamisao o životu u slobodnom društvu leti kroz prozor.Umjesto da svoje utemeljene sumnje predoče redovnom sudu, Ashcroftovi agenti dobivaju svoje tajne naloge za pretres od tajnog suda (vladinog suda za nadzor strane špijunaže, Foreign Intelligence Surveillance Court, FISA, osnovanog 1978. godine), pa se federalni agenti mogu samo pojaviti, reći čarobne riječi: »ovo je zbog obavještajnih razloga«, a suci tajnog suda rutinski će udariti žig na baš svaki zahtjev. K tomu, novine su izvijestile da je 2002. izdano više od 170 »hitnih« zahtjeva, dok ih je u prethodne 23 godine izdano četrdeset i sedam. Ti takozvanih hitni nalozi samo su komadi papira s Ashcroftovim potpisom kojima se FBI-ovim agentima na po127 Bili of Rights, prvih deset amandmana američkog Ustava kojima su unesene adtedhe a suvremenim građanskim Bravima i sldjodama. (prev.),12O SJEDINJENE AMERIčKE BUUU12172 sata dopušta prisluškivanje i pretrage bez ikakve kontrole suda FISA.U tajnovitost USA Patriot Acta utkana je i odredba prema kojoj kad FBI jednom prikupi od knjižničara podatke što ste čitali nitko o tom pretraživanju ne smije reći

ni riječ ili ga čeka gonjenje. (Knjižnice bi možda mogle bez opasnosti svakoga tjedna isticati redovne natpise na kojima bi pisalo »Ovoga tjedna agenti FBI-a ovdje nisu špijunirali«, pa biste kad tog natpisa nema mogli pretpostaviti da se događa ono najgore.) Bez ikakve stvarne opasnosti da će itko nadzirati njihovo ponašanje, Bush/Cheney/Ashcroft i dr. mogu slobodno pasti na krajoliku našeg načina života.»Patriotski« zakon omogućuje državnom tužiteljstvu da zahtijeva i prima kakve god informacije poželi od koga god poželi tako što će samo izdati nešto što se zove »pismo o nacionalnoj sigurnosti«. Takva pisma lete iz Ashcroftova ureda tako brzo da nitko - pa ni Pravosudni odbor Predstavničkog doma - ne zna koliko ih je poslano. Pravosudni odbor zahtijevao je taj podatak, no Ashcroft im je, pozivajući se na svoje nove ovlasti, zalupio vrata pred nosom. Dovoljno je da žbiri mahnu takvim pismima o nacionalnoj sigurnosti i - abrakadabra: poslovni, obrazovni, internetski, potrošački i svi drugi osobni podaci odmah se predaju bez dokaza utemeljenosti sumnje ili obavještajnih razloga. FBI može poći na bilo koga - a Ashcroft odbija otkriti koga - bez ikakvog nadzora, pa ni kongresnog.Ni to još nije sve. Sada imamo presedan tajnog zatočenja na kojem bi nam pozavidjele čak i banana republike. FBI je »razgovarao« s oko pet tisuća mladih ljudi samo zato što možda nisu naši državljani ili su bliskoistočnog podrijetla. Još je oko 1200 osoba zadržano i tajno zatočeno na neodređeno vrijeme samo zbog manjih povreda imigracijskih propisa, kakve bi se prije bilo zanemarilo. Od onih koje je zadržala Služba za useljeništvo i naturalizaciju, jedanaest posto je bilo zatvoreno na više od šest mjeseci prije oslobađanja ili deportacije. Oko , Dola ih ie bilo zatvoreno više od tri mieseca.I sam je glavni inspektor Ministarstva pravosuđa napisao da su zatočenici saveznog pritvoreničkog centra u Brooklvnu doživjeli »sustav verbalnog i tjelesnog nasilja«, kao i »nepotrebno grubih« postupaka među kojima su i zatvaranja u ćeliji na 23 od 24 sata dnevno, 24 sata dnevno rasvjete u ćelijama, zabrana komuniciranja, pretjerano stavljanje u lisice, okove za noge i lance. Izvješće također kritizira FBI i da se »nije jako trudio razlikovati« imigrante koji su možda imali veze s terorizmom od velike većine koji nisu i među kojima su mnogi pritvoreni nasumce.Neamerički je zatvoriti veliku skupinu ljudi kad nemaš uvjerljivih razloga povjerovati da su opasni.Još je i gore to što su neki od zatočenici podvrgnuti potajnim deportacijskim postupcima. Ubrzo nakon 11. rujna imigracijski su sudovi od jedne do druge obale počeli održavati brojna tajna saslušanja, a sudskim je dužnosnicima zabranjeno potvrditi da je tih postupaka ikada bilo.Neki od vas reći će u sebi da ste kao Amerikanci s potvrdom o državljanstvu sigurni od Bushova terora. Nemojte se u to baš pouzdavati. Bushova administracija nikad nije dopustila da zakon ograniči njezine glavne ciljeve. Bush drži da mu kao glavnom zapovjedniku pripada neotuđivo pravo - što se ne temelji ni na kakvim zakonima ove zemlje - da bilo koga prokaže kao »neprijateljskog borca«, zaključa ga i baci ključ. Prema tom novom načinu gledanja - koji je potpuno kršenje

međunarodnog prava i svega za što se zalaže ova zemlja - neprijateljski borac je osoba lišena svih mogućih prava.USA Patriot Act i označavanje neprijateljskim borcem samo su naznaka onoga što nam Bush priprema. Primjerice nešto nazvano »Totalna budnost nad informacijama« (Total Information Awareness) što je razvio Pentagon. Kad su neki prigovorili na prestrašnom izrazu »totalna«, ublažili su ga na »Budnost nad terorističkim informacijama« (»Terrorist Information Avvareness«, TIA). Taj program kojemu je prvi na čelu jedan pji. sudionika iransko-kontraškog skandala admiral John122

Poindexter, a vodi se pod pokroviteljstvom Agencije za projekte naprednih istraživanja u obrani (Defence Advanced Research Projects Agencv, DARPA) i imat će tehničke kapacitete za pretraživanje podataka o svim mogućim transakcijama koje obave stotine milijuna Amerikanaca. Svaki upit koji pokrene naš dobri stari admiral - recimo »daj imena svih ljudi koji su u lancu CompUSA kupili optičkog miša« - jednak je tome da država postavi svakoj osobi u Sjedinjenim Američkim Državama neko nametljivo i uvredljivo pitanje o životu te osobe. Ali ta vam se pitanja ne postavljaju u lice; ona se postavljaju tajnovito, vlada gleda u podatke za koje možda i niste znali da se o vama prikupljaju i ne pruža vam mogućnost da na njih sami odgovorite i tako možda objasnite pogreške ili razjasnite opravdane okolnosti u informacijama koje su prikupljene o vama.Poindexter i DARPA smislili su i »Burzu političkih analiza« koju je država trebala staviti na Web. Poindexter je, čini se, pomislio da se, kad su terminske burze sirovina već tako dobro poslužile Bushovim prijateljima u Enronu, takve burze može prilagoditi za predviđanje terorizma. Pojedinci bi mogli investirati u zamišljene terminske poslove u kojima je riječ o vjerojatnosti »atentata na Yassera Arafata« ili »svrgavanja jordanskog kralja Abdulaha II.« Druge bi se opcije temeljile na gospodarskom zdravlju, građanskoj stabilnosti i vojnom miješanju u Egiptu, Iranu, Iraku, Izraelu, Jordanu, Saudijskoj Arabiji, Siriji i Turskoj. Zemljama koje su sve povezane s naftom. Kad je predstavljen Senatu, prijedlog takve burze izdržao je otprilike jedan dan. Senatori Wyden i Dorgan prosvjedovali su protiv Pentagonovog zahtjeva za osam milijuna dolara, a Wyden je rekao: »Prividne burze koje trguju mogućnostima od kojih se okreće u želucu ne čine se baš kao razuman korak koji bi se u ratu protiv terora trebao poduzeti novcem poreznih obveznika.« Zbog nezadovoljstva koje je uslijedilo, Poindextera su zamolili da odstupi.Amerika se uvijek držala načela da vlada ne smije špijunirati građane ako nema uvjerljivih razloea za sumniu da ieSJEDINJENE AMERIčKE BUUU123neki građanin umiješan u neka zlodjela. čak i tada, to špijuniranje mora odobriti sudac. Kad nas zakonito ispituju, uvijek imamo ustavno pravo odbiti odgovoriti na bilo koje pitanje. Ta se prava gaze programima kao što je TLA.

Kad je riječ o teroristima, obično ostaje vrlo malo pismenih tragova. Oni plaćaju gotovinom i ne strše iznad ostalih. Ali vi i ja svuda ostavljamo tragove: kreditne kartice, mobilni telefoni, povijesti bolesti, internet, što god radimo. Koga se zapravo ovdje nadzire?Da i ne govorimo o tome da je to samo još jedna naslaga birokracije koju stvara stranka koja najviše vremena provodi napadajući saveznu vladu i naslage njezine birokracije.A spomenimo i one što žive u svojevrsnom čistilištu terora, zatočenike u Guantanamo Bayu. Odjednom nas je sve oduševilo što nam je susjed Kuba: ima li boljeg mjesta na koje bismo stavili sve upravo pohvatane zlikovce? Šesto osamdeset ljudi - među kojima i troje djece od trinaest do šesnaest godina - tamo su zatočeni na neodređeno vrijeme. Bez optužbe, presude, odvjetnika, uopće ičega. Je li čudo što je tamo bilo 28 pokušaja samoubojstva među zatočenicima?Do danas su dokumentirana već trideset i četiri slučaja nepravilnih postupaka FBI-a prema Patriot Actu - a još je najmanje 966 pojedinaca uložilo službene pritužbe. Mnogi od njih samo su se bavili svojim poslom ili pokušavali sudjelovati u našem slobodnom i otvorenom društvu. Evo nekoliko primjera:• Johna Clarkea, organizatora OCAP-a (Ontario Coali-tion Against Povertv, Ontarijska koalicija protiv siromaštva), zadržali su na američkoj granici imigracijski službenici dok je putovao održati govor na Sveučilištu države Michigan. Agent State Departmenta dovezao se iz Detroita i ispitivao Clarkea o njegovu sudjelovanju u antoglobalizacijskim prosvjedima, pitao ga »protivi li se124 ideologiji Sjedinjenih Država«, pa i o tome gdje je Osama bin Laden. Taj je agent pokazao State Departmento-vu dokumentaciju o OCAP-u u kojoj je bilo i ime čovjeka kod kojega je Clarke odsjeo u Chicagu i leci ranijih Clarkeovih nastupa u Sjedinjenim Državama.• Jedan je sudac u okolici New Yorka pitao Anissu Kho-de, američku državljanku libanonskog podrijetla, je li ona »terorist« kad se pojavila pred sudom zbog globe za parkiranje.• U svibnju 2002. šestero je francuskih novinara zaustavljeno na međunarodnom aerodromu u Los Angelesu. Ispitivali su ih i podvrgnuli tjelesnom pretraživanju. Zadržali su ih više od cijelog dana i izbacili iz Sjedinjenih Država ne dopustivši im da dođu do cilja: sajma videoigara.• U jednoj srednjoj školi u Vermontu policajac je ušao u učionicu nastavnika Toma Treecea u 1.30 u noći i fotografirao učenički likovni rad koji je prikazivao »predsjednika Busha s ljepljivom vrpcom preko usta.« s legendom: »Dobro iskoristite ljepljivu vrpcu. Začepite si usta«128. Treecea su smijenili s nastave suvremene povijesti.• Studenticu iz Sjeverne Karoline, A. J. Brown posjetila su dva agenta Tajne službe129 koji su joj htjeli postaviti pitanja o »antiameričkom materijalu« koji posjeduje. I ne pozivajući ih unutra, ona je agentima pokazala ono po što su došli: plakat protiv smrtne kazne na kojem je prikazan Bush i nekoliko leševa žrtava

linčovanja s natpisom: »Mi (o)visimo o svakoj vašoj riječi«.128 U vrijeme najvećeg straha od biološkog i kemijskog napada, građanima je savjetovano da nabave veće količine ljepljive vrpce kojima će u slučaju napada hermetizirati vrata i prozore. Prodaja takvih vrpci naglo je porasla, pojavile su se i nestašice. Pri jednom podizanju stupnja uzbune na »narančasto« neki su to prenijeli kao preporuku građanima da hermetiziraju prostore u kojima žive, a ta je preporuka povučena tek nakon upozorenja o opasnosti po zdravlje takvih bezumnih postupaka.129 Tajna služba (Secret Service) je ogranak financijske policije koji se bavinsnhnnm sicnirnnštîi nrpHsipHnilca .îprlini^niVi T*)r7ai/^ _.^...,__.......,.i,.^.,...............,.*.,..SJEDINJENE AMERIčKE BUUU 125• Aktivista Zelene stranke iz Sjeverne Karoline Douga Stubera zadržali su i ispitivali kad je pokušao odletjeti u Prag, a zatim su mu rekli da zeleni toga dana ne smiju letjeti. Istražitelji su mu pokazali dokument iz Ministarstva pravosuđa u kojem je stajalo da zeleni mogu biti teroristi, a Tajna služba slikala ga je. Stubera su prisilili da se vrati.Ima i drugih incidenata, koji, iako možda nisu djelo federalnih agenata, prikazuju kakav je to imalo utjecaj na naše društvo. Evo dva primjera:• CBS je otpustio producenta serije Hitler: The Rise ofEvil zbog izjava u kojima je usporedio američko raspoloženje s onim u Njemačkoj kada je Hitler dolazio na vlast.• A jednog učitelja dvanaestog razreda u English High Schoolu u Lynnu u Massachusettsu prisilili su da prestane učenicima prikazivati moj film Bowling for Co-lumbine jer je ravnatelj rekao da taj film sadrži »protu-ratne poruke«.Kao što vidite, učinci Bushovih postupaka idu znatno dalje od pitanja povezanih s terorizmom. Stvorena je neka atmosfera u kojoj je ljudima bolje svaki dan paziti što rade i govore. (Pa i ni više ni manje nego glasnogovornik Bijele kuće Ari Fleischer upozorio je kritičare Bushove administracije - a posebno komičara Billa Mahera - da »pripaze što govore i pripaze što čine«.)Ono što mene najviše dira način je na koji ta banda varalica iskorištava 11. rujna kao izgovor za baš sve. Nije to više samo zato da bi se donijele mjere koje će nas štititi od »terorističke prijetnje«. Jedanaesti rujna danas je pravi odgovor na sve. On je mana s neba za koju je desnica oduvijek molila. Želite neko novo oružje? Moramo ga dobiti! Zašto? Pa... 11. rujna! Želite olabaviti zakone o zagađenju prirode? Nužno je! Zašto? 11. rujna! Želite zabraniti pobačaj? Apsolutno! Zašto? 11. rujna! Što ima 11. rujna s pobačajem? Hej, pa vi sumnjate u vladu? Brzo, neka netko zove FBI!126 Ostatku svijeta to izgleda kao da smo poludjeli. Ljudi u drugim zemljama žive s terorističkim nedjelima godinama, ponegdje i desetljećima. I što oni čine? Pa ne luduju od straha. Prosječni Nijemac ne nabavlja zalihe ljepljive vrpce i ne prestaje se voziti podzemnom željeznicom. Naučili su s time živjeti. Događa se.

A što mi radimo? Mi izmišljamo boje za uzbune. Pretražujemo devedesetogodišnjake u invalidskim kolicima. Napadamo Povelju o pravima. Je, to će pokazati tim teroristima! Ukinimo svoj način života, pa ga oni neće morati dizati u zrak.To je besmisleno.Ne kažem time da se ne bi trebalo poduzeti neke razumne mjere opreza kako bi se spriječilo ono malo terorističkih nedjela koja se doista događaju.Možda je George W. Bush trebao pročitati ona izvješća koja mu je CIA poslala. Šesti kolovoza 2001., kaže Washington Post, samo nekoliko tjedana prije 11. rujna, Bushu je predan opsežan izvještaj s oznakom »HITNO« i upozorenjima da Al Qaida planira veći napad na SAD. (Cjelovit sadržaj izvještaja nije poznat, jer ga je Bush odbio objaviti, unatoč tomu što je Condoleezza Riče više puta rekla da u njemu nije bilo ničega određenog. Ako nema ničega određenog, zašto ga odbijaju objaviti?) Što je još i gore, već je jedan izvještaj iz 1999. godine upozorio da Al Qaida razmatra iskorištavanje zrakoplova kao projektila koje namjerava zabiti u državne zgrade.Zašto Bush, kad mu se u rukama našla obavještajna okružnica koja upozorava na neposredno dolazeće napade, uz izvještaje koje je naslijedio od Clintonove administracije, nije uzbunio naciju? Je li bio prezauzet svojim cjelomjesečnim odmorom u Crawfordu u Teksasu? Bush nije obavio svoj posao i možda je to tri tisuće ljudi stajalo njihovih života. I samo to bilo bi dovoljno da ga dovuče na suđenje za smjenjivanje. Laži o seksu nisu, koliko znam, u Clintonovoj Bijeloj kući nikoga došle glave. ___Štot»i,.primjerice,bilo d^SJEDINJENE AMERIčKE BUUU127kanci dopustili FBI-u da se bavi svojim pravim poslom - zaštitom života naših građana - umjesto što su ih natjerali da izgube bezbrojne sate u istrazi spolnih navika predsjednika ili nekakvih nevažnih zemljišnih poslova prve dame? U jednom je trenutku više od 200 agenata FBI-a bilo raspoređeno u lovu na vještice da bi se ulovilo Clintone. Dvjesto agenata koji su - možda - trebali odgovarati na telefonske pozive iz teksaških letačkih škola koje su se brinule zbog nekih čudnih tipova koji žele znati kako samo uzletjeti ili ne i sletjeti. Dvjesto agenata koji su trebali provjeravati kako to da su teroristi ostali u zemlji dugo nakon što su im istekle vize. Dvjesto agenata koji su trebali uvježbavati aerodromsko sigurnosno osoblje.Dvjesto agenata FBI-a koji su trebali raditi BILO ŠTO drugo umjesto gubiti vrijeme na osvetoljubive seksom opsjednute republikance koji su htjeli napisati pedeset milijuna dolara tešku pornografsku knjigu o tome gdje predsjednik drži cigare.Mnogo se govorilo o tome što je Bush mogao učiniti da spriječi 11. rujna u mjesecu koji mu je prethodio. A nitko ne govori o jednom postupku koji je četrnaest godina prije 11. rujna gotovo sigurno mogao spriječiti tu tragediju - uz povećanje cijene za pedeset centi po zrakoplovnoj karti. Godine 1987. neko sam

vrijeme radio u uredu Ralpha Nadera u Wa-shingtonu. Koji je jedan od projekata na kojima su tada Nader Raiders radili? Nagovarali su vladu da zračna putovanja učini sigurnijima i pritiskali sve prijevozne tvrtke da postave nova vrata kokpita koja bi bila neprobojna. Zrakoplovna je industrija glasno prigovarala i odbila išta učiniti. Naravno, da su tada slušali Nadera, bi li devetnaest otmičara moglo zauzeti te avione? Mogao bih zajamčiti da bi onih tri tisuće koji su poginuli onoga rujanskog dana danas bilo živo da je Naderova organizacija četrnaest godina prije postigla što je tražila.Kad je riječ o teroristima, moramo prihvatiti i priznati da su većina terorističkih činova domaća djela i da su većina te-128

rorista domaći. Moramo prestati misliti da su stranci ti koji nam žele nanijeti zlo. Rijetko je tako. Mnogo smo o tome naučili u sadašnjim vremenima. Sada znamo da kad nekoga ubiju, najčešće žrtva poznaje ubojicu. Djecu obično ne zlostavlja mitski neznanac u baloneru nego član obitelji, susjed ili prijateljski nastrojen svećenik. Prečesto su podmetači požara bivši vatrogasci, provalnici su često oni koji su bili ili radili u vašem stanu. Uza sve ono osiguranje postavljeno u gradskoj vijećnici u New Yorku smišljeno radi zaštite od nekih strašnih terorista u stilu 11. rujna, upravo je jedan gradski vijećnik uz pristanak policije zaobilazeći detektore metala uveo svoga ubojicu. A kad je riječ o otimanju i rušenju aviona, jedina dva puta kada se to dogodilo prije 11. rujna učinili su to ljudi iznutra - iz samih aviokompanija - a ne neki luđaci izvana. Samo su zaposlenici zračnih prijevoznika bili odgovorni za otmice s masovnim ubojstvima prije 11. rujna 2001. godine. (Jedan nezadovoljnik iz USAira nije morao proći kroz osiguranje, donio je pištolj na let u prosincu 1987. godine i srušio avion u Kaliforniji, a 16. studenoga 1999. godine jedan je zaposlenik egipatskog prijevoznika preuzeo upravljanje i srušio taj avion u Atlantski ocean.)Ključno je prestati misliti o »teroristima« kao maskiranim, anonimnim strancima. Vjerojatnije je da je to netko koga poznajete. Upravo sada s njima ispijate piće.Oduvijek mislim kako je zanimljivo da je masovno ubojstvo 11. rujna navodno počinio multimilijunaš. Uvijek kažemo da ga je počinio neki »terorist« ili »islamski fundamentalist« ili »Arapin«, a nikad ne opisujemo Osamu bin Ladena njegovim zasluženim naslovom: multimilijunaš. Zašto nikad nismo pročitali naslov: »Multimilijunaš ubio tri tisuće ljudi«? Bio bi to točan naslov, zar ne? Ništa u njemu nije netočno: Osama bin Laden ima na računu najmanje trideset milijuna dolara, on je multimilijunaš. Kako to da onda ne vidimo tog čovjeka kao bogatog jebivjetra koji ubija ljude? Zašto to nije postaloSJEDINJENE AMERIčKE BUUU 129razlogom za opis potencijalnih terorista? Umjesto hvatanja sumnjivih Arapa, zašto ne kažemo: »O, Bože, multimilijunaš je ubio tri tisuće ljudi. Pohvatajte sve multimilijunaše! Bacite ih u zatvor! Bez optužnica! Bez suđenja! Deportirajte multimilijunaše!«

Treba nam zaštita od naših vlastitih multimilijunaških korporacijskih terorista, onih koji nam kradu mirovine, uništavaju okoliš, iscrpljuju nezamjenljiva fosilna goriva u ime profita, odriču nam pravo na opću zdravstvenu skrb, oduzimaju ljudima radna mjesta kad im se svidi. Kako nazvati porast broja beskućnika i gladnih za 19 posto od 2001. do 2002. godine? Nije li to teroristički čin? Zar to ne uzima živote? Nije li to sve dio smišljenog plana da se sirotinji i siromašnom radništvu nanese što više muke kako bi ono nekoliko bogatih postalo još bogatije?Imamo mi svoje vlastite »teroriste« s kojima se moramo obračunati i moramo se potpuno usredotočiti na njih da bismo jednoga dana opet mogli živjeti u zemlji gdje će predsjednika opet birati narod, u zemlji gdje će bogati znati da moraju platiti za svoje postupke. U slobodnoj zemlji, sigurnoj zemlji, mirnoj zemlji koja svoje bogatstvo iskreno dijeli s manje sretnima u svijetu, zemlji koja vjeruje u to da svatko mora dobiti ono na što ima pravo i gdje se na strah gleda kao na jedinu stvar koje se doista moramo bojati.5.Kako zaustaviti terorizam? Prestanimo biti teroristi!LJoBRO MI DOŠLI u Mikeov brz i lagan vodič za prevenciju budućih terorističkih napada.Da, tako je, bit će i u budućnosti terorističkih napada. Kako to znam? Jer nam to govore svaki vražji dan!Znam da sam upravo rekao da zapravo nema terorističke prijetnje, no ako griješim, valjda nije loše biti spreman.Dobro sam proučio te stvari i, budući da dobar dio godine provedem na Manhattanu - omiljenoj meti međunarodnih zločinaca - to mi je postalo najvažnija stvar. Zašto? Zato što želim živjeti! Oprostite što sam tako sebičan, no ja radim na novom filmu, kupujem novi hibridni automobil i upravo sam smršavio dvadeset i pet kila, pa mi je i bolje poživjeti da izgubim još dvadeset i pet!Bushov program domovinske sigurnosti ne daje nikakvu sigurnost. Želite li pravu sigurnost, predlažem da razmotrite moje ideje koje će Ameriku učiniti sigurnijom zemljom.i. Uhvatite Osamu bin Ladena. Originalne li ideje! Valjda je to netko zaboravio učiniti. Nisu li nam rekli da je Osama mozak napada 11. rujna? Ne čini li ga to masovnim ubojicom? Sa svim čime raspolažemo (poput uređaja koji sa satelita u svemiru mogu pročitati automobilske registracijske pločice) zašto taj čovjek još nije uhvaćen? S kojom putničkom agencijom putuje? Moja je teorija da se vratio natrag u Saudijsku Arabiju, gdje ga štite oni koji su ga financirali i gdje može dobiti liječničku pomoć za svoje bolesne bubrege. Ili je u Newarku.,., TI -i_točno tu iza vas. baš sada! Biežite! Biežite!132 2. Kad već pripremate državne udare i zbacujete demokratski izabrane čelnike neke zemlje, učinite to kako treba. Nemojte ljude tih zemalja prisiljavati da žive u diktaturi pod američkim pokroviteljstvom, kao što smo učinili u čileu, Indoneziji i Gvatemali. Ti su režimi uspostavljeni najviše zato da bi se američkim

korporacijama omogućilo divlje jahanje na grbačama njihovih naroda. Takvo ponašanje dovodi do toga da nas određeni neposlušni dio pučanstava počinje mrziti iz dna duše. Znam, znam, plačljivci jedni! Ali često to završi tako da nama ne bude dobro. Najbolji način kojim možemo pomoći širenje demokracije mogao bi nam biti da ne poništavamo demokratske odluke koje donose ljudi u drugim zemljama.3. Održavanje sadašnjih diktatora ne čini nas milijima ljudima koji žive pod vlašću tih diktatora. Veliko je naše iskustvo u priklanjanju uz krive tipove. Odabrali smo više gubitnika nego što bi to uspjelo direktoru neke televizije. Saddam i saudijska kraljevska obitelj samo su početak dugog popisa. Oni koji žive pod čizmom tih despota znaju da smo mi odgovorni za njihove patnje.4. Kad pokušavate održati nekog latinskoameričkog diktatora, pokušajte to učiniti bez ubijanja previše biskupa i časnih sestara. To tamošnjim ljudima, od kojih su mnogi vrlo religiozni, ostavlja vrlo gorak okus u ustima, a neki od toga dobivaju čudnu želju da zauzvrat ubijaju nas.5. Kad pokušavate ubiti kubanskog predsjednika, pobrinite se da nabavite odgovarajuću vrstu eksplozivnih cigara. To što ga se ne znate riješiti kako treba, nakon što smo desetljećima podržavali njegove korumpirane prethodnike, ne pridonosi uvjerljivosti američkog sta-KAKO ZAUSTAVITI TERORIZAM? PRESTANIMO... 1336. Moglo bi biti korisno otkriti zašto su stotine milijuna ljudi na tri kontinenta, od Maroka na atlantskoj strani do Filipina na pacifičkoj, toliko bijesni na Izrael. Nije riječ o onim svakodnevnim, uobičajenim antisemitima; njih možete naći na svih sedam kontinenata, pa i na Antarktiku. Ne, ja govorim o njihovom dojmu da Amerikanci podržavaju Izrael u tlačenju palestinskog naroda. A odakle je tim Arapima na um pala takva pomisao? Možda kad je ono palestinsko dijete pogledalo u zrak i vidjelo američki helikopter Apache kako ispaljuje raketu u sobu njegove sestrice trenutak prije no što će je raznijeti u sto komada. Dirljivo, dirljivo! Neki se ljudi uzbuđuju zbog svačega! Je li to možda razlog za ples na ulicama kad se srušio World Trade Center? Naravno, ubijena su i mnoga izraelska djeca, a ubili su ih Palestinci. Pomislili biste da će to navesti sve Izraelce na želju da pometu sav arapski svijet. Ali prosječni Izraelac ne reagira tako. Zašto? Zato što u duši znaju da nisu u pravu i da bi i oni činili isto što i Palestinci da je situacija obrnuta. Hej, pa ima načina da se prekinu samoubilački napadi: dajte Palestincima nekoliko Apachea s raketama, pa neka se oni i Izraelci suoče izravno. četiri milijarde dolara godišnje Izraelu, četiri milijarde dolara godišnje Palestincima - pa se oni mogu dizati u zrak međusobno, a sve nas ostale pustiti na miru.7. Pet posto svjetskoga pučanstva (mi) iskorištava 25 posto ukupnih svjetskih energetskih resursa, a bogatih 16 posto, uglavnom SAD, Europa i Japan, troše 80 posto sve robe na svijetu. Nekima se čini da je to pohlepno i da se mora promijeniti. Ako na svijetu nema dovoljno za sve zato što mi uzimamo lavlji dio, to bi neke mogle uznemiriti. Mogli bi takvi u sebi reći: »Hmmm, kako to da mi živimo s dolar na dan, a oni ne?« Nije da mi želimo da oni žive s iednim Holarnm na Han

a kaH hismn ,.•..„,134

mogli, dali bismo im još pedeset centi tjedno, no Bog je blagoslovio baš Ameriku, i što mi tu možemo.8. Moramo svijetu dati da se napije vode. Odmah. Milijardu i tristo milijuna ljudi ne može dobiti čašu čiste vode. MILIJARDU I TRISTO MILIJUNA? Veliko je to mnoštvo žednih ljudi. Pa dajmo im k vragu da se napiju! Ako zbog toga prestanu dolaziti da me ubiju, to je jeftino. Znajući naše bogatstvo i tehnologiju, nema izgovora da se ne osigura da svatko na ovom planetu ima sigurne, čiste i higijenske životne uvjete. A kad bismo se zakleli da ćemo svakome na planetu u roku od pet godina dati čistu vodu? I kad bismo to još i ostvarili! Što bi tada mislili o nama? Tko bi nas htio ubijati? čaša čiste vode, a uz to kao prilog možda nešto filmova iz HBO-a i pokoji Palm Pilot130 i, odjednom, dok kažeš keks, oni nas vole, doista nas vole! (I to ne tako da pustimo da onamo odu Bechtel ili Nestle, kupe vodu pa je onda preprodaju, kako to već na mnogim mjestima čine.)9. Ljudima treba biti omogućeno da kupuju proizvode koje izrađuju. Kako sada stvari stoje, Manuel iz Mon-tereva, koji je upravo napravio vašeg novog forda, nikad neće moći kupiti toga forda za sebe. Od toga bi Manuel mogao postati malo napet prema nama. Ili salvadorska radnica koja dobije 24 centa po svakoj majici NBA-a od 140 dolara koje proizvede? A kineski tvornički radnici koji dobiju dvanaest centi na sat za izradu onih zgodnih igračaka za Disnev ili radnici koji u Bangladešu izrađuju odjeću za The Gap, među kojima ima i trudnica koje redovito dobiju batine ili pljuske za pogreške u radu? Amerika se obogatila kad su joj radnici počeli primati dovoljno novca da su si mogli priuštiti da kupe one iste kuće i automobile i glazbene linije koje su svojim rukama130 Stari naziv za popularni digitalni kalendar, adresar i džepno računalo,KAKO ZAUSTAVITI TERORIZAM? PRESTANIMO... 135sklapali. Od toga su postali zadovoljni, mirni i nisu više ni pomišljali na revoluciju i terorizam. Genijalnost Henrvja Forda nije bila samo njegov izum pokretne vrpce; ona je u zamisli da bi svatko morao dobivati pet dolara na dan (što je tada bilo bogatstvo). Održavajući cijenu fordova dovoljno niskom, svi su ih njegovi radnici mogli kupiti. Zašto američke korporacije zaboravljaju tu pouku kad idu u inozemstvo? To će ih uništiti. Oni kažu da svoje radnike u stranim zemljama plaćaju tako bijedno zato da bi cijena proizvoda ostala niska za američke potrošače. No činjenica je da su te tvornice prenijeli u strane zemlje samo zato da bi mogli staviti profit u džepove. Dobro su zarađivali i dok su proizvodili u Sjedinjenim Državama; Henry Ford i njegovi suvremenici bili su bogati. Ali novi se bogataši ne daju zadovoljiti samim bogatstvom - oni imaju nezasitnu želju da zarade koliko je god u neljudskim mogućnostima. Njima nikad nije dosta! Ta će nezasitnost dovesti do toga da će nam ljuti teroristi iz trećeg svijeta uzeti još života. Neka oni debe-lopotkoženi podijele svoje bogatstvo s onima koji u inozemstvu izrađuju njihove proizvode. To je dobar način da mi ostali budemo sigurni.

10. Nijedno dijete ne smije se izrabljivati. Znate kakvi su roditelji: žele da im djeca budu u školi, a ne u nekoj izra-bionici. Dok vi svoje dijete šaljete u školu i stavljate mu bananu u kutiju za ručak, desetogodišnjaci u Ekvadoru idu na posao sa svojim roditeljima na plantažama banana - gdje neće zaraditi ništa! Ako se tko požali, tvrtka otpušta djecu i očekuje da roditelji odrade dodatni posao. Što mislite, tko će to platiti kad takvo dijete postane ljutita odrasla osoba?11. Kad ubijamo civile, ne bismo to smjeli zvati »usputnom štetom«: Kad oni ubijaju civile, mi to zovemo tero-,.,,.., rizmom. A mi bacamo bombe na Irak i više od šest tisu-136 KAKO ZAUSTAVITI TERORIZAM? PRESTANIMO...137ća civila bude pobijeno. Mi se onda ispričamo za »prelijevanje«. Al Qaida bombardira World Trade Center i Pentagon, pobije tri tisuće ljudi i to je terorizam. A kakvo smo mi imali pravo bacati bombe na iračko civilno pučanstvo? Jesu li ti civili ugrožavali bilo koji od naših života? A ja mislio da je jedini razlog za oduzimanje tuđeg života spašavanje svog života... ili griješim? Naravno, teško je ne ubijati civile kad ti i pametne bombe poble-save: u Iraku je skrenula otprilike svaka deseta te razni-jela kuće, tržnice i pekarnice umjesto sustava za raketnu obranu. Pa neke od tih raketa uopće nisu pogodile IRAK: zabile su se u Iran, Tursku i Saudijsku Arabiju. Pardon.12. Kad proglašavate da je »ZADAćA OBAVLJENA«, neka doista bude tako. Inače biste na kraju mogli imati znatno više mrtvih vojnika. I Kennedv, i Johnson i Ni-xon znali su reći da su vijetnamski komunisti u bijegu, da su poraženi ili uništeni i uvijek se vidjelo »svjetlo na kraju tunela«! Negdje nakon još 58 tisuća poginulih američkih momaka - a da i ne govorimo o milijunu Vijetnamaca, Kambodžanaca i Laošana - napokon smo shvatili da »zadaću« možemo »obaviti« samo tako da se odande izgubimo. Još se nismo ispričali za taj pokolj. Nešto mi govori da siromašni ovoga svijeta još nisu zaboravili našu »zadaću«.13. Jedan od sigurnih načina da nam se da PRAVA sigurnost bilo bi uništiti oružje za masovno uništavanje koje još u rukama ima država koja je takvim oružjem već pobila više ljudi nego sve druge nuklearne sile.Tako je, uništimo svoje oružje za masovno uništavanje ovdje u SAD-u. A onda zovimo Hansa Blixa da to ovjeri. Tek kad sve atomske bombe iskujemo u sječiva za plugove od osiromašenog plutonija, imat ćemo pravo reći Sjevernoj Koreji, Indiji, Pakistanu, Izraelu i ostalima da takvo oružie ne treba NTTMA. Ne samo što ćemo tako _pokazati dobar primjer, nego ćemo uštedjeti i mnogo novca. A još ćemo imati dovoljno visoko tehnološke vatrene moći da u pepeo pretvorimo koga god poželimo i da oružjem nadjačamo bilo koju huligansku državu.14. Moramo se odmah odreći Bushove politike preventivnog rata. Moramo zalupiti poklopac na toj ludoj Pan-dorinoj kutiji koju su otvorili Bush i Chenev. Zamisao da je moralno ubijati ljude za slučaj da nas oni požele napasti nije baš način da se

ostatak svijeta osjeti opušteno kad ugleda naše Zvijezde i Pruge131.15. Prestanite se ponašati poput razbojnika koji kaže: »ruke uvis, predaj oružje, a sada mi predaj svoju naftu«.Idite po naftu i poštedite nas glupetanja o izgradnji nacije ili demokraciji.. Naravno da to ne bi bilo u redu, no bilo bi jeftinije i iskrenije - a ne bismo im morali građane razbijati u komadiće.16. Prestanite svoje vlastite građane terorizirati Patriot Actom. I kad smo već pri tomu, pročitajte 1984. Geor-gea Orwella i prestanite stvari nazivati tako da nas to podsjeća na totalitarističke diktatore. Ako nemate vremena za čitanje, evo nekoliko meni najdražih ulomaka koje možete postaviti na svoje frižidere:»Dva cilja Partije su: osvojiti cijelu površinu Zemlje i jednom zauvijek iskorijeniti sve mogućnosti neovisnog razmišljanja.«»Od njih se zahtijevao samo primitivni patriotizam koji bi se moglo prizvati kad god je zatrebalo da prihvate dulje radno vrijeme ili manje doznake za opskrbu.«»Moglo ih se navesti da prihvate najgrublja narušavanja stvarnosti, jer nikad nisu potpuno shvatili koliko se toga od njih zahtijeva, a nije bilo dovoljno zanimanja za javna zbivanja da bi primijetili što se događa.«138

KAKO ZAUSTAVITI TERORIZAM? PRESTANIMO...139»Kapitalisti su bili vlasnici svega na svijetu, a svi su drugi bili njihovi robovi. Posjedovali su sva zemljišta, sve kuće, sve tvornice, sav novac. Onoga tko ih ne bi poslušao mogli su baciti u zatvor ili ga izbaciti s posla pa neka krepa od gladi. Kad god je neka obična osoba razgovarala s nekim kapitalistom, morala se pokorno klanjati, skinuti kapu i obraćati mu se s 'gospodine'.«17. Počnite bombama ubijati boga u ljudima BIJELE kože. Hoću reći, sada se čini kao da imamo nekakve predrasude kad napadamo samo zemlje s tamnoputim nekršćanskim stanovništvom. Kad su nas Njemačka i Francuska naljutile, trebali smo bombardirati i njih!18.1, na kraju... dajmo drugima dobar primjer. Sjećate se one pouke o ponašanju prema drugima onako kako želimo da se oni ponašaju prema nama? Ona još vrijedi! Kad se prema ljudima ponašate ljubazno, oni će vam u 99,9 posto slučajeva tako i odgovoriti. A kad bi se cijela naša vanjska politika temeljila na takvoj novoj zamisli? Kad bismo bili poznati kao zemlja koja se prije svega trudi pomoći ljudima umjesto da prije svega traži način da iskoristi njihovu radnu snagu ili njihove prirodne izvore? Kad bi nas znali kao zemlju koja je spremna dijeliti svoje nevjerojatno bogatstvo - dijeliti ga čak i ako to znači da ostanemo bez nekih luksuza na koje smo se navikli? Kako bi nas onda gledali jadnici i očajnici ovoga svijeta? Bi li to umanjilo naše izglede da postanemo žrtvama terorističkih napada? Ne bi li to bio svijet u kojem se bolje živi? Nije li to ono što treba učiniti?činjenica je da je broj ljudi koji se žele raznijeti da bi ubili vas beskrajno malen. Da, tko god je spreman umrijeti za svoju stvar mogao bi to na kraju učiniti, no takvih

ljudi ima svuda i oduvijek ih je bilo. Taj »rat protiv terora« ne bi trebao biti rat protiv Afganistana,, Iraka ili Sjeverne Koreie ili Irana ili .bilokojega mjesta koje ćemo na kraju osvojiti. Trebao bi to biti rat protiv naših vlastitih mračnih nagona.Morali bismo duboko udahnuti i odmaknuti se korak natrag. Što bi vama trebalo da poželite koga ubiti? Recimo tri tisuće ljudi? Ili četiri milijuna? Tako je - trebalo bi vam za to nešto strašno što bi vam potpuno poremetilo um. A kad znate kako se uzgaja terorist i vidite da ih uzgajamo vi i ja, ne bi li bilo razumno prestati to činiti?Ne kažem da bi Osama ili tko god već, trebao slobodno moći nastaviti to što radi. U stvari, to je i bilo ono prvo: uhvatite toga gadal Ali što postižete pokrenete li rat koji će članove Al-Qaide raspršiti po cijelom svijetu? I kakvu time poruku šaljete muslimanima koji žive pod tlačiteljskim režimima kojima ste vi, u ovom ili onom trenutku, pomogli da se održe na vlasti?Da, u zemlji terora sada je proljeće, a mi zasijavamo cijelu jednu regiju. Je li to način kako se čuva sigurnost svijeta?Jedina prava sigurnost potječe od osiguravanja da svi, ovdje i po cijeloj zemaljskoj kugli, mogu zadovoljiti svoje glavne potrebe i sanjati o boljem životu. U najmanju ruku, moramo se jako dobro potruditi da ne budemo mi ti koji im otimaju taj san.6.Isuse W. Kriste!Halo. bok. ovdje bog.Nadam se da vam ne smeta što Mikeovu knjigu prekidam s nekoliko riječi koje vam želim reći Ja, vaš svemoćni Stvoritelj, ali i - pa tko bi Me i mogao spriječiti?Sigurno ste u zadnje vrijeme čuli kako se jako često nabacuju Mojim imenom, a ako Me išta doista trgne, onda je to nabacivanje. Drugo što Me baca u ono gadno raspoloženje iz Starog zavjeta jest kad Me spominju uzalud. A ima jedan koji Me zaziva kad god stigne. On vam se predstavlja kao Moj osobni glasnik. Ne zaboravite, Ja čujem i vidim sve, pa evo vam što sam čuo od toga tipa:»Ne bih mogao biti guverner kad ne bih vjerovao u Božanski plan veći od svih ljudskih.«»Vjerujem da Bog želi da ja budem predsjednik.«»Velika mi je utjeha i izvor snage to što znam da doslovce milijuni Amerikanaca koje nikad neću upoznati (...) svaki dan govore moje ime Svemogućemu i mole ga da mi pomogne (...) Moj prijatelj Jiang Zemin ima u Kini oko milijardu i pol ljudi i ne bih rekao da on to može reći za sebe. A moj prijatelj Vladimir Putin, i on mi je drag, no ne može to reći.«Nevjerojatna li blesana! Ja zapravo jako volim Putina i Jianga. Zar bih radio toliko Kineza i Rusa kad ih ne bih volio?Moram nešto priznati: Ponekad zajebem stvar. Nisu svi Moji stvorovi savršeni. A to ljudsko biće koje poznajete pod imenom George W. Bush, taj Mi se stvarno omaknuo.Nisam baš siguran kako Mi se to dogodilo. Imam prilično

142 ISUSE W. KRISTE!143strog proces provjera i rijetko se dogodi da nešto što stvaram ispadne škart. Ali kad zajebem, zajebem na veliko. Recimo Pompeji - još mi nije jasno što se to tamo dogodilo. Eksperimentirao sam s novom mješavinom sumpora i kisika i kole bez šećera i dok kažeš keks - BUUUM! No to je bar dobro za turizam (za razliku od Atlantide, s kojom je ispalo doista sramotno). Pa Bangladeš. Pokušavao sam postaviti visinu tla i razinu vode kako treba, no nešto sam pogrešno izračunao i nisam to uspio uskladiti. Znate ono kad namještate krevet i kad sve postavite na svoje mjesto, uvijek ostane nešto što ostane neravno, pa to morate skriti pod madrac? To vam je Bangladeš. Sve je to tamo ispod razine mora. A te poplave nisu nikad trebale biti nekakav Moj gnjev.I, da, doista mi je žao što vam nisam dao oči na zatiljku. Ružna konstrukcijska pogreška. I, točno kažete, NEMA dovoljno sati u danu. Kad sam stvarao nebo i Zemlju, trebao sam zarotirati vašu os malo drukčije i dati vam još pet sati dnevnoga svjetla, tako da obavite sve poslove i još stignete kući na vrijeme za roštilj u vrtu. A kome ne bi dobro došla još dva sata sna u noći? Još je nekoliko stvari koje bih učinio drukčije: nikad vam ne bih dao mozgove koji mogu izmisliti Astroturf.132 Spržio bih Clear Channel133 jednom strašnom munjom nebeskom. Nabio bih nešto razuma u glavu Tonvja Blaira. I zgromio bih cijelu Arena Football League134.Vjerujte Mi, kad dođe vrijeme da to sve učinim iznova (nakon što vi uništite svijet), učinit ću to kako valja.Ali što da sada radim s tim Bushom? Stalno čujem da on »djeluje« u Moje »ime«. Dajte da se razumijemo: Taj tip ne go-132 Astroturf je trgovačko ime za umjetnu plastičnu travu za sportske terene. Tim nazivom nazivaju i lažno »samonikle« »grasroots« pokrete koji za interese i obranu zagađivačkih industrija ili nekih vjerskih ili ideoloških pokreta stvaraju privid javne podrške.133 Dobavljač programa za brojne lokalne radije, s golemim utjecajem na ono što će se emitirati, dakle i glazbenu industriju, pa i politiku.134 Arena Football League, komercijalna liga američkog footballa, koja igra grublji i nasilniji football po pravilima koja se razlikuju od onih u Nacional-vori ni u Moje ime ni u ime ikoga drugog ovdje gore. Ako Ja imam što reći, kažem to sam, a ako sam umoran, pošaljem kakvog proroka da to izviče umjesto Mene. Jednom sam poslao svoga Sina, no to je pokrenulo lavinu govana koja se još nije smirila. Stvari Mu nisu dobro krenule i, moram priznati, Naši su odnosi zbog toga i danas još malo napeti. Otvoreno Mi je rekao da On na Zemlju više ne ide, bilo Drugog silaska ili ne. Kad god načnem tu temu, On kaže samo: »Šalji Gabrijela«.Ne bih volio sam dolaziti i sređivati stvari, jer kad se Ja dolje pokažem, nije me lijepo vidjeti. Georgea W. Busha nisam Ja poslao ni na kakvu misiju. Nije on poslan da makne Sad-dama, nije poslan da se bori protiv nekakve osovine zla, a nije

trebao biti ni predsjednik. Nemam pojma kako se to dogodilo. Najprije sam uslišio vaše molitve i smijenio njegova oca s predsjedničkog položaja. Kad se osam godina poslije pojavio njegov sin, opet sam vam uslišio molitve, pa je onaj Gore dobio više glasova. Poput vas, ni Ja nisam očekivao miješanje drugih viših bića ni vrhovnih sudova. Pojavio se i problem s Luciferom koji je svoje gadno lice sakrio u obličju nekoga tko se zove »Katherine Harris«. Koliko li sam vam puta rekao da Belzebub ima mnogo lica (Jim Baker, Antonin Scalia) i da djeluje na podle i skrivene načine?Na početku se nisam ozbiljno brinuo zbog toga mlađeg Busha, jer on je u Mom božanskom naumu stvoren samo kao jedan od one bogataške djece što se motaju po zabavama. U svojoj velikoj svjetskoj mješavini imam mjesta za svakakve ljude - pa tako stvaram i dvjesto do tristo takvih tulumaša dnevno (čak i više tijekom proljetnih studentskih praznika). Oni su vam potrebni jednako kao raketni znanstvenici i čeli-sti koje vam šaljem. Takvi su dečki nužni da bi tulumi živjeli: oni nasmijavaju ljude, angažiraju svirače, kupuju piće za maloljetne. A poslije tuluma, moraju ponekad na cesti koga i ubiti, jer Mi ovdje treba stalni dotok duša. To je tako smišljeno, i mali je Georgie dobro napredovao sve dok nije upao taj pro-nr>i Urri CMPT \144 čovječe, ne podnosim te »anonimne« grupe - AA, NA, OA, GA - sve koji zazivaju Moje ime da bi se otrijeznili, prestali jesti ili kockati. Odjednom nestaje grešnika! Ne ide to tak. Hoću da grešnici griješe i kaju se i opet griješe i uvijek budu u Mojim šakama, da od njih dobijem nešto pokore i dobrih djela. Kad prestanu griješiti i počnu se »predavati« u ruke »više sile«, sav onaj strah od ognja paklenoga i prokletstva, zbog kojega oni i čine što je Moja volja, leti kroz prozor.Evo, to se dogodilo s tim tulumašem. I brže nego što bih ja mogao nabaciti skakavce, W. je već skrenuo sa staze Božjih namjera. Učinio sam sve da mu život učinim što jadnijim. Pobrinuo sam se da svi njegovi poslovni pothvati propadnu. Pobrinuo sam se da njegov bejzbolski tim bude nemoguća pu-šiona. čak sam mu se jedne noći javio u snu i uvjerio ga da s drugim klubom trampi Sammvja Sosu, a onda, da mu to utr-ljam u ranu, učinio Sosu kraljem pobjedničkih »home runo-va« u novoj ekipi.Ali ništa nije moglo pobijediti Georgea W. Stavio sam dakle njegova oca u Bijelu kuću, jer kako bi to mali Georgie mogao preživjeti? To je dovelo njegova brata Neila u skandal sa štedionicama i natjeralo brata mu Marvina da se skrije.Ali Georgea to uopće nije omelo, on je našao načina da to iskoristi. Dok kažeš keks, on je već bio guverner Teksasa i odlučivao kada će ljudi umirati. A TO JE MOJ POSAO! Ne znam, možda starim, možda sam se usporio, no ništa što sam probao - pa ni to što sam se potrudio da izgubi izbore - nije pomoglo.Uskoro je on bio svemoguć i vladao svijetom. Mnogi od vas odustali su od Mene. Prestale su molitve i počelo je psovanje. O, da, imam i Ja osjećaje. A to boli. Doista boli. Kome ću se Ja okrenuti kad se nađem u nevolji? Duhu Svetomu? Ali On je beskoristan, nikad ga nigdje nema i nikad ne ostavlja poruku gdje je.

Dakle, za ono malo vas što još donekle vjerujete u Mene, uvjeravam vas u ovo:ISUSE W. KRISTE!1451. JA sam Gospodin Bog, a ON je sin nekoga Georgea, a ne Sin Božji. čim ga se dokopam, natjerat ću ga da cijelu vječnost parkira aute na VIP parkiralištu pakla.2. Nisam Ja zapovjedio Bushu da zauzima ikakve zemlje. I dalje je zlo ubijati druga ljudska bića, osim ako drže jako velike noževe na vašem vratu, a na molbe za milost i hitac upozorenja ne odgovaraju. Ubijanje ljudskih bića Moja je stvar i ja to, hej, doista volim. Tako ste Me razjarili da bih evo noćas mogao zveknuti po još desetak tisuća vas.3. Ne želim da Mi se đaci mole u razredu. Neka to čine u crkvi i prije spavanja - to je za malce dovoljno. Tjerate li ih da Mi se mole, zamrzit će Me do jaja. Dosta.4. Embrij je embrij, fetus je fetus, a dijete je dijete. Tako sam to uspostavio. Kad to postane dijete, postat će ljudsko biće. Vi ste ljudi i sami dovoljno komplicirani da Mi ne treba još više vas i još prije. A kad smo već pri tom pitanju, Mene se ne tiču vaši spolni životi dok je sve među odraslima i uz pristanak. Samo to držite za sebe. Dobro?5. Još nešto na temu stvaranja: Još jednom i zauvijek vam kažem da nisam Ja izmislio »kreacionizam« i ne podržavam ga. Ta je zamisao potpuno propala od početka, jednako kao stranački predsjednički predizbori u New Hampshireu ili pivo bez alkohola. Unatoč onome što neandertalci tvrde u Moje ime, Ja sam za evoluciju. Pa što mislite, tko je stvorio znanost? Samo je neka Viša Sila mogla smisliti nešto tako složeno i čudesno.6. Ne odobravam spomen ploče i spomenike s Deset zapovijedi i drugim vjerskim temama u javnim zgradama. Znate Moju manje poznatu Jedanaestu zapovijed? Svoja vjerska uvjerenja zadrži za sebe.7. Kad je riječ o drugim vjerama, dva razjašnjenja. Prvo,...... neće* vas nvHip rpkati nikakvp «pHamHpcpt i Airiia Aio146 vice. Ovamo nam nije došla djevica još od Isusove matere, a njoj nećete doći ni blizu. Prištedite si, dakle dinamit i razbacane komadiće svoga tijela, jer kod mene nećete stanovati. I, drugo, nema nikakve »Obećane zemlje«. Onaj tovar pijeska koji sam iskrcao u onaj grozni mali pojas između Sredozemnog mora i rijeke Jordana? Tamo NITKO nije trebao živjeti, a kamoli boriti se za to tako da bi to moglo dovesti do kraja svijeta. Nisam Ja dao tu zemlju Izraelićanima, nisam tu zemlju dao Muhamedu, a ako Mene nastavite prizivati kao stanodavca, Ja ću taj spor riješiti jednom zauvijek, pa vam je bolje da prestanete.8. I, na kraju, dosta je toga sranja s »Blagoslovi Bože Ameriku«. Zašto mislite da biste bili blagoslovljeni baš vi i nitko drugi? Nemam ja favorita. Nećeš u Džibutiju čuti »Bože blagoslovi Džibuti«. Nikad nisam čuo da netko izgovara »Blagoslovi Bože Bocvanu«. Znaju oni da toga nema. Neka vam to bude jasno: Neće Bog blagosloviti Ameriku, Bog ne blagosilja nikoga, Bogu se na igralištu za golf odbrojava vrijeme za početni udarac na drugih devet rupa i On nema vremena da

se da prekidati tim patriotskim gluparijama. Blagosiljajte se sami i ne prizivajte Moje ime kao opravdanje za to što imate dojam da ste baš vi bolji od svih drugih. Niste. Vi ste jedan od naj-neukijih naroda na svijetu. Ne vjerujete? Kako se zove predsjednik Meksika? Dakle? Pitajte bilo koga na svijetu ime čelnika neke susjedne zemlje i oni će znati. Blagoslovio Bog Ameriku? Prije, pričepio Bog Ameriku.čujte, ovdje Mi treba malo pomoći. Znam da sam ovome ludilu trebao učiniti kraj nekoliko dana poslije 11. rujna kada je George W. s oltara Nacionalne katedrale rekao da mu je zadaća »osloboditi svijet od zla«. Ljudi su počeli vjerovati da će on to i učiniti. A ne možeš svijet osloboditi od 'zla', jer je zlo aulno da., bi, se moglo, odrediti itaiedQbm,„Da nema, zla,ijISUSE W. KRISTE!147bi bilo ni Mene. Zlo je za vas, ljude, nužan element, Moj način da vas kušam, izazovem, da vam dam mogućnost da svojom voljom odlučite birate li dobro ili zlo.Želite ukloniti neka zla? Počnite s uklanjanjem nekih od zala koja ste sami stvorili. Pustiti da ljudi žive bez doma na ulici, to je zlo. Dopuštati milijunima svoje djece da gladuju, to je zlo. Gledati sate i sate »realitv« televizije, dok biste se za to vrijeme mogli baviti ludim seksom s nekim koga volite, to je pravo zlo.Želite se boriti protiv nekoga zlog? Najprije se na sat vremena zatvorite u sobu i mlatite sami sebe. Zatim izađite i pobijedite onoga vraga u velikoj bijeloj kući.To vam je zadaća. Iznevjerite li Me, gotovi ste.To je sve. Riječ je Gospodnja. Bogu hvala. A sada se vratite ostatku ove knjige.1.7.Smrt Horatiu Algeru!VJEROJATNO NAJVEćI uspjeh rata protiv terora njegova je sposobnost da odvrati pozornost naroda s rata korporacija protiv nas. Dvije godine od napada 11. rujna, američke tvrtke vode bezumni divljački pljačkaški pohod u kojem su milijuni prosječnih Amerikanaca ostali bez svojih ušteđevina, opljačkane su im mirovine, a nade u udobnu budućnost njihovih obitelji smanjene su ili uništene. Poslovni banditi (i njihovi suradnici u vladi) koji su uništili naše gospodarstvo pokušavaju krivnju za to baciti na teroriste, pokušavaju za to okriviti Clintona, pokušavaju okriviti nas.No u stvari se opće razaranje naše gospodarske budućnosti temelji samo na pohlepi korporacijskih mudžahedina. Dragi moji, postoji neki opći plan, svaka ga kompanija ima, a što prije se oslobodite toga da to ne želite povjerovati, kao i straha da vas vjerovanje u to stavlja u redove onih luđaka što uživaju u teorijama urote, to prije ćemo ih moći zaustaviti. Njihov je jedini cilj da nad našim životima uzmu toliko vlasti da na kraju više nećemo prisezati ni zastavi ni nekim tamo naivnim zamislima o slobodi i demokraciji već diktatima Citi-groupa, Exxona, Nikea, GE-a, GM-a, P&G-a i Philip Morri-sa. Sada o svemu odlučuju njihovi šefovi, a vi možete koliko hoćete puta glasovati i prosvjedovati i varati poreznu

upravu, ali shvatite: niste vi više na vlasti. Vi to znate i oni to znaju, a čeka se samo dan kad će se to staviti i na papir, kao Deklaracija Korporacijskih Američkih Država.»Držimo da su ove istine same po sebi dokazane: da su svi muškarci, žene i njihova maloljetna djeca stvoreni da bi jednako služili KorDoraciii, da bi ioi ništa ne Ditaiući davali rad-.150

SMRT HORATIU ALGERU!151nu snagu, da bi bez prigovora primali kakvu god naknadu dobiju i da bi njezine proizvode trošili ne razmišljajući. Zauzvrat će Korporacija davati za javnu dobrobit, osigurati obranu države i primiti najveći dio poreza prikupljenog od naroda.«Ne zvuči to više tako apsurdno, zar ne? Preuzimanje nam se dogodilo pred nosom. Našopali su nas nekim jako moćnim »drogama« da bismo šutjeli dok nas pljačka ta odmetnička banda izvršnih direktora. Jedna od tih droga zove se strah, a druga se zove Horatio Alger.Droga zvana strah djeluje ovako: Stalno vam govore da će vas ubiti neki strašni i zli ljudi, pa zato vjerujte nama, čelnicima svojih korporacija, a mi ćemo vas zaštititi. A budući da mi znamo što je najbolje, nemojte u nas sumnjati ako hoćemo da podržite zakon koji će nama srezati poreze ili ako odlučimo da vam srežemo prava iz zdravstvenog osiguranja ili podignemo cijenu kupnje stana. A ne budete li šutjeli i činili što se od vas traži i radili dok ne padnete s nogu, otpustit ćemo vas, a onda vi, propalice, probajte naći posao u ovakvom gospodarstvu.To je tako strašno sranje da ćemo mi, naravno činiti što nam se kaže, paziti kako se ponašamo na svojim strašnim radnim mjestima i mahati svojim američkim zastavicama da bismo pokazali da da, dragi šefe, vjerujemo u vaš rat protiv terora.Druga je droga ugodnija. Najprije nam je propišu dok smo djeca, u obliku bajke, ali bajke koja se doista može ostvariti! To je mit Horatia Algera. Alger je bio jedan od najpopularnijih pisaca druge polovice XIX. stoljeća (jedna od njegovih prvih knjiga za dječake zove se Ragged Dick). Algerove priče govore o likovima iz osiromašenih sredina koji svojom hra-brošću i odlučnošću i marljivim radom postanu vrlo uspješni u ovoj zemlji neograničenih mogućnosti. Poruka je da u Americi svatko može uspjeti i to jako uspjeti.U ovoj se zemlji rado drogiramo takvim mitovima o sirotinji koja se pretvara u bogataše, U .drugim mdi^trii.aJUzira-nim demokracijama ljudi se zadovoljavaju time da zarade toliko da mogu plaćati svoje račune i uzdržavati obitelji. Malo ih je koji imaju tako neizdrživu želju da se obogate. Ako imaju posao koji im omogućuje da poslije sedam - osam sati rada pođu kući i daje standardnih četiri do osam tjedana plaćenog godišnjeg odmora, razmjerno su zadovoljni. A budući da im vlade daju zdravstvenu skrb, dobre besplatne škole i zajamčene mirovine od kojih će u starosti pristojno živjeti, još su i

zadovoljniji.Naravno mnogi maštaju o tome da zarade i mnogo više novca, ni većina ljudi izvan Sjedinjenih Država ne živi prema bajkama. Oni žive u stvarnosti, gdje ima samo malo bogataša, a nećeš ti postati jedan od njih. Zato se navikni na to.Naravno, u tim zemljama bogati jako paze da ne naruše ravnotežu. Iako među njima ima pohlepnih gadova, u njima postoji neka granica. Primjerice, u industrijskom sektoru, britanski glavni izvršni direktori zarađuju dvadeset i četiri puta više od svojih prosječnih radnika - i to je najveći raspon u Europi. Njemački glavni izvršni direktori zarađuju samo petnaest puta više nego njihovi radnici, a švedski trinaest. A ovdje, u SAD-u, prosječni CEO zarađuje 411 puta više nego njihovi radnici u proizvodnji. Imućni Europljani plaćaju i do 65 posto poreza i znaju da im je bolje ne prigovarati preglasno na to, jer bi ih narod mogao prisiliti da daju i više.U Sjedinjenim Državama bojimo se udariti po njima. Ne volimo svoje direktore zatvarati kad prekrše zakon. Rado im dajemo smanjenje poreza čak i kad naši porezi rastu!Zašto? Zato što smo se napili previše Kool-Aida135. Nasjeli smo na drogu, na laž da se i mi možemo jednoga dana obo-135 Kool-Aid je popularno bezalkoholno piće od praška u vrećicama koji se miješa s vodom. »Napiti se Kool-Aida«, međutim, znači samoubilački vjerski zanos. Više od devetsto sljedbenika sekte »Hram naroda« Jima Jonesa otrovalo se u studenome 1978. u Jonestownu u Gvajani kad je kongresmen Leo Ryan posjetio sektu, pa se pokazalo da petnaestak članova želi otići s njim natrag u Ameriku. Nakon napada na Rvanov avion, Jones je naredio masovno samoubojstvo. Većina se otrovala pijući Flavor-Aid, imitaciju Kool-Aida, pomiješan s cijankalijem, no mnogi su otrovani i injekcijama ili ubijeni vatrenim oružjem.li.152

SMRT HORATIU ALGERU!153gatiti. Zato ne želimo učiniti ništa što bi nam moglo škoditi toga dana kad i sami postanemo milijunašima. Cijelog našeg života pred nama se njiše američka mrkva, pa mi vjerujemo da smo, evo, već dohvatili uspjeh.Stvar je tako uvjerljiva, jer smo već vidjeli kako se i ostvaruje. Netko tko je došao ni s čim postaje bogat. Danas ima više milijunaša no ikad prije. To povećanje broja milijunaša dobro je poslužilo bogatima, jer znači da gdje god dođeš ima bar netko tko se razmeće kao pravi primjer nekoga tko je iz prnja došao do bogatstva i prenosi ne baš prikrivenu poruku: »VIDIŠ? JA SAM USPIO! MOŽEŠ I TI!!«Baš je taj zavodljivi mit naveo toliko milijuna radnih ljudi da se devedesetih godina pretvore u investitore na burzama. Vidjeli su kako su se bogati obogatili osamdesetih i pomislili: hej, pa to bi se moglo dogoditi i meni!Bogati su učinili sve moguće da potaknu takvo raspoloženje. Shvatite da je 1980.

godine samo dvadeset posto Amerikanaca posjedovalo dionice. Wall Street je bio za bogate i tu nije bilo pristupa za prosječnog Joea ili Jane. I to iz dobrih razloga: prosječna osoba vidjela je što je to zapravo, rizična igra, a kad pokušavaš uštedjeti svaki dolar da bi mogao poslati djecu na studij, igre na sreću nisu ono u što ćeš ulagati svoj teško stečeni novac.Krajem osamdesetih, međutim, bogati su bili prilično iskočili sa svojim viškovima i nisu mogli smisliti kako navesti tržište da nastavi rasti. Ne znam je li to smislio neki genij u kakvoj brokerskoj kući ili je to bila glatka urota dobro potkoženih, no počela je igra »Hej, nagovorimo srednju klasu da nam da svoj novac, pa ćemo tako mi postati još bogatiji!«Odjednom kao da su baš svi koje poznajem počeli trčati za burzom, ulagati u investicijske fondove ili otvarati mirovinske račune 401(k)136. Dopustili su svojim sindikatima da136 401(k) je mirovinski program kojim je omogućeno da se određeni dio zarade redovito odvaja za investicije, pa se na taj novac ne plaća porez dok ga se ne počne trošiti. Naziv je dobio prema broju zakonske odredbe koja ga je omogućila, (prev) , , ........ ...,.,„.................,„..........._;„......,...............ulože svoj novac za mirovinu u dionice. Ubrzo se u medijima proširila priča kako će se obični zaposleni ljudi moći u mirovinu povući kao još malo pa milijunaši! Bilo je to kao groznica koja hvata svakoga. Nitko to nije htio propustiti. Radnici bi podigli plaću i odmah zvali svoga brokera da im kupi još dionica. Svoga brokera! O, to je bilo tako dobro... nakon što biste cijeli tjedan radili do iscrpljenosti na nekom jadnom i nezahvalnom poslu, imali ste dojam da ste korak ispred i glavu iznad drugih, jer imate svog osobnog brokera). Kao bogataši!Uskoro više niste ni htjeli plaću u novcu. Plati mi dionicama! Stavi mi to u 401(k)! Zovi moga brokera!Onda biste se svake večeri pokušavali koncentrirati na burzovne tablice u novinama, dok bi neki od onih televizijskih programa što cijelo vrijeme puštaju samo financijske vijesti grmio kao zvučna kulisa. Kupovali ste računalne programe za planiranje strategije. Bilo je uspona i padova, no većinom uspona, mnogo uspona, pa vas se moglo čuti kako kažete: »Moje su dionice porasle 120 posto. Utrostručila mi se vrijednost!« Muke svakodnevnog života ublažavali ste zamišljajući vilu za stare dane koju ćete jednoga dana kupiti, ili sportski automobil koji biste već sutra mogli kupiti kad biste htjeli sada unovčiti. Ali, ne unovčuj! I dalje će samo rasti. Drži se toga dugoročno! Evo me, lagodni živote, stižem!No bila je to obmana. Sve je to bio samo manevar korporacijskih moćnika koji nikad i nisu namjeravali pripustiti vas u svoj klub. Njima je samo trebao novac koji će ih podići na sljedeću razinu, na onu koja ih izolira od potrebe da ikad još moraju išta raditi. Znali su da »veliki skok« devedesetih godina neće moći potrajati, pa im je trebao vaš novac da bi umjetno podigli vrijednost svojih kompanija i da njihove dionice dostignu tako fantastične cijene da, kad dođe vrijeme za unovčavanje, budu doživotno zbrinuti, koliko god se gospodarstvu pogoršalo.Tako je i bilo. Dok je prosječni pušioničar slušao sva ona razmetanja na CNBC-u

kako treba kupovati još više dionica,154

ultrabogati su se tiho povlačili s tržišta, prodajući najprije dionice vlastitih kompanija. Istodobno dok su govorili javnosti -i svojim odanim zaposlenicima - da bi trebali još više ulagati u kompaniju, jer prognostičari proriču još veći rast, šefovi su se svojih dionica oslobađali što su brže mogli.U rujnu 2003. godine, časopis Fortune objavio je zapanjujući popis tih korporacijskih varalica koji su bježali poput razbojnika dok su cijene njihovih kompanija između 1999. i 2002. godine pale za 75 ili više posto. Znali su ti direktori da dolazi preokret pa su potajno prodavali dok su njihovi vlastiti zaposlenici i obični dioničari ili kupovali još više dionica (»čuj, draga, GM-ove dionice sada možemo dobiti doista jeftino!«), ili se držali svojih brzo padajućih »cijena« u nadi da će opet poskočiti (»Moraju! Uvijek je dosad tako bilo! Kažu da na tržištu moraš biti dugoročno!«)Na vrhu popisa tih zločinaca bila je tvrtka Qwest Communications. Na svom vrhuncu, Qwestove su se dionice prodavale za gotovo 40 dolara. Tri godine kasnije, te su iste dionice vrijedile tek dolar. U tom su razdoblju Qwestov direktor Phil Anschutz i njegov bivši izvršni direktor Joe Nacchio te njihovi pobočnici zbrisali s 2,26 milijardi - samim time što su dionice prodavali prije no što su pale na dno. Moji korporacijski gospodari ovdje u AOL Time Warneru napunili su si džepove s 1,79 milijardi. Bili Joy, Ed Zander i njihovi prijatelji u Sun Microsvstems 1,03 milijarde. Charles Schvvab, da Charles Schwab, sam je odnio kući nešto više od 350 milijuna. Popis se nastavlja i pokriva sve gospodarske sektore.Pod njihovim prijateljem Bushom u Bijeloj kući i gospodarstvom rastegnutim koliko se god moglo, tržište je pretrpjelo udarac. Najprije se masiralo onom starom bradatom pjesmom »tržište je ciklično - ne vadite novac, ljudi, opet će se ono dići, kao i uvijek«. I tako je prosječni ulagač ostao, slušajući taj pokvareni savjet. A tržište je nastavilo padati, padati i padati, tako nisko da biste djelovali kao luđaci kad biste sada povuldi svoi novac. Pa već ie moralo doći do dna, držite se iošSMRT HORATIU ALGERU!155malo. A onda je samo palo još niže i dok kažeš keks, vaš je novac nestao, nestao, nestao.Više od četiri bilijuna137 dolara izgubljeno je na burzama. Još jedan bilijun uložen u mirovinske fondove i zaklade za studiranje više nije gdje je bio.Ali evo što je ostalo: bogataši. Oni su još među nama i bolje im je no ikad. Putem u svoje švicarske banke cijelo su se vrijeme smijali podvali tisućljeća. Izvukli su se, uglavnom na zakonit način, a ako su tu i tamno i prekršili zakon, nema problema, dok ovo pišem samo ih je nekoliko, tek pregršt, iza rešetaka. Ostali su na privatnim plažama s dobro održavanim pijeskom.Evo, dakle moga pitanja: Nakon što su oderali američku javnost i većini zaposlenih Amerikanaca uništili američki san, kako to da su, umjesto da ih razvuku, rašče-

tvore i objese u zoru na gradskim vratima, bogati od Kongresa dobili veliku pusu u vidu rekordnog oslobođenja od poreza, a nitko ne kaže ni riječ? Kako je to moguće.Luđački svijet biznisaDa CEO-i (izvršni direktori tvrtki, pr'un prev.) o čijem su ponašanju pokrenuta pitanja kriminalnih djela nisu bili poslovni ljudi, moglo bi -ih se smatrati sociopatima, ¦idrži jedan psihoanalitičar.»Kad ih se analizira kao pojedince, lako bi ih se moglo smatrati sociopatima,« rekao je o poslovnim čelnicima poput Kennetha Laya iz Enrona ili Dennisa Koz-lovvskog iz Tycoa, Kenneth Eisold, predsjednik Međunarodnog društva za psiho-fanalitičko proučavanje organizacija, govoreći psihijatri-itna. »Ali u kontekstu skupi-yne koja im se nikad ne suprotstavlja, njihovo neetičko oponašanje postaje normom - i oni unutar samih sebe nisu ni u kakvom sukobu.« Zbog spremnosti da tijekom gospodarske eksplozije devedesetih godina dvadesetoga stoljeća, kada su mnogi Amerikanci profitirali na burzama, zanemarimo etička pitanja, »sada imamo CEO-e kakve zaslužujemo«, rekao je Eisold. Nik zabuna: američki trillion naš ie biliiun - tisuću miliiardi. (nrevi156

SMRT HORATIU ALGERU!157Mislim da je to zato što smo svi još ovisni o drogi fantazije Horatia Algera. Unatoč svoj šteti i svim dokazima za suprotno, prosječni Amerikanac još se želi držati toga vjerovanja da možda, samo možda, on (uglavnom on) ipak na kraju može na veliko uspjeti. Dakle, ne napadaj bogataša, jer jednoga dana taj bih bogataš mogao biti i ja!čujte, prijatelji, morate se suočiti s istinom: nikad vi nećete biti bogati. Izgledi za to su vam oko jedan na milijun. Ne samo što nikad nećete biti bogati nego ćete ostatak života morati dobro oznojiti rit da biste platili račun za kablovsku televiziju, a za djecu nastavu iz glazbe i likovne umjetnosti u javnoj školi, gdje su nekada te stvari bile besplatne.A bit će samo još i gore. Svi dodaci i potpore koje ste imali bit će usitnjeni do ničega. Gotov je s mirovinom, gotovo sa socijalnim osiguranjem, i ne pomišljajte da će se vaša djeca brinuti za vas kad ostarite, jer će i oni jedva imati novca da se pobrinu za sebe. A ne pomišljajte ni na godišnji odmor, jer vas vaše radno mjesto vjerojatno neće čekati kad se vratite. Bez vas se može, nemate nikakvih prava, a usput, »što je to sindikat?«Znam da mnogi od vas misle da je to crna slika. Naravno, vremena su možda teška, no mislite da ćete preživjeti. Baš vi ćete biti onaj tko nekako umakne ludilu. Nećete odustati od sna da će i vama jednoga dana pripasti kriška kolača. Neki od vas misle i da će im možda pripasti i cijeli kolač.Moram vam nešto reći: Nećete vi ni tanjur lizati. Sustav je postavljen u korist malobrojnih, a vaše ime nije među njima, ni sada ni ikada. Tako je spretno

postavljen da ponekad mnoge ljude koji su inače pristojni, razumni i marljivi uvjeri da radi i za njih. Sustav drži mrkvu tako blizu njihovih lica da joj osjećaju miris. A obećanjem da će jednoga dana moći jesti tu mrkvu, sustav novači cijelu vojsku potrošača i poreznih obveznika koji se rado, strastveno, bore za prava bogatih, bilo tako što im daju milijarde poreza dok svoju djecu šalju u odrpane škole, bilo. tako ito svoiu diecu šaliu da sinu u ratovimaza zaštitu nafte za bogate. Tako je: radnici/potrošači zrtvovat će i svoju vlastitu djecu ako je to potrebno da bi bogati ostali debeli i veseli, jer su im bogati obećali da će im se jednoga dana moći pridružiti za stolom!A taj dan nikad neće svanuti, a dok to radna lešina shvati, bit će već u staračkom domu i bjesnjeti na bolničara koji mu upravo pokušava isprazniti gusku. Možda bi bilo i humanijih načina da provede svoje zadnje dane, no novac kojim bi se to financiralo potrošio je na one fantastične dionice AOL Time Warnera i VVorldComa - a ostatak je potrošila država na svemirska oružja koja i nisu baš proradila.Ako se još držite uvjerenja da nisu baš svi u korporacijskoj Americi tako zli, sjetite se ova tri primjera čime su se čelnici naše industrije u novije vrijeme bavili.Prvo, jeste li znali da je vaša tvrtka možda uzela policu životnog osiguranja na vaš život? Lijepo od njih, kažete. Da, evo kako je to lijepo:U proteklih dvadeset godina kompanije kao što su Disnev, Nestle, Procter & Gamble, Dow Chemical, JP Morgan Chase i Wal-Mart potajno su uzimale police životnog osiguranja na živote svojih zaposlenika na nižim i srednjim razinama, stavljajući kao korisnike sebe, to jest Korporaciju! Tako je: Kad umrete, kompanija, a ne vaši nasljednici, dobiva novac. Umrete li dok još radite, još i bolje, jer je većina osiguranja takva da bolje plaća kad netko umre mlad. A poživite li do smrti u starosti, čak i dugo nakon što odete iz tvrtke, ona će unovčiti vašu smrt. Novac ne ide ožalošćenoj rodbini za olakšanje teških dana ni za troškove sprovoda; on ide šefovima korporacije. A bez obzira na to kada prdnete u fenjer, tvrtka na ime police osiguranja kao jamstva može uzimati zajmove i odbijati kamate od svojih poreza.Mnoge od tih tvrtki uspostavile su sustav prema kojemu taj novac financira bonuse za šefove, automobile, kuće, putovanja na Karibe. Vaša će smrt pripomoći da vaš gazda bude vrlo sretan u svom jacuzziju na St. Bartsu.158

SMRT HORATIU ALGERU!159A kako korporacijska Amerika interno zove taj posebni oblik životnog osiguranja?Osiguranje mrtvih kmetova.Tako je. »Mrtvih kmetova«. Jer to ste vi njima: kmetovi. A ponekad im više vrijedite mrtvi nego živi. (Ponegdje to zovu i osiguranjem »mrtvih čistačica«.)Kad sam to pročitao prošle godine u Wall Street Journa-lu, pomislio sam da sam zabunom uzeo neku od onih parodija na taj list. Ali ne, bile su to prave novine, a

autori, Ellen Schultz i Theo Francis ispričali su nekoliko bolnih priča o ljudima koji su umrli i čijim bi obiteljima dobro došao taj novac.Pisali su o čovjeku koji je umro s 29 godina od komplikacija AIDS-a i nije imao svoga vlastitog životnog osiguranja. Njegova obitelj nije dobila nikakvu potporu, no CM Holdings, tvrtka vlasnik glazbene trgovine u kojoj je radio dobila je na ime njegove smrti 339.302 dolara.CM Holdings uzeo je policu osiguranja i na ime jedne pomoćne činovnice koja je zarađivala 21.000 dolara godišnje i umrla od amiotrofne lateralne skleroze, bolesti Loua Gehri-ga. Prema članku u Journalu, tvrtka je odbila molbu njezine odrasle djece, koja su se skrbila za nju u bolesti, da im pomogne kupiti invalidska kolica vrijedna pet tisuća dolara da bi majku mogla odvesti u crkvu. Kad je ta žena umrla 1998. godine, tvrtki je isplaćeno 180.000 dolara.Neke tvrtke - među kojima i Wal-Mart - obustavile su takvu praksu. Neke su države donijele zakone kojima se zabranjuju police na »mrtve kmetove«, a druge razmatraju takve mjere. Nasljednici umrlih radnika podigli su brojne tužbe protiv kompanija u kojima traže da se njih proglasi korisnicima tih polica. Ali zasad se takva politika nastavlja u mnogim kompanijama. Je li i vaša takva? Možda biste to htjeli znati. Dobro je znati da, kad umrete, vaš leš znači novi porsche za predsjednika tvrtke.LJoš niste uvjereni da je bogatima svejedno za vas? Evo još jednog primjera koliko malo značite svojim korporacijskim gospodarima kad se već domognu vašega glasa i poslušnosti. Kongres razmatra zakon koji bi tvrtkama omogućio da ulažu manje novca u vaše mirovinske fondove jer, kažu, zbog prljavih i opasnih radnih uvjeta koje su stvorile za vas, nećete vi ionako tako dugo živjeti. Dakle kompanije i ne moraju planirati trošak na vašu punu mirovinu, jer, k vragu, neće vas ni biti da ga iskoristite! Vi ćete biti mrtvi, jer oni nisu instalirali dovoljnu ventilaciju ili su vas natjerali na tako težak rad da je sreća vaša ne počnete li iskašljavati krv kad vam bude pedeset i osam godina. Pa zašto bi onda i odvajali toliko novca za vašu mirovinu?S tim je prijedlogom još gadnije to što ga podržavaju sindikati kao što je UAW koji žele da se novac za mirovine iskoristi u obliku viših plaća za svoje radnike. Ali ti se brojevi ne slažu: proizvodni radnici članovi sindikata žive dulje nego sindikalno neorganizirani industrijski radnici, jer bolje su plaćeni i imaju dobru zdravstvenu zaštitu. Tko ima više novaca i bolju zdravstvenu skrb obično u ovom životu ostane dulje, a ne kraće, pa im zato treba više, a ne manje novca u mirovinskim fondovima da ih održi dok traju njihove duge mirovine.Treći primjer kako ste vi potrošni materijal dolazi nam od naših dobrih prijatelja iz Agencije za zaštitu okoliša (EPA) u Bushovoj administraciji. Oni imaju plan koji se zove »odbitak na smrt starijih građana«. Zagađivači već dugo prigovaraju na način kako država izračunava stvarnu cijenu - u ljudskim životima - njihova trovanja zraka i vode. EPA svoje izračune - i globe - određuje dijelom i izračunavanjem koliko će ljudi umrijeti od posljedica zagađenja. Tako su došli do brojke za stvarnu

»vrijednost« ljudskog života: 3,7 milijuna dolara. (Aha, ipak se na kraju vaša vrijednost mjeri milijunima!)Ali poslovni su krugovi prosvjedovali. Oni kažu: »Ne može biti da svi ti bezvezniaci vrijede po gotovo četiri milijuna!«1ćO Tako je Bushova EPA smislila mali matematički trik. Kažu: »dobro, da bi se smanjili vaši troškovi i napor čišćenja zagađenja, sada ćemo reći da svi stariji od sedamdeset vrijede samo po 2,3 milijuna dolara. Oni su uostalom ionako gotovo na kraju, više vam ionako ništa ne proizvode, pa njihovi životi više i ne vrijede toliko.«Tada su kritičari smislili naziv »odbitak za smrt starijih građana«. Starci su prosvjedovali, a ravnateljica EPA-e Chri-stie Whitman rekla je da će se agencija prestati služiti tom metodom izračuna. A onda je dala ostavku.Tako ste vi cijeli svoj život robovali, radili prekovremeno, dali sve što ste mogli da bi vaša kompanija mogla ubrati rekordne profite. Kad biste ušli u biračku kabinu, glasovali ste za njihove republikanske (i demokratske) kandidate onako kako se od vas tražilo - a kad ste otišli u mirovinu, ovo ste dobili umjesto zahvale. Starački popust - ne samo u kinu ili kod McDonald's, nego na vaš vlastiti život.čujte, ne znam kako bih to rekao obzirnije nego tako da su ti gadovi što upravljaju našom zemljom banda proračunatih lopovskih umišljenih guzica koje treba spustiti na zemlju i smijeniti i zamijeniti novim sustavom kojim ćemo upravljati mi. Takva bi demokracija i trebala biti - da mi, narod, jebi ga, budemo vlast. Što nam se to dogodilo? Možda mi nikad i nismo bili na vlasti i možda su one riječi samo dobro zvučale u Dvorani neovisnosti onoga grozno vrućeg dana 1776. godine. Da su naši utemeljitelji možda imali klima uređaje i poslovni mlažnjak možda nikad i ne bi bili napisali nešto tako glupo. Ali oni su to napisali i to nam je ostalo.Pa kako smo onda dopustili da pobijede oni loši, oni koji bi vratili Georgea III. kad bi ikako mogli? Kada kanimo napokon preuzeti ovu zemlju i njezino gospodarstvo u svoje ruke, birati zastupnike koji će kolač dijeliti pravedno i pobrinuti se da nitko ne dobije više nego što mu po pravdi pripada?Ovako imamo samo tužne stvarnosti poput ove: dva po-SMRT HORATIU ALGERU! l6lbratima, George W. Bush (glavni izvršni direktor Amerike) i Kenneth Lay (predsjednik Enrona, sedme po veličini tvrtke u Sjedinjenim Državama). Prije svoga pada Enron, čije je sjedište u Houstonu, grabio je čudovišnih sto milijardi dolara godišnje, uglavnom trgujući ugovorima za osnovne stvari poput nafte, plina i struje svuda po svijetu. Sve labavije regulirano tržište energijom bilo je zlatni rudnik za tu tvrtku, poznatu po agresivnom pregovaranju.Lay, kojega je Bush od milja nazivao »Kenny Boy«, nikad se nije libio javnog pokazivanja tog prijateljstva. Enron je od 1993. godine donirao Bushu 736.800 dolara. Između 1999. i 2001, glavni direktor Lay prikupio je za svoga pajdaša 100.000 dolara i osobno priložio 283.000 dolara Nacionalnom odboru republikanaca. Lay je također galantno kandidatu Bushu omogućio upotrebu

Enronova poslovnog mlažnjaka tijekom predsjedničke izborne kampanje, da bi mogao letjeti po cijeloj zemlji i govoriti o svom planu da »vrati dostojanstvo Bijeloj kući«.To je prijateljstvo doista bilo obostrano. Bush je u travnju 2000. prekinuo za kampanju važno putovanje da bi mogao odletjeti u Houston i gledati kako Lay baca prvu loptu na prvoj utakmici kojom su Astrosi otvorili novo Enronovo igralište. Tko kaže da muškarci nisu sentimentalni?Kad je Bush postao predsjednikom, pozvao je Laya u Wa-shington da osobno vodi razgovore s ljudima koji će dobiti položaje u Bushovoj administraciji, osobito za najviše položaje u Ministarstvu energetike - dakle baš onoj agenciji koja nadzire Enron.Harvey Pitt - ondašnji predsjednik Komisije za burze i vrijednosne papire - bio je prije toga pravnik za Enronove računovođe iz Arthur Andersena. Lay i Andersenova ekipa potrudili su se da se revizorske kuće izuzmu iz brojnih propisa i da ne budu pred zakonom odgovorni za »čudno knjigovodstvo« - što će im poslije dobro doći. ,......„Ostatak, svoga boravka u Washingtonu Lav ie proveo u su-162 sjedstvu, kod svoga starog prijatelja, potpredsjednika Dicka Cheneva. Njih dvojica formirali su »energetsku radnu skupinu« kojoj je zadaća bila da zacrta novu državnu »energetsku politiku«, politiku koja se tiče gotovo svih Enronovih poslova. Chenev ili njegovi suradnici susreli su se s Enronovim šefovima za to vrijeme najmanje šest puta, no nitko ne zna prave razmjere tih sastanaka, jer je Chenev odbio javno objaviti zapise s tih sastanaka. Za to su vrijeme Enronovi referenti za prljave poslove slagali planove za manipuliranje energetskom krizom u Kaliforniji koja će im donijeti nove milijune u džepove.Zvuči li vam išta od toga poznato? U svim tim vojnim diverzijama koje su nam skretale pozornost s Enrona, možda ste zaboravili da je ovo bio jedan od najvećih poslovnih skandala u povijesti Sjedinjenih Država. A skrivio ga je jedan od »predsjednikovih« najboljih prijatelja. Siguran sam da svake noći Bush zahvaljuje Bogu što su 'rat protiv terora, 11. rujna, Afganistan, Irak i 'osovina zla' gotovo potpuno osigurali da Enron nestane iz vijesti i svijesti birača. Taj bi skandal doveo do brzog postupka opoziva i Bushovog uklanjanja iz naše Bijele kuće, no sudbina često radi Bushu u prilog i pušta ga da se izvuče ne suočivši se s posljedicama svojih postupaka. Kao što sam već prije istaknuo, kad se tri puta sukobite sa zakonom, kao on, a ne provedete ni jednu noć u zatvoru, znači da vas prati sreća, a takve ljude sreća rijetko napušta.Ali ja, primjerice, neću zaboraviti Enron, a ne biste smjeli ni vi. To je nešto što prerasta poslovnu malverzaciju u orkestrirani plan za uništenje našega gospodarstva i biranje političkih figura koje će ih zaštititi u njihovim planovima napada na Ameriku iznutra.Dok su u Enronu stvari išle dobro, išle su jako, jako dobro. Lay i ostali veliki glavonje ubirali su goleme plaće, uživali velike račune za troškove i raskošne

beneficije. Slatki život u Enronu omogućio im je da si mogu priuštiti davanje znatnih priloga političarima u objema važnijim političkim strankama - političarima koji su mogli osigurati da zakonska klima osta-SMRT HORATIU ALGERU!163ne jako jako ugodna Enronovim interesima. Prema podacima Centra za odgovornu politiku, Enron je od 1989. godine dao gotovo šest milijuna dolara Republikanskoj i Demokratskoj stranci, pri čemu je 74 posto otišlo republikancima. To znači da je, kad je Kongres početkom 2002. godine počeo istraživati Enron, 212 od 242 člana Predstavničkog doma i Senata bilo primilo priloge za kampanje od Enrona ili njegova pokvarenog revizora Arthur Andersena.čak su i Enronovi zaposlenici na nižim razinama mislili da im dobro ide: gledali su kako im mirovinski računi, velikim dijelom uloženi u Enronove dionice, rastu i rastu.Ali fenomenalan uspjeh te kompanije bio je kratkotrajan... i utemeljen na prevari. Velik dio Enronova profita postignut je skrivenim prelijevanjima138, a podržale su ga sumnjive (možda i kriminalne) računovodstvene metode. Nije jasno koliko će se od cijele priče ikada doznati, jer su važni dokumenti uništeni prije no što su ih istražitelji mogli vidjeti.U jesen 2001. godine lanac sreće koji je činio Enron urušio se. A dok je ostatak zemlje bio u šoku zbog 11. rujna, Enronovi su šefovi imali pune ruke posla radeći na tome da se izvuku, da prodaju dionice i unište dokumente.A nacionalna ih kriza nije spriječila da se za pomoć obrate prijateljima u Bushovoj administraciji. Enronovi su šefovi telefonirali ministru trgovine Donu Evansu i tadašnjem ministru financija Paulu O'Neillu, tražeći pomoć, jer se tvrtka našla na rubu propasti.Evans i O'Neill kažu da nisu ništa poduzeli kad im je Enron rekao za svoju igru šibičarenja i neizbježnu propast, pa je to administracija ponosno upotrijebila kao dokaz da se jednom od najvećih predsjednikovih darovatelja nisu davale nikakve posebne pogodnosti.138 Autor tu spominje »shell game«, prevarantsku sajamsku igru u nas poznatu kao šibičarenje, gdje se kuglica premješta ispod tri poklopca ili ljuske ili kutije šibica, a žrtva pogađa gdje je. Velik dio Enronove metode bio je takav - skriveno prelijevanje novca radi prikazivanja vrijednosti i profita većima no ito su.u stvarnosti bili. (orev.)164 Da, bili su ponosni što nisu učinili ništa dok su milijuni Amerikanaca bivali prevareni. A to je pljačkanje bilo velikim dijelom omogućeno spremnošću Bushove administracije da dopusti Enronovo divljanje.Reže i sjeckaJeste li vi direktor kojemu bi uskoro moglo zatrebati sjeckanje nekih dokumenata da biste izbjegli zatvorske tuševe u sljedećih deset godina? Onda bismo vam kao uslugu mogli ponuditi investiciju u jedan od ovih profesionalnih pouzdanih

ljepotana, pa se možete oprostiti od dokumenata koji vas optužuju.Destrovlt Crosscut 5009Odlikuje se pogonom za sječenje sa dva odjeljka po 200 litara za prikupljanje papira, trakom za prijenos, kapacitetom od 500 listova odjednom, obraduje 3,5 t na sat.Cijena 26.999 $ http://www.destroyit-shredders.comAmeri-Shred Corp AMS 10000S brzinom od 58 metara na minutu, obrađuje 5 tona na sat, može obrađivati istodobno po 1100 listova. Usitnjava i poli-esterske folije, mikrofilm, mikrofiš, spajalice i spiralni uvez.Cijena: 88.066 $http://machinerunner.com/lndustrial- Paper- Shredders-Strip-cut-2502000-Sheet/Ameri-Shred-Corp-AMS-1000.htmlKad se napokon morao pojaviti pred novinarima, George W. Bush pokušao se distancirati od svoga starog prijatelja i rekao otprilike: »Koji to Ken?« Bush je objasnio da njegov do-SMRT HORATIU ALGERU!165bar kompić i nije bio baš tako dobar kompić nego samo neki tamo poslovni čovjek iz Teksasa. »On (Kenny Boy) je podržavao Ann Richards kad sam se ja kandidirao (za guvernera) 1994. godine!« rekao je Bush medijima. (U stvarnosti je Lay gotovo četiri puta više dao Bushovoj kampanji za guverner-sko mjesto.)Kad je Enron u prosincu 2001. službeno bankrotirao, mudraci iz Wall Streeta i investitori iz cijele zemlje bili su zapanjeni.Ali »bankrot« najvećim šefovima u Enronu znači nešto drugo nego nama ostalima. Stečajna prijava te tvrtke iz 2001. godine pokazuje da je sto četrdeset i četvero najviših šefova primilo naknade od ukupno 310 milijuna dolara i još 435 milijuna u dionicama. To je prosječno više od dva milijuna svakome u naknadama i još po tri milijuna u papirima.A dok su glavonje brojili svoje milijune, tisuće su Enrono-vih radnika ostale bez posla i velikog dijela svojih ušteđevina. Enron je bio za svoje osoblje uspostavio tri sheme štednje, a u doba stečaja dvadeset tisuća ih je bilo učlanjeno u te sheme. Šezdeset posto u njima su činile Enronove vrijednosnice. Kad su dionice s najviše vrijednosti od 90 dolara u kolovozu 2000. isparile do sitniša, zaposlenicima nije ostalo gotovo ništa. Ukupni gubici u mirovinskim računima 401(k) iznosili su više od milijardu dolara.A ukupni gubici od propasti Enrona proširili su se i znatno dalje od zaposlenih na tisuće drugih koji su imali Enronove dionice u javnim mirovinskim fondovima i koji su, prema jednom članku u New York Timesu izgubili najmanje milijardu i pol dolara.A pad Enrona bacio je cijelo tržište vrijednosnicama u strmoglavi pad, a njegovi se štetni odjeci osjećaju i danas.Ali, dok ovo pišem u ljeto 2003. tek je dvadesetak ljudi optuženo za zločine

povezane s Enronom. Pet ih se nagodilo s tužiteljstvom i očekuju presude, a petnaest drugih čeka su-166 Protiv bivšeg predsjednika Kena Laya i glavnog izvršnog direktora Jeffa Skillinga nisu podignute nikakve optužnice.I što ćemo sad?Jedina prava vrijednost koju vaš život ima za bogate jest to što su im na izborima potrebni vaši glasovi da bi političare koje financiraju mogli dovesti na vlast. Sami to ne mogu učiniti. Taj naš prokleti sustav koji omogućuje da državom upravlja volja naroda njima ne odgovara, jer oni čine samo jedan posto »naroda«. Ne možeš donijeti zakone o smanjenju poreza za bogate kad bogati nemaju dovoljno glasova da ih do-vuku. Zato oni istinski mrze demokraciju; jer ona ih stavlja u neugodan položaj najmanje od najmanjih manjina. Zato nekako moraju nadmudriti ili kupiti 50 posto naroda ne bi li dobili većinu koja im treba za to. Nije to jednostavno. Lako je kupiti političare, najprije prilozima za kampanje, a zatim posebnim pogodnostima kad se nađu na dužnosti, a zatim i dobro plaćenim konzultantskim poslovima kad siđu s vlasti. A najbolji način da vaš političar uvijek pobijedi jest davati novac objema stranama, što čini gotovo svaki korporacijski PAC139.Namamiti većinu birača da daju glasove bogataškom kandidatu (ili kandidatima) znatno je teže, no dokazali su da se može. Jedna metoda je postići da mediji ponavljaju tvoje riječi kao da su istinite, a da jedva netko postavi koje pitanje. Već smo vidjeli da je i zastrašivanje djelotvorno. I vjera. Bogati su tako kao pijune dobili tvrdokornu vojsku konzervativaca, desničara i tipova iz Kršćanske koalicije. čudan je to donekle brak, jer bogati većinom nisu ni konzervativni ni liberalni, ni lijevi ni desni, a nisu ni odani kršćanski ni židovski vjernici. Njihova se stvarna politička stranka zove stranka pohlepe, a vjera im je kapitalizam. Ali njima je veliko zadovoljstvo vidjeti kako milijuni siromašnih bijelaca, pa i milijuni ljudi iz sred-139 PAC, Political Action Committee, odbor za političku akciju; to je odbor koji zainteresirane skupine - bile one političke, vjerske, etničke, ideološke ili poslovne, osnivaju radi prikupljanja novca za svoje političke kandidate. TakviSMRT HORATIU ALGERU!167nje klase rado povlače ručicu u glasačkim kabinama za kandidate koji će tu bijelu sirotinju i srednju klasu samo zajebati kad dođu na vlast.Nama je dakle izazov i zadaća naći načine da priđemo tim milijunima radnih ljudi i pokažemo im da je to protiv njihovih interesa. Bio je potreban stečaj Enrona da tisuće njihovih konzervativnih zaposlenika, od kojih mnogi ponosno kažu da su glasovali za Georgea W. Busha i republikance, napokon progledaju. Što mislite koliko će ih na sljedećim izborima glasovati za najboljeg prijatelja Kena Lava? No to je mukotrpan način za izgradnju oporbene stranke. Te, inače dobre, ljude ne treba kažnjavati zato što su pomislili da su Rush Limbaugh i Tom DeLay140 govorili u njihovu interesu. Oni su prevareni i iskorišteni. Ja doista vjerujem da će se oni, kad otkriju trikove poput osiguranja na mrtve kmetove i odbitka na smrt

starijih građana, kad doznaju koliko ih najnovija smanjenja poreza na dobit koštaju u ograničenju usluga i povišenju lokalnih poreza, opametiti i naljutiti, jako naljutiti. A kad shvate da nikad neće postati Horatio Alger i da su to bajke za djecu, odrast će - i pobuniti se - vrlo brzo.140 Rush Limbaugh je poznati voditelj ultrakonzervativnih radijskih kontakt programa. Izrugujući se onim »liberalnim« pretjerivanjima što iritiraju konzervativce, on svojoj publici uspijeva, kombinirajući poluistine i poluau-tentične citate prodati i najčudnije teze zbog kakvih o njemu postoji i popularan pamflet Ala Frankena pod ne baš pristojnim naslovom »Rush Limbaugh je veliki debeli idiot«. Tom DeLay je kongresmen iz (naravno) Teksasa, vođa republikanske većine u Predstavničkom domu i pravi maneken kombinacije naftaštva i desničarenia. (nrev.'l8.Ju-huuu! Dobio sam povrat poreza!George W. Bush Bush Ranch Cravvford, TexasDragi George,Moram priznati da sam, prvi put čuvši o tvom najnovijem smanjenju poreza od 350 milijardi, kao i mnogi Amerikanci počeo misliti: »Evo, opet on pomaže svojim bogatim kompićima.«A onda sam jednoga dana otišao do poštanskog sandučića i uz uobičajene reklame našao ček od svoga izdavača za sve moje knjige prodane prošle godine. I tako sam ja, George, sjedio i zurio u tu brojku na čeku, a zatim dohvatio kalkulator i uzeo zbrajati taj tvoj novi povrat poreza i...O... Bože... George! I MENI JE SVANULO! Aleluja! Hvala ti. HVALA TI! čovječe, pa ja sam te pogrešno procijenio. Mislio sam da si cijelo to smanjenje poreza izveo samo za Cheneva, Kennvja Laya i sebe. Uostalom, ti ćeš od njega ove godine dobiti oko 33.000 dolara, a Dick Cheney će spremiti zgodnih 85.924 dolara. (Cheney će se zapravo nabrati 2004. godine s povratom od 171.850 dolara.)A evo nečega za što se bojim da te nitko neće hvaliti: nisi ti to činio samo za njih; činio si to zapravo za MENE! Sjedio si ti tako zadnjih godinu i pol u Bijeloj kući, a svakoga bi ti tjedna netko dao sažetak loših vijesti: »Dakle, gospodine predsjedniče, nezaposlenost je porasla za više od šest posto, upravo smo ostali bez još dva milijuna radnih mjesta, još17O JU-HUUU! DOBIO SAM POVRAT POREZA!171nas je trinaest zemalja službeno zamrzilo, Texas Rangers imaju najlošije rezultate u Zapadnoj ligi, nitko od vaše rodbine nije ovoga tjedna uhićen... da, a najprodavanija knjiga ove godine još je, ovaj, Bijeli glupani, koja je uglavnom o vama, gospodine i koju je napisao onaj tip što je na Oscarima došao na pozornicu i vikao na vas, našega vođu.« čovječe, baš žalim jadnika koji ti je morao donositi takve vijesti!čovječe, pa ti si imao sve moguće razloge da pozoveš one momke iz Langleva141 i

riješiš me se na način kako je Clinton dao ubiti onih četrdeset i sedam ljudi! Imao bi sve moguće razloge da mi život pretvoriš u živi pakao s poreznim revizijama dva puta godišnje i punim pregledom svih tjelesnih šupljina kad god izađem iz kuće. Sve si to - i još dosta toga - mogao učiniti, a nisi.Nego si rekao svojim savjetnicima za gospodarstvo: »Znate, mogli smo ovaj povrat poreza pogurnuti prošle godine, kad je Mike bio bez novca, pa ga onda ne bi mogao dobiti. Ili smo mogli čekati do sljedeće godine kad bismo mogli na Fox-MSNBC-u pokrenuti toliko glasina o njemu da mu više nitko ne bi kupio ni jednu knjigu ni kartu za kino. No ja, dečki, mislim da je kršćanski to smanjenje poreza dati ove godine, kad Mike zarađuje više nego ja i Chenev ZAJEDNO. Okrenimo se i dajmo ništariji najveći ček koji je ikada vidio!«Ne znam što bih ti rekao, George. Nisi ti ono što sam mislio. Umjesto da me kazniš, ti si svoje srce - i državni račun na dlanu pružio meni. MENI!Kongresna Služba za proračun sve je to zbrojila i očekuje da će federalni deficit za 2003. godinu prijeći 401 milijardu dolara. Samo naprijed, George, srušit ćeš prethodni rekord od 290 milijardi, koji je 1992. godine postavio tvoj tatica. USA! USA! A početkom 2003. Ministarstvo financija predvidjelo je još i veće deficite u idućim godinama, ukupno_ 141 Landev u Vireiniii ie siedište CJA-e. ,.............__više od 44 tisuća milijardu Ali vi ste u Bijeloj kući odlučili ne objaviti te nalaze dok se ne donese novo smanjenje poreza. Bistar potez!Dok iz državnih računa teku potoci crvene tinte kojom se bilježe gubici, nešto od mojih dolara došlo bi vam bolje no ikada. Ali ti ih nisi htio; ti ih nisi uzeo. Kao da kažeš, »Ne, Mike, zadrži svoj novac i potroši ga kako god hoćeš. Nama je dobro, ne brini se. Sljedeća će generacija smisliti neki način da se izvuče iz dugova, pa dakle nemoj poklonjenom konju gledati u zube.« Pravi si prijatelj.Ovaj najnoviji povrat poreza - POVRAT POREZA MIKEA MOOREA! - nevjerojatan je. Ne samo što si smanjio stopu po kojoj ovakvi kao ja plaćaju savezne poreze, s trideset i devet na trideset i pet, nego si uspio čak i ništa ne učiniti za ljude u nižim kategorijama! Nisi lagao kad si rekao: »Moj plan za radna mjesta i rast smanjit će porezne stope svakome tko plaća porez na prihode.« Samo što nisi rekao istinu. Ljudi koji su nekada plaćali deset do petnaest posto i dalje plaćaju deset do petnaest posto. Da, 8,1 milijuna ljudi potpuno si izuzeo od svoga »poreznog rasterećenja«. A zašto i ne bi? To samo znači više novca za one kao što smo ja i ti! Dok će jadnim šmokljanima u donjoj polovici porezne ljestvice ostajati godišnje po sto dolara više, najbogatijih pet posto u banku će nositi golemih 50 posto tvoga smanjenja poreza.Jasno, razumijem ja da zbog svega toga mnogi i trpe, no, čuj, budimo iskreni, netko mora, a zašto bih to bio ja ili ti? Pa što ako to smanjenje poreza bude koštalo pojedine savezne države, kako se procjenjuje, oko tri milijarde u sljedeće dvije godine, a 16 milijardi u sljedećem desetljeću? Velika je ovo zemlja!Recimo, klinci u Oregonu, kojima su škole ove godine zatvorene ranije, jer im je ponestalo novca od poreza. Mogu jamčiti da smo tako mnogo mladih usrećili time

što1172 državnu knjižnicu na Havajima koja se ne može ni otvoriti, jer je nestalo novca iz saveznog poreza? A koga su vraga uopće išli graditi knjižnicu na Havajima? Na Havaje se ide da biste bili vani na lijepom vremenu; ne ideš onamo sjediti pod krovom i čitati knjigu! Svi to znaju! A sigurno si primijetio i vijest o tome kako su većini državnih zgrada u Missouriju naredili da izvade svaku treću žarulju kako bi uštedjeli nakon smanjenja poreza. Svaku treću žarulju? Cendravci. Pa ostaju im još dvije! Zlo mi je od takvih plačljivih priča.čuj, mnogo ima tužnih priča. Sam Bog zna da sam ih i ja doživio i to ne tako davno. Nitko ih tada nije htio slušati, a gle me sada! Znate, nije tako loše ignorirati ljude poput mene kad im je loše. Prije ili kasnije, siromašni se umore od toga što ih ignoriraju pa se odluče obogatiti! Siguran sam da je baš to na umu imao tvoj viši politički strateg Karl Rove kad je rekao da si ti »populist« čija je eliminacija poreza na dividende namijenjena »malom čovjeku«.Vjerojatno najgenijalniji potez u tom najnovijem smanjenju poreza bilo je to što si američkoj javnosti mogao reći: »Pomažemo obiteljima s djecom koja će odmah dobiti olakšice.« Jedini je problem to što ste se ti i republikanci pobrinuli da se iz toga zakona isključi dvanaest milijuna djece čiji roditelji zarađuju između 10.000 i 26.000 dolara godišnje - među kojima i milijun djece u vojničkim obiteljima. Novac je najviše trebao onima koji su najgore prošli. Ali, uostalom, koliko su ti ljudi s niskim zaradama priložili Bushovoj kampanji? Pouka: Želiš li dobiti, moraš i davati.Ali, hej, smanjenje poreza dobio sam JA, JA, JA! I što ću sada s njim? Ti, George, misliš da ću ga ja dobrovoljno reciklirati u naše gospodarstvo pa će onda procuriti i na one manje sretne, jer će dovesti do više radnih mjesta i boljih plaća za njih.A UPraVO ćU tO i učiniti. Ciieli svni vrarpni nnrp7 rlat rn .,,.JU-HUUU! DOBIO SAM POVRAT POREZA!173na nešto što će biti korisno onima što su zapostavljeni, koji mukotrpno rade, a nemaju što pokazati od toga, onima koje šalju da se bore i ginu u tvojim ratovima. Imam ideju za koju mislim da će Ameriku učiniti boljom, graditi bolju budućnost za našu djecu, osigurati da planet na kojem živimo dobije neke izglede da doživi i dvadeset i drugo stoljeće.Kako ću potrošiti novac od vraćenog poreza?George, sav ću taj novac potrošiti da se riješim tebe!Tako je. I zadnji novčić od moga smanjenja poreza kapnut će na tvoju šiljastu glavicu u nadi da ćeš se, kad dođu izbori, naći među nezaposlenima i morati vratiti na ranč. Dat ću najveći zakonom dopušten iznos kandidatu koji ima najbolje izglede da te pobijedi. Dat ću najveći zakonom dopušteni iznos kandidatu za Kongres koji ima izglede da pomogne oduzimanju Predstavničkog doma ili Senata iz ruku republikanaca. Pisat ću ček za čekom i ček za čekom i ček za čekom dok novca od moga povrata poreza ne nestane. Zamolit ću čitatelje ove knjige da mi

pošalju svoje ideje kako najbolje potrošiti vraćeni porezni novac, kao i podatke koje je kandidate u njihovim područjima najbolje podržati. Uspostavio sam web stranice na adresi www.SpendMikesTaxCut.com i zamolit ću ljude da ih posjete i pomognu mi potrošiti tisuće dolara koje si mi dao na to da te izbacim s položaja. Zamolit ću i druge koji mogu bez novca od svoga vraćenog poreza da mi se pridruže i da iskoriste taj novac da vratimo svoju zemlju iz ruku onih koji pokušavaju potkopati sve za što smo se svi zalagali.Nadam se da ti je jasno da ništa od ovdje rečenog nije osobno i da sam ti i dalje zahvalan na daru koji si mi dao. Taj će novac biti dobro utrošen.TvojMichael Moorei9.Raj za liberaleiMA JEDNA zemlja o kojoj bih vam želio nešto reći. To je zemlja kakvoj nema ravne na planetu. Mnogi bi od vas, znam to, htjeli u njoj živjeti.To je vrlo liberalna, slobodna zemlja slobodne misli.Njezin narod mrzi i samu pomisao o odlasku u rat. Najveći dio njezinih muškaraca nikad nije ni pomislio ni o kakvom služenju u vojsci pa se ni sada ne trude prijaviti za novačenje. Mrze oružje i podržavaju sve napore da se ograniči upotreba osobnog vatrenog oružja.Njezini građani odlučno podržavaju radničke sindikate i radnička prava. Oni vjeruju da korporacije nemaju dobre namjere i da im ne treba vjerovati.Većina njezinih stanovnika vjeruje u jednaka prava za žene i protivi se svim pokušajima vlade i vjerskih organizacija koji bi htjeli vladati njihovim rasplodnim organima.U velikoj većini, narod te zemlje o kojoj vam govorim vjeruje da homoseksualni i lezbijski parovi trebaju imati jednake mogućnosti kao i heteroseksualni i da ih se ni na koji način ne smije diskriminirati.U toj zemlji gotovo svatko želi imati najjaču moguću zaštitu koja može osigurati čist okoliš. A odgovornost preuzimaju i osobno time što svakoga dana rade više raznih stvari ne bi li smanjili zagađivanje i otpad.Ta je zemlja tako lijeva da osamdeset posto pučanstva vjeruje u opću zdravstvenu skrb i rasnu raznolikost na sveučilištima.Ta zemlja toliko je voli-ne-ratuj-hipijevska da samo četvr- vieruie da tko uzima drocu mora odmah u176

zatvor - vjerojatno zato što ih je, kao i njihov predsjednik, 41 posto priznalo da su i sami uzeli drogu! A kad je riječ o svetom braku, broj onih koji žive zajedno, a nisu u braku, porastao je za 72 posto u prošlom desetljeću, od čega 43 posto ima djecu.Kažem vam, to vam je tako komunjarsko-pedersko-nastra-na zemlja, da njezina konzervativna stranka nikad ne može nagovoriti više od 25 posto svojih

uobičajenih birača da se u nju učlane, dok velika većina građana same sebe opisuje ili kao članove liberalne stranke ili kao još gore - neovisne ili anarhiste (a ovi potonji samo tako odbijaju svaki izlazak na birališta!)Pa gdje je ta utopija o kojoj vam pišem, ta zemlja liberalno-li-jevih miroljubačkih grlitelja drveća (i kako se onamo što prije preseliti?)Je li to Švedska?Je li to Tibet?Mjesec?Ne! Ne morate ići na Mjesec, jer... jer ste već u njoj. Taj lje-vičarski raj o kojem vam govorim ni manje je ni više nego... Sjedinjene Američke Države!Iznenađeni ste? Ne vjerujete? Napokon ste se uvjerili da mi se rasklimala i zadnja daska u glavi? Nije ni čudno. Teško je zamisliti SAD kao išta drugo osim zemlju kojom vlada konzervativna većina, naciju čiji moralni red određuje Kršćanska koalicija, narod koji kao da je načinjen po kroju svojih puritanskih predaka. Uostalom pogledajte tko je glavni u Bijeloj kući! I koliki ga postotak u anketama ocjenjuje pozitivno!Ali bolna je istina - i najbolje čuvana današnja politička tajna - da su Amerikanci liberalniji no ikad kad je riječ o načinu na koji žive i stajalištima koja zauzimaju o velikim društvenim i političkim pitanjima svoga vremena. A ne morate to vjerovati meni - sve je u anketama, same činjenice i ništa do činjenica.RAJ ZA LIBERALE177Recite to kojem liberalu i on se neće ni naceriti (liberali su se odavno prestali smijati, a u tome dijelom i jest problem), samo će zatresti glavom i ponoviti mantru koju su ih naučili mediji koji su i zainteresirani da ih uvjere da su uvijek i baš svakoga dana u svojim jadnim životima samo gubitnici: »Amerika je postala konzervativna!« Pitajte bilo koga sklonog liberalnim uvjerenjima kako bi opisao svoju zemlju, pa ćete čuti niz gorkih rečenica o tome kako živimo u državi kamioneta i ormara za puške i zastava koje svuda lepršaju. S defetističkim će tonom govoriti koliko će se stvari još pogoršati i pristati na još četiri godine govana koja jedu već četiri (ili četrnaest ili četrdeset) godina.Kad god čuje tu predaju, desnica zacijelo likuje - a zatim je učvrsti i zakuca svakim čekićem kojeg se domogne. Tako je! Amerika podupire rat! Da! Amerika voli svoga Vođu! Da! Cijela je Amerika sinoć gledala Bachelorettel A ako ti nisi u toj cijeloj Americi, samo zaveži i guraj se u onoj telefonskoj govornici s klubom obožavatelja Noama Chomskog, jadni propalico!Razlog zašto se desnica tako agresivno trudi zgaziti svaki znak neslaganja u tome je što znaju onu malu prljavu tajnu koju ljevica ne shvaća: da se više Amerikanaca slaže s ljevicom nego s desnicom. Desnica to zna, jer desničari gledaju brojke, čitaju izvješća i žive u stvarnom svijetu koji je u zadnjih desetak godina sve liberalniji. A oni to ne mogu podnijeti. Zato, kao i tradicionalno svi propagandisti, lažu. Stvaraju suprotnu istinu: AMERIKA JE KONZERVATIVNA. Zatim tu laž tako često bubnjaju da i njihovi politički protivnici počnu vjerovati da je istinita.

Želim da svi koji čitaju ovu knjigu prestanu ponavljati tu veliku laž. A da bih vam pomogao da se oslobodite te navike, dat ću vam jednostavne, neporecive činjenice. Ono što ću vam prenijeti nisu informacije iz nekakvih liberalskih intelektualnih zaklada, sa stranica Peoples Dailyja ni od onih iz Havane178

RAJ ZA LIBERALE179što vuku moje konce (i kojima izvještaje podnosim svaki sat). One su iz tako izravnih i uobičajenih izvora kao što je Gallup i tako američkih kao što je članstvo National Rifle Associatio-na. Ankete su održale organizacije kao što je Harris Poli, The Washington Post, The Wall Street Journal, USA Today, Sveučilište Harvard, Nacionalni centar za istraživanje javnog mnijenja, PBS-ov NewsHour with Jim Lehrer, The Los Angeles Times, ABC News, pa, da, i Fox News (Pun popis izvora anketa pogledajte u bilješkama i izvorima na kraju knjige.)Dopustite da vas upoznam s vašim Amerikancima sljedbenicima:Pedeset sedam posto američke javnosti vjeruje da bi pobačaj morao biti zakonski dopušten u svakom ili gotovo svakom slučaju. Pedeset i devet posto misli da bi o pobačaju trebala odlučivati žena i njezin liječnik, a 62 posto ne želi da Vrhovni sud poništi Roe vs. Wade'42. U stvari, solidnih 53 posto misli da je legaliziranje pobačaja bilo DOBRO za našu zemlju (a samo 30 posto misli da je loše), a punih 56 posto želi da ženina mogućnost pobačaja bude kao sada ili - gle sad - da postane lakša!Nije ni čudno što je desnica izgubila razum - VEćINA AMERIKANACA SU DJECOUBOJICE]Otkad je pobačaj 1973. godine zakonski omogućen, obavljeno je u ovoj zemlji 40 milijuna pobačaja. Svaka treća žena obavit će pobačaj do svoje 45. godine, a od onih koje ga obave, gotovo svaka druga imat će više od jednoga.Što to konzervativcima znači? Znači da žene odlučuju142 Roe vs.Wade je naziv slučaja pod kojim je Vrhovni sud 1973. odlučivao o pitanju smije li žena pobaciti iz socijalnih razloga. Imena Roe i Wade izmišljena su, no »Jane Roe«, postoji; rodila je i dala svoje treće dijete na usvajanje prije kraja suđenja - i nikad nije pobacila. Ona, pravim imenom Norma McCorvev kasnije se deklarirala kao lezbijka, dugo je radila kao savjetnica u klinici za pobačaje, a od 1995. se aktivno bori protiv pobačaja; čak je naknadno pokušala i tražiti poništenje presude pozivajući se na to da je lagala da je dijete začeto silovanjem, ali Roe vs.Wade tako je jak presedan da ga nijedna ozbiljna konzervativna politička snaga u Americi i ne pokušava potpuno srušiti. čak ni sam George W. zasad nije pošao dalje od zabrane vrlo kasnih pobačaja zvanih »djelomičan porod« kakvi su ionako zabranjeni u većini zemalja.(prev.)kada će donijeti život na svijet. Žene u svojim rukama drže tu odluku. Gorka je to pilula za konzervativce; pa tek je osamdeset i tri godine otkad je ženama uopće dano biračko pravo. Dati im moć odlučivanja koji će se od nas roditi - hoooj! To

znači da bi sljedeći Sean Hannity143 mogao curiti u neku kantu za medicinski otpad upravo dok o ovome raspravljamo! Zamislite kako bespomoćnima to čini muškarce s desnice. Mi oplođujemo, a vi ne odlučujete. Tako je to uvijek bilo do prije samo nekoliko godina. Da bi se navikao na promjene višeti-sućljetnih stvari, potrebno je nešto privikavanja.Golemih 86 posto američke javnosti kaže da se »slaže s ciljevima Pokreta za građanska prava«. četiri od pet Amerikanaca kaže da je »važno da studentski korpusi na sveučilištima budu rasno raznoliki.« K vragu, do toga je došao čak i Vrhovni sud Sjedinjenih Država! A više od polovice nas vjeruje da je afirmativna akcija potrebna da bi pomogla onima koji su u prošlosti bili lišeni prilika. Sedamdeset i četiri posto ne slaže se s ovom tvrdnjom: »Nemam mnogo zajedničkog s ljudima iz drugih etničkih skupina i rasa« - u čemu smo ispred Britanije, Francuske, Njemačke i Rusije kad se u tim zemljama postavi isto pitanje. Sedamdeset i sedam posto nas usvojilo bi dijete druge rase, a 61 posto kaže da ima prijatelje ili članove obitelji koji izlaze ili su oženjeni nekim druge rase. A zapravo se u zadnjih dvadeset godina broj rasno miješanih brakova više nego udvostručio, sa 651.000 na 1,46 milijuna.TAKO JE! MI AMERIKANCI BANDA SMO MJEŠAčA RASA I IZDAJICA SVOJE RASE!O, već se čuje ključanje konzervativne krvi, zar ne?A što se dogodilo onima koji su znali gdje im je mjesto i koji su se držali svojih? J. Lo!'44 Evo ti tko je za to odgovoran! Povela je za sobom toliko dobrih bijelih muškaraca. Još malo pa će143 Još jedan od poznatih »konzervativnih« voditelja političkih emisija i komentatora. Dobro ga ilustrira ovaj podatak: kad je Rush Limbaugh spriječen, Hannitv često »uskače« kao njegova zamjena.144 Onima koji ne prate američku estradu možda će biti korisno podsjetimo li da je to jako popularna pjevačica i donekle glumica Jennifer Lopez, koja prema amerirkni rasnni klasifikariii nrinaHa 11 »Hknannamprikanrp« .„^.,.,.,«>.Jjl8o početi imati i djecu, pa nećemo znati kako ih rasno označiti, a dogodi li se to, mogli bismo shvatiti kako je rasa smiješna stvar i početi zajedno raditi na problemima koji su doista važni. A u to, moji prijatelji, ne pripada previše onoga što planira desnica.Osamdeset i tri posto Amerikanaca kaže da je suglasno s ciljevima ekološkog pokreta. Tri četvrtine nas misli da su ekološki problemi ozbiljna ugroza kvaliteti života u Sjedinjenim Državama. Osamdeset i pet posto ih kaže da su zabrinuti zbog zagađenja rijeka i jezera, 82 posto zabrinuto je zbog otrovnog otpada i zagađene pitke vode, 78 posto je zabrinuto zbog zagađenja zraka, a 67 posto brine se zbog oštećenja ozona. Osamdeset i devet posto ljudi sudjeluje u recikliranju, a 72 posto provjerava deklaracije ne bi li izbjeglo kupovanje otrovnih proizvoda, dok bi 60 posto više voljelo da vlada tjera na veće čuvanje energije nego da se poveća

proizvodnja nafte, plina i ugljena. Kad moraju birati između »gospodarskog rasta« i »zaštite okoliša« a da se ne može dobiti i jedno i drugo, Amerikanci biraju zaštitu okoliša. U jednoj je anketi čak dvije trećine republikanaca odgovorilo da bi radije dali glas ekološkom kandidatu nego neekološkom. četiri puta više Amerikanaca vjeruje da ekološke organizacije znaju što je najbolje za okoliš nego što ih vjeruje da to zna vlada.TAKO JE, AMERIKANCI SU EKO-MANIJACI! Oni bi čak preživljavanju neke pjegave ribice dali prednost pred stavljanjem nekoliko dolara tjedno više u džep. Nije li to zabluda? Zar nisu shvatili: ovo je NAŠ planet i s njim možemo raditi što nas je volja! Dajte tim Amerikancima mogućnost da kupe vozila što troše manje goriva (stručnjaci kažu da će hibridna vozila uskoro činiti deset do- petnaest posto američke godišnje prodaje automobila), pa će nagrnuti u autosalone! Pa kamo je krenuo taj naš svijet... naš svijet?RAJ ZA LIBERALE181Devedeset i četiri posto američke javnosti želi da se savezni propisi o sigurnosti provedu na proizvodnji i prometu svih vrsta kratkog oružja - a osamdeset i šest posto želi to čak i ako zbog toga oružje postane skuplje! Sedamdeset i tri posto Amerikanaca želi da provjere budu obvezatne za svakoga tko kupuje oružje. Žele da rok prije kojega ne možete dobiti pištolj bude najmanje pet dana. Vjeruju da biste trebali imati policijsku dozvolu prije no što možete postati vlasnikom takvog oružja, da bi oružje moralo biti osigurano da ga ne mogu rabiti djeca, te da ako ikada istučete svoju ženu ne biste smjeli posjedovati ikakvo vatreno oružje. A u državama kao što je New York žele potpunu zabranu svih pištolja i revolvera.Na izborima 2000. godine, Bradvjeva kampanja za prevenciju nasilja s vatrenim oružjem uspjela je pobijediti devet od dvanaest kandidata sa svoje liste »prljave dvanaestorice« izabranih dužnosnika koje je lobi vatrenog oružja imao u šakama. NRA je te godine potrošila više od dvadeset milijuna dolara, najviše na dvije najviše lovačke države u zemlji - Michi-gan i Pennsvlvaniju - u nadi da će se tamo izabrati guverneri skloni oružju i pobijediti Ala Gorea. A što se dogodilo? Gore je pobijedio u tim državama, a narod Michigana i Pennsvlva-nije izabrao je guvernere koje je NRA označila kao »protivnike oružja«. To se dogodilo dvije godine nakon što su Spencea Abrahama, senatora iz Michigana kojeg je podržavala NRA, pobijedile snage protivnika oružja.NRA više ne dohvaća ni svoje članstvo o kojem je, kad su u Michiganu anketirali članove NRA, tvrtka za istraživanje tržišta iz Lansinga EPIC-MRA otkrila ovo:• 64 posto članova NRA bilo je za obvezatno prijavljivanje prodaje kratkog oružja privatnim osobama:• 59 posto bilo je za propise prema kojima bi se oružje moralo držati nenapunjeno;• 68 posto ih je bilo za ujednačene standarde za domaće i ._,„.......uvozno oružje;182

RAJ ZA LIBERALE183• 56 ih je bilo za zakon prema kojem bi se zahtijevalo da prije kupnje oružja mora proći pet dana;• 55 posto ih je bilo za zabranu velikih spremnika za streljivo.AMERIKANCI ŽELE DA IM SE ORUŽJE OTRGNE IZ HLADNIH MRTVIH RUKU!145 Samo 25 posto od nas ima vatreno oružje. Većina nas zna da smo manje sigurni s oružjem u kući. Zašto? Jer nas je milijun ubijeno vatrenim oružjem od vremena nakon atentata na Kennedvja. Toliko nas ne bi bilo ubijeno ni da smo još petnaest puta vodili vijetnamski rat! To znači da svatko poznaje nekoga tko je ovom ili onom prigodom ubijen vatrenim oružjem. A znate što se događa kad toliko ljudi iz prve ruke doživi tragediju oružanog nasilja - oni na kraju zamrze oružje! A to je većina ljudi u ovoj zemlji.Osam od deset Amerikanaca vjeruje da bi se zdravstveno osiguranje trebalo pod jednakim uvjetima pružiti svima u zemlji. A 52 posto kaže da bi bili spremni plaćati veće poreze ili premije zdravstvenog osiguranja da se to ostvari. Nije ni čudno što želimo nacionalno zdravstveno osiguranje kad po glavi stanovnika već na njega trošimo 4200 dolara godišnje, a zemlje s općim zdravstvenim osiguranjem troše znatno manje: 2400 dolara u Njemačkoj, 2300 u Kanadi, a 1400 u Ujedinjenom Kraljevstvu.DA, AMERIKANCI SU SOCIJALISTI I ŽELE IMATI SOCIJALNO ZDRAVSTVO! Zašto? Jer se i oni razbolijevaju! Tko se ne razbolijeva - i tko ne želi bolje zdravlje? Ne treba tu velike pameti. Toliko je milijuna ljudi doživjelo da im cijela životna ušteđevina ode u dim zbog neke nesreće ili neke strašne bolesti. Tada ih se ne tiče koliko to košta. Žele samo da se to riješi. Dok pripadnici generacije »baby booma« počinju osjećati boli artritisa i ostajati bez jednog ili oba testisa,145 Predsjednik NRA, nekada slavni glumac (Ben Hur) Charlton Heston svojedobno je, tvrdeći da Al Gore sprema zabranu oružja rekao da će mu »oružje moći otrgnuti samo iz hladnih i mrtvih ruku«samo gledaj kako brzo dolazimo do opće zdravstvene skrbi. Jedini razlog zašto je još nismo dobili jest to što svi političari koji joj se protive imaju vrlo izdašne programe privatnog zdravstvenog osiguranja. Teško da su ikada u životu platili neki liječnički račun, pa im ne pada na um da vama omoguće da ih i vi prestanete plaćati. Ima li ičega okrutnijeg, ili veće ironije, od toga da ti viši slojevi, koji nikad ne plate ni novčića za svoje skupe psihoterapije i refleksološke tretmane, ko-munjarama nazivaju one koji samo žele da im se iz maternice ukloni tumor. No, evo, dolazi revolucija i nadajmo se da će ti neosigurani komunjare bogatima zadati takvu glavobolju da im ni cijela boca Advila146 neće odnijeti bol.Šezdeset i dva posto ljudi s kojima živite u ovoj zemlji vjeruje da bi sadašnje zakone trebalo promijeniti tako da se u zatvor šalje manje nenasilnih prekršitelja zakona. Tako je, oni žele da se kriminalci skicu po ulicama! Osamdeset posto ih želi da se češće izriču mjere društveno korisnog rada, a 76 posto ih vjeruje da bi

bilo bolje da kažnjenici budu vani i rade u korist odštete svojim žrtvama nego da budu iza brave. Sedamdeset i četiri posto ih je sklonije uvjetnoj kazni i liječenju nenasilnih korisnika droge.AMERIKANCI SU PREBLAGI PREMA KRIMINALU! Oni su cendravci! A i sami su narkići! Devedeset i četiri milijuna Amerikanaca uzelo je neki zabranjeni narkotik bar jednom u životu. Ne treba se onda čuditi što žele pustiti da narkomani slobodno divljaju!Osamdeset i pet posto Amerikanaca podržava jednaka prava na radnim mjestima za homoseksualce i lezbijke. A šezdeset i osam posto ih želi da se donesu zakoni kojima bi se kažnjavalo svakoga tko provodi diskriminaciju protiv homoseksualnih zaposlenika. Sedamdeset i tri posto je za zakone protiv zločina iz mržnje i zabranu stambene diskriminacije. Pola ih kaže da bi homoseksualni i lezbijski parovi trebali dobiti,146 Advil ie ibuprofen, u nas Doznat kao Brufen.....184

RAJ ZA LIBERALE185jednake pogodnosti kakve uživaju bračni parovi, 68 posto ih misli da bi homoseksualni parovi trebali imati prava iz socijalnog osiguranja, a 70 posto je za prava iz zdravstvenog osiguranja za partnere homoseksualnih partnera. A pola nas ne protivi se tome da homoseksualni i lezbijski parovi usvajaju djecu. AMERIKANCI SU GOMILA MEKUŠACA I PEDEROLJU-BACA! Ova se zemlja pretvorila u pederluk! Vrhovni sud zakonitim je proglasio spolne odnose među suglasnim homoseksualnim osobama. Što nas još čeka? Svećenici pederi!? Kako ćemo postati muškarčinama za sljedeći rat ako nam muškarci počnu toplo gledati na toplu braću? Ne može svatko roditi dijete Davida Crosbvja!147Prema jednoj Gallupovoj anketi iz 2002. godine, 58 posto misli da su radnički sindikati dobra stvar. Jedna anketa sindikalne središnjice AFL-CIO pokazala je da o sindikatima dobro misli 56 posto, a čak i poštena i uravnotežena anketa Fox Newsa (Joooj! Nemojte me tužiti! Ne, nego tužite me!) pokazala je da pola naše zemlje ima povoljne dojmove o sindikatima (a protivi im se samo 32 posto). Znajući da samo 13,2 posto radništva u zemlji pripada nekom sindikatu, mora biti da ta dodatna podrška dolazi od sindikalno neorganiziranih radnika koji bi se u sindikate učlanili kad bi im se pružila takva mogućnost. Povrh svega toga, 72 posto vjeruje da Washing-ton daje premalo pozornosti zaposlenim Amerikancima.Prosječni američki radni čovjek potpuno je izgubio povjerenje u korporacijsku Ameriku: osamdeset i četiri posto ima malo ili nimalo povjerenja u šefove korporacija; 68 posto misli da su ti šefovi manje pošteni i vrijedni povjerenja nego oni od prije deset godina; 52 posto ima malo ili nimalo povjerenja u korporacijsko vođenje računa, a 31 posto ima samo147 Poznata rock glazbenica i proklamirana lezbijka Melissa Etheridge ima sa svojom partnericom dvoje djece začete spermom Davida Crosbvja (onoga iz

supergrupe Crosbv, Stills, Nash & Young sedamdesetih godina). Inače, »To je kao da si rekla da imaš dijete Davida Crosbvja« često je citirana Mulderova reolika iz seriie »The X-Files« (prev.)..................... . .............„_,...................,..........„,.,.............malo povjerenja; 65 posto vjeruje da su potrebne veće reforme korporacijske Amerike, a 74 posto misli da problemi korporacijske Amerike dolaze od pohlepe i nedostatka morala. Oni znaju da su ovi gadovi stalno pokvareni i da na njih treba paziti svakoga pojedinog trenutka svakoga pojedinog dana.AMERIKANCI MRZE GAZDU! Osobito onoga koji šefuje! Vjeruju da bi svatko trebao dobiti svoj dio kolača. Vjeruju da na radnom mjestu ne bi trebali umirati. Vjeruju da se poslodavce mora natjerati na ispravno ponašanje.Kao što vidite, mi živimo u zemlji čiji narod vjeruje u rasnu jednakost, ženska prava, radničke sindikate, čist okoliš, i pošten odnos prema homoseksualcima i lezbijkama. čak i u onom pitanju gdje su Amerikanci konzervativno orijentirani - pitanju smrtne kazne - podrška smrtnoj kazni znatno je pala u zadnjih pet godina (zahvaljujući jednim dijelom i radu onih studenata Northvvestern Universitvja koji su otkrili da u IUinoisu pogubljenje čeka čak jedanaest osuđenika na smrt koji su nedužni). Nekada je više od osamdeset posto javnosti bilo za smrtnu kaznu, sada je taj broj pao na 64 posto. Na pitanje što bi mislili o smrtnoj kazni kad bi bilo zajamčeno da će ubojica s predumišljajem dobiti kaznu koja znači da nikad neće izaći iz zatvora, podrška za smrtnu kaznu pala je na samo 46 posto. To je začuđujući pad podrške jednoj od naj-nastranijih i najokrutnijih djelatnosti naše zemlje, postupku koji se više ne provodi ni u jednoj zapadnoj industrijaliziranoj zemlji na ovom planetu. U stvari, jedna je nedavna CNN-ova anketa pokazala da 60 posto Amerikanaca podržava opći moratorij na sva pogubljenja dok odgovarajući odbor ne prouči primjenjuje li se smrtna kazna ravnopravno.Kako je došlo do toga? Tako što su Amerikanci ljudi dobra srca i aktivne savjesti. Većina ih nikad ne bi poduprla ubojstvo nedužnog ljudskog bića, čak i ako još vjeruju u smrtnu kaznu kao zamisao. Zato ćemo u ne predalekoj budućnosti doživjeti kraj smrtne kazae, Doznaiući kako mi poeubliuie-,I186 mo možda i nedužne ljude, narod više neće podupirati tako riskantne pothvate.Ta dobrota, za koju vjerujem da je u srži većine naših američkih sunarodnjaka, ono je što ih češće navodi na liberalnu stazu nego na onu drugu. Oni ne žele da drugi pate. Oni žele da se svakoga u životu pošteno pusti na miru. Žele da ovaj planeta bude još dugo, da u njemu uživa i njihova praunučad.Konzervativci znaju da je to ona prava Amerika - i u ludilo ih tjera što žive u tako liberalnoj zemlji. Svaki ih dan čujete kako viču u radijskim kontakt emisijama i na Fox Newsu, čujete vrišteće zapjenjene desničare. Jeste li se ikada upitali zašto su tako ljutiti? Hoću reći, poslušajte ih. Svaki dan po cijeli dan provedu pljujući toliko žuči o izdajicama, liberalima, pederima, liberalima, lasicama, liberalima, Francuzima, liberalima - ponekad se uplašim da će se ugušiti svojim vlastitim otrovom pa će netko morati izumiti Heimlichov zahvat za mržnju. Evo nekoliko

primjera iz našeg svetog etera:»O, TI SI IZ SODOME, TREBAO BI DOBITI AIDS I UMRIJETI, SVINJO. ŠTO MISLIŠ? PROBAJ MOŽEŠ LI ME TUŽITI, SVINJO. NEMAŠ NIŠTA BOLJE NEGO DA ME VRIJEđAŠ? AKO NEMAŠ ŠTO DRUGO RADITI, IDI, ŽDERI KOBASICU I UGUŠI SE NJOME.«- Michael Savage»JEDINO ŠTO (liberali) ZNAJU JEST VRIJEđATI KRŠćANSTVO, A ŽIDOVSTVO IM JE DOBRO, JER SU IM MOZGOVI IZOPAčENI, JER LIBERALIZAM NIJE FILOZOFIJA, NEGO MENTALNI POREMEćAJ«- Michael Savage»BOG KAŽE: 'ZEMLJA JE VAŠA. UZMITE JE, SILUJTE JE. VAŠA JE'«- Ann Coulter»MORAMO POGUBITI LJUDE KAO ŠTO JE JOHNRAJ ZA LIBERALE187WALKER148 DA BISMO FIZIčKI ZASTRAŠILI LIBERALE, DA BISMO IH NATJERALI DA SHVATE DA SE I NJIH MOŽE UBITI. INAčE ćE SE PRETVORITI U OTVORENE IZDAJICE!«- Ann Coulter»TREBALI BISMO OKUPIRATI NJIHOVE ZEMLJE, POBITI NJIHOVE čELNIKE I OBRATITI IH NA KRŠćANSTVO!«- Ann Coulter (o teroristima 11. rujna)»REćI ćU VAM: KAD MICHAEL MOORE KAŽE DA JE OVAJ PREDSJEDNIK NELEGITIMAN PREDSJEDNIK, ON PRELAZI GRANICU, PRELAZI GRANICU... PRELAZI GRANICU U PRAVU ANARHIJU.«- Bili O'Reilly»TOčNO JE, KAD SI SIROMAŠAN I NE MOŽEŠ SI PRIUŠTITI DOBROG ODVJETNIKA, TVOJI SE IZGLEDI DA ćEŠ ZAVRŠITI U ZATVORU PENJU NEBU POD OBLAKE. ALI, ZNAŠ ŠTO? TIM GORE PO TEBE!«- Bili O'Reilly»FEMINIZAM JE IZMIŠLJEN DA BI SE NEPRIVLAčNIM ŽENAMA OMOGUćIO LAKŠI PRISTUP GLAVNIM TOKOVIMA U DRUŠTVU.«- Rush Limbaugh»VI NA LJEVICI, NIJE VAS BILO U DOBA HLADNOG RATA, NEMA VAS SADA. AKO VAS IKADA PO-SLUŠAMO, SVI ćEMO SE KLANJATI NEKOM DIKTATORU NEGDJE DRUGDJE«- Sean Hannitv148 John Walker Lindh poznat je kao »američki taliban«, Amerikanac koji je prešao na islam i pridružio se talibanima, a zarobljen je i poslije ranjen u jednoj akciji gušenja pobune zarobljenih talibana u nekoj afganistanskoj špilji. Poslije su mu sudili i nakon sudske nagodbe i priznanja dijela krivnje osuđen je na dvadeset godim »a&PIB«......

188

»ONI SU BANDA KUKAVICA BEZ SRCA I MUDA« - Sean Hannitv (o ljevičarima u Hollywoodu)»KANADA JE LJEVIčARSKI SOCIJALISTIčKI INVALID. KAKVI SU NAM TO ONI PRIJATELJI?«- Sean HannitvJedan sam dan razgovarao s glumcem Timom Robbinsom -koji je česta meta desničarskih ratobornih blebetanja - a on mi je rekao: »Kako to da su tako bijesni i ljuti cijelo vrijeme kad već drže i Bijelu kuću i Senat i Predstavnički dom, Vrhovni sud, Wall Street, sve kontaktne emisije na radiju i tri od četiri kablovska kanala s vijestima. Dobili su rat, dobili su smanjenje poreza, a njihovoga glavnog zapovjednika povoljno ocjenjuje sedamdeset posto! Pomislio bi da će biti zadovoljni, a nisu.«I uistinu se doima bolesnim kad nisi zadovoljan dok u rukama držiš gotovo sve. Zamislite kako bismo se mi ponašali kad bi Jesse Jackson bio predsjednik, kad bi liberalni demokrati držali oba doma Kongresa, kad bi Mario Cuomo i Ted Kennedv sjedili u Vrhovnom sudu, a The Nation imao najveći televizijski informativni kanal. čovječe, pa bili bismo u sedmom, ne, u osmom nebu i u našim bi se glasovima čula radost, a na licima bi se vidio osmijeh.A onda sam shvatio. Desnica je tako uznemirena baš zato što zna da je u manjini. Oni znaju da se Amerikanci u duši ne slažu s njima i da se nikad i neće složiti. Kao i većina ljudi, Amerikanci ne žele biti s ljudima punim mržnje i zlovolje. I to je razlog zašto su ovi ljudi toliko bijesni - oni znaju da su vrsta koja izumire. Oni znaju da uskoro komadi i manjinci i pederi preuzimaju državu pa nastoje učiniti što više štete prije no što njihova politička vrsta izumre. Njihovo je zavijanje zavijanje psa što krepava i oni skviče kao što su morali skvičati dinosauri u svojim posljednjim danima. Umjesto da se borimo s njima, trebali bismo ih žaliti.Naravno, vprina sp Amprikanara n<=> hi na7vala »lihpra-RAJ ZA LIBERALE189lima«. U ova dva desetljeća, to je postala najprostija riječ u američkoj politici. Dovoljno je da neki republikanac svoga protivnika obilježi kao »liberala«, pa bi to trebalo biti kraj toga jadnika. Pridonijelo je tomu i to što su liberali poslušno odgovarali na njihove karte, najprije tako što su sami prestali rabiti tu riječ, a zatim i tako što su se nastojali ponašati što manje liberalno. Liberali se ponašaju i glasuju tako konzervativno da je to dovelo do nove definicije riječi »klimavac«.Zato Amerikanci nerado glasuju za liberale. »Liberalni vođa« njima se često čini kao oksimoron - pa liberali ne vode, oni slijede. Konzervativci su pravi vođe. Oni imaju hrabrost koja dolazi iz uvjerenja. Oni se ne svijaju, ne lome se, nikad ne popuštaju. Neumorni su na putu prema svojim idealima. Neustrašivi su i nikome ne daju da im uvali svoja sranja. Drugim riječima, oni doista u nešto vjeruju. Kada ste zadnji put naišli na nekog liberala ili demokrata koji se drži nekoga načela samo

zato što je ono ispravno?Zato većina Amerikanaca nema povjerenja u liberale. Nikad ne znaš na koju će se stranu okrenuti. S republikancima i konzervativcima bar znaš da je ono što vidiš ono što ćeš dobiti, a u ovim strašnim vremenima takvo je pouzdanje milijunima ljudi utješno.Drugi je problem i to što mnogi liberali nisu jako zabavni i ni u kom slučaju ne izgledaju kao da se dobro zabavljaju. Tko bi se s takvima htio družiti?Ali Websters Collegiate Dictionary ovako definira tu riječ: »koji nije umno uzak ni stisnut; koji nije sebičan« i »koji se ne da vezati pravovjernim dogmama ni uobičajenim formama u političkoj i vjerskoj filozofiji; neovisnih stajališta; nekonzervativan; sklon velikoj slobodi u institucijama i provedbi vlasti...« Liberalan se također definira kao plemenit »i podrazumijeva širinu duha pri davanju, prosuđivanju, djelovanju itd.«A upravo tako većina Amerikanaca u ovo doba misli, djeluje i ponaša se. Iako neće izreći samu riječ, oni su živi primjer liberala u svakodnevnoj riječi i djelu. Jednako kao što će veći-190 na slobodnih i mislećih žena danas za se teško izreći riječ »feministica«, njihova su djela glasnija od toga što nema etikete, a one su upravo to, feministice.I zato se nemojmo dati zadržati nazivljem. Većina Amerikanaca riječi ne pristupa prema etiketama nego prema zdravom razumu. Većini Amerikanaca jednostavno je razumno da se zrak i voda ne bi smjeli upropaštavati, da vlada nema razloga zavirivati u nečiju spavaću sobu i genitalije, da nije dobro ljudima oduzimati mogućnosti samo zbog pigmentacije njihove kože. Amerikanci to ne određuju kao politička pitanja nego kao osnovnu logiku. Iako takav stav može zapravo biti i školski primjer »liberalnog«, zašto ne bismo na to počeli gledati i tu kulturnu promjenu opisivati u posve novom svjetlu?Počnimo od ovoga: Neka nova većina zdravog razuma vlada zemljom. Je li zdravorazumski da 75 milijuna ljudi veći dio prošlih dviju godina, a možda i cijelo to vrijeme nema zdravstvenog osiguranja? Naravno da nije; to je nerazumno. Je li razumno pustiti da samo pet tvrtki drži sve vodeće izvore informacija i vijesti u Americi. Apsolutno ne. Je li razumno pobrinuti se da svatko ima posla i zarađuje plaću od koje može živjeti? U to se možeš kladiti - to je jako razumno.Tko razuman ne bi bio za to? Moramo uspostaviti plan za zdravi razum i početi preuzimati vlast. Mala skupina desničara koji danas upravljaju većinom segmenata našeg života ne-razumska su - i nerazumna - manjina. Oni u ovoj zemlji ne predstavljaju veliku većinu.Možda sada mislite: »Da, ali ako je tako, kako to da Busha u anketama tako dobro ocjenjuju?«Meni je odgovor na to jednostavan. Amerika je napadnuta. Poginulo je više od tri tisuće ljudi. U ljudskoj je naravi da se, kad budete napadnuti, okupljate oko vođe - tko god taj vođa bio. Visoke ocjene Bushu nisu potpora njegovoj politici. One su reakcija prestrašene zemlje koja i ne može drugo nego po-,. držati čovieka kaiemu

ie zadaća da ie zaštiti. Amerika se niieRAJ ZA LIBERALE191zaljubila u Busha - više je to nešto kao »voli onoga s kim si (prisiljen biti)«.Opet to kažem: Većinska potpora ratu u Iraku pojavila se tek nakon što je rat počeo. Prije rata, većina je Amerikanaca govorila da ne bismo trebali napasti Irak ne bude li potpore i sudjelovanja svih naših saveznika i Ujedinjenih naroda. No kad je rat počeo, prosječni je Amerikanac htio poduprijeti vojnike i htio je da se vojnici vrate živi. Uostalom, pa onamo su poslana njihova djeca. Što bi drugo i mogli reći anketaru na telefonu kad je u opasnosti njihov sin ili kći ili djeca njihovih susjeda?Potpora Bushu zapravo je vrlo mala. Gospodarstvo je u govnima. Ljudi se svakodnevno muče. A nema načina da Bush istodobno zadovolji i njih i svoje bogate pajdaše. Iako američki građani vole svoju zemlju i žele joj pomoći, ako nemaju.posla - i to takvoga da mogu plaćati sve račune - to će im biti na umu na dan izbora.Zato se ohrabrite. I pogledajte oko sebe. Živite u zemlji punoj naprednih, liberalno nastrojenih ljudi dobra srca. Busajte se u prsa - pobijedili ste! Pobijedili smo! Optrčimo sada svoj počasni krug i bacimo se na posao popravljanja štete od Velikog ispada - onoga da u zemlji ljevičara desnica drži sve. Oni nisu predstavnici volje naroda, a to se mora promijeniti. Počnite se ponašati kao pobjednici, što i jeste, i položite pravo na zemlju koja je istinski naša.10.Kako razgovarati s konzervativnim šogoromL/OBRO VAM JE poznat taj prizor. Večera za Dan zahvalnosti. Cijela šira obitelj opet se okupila oko stola da bi svima bilo ugodno uz dobru hranu. Brusnice su zrele, ptica je debela, a onaj vaš šogor na drugoj strani stola opet počinje. »Bushovo smanjenje poreza vratit će ovu zemlju na put prema blagostanju!« U sobi zavlada neugodna tišina, a netko pokušava promijeniti temu. Šogor, sveznalica koji je dobar prema vašoj sestri, ali je inače antipatična guzica od čovjeka, nastavlja svoje. Prolazi uobičajenu litaniju: »previše je gotovana na socijalnoj pomoći«, »afirmativna akcija je preokrenuta diskriminacija«, »trebalo bi graditi više zatvora i izgubiti ključeve«. Na kraju, vaša sestrična Lvdia, koja je za praznik došla kući s Antioch Collegea149 više to ne može podnijeti i nazvat će ga rasistom i glupanom. Odjednom bakin fini začinjeni pire na sve strane leti preko stola poput američkog projektila nekoga sunčanog jutra u bagdadskom stambenom naselju - a lijepo i toplo okupljanje obitelji i prijatelja pretvara se u kulinarsku verziju CNN-ove polemičke emisije Crossfire.Priznajmo, svaka obitelj ima bar po jednog desnog reakcionara i tu nema pomoći. Statistički je sigurno da će na svaka dva liberala biti jedna osoba nostalgična za danima Stroma Thurmonda i vremenima kada zakon nije smatrao silovanjem kad te siluje netko s kim si izašla.Imam dojam da sam se u proteklih godinu dana susreo s većinom takvih. Mnogi su mi napisali duga pisma puna stra-

149 Poznati privatni humanističkih fakultet osnovan 1852. u Yellow Springsu u Ohiu. Danas u sustavu Antioch Universitvja ima pet kampusa u četiri države. Antioch je poznat po otvorenosti, eksperimentalnosti, liberalnosti i velikom194 sti kakva se rijetko vidi s naše strane političke ograde. Neki me zaustavljaju na ulici i pokušavaju uvući u neki oblik vruće rasprave. Nekoliko sam puta takve pitao bi li sa mnom sjeli i popili kavu (iako ja i ne pijem kavu, a oni su je već očito popili previše). Ne upuštam se u raspravu s njima nego ih slušam kako bijesne i divljaju o Bushu, liberalima, onima s ručnicima na glavi150 i kraljicama socijalne pomoći151. Iz njih izlaze impresivne kićene govorancije. Njihove litanije o mukama koje prolaze duge su i sve zvuče primjetno jednako, kao da sve svoje argumente izvlače izravno iz »Conana barbari-na«. Neće se zadovoljiti ničim manjim od oslobađanja svijeta od onih pretjerano sućutnih multikulturalaca, gdje god se ti pederi seksali.No slušate li dovoljno dugo i pozorno, čut ćete iz daljine njihove slabašne pozive u pomoć. Jasno se vidi da ih sve muči ista bolest koja ih polako tjera u ludilo. Oni su u samoj svojoj srži, jako, JAKO uplašeni. Uplašeni su jer, na kraju, ništa ne znaju. Nemaju pojma o većem dijelu svijeta koji okružuje njihov svijet. Nemaju pojma kako je to biti crn ili beznadno siromašan ili htjeti poljubiti nekoga svoga vlastitog spola. To ih temeljno neznanje vodi do potpunog i stalnog stanja straha. Taj se strah brzo počne pokazivati kao mržnja, koja s vremenom povede na vrlo mračno mjesto. Obuzme ih želja da uistinu nanesu štetu ostalima, ako već ne svojim rukama (obično su previše uplašeni da bi to učinili sami), onda tako da za njih to učini država: »ODUZMITE IM FINANCIRANJE! UKINI-TE IM RADNA MJESTA! POGUBITE TE GADOVE!«Ta mržnja prestaje biti samo politička i postaje osobna, znat će to svatko tko je ikada bio u braku, rodu ili susjedstvu150 čovjek s ručnikom na glavi (towelhead) je pogrdni izraz za muslimane, osobito popularan nakon 11 rujna.151 Kraljica na socijalnoj pomoći (vvelfare queen) je izraz za žene koje kao samohrane majke dobro žive od socijalne pomoći pa im se navodno isplati rađati još i još djece. Obično se kao stereotip navodi crnkinja s petero do desetero djece, svako od drugog oca, koja doznake i bonove socijalne pomoći pretvara u luksuznu robu ili alkohol i drogu, pa se i ne trudi raditi.KAKO RAZGOVARATI S KONZERVATIVNIM ŠOGOROM195s nekim takvim ili ga imao za šefa. Nije lako kad ti svaki dan počinje s neizbježnom mržnjom prema svakome drugom.Ne znam ni za kakvu terapiju za tu bolest; farmaceutske kompanije nisu razvile nikakav lijek za taj bijes u konzervati-vaca. (Farmaceutskim su kompanijama ti republikanski birači i potrebni da bi se osigurale kako ih se nikad neće obuzdati propisima; zato im je u interesu da ti bijesni bijeli momci nikad i ne budu izliječeni.)čvrsto vjerujem da se mnogima od ovih konzervativaca može pokazati u čemu

griješe. Može ih se potaknuti da na drugi način razmisle o temama koje nas se tiču, da ih vide u novome svjetlu koje ih neće ni ugroziti niti im oduzeti one temeljne vrijednosti koje su im tako dragocjene. Vjerujem da su mnogi izgubljeni u svome bijesu i da se njima manipulira-' lo pomoću propagande smišljene da im uzavre krv. Poslovni, vjerski i politički harambaše znaju gdje treba pritisnuti da se ljudi koji su inače pristojni i dobronamjerni nađu na njihovoj strani.Mislim da postoji način da se to preokrene i da se taj vaš šogor preobrati.Vi ćete možda reći: »Hej, čekaj malo... Nije meni do misionarskog rada! Neću ako zbog toga moram poći među te kretene!«No želite li doživjeti promjenu, pravu, trajnu progresivnu promjenu - još za svoga života? Ne želite li podmetnuti nogu tom navodno konzervativnom pokretu koji naš Kongres inficira tolikim republikancima? Zar se ne želite malo zabaviti?Ne govorim o tome da se promijene umovi onih krajnje zadrtih. Ne govorim o preobraćanju luđačke desnice. Oni su stupili već predaleko. A, ruku na srce, i premalo ih je da bismo se zbog njih brinuli.Govorim o ljudima koje poznajete i čak i volite. Oni se dobro skrbe o svojoj djeci, dobro održavaju svoje kuće, uvijek dobrotvorno rade u crkvi - a uvijek, da to ne možeš povjerovati - glasuJM.mjePMhUJkMlC.e....TQ...ie..neshvatliivo. Ako se on ,196 čini da je dobričina, zašto se svrstava sa strankom Atile, biča Božjega?Evo moje teorije: Ne vjerujem da su ti ljudi doista republikanci. Oni se samo služe jednom riječju, jer su čuli da ta riječ asocira na tradiciju, zdrav razum i štednju. Zato su na sebe stavili tu etiketu. Uostalom, tko je prvi republikanac za kojeg ste čuli u nastavi povijesti? Pošteni Abe Lincoln - onaj koji je stekao pravo da bude i na novčiću od jednog centa i na novčanici od pet dolara! A na njegovo ste ime u školi dobili i slobodan dan.Ti su ljudi u stvarnosti Republikanci Samo Po Nazivu (RSPN). Postavite im nekoliko pitanja: Želite li čist okoliš? Biste li živjeli u istoj četvrti gdje ima i crnaca? Vjerujete li da rat može biti rješenje naših nesuglasica s drugima? Najčešće vam neće dati standardne republikanske odgovore. Imam prijateljicu koja se smatra republikankom, ali kad je pitam bi li žene trebale biti plaćene jednako kao muškarci, odgovori: »Trebalo bi nas plaćati više!« Kad je pitam treba li dopustiti odlaganje otpada u jezero blizu mjesta gdje živi, ona me podsjeti da je članica upravnog odbora lokalnog prirodnog rezervata. A kad joj postavim pitanje kako se drži njezin investicijski fond otkad se riješila »onoga lažljivca Clintona«, odgovori mi »Ne pitaj«.Ja joj onda kažem: ako je Bush nasukao gospodarstvo, što te košta nebrojene tisuće dolara, ako republikanci žele olakšati bacanje govana u vaše jezero, ako misliš da bi trebala imati ista prava kao muškarci - zašto se onda zaboga zoveš republikankom?!»Jer će mi demokrati povećati porez,« odgovara ona odmah.To je mantra RSPI-a. Iako ti navodni republikanci ne vjeruju baš jako u veći dio republikanske platforme, a znaju i da će republikanci mnogo toga u njihovim životima učiniti jadnijim, drže se republikanskog naziva samo zbog jedne stvari:

misle da im demokrati žele oteti mukotrpno zarađen novac.KAKO RAZGOVARATI S KONZERVATIVNIM ŠOGOROM197Kao što sam već rekao, ja vjerujem da živimo u zemlji s liberalnom većinom, no želimo li postići cilj, velike trajne promjene, moramo na svoju stranu dovesti nekoliko milijuna tih RSPI-a. Oni nas čekaju, spremni su preskočiti ogradu - samo što traže da sa sobom smiju ponijeti svoj novac.Smislio sam nekoliko prijedloga kako povećati našu većinu tako što ćemo potražiti zajednički jezik sa svojim prijateljima i rođacima koji su RSPI. Za neke od tih načina morat ćete malo zaboraviti na svoj ponos. Uvjeren sam da će mnogi proraditi. Vrijeme je da konzervativnoj desnici otmemo one nepresušne izvore potpore koju već predugo uživa.Ako ništa drugo, poslušate li moje savjete doći ćete do znatno mirnijih večera za Dan zahvalnosti.1. Prvo, i prije svega, uvjerite svoje konzervativne prijatelje i rođake da ne tražite njihov novac. Ne želite da oni zarađuju manje niti da ostanu bez novca koji imaju. Bez oklijevanja im kažite da znate da oni vole svoj novac, a vama to nimalo ne smeta, jer i vi volite svoj (samo što je to nešto drukčija vrst ljubavi).2. Drugo, svaka politička rasprava mora biti o njima i za njih. Oni sve odluke temelje na pitanju »hoće li to MENI biti korisno?« Umjesto da se borite protiv takve egocentričnosti, vi joj se pridružite, prihvatite je i nastavite je pothranjivati. Da, reći ćete im, to je dobro VAMA! Konzervativac živi stalno u prvom licu jednine - JA, MENE, MOJE - a tim jezikom zamjenice (u prvom licu) morate govoriti želite li da vas čuju.3. Pođite na put do konzervativčeva uma. Na taj se mračni kontinent morate uputiti želite li da preobraćanje bude uspješno. U konzervativnom ćete umu naći strah. Strah od zločina. Strah od neprijatelja. Strah od promjene. Strah od ljudi koji im nisu potpuno slični. I, naravno, strah od gubitka novca na nešto. Onoga što ne vide (a rasno miješani......._..narovi np •rrvp 11 niiViovoi retvrti^ hoi<=> sp Alfn ih np mooni .198

dodirnuti (a tristo godina ropstva bilo je davno), ne mogu shvatiti zašto su stvari takve kakve jesu. Ako to ne mogu onjušiti (a u njihovom dijelu grada nema industrijskih spalionica), mislit će da je planet u dobrom stanju.4. Poštujte ih onako kao što biste i vi željeli da poštuju vas.Mi od njih tražimo da budu pristojni i da se pobrinu i za nešto drugo, a ne samo novac. Ako i sami nismo pristojni, osobito načinom kako se držimo prema njima i razgovaramo s njima, što onda tražimo od njih? Da postanu kao mi? Nadam se da ne.5. Recite im što vam se u konzervativaca sviđa. Budimo iskreni. Znate da i u konzervativaca ima mnogo stvari koje i sami volimo i u koje i sami vjerujemo - iako to ne bismo ni na mukama javno priznali. Priznajte ih svome konzervativnom

šogoru. Recite mu da se i sami bojite da biste mogli postati žrtvom zločina i želite spriječiti da se zločinci izvuku. Recite da ćete, bude li Amerika doista napadnuta, prvi poći braniti nezaštićene. Recite im da ni sami ne volite gotovane, osobito onoga cimera s faksa koji nikad nije ni prst pomaknuo i koji je sobu pretvorio u svinjac.On će shvatiti da ste, na neki način, i vi slični njemu.Recite mu da se u konzervativce čovjek može pouzdati. Kad nešto treba popraviti, zar nećete pozvati onu seljačinu od svoga šogora? Sami ne znate popraviti baš ništa - a ne može to ni itko od vaših liberalnih prijatelja. A kad trebate posao, tko će vas zaposliti? Konzervativac koji ima tvrtku, baš on. Nećete valjda posao tražiti od onoga svoga drugog, liberalnog šogora zabušanta. A treba li tko premlatiti onoga nasilnika koji se baš ustremio na vas, sigurno nećete zamoliti svoga ujaka iz Unitarne crkve da vam to učini. Nikad ne znaš kad će ti zatrebati taj tvoj rođak konzervativac.Konzervativci su organizirani, ne kasne, djelotvorni su, ,.,........uredni i predvidljivi. Sve su to dobra svoistva i odlike, iKAKO RAZGOVARATI S KONZERVATIVNIM ŠOGOROM 199rado bismo i sami bili više takvi. Hajde, priznajte - kamo nas vodi što smo neorganizirani, nedjelotvorni, šlampavi, nepredvidljivi i što uvijek kasnimo? Nikamo! Priznajte tom nominalnom republikancu ono što jest pa će pozornije saslušati ono što ga čeka.6. Priznajte da je i ljevica znala griješiti. Joj! Nije to lako. Znam, jebiga, nismo mi ti koji se trebaju ispovijedati! No priznaš li ponekad da si pogriješio, bit će i onome drugom lakše razmisliti u čemu griješi. Tako ćete i vi ispasti ljud-skiji i manje gnjavatorski. Cijela sam dva dana ovdje sjedio i zurio u računalo dok se na kraju nisam uspio prisiliti da ovdje nastavim, no evo početnog popisa onoga u čemu griješimo:• Mumia je vjerojatno ipak ubio onoga momka.152 Tako, sada sam i to rekao. To ne znači da on nema pravo na pošteno suđenje ni da treba biti pogubljen. No to što mi ne želimo da se ni njega ni ikoga drugog pogubi, napori da se njega obrani zanemarili su činjenicu da je on doista ubio tog policajca. Nimalo to ne umanjuje rječitost njegovih tekstova i komentara niti važno mjesto koje on sada drži na međunarodnoj političkoj pozornici. No on je vjerojatno ubio tog momka.• Droge su zlo. One te sjebu, uspore te i sruše ti svakodnevnu egzistenciju. Neka me Nancy Reagan poljubi u guzicu, no ipak bi trebalo »samo reći ne«.153152 Mumia Abu-Jamal (izvornim imenom Wesley Cook) bio je član Crnih pantera, novinar i voditelj radijskih emisija koji je često policajce prozivao kao rasno pristrane. Nakon više policijskih uznemiravanja u jednom je uličnom okršaju došlo do pucnjave u kojoj je Mumia ranjen, a policajac Daniel Faulk-ner ubijen. Mumia je tvrdio da ga je ubio netko drugi; policajac doista nije ubijen Mumijinim pištoljem nego nekim drugim. Suđenje je bilo opterećeno brojnim propustima; Mumia je 1982. osuđen na smrt, a kazna ni do danas nije izvršena ni poništena. O slučaju se jako lome koplja. Michael Moore je 1995. godine potpisao jednu javnu peticiju koja

je upozoravala na propuste u suđenju, (prev.)153 Nancy Reagan, žena Ronalda Reagana pokrenula je veliku kampanju . projkdroga s parc>km;i»S,aroQ jeci ne« (Justjair. Np)2OO • Muškarci i žene jesu različiti. Mi nismo istoga spola. Moram li vam to pokazati pomoću crteža? Tako smo načinjeni - bilo prirodno ili društveno - da imamo svoje posebne hirove, želje i navike. Jedini je problem postići da ti hirovi ne budu previše neugodni onom drugom spolu. Primjerice, jako je malo žena koje će izvući pištolj i ubiti nekoga na ulici. Izgledi da će vas večeras dok se budete vraćali s posla na ulici napasti neka žena otprilike su jednaki ništici. Takav je hir specifičan za moj spol. Tako će vrlo malo muškaraca uopće i pomisliti da napravi krevet. Zašto uređivati krevet? Tko će ga vidjeti? Zašto štitimo krevet od nekoga tko ga neće vidjeti dok smo mi na poslu?• Doista nije pametno održavati spolne odnose prije osamnaeste godine. Dobro, možda sam to ja ljubomoran jer sam morao čekati do trideset i druge. Bez obzira na to, cijena tinejdžerskog seksa prilično je visoka: neželjene trudnoće, zaraze i to što će ti jedno uho postati veće od drugoga kad te za njega vuku prema vratima kad se njezini roditelji prerano vrate kući. Kome to treba? A ako je moguće, nitko danas ne bi trebao imati djecu prije no što zađe duboko u dvadesete ili tridesete. U gospodarstvu koje se temelji na tlaci nema načina da kroz to prođete bez velike boli i patnje.• MTV je sranje. Gledanje glupavih prikaza žena, nasilja i glumaca serije The Real World154 koji su i sami gledali previše epizoda serije The Real World najgori je mogući način da provedeš popodne. Bolje je upustiti se u tinejdžersko seksanje, a zatim zajedno pročitati koju knjigu.• Zobene pahuljice nisu zdrave. Pune su šećera i masti. Jedno je istraživanje pokazalo da mnoge marke zobe-154 Tko je pošteđen od MTV-a možda neće znati da je to »reality« serija u kojoj su sudionici »osuđeni« na zajednički život cijele jedne sezone na nekom ( \KAKO RAZGOVARATI S KONZERVATIVNIM ŠOGOROM 2O1nih pahuljica po obroku sadrže više zasićenih masnoća i šećera nego pet čokoladnih kolačića ili kriška torte od naranača i mrkve. Vegetarijanstvo je nezdravo. Ljudima su potrebni proteini i to u velikim količinama. Dosta tih klica, daj mi veliki odrezak.• Sunce je zdravo. Koži je potrebno bar deset minuta izravnog sunca da bismo dobili toliko potrebnu dozu vitamina D. Prestanite trackati toliko zaštitnih krema po djeci. Ako ste uistinu zabrinuti zbog ultraljubičastih zraka i raka kože, upitajte se: »Kada sam ja ono zadnji put bio na Greenpeaceovom sastanku i pomogao da se stvari poboljšaju?«• Ljudi koji čine nasilne zločine trebaju biti iza brave. Opasnima nije mjesto vani, na ulicama. Istina, njima je potrebna pomoć. Da, treba im rehabilitacija. Da trebali bismo naći načine da se smanje temeljni uzroci kriminala. Ali nitko vas nema pravo

napasti ili opljačkati i ako se ne možete natjerati da pokažete bar nešto bijesa na one koji vam žele nanijeti zlo, većini ćete normalnih ljudi izgledati kao slabić ili budala. Zapravo, ja bih vas odmah napao.• Vaša djeca nemaju pravo na zaštitu povjerljivosti i bolje vam je da pripazite čime se ona bave. I sada, dok ovo čitate, ona nešto čine. Što? Vidite, nemate pojma! Odložite knjigu i ravno u dječju sobu!• Nisu svi sindikati dobri; neki su zapravo baš loši. Nagovorili su svoje članstvo da se priključi programima 401(k) svojih kompanija, a onda - puffl - novac je nestao. Prihvatili su desničarski nacionalizam i pretvorili »Kupujmo američko« u rasistički pokret. Postoje dva dobra sindikata: SEIU (Service Emplovees International Union) i UE (United Electrical, Radio and Machine Workers of America). Javite im se ako se želite organizirati na radnom miestu, a ako vam treba ooćenita oodu- „.,..2O2 ka o organizaciji sindikata, pogledajte na www.aflcio.org/ aboutunions/howto/. Ako pripadate nekom od onih lijenih i nedjelotvornih sindikata koji spavaju u istom krevetu s upravom ili Bushom, vi lijepo mrdnite dupetom, pođite na sljedeći sindikalni sastanak i kandidirajte se za neku funkciju.• Terenci s pogonom na sva četiri kotača nisu sami po sebi zlo; zlo je činjenica da troše toliko goriva, da su konstruirani kao ubojiti strojevi i da ih vuppiei voze po gradu. Većina terenaca jednostavno je strašno neudobna.• Povratak prirodi glupa je zamisao. Priroda ne želi da joj vi budete blizu. Zato je priroda stvorila gradove: zato da vi od nje ostanete što je dalje moguće.• Bili O'Reillv ponekad kaže nešto pametno. On se protivi smrtnoj kazni, on govori za zaštitu djece i protivi se sporazumu NAFTA. Dobro, i dalje je govnar, ali i govnar ponekad može biti u pravu.• Previše nas svisoka gleda na vjeru i misli da su vjernici praznovjerni ignoramusi iz petnaestog stoljeća. Griješimo, a oni imaju jednako pravo na svoju vjeru kao i mi koji nismo nijedne vjere. Ova je bahatost glavni razlog zašto će se niže klase uvijek držati republikanaca.• Mi o stvarima govorimo previše preosjetljivo. Kao da smo izumili svoj vlastiti jezik - a on vraški ide na živce svakoga tko nas pokuša slušati. Bacite te frazetine političke korektnosti, prestanite biti tako osjetljivi i govorite što mislite. Manje kilavo, više SEKSI!• Zašto toliko šizite oko desničarske komentatorice Ann Coulter? Naravno, ona je luda za ludnicu, no ona ima više muda nego cijelo Vijeće čelnika Demokratske stranke. To vam je samo ljubomora što mi nemamoKAKO RAZGOVARATI S KONZERVATIVNIM ŠOGOROM2O3svoju Ann Coulter. I prestanite joj gledati noge! Tako vas je i uspjela toliko zbuniti!• Prijedlog o »Liberalnoj radio mreži«? Kakva li glupog gubljenja vremena. Radio? Šalite se? U kojem ste vi to stoljeću. Hej, pa nemojmo na tome stati. Uspostavimo Liberalni Pony Express! A liberalna Morseova abeceda? S-O-S! Uđite u dvadeset i

prvo stoljeće! Uzmite televizijsku mrežu. Uzmite internetsku mrežu. Neka se Snoop Dogg i 50 Cent155 kandidiraju za izborne funkci-je!• Životinje nemaju prava. Istina, treba se prema njima odnositi »humano«. Da, Tyson Foods i ostali koji imaju »žetve pilića« odvratni su. Ali »oslobađanje« peradi s njihovih tvorničkih farmi idiotizam je. Oni ne znaju preživjeti na slobodi i samo će ih zgaziti kamion. I prestanite jamrati o mlijeku, koliko god ono bilo štetno. Idete li na nacionalne televizijske mreže s tvrdnjom da je za tijelo bolje pivo nego mlijeko, kao što radi organizacija PETA, samo ćete ispasti glupi. Od takvih mi sranja samo dolazi da nogom udarim svoga psa.• Nixon je bio liberalniji od zadnjih pet predsjednika koje smo imali. Njegova je administracija otvorila dijalog s Kinom. On je bio ključna figura u uspostavljanju afirmativne akcije za zapošljavanje i zaštitu prava žena. Bio je prvi predsjednik koji je potpisao sporazume o nadzoru nad nuklearnim oružjem. Nixon je odgovoran za Clean Air Act (zakon o čistom zraku) iz 1970. i stvorio je Ministarstvo prirodnih izvora i Agenciju za zaštitu okoliša (EPA). Dao nam je zakonski odlomak Title IX kojim je dao novac iz poreza za financiranje ženskog sporta. Pokušao je i svojevrsnu reformu socijalne skrbi kojom bi se siromašnima zajamčio nekakav prihod. Ni-xona je i uza sve to trebalo istjerati s položaja, a miliju-x J5 Poznati izvođači raj>a.2O4 ni mrtvih iz Jugoistočne Azije progonit će ga kroz cijelu vječnost. No kad pomislim da je on bio posljednji »liberal« na tom položaju dođe mi da se izbljujem.Priznavši da niste uvijek u pravu, otkrit ćete da je vaš prijatelj konzervativac znatno manje nabrušen i skloniji da vas sasluša. A zatim je vrijeme da iznesete razloge zašto bi on ili ona trebali razmisliti o tome da na stvari pogledaju u drugom svjetlu. Najvažnija je stvar da NIKAD ne iznosite »moralni« argument zašto bi Pentagon trebao dobiti manje novca ili zašto bolesno dijete zaslužuje liječničku pomoć. Godinama pokušavamo s takvim argumentima, no oni na konzervativce ne djeluju. Zato nemojte trošiti dah i ne zaboravite da je riječ o NJIMA. Svaki argument započnite ovom rečenicom: »Želim da ti zaradiš VIŠE NOVCA!« A zatim pokušajte s njima raspraviti o temama služeći se sljedećim izjavama:»Platiš li radnike više i ti ćeš zaraditi više novca!«Dragi šogoru, kad ljude ne platiš dovoljno da mogu imati dovoljno za najnužnije stvari, to na kraju i tebe i sve druge košta jako mnogo novca. Ako radnici moraju prihvatiti i drugi ili treći posao, produktivnost im trpi na sva tri posla. Oni se ne mogu koncentrirati na jedan određeni cilj: da tebi zarade velik novac!Oni su obuzeti mislima kako naći drugi posao na kojem će drugome zaraditi mnogo novca. Tako je tvoj zaposlenik umoran, više griješi, doživljava više nezgoda, rano odlazi s posla, a ukupan mu je učinak niži nego da se koncentrira samo na tebe. Zašto bi ti htio da on pomogne zaraditi više novca nekom drugom zvekanu? Da si mu dao pristojnu plaću, on bi mislio samo na tebe!Kad radnici ne mogu zaraditi za život, moraju tražiti mar-kice za hranu ili neku drugu javnu pomoć. Tko to plaća? TI! Zašto bi plaćao veće poreze za takve stvari

kad im možeš platiti i/ravnn i isnasti nozitivar? Tzbari nnsrpHnika i nheri korist.KAKO RAZGOVARATI S KONZERVATIVNIM ŠOGOROM2O5Kad bolje platiš svoje osoblje, što misliš, što oni učine s tim novcem? Investiraju u dionice? Gurnu taj novac u račune offshore tvrtki? Ne! Troše ga! A na što? Na robu koju ti proizvodiš i prodaješ! Radnička je klasa potrošačka klasa koja ti daje profit, jer ništa ne štedi: oni lutaju po prolazima Sams Cluba156 i kupuju stvari koje im baš i nisu potrebne. Tako se svaki dolar koji ti i tvoj gazda uložite gotovo odmah reciklira odmah u vaše ruke, što vam povećava profitnu marginu i po-visuje vrijednost dionica. Dobivate dvostruku nagradu.Plaćaš li ljude škrto ili ih otpuštaš, oni ne mogu kupiti tvoju robu. Oni postanu opterećenje; neki se daju na zločin, a kad do toga dođe, oni će htjeti tvoj mercedes, a ne neki stari oldsmobile pred kućom svoga siromašnog susjeda. Zašto bi ti sam sebe stavljao u položaj u kojem možeš postati žrtva? Daj plaću od koje se može živjeti, daj povišice, daj dobre pogodnosti - a onda možeš otići kući u svoju palaču znajući da zadovoljni radnici ne skidaju ukrase s haube tvoga auta nego bacaju sav svoj novac natrag tebi.»Zdravstveno osiguranje za svakoga tebi će donijeti zaradu«Dragi šogoru, ti si poslodavac, a ako tvoji posloprimci nisu zdravstveno osigurani, to tebi znači velik gubitak profita. Oni ne dođu na posao - ti gubiš novac. Oni dulje izostanu - ti gubiš novac. Oni zaraze druge - ti gubiš novac. Oni rade bolesni - ti gubiš novac. A radnici koji imaju zdravstveno osiguranje odmah odu liječniku, dobiju lijekove i brzo se oporave. Dobiju li plaćeno bolovanje, ostat će nekoliko dana kod kuće i odmah se vraćaju na posao na kojem će tebi zaraditi još novca - a posao im je draži, jer se prema njima dobro postupa pa će se na poslu još više potruditi. Zaposlenici kojima zdravstveno osiguranje omogućuje posjet psihoterapeu-156 Sams Club je veleprodajno-maloprodajni lanac koji članovima kluba robu prodaje s minimalnim profitom, a zarađuje uglavnom od članarine. Osnovan je 1983., a krajem 2003. imao je oko 46 milijuna članova. Pripada golemomlancu Wal-Mart.2O6 tu ili si mogu pomoći preventivnom terapijom produktivniji su i tvrtki će više dati. Kratkoročni izdatak novca za kolektivno zdravstveno osiguranje donosi goleme dugoročne koristi koje će, na kraju, tebi uštedjeti gomilu novca.»Vrtićza djecu osoblja tebi će donijeti novac!«Izostanci s posla golem su odljev našega bruto nacionalnog proizvoda. Procjenjuje se da to naše gospodarstvo stoji i do pedeset milijardi dolara godišnje. Zbog neplaniranih izostanaka prosječni poslodavac gubi gotovo osamsto dolara godišnje po zaposleniku. četrdeset i pet posto nedolazaka na posao iz osobnih je ili obiteljskih razloga. Što znači da su mama ili tata izostali s posla, jer se siterica nije pojavila ili se razboljela i morala otići ranije ili su se djeca razboljela i moraju doktoru ili se siteričinu djetetu nešto dogodilo u školi pa je morala otići, i tako dalje

i tako dalje. Takve stvari, moj konzervativni prijatelju, tvojoj tvrtki znače izgubljen novac. Za cijenu sobe za djecu ili vrtića, tvrtka može bolje zaraditi, ti možeš više zaraditi, a siterice mogu dobiti pravi posao sa svim pravima iz radnog odnosa. A milijuni prekršitelja zakona koji čuvanje djece plaćaju ispod tezge mogu prestati biti kriminalci!»Pristupanje sindikatima tebi će zaraditi novac!«Ako nisi poslodavac nego radnik koji sam sebe smatra kon-zervativcem i mrzi sindikate, pitam te samo jedno: Zašto? Želiš li bolje zaraditi, sindikat je pravi način za to. Prema podacima saveznog ministarstva rada, sindikalno organizirani radnici zarađuju prosječno 717 dolara tjedno. Sindikalno neorganizirani radnici poput tebe zarađuju prosječno 573 dolara tjedno. Biti konzervativac znači da ti i baš ti zaradiš što više. Zašto onda biti izvan sindikata? Jer ne želiš biti u nekoj skupini? Što imaš protiv demokracije? Neki sindikati nisu demokratski? Onda se u njih nemoj učlaniti. Sam organiziraj svoj sindikat. Ta slobpdna zemlja o kojoj uvijek klepećeš - to i jest (KAKO RAZGOVARATI S KONZERVATIVNIM ŠOGOROM 207to, sloboda udruživanja. To je pravo tako važno da se našlo na prvom mjestu u Povelji o pravima.»čist zrak i voda štede tebi novac!«Svake godine u Sjedinjenim Državama zagađenje pobije po 70.000 ljudi - jednako zbroju smrtnih slučaja od raka dojke i prostate. Zdravstvene troškove od zagađenja zraka vlada procjenjuje na između 40 i 50 milijardi godišnje.Jedno je istraživanje 2003. godine pokazalo da ljudi koji žive blizu nekoga od trideset i osam Superfundovih157 odlagališta otrovnog otpada u gradu New Yorku obolijevaju primjetno više od astme, bolesti dišnog sustava i raka. Ako i niste u New Yorku, ništa vi ne brinite - ipak vam gori. Super-fund je osnovan 1980. godine i novac je dobivao od poreza za to posebno nametnutih korporacijama (uglavnom kemijskim i naftnim divovima) da bi se platilo čišćenje zagađenih industrijskih lokacija. Ti porezi nisu 1995. godine obnovljeni, zahvaljujući tajnim dogovorima Washingtona s korporacijskim lobističkim skupinama kojima je bilo dosta plaćanja za čišćenje onoga što su sami zaprljali. Bez novog priljeva novca, Superfund je manje-više gotov i od 2004. ga više uopće i neće biti. A to znači da ćemo mi, ti i ja, plaćati čišćenje njihovih odlagališta otrova. Mi smo 1994. godine plaćali 20 posto troškova čišćenja, a ostatak je pokrivao Superfund. Godine 1999. troškovi su bili podijeljeni napola između fonda i poreznih obveznika. Predviđeni troškovi za porezne obveznike za ovu godinu: 700 milijuna dolara. To je novac iz tvoga džepa. Ali, hej, ima to i vedriju stranu; Bush nastoji ograničiti broj čistih lokacija. U premda ti to može uštedjeti novac, ako si takve sreće da živiš blizu neke od 1200 zagađenih lokacija razbacanih po cijeloj zemlji, moglo bi te to i ubiti.Po investicijama u učinkovitije iskorištavanje energije mi zaostajemo za ostalim industrijaliziranim državama. Britani-157 Superfund je program sanacije i čišćenja starih i zapuštenih odlagališta opasnog otpada..........,_

2O8 ja, Danska i Njemačka sve se više okreću energiji vjetra, a mi, s četvrtom po veličini obalom na svijetu, ne činimo gotovo ništa.Kad bismo postigli da standard potrošnje goriva za naše automobile bude 2012. godine 40 milja po galonu158, do 2024. bismo godine uštedjeli više goriva no što ga ima u Arktičkom nacionalnom prirodnom rezervatu. Najbolji način da budemo manje ovisni o uvoznoj nafti jest trošiti manje uvozne naf-te\ To se može lako postići prisilimo li proizvođače automo-' bila da proizvode automobile koji će trošiti manje goriva za isti prijeđeni put.Baš te briga što je to dobro za okoliš, no svake će ti godine uštedjeti tisuće dolara, pa možda i više!»Prekid rata protiv droge tebi će uštedjeti novac!«Hvatanje onih koji uzimaju droge i njihovo zatvaranje golem je gubitak novca. Držanje jednog narkića u zatvoru košta 25.000 dolara godišnje; njegovo liječenje košta samo tri tisuće. čak i najskuplje liječenje košta 14.000 dolara - što je i dalje znatno jeftinije od zatvora. Svaki dolar potrošen na liječenje uštedjet će tebi, poreznom obvezniku, tri dolara koji se neće potrošiti na policajce, zatvore i zamjenu onoga CD uređaja ukradenog iz tvoga auta. Na rat protiv droge, rat koji godinu za godinom gubimo, godišnje trošimo dvadeset milijardi dolara. Svi ti policijski helikopteri koji lete nad Chicom159 i traže biljke konoplje mogli bi loviti sljedećih devetnaest otmičara. Ti puštaš da vlada vodi rat u kojem ne može pobijediti.K tomu, zabranjivanje droga neće prekinuti njihovu trgovinu. Ono će samo značiti da ćeš ti, konzervativni poduzetnik i investitor, od toga posla imati profit NULA. Sva zarada ide ništarijama. A ti mrziš ništarije. Zašto bi oni uzeli TVOJ no-158 Oko šest litara na sto kilometara, koliko danas u stvarnom životu postižu najštedljiviji europski i japanski automobili.159 Chico je grad i sveučilišno središte u voćarsko - poljoprivrednom dijelu Kalifornije; ondje postoji prilično jak studentski antiprohibicijski pokret.KAKO RAZGOVARATI S KONZERVATIVNIM ŠOGOROM 209vac? Legalizirajte tu robu pa zamisli koliko novca možeš zaraditi od deprimiranog društva koje se očajnički želi otkvačiti. Amerikanci, procjenjuje se, troše 63 MILIJARDE dolara godišnje na droge, a ti si se zakonom ogradio od udjela u tome. Odloži taj martini i riješi to!»Davanje velikog novca javnom, školstvu tebi donosi novaci«Kad naše jadne škole u svijet svakodnevnog rada šalju generacije idiota i nepismenih, kako, za ime Božje, očekuješ da ćeš išta zaraditi? I sada ti je ured pun ljudi koji ne znaju pravopis, koji ne znaju dijeliti dva broja, ne znaju kako poslati paket u Boliviju, jer pojma nemaju što je to Bolivija.Pitaš se kako to da više nema tvoga novčanika, a onaj propalica pred tobom je spreman ubiti te? Iskušaj na sebi ove statistike: 40 posto zatvorenika u Sjedinjenim Državama funkcionalno je nepismeno. Hej, a kako su takvi postali? Od 1980. do 2000. izdvajanja saveznih država na obrazovanje porasla su za 32 posto. Istodobno

su troškovi na zatvore porasli 189 posto. Pametno. A dok su u zatvoru, zarađuju li ti oni imalo novca? Ne! Država ti zapravo otima posao proizvodnje regi-stracijskih pločica.160 Ti želiš da ti radnici izađu na slobodu pa da mogu doći raditi u tvom zatvoru!Sedamdeset i pet posto primatelja socijalne pomoći nepismeno je. Ne misliš li da bi bilo malo drukčije kad bi znali čitati i pisati? Ne mislim drukčije za njih, nego za TEBE. Mnogo je to samohranih majki primateljica socijalne pomoći koje bi mogle rintati za tebe i TEBI zarađivati novac kad ne bi bile zatočenice svoje nepismenosti. Dobro ih školuj pa ćeš ubrati plodove.Začuđuje me to što konzervativci nisu - iz čiste sebičnosti - zahtijevali da naše škole pripreme mlade da budu korisni pa i da se ističu na radnom mjestu. Radnici bi ti trebali donositi sjajne ideje i pretvoriti te u neukusno bogatog bogataša. A160 U Americi registarske pločice za automobile uglavnom proizvode zatvorenici. ...„.,_. .u.............................„..,............„........„._,.....„i....,.........,..._........ ....... ,.,..........i,_„......21O oni sjede za svojim pregradama i nastoje otkriti kako s inter-neta skinuti najnoviji album Weezera. To je plod dugogodišnjeg skandiranja »Neka nijedno dijete ne zaostane« i zahtjeva da države testiraju djecu obvezatnim testovima. Učitelji su djecu prestali učiti ičemu korisnom i sada ih uče samo za testove. Evo do čega je to dovelo, do mnoštva djece koja znaju kako proći na testu, ali ništa više od toga. Imam u svom uredu klinca koji je mislio da je Velika Britanija Rusija, nikad nije čuo ime George McGovern i mislio je da je aktovka mapa za spremanje slika golih žena. A to je najpametniji klinac u zgradi! POMOć!!!»Prestaneš li zauvijek glasovati za republikance, to će tebi donijeti gomilu novca!«Gle, razumijem ja da je nekada biti republikanac i glasovati za republikance izgledalo kao siguran način da se obogatiš. Prije trideset godina, ako si zarađivao neki ekvivalent od 50.000 dolara, bio si bogat. Živio si u lijepoj i velikoj kući. A u svakom američkom gradu bilo je na stotine, ako ne i na tisuće takvih kao ti. Rooseveltov je New Deal stvorio golemu srednju klasu, a procjep između bogatih i siromašnih smanjio se u razdoblju između 1947. i 1968. godine za 7,4 posto. Nije bilo tako teško ostvariti skok iz radničke klase u srednju klasu ili iz srednje klase među imućne. Procjep među tim skupinama nije bio tako širok. Zato si, da bi bio bogat klinac u tim vremenima, trebao samo imati oca koji je obiteljski liječnik, zubar, odvjetnik, knjigovođa, trgovac nekretninama, vlasnik špeceraja ili nekakav šef na srednjoj razini u automobilskoj kompaniji. Ali sve se to počelo rušiti sedamdesetih godina kad se nesklad u prihodima počeo uistinu proširivati.Danas su ti izgledi da postaneš bogat, kako već rekoh, nikakvi. U ovom trenutku, onih trinaest tisuća obitelji što čini gornjih 0,1 posto drži vrijednost koja odgovara imovini najsiromašnijih dvadeset milijuna obitelji. A dok su onih što uživaju u gornjih jedan posto ubrali u zadnjih dvadesej; godinaKAKO RAZGOVARATI S KONZERVATIVNIM ŠOGOROM 211porast prihoda od 157 posto, srednja je klasa dobila porast od samo deset posto.

Samo deset posto za onu masu ljudi koji su pokrenuli eksploziju bogatstva što smo je doživjeli u posljednjih deset godina! Liječnik jedva spaja kraj s krajem, odvjetnik se trudi nagrabiti dovoljno razvoda da plati svoje račune, a frajer iz srednjeg menadžmenta - taj sada okreće obične tortille u Del Tacou.Oni republikanci, za koje kažeš da si ti jedan od njih, ne žele s tobom imati nikakvog posla. Oni su ti ili smanjili opseg poslova ili te otpustili ili te natjerali da radiš posao još dvoje ili troje ljudi. Uzeli su na burzi tvoj novac i spiskali ga. Progurali su porezne zakone koji su korisni samo za onih gornjih jedan posto. Nećeš uštedjeti ništa, a umjesto toga na kraju ćeš samo plaćati više poreze svojoj lokalnoj zajednici ili saveznoj državi i doživjeti smanjenje državnih usluga, i to sad kad ulaziš u srednje godine. Oni tvoj novac za mirovinu troše sada na glupariju za gluparijom i samo zato da bi se obogatili njihovi pajdaši.Ukratko, tebe iskorištavaju kao pušioničara. Ti trubiš njihove frazetine, a oni ti guraju ruku u stražnji džep i deru te do gole kože. Nemoj biti budala! Republikanci te mrze, preziru i nikad neće rastegnuti svoj šator da pod njim bude mjesta i za tebe. Daj to shvati!Dobro, ne želim baš reći da su demokrati rješenje, i kad bi se mene pitalo bilo bi na biračkim listićima više alternativa, a ne samo oni. Ali, upitaj se iskreno, nije li ti kao konzervativ-cu bilo ipak bolje s Clintonom? Naravno, nisi mogao podnijeti njegov zgodan izgled i šarm i kako se gotovo izvukao s onim pušenjem, no daj se toga već oslobodi! Oni ti mažu oči. A ti to znaš. Samo što se ne možeš navesti da to priznaš, jer ne želiš ispasti glup. Nećeš ispasti glup. Nitko te neće okriviti. Svi su prevareni. Oslobodi se tih »republikanskih« gluposti, proglasi se izvanstranačkim i potraži si stranku ili ljude koji se kandidiraju i koji će ti donijeti više novca. Svaki zastupnik koii ostvari obećanie da će mu šlcnlp i Vniivnirp hiti orlov« i ...prioritet, koji se pobrine da svi dobiju zdravstvenu skrb, koji zahtijeva da ne živimo u zemlji nepismenih, koji podrži zakone prema kojima će ljudima rasti plaće i tko porezom udari bogate, jer su cijelu zemlju odveli u stečaj - s njim bi trebao raditi i za njega bi trebao glasovati jer će to, na kraju, biti korisno tebi.Biti »republikanac« je samoubojstvo.Daj, šogoru! Prodrmaj se malo. Nije sve tako strašno. K tomu, tko zna, možda ti večera za Dan zahvalnosti dogodine bude malo veselija!11.Uklanjanje Busha i ostali proljetni radoviVJEROJATNO NEMA nužnije zadaće pred ovom nacijom nego što je poraz Georgea W. Busha na izborima 2004. godine. Svi putovi u propast vode kroz njega i njegovu vladu. Još četiri godine ovog ludila pa se Kanada više neće činiti tako hladna? četiri godine. Ne mogu više izdržati ni četiri minute.U proteklih godinu dana dobio sam tisuće poruka elektronske pošte i pisama, a u svima isto očajničko pitanje: »Što učiniti da ga se riješimo?«A to nas vodi još strasnijem pitanju: »Kako će to, do vraga, ti demokrati izvesti?« Nitko, a ja to kažem doslovce nitko nema povjerenja u sposobnost demokrata da obave taj posao. Oni su profesionalni gubitnici. Njih ne bi izabrali ni u zahodu. čak

i kad pobijede na izborima - kao 2000. godine - demokrati IPAK gube! Nije li to jadno?Na izborima za Kongres 2002. godine svoja je mjesta u Predstavničkom domu branilo 196 republikanaca. Demokrati su uspjeli postaviti pravi izazov tim republikancima samo u dvanaest njihovih izbornih okruga, a pobijedili su samo u tri. Među 210 milijuna Amerikanaca s pravom glasa, demokrati su uspjeli naći samo dvanaestero dovoljno jakih kandidata. Pa kojim se pravom oni još nazivaju strankom? Zašto imaju zajamčeno mjesto na svakom glasačkom listiću u Americi? Dečko koji mi dostavlja novine našao bi dvanaest kandidata na svakom svom obilasku s novinama.Plaši nas to što znamo da demokrati nisu dorasli toj zadaći.I što ćemo sad? Kad je riječ o pravoj predanosti i strasti, zeleni su u znatno boljem stanju, no, budimo iskreni, nije ovo eodina zelenih (a čak i zeleni to znainV214 Demokrati su izgubili dvije godine na kuknjavu i naricanje o zelenima i proglašavanje Nadera i društva neprijateljima. To je pravi znak pravog gubitnika: okrivi za svoje pogreške nekoga drugog.Pokušavajući obnoviti mostove i zacijeliti rane iz 2000. obratio sam se čelnicima demokrata pokušavajući izgraditi demokratsko-zeleni savez za 2004. Ukupni broj glasova za Gorea i Nadera bio je 51 posto, što je dovoljno za pobjedu na svakim izborima. Spomenuo sam demokratima da bi zeleni mogli podržati demokratskog kandidata za predsjednika koji podrži temeljne elemente programa zelenih, a zauzvrat bi demokrati dali glas za zelene u okruzima gdje demokrati nemaju pravog kandidata za Kongres.Malo sam ih pronašao koji su bili spremni prihvatiti tu ponudu. Ono što sam otkrio bilo je i gore: čelnici Demokratske stranke rekli su mi nešto što javno neće priznati - da su zapravo već otpisali 2004.; oni ne vide velike izglede za pobjedu nad Georgeom W. Bushom. Radije će čuvati snagu za 2008. kad Hillarv ili neko od njihovih istaknutijih imena - tko god to bio - izađe na izbore i pobijedi.Vi i ja moramo pobijediti defetističku narav tih jadnih i impotentnih demokrata. U stvarnosti, ne odlučuju oni o tome. Mi, narod, ne možemo izdržati još četiri godine toga ginjola na prstu Karla Rovea. I ne možemo čekati dok ta takozvana oporbena stranka, demokrati, ne mrdne guzicama i ne obavi svoj posao.I što ćemo sad? Znamo da je narod spreman glasovati za neovisnog kandidata, kao što nam je pokazao Jesse Ventura. Perot je bio nevjerojatno uspješan - a zamislite samo što bi uspjelo nekoj zdravoj osobi! Ali mi u ovih nekoliko mjeseci nemamo vremena uspostaviti ozbiljan izazov treće stranke. To je trebalo obaviti u protekle dvije godine. Nije učinjeno. Vrijeme je isteklo.Jedina nam je nada naći nekoga donekle pristojnog na toj hahatni i nntnnnn neonravdanoi demokratsko! listi štoUKLANJANJE BUSHA I OSTALI PROLJETNI RADOVI215čuči na listićima u svih pedeset država. A to mora biti netko tko može pobijediti

Busha.Dakle, sada, dok pišem ovu knjigu, službeno su kandidirana dva »naoko« pristojna kandidata - Dennis Kucinich i Howard Dean. Kucinich je znatno bolji kandidat kad se radi o glavnim temama. Dean, kojega je na ranijim izborima podržavala NRA i koji je za ograničenu primjenu smrtne kazne, jak je na mnogim drugim temama. Rado bih vjerovao da to jedan od njih može izvući.Ali već sam od toga umoran - i ne samo ja. Ne bi li bar jednom bilo lijepo pobijediti, osobito kad se uzme u obzir kako je većina Amerikanaca liberalna? Vrijeme je da počnemo misliti i izvan one sitne kutijice koja nam je u glavama. Za početak, prestanimo misliti da predsjednik mora biti bijeli frajer. Bijeli su frajeri u ovoj zemlji sve manja manjina - oni čine tek 38 posto birača. K tomu, kao što sam već istaknuo, svi demokrati koji su dobili predsjedničke izbore poslije Franklina Roosevelta (s iznimkom nadmoćne pobjede Lvndona John-sona 1964. godine) pobijedili su izgubivši glasove bijelih muškaraca. Pobijedili su tako što su dobili premoćan broj bijelih žena i crnih i hispanskih muškaraca i žena koji su glasovali za njih.Kad bi demokrati prestali razvodnjavati svoja uvjerenja radi dobivanja svih onih glupih bijelih frajera, pobijedili bi. Žene svih boja čine 53 posto izbornog tijela. Crni i hispanski muškarci čine gotovo osam posto glasova. To znači da žene i crni/hispanski muškarci čine oko 60 posto cijele nacije, što je velika većina i jaka dobitna kombinacija.Amerikanci su spremni za ženu predsjednicu. Kako bi bilo da se neka od naših guvernerki ili senatorica kandidira za predsjednički položaj? Birači žele dati glas ženi - u manje od jednog desetljeća prešli smo put od samo dvije do četrnaest žena u Senatu Sjedinjenih Država. Izborno je tijelo sito onih uvijek istih umornih starih muškaraca koji izgledaju kao gomila laktaša i lažara 7.ar nc\ fsf\ miliinna wna c Kiro^Hm nroimm ...2l6 u ovoj zemlji ne možemo naći jednu ženu koja bi tog momka iz bratstva namlatila po guzici? Zar nema bal nijedne'?Vjerujem i da je zemlja spremna za crnog predsjednika. Jednoga smo već imali na televiziji, u 24, jednoj od najgledanijih serija na Foxu. Bio je tu i Morgan Freeman kao predsjednik u Deep Impactu (a zadnji put kad sam ga vidio igrao je Boga u Svemogućem Bruceul) Hollywood ne bi crnca učinio Bogom kad ne bi vjerovao da se taj film može prikazati u Pittsburghu. A 12 milijuna Amerikanaca dalo je 2003. godine glas za našeg sljedećeg »američkog idola« za crnog čovjeka, Rubena Studdarda.Bilo to na izborima 2004. ili nekim kasnijima, moramo naći svježe kandidate koji mogu nekim republikanskim guzi-cama dati vritnjak. Pretpostavlja se da predsjednički kandidat mora biti senator ili guverner. Ako kandidat nije profesionalni političar nego običan građanin kao Al Sharpton, nitko mu neće reći ni koliko je sati (iako je Sharpton rekao neke od najlucidnijih - i najzabavnijih stvari u ovoj kampanji).

Ono što nam sada treba je raz-bušitelj. Netko koga američki narod toliko voli da ćemo na dan inauguracije 2005. godine biti slobodni od Cerekala. Nekoga tko će biti naš Reagan, neka već poznata figura koja će nas voditi svojim srcem i izabrati prave ljude za svakodnevne poslove.Tko je ta osoba koja će nas odvesti u tu obećanu zemlju?Zove se Oprah.OPRAH!Tako je, Oprah Winfrey.Oprah bi mogla pobijediti Busha. Lijevom rukom. Molim vas, pa znate da bi! Amerika je voli. Ona ima dobru politiku, dobro srce, i sve bi nas natjerala na jazzercize u šest ujutro! A sve bi nas natjerala da svaki mjesec pročitamo po knjigu! (»Dobra večer. Ovdje vaša predsjednica. Ovoga mjeseca svi ćemo čitati Vrli novi svijet.«) Ne bi li to bilo fino?Evo još jedne prednosti. Oprah se ne može potkupiti. Već ie miliiarderka! Zamislite oredsiednicu koia nikakve uslueeUKLANJANJE BUSHA I OSTALI PROLJETNI RADOVI217

ne duguje lobistima ni naftnim tvrtkama ni Kenu Lavu. Ona odgovara samo Steadmanu161! I nama. S plaćom od samo 400.000 dolara godišnje u Bijeloj kući, biti predsjednicom svakako bi bio korak natrag za Oprah, no meni ne bi smetalo da ona bude i predsjednica i nastavi održavati svoju emisiju. Svako popodne u četiri sata, izravno iz Istočne sobe Bijele kuće mogli bismo gledati kako predsjednica Oprah i publika sastavljena od običnih Amerikanaca razgovaraju o tome kako se snalaze, što im sve treba - a Oprah bi im mogla pomoći. Jedino što bi, za razliku od Oprah u Pennsiylvania Ave-nue 1600 mogla probleme tih ljudi riješiti odmah i na licu mjesta. Ne možeš platiti račune? Predsjednica Oprah naređuje da se uhite šefovi kartičnih kompanija koje nameću jezive kamate. Vaši klinci opet to čine? Neće više kad ih privedu u Ovalni ured na dobro, pranje glave. Vaš muž više vam ne posvećuje dužnu pažnju? Možda se to promijeni kad se njegova slika nađe na zidu pošte na plakatu »Muškarci koji ne šute i ne slušaju«.Tri sam puta nastupio u Oprah. Iz prve sam ruke vidio kako obični građani reagiraju na nju. Muškarci i žene svih rasa povezuju se s njom. Ona je poput Brucea Springstee-na, Majke Tereze i princeze Di u jednom. Vidio sam kako se odrasle osobe slamaju u plač, jer su se s njom rukovale. Odakle takva reakcija? Mislim da je tako zato što je Oprah prava osoba koja se ne boji reći što želi reći i biti što želi biti. Ona je jedna od nas koja je nekako uspjela. Volimo da netko iz naše ekipe pobijedi! Cijeli njezin recept je: »Trudim se koliko mogu. Imam je boljih i gorih dana, ali svakoga dana ustanem i pokušam ispočetka.«Oprina kampanja na poticanju ljudi na male ljubaznosti - i neizravan učinak koji dobra djela mogu postići - samo je jedan primjer njezina vjerovanja u moć pojedinca da promijeni svijet.

161 Steadman Graham, bivši košarkaš, sada stručnjak za odnose s javnošću,godinama ujm.s Qprah Wmfcy, ._.,.................,,.2.18 Dobro, ciničnima među vama sve to može djelovati kao sentimentalno blebetanje, ali, dajte, pa ništa drugo nije pomoglo! Zašto ne bismo probali nešto novo? Zašto ne bismo pokušali s nekim komu je istinski stalo do ljudi? S nekim tko pokušava pomoći da običnoj ženi ili čovjeku danas, samo danas, bude nešto malo lakše, u svijetu koji je sve okrutniji, kompliciraniji i prazniji.Znam, vjerojatno mislite da sam ovo s Oprah napisao kao šalu. Mislim to mrtvo ozbiljno. Ovo je doba za hrabre poteze, vrijeme da pomislimo na nove načine želimo li ikada pobijediti i promijeniti stvari. Oprah bi pobijedila Busha. Zamisli televizijsko sučeljavanje: Bush nasuprot Oprah! Zauzlat će ga u toliko čvorova da on neće znati što ga je snašlo. Pogledat će u kameru i reći Americi: »Ja ću se pobrinuti za vas. Ja ću vas zaštititi. Vi ćete mi se pridružiti u tom poslu. Ja ću dovesti i postaviti prave ljude koji će se pobrinuti da nitko tko živi u ovoj zemlji više ne mora trpjeti zlostavljanje, a svijet će znati kako smo mi velikodušan i miroljubiv narod.« Onda će se okrenuti W.-u i reći mu da ide iz razreda ravno u sobu za ras-hlađivanje i na razgovor s dr. Philom162.I pobijedit će velikom većinom.Samo, kako ćemo nagovoriti Oprah da se kandidira? Počet ću tako što ću na svoje web stranice postaviti peticiju »Unovačimo Oprah«. Kad sam tu zamisao prvi put iznio početkom 2003. godine, novinari su je pitali što misli, a ona je nasmiješeno rekla: »Ljudi kažu: 'Nikad ne reci nikad'«. No kad je riječ o politici, Oprah je nastavila: »Mogu reći: 'Nikad'«.Možemo je nagovoriti da se predomisli. Možete joj pisati kad posjetite www.oprah.com. Na početku joj se ta zamisao neće sviđati, a ja sam se vjerojatno osigurao da se dugo neću pojaviti u njezinoj emisiji. Ali ja se nadam da će se ona odazvati pozivu da nas izvede iz nacionalnog jada. Oprah! Oprah! Oprah!162 Psihijatar Dr Phil McGravv poznat je dijeljenju psiholoških savjeta uUKLANJANJE BUSHA I OSTALI PROLJETNI RADOVI 219Dobro, a što ako Oprah neće? Koga još imamo tko je toliko popularan i voljen da bi sutra mogao objaviti kandidaturu i pobijediti Busha u studenome? Pa, nisu to sve crne žene, no ima i drugih Oprah koje čekaju iza pozornice. Recimo Tom Hanks? Svi vole Toma Hanksa! On je jedan od pozitivaca. On ima osjećaja za ljude. On voli svoju zemlju. Mogao bi pobijediti Busha.A tu je, naravno, i Martin Sheen. Ljudi ga vole u ulozi predsjednika na televiziji. Prekinimo glumu pa neka odigra pravu stvar!Ili Paul Newman? I on bi pobijedio Busha. Ako je to mogao Reagan u svojim godinama, zamislite kako bi bilo da na vlasti bude stariji državnik Paul Newman. Besplatni začin za salatu163 svakome! A Joanne Woodward kao prva dama! Ne, čekaj - Joanne Woodward kao predsjednica!A Caroline Kennedv? Jedna Kennedv bez ikakvih skandala! Samo velikodušna i pristojna osoba koja je k tomu i mama!

Ili jedna od Dixie Chicks! Nitko još nije uplašio desnicu kao Dixie Chicks. One su prve progovorile kad to nije bilo popularno. One imaju muda i pjevaju pjesme o tome kako se treba riješiti naplavljenih momaka i muževa koji vas iznevjere. To bi trebalo odmah privući ženske glasove. Neka opet budu ponosne što su iz Teksasa! Mogle bi služiti na smjenu, svaka po godinu dana, a četvrte bi godine mogle vlast predati svojoj potpredsjednici - Oprah!Ali recimo da se nitko od tih slavnih ljudi ne želi odreći svoga života da bi živio u osinjaku. Pa i zašto bi? I što ćemo onda?Prije mnogih mjeseci, u danima prije invazije Iraka, skakao sam s kanala na kanal na televizoru i naišao na jednoga generala koji je govorio na CNN-u. Pomislivši da je to još jedan od onih bivših vojničina što su se raširili i raspričali po163 Paul Newman pokrenuo je 1982. godine, gotovo u šali, Newmans Own, industrijsku proizvodnju prirodnih začina za salatu prema svom popularnom receptu. Sada tvrtka Nevvmans Own prodaje i još neke proizvode, a sav profitA AJ V ]i i AA Aii] ^H ili Hl22O svim našim mrežama, kanio sam nastaviti dalje. No on je rekao nešto što mi je ostalo u uhu pa sam ga nastavio slušati. Dugo prije no što se pokazalo da su Bush & Co. namjerno prevarili američki narod o »oružju za masovno uništenje« u Iraku, on se pitao je li Irak uistinu prava prijetnja Sjedinjenim Državama. Heeej! Tko je to bio?Ime mu je Wesley Clark. General Wesley Clark. Prvi u svojoj klasi na West Pointu, Rhodesov stipendist u Oxfordu, bivši glavni zapovjednik savezničkih snaga u NATO-u i registrirani demokrat iz Arkansasa. Počeo sam ga provjeravati. I evo što sam otkrio:• On je za pravo na izbor i uporan je zagovornik ženskih prava. Kad su ga na Crossfireu pitali misli li da pobačaj mora ostati zakonit, on je odgovorio jednostavno i točno: »Ja sam za pravo na izbor.«• On je protiv Buhsova smanjenja poreza. Evo što kaže: »Mislio sam da se ova zemlja temelji na načelima progresivnog oporezivanja. Drugim riječima, ne samo da ćeš davati to više što više zarađuješ, nego i razmjerno više, jer kad nemaš mnogo novca, moraš ga trošiti na nužne stvari. Kad imaš više novca, imaš mjesta za luksuz... Jedan od luksuza i povlastica koje uživamo je i život u ovoj sjajnoj zemlji. Zato mislim da je rezanje poreza nepošteno.«• On je protiv zakona Patriot Act II, a želi da se i prvi iznova razmotri. Evo što je rekao: »Jedan od rizika u ovoj operaciji jest što se odričete nekih osnovnih stvari koje znače da u Americi imate pravdu, slobodu i vladavinu zakona. Mislim da morate biti jako, jako oprezni kad ograničavate takva prava radi vođenja rata protiv terorizma.«• On je za nadzor nad oružjem. Clark kaže: »Ja imamo nekih dvadesetak cijevi u kući. Volim loviti. Odrastao sam i cijeli sam život s oružjem, ali tko voli vojne puške - neka se javi n vnislcn Sierlinienih Država, mi ih imamn « ..........

UKLANJANJE BUSHA I OSTALI PROLJETNI RADOVI 221• On je za afirmativnu akciju. Govoreći o podnesku Vrhovnom sudu kojim se podupire nastojanje Sveučilišta države Michigan za afirmativnu akciju, rekao je: »Ja sam za načela afirmativne akcije... Ne možete biti društvo koje ne priznaje da u njemu nema problema s rasnom diskriminacijom... U oružanim snagama Sjedinjenih država vidjeli smo korist od afirmativne akcije. Ona je bila ključna za obnovu poštenja i djelotvornosti oružanih snaga.«• On nije za slanje vojske u Iran ni za nastavak ovih gluposti o osovini zla. »Prva je stvar to da bismo se morali koristiti multilateralizmom za ono u čemu je on dobar«, kaže Clark. »Ako ga dobro iskoristite, multilateralizmom možete nanijeti mnogo ekonomskog i diplomatskog pritiska. Drugo, mislim da moramo biti vrlo oprezni da u vojnu akciju ne skočimo prebrzo, osobito u iranskom slučaju, jer mi tamo možemo srušiti vladu i svakako možemo dignuti u zrak neke pogone. Ali to neće samo po sebi riješiti problem.«• On je za zaštitu okoliša. »Ljudi utječu na okoliš i dovoljno je letjeti uz Ande i vidjeti kako ondje nestaju ledenjaci pa ćete shvatiti da postoji globalno zatopljenje i da će se ono i ubrzati kad se Kina i Indija moderniziraju.«• On je za suradnju sa saveznicima, umjesto da ih ljutimo: »(Ovo je) administracija koja baš ne poštuje svoje saveznike... Želite li imati saveznike, morate slušati njihova mišljenja, ozbiljno ih shvatiti, raditi na njihovim problemima.«Dakle evo moga pitanja klimavim demokratima: koga vraga ne kandidirate tog čovjeka? Možda zato što bi mogao POBIJEDITI? Da, bilo bi to bizarno, biti pobjednik. Ne bismo to baš htjeli pokušati, zar ne?Pa sad, kad bih ja tražio strategiju kako pobijediti dezertera Busha, kandidirao bih protiv njega vražjeg generala s četiri zvjezdice! Bush ne bi imao izgleda. Mogao bi to biti jedini način da se Busha oobiiedi. time da ea se notuče u niepovni222 vlastitoj igri. Bushov politički strateg Karl Rove pokušat će uvjeriti američku javnost da su ovo izbori u ratno doba - a predsjednike se ne mijenja dok je rat. Na to oni i računaju - američki narod žele zastrašiti za još četiri godine Busha II: Kad su već uspjeli strašenjem uvjeriti birače da postoji neka neprijateljska prijetnja, možda mi i ne uspijemo popraviti toliku štetu. Međutim mogli bismo im se prikloniti i reći američkom narodu: da, pa postoji takva prijetnja - a koga biste radije imali da vas štiti: frajera koji je pobjegao i skrivao se u Omahi ili jednoga od najboljih generala u zemlji? Clark je dobio Srebrnu zvijezdu, Brončanu zvijezdu, Purpurno srce i Predsjedničku medalju slobode. Zahvaljujući Britancima i Nizozemcima, ima on i par počasnih viteških naslova!Znam da će to šokirati mnoge od vas: »Mika, pa kako ti možeš biti za generala!?«Pa, za početak, dok ovo pišem, ne podržavam ja nikoga (osim Oprah; hajde, Oprah, kandidiraj se!). Evo kako ja to vidim. Imao sam četiri godine vremena da pomognem da ojača Zelena stranka ili neka druga neovisna alternativa. Nisam to učinio. Nitko to nije učinio. Dao sam ja svoj prilog, no to nije bilo dovoljno. Dok ja

ovdje sjedim i tipkam, Zelena stranka još nije na većini glasačkih listića u ovoj zemlji. A sada je pred nama i još veća zadaća: spriječiti Georgea W. Busha da potpuno skine naš Ustav i slobode koje toliko volimo. Zapeli smo u dvojbi, a ponekad očajne okolnosti prizivaju očajničke mjere.Ako je potreban general164 sklon pravu na izbor i čuvanju okoliša, koji vjeruje u opću zdravstvenu skrb i misli da rat nikad nije prvi odgovor na sukob, ako je to potrebno da se te gadove makne i učini ono što su demokrati trebali učiniti 2000.164 U demokratskim predizborima za kandidata Demokratske stranke Mic-hael Moore se osobno angažirao za kandidaturu Wesleya Clarka. Iako nije postigao nominaciju, Clarkova je kampanja bila razmjerno uspješna; bio je između trećeg i četvrtog mjesta baš s Mooreovom parolom da je to kampanja generala protiv dezertera. Moore je najavio da će, ne uspije li Clark, podržati bilo kojega demokratskog kandidata koji se pokaže sposobnim da pobijedi Busha, osim Joea Liebermana, demokratskog desničara i Goreova potpredsjedničkog kandidata 2000. sodine. .....UKLANJANJE BUSHA I OSTALI PROLJETNI RADOVI 223godine - onda sam ja to spreman učiniti. To od mene traži strašan kompromis - hoće li jadnici koji vode Demokratsku stranku biti spremni priznati svoje pogreške i izaći ususret milijunima ljudi poput mene? Bio to Kucinich ili Dean, Oprah ili Hanks ili Dobri general, ja sam oran za pobjedu.Tko mi se želi pridružiti?Ne možemo ove izbore prepustiti demokratima pa da opet zabrljaju. Da bismo dohvatili i vratili svoju zemlju, trebat će aktivno sudjelovanje svih nas. Ovo pišem najbolje što znam, najosobnije što mogu svakome od vas koji ste čitali Bijele glupane (više od dva milijuna Amerikanaca), svakome tko je gledao Bowlingfor Columbine (vas više od trideset milijuna) i svima vama koji ste posjetili moje web stranice (više od milijun dnevno). To je cijela mala vojska, pa opet želim pozvati Mike-ovu miliciju na oružje da odbije invaziju Bushinih. Istina, nemamo mi taj novac i medijske utvrde koje imaju oni - no imamo mi nešto bolje: narod je na našoj strani. A, osim ako proglase ratno stanje ili otkazu izbore, ne postignu li da Katherine Harris usiše viseće papiriće u rupicama u svih pedeset država, nema dobrog razloga zašto ih ne bismo mogli pobijediti.Kao vaš vrhovni zapovjednik, ja vam dakle izdajem nalog da pokrenemo »operaciju desetminutna promjena ulja«. čineći nešto po samo deset minuta na dan, moći ćemo maknuti masnu naslagu Busha i njegovih pajdaša naftaša koji sada sjede u Bijeloj kući. Od svakoga od vas tražim da izvede ove aktivnosti između današnjeg dana i studenoga 2004. godine. Trebat će vam samo deset minuta dnevno:i. Razgovarajte sa svakim i svima koji žele slušati o tome zašto je Bush loš za zemlju i za njih. Ovi izbori, kao i svi izbori u kojima sudjeluje onaj tko je na vlasti, više su referendum o sadašnjem nositelju vlasti nego o protivniku. Ako izborno tijelo povjeruje da je taj naškodio zemlji ili lisnici prosječnoga građanina, birači će obično glasovati za bilo koga tko je protiv njega. Zato prva stvar mora biti uvjeriti

ljude da je potrebna promjena.224 2. Pridružite se kampanji bilo koga za koga vjerujete da ima bolje izglede za pobjedu nad Bushom. Pridružite se i još nekoj, ako se ne možete odmah odlučiti za koga.3. Nabavite plakat s web stranica svoga kandidata i stavite ga u svoj prozor ili dvorište. Naručite naljepnicu i stavite je na svoj auto.4. Prijavite se i kandidirajte za delegata podružnice (ako vam je još preostalo vremena za kaukuse i predizbore za 2004. godinu. Ako nije, provjerite možete li sudjelovati u sastancima kaukusa ili konvencijama svoga okruga). Morate naći načina da se nađete zajedno s onima koji će na kraju, na nacionalnoj konvenciji, izabrati kandidata.5. Još ima vremena da se i VI kandidirate za neki lokalni položaj u dolazećim izborima. Zašto VI? Nije baš da u redu za seosko vijeće stoji neki trust mozgova. Samo to učinite!6. Kupite po nekoliko primjeraka sljedećih knjiga i podijelite ih svojim prijateljima, obitelji i konzervativnoj svojti: The Best Democracy Money Can Buy; Perpetual Warfor Perpe-tual Peace; Bushwacked!; Thieves in High Places; The Great Un-raveling i Lies and the Lyin Liars Who Teli Them. Sve te knjige sadrže sjajne komadiće korisnih informacija, koje, kad se iznesu razumnoj osobi, mogu samo povećati brojnost Mike-ove milicije.7. Treba mi da svatko tko čita ovu knjigu obeća da će dati svoje četiri slobodne subote u listopadu 2004. godine i izaći raditi za kandidate koji će privesti kraju Bushov režim u Wa-shingtonu. Samo četiri subotnja poslijepodneva za vašu domovinu. Znam da je to više od onih deset minuta što sam od vas zatražio - no sada ste već preduboko zagazili da biste mogli odustati! Ima nekoliko stvari koje možete učiniti: Idite od vrata do vrata za nekog kandidata za Kongres, dijelite letke na ulicama, zovite iz kandidatova stožera da dovučete birače na i/bore, oostavliaite dvorišne plakate, ližite marke, šaliite e-pis-UKLANJANJE BUSHA I OSTALI PROLJETNI RADOVI225ma, nazivajte emisije, ganjajte protivnike, održavajte skupove, improvizirajte druženje svoga susjedstva. U ovim će izborima biti važno samo jedno - dobiti birače na izbore.8. Oni zagrijaniji mogli bi otputovati u kongresni okrugu kojem ima izgleda da se najuri neki republikanac. Mnogima od nas popeti se u autobus i otputovati koju tisuću milja daleko u VVashington na demonstracije i nije neka velika stvar. Zašto onda ne biste otputovali u Paducah u Kentuckv-ju i tjedan dana ili barem vikend radili za kandidata koji ima izgleda za pobjedu? Vaša nazočnost može prevagnuti. Nije to nešto bitno veće nego samo nositi neki transparent i izvikivati parole, no rezultati bi mogli biti vrijedni truda. (Možete na mojim web stranicama potražiti izborne okruge za koje sam otkrio da je potrebna pomoć.)

9. Dan izbora: Izvedite nekog apstinenta na ručak - i na biralište! Kad bi svatko tko 2004. godine kani glasovati uvjerio barem jednu osobu koja to ne kani da izađe na izbore, što bi se dogodilo? Nemojte nagovarati nekoga tko je potpuno odustao od glasovanja da iznova počne, to ne pomaže. Ljudi se obično ne vraćaju svome prvom bračnom drugu i obično ne idu u kino gledati isti film dva puta. Zato preskočite raspravu o moralu i govor o dobrom građaninu već samo recite tom Bobu - koji se žali na sve, od Busha do svoga 41 l(k): »Hej, ja sam krenuo na biralište, idemo van!« Kad dođete do birališta, pozovite ga da uđe s vama, to je samo deset minuta. Vjerujte mi, ući će. To je kao kad netko kaže: »Idemo na pivo«. često vam i nije do piva no ne želite odbiti prijatelja, a, uostalom, što fali pivu? Vaša je zadaća, od danas do dana izbora, da nađete jednog prijatelja, člana obitelji, kolegu s posla ili studija tko na stvari gleda slično kao vi, no vjerojatno se neće potruditi da glasuje ako ga za ruku ne odvedete do birališta. U mnogim izborima za kongres, ishod određuje samo nekoliko tisuća glasova. Imam li sreće, sada ovu knjigu čita više od milijun ljudi. Za promjenu ravnoteže: jlasti,dovoljno bi226 samo deset posto vas povede sa sobom po jednog ili dva prijatelja apstinenta na biralište. Doista je to tako jednostavno.10. Na kraju, evo i ideje kako dobiti još više neglasača na birališta. činili smo to u Flintu. Tko god glasuje, dobije (u većini država) potvrdu s brojem kad se njihov listić ubaci u kutiju (neke države daju i naljepnice s natpisom »Glasovao sam!«. Održite u svom gradu na noć izbora velik koncert ili zabavu za koji će ulaznica biti potvrda ili naljepnica. Objavite da ćete s tim potvrdama održati tombolu, a pobjednik će dobiti nagradu koju vi i vaša družina možete dati (obično smo davali tisuću dolara, a jedne je godine netko poklonio i automobil). To je bilo posebno uspješno u privlačenju mladih na izbore, a vidio sam da crnačke i hispanske zajednice na takav način uspješno nagovaraju one koji se inače osjećaju obespravljenima da ipak pokušaju još jedanput. Pazite da ne prekršite lokalne izborne propise ili pravila o kockanju, no pokušate li iznenadit ćete se kako to dobro funkcionira. Naravno, bilo bi dobro kad bi ljudi glasovali već i samo zato što je to njihovo sveto pravo, no, budimo iskreni, živimo u Americi 21. stoljeća i, osim za telefonsko glasovanje u emisiji Total Request Live, većina ljudi nema volje da se angažira. Što god im puni baterije, meni je dobro.To je sve. Dobili ste dnevne zapovijedi. Nemojte me iznevjeriti i nemojte iznevjeriti sebe. Jednom su nas nadmudrili - i to oni koji bi se trebali zvati bijeli glupanil Ne dajmo da se to ponovi. Ima nas previše da bismo to dopustili. Mi volimo svoju zemlju i stalo nam je do svijeta u kojem ona postoji. Nema razloga da potonemo u nekakav egocentrični očaj ili cinizam. Ima sasvim dovoljno razloga da sada zaklopite ovu knjigu, dignete slušalicu, izađete na ulicu i promijenite to.Frajeru, gdje je tvoja zemlja? Točno tu, pred tvojim prozorom i čeka da je doneseš kući.Bilješke i izvori2. Kuća Velike laži

Predsjednik Clinton ljutito je opovrgnuo svoju nevjeru 26. siječnja 1998. nakon predstavljanja politike zaštite djece u Bijeloj kući, dok su pokraj njega stajali njegova žena i potpredsjednik. Tekst njegove izjave zabilježen je u Upravi nacionalnog arhiva i dokumentacije, a može ga se pročitati na adresi: http://clinton4.nara.gov/WH/New/ html/19980126-3087.html.Većina izjava predsjednika Busha koje se navode u ovom poglavlju objavljena je na službenom webu Bijele kuće: www.whitehouse. gov. Teško se izvući iz svih tih velikih laži, pa i onih sitnih, kad neki prokleti štreber zapisuje svaku riječ koju kažeš i stavlja to na internet da svatko može pročitati!• Razne verzije predsjednikove često ponavljane laži o opasnosti od iračkog oružja za masovno uništenje mogu se ondje pročitati u cijelosti: 21. siječnja 2003.: »President Bush Meets with Leading Economists«; 12. rujna 2001.: »President's remarks at the United Nations General Assemblv«; 8. veljače 2003.: »President's Radio Ad-dress.«165• Držeći pohvalni govor za senatskog kandidata Johna Corny-na na njegovoj večeri za prikupljanje priloga u Houstonu 26. rujna 2002, Bush je dao naslutiti da ima i osobnih interesa protiv Saddama: »Nema sumnje da je njegova mržnja uglavnom usmjerena na nas. Nema sumnje da nas taj tip ne podnosi. Taj je tip zapravo pokušao ubiti moga tatu.«165 Ovdje, u dijelu knjige gdje autor objašnjava svoju metodologiju i izvore gotovo svi naslovi ostavljeni su kao u izvorniku da bi čitatelj kojega to zanima, a poznaje engleski i zna se snaći na internetu, lakše našao tražene tekstove. One naslove koji su od interesa za razumijevanje navest ćemo, naravno, i u izvorniku i u prijevodu. Radi urednosti, format datuma i navođenja prilagođen je, međutim, hrvatskome. Sudeći prema »bootleg« PDF izdanju koje sam našao na webu, slično su postupili i prevoditelji niemačkoe izdania (nrev.) .....226 samo deset posto vas povede sa sobom po jednog ili dva prijatelja apstinenta na biralište. Doista je to tako jednostavno.10. Na kraju, evo i ideje kako dobiti još više neglasača na birališta. činili smo to u Flintu. Tko god glasuje, dobije (u većini država) potvrdu s brojem kad se njihov listić ubaci u kutiju (neke države daju i naljepnice s natpisom »Glasovao sam!«. Održite u svom gradu na noć izbora velik koncert ili zabavu za koji će ulaznica biti potvrda ili naljepnica. Objavite da ćete s tim potvrdama održati tombolu, a pobjednik će dobiti nagradu koju vi i vaša družina možete dati (obično smo davali tisuću dolara, a jedne je godine netko poklonio i automobil). To je bilo posebno uspješno u privlačenju mladih na izbore, a vidio sam da crnačke i hispanske zajednice na takav način uspješno nagovaraju one koji se inače osjećaju obespravljenima da ipak pokušaju još jedanput. Pazite da ne prekršite lokalne izborne propise ili pravila o kockanju, no pokušate li iznenadit ćete se kako to dobro funkcionira. Naravno, bilo bi dobro kad bi ljudi glasovali već i samo zato što je to njihovo sveto pravo, no, budimo iskreni, živimo u Americi 21. stoljeća i, osim za telefonsko glasovanje u emisiji Total Request Live, većina ljudi nema volje da se

angažira. Što god im puni baterije, meni je dobro.To je sve. Dobili ste dnevne zapovijedi. Nemojte me iznevjeriti i nemojte iznevjeriti sebe. Jednom su nas nadmudrili - i to oni koji bi se trebali zvati bijeli glupanil Ne dajmo da se to ponovi. Ima nas previše da bismo to dopustili. Mi volimo svoju zemlju i stalo nam je do svijeta u kojem ona postoji. Nema razloga da potonemo u nekakav egocentrični očaj ili cinizam. Ima sasvim dovoljno razloga da sada zaklopite ovu knjigu, dignete slušalicu, izađete na ulicu i promijenite to.Frajeru, gdje je tvoja zemlja? Točno tu, pred tvojim prozorom i čeka da je doneseš kući.Bilješke i izvori2. Kuća Velike lažiPredsjednik Clinton ljutito je opovrgnuo svoju nevjeru 26. siječnja 1998. nakon predstavljanja politike zaštite djece u Bijeloj kući, dok su pokraj njega stajali njegova žena i potpredsjednik. Tekst njegove izjave zabilježen je u Upravi nacionalnog arhiva i dokumentacije, a može ga se pročitati na adresi: http://clinton4.nara.gov/WH/New/ html/19980126-3087.html.Većina izjava predsjednika Busha koje se navode u ovom poglavlju objavljena je na službenom webu Bijele kuće: www.whitehouse. gov. Teško se izvući iz svih tih velikih laži, pa i onih sitnih, kad neki prokleti štreber zapisuje svaku riječ koju kažeš i stavlja to na internet da svatko može pročitati!• Razne verzije predsjednikove često ponavljane laži o opasnosti od iračkog oružja za masovno uništenje mogu se ondje pročitati u cijelosti: 21. siječnja 2003.: »President Bush Meets with Leading Economists«; 12. rujna 2001.: »President's remarks at the United Nations General Assemblv«; 8. veljače 2003.: »President's Radio Ad-dress.«165• Držeći pohvalni govor za senatskog kandidata Johna Corny-na na njegovoj večeri za prikupljanje priloga u Houstonu 26. rujna 2002, Bush je dao naslutiti da ima i osobnih interesa protiv Saddama: »Nema sumnje da je njegova mržnja uglavnom usmjerena na nas. Nema sumnje da nas taj tip ne podnosi. Taj je tip zapravo pokušao ubiti moga tatu.«165 Ovdje, u dijelu knjige gdje autor objašnjava svoju metodologiju i izvore gotovo svi naslovi ostavljeni su kao u izvorniku da bi čitatelj kojega to zanima, a poznaje engleski i zna se snaći na internetu, lakše našao tražene tekstove. One naslove koji su od interesa za razumijevanje navest ćemo, naravno, i u izvorniku i u prijevodu. Radi urednosti, format datuma i navođenja prilagođen je, međutim, hrvatskome. Sudeći prema »bootleg« PDF izdanju koje sam našao na webu, slično su postupili 1 prevoditelji niemačkoe izdanja (prev.) .._228 • Bush je osobno gurao priče da je Irak pokušao nabaviti obogaćeni uranij u Africi te da je pokušao nabaviti i aluminijske cijevi za program nuklearnog oružja u govoru 7. listopada 2002. u Cincinna-tiju »Predsjednik opisao iračku prijetnju« (»President Outlines Iraqi Threat«) koji je prenosila i televizija.• U svojoj kampanji kroz više država za potporu ratu u Iraku tijekom listopada i

studenoga 2002, predsjednik je pokušavao povezati Saddama Husseina i Al Qaidu. Vidjeti: 28. listopada 2002.: »Remarks by the President at New Mexico Welcome«, 28. listopada 2002.: »Remarks by the President in Colorado VVelcome«, 31. listopada 2002.: »Remarks by the President at South Dakota Welcome«; 1. studenoga 2002.: »Remarks by the President at New Hampshire Welcome«; 2. studenoga 2002.: »Remarks by the President in Florida Welcome«; 3. studenoga 2002.; »Remarks by the President in Minnesota VVelcome«; 4. studenoga 2002.: »Remarks by the President at Missouri VVelcome«; 4. studenoga 2002: »Remarks by the President at Arkansas VVelcome«; 4. studenoga 2002.: »Remarks by the President in Texas VVelcome«.Više informacija o tvrtkama koje su dobile ugovore o poslijeratnoj obnovi Iraka vrijednoj stotine milijardi dolara te o njihovim financijskim prilozima Georgeu VV. Bushu i Republikanskoj stranci potražite kod Centra za odgovornu politiku (Center for Responsive Politics). Posebice pogledajte izvještaj »Rebuilding Iraq - The Contractors« (Obnova Iraka - nositelji ugovora) na adresi www.opensecrets.org/ news/rebuilding-iraq.Ugled i uvjerljivost ambasadora Josepha VVilsona potvrđuje se i u njegovoj biografiji koju je objavio Middle East Institute iz Wa-shingtona. U gotovo tri desetljeća karijere, VVilson je služio u Vijeću nacionalne sigurnosti, Oružanim snagama Sjedinjenih Država, diplomatskoj službi i State Departmentu i bio je posljednji američki dužnosnik koji se sastao sa Saddamom Husseinom prije početka »Pustinjske oluje«. VVilsonov opis putovanja u Niger 2002. godine objavio je New York Times 6. srpnja 2003 pod naslovom »VVhat I didn't find in Africa« (»Što nisam našao u Africi«.Daljnje podatke o VVilsonovoj istrazi i tome kako je Bushova administracija uporno ponavljala priče o iračkim nuklearnim bombama unatoč suprotnim dokazima iznose: Nicholas p.JCristof:,BILJEŠKE I IZVORI 229»VVhite House in Denial«, New York Times, 13. lipnja 2003.; Richard Leiby: »Retired Envoy: Nuclear Report Ignored; Bush cited alleged Iraqi purchases, even though CIA raised doubts in 2002«, Washing-ton Post, 6. srpnja 2003; ABC World News Tonight: »VVhite House knew Iraq-Africa claim was false; Bush administration forced into contrition by discovery of paper trail« 22. srpnja 2003.; Dana Priest i Karen DeYoung: »CIA questioned documents linking Iraq, uranium ore«, Washington Post, 22. ožujka 2003; Michael Isikoff i dr.: »Follow the yellowcake road«, Newsweek, 28. srpnja 2003.; VValter Pincus: »Bush faced dwindling data on Iraq nuclear bid«, Washington Post, 16. srpnja 2003. te Evan Thomas, i dr.: »(Over)selling the VVorld on VVar«, Newsweek, 9. lipnja 2003.Šezdeset i dva milijuna ljudi gledalo je kako Bush progurava rat u svojem govoru o stanju nacije, a prema izvjestiteljici Washington Timesa Jennifer Harper, »Bushov govor sukladan je s osjećajem javnosti, kako pokazuju ankete« (»Bushs speech resonates with public, polis show«, 30. siječnja 2003.) Govor se može pročitati na webu Bijele kuće : »State of the Union Address« 28. siječnja 2003.

Izjava kojom direktor CIA-e George Tenet preuzima »odgovornost« za to što se Bush u svom govoru o stanju nacije 2003. godine služio nepotvrđenim obavještajnim podacima da Irak traži uranij u Africi može se naći na adresi www.cia.gov.O otkriću bilježaka iz listopada koje pokazuju da je CIA upozorila Bijelu kuću kako je iračko-nigerska priča o uranu utemeljena na pogrešnim obavještajnim podacima izvijestili su 23. srpnja 2003. David E. Sanger i Judith Miller u New York Timesu, »After the VVar: Intelligence; National Security Aide Says Hes to Blame for Speech Error« (Poslije rata: suradnik za obavještajne poslove i nacionalnu sigurnost kaže da je on odgovoran za pogreške u govoru«) te Tom Raum za Associated Prress, »VVhite House official apologizes for role in State of Union speech flap« (»Dužnosnik bijele kuće ispričava se za svoju ulogu u zbrci oko govora o stanju nacije«); a 8. kolovoza u Washington Postu VValter Pincus: »Bush team kept airing Iraq allega-tion; officials made uranium assertions before and after President's speech« (»Bushova ekipa nastavila je emitirati optužbe o Iraku; dužnosnici su iznosili tvrdnje o uranu i prije i poslije predsjednikova govora«). ........Govor .državnog tajnika. PQwelk UN-u održan ie 5. veliače230 2003. Službeni prijepis objavila je američka misija pri UN-u na www.un.int/usa.Izvještaj o dva šlepera nađena u sjevernom Iraku služila za proizvodnju vodika za napuhavanje balona - a ne kemijskog oružja kao što je predsjednik tvrdio - objavili su u britanskim novinama The Observer Peter Beaumont i dr.: »Iraqi mobile labs nothing to do with germ warfare, report finds« 15 lipnja 2003. (Irački pokretni laboratoriji nemaju veze s biološkim oružjem, kaže se u izvještaju«. To je potvrđeno kad je Defense Intelligence Agencv, koja pripada ministarstvu obrane, zaključila isto to, kako je izvijestio Douglas Jehl u »Iraqi trailers said to make hvdrogen, not biological arms« New York Times, 9. kolovoza 2003.Izjave generala Jamesa Conwaya o tome kako američki vojnici nisu uspjeli naći kemijsko oružje u Iraku objavila je agencija Associated Press u tekstu Roberta Burnsa »Commander of U.S. marines in Iraq cites surprise at not finding weapons of mass destruction« (»Zapovjednik američkih marinaca u Iraku o iznenađenju što nije nađeno oružje za masovno uništavanje«) 3. svibnja 2003.Informacije o američkoj suradnji s Irakom tijekom iračkog rata protiv Irana i o iračkoj upotrebi kemijskog i biološkog oružja u tom sukobu dolaze iz mnogih izvora, među kojima i: Patrick E Tyier: »Officers say U.S. aided Iraq in war despite use of gas« (časnici kažu da su Sjedinjene Države pomagale Iraku unatoč primjeni plina) New York Times, 18. kolovoza 2002; »Chemical weapons in Iran: confir-mation by specialists, condemnation by Security Council« UN Chro-nicle, ožujak 1984; Henry Kamm, "New Gulf War issue: Chemical Arms," New York Times, 5. ožujka 1984.; Reginald Dale, »U.S. and Iraq to resume diplomatic relations« Financial Times, 27. studenoga 1984.Popis kemijskih agensa koje su američke korporacije prodavale Saddamu Husseinu između 1985. i 1990. ušao je u senatsko izvješće »U.S. Chemical and Biological

Warfare-Related Dual Use Exports to Iraq and their possible impact on health consequences of the Gulf War« Report by Chairman Donald W. Riegle Jr. and ranking member Alfonse M. D'Amato of the Committee on Banking, Housing and Urban Affiars with respect to export administration. United States Senate, 103d Congress, 2d session, May 25,1994.Još toga o izvozu kemijskih i bioloških agensa američkih korpo-raciia U Irak, s DODisom komoaniia može se naći u članku WilliamaBILJEŠKE I IZVORI231Bluma u broju časopisa The Progressive od travnja 1998.: »Anthrax for Export« te izvješću Jima Crogana od 25. travnja 1. svibnja 2003. u LA Weekly: »Made in the USA, Part III: The Dishonor Roll«.Informacije o američkom izvozu tehnologija s dvostrukom primjenom u Irak dala je vladina nadzorna agencija u izvješću: »Iraq: U.S. military items exported or transferred to Iraq in the 1980s«, United States General Accounting Office (GAO), objavljeno 7. veljače 1994., iako je predano 1992.Odlučnost Reaganove administracije da osigura iračku pobjedu nad Iranom dobro je dokumentirana u sljedećim izvorima: Seymour M. Hersh, »U.S. secretly gave aid to Iraq early in its war against Iran«, New York Times, 26. siječnja 1992; sudski iskaz pod prisegom bivšeg dužnosnika Vijeća za nacionalnu sigurnost Howarda Teichera, 31. siječnja 1995.; Michael Dobbs: »U.S. had key role in Iraq buildup; trade in chemical arms allowed despite their use on Iranians and Kurds« Washington Post, 30. prosinca 2002.Informacije o prijenosu saudijskog oružja Iraku osamdesetih godina dolaze iz već citiranog izvješća GAO-a iz veljače 1994.Izvrstan izvor informacija za povjerljivu povijest američke politike prema Iraku je Arhiv nacionalne sigurnosti (National Security Archive), neprofitni istraživački institut i knjižnica američkih dokumenata s kojih je skinuta oznaka tajnosti i nabavljenih zahvaljujući Zakonu o slobodi informacija (Freedom of Information Act). Taj je arhiv došao do dokumenata iz kojih se vidi da se Bijela kuća protivila pokušajima Kongresa da se zbog primjene kemijskog oružja uvedu sankcije protiv Iraka, dijelom i zato da se zaštite mogući ugovori za poslijeratnu obnovu: »Iraqgate: Saddam Hussein, U.S. policy and the prelude to the Persian Gulf War, 1980-1994,« The National Security Archive, 2003. Mnoge zbirke dokumenata iz Arhiva mogu se pogledati na www.gwu.edu/~nsarchiv.O Rumsfeldovim pokušajima povezivanja napada 11. rujna sa Saddamom Husseinom javlja CBS News 4.rujna 2002.: »Plans for Iraq attack began on 9/11«. O pritisku da poveže 11. rujna sa Saddamom general Wesley Clark govorio je u svom nastupu na NBC News: Meet the Press, 15. lipnja 2003.Da je britanska špijunaža zaključila da sada nema nikakvih odnosa između Saddama Husseina i Al Qaide, BBC je prvi put objavio 5. veliače 2003.: »I.eaked rpnnrt rpiprts Trani ai-OapHa linlr« UTiC232

Pozadinska informacija o navodnoj bazi Al Qaide u sjevernom Iraku potječe od Jeffrev Fleishman: »Iraqi terror camp cracks its doors«, Los Ahgeles Times, 9. veljače 2003.; te Jonathan S. Landav: »Alleged weapons site found deserted«, Philadelphia Inquirer, 9. veljače 2003.Neke od mnogih anketa koje pokazuju vjerovanje Amerikanaca da je Saddam Hussein bio umiješan u napade 11. rujna: Newsweek poli, 24-25. srpnja 2003.; Program on International Policv Attitudes/ Knowledge Networks Poli, srpnja 2003.; Harris Interactive Poli, 18. lipnja 2003.; CNN/USA Today/Gallup Poli, 9. srpnja 2003. i opet on 9. veljače 2003.; Christian Science Monitor Poli, 9. travnja 2003.; CBS News/New York Times Poli, 10. veljače 2003.; Knight-Ridder Poli, 12. siječnja 2003.O Saddamovom udaljavanju od fundamentalista (kao što je Osama bin Laden) s nastankom svjetovne države mnogo je objavljeno, među ostalima: John J. Mearsheimer & Stephen M. Walt: »An unnecessarv war; U.S.-Iraq conflict« Foreign Policy, 1. siječnja 2003.; Warren P. Strobel: »Analvsts: No evidence of Iraq, al-Qaida coopera-tion« Knight Ridder Washington Bureau, 29. siječnja 2003.; Paul Ha-ven: »Saddam, al-Qaida vvould be unusual allies«, Associated Press,29. siječnja 2003.; Patrick Comerford: »Will Christians of Iraq be denied the promise of peace?« Irish Times, 6. siječnja 2003.; Daniel Trotta: »Safe under Saddam, Iraqi Jews fear for their future«, Fort Lauderdale Sun-Sentinel, 4. srpnja 2003.; Matthew McAllester: »New fear for Iraq Jews« Newsday, 9. svibnja 2003.Informacije o američkoj kolaboraciji s Pol Potom i Crvenim Kmerima u Kambodži su iz: John Pilger: »The Friends of Pol Pot«, The Nation, 11. svibnja 1998.; Philip Bovvring: »Todav's friends, to-morrow'smess« Time International, 8. listopada 2001.; Andrew Wells-Dang: »Problems with Current U.S. Policv« Foreign Policy in Focus,30. srpnja 2001.Američka uloga u državnom udaru koji je doveo do smrti Patricea Lumumbe i Mobutuova dolaska na vlast u Kongu/Zaireu potanko se opisuje u: Howard W. French: »An anatomv of autocracv: Mobutus Era«, New York Times, 17. svibnja 1997.; Peter Ford: »Regime Chan-ge« Christian Science Monitor, 27. siječnja 2003.; lan Stevvart: »Colo-nial and Cold War past fuels anti-West anger in Congo«, Associated Press, 24, kp]oyoza 19§8,; te u Stephen R, Wei$sjnarj;j>Mdjc,ted toBILJEŠKE I IZVORI 233Mobutu: why America can't learn from its foreign policy mistakes« Washington Monthly, rujna 1997.O zbacivanju Joaoa Goularta u Brazilu može se naći u izvješću: National Catholic Reporter: »Its time for a good national confession; Truth commissions to heal war atrocities« od 15. lipnja 2001. Pogledajte i u: A. J. Langguth: »U.S. Policies in hemisphere precede Kissin-ger and Pinochet«, Los Angeles Times, 15. srpnja 2001.Američko miješanje u Indoneziji, najprije u zbacivanju izabranog predsjednika, a zatim i invaziji Istočnog Timora, dokumentirano je u: Jane Perlez: »Indonesians say they suspect CIA in Bali Blast«, New York Times, 7. studenoga 2002.; James Risen:

»Official history descri-bes U.S. policy in Indonesia in the 60s«, New York Times, 28. srpnja 2001.; »East Timor Revisited« National Security Archive, 6. prosinca 2001.; »CIA Stalling State Department Histories«, National Security Archive, 27. srpnja 2001.; Seth Mydans: »Indonesia Inquiry: Digging up agonies of the past«, New York Times, 31. svibnja 2000.Opći pregled o ljudskim pravima u Kini pogledajte u: »World Report 2003: China and Tibet«, Human Rights Watch i »Report 2003: China«, Amnesty International. Richard McGregor javio je o broju lanaca brze hrane u Kini: »KFC adds fast food to fast life in China«, Financial Times, 20. siječnja 2003. Informacije o Kodaku i rastućem kineskom tržištu mogu se naći u: Joseph Kahn: »Made in China, Boght in China«, Nexv York Times, 5. siječnja 2003. Wal-Martove velike poslove s Kinom potanko opisuje Michael Forsythe: »Wal-Mart fuels U.S.-China trade gap« Bloomberg News, 8. srpnja 2003.O mobilnim pogubljenjima javila je Amnesty International: »Chinese use mobile death van to execute prisoners« i Hamish McDonald: »Chinese try mobile death vans«, The Age (Melbourne), 13. ožujka 2003.Informacije o svim zemljama u svijetu koje stenju pod diktatorima, autoritarnim vladama ili o napretku ljudskih prava u bilo kojoj zemlji potražite kod Međunarodnog centra za ljudska prava i demokraciju (International Centre for Human Rights and Democracy), www.ichrdd.ca; Human Rights Watch, www.hrw.org; i Amnesty International, www.amnesty.org.Paula Wolfowitza intervjuirao je novinar Sam Tannenhaus za Vanity Fair od svibnja 2003. Ministarstvo obrane prigovorilo je Tan-nenhausovoj verziji toga intervjua i objavio vlastiti zapis toea raz-,234 govora. Budući da ni u njihovoj verziji Wolfowitz ne ispada nimalo bolje, poslužio sam se njihovom umjesto onom u Vanity Fairu.Profesorica Fatin Al-Rifai nastupila je u ABC-ovoj emisiji Nightli-ne 14. srpnja 2003. i izrazila svoje sumnje o američkoj vlasti. Vijesti o tome kako je svećenstvo dobilo na političkoj težini našao sam u: David Rohde: »GI and Cleric vie for hearts and minds«, New York Times, 8. lipnja 2003.; Anthonv Browne: »Radical Islam starts to fill Iraq's power vacuum«, The Times (London), 4. lipnja 2003.; članci Nicholasa D. Kristofa u New York Timesu od 24. lipnja 2003. »Cover your hair« i Tine Susman: »In Baghdad, a flood of fear« Newsday, 9. lipnja 2003. samo su dva od brojnih izvješća o sve većem otporu »pozapadnjačenju« u Iraku.Govor Dominiquea de Villepina u Ujedinjenim narodima održan je 19. ožujka 2003., a može se u cijelosti pročitati na adresi: www.un.int/france/documents_anglais/030319_cs_villepin_irak.htm»Koalicija voljnih« (Coalition of the VVilling) nabrojena je kakva je bila 3. travnja 2003., na web stranicama Bijele kuće www.whiteho-use.gov.Tekstova o tome kako se Bushova administracija otresala na Francuze ima u: VVilliam Douglas: »Pariš will face consequences«, Newsday, 24. travnja 2003; »Rumsfeld dismisses bld Europe' deflance on Iraq« CBC News, 23. siječnja 2003.;

te »Commander-in-Chief« Dateline, NBC, 25. travnja 2003.Smješniji i sitničaviji napadi na Francuze mogu se naći u mnogim izvorima i samo su malen uzorak protufrancuskih reakcija. O Johnu Kerrvju i njegovom navodno »francuskom« izgledu javljaju Adam Nagourney & Richard W. Stevenson: »Bush's aides plan late sprint in '04«, New York Times, 22. travnja 2003. Više o zakonskom prijedlogu Jima Saxtona da se Francuze ekonomski kazni vidjeti u: »Congress slow to act on anti-France bili«, Associated Press, 10. ožujka 2003. Potpuno šašav poziv Ginny Brown-Waite da se iskopaju kosti poginulih iz II. svjetskog rata pokopanih u Francuskoj zaslužuje najslikovitiji prikaz pa vas upućujem na članak u New York Postu od 14. ožujka 2003 »Dig up our D-Day Dead« koji je napisao Malcolm Balfour. članak Richarda Ruele u Arizona Republicu od 25. travnja 2003. »McCain isn't saying'oui' to Bush's tax cut plan« govori o napadima na ona dva republikanska zabušanta koji su imali nekih sumnji „.u BushovJkatastrofalni Dlan o smanieniu poreza. Uviiek hladnokrvniBILJEŠKE I IZVORI235Sean Hannity dopustio je da ga emocije nadjačaju govoreći o izdaji Jacquesa Chiraca u svojoj jednostrano debatnoj emisiji Hannity &' Colmes 11. lipnja 2003.Od izlijevanja francuskih vina u zahod do čudesa slobodarskih krumpirića i zadovoljštine vožnje oklopnim kolima preko fotokopiranih francuskih zastava i još mnogo toga pogledajte u: Deborah Orin & Brian Blomquist: »VVhite House just says Non« New York Post, 14. ožujka 2003; John Lichfield: »French tourism counts cost as Americans stay away«, The Independent, 29. srpnja 2003.; Sheryl Gay Stolberg: »An Order of Fries, Please, But Do Hold the French«, New York Times, 12. ožujka 2003; »Fuddruckers jumps on 'Freedom fry' bandwagon« PR Newswire, 14. ožujka 2003.; Brian Skoloff: »Central Valley dry cleaners called French Cleaners Vandalized«, Associated Press, 20. ožujka 2003.; Rob Kaiser: »Sofitel surrenders, lowers French flag«, Chicago Tribune, 1. ožujka 2003; »Merchant stands his ground as Americans bovcott fromage.com«, Toronto Star, 16. veljače 2003; J.M. Kalil: »Everything French Fried« Las Vegas Review-Journal, 19. veljače 2003.; Floyd Norris: »French's has an unmentioned Bri-tish flavor«, New York Times, 28. ožujka 2003.; Alison Leigh Cowan: »French exchange students get the cold shoulder« New York Times, 4. srpnja 2003; i na kraju, o francuskoj krtici u Bijeloj kući - Elisabeth Bumiller: »From the President's patisserie, building a coalition of the filling« New York Times, 5. svibnja 2003.Želite li doznati još o životu i podrijetlu Paula Rivoirea, posjetite Revere House online, www.paulreverehouse.org/father.html. Još informacija o pomoći koju su Francuzi dali kolonistima tijekom revolucije, potražite tragom članka Stacy Schiff: »Making France our best friend« iz broja od 7. srpnja 2003. magazina Time.Brojčani podaci o iračkom izvozu nafte raznim zemljama nabavljeni su iz mjesečnika »International Petroleum Monthly« od srpnja 2003. u izdanju Uprava za informacije o energiji (Energy Information Administration). Brojke o našoj ukupnoj trgovini s Irakom za 2001. mogu se dobiti preko Odjela za vanjsku

trgovinu (Foreign Trade Division) Statističkog ureda (Census Bureau).Jennifer Brooks pisala je kako je of Saddam dobio ključeve grada Detroita u Detroit News, 26. ožujka 2003. Rumsfeldov posjet Iraku bogato je dokumentiran, a Arhiv o nacionalnoj sigurnosti (National Sgc.uritY Arfihive) Dri Georee VVashinffton Sveučilištu (već raniip H-,,236 tiran) ima i zgodnu sliku kako se njih dvojica rukuju. Za pogled na brzinu, međutim, potražite Michael Dobbs: »U.S. had key role in Iraq buildup«, Washington Post, 30. prosinca 2002.Statistički podaci o broju telefona po glavi stanovnika u Albaniji, mogu se naći, zajedno s mnogim drugim zabavnim činjenicama u the CIA-inom World Fact Book, 2003, koji se može čitati na adresi www.cia.gov. To je i izvrsna polazna točka za gole činjenice o bilo kojoj zemlji o kojoj biste htjeli doznati još nešto.Podaci iz anketa o međunarodnom protivljenju ratu u Iraku mogu se naći u: Peter Morton: »U.S. citizens at odds with world on war«, National Post, 12. ožujka 2003.; Derrick Z. Jackson: »World is saving 'no' to war«, Chicago Tribune, 17. ožujka 2003.; »People power on world stage«, Reuters, 6. ožujka 2003.; »Japanese premier says not always right to follow public opinion«, BBC Worldwide Monitoring, 5. ožujka 2003.; Sušan Tavlor Martin.:, »Business of war rolls on in Turkev, opposition or no« St. Petersburg Times, 2. ožujka 2003.; te George Jones: »Poli shows most Britons still against the war«, Daily Telegraph, 13. veljače 2003. Ne baš pristran britanski pogled na najveću prijetnju svjetskom miru dolazi iz istraživanja obavljenog za The Times (London), »Bush 'as big a threat as Saddam'« 23. veljače 2003.Kakvu su ulogu trgovački poslovi igrali u »Koaliciji voljnih«, pogledajte u Tom Skotnicki: »Coalition of the Winning«, Business Review Weekly, 26. lipnja 2003.; Claire Harvey: »NZ leader seeks peace in her time«, The Weekend Australian, 26. travnja 2003.; Linda McQuaig: »Rebuffed president recklessly saddles up for war«, Toronto Star, 9 ožujka 2003, te David Armstrong: »U.S. pays back nations that supported war« San Francisco Chronicle, 11. svibnja 2003.Opći pogled na neke članove »koalicije« pogledajte u: Dana Milbank: »Many willing, but only a few are able« Washington Post, 25. ožujka 2003. U tom se članku iznosi i podatak o marokanskoj ponudi 2000 majmuna za pomoć pri invaziji. Zanimljivo je usput primijetiti da su iako u rat možda i nisu otišli majmuni, otišle razne druge nemajmunske vrste. Siobhan McDonough javila je Associated Pressu 2. travnja 2003. da su u bojnim redovima kokoši, golubi, psi i dupini. A iako je Poljska bila malo kratka s domaćim životinjama, uspjeli su navesti nešto vojnika da se pridruže zajedničkoj stvari, kako piše u »Poland to commit up to 200 troops in war with Iraq«, Associated Press, 17. ožuika 2003..... .„......,..., ___..................-BILJEŠKE I IZVORI 237Procjena postotka koji u svjetskom stanovništvu čini »koalicija« nalazi se u Ivo Daalder: »Bush's coalition doesn't add up where it counts«, Newsday, 24. ožujka 2003. te Procjene svjetske populacije i Sata svjetske populacije Statističkog ureda

Sjedinjenih Država.Informacije o Lockheed Martinovom ratnom stroju iz sljedećih su izvora: »Liquidmetal Technologies and Lockheed Martin estab-lish product development partnership«, Business Wire, 27. siječnja 2003.; Barbara Correa: »War machine grows quickly« Daily News (Los Angeles), 23. ožujka 2003.; United States Air Force: »USAF Fact Sheet: Milstar satellite Communications System« ožujka 2003.; Craig Covault: »Milstar pivotal to war« Aviation Week, 28. travnja 2003.; »Air Force launches a military Communications satellite«, Associated Press, 8. travnja 2003.; Tom McGhee: »Bibles to bomb fins«, Denver Post, 6. travnja 2003.; Heather Draper: »Lockheed Martin set to launch 6th Milstar«, Rocky Mountain News, 22. siječnja 2003.; Dick Foster: »Springs base controls eyes and ears' of war«, Rocky Mountain News, 22. ožujka 2003; Robert S. Dudney: »U.S. dominance in space helped win operation Iraqi Freedom«, Chattanooga Times Free Press, 25. svibnja 2003.; Richard VVilliamson: »Wired for war«, Rocky Mountain News, 3. siječnja 2000.; Tim Friend: »Search for bin Laden extends to Earth orbit«, USA Today, 5. listopada 2001; Heather Draper: »LiftofF: Defense stocks soar«, Rocky Mountain News, 9. listopada 2001.Procjene broja poginulih u Iraku i Afganistanu uzete su iz projekata koji se time bave. Za Afganistan, pogledati »Daily Casualty Count of Afghan Civilians Killed by U.S. Bombing« Marca Herolda. Herold je profesor na Sveučilištu New Hampshire, a njegov izvještaj, koji se temelji na trajnom i temeljitom proučavanju smrti civila o kojima su javili mediji od početka afganistanske kampanje do danas može se vidjeti na adresi http://pubpages.unh.edu/~mwherold/. Za irački rat uspostavljen je jednak sustav, Iraq Body Count, koji se može vidjeti na adresi: www.iraqbodycount.net.Izvješća o pogođenim iračkim civilima: Paul Reynolds: »Analysis: Risk to civilians mounts« BBC News, 2. travnja 2003; Lara Marlowe: »33 civilians die in Babylon bombing«, Irish Times, 2. travnja 2003.; Zeina Karam: »Injured Iraqi boy making progress: 'I feel good'«, Toronto Star, 10. lipnja 2003.; Corky Siemaszko: »Is he under the rub-ble?« New York. JDaily News, S'travnja ..2003.; VVjJliarn Bjanigin: »A.,..238

gruesome scene on Highway 9«, Washington Post, 1. travnja 2003.; Christopher Marquis: »U.S. militarv chiefs express regret over civili-an deaths«, New York Times, 2. travnja 2003.Informacije o kazetnim bombama mogu se naći u članku Jacka Epsteina u San Francisco Chronicleu: »U.S. under fire for use of clu-ster bombs in Iraq«, 15. svibnja 2003.; a i kod Human Rights Watcha, posebice: »U.S. use of clusters in Baghdad condemned«, 16. travnja 2003. te »Cluster bomblets litter Afghanistan«, 16. studenoga 2001.Steve Johnson napisao je izvrstan članak o »ugrađenim novinarima« u The Chicago Tribuneu: »Media: with embedded reporters, 24-hour access and live satellite

feeds«, 20. travnja 2003. Pogledajte i Jim Rutenberg: »Cable's war coverage suggests a new 'Fox Effect' on tele-vision journalism« New York Times, 16. travnja 2003. Želite li vidjeti potpun izvještaj organizacije Fairness and Accuracv in Reporting o proratnoj pristranosti u večernjim informativnim emisijama, pogledajte na web stranicama te skupine za nadzor www.fair.org. Objavljen je u lipnju 2003. Primjedbe Neila Cavuta o tome zašto je odbacio novinarsku objektivnost mogu se naći na www.foxnews.com u članku koji je napisao 28 ožujka 2003. pod naslovom »American first, journalist second« (Najprije Amerikanac, zatim novinar) na FoxNews.com, 28 ožujka 2003. Brian Williams s čuđenjem i užasom je odsjedio svoje i komentirao koliko smo napredovali od bombardiranja Dresdena zapaljivim bombama na NBC-ovim Nightly News 2. travnja 2003.0 470 milijuna vrijednom ugovoru Kopnene vojske s Microsoftom javio je Seattle Post-Intelligencer, »Microsoft wins big-gest order ever«, Seattle Post-Intelligencer, 25. lipnja 2003. World News Tonight na ABC-u pogrešno je javio o otkriću oružja 26. travnja 2003. Rujanski članak u New York Timesu koji je podgrijavao propagandu iz Bijele kuće napisali su Michael Gordon i Judith Miller. Naslov je: »U.S. says Hussein intensifies quest for A-bomb parts«, a pojavio se 8. rujna 2002.Izvorni članci na temu priče o Jessici Lynch su: Sušan Schmidt & Vernon Loeb: »She was fighting to the death«, Washington Post, 3. travnja 2003.; Thorn Shanker: »The Rescue of Private Lynch«, New York Times, 3, travnja 2003.; Mark Bowden: »Sometimes heroism is a moving target« New York Times, 8. lipnja 2003.; Mitch Potter: »The Real 'Saving of Private Lynch'« Toronto Star, 4. svibnja 2003.; John Kampfner: »Saving Private Lynch story 'flawed'«, BBC News Cor-BILJEŠKE I IZVORI 239respondent, 15. svibnja 2003.; te Lisa de Moraes: »CBS News chief defends approach to Lynch«, Washington Post, 22. lipnja 2003.O Powellovom zgražanju nad kvalitetom obavještajnog materijala koji je trebao predstaviti Ujedinjenim narodima prvi su javili Bruce B. Auster i dr. u: »Truth & Consequences«, objavljeno u U.S. News & World Report, 9. lipnja 2003. Izvješća o britanskim plagiranim »obavještajnim« materijalima bilo je mnogo, no, tu je Šarah Lyall: »Britain admits that much of its report on Iraq čame from magazines«, New York Times, 8. veljače 2003.Izjave Arija Fleischera i Georgea W. Busha na temu lažburgera o »žutom kolaču« mogu se naći na www.whitehouse.gov. Geor-ge Tenet prvi je preuzeo odgovornost, kao što je izvijestio Barry Schweid: »After discredited report, finger-pointing abounds inside Bush administration«, Associated Press, 11. srpnja 2003. Listopadske bilješke iz CIA-e isplivale su, a o njima su među ostalima izvijestili Dana Milbank i Walter Pincus: »Bush aides disclose warnings from CIA«, Washington Post, 23. srpnja 2003.Rumsfeldova šarmantna nedosljednost najbolje se vidjela na NBC-evu Meet the Press, 13 srpnja 2003. Condoleezza Riče pojavila se u Late Edition with WolfBHtzer, na CNN-u istoga dana, a te se jako produktivne nedjelje pojavila i na CBS-u u Face the Nation.

Bivši Nixonov suradnik John Dean svoje je dojmove o lažburge-rima koje su nam proteklih mjeseci servirali Bush i njegovi kompići na www.findlaw.com. Njegov članak »Missing weapons of mass de-struction: Is lying about the reason for war an impeachable offense?« (»Nepronađena oružja za masovno uništenje: Je li laž o razlozima za rat djelo za koje se može biti smijenjen?«) na tim se stranicama pojavio 6. lipnja 2003.3. Sve je nafta što se dobro spržiKoji se sve svakodnevni proizvodi dobivaju od nafte, naftna vam industrija kaže na web stranicama svojih kompanija. American Petroleum Institute, www.api.org, koja je najveća trgovačka i lobistička organizacija te industrije i Arctic Power, www.anwr.com, koja je fa-sadna organizacija što zvuči »zeleno«, no zapravo promiče bušenje u Arktičkom nacionalnom rezervatu za divlje životinje, dva su od mjesta gdje se može potražiti takve informacije. Prije no što preki-240 nete internetsku vezu, naučite još nešto o tome što možete učiniti na promicanju svijesti o energiji i alternativama i posjetite Greenpeace, www.greenpeaceusa.org, i Sierra Club, www.sierraclub.org.»How Fuel Cells Work« tehnički izvještaj Karima Nicea, objašnjava abecedu gorivih ćelija na www.howstuffvvorks.com. Dodatne informacije o izvedivosti vodikovih gorivih ćelija daju Philip Bali: »Hvdrogen fuel could widen ozone hole«, Nature, 13. lipnja 2003; David Adam: »Hvdrogen: Fire and Ice«, Nature, 24. ožujka 2000. Još o upotrebi fosilnih goriva radi stvaranja energije iz vodika pogledajte u tekstu »These Fuelish Things«, The Economist, 16. kolovoza 2003.U studiji »Oil as a finite resource: When is global production likelv to peak?« koju je 2000. godine pripremio za VVorld Resources Institute, Dr. James McKenzie predvidio je da bi proizvodnja nafte mogla početi padati već 2007, a najkasnije 2019. godine. Drugi su stručnjaci za to područje došli do sličnih zaključaka, o čemu izvješćuju David Robinson u: »A new era for oil«, Buffalo News, 8. kolovoza 2002. i Jim Motavalli: »Running on EMPTY«, u magazinu E, 1. srpnja 2000.O planu Bushove administracije za proširenje proizvodnje nuklearne energije čitajte u članku Dana Robertsa article: »Hvdrogen: clean, safer than in the past and popular with politicians« u Financial Times, 13. svibnja 2003. i »Energv Policv« NPR (National Public Radio): Talk of the Nation, 13. lipnja 2003. Potpredsjednik Dick Chenev svojim je to riječima rekao u obraćanju Institutu za nuklearnu energiju (Nudear Energv Institute) 22. svibnja 2001. vidjeti na: www.whitehouse.gov/vicepresident/news-speeches.Posjetite ove stranice AKTIVIRAJTE SE SADA i pridružite borbi za održivu energiju:Climate Action Network: www.climatenetwork.orgFriends of the Earth: www.foe.org/act/takeaction/index.htmlGreenpeace: www.greenpeaceusa.org/takeaction/Natural Resources Defense Council: www.nrdc.org/action/default.aspPhvsicians for Social Responsibilitv: www.capwiz.com/physicians/home/

Project Underground: www.moles.orgBILJEŠKE I IZVORI 241Sierra Club: www.sierraclub.org/energySustainable Energy and Economy Network: www.seen.orgUnion of Concerned Scientists: www.ucsaction.orgU.S. Public Interest Research Group: www.newenergyfuture.comWorld Wildlife Fund: www.takeaction.worldwildlife.org4. Sjedinjene Američke Buuu!George W. Bush objasnio nam je 20. rujna 2001., držeći se sasvim ozbiljno, da teroristi mrze naše demokratski izabrane čelnike. Taj je govor bio Bushova službena objava da su dvije imenice, »sloboda« i »strah« u ratu. Potpun se zapis može naći na www .whitehouse.gov.Chenevevi pogledi na naše »novo normalno stanje«, stanje koje će »postati trajno u američkom životu«, dobro su dokumentirani, no još malo više informacija o toj normalnosti, pogledajte »Barricades cover their muscle with warmth« Renee Tawa, u Los Angeles Timesu od 8. studenoga 2001. - članu o nastojanjima da betonske barikade postanu »elegantnije«.Statistički podaci pomoću kojih se mogu odrediti nečiji izgledi da pogine u terorističkom incidentu uzeti su iz Programa za procjenu broja stanovništva i Programa za predviđanje broja stanovništva u izvješću Statističkog ureda »Annual Projections of the Total Resident Population as of July 1. Middle, Lowest, Highest, and Zero International Migration Series, 1999-2100« na stranicama www.census.gov. Statistički podaci o smrtnosti od gripe, upale pluća, samoubojstava, ubojstava i prometnih nesreća dolaze iz epidemiološke službe: »The Centers For Disease Control National Vital Statistics Reports: Deaths: Preliminary Data for 2001«, 14. ožujka 2003.Da biste vidjeli uzbune zbog terorizma i informacije o bombama u cipelama te sigurnosti u javnom prijevozu pođite na www.fbi.gov. Još o bombama u cipelama, pogledajte u: Jack Hagel: »FBI identifies explosive used for shoe bomb«, Philadelphia Inquirer, 29. prosinca 2001.članci o terorizmu i krivotvorenju robe mogu se naći u: tekstu David Johnston: »Terrorist groups seli Sham Consumer Goods to Raise Money, Interpol Head Says«, 18 srpnja 2003; kongresnom svjedočenju o financiranju terorizma: Congressional Testimonv, Senate242 Governmental Affairs, Terrorism Financing, 31. srpnja 2003; »Hea-ring of the House International Relations Committee«, Federal News Service, 16. srpnja 2003; Judd Slivka: »Terrorists planned to set wild-fires, FBI memo warned«, Arizona Republic, 13. srpnja 2003; Amber Mobley: »U.S. citizen admits planning al Qaeda attack«, Boston Globe, 20. lipnja 2003; Randy Kennedy: »A conspicuous terror target is cal-led hard to topple«, New York Times, 20. lipnja 2003; Rhonda Bell: »Suspicious package on porch a false alarm«, Times-Picayune (New Orleans), 13. listopada 2001.

Informacije o Projektu za novo američko stoljeće potražite na adresi www.newamericancentury.org. Želite li pročitati još o Busho-voj doktrini permanentnog rata i njegovog neposrednog iskorištavanja 11. rujna za pripremu napada na još više zemalja, pogledajte: John Diamond: »Bush puts focus on protracted war with global goals«, Chicago Tribune, 14. rujna 2001.; »Deputy Defense Secreta-ry Paul Wolfowitz discusses the course of action the U.S. may take after Tuesdays attacks«, NPR, Ali Things Considered, 14. rujna 2001; Christopher Dickey i dr.: »Next up: Saddam«, Newsweek, 31 prosinca 2001.; »Votes in Congress«, New York Times, 25. svibnja 2003.; Mau-reen Dowd: »Neocon coup at the Department d'Etat«, New York Times, 6. kolovoza 2003.Rumsfeld je obećanje trajnog rata 4. listopada 2001. Može ga se pročitati na www.defenselink.mil.O Russellu Feingoldu (senatoru, demokratu iz Wisconsina) i njegovom usamljenom glasu protiv Patriot Acta, pogledajte: Nick Anderson: »His 'No' vote on the Terror Bili earns respect«, Los An-geles Times, 31. listopada 2001.; Emily Pierce: »Feingold defiant over vote against anti-terrorism bili«, Congressional Quarterly, 2. studenoga 2001.; Judy Mann, »Speeches and symbolism do little to solve our problems«, Washington Post, 31. listopada 2001.; Matthew Roth-schild: »Russ Feingold«, The Progressive, svibanj 2002.Cijelu izjavu Russa Feingolda protiv Patriot Acta možete naći na njegovim web stranicama, www.russfeingold.org. Još o Patriot Actu, kao i tekst samoga zakona potražite kod Electronic Privacy Information Centera www.epic.org/privacy/terrorism/usapatriot. Posjetite i ACLU (American Civil Liberties Union, Američka unija za građanske slobode) na adresi www.aclu.org, te knjižničarsku udrugu, American Library Association na adresi www.ala.org. Opširnije o tomeBILJEŠKE I IZVORI243kako je Bijela kuća gurala taj zakon kroz Kongres i kako Kongres nije čitao njegovu konačnu verziju prije glasovanja pogledajte: Ste-ven Brill: After: Rebuilding and Defending America in the September 12 Era, Simon & Schuster, 2003., te »Surveillance under the 'USA/ Patriot Act'«, ACLU, 2002.Pojedinosti o tom zakonu pogledajte prema saslušanjima senatskog Pravosudnog odbora od 9. listopada 2002.; »How the anti-terrorism bili puts financial privacy at risk«, ACLU, 23. listopada 2001; Imbalance of Power, Lawyers Committee for Human Rights, rujan 2002. - ožujak 2003.; Nat Hentoff, »No 'sneak and peak'« Washington Times, 4. kolovoza 2003.Dan Eggen i Robert O'Harrow Jr. pisali su o Ashcroftovim »hitnim« nalozima i nehitnim nalozima u broju od 24. ožujka 2003. Washington Posta, »U.S. steps up secret surveillance.« Vidjeti i Anne Gearan: »Supreme Court rejects attempt to appeal cases testing scope of secret spy court«, Associated Press, 24. ožujka 2003; Curt Anderson, »Ashcroft accelerates use of emergency spy warrants in anti-terror fight«, Associated Press, 24. ožujka 2003.; Evelyn Nieves: »Local officials rise up to

defy the Patriot Act«, Washington Post, 21. travnja 2003.; Jerry Seper: »Congressmen seek clarifications of Patriot Act powers«, Washington Times, 3. travnja 2003.Želite li čitati izvještaj Ministarstva pravosuđa o zatočenicima »U.S. Department of Justice Office of the Inspector General: Report to Congress on Implementation of Section 1001 of the USA Patriot Act« 17. srpnja 2003; potražite na www.findlaw.com.Web stranice agencije DARPA - Defense Advanced Research Projects Agency možete vidjeti na adresi www.darpa.mil. Još o Poin-dexteru, Darpi i Terminskoj burzi političkih analiza (Policy Analysis Market) u: Floyd Norris: »Betting on Terror: What Markets Can Re-veal« New York Times, 3. kolovoza 2003.; Stephen J. Hedges: »Poin-dexter to quit over terror futures plan«, Chicago Tribune, 1. kolovoza 2003.; Peter Behr: »U.S. files new Enron complaints«, Washington Post, 13. ožujka 2003. te Allison Stevens: »Senators want 'Terrorism' futures market closed«, Congressional Quarterly Daily Monitor, 28. srpnja 2003.Želite li doznati još o situaciji u Guantanamo Bayu, pogledajte »Imbalance of Power: How changes to U.S. law and policy since 9/11 erode human rights and civil liberties« Pravničkog odbora za ljud-244 ska prava (Lawyers Committee for Human Rights), kao i Matthew Hay Brown: »At Camp Iquana, the enemies are children«, Hartford Courant, 20. srpnja 2003.; Paislev Dodds: »Detainees giving informa-tion for incentives, general says«, Chicago Tribune, 25. srpnja 2003.Izvješća o vladinim zloporabama pod Patriot Actom mogu se naći u: Philip Shenon: »Report on U.S. antiterrorism law alleges violations of civil rights«, New York Times, 21. lipnja 2003.; »Code-red cartoonists« USA Today, 24. srpnja 2003. i Tom Brune: »Rights abuses probed«. Newsday, 22. lipnja 2003.John Clarke ispričao je priču o ispitivanju kad se vraćao u Ameriku iz Kanade u: »Interrogation at the U.S. border«, Counterpunch, 25. veljače 2002; Još mnogo priča kako je vlada izmakla kontroli ima u: Neil Mackav: »Rage. Mistrust. Hatred. Fear. Uncle Sam's enemies within«, Sunday Herald, 29. lipnja 2003. Vidjeti i: »Judge steps down after admitting ethnic slur«, Associated Press, 18. lipnja 2003.; »Six French journalists stopped in L.A., refused admission to U.S.« Associated Press, 21. svibnja 2003.; »Cop photographs class projects during 1:30 AM visit«, Associated Press, 5. svibnja 2003.; Matthew Rothschild: »Enforced conformitv«, The Progressive, 1. srpnja 2003.; Dave Lindorff: »The Governments air passenger blacklist«, New Haven Advocate; Matthew Norman: »Comment & Analvsis«, The Guardian, 19. ožujka 2002; »Show doesn't make evil man svmpat-hetic«, USA Today, 18. svibnja 2003.; »Principal bans Oscar-winning documentarv«, Hartford Courant, 6. travnja 2003.Upozorenja Arija Fleischera Amerikancima na način Velikog brata mogu se naći na www.whitehouse.gov, i o njima se dosta objavljivalo.O debaklu Useljeničke službe (INS) s vizama za teroriste, v. Bili Saporito i dr.:

»Deporting the INS: Granting visas for terrorists after 9/11 could be the last gaffe for the Immigration Service«, Time Magazine, 25. ožujka 2002.5. Kako zaustaviti terorizam? Prestanimo biti teroristi!Killing Hope: U.S. Military and CIA Interventions Since World War II VVilliama Bluma donosi podatke o državnim udarima koje su izvele Sjedinjene Države u čileu, Gvatemali i Indoneziji. Perpetual Warfor Perpetual Peace: How We Got to Be So Hated važna je zbirka esejaBILJEŠKE I IZVORI 245Gorea Viđala (kao dodatak dobit ćete i praktičan pregled na dvadesetak stranica u kojem se nabrajaju američke vojne intervencije u svijetu od 1948. godine. Kritički pogled na sadašnju američku vanjsku politiku potražite na web stranicama Foreign Policv In Focusa: www.foreign policy-infocus.org.Izrael je jedan od najvećih uvoznika američkog oružja. U proteklom desetljeću, Sjedinjene Države prodale su Izraelu oružja i vojne opreme u vrijednosti 7,2 milijarde dolara, od čega 762 milijuna kroz program izravne komercijalne prodaje (Direct Commercial Sales, DCS166), više od 6,5 milijardi kroz program financiranja stranih vojnih snaga Foreign Military Financing (FMF) (VVilliam D. Hartung i Frida Berrigan: »An Arms Trade Resource Center Fact Sheet«, svibnja 2002.) The Middle East Research and Information Project ima pregled o sadašnjem ustanku u Palestini i pregled o Palesstini, Izraelu i arapsko-izraelskom sukobu: www.merip.org. Mir sada, izraelska mirovna organizacija, vjeruje da će »samo mir donijeti sigurnost Izraelu i osigurati budućnost našeg naroda.« Ona pritišće na izraelsku vladu da radi na postizanju mira - pregovorima i obostranim kompromisom - sa svojim arapskim susjedima i palestinskim narodom (www.peacenow.org). Arapska udruga za ljudska prava (Arab Association for Human Rights, www.arabhra.org) radi na promicanju i zaštiti političkih, građanskih, gospodarskih i kulturnih prava palestinsko - arapske manjine u Izraelu.Brojke o potrošnji goriva u Sjedinjenim Državama uzeti su iz Uprave za informacije o energetici američkog ministarstva energetike (Department of Energy's Energy Information Administration) i Izvješća o ljudskom razvoju Programa UN-a za razvoj (UNDP). Kritički pogled na američke navike u potrošnji pročitajte u Afftuenza: The Mi-Consuming Epidemic, Johna de Graafa, Davida VVanna, Tho-masa H. Naylora i Davida Horseya. Mnogo je vodiča za pretvaranje dobrih namjera u svakodnevna djela: Kalle Lasn: Culture Jam: How to Reverse America's Suicidal Consumer Binge—and Why We Must; Georgene Lockwood: The Complete Idiot's Guide to Simple Living-, The Earth Works Group: 50 Simple Things You Can Do to Save the166 DCS je program State Departmenta kojim se regulira prodaja oružja i' raznih s vojnim potrebama povezanih usluga u inozemstvo kad to komercijalnorade privatne tvrtke, za razliku od programa Foreign Militarv Sales koji reguliradržavno trgovanje. ......._ .. ____„_.............,,........... ._. ,„,......._,____......246 Earth; te Ellis Jones, Ross Haenfler i Brett Johnson: The Better World Handbook.

Brojke o čistoj vodi su iz Programa Ujedinjenih naroda za okoliš i Svjetske zdravstvene organizacije. Priključite se kampanji organizacije Public Citizen za zaštitu općeg pristupa čistoj i jeftinoj pitkoj vodi njezinim zadržavanjem u javnoj nadležnosti (www.citizen.org/ cmep/Water/).Priče o radnicima u izrabljivačkim pogonima daje skupina za nadzor National Labor Committee i UNITE!, sindikat koji predstavlja konfekcijske radnike u SAD-u i Kanadi. Povežite se s njima (ww-w.nlcnet.org i www.behindthelabel.org) ili s nekom od mnogih kampanja protiv radnog izrabljivanja na Webu: Sweatshopwatch: www. Sweatshopwatch.org; Maquila Solidaritv Network: www.maquilasoli-darity.org i United Students Against Sweatshops: www.usasnet.org.Međunarodna organizacija za rad (ILO) procijenila je da u zemljama u razvoju radi oko 250 milijuna djece između pet i četrnaest godina - od čega bar 120 milijuna radi puno radno vrijeme. Odjel za dječja prava pri Human Rights Watchu dokumentira jad prisilnog i obvezanog dječjeg rada: www.hrw.org/children/labor.htm. Global March Against Child Labor (Svjetski marš protiv dječjeg rada) pokušava iskorijeniti dječji rad: www.global march.org. Besplatne plakate protiv dječjeg rada koje možete objesiti u učionici, društvenom centru ili uredu, naručite na adresi www.aft.org/international/child/. Možete potpisati i peticiju protiv dječjeg rada.Stranice www.iraqbodycount.org održavaju bazu podataka o pogibijama civila u ratu protiv Iraka. »Podaci o broju žrtava izvedeni su iz temeljitog istraživanja medijskih izvješća na mreži«, piše tamo. »Kad ti izvori donose različite brojke, iznosimo raspon (minimum i maksimum). Prije objavljivanja svi rezultati prolaze kroz neovisne preglede i provjere najmanje triju članova tima Iraq Body Count.«Statistika o pametnim bombama u Irakii uzeta je iz teksta Jima Kranea u Associated Press: »U.S. Precision VVeapons Not Fool-pro-of«, 4. travnja 2003.Prema podacima organizacije Peace Action, Sjedinjene Države imaju na skladištima više od 10.500 nuklearnih bojnih glava. Pogledajte na njihove web stranice želite li doznati više i sudjelovati u kampanji za sigurniji svijet: www.peace-action.org. Pokret Plowsha-res već se dugo služi metodom nenasilnog građanskog neposluhaBILJEŠKE I IZVORI 247radi razoružanja naše zemlje: www.plowsharesactions.org. Skupina protiv kemijskog oružja The Chemical Weapons Working Group organizira osiguravanje sigurnog odlaganja streljiva i ostalih kemijskih i otrovnih vojnih materijala u SAD-u: www.cwwg.org.Želite li znati više o sjajnoj američkoj povijesti potkopavanja demokracije i zaštite okrutnih diktatora, vjerojatno nema bolje polazne točke - kad je riječ o vladinim dokumentima s kojih je skinuta oznaka tajnosti - nego što je National Security Archive pri Sveučilištu George Washington. Njihova adresa na Webu je : www.gwu.edu/ -nsarchiv/.6. Isus W. Krist

Ne treba Bogu nikakvo navođenje izvora. Vrijeđa ga i sama pomisao na to.7. Smrt Horatiu AlgeruStatistički podaci o naknadama u korporacijama su iz: John A. Byme i dr.: »Executive Pay«, Business Week, 6. svibnja 2002.; »Executive Pay: A Special Report«, Alan Cowell, The New York Times, 1 travnja 2001.1 Business Week također bilježi: »U proteklom desetljeću dok su plaće običnog osoblja porasle za 36 posto, plaće glavnih jzvršnih direktora porasle su za 340 posto, na 11 milijuna dolara.«Fortuneov prikaz »You Bought, They Sold« o pokvarenjacima u korporacijama objavljen je 2. rujna 2002. Možete ga vidjeti na www.fortune.com.Najveći dio podataka u dijelu o osiguranju mrtvih duša djelo je sjajnog rada Ellen E. Schultz Thea Francisa na: »Valued Employees: VVbrker Dies, Firm Profits—Why?« što je objavljeno Wall Street Jour-nalu 19. travnja 2002. Među drugim izvješćima su i »Companies Gain a Death Benefit«, Albert B. Crenshaw, The Washington Post, 30. svibnja 2002; and »Bili to Limit Dead Peasants Policies Ignored to Death«, L.M. Sixel, Houston Chronide, 4. listopada 2002.O zakonskom prijedlogu u Kongresu kojim bi se tvrtkama omogućilo da u mirovinske fondove radnika u proizvodnji stavljaju manje novca, vidjeti: »Bili Reduces Blue-Collar Obligations for Pen-§ion«,Marv Wilk'amsJVVaJ,sh, The Ngyy Jork Times, 6. svibnja 2003. Još ,248 0 kontroverziji oko »popusta na smrt starijih osoba« možete čitati u: »Life: The Cost-Benefit Analvsis« John Tiernev, The New York Times, 18. svibnja 2003.Želite li podrobnije informacije o prilozima Kena Laya Bushovoj kampanji ili pak tražite podatke o donacijama za kampanje općenito, pogledajte kod sjajnih ljudi u Centru za razumnu politiku, www.opensecrets.org. O Bushovom korištenju Enronovim mlažnjakom pogledajte: »Enron: Other Money in Politics Stats« Center for Responsive Politics, 9. studenoga 2001 i »Flving High on Corpora-tions«, Capital Eye, zima 2000. Vijest o Bushovom skretanju s kampanje da bi vidio kako Lay ispucava početni udarac na Enron Fieldu u Houstonu pojavio se u »Bush Visits Top Contributor for Houston Baseball Bash«, Megan Stack, Associated Press, 7. travnja 2000.O ulozi »Kenny Boya« u »pomaganju« Bushu da odabere ljude za novu vladu i njegovoj ulozi u Chenevevoj »Radnoj skupini za energiju« (Energy Task Force) vidjeti u: »Mr. Dolan Goes to Washing-ton«, James Bernstein, Newsday, 4. siječnja 2001; »Bush Advisers on Energy Report Ties to Industry«, Joseph Kahn, The New York Times, 3. lipnja 2001.; »Power Trader Tied to Bush Finds Washington AH Ears«, Lowell Bergman i Jeff Gerth, The New York Times, 25. svibnja 2001.; »Bush Energy Paper Followed Industry Path«, Don van Natta1 Neela Banerjee, The New York Times, 27. ožujka 2002.; »Judge Que-stions U.S. Move in Cheney Suit«, Henri E. Cau-vin, The Washington Post, 18. travnja 2003.Još informacija o Enronu miže se naći i u: Richard A. Oppel Jr., »Enron Corp. Files Largest U.S. Claim for Bankruptcy«, The New York Times, 3. prosinca 2001.;

Steven Pearlstein i Peter Behr: »At Enron, the fali čame quickly; complexity, partnerships kept problems from public view«, The Washington Post, 2. prosinca 2001.; Leslie Wayne, »Enron, preaching deregulation, worked the state-house cir-cuit«, The New York Times, 9. veljače 2002.; John Schwartz: »The čast of characters in the Enron drama is lengthv, and their relationships complex«, The New York Times, 13. siječnja 2003.; Jim Drinkard i Greg Farrell: »Enron made a sound investment in VVashington«, USA Today, 24. siječnja 2002.; Stephen Labaton: »Balancing deregulation and Enron«, The New York Times, 17. siječnja 2002.; Jerry Hirsch i dr.: »Safeguards failed to detect warnings in Enron debacle«, The Los Angeles Times, 14. prosinca 2.001; Mary Flood; »The Fali of Enron«,BILJEŠKE I IZVORI 249Houston Chronicle, 5. siječnja 2003.; Jerry Hirsch: »Energy execs gain millions in stock sales«, The Los Angeles Times, 13. lipnja 2001.; Ste-phanie Schorow: »Wealth of options«, Boston Herald, 30. rujna 2002.; Jake Tapper: »Secret hires warned Enron«, Salon, 20. siječnja 2002.; Ben VVhite i Peter Behr: »Enron paid creditors $3.6 billion before fali; filing also details pavments to executives«, The Washington Post, 18. lipnja 2002.; Jim Yardley: »Big burden for ex-workers of Enron«, New York Times, 3. ožujka 2002; Eric Berger: »Enron facing pension lawsuit«, Houston Chronicle, 26. lipnja 2003.; Steven Greenhouse: »Public funds say losses top $1.5 billion«, The New York Times, 29. siječnja 2002.; Mary Flood i dr.: »Far from finished«, Houston Chronicle, 22. lipnja 2003.O Enronovim i Andersenovim političkim donacijama i sukobima interesa koje su one poslije izazvale u vladinim »istragama« raspravlja se u: »Enron or Andersen made donations to almost ali their congressional investigators«, Don Van Natta Jr., The New York Times, 25. siječnja 2002. Podaci o Enronovim pokušajima da prikrije svoje kršenje zakona i odluci Bushove administracije da ništa ne poduzme kad se pokazalo da je propast neizbježna: »Shredded papers key in Enron case«, Kurt Eichenwald, The New York Times, 28. siječnja 2002; »Ken who?«, Bennet Roth i dr., Houston Chronicle, 11. siječnja 2002; »Bush aide was told of Enron's plea«, Dana Milbank, The Washington Post, 14. siječnja 2002; »Number of contacts grows« H. Josef Herbert, Associated Press, 12. siječnja 2002.Pokušaj »predsjednika« Busha da zaniječe svoje blisko prijateljstvo s Kenom Layom dokumentirani su, prije svega, u zapisu pitanja i odgovora jednog sastanka s novinarima 10. siječnja 2002. koji se može naći na www.whitehouse.gov. Vidjeti i: »Ken who?«, Bennet Roth i dr., Houston Chronicle, 11. siječnja 2002.; »Enron spread con-tributions on both sides of the aisle«, Don van Natta Jr., The New York Times, 21. siječnja 2002. i »Despite President's Denials, Enron & Lay Were Early Backers of Bush«, Texans for Public Justice (www.tpj.org), 11. siječnja 2002.8. Ju-huuu! Dobio sam povrat poreza!Više informacija o stvarnim učincima Bushova »Mike Mooreova povrata poreza« k.2QQ3. pogledajte izvještaj Centrala proračunske250 i političke prioritete (Center on Budget and Policv Priorities) »New tax cut law uses

gimmicks to mask cost; ultimate priče tag likelv to be $800 billion to $1 trillion« (Novi zakon o smanjenju poreza služi se trikovima radi prikrivanja troška; konačna cijena vjerojatno će biti 800 milijardi do bilijun dolara). Centar se može naći na adresi www.cbpp.org.O predviđenoj mani s neba od Bushova i Cheneveva povrata poreza piše James Toedtman u Newsdayu: »Tiebreaker s Tax Break«, 20. svibnja 2003.Dok ovo pišem, Texas Rangers su na dnu Zapadne američke lige, s 19.5 utakmica zaostatka za prvim mjestom. (U redu, znam da oni nisu tako strašni pušioničari kao Detroit Tigers.)Želite li doznati više o onih četrdeset i sedmero ljudi koje je »ubio« predsjednik Clinton, pozovite svoju tražilicu na internetu i utipkajte riječi »Clinton Body Count«. Ili namjestite na srednjo-valnom radiju neku govornu emisiju bilo koji dan u tjednu. Ova je urbana legenda osobito popularna među desnicom.Ljeti 2003. Kongresni ured za proračun (Congressional Budget Office, (www.cbo.gov) prognozirao je da će savezni deficit za 2003. dostići 401 milijardu. Opširnije o toj najavi pogledajte u članku Alana Frama od 10. lipnja »CBO Expects Deficit to Shatter Record«, agencije Associated Press. O Bushovim pokušajima da sakrije prognoze deficita iz Ministarstva financija dok Kongres ne odobri smanjenje poreza možete pročitati u: »Bush Shelved Report on $44,200 Billion Deficit Fears«, Peronet Despeignes, Financial Times, 29. svibnja 2003.Da će svaki porezni obveznik imati koristi od njegova smanjenja poreza Bush je ustvrdio u govoru na radiju 26. travnja 2003. Zapis možete naći na www.whitehouse.gov. Centar za proračunske i političke prioritete istinu je otkrio u svom izvješću od 1. lipnja 2003.: »Tax cut law leaves out 8 million filers who pay income taxes.« Centar je izvijestio i o učinku koji će smanjenje saveznog poreza ostaviti na države: »Federal tax changes likelv to cost states billions of dollars in coming years«, 5. lipnja 2003. Još o tome može se naći na Citizens for Tax Justice (www.ctj.org), posebice i izvješću od 30. svibnja 2003. »Most taxpayers get little help from the latest Bush tax plan.«Sjajan pogled na inventivne načine koji države nalaze ne bi li uštedjele, među kojima je i skidanje žarulja i gašenje škola može se vidjeti u »Drip, Drip Drip«, Matt Bai, The New York Times, 8. lignjaBILJEŠKE I IZVORI 2512003. i »States Facing Budget Shortfalls, Cut the Major and the Mun-dane«, Timothy Egan, The New York Times, 21 travnja 2003.Očekujete li povrat od milijun ili više dolara od Porezne službe (Internal Revenue Service (IRS)(a tko je taj tko to ne očekuje?), formular za izravni depozit možete skinuti s IRS-ovog weba: www.irs.gov/pub/irs-pdf/f8302.pdf.Bushove izjave o tome kako će smanjenje poreza pomoći obiteljima s djecom izgovorene su tijekom ceremonije potpisivanja smanjenja poreza 28. svibnja 2003. Prijepis se može naći na www.white-house.gov. Želite li pročitati o tome kako to što je Bush toga dana potpisao nije pomoglo obiteljima, među kojima je i milijun vojničkih obitelji, pogledajte »Tax Law Omits $40 Child Credit for Millions«,

David Firestone, The New York Times, 29. svibnja 2003. i »One million military children left behind by massive new tax package« Chil-drens Defense Fund (www.childrensdefense.org), 6. lipnja 2003.9. Raj za liberaleU vojnim snagama danas je aktivno oko 1,4 milijuna muškaraca i žena, prema podacima Ministarstva obrane »DoD Active Duty Military Personnel Strength Levels, fiscal years 1950-2002.« čak i tijekom rata u Vijetnamu, od 1965 do 1972, služilo je samo oko 2.594.000 Amerikanaca kako su objavili David M. Halbfinger i Ste-ven A. Holmes: »Military Mirrors a Working-Class America«, The New York Times, 30. ožujka 2003.čak i na početku beskrajnog »rata protiv terora«, jedna je anketa koju je među studentima provela organizacija Americans for Victory Over Terrorism, objavljena u svibnju 2002., pokazala da bi ih 21 posto potpuno izbjegavalo novačenje, a 37 posto bi ih bilo voljno služiti vojsku samo ako je to unutar Sjedinjenih Država. Predstavnici za javnost Kopnene vojske i Mornaričkog pješaštva rekli su da 11. rujna nije doveo do pojačanog novačenja i naveli interno istraživanje iz marinaca u kojem se pokazalo da je rat ostavio »neutralan do neznatno negativan« utjecaj na novačenje, prema tekstu Joyce Howard Priče »Marines, Army view war as recruitment aid«, objavljenom u Washington Timesu, 31. ožujka 2003. David M. Halbfinger iznosi, u već citiranom članku, da je broj osoblja u vojnim snagama pao za 23 posto u zadnjem desetljeću.25O i političke prioritete (Center on Budget and Policv Priorities) »New tax cut law uses gimmicks to mask cost; ultimate priče tag likelv to be $800 billion to $1 trillion« (Novi zakon o smanjenju poreza služi se trikovima radi prikrivanja troška; konačna cijena vjerojatno će biti 800 milijardi do bilijun dolara). Centar se može naći na adresi www.cbpp.org.O predviđenoj mani s neba od Bushova i Cheneveva povrata poreza piše James Toedtman u Newsdayu: »Tiebreaker's Tax Break«, 20. svibnja 2003.Dok ovo pišem, Texas Rangers su na dnu Zapadne američke lige, s 19.5 utakmica zaostatka za prvim mjestom. (U redu, znam da oni nisu tako strašni pušioničari kao Detroit Tigers.)Želite li doznati više o onih četrdeset i sedmero ljudi koje je »ubio« predsjednik Clinton, pozovite svoju tražilicu na internetu i utipkajte riječi »Clinton Body Count«. Ili namjestite na srednjo-valnom radiju neku govornu emisiju bilo koji dan u tjednu. Ova je urbana legenda osobito popularna među desnicom.Ljeti 2003. Kongresni ured za proračun (Congressional Budget Office, (www.cbo.gov) prognozirao je da će savezni deficit za 2003. dostići 401 milijardu. Opširnije o toj najavi pogledajte u članku Alana Frama od 10. lipnja »CBO Expects Deficit to Shatter Record«, agencije Associated Press. O Bushovim pokušajima da sakrije prognoze deficita iz Ministarstva financija dok Kongres ne odobri smanjenje poreza možete pročitati u: »Bush Shelved Report on $44,200 Billion Deficit Fears«, Peronet Despeignes, Financial Times, 29. svibnja 2003.

Da će svaki porezni obveznik imati koristi od njegova smanjenja poreza Bush je ustvrdio u govoru na radiju 26. travnja 2003. Zapis možete naći na www.whitehouse.gov. Centar za proračunske i političke prioritete istinu je otkrio u svom izvješću od 1. lipnja 2003.: »Tax cut law leaves out 8 million filers who pay income taxes.« Centar je izvijestio i o učinku koji će smanjenje saveznog poreza ostaviti na države: »Federal tax changes likelv to cost states billions of dollars in coming years«, 5. lipnja 2003. Još o tome može se naći na Citizens for Tax Justice (www.ctj.org), posebice i izvješću od 30. svibnja 2003. »Most taxpayers get little help from the latest Bush tax plan.«Sjajan pogled na inventivne načine koji države nalaze ne bi li uštedjele, među kojima je i skidanje žarulja i gašenje škola može se vidjeti u »Drip, Drip Drip«, Matt Bai, The New York Times, 8. lignjaBILJEŠKE I IZVORI 2512003. i »States Facing Budget Shortfalls, Cut the Major and the Mun-dane«, Timothy Egan, The New York Times, 21 travnja 2003.Očekujete li povrat od milijun ili više dolara od Porezne službe (Internal Revenue Service (IRS)(a tko je taj tko to ne očekuje?), formular za izravni depozit možete skinuti s IRS-ovog weba: www.irs.gov/pub/irs-pdf/f8302.pdf.Bushove izjave o tome kako će smanjenje poreza pomoći obiteljima s djecom izgovorene su tijekom ceremonije potpisivanja smanjenja poreza 28. svibnja 2003. Prijepis se može naći na www.white-house.gov. Želite li pročitati o tome kako to što je Bush toga dana potpisao nije pomoglo obiteljima, među kojima je i milijun vojničkih obitelji, pogledajte »Tax Law Omits $40 Child Credit for Millions«, David Firestone, The New York Times, 29. svibnja 2003. i »One million military children left behind by massive new tax package« Chil-dren's Defense Fund (www.childrensdefense.org), 6. lipnja 2003.9. Raj za liberaleU vojnim snagama danas je aktivno oko 1,4 milijuna muškaraca i žena, prema podacima Ministarstva obrane »DoD Active Duty Military Personnel Strength Levels, fiscal years 1950-2002.« čak i tijekom rata u Vijetnamu, od 1965 do 1972, služilo je samo oko 2.594.000 Amerikanaca kako su objavili David M. Halbfinger i Ste-ven A. Holmes: »Military Mirrors a Working-Class America«, The New York Times, 30. ožujka 2003.čak i na početku beskrajnog »rata protiv terora«, jedna je anketa koju je među studentima provela organizacija Americans for Victory Over Terrorism, objavljena u svibnju 2002., pokazala da bi ih 21 posto potpuno izbjegavalo novačenje, a 37 posto bi ih bilo voljno služiti vojsku samo ako je to unutar Sjedinjenih Država. Predstavnici za javnost Kopnene vojske i Mornaričkog pješaštva rekli su da 11. rujna nije doveo do pojačanog novačenja i naveli interno istraživanje iz marinaca u kojem se pokazalo da je rat ostavio »neutralan do neznatno negativan« utjecaj na novačenje, prema tekstu Joyce Howard Priče »Marines, Army view war as recruitment aid«, objavljenom u Washington Timesu, 31. ožujka 2003. David M. Halbfinger iznosi, u već citiranom članku, da je broj osoblja u vojnim snagama pao

za 23 postg ja zadnjem desetlj eću.252 Brojke iz anketa o pogledu Amerikanaca na zdravstvenu skrb pogledajte u sljedećim izvorima: Henry J. Kaiser Familv Foundation i The News Hour with Jim Lehrer: Uninsured Survev, 16. svibnja 2000; Henrv J. Kaiser Familv Foundation/Harvard School of Public Health, 12. veljače 2003. Međunarodne usporedbe izdataka na zdravstvenu skrb su iz: Robert H. LeBow: Health Care Meltdown, objavljeno 2003. Šire izvješće o broju Amerikanaca bez zdravstvenog osiguranja pogledajte u: »Going Without Health Insurance«, Robert Wood Johnson Foundation i Families USA, ožujka 2003.O potpori za rasnu raznolikost i našim pogledima na rasne teme općenito može se naći u »Poli finds black-vvhite agreement on di-versitv, disagreement on how to get there«, Willa Lestera, Associated Press, 7. ožujka 2003.; Riley E. Dunlap: »Americans Have Positive Image of the Environmental Movement«, Gallup News Service, 18. travnja 2000.; anketi Pew Global Attitudes Project Poli, 3. lipnja 2003; anketi zaklade Dave Thomas Foundation for Adoption, Harris Interactive, 19. lipnja 2002.; Washington Posf/Kaiser Family Foundation/ Harvard University: »Race and Ethnicity in 2001: Attitudes, Percep-tions, and Experiences«, kolovoza 2001. O porastu broja rasno miješanih brakova u zadnja dva desetljeća piše Cloe Cabrera: »Biracial marriages on rise as couples overcome differences«, Tampa Tribune, 1. siječnja 2000.Opširnije o našim pogledima o ženskom pokretu i pravu na pobačaj u: Riley E. Dunlap: »Americans Have Positive Image of the Environmental Movement«, Gallup News Service, 18. travnja 2000.; anketa ABC News/Washington Post, 21. siječnja 2003.; NBC News/ Wall Street Journal, 28. siječnja 2003; Pew Research Center, 16. siječnja 2003; Gallup/CNN/ USA Today Poli, 15. siječnja 2003.; te anketi ABC News/ Washington Post, 21. siječnja 2003. Tražite li statističke podatke o pobačajima, posjetite Alan Guttmacher Institute na adresi www.agi-usa.org. O rastu broja parova koji žive zajedno a nisu u braku, a u mnogim slučajevima i nemaju djece javio je Laurent Bel-sie: »More couples live together, roiling debate on family«, Christian Science Monitor, 13. ožujka 2003.Izvješća o pogledima javnosti na kriminalizaciju droga, sudske kazne nenasilnim prekršiteljima zakona, pogledima kako se općenito nositi sa zločinom i našim stajalištima o smrtnoj kazni mogu senaći li! »Ontimism. Ppssitnism anH Tailrimisp RpHpmntinrv Ampriran ..BILJEŠKE I IZVORI 253attitudes on Crime, Punishment, and Over-incarceration«, nalazima općenacionalnog istraživanja koje je za Američku uniju za građanske slobode (American Civil Liberties Union) izvela tvrtka Belden Russonello & Stewart, 22. siječnja 2001.; anketi Quinnipiac Univer-sity Polling Institute, 5. ožujka 2003.; anketi ABC News/Washington Post, 24. siječnja 2003; anketi CNN/Time, posredstvom Harris Interactive, 17. siječnja 2003.Procjene o uzimanju ilegalnih droga u američkom pučanstvu možete naći kod

američkog ministarstva za zdravstvo i skrb (U.S. Department of Health and Human Services).Američka slabost prema zelenom i zaštiti okoliša otkriva se u: Riley E. Dunlap: »Americans Have Positive Image of the Environmental Movement« Gallup News Service, 18. travnja 2000; Henry }. Kaiser Family foundation/VVas/jmgtoM Post/Harvard Universitv, 23. lipnja 2002.; Gallupovoj anketi od 18. ožujka 2002.; Gallupovoj anketi od 21. travnja 2003.; Gallupovoj anketi od 13. ožujka 2003; anketi Pew Global Attitudes Project Poli, 3. lipnja 2003.; te anketi Zogby International za National Environmental Trust: »A poli of likely Republican primary or caucus voters in California, Iowa, New Hampshire, New York, and South Carolina«, kolovoza 1999.Brojke o stvarnom stajalištu Amerikanaca prema oružju pogledajte u: National Opinion Research Center: »2001 National Gun Policy Survey of the National Opinion Research Center: Research Findings«, prosinca 2001; Violence Policy Center: »New Survey Re-veals More Americans Favor Handgun Ban Than Own Handguns«, 15. ožujka 2000.; Michigan Partnership to Prevent Gun Violence: »Public Opinion: Opening the Door to Public Policy Change«, koju je provela tvrtka za istraživanje i analizu tržišta EPIC-MRA, listopada 2000.Povrh serija Will & Grace i Queer Eyefor the Straight Guy167, te naglog ponovnog porasta popularnosti glazbenog kazališta, još ćete i više dokaza o ljubavnom odnosu Amerike s homoseksualnošću naći u ovim izvorima: Human Rights Campaign: »HRC Hails New Gallup Poli Showing Continuing Positive Trend in U.S. Public Opinion167 Will & Grace je komična serija o cimerima, homoseksualcu Willu i heteroseksualki Grace, koji kroz brojne nesporazume svako za sebe traže »pravoga«; Queer Eye for the Straight Guy je »realitv« serija u kojoj petorica modnih stručnjaka homoseksualaca savjetuju heteroseksualnog muškarca u pitanjima . mode i životnog stila,.254 On Some Gay Issues«, izjava za novinstvo, 4. lipnja 2001.; anketa Los Angeles Timesa, 18. lipnja 2000.; Henry J. Kaiser Family Foundation, studenoga 2001; Gallupova anketa, 15. svibnja 2003. i u Newsweeku, 27. travnja 2002.Koliko je u Americi proširena potpora sindikatima i nepovjerenje prema korporacijama vidi se u sljedećem: ABC News/Washington Post, anketa, 15. srpnja 2002; Gallupova anketa, 30. kolovoza 2002; AFL-CIO Labor Day Survev, 29. kolovoza 2002; Fox News poli, 25. listopada 2002; Kent Hoover: »Labor unions aim to capitalize on public anti-corporate attitude« Houston Business Journal, 9. rujna 2002; Program on International Policy Attitudes, »Americans on globalization survey« 16. studenoga 1999; Harris Poli, 27. srpnja2002. te Democratic Leadership Council: »Americas changing poli-tical geography survey«, listopada 2002 (istraživanje provela tvrtka Penn, Schoen & Berland Associates). Statističke podatke o sindikalnom članstvu u cijeloj zemlji i o tome kako su članovi sindikata bolje plaćeni nego oni koji nisu u sindikatima pogledajte

Bureau of Labor Statistics na web stranicama Ureda za rad www.bls.gov.Svoj šarmantni pogled na sodomiste Michael Savage izrazio je, kao i svoju ljubav prema kobasicama, 5. srpnja 2003. u svojoj emisiji na MSNBC-u Savage Nation, sada ukinutoj (baš zbog tih izjava). Savage (čije je pravo prezime Weiner) dijagnosticirao je ljevici mentalni poremećaj (i nezdravu ljubav prema - JOJ, NE! - islamu) u svojoj emisiji na MSNBC-u 19. travnja 2003. Naša dobra prijateljica Ann Coulter prenijela je poruku od Boga da bismo trebali »silovati« Zemlju u Fox Newsovoj emisiji Hannity and Colmes, 22. lipnja 2001. Ann Coulter, koju su na Fox Newsu znali predstavljati kao »stručnjaka za ustav«, rekla je da bi liberale trebalo ubijati na Konferenciji konzervativne političke akcije (Conservative Political Action Conference) 2002. godine. Njezino dubinsko poznavanje političkih, društvenih, gospodarskih i vjerskih okolnosti u Afganistanu, kao i njezin savjet što bi tamo Amerika trebala učiniti objavljeni su na web stranicama konzervativnog magazina National Review, nedugo nakon 11. rujna. To što sam na uručenju Oscara ukazivao na činjenicu da je George W. Bush nelegitiman predsjednik potaknulo je Billa O'Reillvja da me u svojoj emisiji na Fox Newsu 14. travnja2003. prokaže kao anarhista. Citat njegove izjave o siromašnima kojiirln li 7atvnr V>P7 nnštpnncr inrtpnia 17 nipanvp ip pmisiip 4 mina 7001BILJEŠKE I IZVORI255Dobro utemeljena teorija Rusha Limbaugha o podrijetlu feminizma izgovorena je u njegovoj sindiciranoj emisiji 28. srpnja 1995. godine. Bijesni ispad s uvredljivim izrazima Seana Hannityja opisan je u Grain's New 'York Businessu, 17. veljače 2003., a o njegovoj dobro argumentiranoj i na činjenicama utemeljenoj obdukciji kanadske kulture javio je Ottawa Citizen, 23. ožujka 2003.10. Kako razgovarati s konzervativnim šogorom0 slučaju Mumije Abu Jamala pročitajte »Life in the Balance« Amne-sty Internationala na adresi www.amnestyusa.org/abolish/reports/ mumia/, kao i druge akcije Amnestyja protiv smrtne kazne. Potražite i kod Nacionalne koalicije za ukidanje smrtne kazne (National Coalition to Abolish the Death Penalty) na adresi www.ncadp.org i Centra za informacije o smrtnoj kazni (Death Penalty Information Center) na www.deathpenaltyinfo.org.Informacije o sindikatima i mirovini su iz: David Cay Johnston1 Kenneth N. Gilpin: »A Case Sounds a Warning About Pension Sa-fety« The New York Times, 1. listopada 2000.; Peter G. Gosselin, »La-bor's Love of 401 (k)s Thwarts Bid for Reform«, Los Angeles Times, 22. travnja 2002.O kampanji »Kupujmo američko« (Buy American) pogledajte knjigu Dane Frank: Buy American: The Untold Story of Economic Nationalism, Beacon Press, 1999.; Peter Gilmore: »The Untold Story (and Failure) of 'Buy American' Campaigns«, UE News, United Elec-trical, Radio and Machine VVorkers of America; Lisa Hong: »Is It'Buy American,' or 'Japan Bashing'?«, Asian Week, 7. veljače 1992.Želite li pomoći pri sindikalnom organiziranju svoga radnog mjesta, potražite

SEIU (Service Employees International Union) na www.seiu.org ili UE (United Electrical, Radio and Machine Workers of America) na http://www.ranknfile-ue.org.Prije no što Billu O'Reillyju odate preveliko priznanje, sjetite se i ovoga: On se protivi smrtnoj kazni. Kako to obrazlaže: »Ona ne kažnjava dovoljno«. Tako se protivi i sporazumu NAFTA jer mu smeta da Meksikanci ulaze u Sjedinjene Države. Ne zaboravimo da je o »meksičkim uljezima« govorio najmanje dva puta: u emisiji The O'Reilly Factor, 6. veljače 2003. i u Allentownu u Pennsvlvaniji, u listu Morning Call, 5. siječnja 2003. KTi 17 A C_256 sociated Pressa: »Nixon Sought Release of Americans in China Befo-re Historic Trip«, 5. travnja 2001. te »U.S. -Tale of a Treatv«, 16. lipnja 2001; USA Today: »Title IX at 30: Still Under Fire«, 19. lipnja 2002.; Huw Watkin: »Burying the Hatchet« Time, 20. studenoga 2000.; The American Experience, PBS, 2002., kako je objavljeno na www.pbs.org/ wgbh/amex/presidents.Plaće radnika članova i nečlanova sindikata mogu se naći u statistikama Ureda za rad: Bureau of Labor Statistics, United States Department of Labor, »Table 2. Median Weekly Earnings of Full-Time Wage and Salarv VVorkers by Union AfRliation«, 25. veljače 2003.Broj ljudi koje svake godine u Sjedinjenim Državama ubije zagađenost zraka izvađen je iz priopćenja za novinstvo Harvardske škole za javno zdravstvo: »Air pollution deadlier than previously thought«, od 2. ožujka 2000. Brojke o troškovima zdravstvene skrbi zbog zagađenja zraka su iz Ogranka za zagađenje zraka Centra za kontrolu bolesti (epidemiološke službe): www.cdc.gov/nceh/airpollution.Rasprava o Superfundu krenula je od niza članaka Katherine Q. Seelye u The New York Timesu, »Bush Proposing Policy Changes on Toxic Sites«, 24. veljače 2002. i »Bush Slashing Aid for EPA Cleanup at 33 Toxic Sites«, 1. srpnja 2002; Margaret Ramirez: »Report Links Superfund Sites, Illness«, Newsday, 15. lipnja 2003. Želite li od industrije i vlade zahtijevati odgovorno ponašanje, javite se Centru za zdravlje, okoliš i pravdu (Center for Health, Environment and Justi-ce) na adresi www.chej.org.O troškovima energije u Sjedinjenim Državama informacije su iz Ministarstva energije: United States Department of Energy: »Table 1.5 Energy Consumption and Expenditures Indicators, 1949-2001« i Američkog vijeća za energetski djelotvorno gospodarstvo: The American Council for an Energy-EfHcient Economy Federal Fact Sheets: »Energy Efficiency Research, Development, and Deploy-ment: Why Is Federal Support Necessary?« nađeno među podacima na www.aceee.org. Pogled na izglede za štedljivije automobile i terenska vozila vidjet ćete u »Increasing Americas Fuel Economy« iz Saveza za uštedu energije. (Alliance to Save Energy). Može ih se naći na www.ase.org.

Opširnije o troškovima rata protiv droge pročitajte u: The Centerfor Substance Abuse Treatment, travnja 2000: Drug Policy Alliance:.»'Fuzzv Math' in New ONDCP Reoort«. 12. veliače 2003. Želite liBILJEŠKE I IZVORI257se uključiti, javite se udruzi Prison Moratorium Project na www. nomoreprisons.org, koja radi na obustavi širenja zatvora i davanju novca zajednicama koje su najviše pogođene politikama kaznenog postupka. Pogledajte i kod New York Mothers of the Disappeared, organizacije članova obitelji koji se bore za ukidanje Rockefellerovih zakona o drogi koji pogađaju siromašne i obojene (www.kunstler. org).Statistički podaci o novcu koji se godišnje potroši na ilegalne droge su iz bilježaka za izjavu Johna Ashcrofta: »Prepared Remarks of Attorney General John Ashcroft, DEA/Drug Enforcement Rol-lout«, 19. ožujka 2002.Podaci o nepismenosti u zatvorima i među korisnicima socijalne pomoći uzeti su iz najažurnijih podataka Nacionalnog centra za statistiku o obrazovanju kako je prenijeto u: »Education as Cri-me Prevention«, The Center on Crime Communities and Culture (Open Society Institute), rujna 1997.; u Verizonovom programu Reads na www.verizonreads.net; Lezlie McCoy: »Literacy in America«, The Philadelphia Tribune, 3. prosinca 2002. Želite li se uključiti u programe za borbu protiv nepismenosti, pođite organizacijama Literacy Volunteers of America na www.literacyvolunteers.org i Women in Literacy www.womeninliteracy.org.Statistike o troškovima na obrazovanje i zatvore potječu iz statistika Ureda za pravosuđe, Nacionalnog centra za statistike o obrazovanju i Nacionalne udruge proračunskih dužnosnika saveznih država i Statističkog ureda Sjedinjenih Država. (Bureau of Justice Statistics, National Center for Education Statistics, National Association of State Budget Omcers, U.S. Census Bureau) prema navodima iz posebnog izvješća »Debt to Society« časopisa Mother Jones, 2001.Podatke o neskladu prihoda u Sjedinjenim Državama pročitajte u izvješću Statističkog ureda: »A Brief Look at Postwar U.S. In-come Inequality« lipnja 1996. (koji pokriva razdoblje od 1947. do 1992.) te »The Changing Shape of the Nation's Income Distribution, 1947-1998« lipnja 2000. Potražite i članak Paula Krugmana u New York Timesu od 20 listopada 2002. »For Richer«.258 11. Uklanjanje Busha i ostali proljetni radoviGore je 2000. dobio 48,38 posto glasova, a Ralph Nader 2,74 posto, prema službenim rezultatima Savezne izborne komisije (Federal Election Commission www.fec.gov). Ukupni je to 51,12 posto.Kako je objavio The New York Times (David Rosenbaum: »Defy-ing Labels Left or Right, Dean's '04 Run Is Making Gains«, 30. srpnja 2003.) Dean i dalje »Dean je i dalje konzervativan u poreznim pitanjima, vjeruje da nadzor nad oružjem treba prepustiti saveznim državama i za neke je zločine sklon smrtnoj kazni.«Prema izvješću Statističkog ureda Sjedinjenih Država iz veljače 2002. »Voting and

Registration in the Election of November 2000« u izborima 2000. godine glasovalo je 42.359.000 bijelih muškaraca nehispanskog podrijetla. Ukupno je dano 110.826.000 glasova, što znači da je bijelih muškaraca 38,22 posto. Žene svih rasa dale su 59.284.000 glasova, odnosno 53,49 posto. Crni muškarci dali su 2000. godine 5.327.000 glasova, što čini 4,81 posto, a hispanci muškarci dali su 2.671.000 glasova, što je 2,41 posto - ukupno to čini 7,22 posto. Dakle muški crnci, muški hispanci i žene ukupno čine 60,71 posto svih birača.Dvije žene senatorice do 1991. godine bile su Nancy Kassebaum (R-Kansas).koja je bila u Senatu od 1978. to 1997. i Barbara Mikulski (D-Maryland), koja služi od 1987. do danas. Ostale sadašnje senatorice su : Lisa Murkowski (R-Alaska), Blanche Lincoln (D-Arkansas), Dianne Feinstein (D-California); Barbara Boxer (D-California); Mary Landrieu (D-Louisiana); Oh/mpia Snowe (R-Maine); Sušan Collins (R-Maine); Debbie Stabenow (D-Michigan); Hillary Rod-ham Clinton (D-New York); Elizabeth Dole (R-North Carolina); Kay Bailey Hutchison (R-Texas); Patty Murray (D-Washington); i Maria Cantwell (D-Wash-ington). Prva žena izabrana u Senat Sjedinjenih Država bila je Hattie Wyatt Caraway (D-Arkansas). Ona, međutim nije bila prva žena koja je služila u Senatu - ta čast pripada Rebecci Latimer Felton (D-Georgia), koja je imenovana da popuni ispražnjeno mjesto 1922. godine. Sve u svemu, od 1922. godine, dobri ljudi Sjedinjenih Država - kojih je 51 posto žena - uspjeli su u Senat staviti samo 33 žene. Cjelovit popis žena senatorica pogledajte na stranicama Senata, www.senate.gov. Cjelovit popis žena predsjednica... no, pa... vi ovo još čitate? Knjiga je gotova. Idite i gurkajte OprahBILJEŠKE I IZVORI 259Iako Statistički ured procjenjuje da u ovoj zemlji ima 146 milijuna žena, nemaju se sve pravo kandidirati za predsjednički položaj. Da biste postali predsjednikom Sjedinjenih Država, morate biti rođeni kao američki državljanin i morate biti stariji od 35 godina. Prema procjenama istog ureda, 66.190.000 žena može biti birano za našeg sljedećeg predsjednika.Izjavu u kojoj je Oprah rekla da se »nikad« neće kandidirati za predsjednicu prenijela je, među ostalima, Peggy Andersen: »Oprah for President? 'Never!'«, Associated Press, 31. svibnja 2003.Želite li doznati više o generalu Wesleyu K. Clarku, i njegovim namjerama, pogledajte na www.leadershipforamerica.org, kod organizacije koju je on uspostavio radi »razvijanja nacionalnog dijaloga o budućnosti Amerike«. Izjave o tome da je za pravo na izbor i nadzor nad oružjem rekao je u emisiji Crossfire na CNN-u .25. lipnja 2003.0 Bushovom kresanju poreza, Patriot Actu i afirmativnoj akciji govorio je na NBC-u u emisiji Meet the Press, 15. lipnja 2003. Njegova izjava o napadu na Iran izrečena je u emisiji Big Story FOX Newsa 23. lipnja 2003, a zamisli o suradnji s našim saveznicima iznesene su na NBC-u u Meet the Press, 16. veljače 2003. Na kraju, mračne misli o okolišu iznio je u govoru pred Vijećem za vanjske odnose, 20. veljače 2003.Ako ste zainteresirani za kandidaturu za okružnog delegata ili bilo koju drugu izbornu funkciju ili biste se jednostavno rado angažirali na vraćanju Demokratske

stranke u naše ruke, pođite na www.dnc.org, gdje ta stranka ima praktičnu kartu koja će vas odvesti do informacija kome se javiti u stranačkoj organizaciji u vašoj saveznoj državi. Stranka u vašoj državi moći će vam dati sve pojedinosti o tome što je potrebno da se stvar počne kotrljati. Samo im nemojte reći što zapravo kanite.Bilo da se kandidirate za izbornu funkciju ili tražite više informacija, ili samo želite doznati još nešto o kandidatima i onome za što se oni zalažu, dobra je polazna točka Project Vote Smart (www.vote-smart.org). Na njihovim web stranicama možete naći izabrane dužnosnike, linkove na web stranice kandidata kao i mnogo drugih informacija i linkova o glasovanju.Ako se morate registrirati kao birač ili morate registrirati prijatelje koie. kanite odvuii za, sohom u..260 posjetite www.rockthevote.com. Registrirati se možete preko mreže na tim stranicama, a možete na to natjerati i svoje prijatelje.Ali, najvažnije je da budete stalno informirani. Slušajte National Public Radio, Pacifica Radio, čitajte novine ili redovito pregledavajte ove webove: www.buzzflash.com, www.commondreams.org ili www. cursor.org, gdje ćete naći svakodnevne novosti o vijestima koje ste možda propustili.ZahvaleŽelim zahvaliti svojoj ženi Kathleen, koja bi, kad mi se više ne bi pisalo, upalila radio i počela plesati. Tada bih odjednom našao nadahnuća da nastavim pisati i živjeti.Želim zahvaliti i svojoj kćeri Natalie. Ona je ove godine diplomirala, što ni ja ni moja žena nismo postigli. Jako smo ponosni na nju.Želim zahvaliti svojoj sestri Anne. Ona je u protekle dvije godine tako mnogo pridonijela mom poslu da je već zaboravila da je još odvjetnica. Kad mi prošli nakladnik nije htio organizirati turneju, učinila je to ona - i u kombiju nas vozila iz grada u grad. Kad je moj film debitirao u Cannesu, ona je postala moj de facto menadžer. Kad bih morao završiti neke dijelove ove knjige, ona i njezin sjajni muž John Hardestv, bili su sa mnom do samoga kraja. Sve to, a ona je srednje dijete u obitelji!Želim zahvaliti i onome tko je izumio kisele krastavce s koprom. Oni su mi još jedina preostala loša navika.Želim zahvaliti svome dugogodišnjem prijatelju Jeffu Gibbsu koji me posljednjih godina više puta izvukao iz nevolje. Sjedio je sa mnom dok sam pisao i proučavao činjenicu po činjenicu. Gurao me da knjigu održim vrućom i kad bi mi ponekad došlo da pišem samo haiku. Taj vam je frajer genijalac. Iako nikad prije nije radio na filmu, izveo je neke od najnezaboravnijih scena u Bowlingfor Columbine. Iako nikad nije pisao filmsku glazbu, moj je film uglazbio u samo pet dana kad je izvorna glazba propala. Što će još učiniti? Sve se bojim.Želim zahvaliti Ann Cohen i Davidu Schankuli, trustu mozgova koji stoji iza ove knjige. Mjesecima su sa mnom crnčili nad svakom riječi. Pomagali su pri pisanju, ponovnom pisanju, preformuliranju i obnavljanju cijele te stvari. Obavljali su

istraživanja, korekturu, provjere činjenica. Zatim su mi mijenjali gume, asfaltirali mi prilazni put i uzgojili mi stado koza. Kako ću im se ikada odužiti?Hvala i Tiji Lessin, Carlu Dealu i Nicky Lazar koji su obavili daljnje provjere i istraživanja činjenica dok su me trebali prokrijumča-riti u Afganistan.

262 hen, Sue Nelson, Stephanie Palumbo, Michael Pollock, Brad Thomson i Doug Williams - i uredskom osoblju Rebecci Cohen i Emmi Trask, te onima koji su pročitali rukopis i dali dobre prijedloge; to su: Al Hirvela, Joanne Doroshow, Rod Birleson, Terry George, Veronica Moore, Kelsev Binder, Leah Binder, Rocky Martineau i Jason Pollock. Veliku zahvalnost zaslužuju i redaktori: Lori Hali Steele, Mary Jo Zazueta i Terry Allen.Želim zahvaliti Kanađanima. Kad ne bi bilo vas, mi pojma ne bismo imali što s nama nije u redu.Svakako bih rado zahvalio svome novom nakladniku, Warner Books - Bolje ljude ne bih mogao tražiti. Najprije hvala Larryju Kirshbaumu, koji je rekao da je najvažnije »postići da knjiga bude kako treba i da ti osjećaš da je u redu - ne brini se za rok!« Nikad još nisam čuo da netko na položaju kaže ne brini se za rok! Nemoj mi reći! Previše si cool.Želim zahvaliti i svojoj urednici u Warner Books, Jamie Raab. Njezin žar, njezino autentično ljudsko reagiranje na moje pisanje bilo je onaj pravi poticaj koji mi je ove godine trebao. Zahvaljujem joj na strpljenju i i to što se prilagodila ludom načinu na koji radim. Ona je najbolja.Želim zahvaliti i svim ostalim dobrim ljudima u Warner Books koji su sudjelovali u ovom projektu. Hvala i Paulu Brownu za dizajn naslovne stranice. Nakon sjajnog posla koji je obavio na Bijelim glupanima, nitko drugi ne bi ovu omotnicu mogao (iz ideje koju mi je dao Schankula) oživiti u stvarnosti.Hvala i Jedi majstoru, mome agentu Mortu Janklowu. Ništa mi oni ne mogu dok si ti Sila!Želim zahvaliti i glazbenicima čiju sam glazbu slušao dok sam pisao ovu knjigu, to su: Bruce, the Dixie Chicks, Patty Griffin, U2, Madonna, Alanis, Kasey Chambers, Steve Earle, Iris Dement, Nancy Grifrith, Warren Zevon, R.E.M., Pearl Jam, Audioslave i Pretenders. Bolje se piše uz dobar ritam.Želim zahvaliti i Ircima iz okruga Donegal, Antrim, Derry i Gal-way koji su nas pozvali u svoje domove i dopustili mi da spojim svoje prijenosno računalo pa sam mogao završiti knjigu, dok je moj nakladnik mislio da sam samo ulicu daleko od njega u New YorkjNa kraju, hvala mome tati, koji se brinuo za mene dok sam trebao brinuti za nieea u ovoi, najtužnijoj qd_S3rih godina......._,Bilješka o piscuMichael Moore, koji je obećao da će mu, »osim u slučaju uspjeha«, prošla knjiga svakako biti posljednja, imao je nesreću da je došlo do uspjeha koji je izbjegavao pa je bio prisiljen napisati ovu knjigu. Napisao je uspješnice Downsize This: Random

Threats from an Unarmed American i, zajedno s Kathleen Glynn, Adventures in a TV Nation, U pedeset i osam tjedana na listi uspješnica New York Timesa, njegovi Bijeli glupani (Stupid White Men) postali su najprodavanija publicistička knjiga 2002-2003. u Sjedinjenim Državama, s više od četiri milijuna tiskanih primjeraka u cijelom svijetu. {Bijeli Glupani objavljeni su kod nas u izdanju Izvora u srpnju 2003). Knjiga je dobila nagradu »Book of the Year« u Velikoj Britaniji, a u Sjedinjenim) Državama apsolutno ništa, osim što na mreži postoji luda peticija da se autor kandidira za predsjednika.Michael Moore je scenarist iredatelj, dobitnik Oscara za Bowling far Columbine i autor klasika Roger & Me. Također je dobitnik nagrade Emmy kao scenarist/redatelj/voditelj televizijskih serija TV Nation i The Awful Truth. Nije dobio nagrade Grammy ni Tony, no nada se da će i to riješiti čim nauči pjevati i glumiti. U novije je doba izgubio 26 kilograma tako što je odbijao jesti išta na čemu piše da je »bez masnoća« i sada radi na svom sljedećem filmu pod naslovom Fahrenheit 9/11. Sa ženom i kćeri živi u Michiganu i New Yorku.(Urednički dodatak biografiji: Nekoliko dana prije izlaska hrvatskoga izdanja iz tiska, autor je za dokumentarni film Fahrenheit 9/11 dobio «Zlatnu palmu» na 56. Međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu. Naslov filma parafraza je poznatog romana Fahrenheit 451 (po kojem je snimljen i istoimeni film u režiji Francoisea Truffauta). Mooreov Fahrenheit 9/11 kritika je američkog predsjednika Busha i njegove vlade koji zloupotrebljavaju teroristički napad na njujorški WTC i Pentagon za svoje ciljeve. U biti, ova knjiga i film rađeni su na istu temu i temeljeni na istim izvorima. U SAD je kompanija Disney zabranila svojoj tvrtki Miramax distribuciju Mooreovog filma, no »Zlatna palma» iz Cannesa možda će pomoći da film ipak dođe pred američko gledajteijstyo5)

Documents

Michael Moore - Bum Bush Bu