Mihajlo Dika - O rješenju u parničnom postupku

37M. DIKA, O rjeenju u parninom postupkuZb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 33, br. 1, 37-65 (2012)

O RJEENJU U PARNINOM POSTUPKU

dr. sc. Mihajlo Dika, redoviti profesor UDK: 347.91/.95Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu Ur.: 20. veljae 2012. Pr.: 6. oujka 2012. Izvorni znanstveni rad

Saetak

U radu se nastoji relativno cjelovito obraditi institut rjeenja kao vrste odluke u hrvatskom parninom postupku. U njegovom se prvom dijelu najprije pokuava odrediti pojam, vrste i pravozatitna funkcija te kategorije odluka, ukljuujui i nain podredne primjene pravila o presudi, vodei rauna o potrebi razliko-vanja izmeu, tzv. meritornih i istih procesnih rjeenja. U drugom se di-jelu rada izlau osobitosti donoenja tih odluka te njihova sadraja, forme i uinaka, pri emu je posebna pozornost posveena pravomonosti i drugim njihovim uincima, osobito s obzirom na mogunost da neke od njih ne dje-luju izvanpostupovno, odnosno da za neke od njih sud nije vezan. Zakljuno se de lege ferenda konstatira potreba potpunijeg i odreenijeg ureenja instituta, eventualno u skladu s nekim od prijedloga koji su izneseni u ovom radu.

Kljune rijei: rjeenje, parnini postupak

I.RJEENJE KAO SUDSKA ODLUKA

1. POJAM, VRSTE I PRAVOZATITNA FUNKCIJA RJEENJA

1.1. Rjeenje kao sudska odluka

Rjeenje je jedna od dviju zakonom izrijekom predvienih vrsta sudskih odluka; druga je presuda (129/1.).1 Rjeenje je odluka kojom sud odluuje o svim

1 U ovom radu odredbe pojedinih zakona oznaavat e se navoenjem broja lanka, stavka odvojenog kosom crtom od broja lanka, te toke, odvojene tokom od broja lanka ili stavka. Vie e stavaka ili toaka istoga lanka ili stavka meusobno biti razdvojeno zarezom. Crtica izmeu brojeva dvaju lanaka ili stavaka koristit e se radi oznaavanja da se sve odredbe izmeu tih brojeva odnose na tekst ispred njih. Za oznaavanje pojedinih propisa koristit e se njihove kratice, koje e biti definirane u tekstu. Jedino e se odredbe Zakona o parninom postupku (NN 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 96/08 odluka USRH od 20.12.2006., 84/08, 123/08, 57/11; ZPP) navoditi bez naznake kratice toga Zakona.

38M. DIKA, O rjeenju u parninom postupku

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 33, br. 1, 37-65 (2012)

pitanjima za koja nije predvieno da se o njima odluuje presudom (129/3.). Budui da sud u hrvatskom pravu o postupovnopravnim pitanjima nikada ne odluuje presudom (arg. ex 129/2.), o tim pitanjima uvijek odluuje rjeenjem. S druge strane, s obzirom na to da o osnovanosti tubenoga zahtjeva sud u pravilu odluuje presudom (129/2.), rjeenjem se samo iznimno odluuje o osnovanosti meritornih zahtjeva (129/2., 4., 5., 186.b, 325.a/1.).

Okolnost da se rjeenjima tijekom postupka odluuje o raznovrsnim, u pravilu, nemeritornim pitanjima utjee na to da su ona razliitog sadraja i uinaka, zbog ega je i njihova pravozatitna funkcija razliita. Te razlike utjeu i na razlike u formi izmeu pojedinih vrsta rjeenja, ali i na mogunost njihova pobijanja pravnim lijekovima, pa ak i na razloge zbog kojih se oni mogu izjavljivati.

Sueno je da odluivanje rjeenjem, a ne presudom ne dovodi do bitne procesne povrede2 (falsa nominatio non nocet). Sueno je i da nema pravnog interesa za albu stranka koja trai da se nakon ukidanja presude donese istovjetno rjeenje.3

1.2. Vrste rjeenja

1.2.1. Openito

Na temelju zakonskih odredaba koje ureuju odluivanje rjeenjem o razliitim pravnim pitanjima mogu se razlikovati:

procesna i meritorna rjeenja; kondemnatorna, deklaratorna i konstitutivna rjeenja; rjeenja koja su kondemnatornog karaktera i koja stoga mogu biti ovrna, te ona koja su deklaratornog i konstitutivnog karaktera i koja stoga to ne mogu biti; meu ovrnim rjeenjima rjeenja koja se ovravaju na zahtjev i ona koja se ovravaju po slubenoj dunosti; potpuna, nepotpuna, djelomina, dopunska i zavrna rjeenja; konana rjeenja i meurjeenja; rjeenja o upravljanju postupkom i ona koja to nisu; rjeenja kojima se postupak priprema i ona kojima se okonava; rjeenja protiv kojih je doputena samostalna alba, ona protiv kojih je doputena nesamostalna alba i ona protiv kojih pravni lijek nije uope doputen; rjeenja kojima je sud vezan i ona kojima nije vezan; rjeenja koja se samo objavljuju, ona koja se objavljuju, ali, na zahtjev, i dostavljaju u ovjerenom prijepisu, i ona koja se dostavljaju strankama u ovjerenom prijepisu; rjeenja koja djeluju odmah im su objavljena, ona koja djeluju tek nakon to se strankama dostave i ona koja djeluju tek nakon pravomonosti; rjeenja koja se donose na temelju raspravljanja i dispozitivna rjeenja; rjeenja koja se dostavljaju samo jednoj stranci i ona koja se dostavljaju objema strankama; rjeenja koja ne moraju biti obrazloena i ona koja to moraju biti, itd.

Pojedina rjeenja mogu imati obiljeja rjeenja koja pripadaju veem broju navedenih kategorija, pa tako neko meritorno rjeenja moe biti kondemnatorno ili deklaratorno, obrazloeno, koje se treba dostaviti objema strankama i koje e svoje

2 VSH: Rev-863/84 26/85-116.3 OS ZG: G 6345/81 - SP 5/83-52.


uinke moi proizvesti tek nakon to postane pravomono. Neko drugo rjeenje moe biti rjeenje o upravljanju postupkom, koje e djelovati im bude objavljeno i koje se strankama ne mora dostaviti u pisanom obliku s obrazloenjem, za koje sud nee biti vezan, itd.

Domaa doktrina u osnovi razlikuje procesna i meritorna rjeenja te prethodna rjeenja kojima se priprema daljnji tijek postupka i konana, kojima se postupak pred sudom odreenog stupnja zavrava, u pravilu zbog toga to nema procesnih pretpostavaka za meritornu odluku o osnovanosti tubenog zahtjeva. Znaenje konanog rjeenja pridaje se i odluci kojom se alba odbacuje kao nedoputena.4

Za austrijsko se pravo, najprije, konstatira da sam ZPO5 razlikuje rjeenja (zakljuke) o voenju postupka (upravljanju postupkom) (njem. prozeleitende Beschlsse) i ona koja nemaju tu narav, ali da praksa i dio doktrine,6 tomu nasuprot, razlikuju ee rjeenja o upravljanju postupkom i rjeenja o okonanju postupka (njem. prozebeendende Beschlsse). Prigovara se, meutim, da takva doktrinarna podjela ne obuhvaa niz rjeenja, poput rjeenja sudova pravnih lijekova o ukidanju i vraanju na ponovni postupak te rjeenja kojima se odbijaju (ili odbacuju) procesni prigovori. Upravo stoga se s obzirom na svrhu ureivanja (njem. Regelungszweck), zapravo prema znaenju i uinku, razlikuju rjeenja kojima se postupak dovrava, rjeenja kojima se postupak oblikuje (njem. verfahrensgestaltenden Beschlsse) i rjeenja o upravljanju postupkom.7 Neki autori navedenu podjelu ograniavaju na procesna rjeenja, prethodno razlikujui meritorna i procesna.8

ini se da bi s obzirom na njihovu pravozatitnu funkciju trebalo razlikovati meritorna i procesna rjeenja. U okviru procesnih rjeenja treba razlikovati ona kojima se postupak okonava pred sudom odreenog stupnja i ona kojima se definitivno odluuje o odreenim unutarpostupovnim pitanjima. Dakle s uinkom da ne djeluju samo prema strankama, ve da je njima vezan i sud koji ih je donio, te ona koja imaju znaenje rjeenja o upravljanju postupkom kojima sud u pravilu nije vezan, izmeu kojih bi trebalo razlikovati rjeenja o izvoenju dokaza i druga rjeenja o upravljanju postupkom.

4 Usp. TRIVA-DIKA, Graansko parnino procesno pravo, 2004., 625.5 ZPO: Austrijski Zivilprozeordnung iz 1895. s kasnijim izmjenama i dopunama.6 Tako SPERL, Lehrbuch der Brgerlichen Rechtspflege, 1930., 525. i slj.7 Tako FASCHING, Lehrbuch des osterreichischen Zivilprozerechts (Zivilprozerecht), 1990.

(ZPR), 802.; BYDLINSKI, u Fasching, Kommentar zu den Zivilprzegesetzen, 3. Band, 2004., (Bydlinski, Fasching, 3.), 1327. i slj.

8 Usp. RECHBERGER-SIMOTTA, Zivilprozessrecht, Erkenntnisverfahren, 7. izd., (ZPR), 491. i slj.



1.2.2. Procesna i meritorna rjeenja

1.2.2.1. Meritorna rjeenja

O osnovanosti tubenoga zahtjeva i sporednih traenja (186/1.) kao o meritornim pitanjima koje treba rijeiti u postupku,9 sud u pravilu odluuje presudom (129/2.; 325.-342.). U obliku presude donose se u pravilu i meritorne odluke u postupku u povodu pravnih lijekova.

Rjeenjem, iznimno od pravila, sud odluuje o osnovanosti tubenoga zahtjeva u postupku zbog smetanja posjeda (129/2.; 443/4.).

U postupku izdavanja platnog naloga rjeenje kojim se prihvaa tubeni zahtjev donosi se u obliku platnog naloga (129/4.; 448.), zapravo posebne vrste rjeenja.

Odluka o trokovima u presudi smatra se rjeenjem (129/5.; 167.), pa se zbog toga, kad se tubeni zahtjev svede samo na zahtjev za naknadu parninih trokova, odluku o tom zahtjevu donosi u obliku rjeenja.10 Rjeenjem sud odluuje i o osloboenju od prethodnog snoenja parninih trokova (172.-177.) te o aktorskoj kauciji (82.-84. ZRSZ).11 Kada sud nenamjerno propusti odluiti o zahtjevu za naknadu trokova postupka, dopunska odluka o trokovima postupka donosi se u obliku rjeenja (340/4., 347.).

Rjeenja kojim sud odluuje o naknadi putnih trokova i trokova za prehranu i prenoite svjedocima, vjetacima, tumaima i treima koji su edirali isprave, odnosno omoguili sudu obavljanje uviaja imaju znaenje meritornih rjeenja (234/6., 249/1., 256/1., 263.). Takvo znaenje ima i rjeenje kojim se treoj osobi koja je edirala ispravu, svjedoku, vjetaku i tumau odreuje naknada izmakle zarade (234/6., 249/1., 256/1., 263.), odnosno nagrada vjetaku i tumau (249/1., 263.)

Sud odluuje rjeenjem i o prihvaanju zahtjeva za polaganje rauna, za podnoenje pregleda imovine i obveza ili za davanja podataka (tzv. manifestacijski zahtjev) istaknutom u stupnjevitoj tubi (186.b, 325.a.).

Meritorna su i rjeenja kojima sud izrie novane kazne sudionicima u postupku (10., 110., 318., 248/1., 2., 255., 263.), kao i odluka kojom odreuje zatvaranje svjedoka (248/2.).

U postupku u povodu pravnih lijekova protiv meritornih rjeenja sud odluuje rjeenjem.

9 U uem bi smislu meritorna odluka bila odluka o osnovanosti glavnog tubenog zahtjeva. U neto irem smislu taj bi pojam obuhvaao i odluke o osnovanosti sporednih tubenih zahtjeva (traenja 186/1., npr. zahtjeva za isplatu kamata, ugovorne kazne, trokova). U najirem smislu, meutim, izrazom meritorna odluka mogle bi se oznaiti sve odluke kojima se odluuje o osnovanosti nekog traenja u postupku. U tom bi treem smislu rjeenje kojim se odluuje o osnovanosti prijedloga za povrat u prijanje stanje (117.) bilo meritorna odluka u incidentalnom postupku u kojemu bi se odluivalo u povodu toga pravnog sredstva. Ovdje e se izraz meritorna odluka koristiti redovito u prva dva naznaena smisla.

10 TRIVA-DIKA, GPPP, 352.11 ZRSZ: Zakon o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima

(SL SFRJ 43/82, 72/82; NN 53/91, 88/01).


1.2.2.2. Odluke o procesnim pitanjima

Kada ne odluuje presudom, sud odluuje rjeenjem (129/3.; 342.-347.). U tom su smislu rjeenja opi tip odluka koje sud donosi u parninom postupku.

Rjeenjem se odluuje i o odbacivanju pravnih lijekova protiv presuda (alba - 358., 366.; revizija - 389., 392.; ponavljanje postupka 425.).

U odreenim sluajevima sudovi koji odluuju o devolutivnim pravnim lijekovima protiv presuda, rjeenjem prihvaaju te pravne lijekove. Tako e albeni sud kad prihvati albu (369., 370.), odnosno revizijski kad prihvati reviziju (394., 396/1.), rjeenjem ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suenje, odnosno odbaciti tubu. Jedino kad utvrde da je pobijanom odlukom sueno ultra petita, albeni i revizijski sud rjeenjem ukidaju tu presudu u dijelu u kojem je prekoraen tubeni zahtjev (369/5., 396/2.). Ako nae da je prijedlog za ponavljanje postupka osnovan, sud koji o njemu odluuje u pravilu e rjeenjem ukinuti pobijanu odluku (427/2., 5.).

Znaenje specifinog rjeenja (o upravljanju postupkom) imaju pozivi koje sud upuuje strankama i drugim sudionicima u postupku.

Znaenje posebne vrste kondemnatornih (naredbodavnih) rjeenja imaju rjeenja kojima sud sudionicima u postupku (strankama, njihovim zastupnicima, umjeaima, svjedocima, vjetacima, treima koji su duni edirati isprave, itd.) nalae odreeno ponaanje tijekom postupka poduzimanje odreenih radnji, trpljenje ili proputanje, a koja se u pravilu mogu prisilno nametnuti: u odreenim sluajevima izravnim (npr. novanim i zatvorskim kaznama), a u nekim posrednim sankcijama (npr. davanjem sudu ovlatenja da iz nepokoravanja stranke izvede odgovarajue zakljuke i izrekne za to predviene posljedice).

1.2.3. Kondemnatorna, konstitutivna i deklaratorna rjeenja

Prema svom pravozatitnom sadraju i rjeenja mogu biti kondemnatorna, deklaratorna i konstitutivna.

Meritornim rjeenjima u parninom postupku odluuje se o meritornim kondemnatornim zahtjevima, pa e ta rjeenja biti kondemnatorna kad se njima prihvaa zahtjev, a deklaratorna kad se odbija, analogno kao i kod presuda kojima se odluuje o kondemnatornim zahtjevima.

Procesna rjeenja mogu biti i kondemnatorna i deklaratorna i konstitutivna. Znaenje kondemnatornog procesnog rjeenja ima npr. rjeenje kojim se svjedok, vjetak ili trei pozivaju (kojima im se nalae) da dadu iskaz, obave vjetaenje ili predaju neku ispravu, rjeenje kojim se tim osobama time nalae da postupe na naznaeni nain, da obave odreenu radnju. Znaenje kondemnatornih procesnih rjeenja ima i naredba sudskoj pisarnici za poduzimanje odreenih radnji, premda bi se takva rjeenja, zapravo, mogla svrstati u kategoriju, tzv. naredbodavnih rjeenja (njem. Anordnungsbeschlsse), rjeenja kojima jedno slubeno tijelo izdaje nalog drugom slubenom tijelu na poduzimanje odreene (aktivne ili pasivne) radnje. Meu takva bi rjeenja pripadali i zahtjevi suca izvjestitelja drugostupanjskog ili



revizijskog suda sucu pojedincu ili predsjedniku vijea prvostupanjskog suda da d odreene obavijesti ili da obavi odreene izviaje (361/3., 4.; 399.).

Deklaratorno je, npr. rjeenje kojim se utvruje da je dolo do prekida (212.), zastoja (215.a) ili obustave (215.b) postupka po sili zakona, da je dolo do mirovanja postupka (216.), da je tuba povuena (193.). Deklaratorna bi bila i rjeenja kojima se tuba odbacuje kao nedoputena. Njima bi se, zapravo, utvrivalo da tuitelj nema pravo traiti odreenu pravnu zatitu u konkretnom postupku iz procesnih razloga. Takvo bi znaenje imala i odluka kojom bi se odbijao pravni lijek.

Deklaratorna rjeenja mogu se razlikovati prema tomu okonava li se njima glavni ili incidentalni postupak u kojemu su donesena ili se njima samo konstatira da je do odreene pravne posljedice, npr. okonanja postupka, ve dolo povodom odreenog dogaaja, radnje stranke, itd. Znaenje rjeenja prve kategorije imalo bi npr. rjeenje o odbacivanju tube kojim bi se, ako se prihvati standardno nesporno stajalite doktrine o tome, utvrivalo da tuba nije doputena, odnosno, prema varijanti koju inae zastupa autor ovoga rada, da tuitelj nema pravo na traenu pravnu zatitu iz postupovnih razloga, koje bi, meutim, analogno kao i presuda o odbijanju tubenog zahtjeva, konstitutivno okonavala postupak pred sudom koji ju je donio (uinak rjeenja o odbacivanju tube kao pravno relevantne injenice).12 Deklaratorna rjeenja druge kategorije bila bi u biti rjeenja koja bi se donosila u incidentalnom dopunskom postupku koji se nastavlja na postupak u kojemu je odnosna pravna posljedica nastupila i kojima bi se utvrivalo nastupanje te pravne posljedice (npr. prestanak glavnog postupka), ali bi se istovremeno njihovim donoenjem konstitutivno dovravao i sam taj incidentalni postupak. Donoenjem tog rjeenja ispunjavala bi se njegova pravozatitna zadaa (konstitutivni uinak deklaratornog rjeenja kao pravno relevantne injenice). Znaenje takvih rjeenja imalo bi, npr., rjeenje o obustavi postupka koje se donosi u sluaju u kojemu je postupak prestao uslijed smrti stranke u sporu o nenasljedivim pravima (215.b) ili rjeenje kojim se konstatira da je tuba povuena, zapravo rjeenje kojim se konstatira da je glavni postupak okonan nastupanjem pravne posljedice povlaenja tube. Ta bi rjeenja imala znaenje rjeenja kojima bi se izrijekom, na pravno obvezujui nain (u pravilu nakon njihove pravomonosti), potvrivalo nastupanje odgovarajue postupovnopravne posljedice u prethodnom glavnom postupku. Donoenjem tog rjeenja okonavao bi se i taj nastavni incidentalni postupak.

Konstitutivna su rjeenja rjeenja o izuzeu sudaca (71.), rjeenja kojima sud odreuje prekid postupka (213.), rjeenja o odreivanju i produenju sudskih rokova (111.-113.), o zakazivanju, otkazivanju ili odgodi roita (114.-116.), rjeenje kojim se doputa povrat u prijanje stanje (117.), rjeenje kojim se doputa

12 Moe se tvrditi da je rjeenje o odbacivanju tube konstitutivna odluka, odluka kojom se okonava postupak pred prvostupanjskim sudom zato to je tuba nedoputena, zato to za meritorno odluivanje u povodu nje, nisu ispunjene pozitivne procesne pretpostavke ili zato to takvo odluivanje prijee negativne procesne pretpostavke. Takvo bi rjeenje impliciralo utvrenje o nepostojanju prava na traenu pravnu zatitu u konkretnom postupku iz postupovnopravnih razloga.


objektivna preinaka tube unato protivljenju tuenika (190/2.), rjeenje o spajanju ili razdvajanju postupaka (313.), rjeenja o ukidanju pobijanih odluka u povodu pravnih lijekova (369., 370., 394., 395., 396, 427.), itd.

1.2.4. Potpuna, nepotpuna, djelomina, dopunska i zavrna rjeenja

Prema opsegu predmeta, odluivanja i rjeenja bilo bi mogue podijeliti na potpuna, nepotpuna, djelomina, dopunska i zavrna rjeenja

Meritorna rjeenja mogu biti potpuna (npr. rjeenje zbog smetanja posjeda - 443.; platni nalog - 446., 447.; rjeenje o naknadi trokova postupka - 164.; manifestacijsko rjeenje - 325.a). Ona mogu, analogno kao i odgovarajue presude, biti nepotpuna, djelomina, dopunska i zavrna.

Procesna rjeenja mogu biti potpuna kad se njima u cijelosti odluuje o onome o emu bi njima trebalo odluiti, npr. rjeenje o odbacivanju tube u cijelosti, o prekidu postupka u cijelosti, itd. Neka bi od njih, analogno kao i odgovarajue presude, mogla biti:

- djelomina, npr. rjeenje kojim bi se odluilo o prekidu, zastoju, obustavi i mirovanju postupka samo povodom nekog od istaknutih zahtjeva, ili u odnosu prema nekom od obinih suparniara ili prema nekom od spojenih postupaka; rjeenje o odbacivanju dijela tube s obzirom na neki od istaknutih zahtjeva ili s obzirom na nekog od obinih suparniara, odnosno rjeenje o odbacivanju tube kojom je pokrenut samo neki od spojenih postupaka, itd.;

- dopunska, npr. rjeenje kojim se naknadno odluuje o prekidu postupka u odnosu prema obinom suparniaru s obzirom na koji to nehotice nije uinjeno, a trebalo je biti; rjeenje kojim se tuba odbacuje i u odnosu na zahtjev s obzirom na koji je to nehotice proputeno uiniti prethodnim takvim rjeenjem, itd. Znaenje specifinih dopunskih rjeenja imala bi i deklaratorna rjeenja kojima se konstatira nastupanje odreene postupovnopravne posljedice, npr. obustava postupka, povlaenje tube itd., dakle, rjeenja koja se donose u incidentalnim postupcima koji se nastavljaju na postupak u kojemu je nastupila odreena pravna posljedica, ija je pravozatitna svrha na postupovnopravno obvezujui nain verificirati nastupanje te pravne posljedice. Tim bi se rjeenjima istodobno okonavao taj nastavni incidentalni postupak;

- zavrna, kada bi se njime dopunski odluivalo o svim onim pitanjima o kojima nije, a trebalo je odluiti prethodnim odlukama. Znaenje takvog rjeenja imalo bi, npr., rjeenje kojim bi se tuba odbacila i u odnosu na neki od zahtjeva ili u odnosu na nekog od suparniara u odnosu na koji ili kojeg to nije bilo uinjeno prethodnim djelominim ili nepotpunim takvim rjeenjem.

1.2.5. Meurjeenja i konana rjeenja

Meritorna bi rjeenja u naelu mogla biti donesena i kao meurjeenja, uz ispunjenje onih pretpostavaka koje trebaju biti ispunjene da bi se mogla donijeti meupresuda (330.). Tako bi se odluka o trokovima najprije mogla donijeti o osnovi,

M. DIKA, O rjeenju u parninom postupku


a zatim o visini. Povodom mandatne tube ne bi se mogao donijeti meuplatni nalog. Isto je tako teko zamislivo da bi se moglo donijeti i meurjeenje zbog smetanja posjeda.13

Teko je zamislivo da bi se procesna rjeenja mogla donositi najprije u obliku meurjeenja, nakon kojega bi se odluilo o iznosu neega.

1.2.6. Vrste rjeenja prema njihovoj pravozatitnoj funkciji

1.2.6.1. Openito

Prema svojoj pravozatitnoj funkciji (svrsi), zapravo prema znaenju odluivanja i uincima, rjeenja bi se mogla podijeliti na rjeenja kojima se postupak povodom inicijalnog akta koji sadri meritorni zahtjev dovrava, rjeenja o upravljanju postupkom i rjeenja s obvezujuim konanim unutarpostupovnim uinkom.14

1.2.6.2. Rjeenja kojima se postupak u povodu inicijalnog akta koji sadri meritorni zahtjev dovrava15

Meritorna rjeenja mogu imati, analogno kao i presuda, znaenje odluke kojom se u cijelosti ili djelomino dovrava postupak pred sudom odreenog stupnja u povodu meritornog zahtjeva kojim je pokrenut, ali i definitivno nakon to pravni lijekovi protiv nje budu odbijeni. U tom se smislu dovravaju: posesorna parnica rjeenjem kojim se odluuje o zahtjevu zbog smetanja posjeda (129/2., 443.), postupak za izdavanje platnog naloga platnim nalogom (129/4., 446., 447., 450.), incidentalni postupak odluivanja o trokovima postupka rjeenjem o trokovima postupka (v. 75/5., 6., 129/5., 156., 299.), prvi stadij postupka u povodu stupnjevite tube manifestacijskim rjeenjem (325.a/1.), incidentalni asekurativni postupak rjeenjem o odreivanju privremenih mjera (292. OZ 9616), incidentalni postupak kanjavanja rjeenjem o izricanju kazni (10., 110., 248., 255., 263., 318.).17 Analogno bi vrijedilo i za rjeenja koja se donose povodom doputenih pravnih lijekova protiv navedenih meritornih rjeenja, pri emu bi znaenje takvih meritornih rjeenja

13 Jedan bi se takav primjer, ipak, mogao konstruirati u sluaju u kojemu bi u povodu zahtjeva, kojim bi se pored utvrenja smetanja posjeda koje je poinjeno oduzimanjem odreene koliine zamjenjivih stvari trailo i izricanje naloga tueniku da preda tu koliinu tih stvari, moglo najprije utvrditi da je smetanje poinjeno oduzimanjem neodreene koliine stanovitih zamjenjivih stvari te da je tuenik duan vratiti te stvari u koliini koja e biti naknadno odreena konanom odlukom.

14 U tom smislu FASCHING, ZPR, 802., BYDLINSKI, Fasching.Kom., 3., 1327.15 U austrijskoj se doktrini ova rjeenja nazivaju Prozessbeendende Beschlsse usp.

FASCHING, ZPR, 802., 803., BYDLINSKI, Fasching.Kom., 3., 1328. 16 OZ 96: Ovrni zakon iz 1996. (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05,

125/05, 67/08, 139/10).17 U vezi s rjeenjima o kanjavanju treba upozoriti da meu njima postoje i ona koja se mogu

naknadno opozvati, npr., rjeenje o kanjavanju svjedoka (248/6.) ili vjetaka (255.).


imala ona kojima bi se pravni lijek odbio, odnosno pobijana odluka preinaila, a procesnih, ona kojima bi se pobijana odluka ukinula i inicijalni akt (tuba u kojoj je istaknut manifestacijski zahtjev u postupku u povodu stupnjevite tube; tuba u sporovima zbog smetanja posjeda; mandatna tuba u postupku za izdavanje platnog naloga; prijedlog za odreivanje privremenih mjera; zahtjev za naknadu trokova postupka) odbacio (v. infra).

Procesna rjeenja koja bi imala znaenje rjeenja kojim bi se - analogno kao u povodu presude - dovravao postupak pred sudom odreenog stupnja18 u povodu odreenog inicijalnog akta koji bi sadravao meritorni zahtjev, ali i openito nakon to bi pravni lijekovi protiv njega bili odbijeni, bila bi rjeenja o odbacivanju tube, protutube i prigovora radi prebijanja zbog njihove nedoputenosti, rjeenja o odbacivanju zahtjeva za naknadu trokova postupka, rjeenja o odbacivanju prijedloga za odreivanje privremenih mjera, rjeenja kojim bi se odbijali pravni lijekovi protiv takvih rjeenja. Znaenje takvog rjeenja imalo bi i rjeenje kojim bi se meritorna odluka suda nieg stupanja preinaila u povodu pravnog lijeka i inicijalni akt koji bi sadravao meritorni zahtjev i bio odbaen. Bila bi rije o rjeenjima kojim bi se odluivalo uope o okonavanju odreenog postupka ili postupka u povodu nekih od istaknutih meritornih incidentalnih zahtjeva.

Specifinost je navedenih rjeenja u tomu to bi se njima odluivalo o doputenosti, odnosno osnovanosti zahtjeva za pruanje pravne zatite kojim je glavni postupak ili neki incidentalni postupak u okviru toga glavnog ili kao akcesorni uz taj glavni, pokrenut. Upravo bi ona mogla postati pravomona i djelovati kao takva, analogno kao i presude, izvan postupka u kojemu su donesena; ona bi i u samom postupku djelovala analogno kao i presude u smislu da bi sud bio za njih vezan im bi bila objavljena, odnosno otpravljena (334/1.); protiv njih bi u pravilu bila doputena samostalna (posebna) alba (378.); protiv njih bi u naelu, uz iste uvjete kao i protiv presude da je bila donesena u odgovarajuem postupku, bila doputena i revizija onda kad bi se njima postupak pravomono zavravao (400/1.).

Razlika izmeu navedenih meritornih i procesnih rjeenja prema drugim rjeenjima kojima se postupak pred sudom odreenog stupnja o odreenom pravnom pitanju okonava bila bi u tomu to bi rjeenja prve kategorije dovodila, ako bi pravni lijekovi protiv njih bili odbijeni, definitivno do dovretka postupka pokrenutog meritornim zahtjevom, dok bi rjeenja druge kategorije dovodila samo do okonanja postupka pred sudom odreenog stupnja, ali ne i postupka u cijelosti ak i kad bi pravni lijekovi protiv njih bili odbijeni. Tako bi se postupak pred albenim sudom okonavao donoenjem rjeenja kojim bi se pobijana

18 Bila bi rije o rjeenjima kojim bi se izricalo okonanje odreenog postupka u povodu inicijalnih akata koji bi sadravali meritorne zahtjeve, iako sama po sebi ne bi, dok ne bi stekla odreeno svojstvo, dovodila do tog uinka, prestanka postupka, npr. prije nego to bi pravni lijekovi protiv njih bili odbijeni. Tako bi rjeenje o odbacivanju tube izricalo okonanje postupka u povodu te tube, ali bi svoj uinak akta kojim se postupak dovravao steklo tek kada bi moebitna (doputena) alba ili ak i revizija protiv njega, bile odbijene ili odbaene.



prvostupanjska presuda ukinula i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suenje, ali se postupak pokrenut tubom ne bi dovravao on bi se morao ponovno provesti pred prvostupanjskim sudom. Slino bi vrijedilo i za rjeenja kojima bi se konano odluivalo o odreenim postupovnopravnim pitanjima pred sudom odreenog stupnja, ali kojima se postupak pokrenut inicijalnim aktom, koji bi sadravao meritorni zahtjev, ne bi dovravao.

1.2.6.3. Rjeenja o upravljanju postupkom

Zakonske osnove za posebnu kategoriju rjeenja o upravljanju postupkom mogu se pronai u: odredbi prema kojoj protiv rjeenja o produljenju roka nije doputena alba (111/4.); odredbi prema kojoj protiv rjeenja o odgodi roita nije doputena alba (116/3.); odredbi prema kojoj je sud tijekom pripremanja glavne rasprave do roita za glavnu raspravu ovlaten odluivati, izmeu ostaloga, o svim pitanjima koja se tiu upravljanja postupkom (278/1.); odredbi prema kojoj protiv odluka koje donosi sud tijekom pripremanja glavne rasprave, a koje se odnose na upravljanje postupkom, nije doputena alba (278/2.); odredbi prema kojoj je sudu preputeno da odlui o tome hoe li o odreenim procesnim prigovorima raspravljati i odluivati odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom (301/1.); odredbi prema kojoj sud nije vezan za svoje rjeenje koje se odnosi na rukovoenje glavnom raspravom (311/4.), odnosno odredbi prema kojoj protiv rjeenja koje se odnosi na rukovoenje raspravom nije doputena posebna alba (311/5.); odredbi prema kojoj je sud vezan za svoja rjeenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom (343/2.); drugim odredbama o rukovoenju glavnom raspravom (311.-315.), itd.

U austrijskoj se doktrini rjeenja o upravljanju postupkom definiraju kao ona koja slue svrhovitom i uspjenom formiranju i voenju postupka,19 kao ona koja nemaju svoju samostalnu svrhu i koja nemaju svoj vlastiti ivot izvan postupka u kojemu su donesena,20 a koja sud moe u svako vrijeme izmijeniti i prilagoditi ih izmijenjenoj situaciji, izmeu kojih pripadaju dokazna rjeenja te svi pozivi i naredbe potrebni za provoenje postupka.21

Osnovna bi obiljeja rjeenja o upravljanju postupkom bila odreena njihovom pravozatitnom funkcijom: ona bi trebala omoguiti uspjeno razvijanje i provedbu postupka radi ostvarenja njegove pravozatitne svrhe. Iz takve bi njihove instrumentalnosti proizlazilo:

- da ona nemaju nikakav samostalni pravozatitni cilj, zbog ega bi se njihova uloga iscrpljivala u postupku u kojemu su donesena i ne bi proizvodila nikakve uinke izvan tog postupka;

- da sud u naelu ne bi smio biti vezan s njima zato to se okolnosti o kojima ovisi provedba postupka u sadrajnom i formalnom smislu, a koje bi se mogle ticati

19 Od starijih autora usp. SPERL, Lehrbuch der Brgerlichen Rechtspflege, 1930., 525., na koga se poziva i FASCHING, ZPR, 803.

20 Usp. FASCHING, ZPR, 803.21 Usp. FASCHING, ZPR, 803.

M. DIKA, O rjeenju u parninom postupkuZb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 33, br. 1, 37-65 (2012)

stranaka, suda ili samog postupka, osobito rezultata dokazivanja, esto mijenjaju, zbog ega bi iz razloga procesne nude ili svrhovitosti nain njegove provedbe i poduzimanja odreenih radnji trebao prilagoditi tim promjenama;

- da bi nain utvrivanja pretpostavaka za njihovo donoenje, postupak nji-hovog donoenja, objave, dostave i djelotvornosti trebali biti tome prilagoeni,

- da protiv njih u naelu ne bi uope bili doputeni pravni lijekovi, odnosno da ne bi bili doputeni samostalni pravni lijekovi.

Meu rjeenja o upravljanju postupkom pripadala bi rjeenja o odreivanju i produljenju sudskih rokova, o zakazivanju, otkazivanju i odgodi roita, o spajanju i razdvajanju parnica (313.), o polaganju predujma za pokrie trokova za poduzimanje odreenih radnji u postupku, o dostavi sudskih pismena, o mjerama za ispravljanje podnesaka (arg. ex 109., 278/1.), o slanju tube na odgovor, odnosno o izravnom zakazivanju prvog roita (arg. ex 284.), o odreivanju i izvoenju dokazivanja (289., 290., 300., 303/2.), o tome hoe li se o odreenim procesnim prigovorima raspravljati i odluivati odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom (301.), o zakljuenju i ponovnom otvaranju glavne rasprave (304., 305.), o iskljuenju javnosti (309.), u naelu o rukovoenju glavnom raspravom (311.-315.), itd.

1.2.6.4. Rjeenje s obvezujuim konanim unutarpostupovnim uinkom

Pored navedene dvije kategorije rjeenja, dakle rjeenja kojima se postupak pokrenut meritornim zahtjevom okonava i rjeenja o upravljanju postupkom, u parninom se postupku donose i razna druga rjeenja, rjeenja za koja bi bilo zajedniko da se njima postupak na postupovnopravno obvezujui nain oblikuje, razvija (njem. Verfahrensgestaltende Beschlsse), rjeenja kojima bi sud ili konano odluivao o odreenim meusporovima ili na postupovnopravno obvezujui nain odreivao daljnji razvitak postupka. S obzirom na njihovo postupovnopravno znaenje i uinke bila bi rije o posebnoj kategoriji prijelaznih rjeenja izmeu rjeenja kojima se postupak okonava i rjeenja o upravljanju postupkom.

Razlika bi izmeu tih rjeenja i onih kojima se postupak okonava bila u predmetu odluivanja i u tome to ne bi djelovala izvanpostupovno kao ta druga rjeenja, osim, eventualno, kao pravno relevantne injenice:22 rjeavanjem odreenih unutarpostupovnih spornih pitanja, odnosno determiniranjem osnova za daljnji razvitak postupka, tim bi se rjeenjima u postupovnopravnom smislu posredno pripremalo donoenje odluke kojom e se okonati postupak. Ta bi se rjeenja, s druge strane, razlikovala od rjeanja o upravljanju postupkom po svom unutarpostupovnom obvezujuem uinku, po tome to bi mogla stei internu

22 FASCHING, Kommentar zu den Zivilprozegesetzen, band III., 1966., 823., kao primjer takvog djelovanja naveo je vezujui uinak rjeenja protiv svjedoka iji je zahtjev za osloboenje od svjedoenja odbijen kao neosnovan u kasnijoj parnici za naknadu tete koju je stranka zbog toga zatraila od njega ( 326/1., 2. ZPO). Usp. i BYDLINSKI, Fasching.Kom., 3. 1329.



pravomonost, to bi sud i stranke za njih bili vezani, te to ih sud ne bi mogao izmijeniti.

U austrijskoj se doktrini u rjeenja ove grupe svrstavaju: 1. rjeenja kojima sudovi koji odluuju o pravnim lijekovima ukidaju pobijane odluke i stvar vraaju na ponovno suenje te 2. odluke o meusporovima, npr. o procesnim prigovorima, o doputanju mijeanja, o odobrenju pomoi u postupku, o doputenju preinake tube, itd.23 U rjeenja ove kategorije pripadala bi, meutim, i rjeenja kojima bi se konstatirale promjene do kojih bi dolazilo u razvitku postupka (npr. rjeenja kojima bi se konstatirao prekid, obustava, zastoj, mirovanje postupka), odnosno rjeenja kojima bi se one konstituirale (npr. rjeenje kojim se odreuje prekid postupka),24 itd.

1.2.7. Rjeenja s obzirom na postupak koji je prethodio njihovu donoenju

Prema postupku koji je prethodio njihovom donoenju rjeenja bi se mogla podijeliti na ona kojima je prethodilo kontradiktorno raspravljanje (kontradiktorna rjeenja) i ona koja su utemeljena na izravnim ili posrednim dispozicijama stranaka (dispozitivna rjeenja).

Meritorna rjeenja mogu svakako biti rjeenja koja e sud donijeti na temelju raspravljanja (kontradiktorna rjeenja) i ona koja e donijeti na temelju izravnih (rjeenje na temelju priznanja; rjeenje na temelju odricanja) ili posrednih (rjeenje zbog ogluhe, rjeenje zbog izostanka, rjeenje bez odravanja rasprave) dispozicija, analogno kao to moe donijeti i takve presude.

Procesna rjeenja u pravilu su kontradiktorna jer su norme na temelju kojih se donose redovito kogentne prirode.

2. ODGOVARAJUA PRIMJENA PRAVILA O PRESUDI

U odredbama koje ureuju sudske odluke (glava 23., glava 24.) teite je na presudi kao glavnoj vrsti sudskih odluka, dok su odredbama koje se izravno tiu rjeenja utvrene samo specifinosti te vrste odluka. Zbog toga je u glavi 24. o rjeenju bilo potrebno predvidjeti da se stanovite odredbe o presudi na odgovarajui nain primjenjuju i na rjeenje (347.). To je izrijekom predvieno za: odredbe o paricijskom roku (328., 347.); odredbu da presuda prema strankama ima uinak tek od dana kad im je dostavljena (334/2., 347.); odredbu po kojoj, kad se glavna rasprava odrava pred vijeem, presudu donose predsjednik vijea i lanovi vijea koji su sudjelovali na roitu na kojemu je glavna rasprava zakljuena (335/2., 347.); odredbu po kojoj se pri objavi presude moe saopiti da je sud odluio da se o odmjeravanju trokova naknadno odlui, u tom e sluaju u sporovima koje sudi

23 Usp. FASCHING, ZPR, 803., BYDLINSKI, Fasching.Kom., III., 1329.24 BYDLINSKI, Fasching.Kom., 3., 1329., odluku o prijedlogu za prekid postupka navodi kao

rjeenje koje bi pripadalo meu rjeenja kojima se odluuje o meusporovima.


vijee trokove odmjeriti predsjednik vijea, a odluka e se unijeti u pisani sastav presude (336/2., 347.); odredbe o pismenoj izradi i dostavi presude (337., 337.a, 347.); - odredbe o sadraju presude (338., 347) te odredbe o dopunskoj presudi (339.-341., 347.); - odredbe o ispravljanju presude (342., 347.).

Iako to nije izrijekom predvieno, na rjeenje bi na odgovarajui nain trebalo primjenjivati i odredbe o pravomonosti (333.). Na to izravno upuuje odredba prema kojoj se pravomona rjeenja o izreenim kaznama izvravaju prema odredbama Zakona po slubenoj dunosti (346.). To posredno proizlazi iz odredaba o uincima rjeenja i mogunosti izjavljivanja pravnih lijekova protiv njih. Zakljuak o tome moe se izvesti iz odredaba koje se tiu nekih meritornih rjeenja koja se mogu donijeti u posebnim postupcima. Tako se u vezi s postupkom zbog smetanja posjeda izrijekom govori o pravomono zavrenom postupku (445.), dok se u vezi s platnim nalogom navodi da u dijelu u kojem nije napadnut prigovorom postaje pravomoan (450/2.). Za neka se procesna rjeenja izrijekom kae da mogu biti pravomona, pa je u tom smislu, npr., izrijekom predvieno: da e sud, nakon pravomonosti rjeenja kojim se oglasio nenadlenim (17., 20.), ustupiti predmet nadlenom sudu ili jednom od vie izberivo nadlenih sudova (21/1.); da umjea do pravomonosti rjeenja kojim se odbija njegovo sudjelovanje moe sudjelovati u postupku i da se njegove parnine radnje ne mogu iskljuiti (207/2.); da e se, dok se postupak u povodu rjeenja o obustavi postupka pravomono ne zavri, glede rokova itd. primjenjivati na odgovarajui nain pravila o prekidu postupka, osim ako posebnim odredbama o obustavi nije drukije propisano (215.b).

Odredbe bi se o pravomonosti presude mogle primjenjivati na ona rjeenja kojima bi sud bio vezan, protiv kojih bi bila doputena alba i/ili drugi pravni lijekovi, neovisno o tome bi li bili suspenzivni ili nesuspenzivni, dakle, ne i na rjeenja o upravljanju postupkom kojima sud nije vezan.

Po prirodi stvari na odgovarajui bi nain na rjeenje bilo potrebno primjenjivati i druge odredbe o presudi, osim ako za odreena pitanja ne bi posebnim odredbama o rjeenju bilo drukije predvieno, odnosno ako to ne bi bilo protivno prirodi odreenih rjeenja. Tako bi, kad su u pitanju meritorna rjeenja, prihvaanje kondemantornih zahtjeva u pravilu bilo uvjetovano dospijeem trabine s obzirom na koju su istaknuti do zakljuenja glavne rasprave (326., 186.c), odnosno, u sporovima male vrijednosti, do zakljuenja prethodnog postupka (461.a, 461.g), itd.

Odgovor na pitanje koje bi jo odredbe o presudi bilo mogue primjenjivati na rjeenje mogao bi se posredno izvesti iz odredaba o razlozima zbog kojih se pravni lijekovi mogu izjaviti protiv rjeenja. Naime, one od odredaba o presudi zbog povrede kojih bi se mogli podnositi i pravni lijekovi protiv rjeenja, primjenjivale bi se na odgovarajui nain i na rjeenja (arg. ex 354., 378., 385.).

U posebnim bi postupcima za rjeenja bile primarno na odgovarajui nain mjerodavne specifine odredbe o presudama u tim postupcima, a tek supsidijarno odredbe o presudama u redovnom postupku na nain i u mjeri u kojoj bi se odredbe o presudama u redovnom postupku primjenjivala na presude u posebnim postupcima.



II.DONOENJE, SADRAJ, FORMA I UINCI RJEENJA

1. DONOENJE, SADRAJ I FORMA RJEENJA

1.1. Donoenje rjeenja

Za donoenje rjeenja bile bi mjerodavne ope odredbe o donoenju sudskih odluka (129.-132.), ako openito za rjeenja ili pojedine njihove vrste ne bi bilo izrijekom predvieno to drugo.

Rjeenja se u pravilu donose na temelju raspravljanja. Ipak, platni se nalog izdaje bez odravanja roita i to prije nego to je tueniku omogueno da odgovori na tubu (arg. ex 446., 447., 448.). Slino se i privremene mjere mogu u parninom postupku odrediti prije nego je protivniku omogueno da se izjasni o prijedlogu za njihovo odreivanje, dakle ex parte (278., 435., 442. ZPP; 36., 37., 294. OZ 96).

S druge se strane procesna rjeenja mogu u pravilu donijeti i bez odravanja rasprave. Tako su sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijea ovlateni:

- nakon prethodnog ispitivanja tube izvan (pripremnog) roita odluivati: o stupanju prethodnika u parnicu (210.), o sudjelovanju umjeaa (206., 207.), o osiguranju dokaza (272.-276.), o preinaci tube (190.-192.), o trokovima postupka u sluaju povlaenja tube (158., 164/8.), o prekidu ili mirovanju postupka (212.-215.,25 216-217.), o privremenim mjerama osiguranja (435., 442. ZPP; 292.-307. OZ 96.), o spajanju parnica i o razdvajanju postupka (313.), o odreivanju sudskih rokova ili njihovu produljenju (111.-113.), o zakazivanju roita ili njihovoj odgodi (114-116.), o povratu u prijanje stanje zbog proputanja roka ili roita (117.-122.a), o osloboenju stranke od plaanja trokova postupka (172.-177.), o osiguranju parninih trokova (82. ZRSZ), o polaganju predujma na ime trokova za poduzimanje pojedinih radnji u postupku (153.), o postavljanju privremenog zastupnika (84.-86.), o dostavi sudskih pismena (133.-149.b), o mjerama za ispravljanje podnesaka (109.), o urednosti punomoi (98.) te o svim pitanjima koja se tiu upravljanja postupkom (278/1.), osim ako nije rije o pitanjima o kojima se po prirodi stvari ili prema odredbama Zakona odluka moe donijeti tek u daljnjem tijeku postupka (280.);

- nakon prethodnog ispitivanja tuba, kad utvrde da je tuba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiu sposobnosti tuitelja ili tuenika da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlatenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlatenje potrebno, poduzeti radi otklanjanja tih nedostataka potrebne mjere predviene Zakonom (83., 109) (281.);

- izvan roita za glavnu raspravu o ispravljanju podneska odluivati: o po-stavljanju privremenog zastupnika (84.-86.), o urednosti punomoi (98.), o polaganju

25 Analogno bi vrijedilo i za zastoj (215.a) te obustavu postupka (215.b).


predujma na ime trokova za poduzimanje pojedinih radnji u postupku (153.), o osloboenju od plaanja trokova postupka (172.-177.), o osiguranju parninih trokova (82. ZRSZ), o dostavi sudskih pismena (133.-149.b), o osiguranju dokaza (272.-276.), o privremenim mjerama osiguranja (435., 442. ZPP; 292.-307. OZ 96), o prekidu, zastoju, obustavi i mirovanju postupka (212.-218.), o trokovima postupka u sluaju povlaenja tube (164/8.), o zakazivanju roita i njihovoj odgodi (114.-116.), o spajanju parnica (313.) te o odreivanju rokova i njihovom produljivanju (111.-113.) (312/1.), ali i o postavljanju zahtjeva zamoljenom sucu da se u postupku pred njime obave potrebni ispravci ili dopune nakon to prime zapisnik o izvoenju dokaza (312/2.).

Ipak, i u sluajevima u kojima bi se neka rjeenja u naelu mogla donijeti bez odravanja roita o ocjeni bi suda zapravo ovisilo bi li radi utvrivanja osnova (premisa) za njihovo donoenje trebalo odrati roite, npr., radi izvoenja dokaza, omoguavanja protivnoj stranci da se izjasni, itd.

Iznimno, neka se procesna rjeenja, meutim, (u pravilu) donose tek nakon roita na kojem se raspravljalo ili se moglo raspravljati o pitanju o kojem njime treba odluiti, npr.: rjeenje kojim e se odluiti o prijedlogu za povrat u prijanje stanje (121/2.); rjeenje o odbacivanju tube zato to o tubenom zahtjevu ve tee parnica, zato to je stvar pravomono presuena, zato to je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili zato to ne postoji pravni interes tuitelja za podnoenje tube za utvrenje (288/2.); rjeenje kojim se odluuje o osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka (426., 427.).

Kada se glavna rasprava odrava pred vijeem, rjeenje donose predsjednik vijea i lanovi vijea koji su sudjelovali na roitu na kojemu je glavna rasprava zakljuena (335/2., 347.). Ova je odredba o sastavu u kojemu se donose rjeenja na glavnoj raspravi odranoj pred vijeem ili nakon nje izraz naela neposrednosti.

Rjeenja se ne donose u ime Republike Hrvatske (arg. ex 335/1., 347.).

1.2. Sadraj i forma

1.2.1. Openito

U pogledu sadraja i oblika rjeenja primjenjuju se na odgovarajui nain odredbe o sadraju i obliku presude (338., 347.). Pritom pismeni sastav rjeenja treba sadravati uvijek uvod i izreku, a obrazloenje samo ako rjeenje mora biti obrazloeno (345/1., 2.). Budui da se rjeenja ne donose i ne objavljuju u ime Republike Hrvatske (arg. ex 335/1., 347.), pismeno redigirano rjeenje ne treba sadravati odgovarajuu naznaku.

Ako se rjeenjem nalae injenje (kondemnatorno rjeenje), u dispozitivu treba odrediti paricijski rok (328/1., 347.), kada je to potrebno (arg. ex 23. OZ 96).



1.2.2. Obrazloenje rjeenja

1.2.2.1. Meritorna rjeenja

Meritorna bi rjeenja u naelu trebala biti obrazloena (347.), izmeu ostaloga i stoga to su u pravilu kontradiktorna. Dispozitivna bi rjeenja trebala sadravati reducirano obrazloenje analogno kao i dispozitivne presude (338/5., 347.). I meritorna rjeenja, analogno kao i presude, ne bi morala biti obrazloena ako bi se stranke nakon objave odrekle prava na albu i ako ne bi izrijekom zatraile da rjeenje koje e im biti dostavljeno bude obrazloeno u takvom e sluaju sud samo naznaiti da su se stranke odrekle prava na albu i da stoga rjeenje nije obrazloeno (338/6., 347.).

Platni nalog jedini od meritornih rjeenja u osnovi sadri samo uvod i izreku te pouku o pravnim posljedicama nepravovremenog podnoenja pravnog lijeka (448/2.).

1.2.2.2. Procesna rjeenja

Procesno rjeenje mora biti obrazloeno: 1. ako se njime odbija prijedlog stranke (345/1.)26 ili 2. ako se njime rjeava o prijedlozima stranaka koji su izmeu sebe u opreci (345/1.). Procesno rjeenje moe biti obrazloeno i u drugim sluajevima kad je to potrebno (345/1.).

Treba uzeti da bi uvijek trebalo biti obrazloeno i rjeenje kojim bi se prihvaao zahtjev (prijedlog) jedne od stranaka prije nego to bi se protivniku omoguilo da se izjasni o njemu takvo bi rjeenje (u pravilu) sadrajno i funkcionalno odgovaralo rjeenju kojim bi se odluivalo o prijedlozima stranaka koji bi meusobno bili u opreci, s time da bi ovdje bila rije o predmnijevanoj opreci. U suprotnom bi se protivniku bitno ograniilo pravo da raspravlja pred sudom, pravo koje bi se ovdje oitovalo u pravu na podnoenje pravnih lijekova protiv rjeenja koje bi (u naelu) za njega bilo nepovoljno. To bi proizlazilo iz naravi parnice kao procesnog odnosa dviju stranaka sa suprotstavljenim pravnim i interesnim pozicijama. Znaenje takvog meritornog rjeenja imalo bi rjeenje kojim bi se odreivale privremene mjere osiguranja u parninom postupku, neovisno o tomu bi li se ono donosilo povodom prijedloga jedne od stranaka ili po slubenoj dunosti,27 ali i rjeenja o oslobaanju od prethodnog snoenja trokova postupka.28

26 U tom je smislu sueno da rjeenje kojim se odbija prijedlog za povrat u prijanje stanje treba biti obrazloeno (OS ZG: G-172/87 - PSP 35/160).

27 Rjeenje o odreivanju privremene mjere mora biti i onako obrazloeno (294/5. OZ 96).28 Treba uzeti da bi u naelu bilo u interesu stranke da se njezin protivnik neosnovano ne

oslobaa od prethodnog snoenja trokova postupka, npr. od toga da predujmljuje sredstva za pokrie trokova izvoenja dokazivanja jer bi se time protivnik ohrabrivao da predlae irelevantne dokaze, koje inae ne bi predlagao kada bi unaprijed trebao financirati njihovo izvoenje.


U rjeenju kojim odbija prijedlog za izvoenje dokaza sud treba (usmeno, to e, ipak, biti zapisniki konstatirano arg. ex 123., 124.) iznijeti razlog odbijanja (300/2.). Budui da protiv tog rjeenja nije doputena posebna alba (300/3.), ono bi u naelu trebalo biti uneseno u presudu kojom se okonava postupak i tamo (ponovno dodatno) obrazloeno (338/4.).

Rjeenje o iskljuenju javnosti mora biti (usmeno) obrazloeno i javno objavljeno (309/1.). S obzirom na to da protiv tog rjeenja nije doputena posebna alba (309/2.), ono bi u naelu trebalo biti uneseno u presudu kojom se okonava postupak i tamo pismeno obrazloeno.

Sadraj bi obrazloenja procesnog rjeenja u naelu trebao odgovarati sadraju obrazloenja presude (338/4., 347.).

U sluajevima u kojima bi se stranke nakon proglaenja procesnog rjeenja odrekle prava na albu, te ako ne bi izrijekom zatraile da se rjeenje koje e im biti dostavljeno bude obrazloeno, rjeenje ne bi trebalo posebno obrazloiti, ve bi bilo dovoljno da se samo naznai da su se stranke odrekle prava na albu i da zbog toga ono nije obrazloeno (338/6., 347.).

U sluajevima u kojima bi se na roitu objavljeno rjeenje unosilo samo u sudski zapisnik bilo bi mogue da se razlozi za njegovo donoenje navedu bez odvajanja izreke od obrazloenja (npr.: "Odbija se prijedlog tuenika za odgodu roita zato to je imao dovoljno vremena pripremiti se za raspravljanje").29

Okolnost da rjeenje ne bi bilo obrazloeno u sluajevima u kojima bi trebalo biti, predstavljala bi, tzv. apsolutno bitnu povredu odredaba parninog postupka takvo se rjeenje ne bi moglo ispitati (354/2.11.). Zbog takve bi se povrede rjeenje moglo pobijati albom (354/2.11., 378.1.) i, uz ispunjenje odgovarajuih pretpostavaka, revizijom (400.).

1.3. Dopunsko rjeenje

U pogledu mogunosti predlaganja donoenja te donoenja dopunskog rjeenja vrijedilo bi na odgovarajui nain ono to je propisano za predlaganje donoenja i donoenje dopunske presude (339.-341., 347.).

1.4. Ispravljanje rjeenja

Za ispravljanje bi rjeenja vrijedilo na odgovarajui nain ono to je propisano za ispravljanje presude (342., 347.).

29 U tom smislu za austrijsko pravo BYUDLINSKI, Fasching,Kom., 3., 1331., doputajui tu mogunost barem u jednostavnim sluajevima u kojima nema bojazni da e zbog toga rjeenja postati nepregledno.



2. OBJAVA I DOSTAVA RJEENJA

2.1. Objava rjeenja

Za razliku od presuda, koje je sud u naelu duan objaviti (335.), rjeenja se u pravilu objavljuju samo ako su donesena na roitu njih tada objavljuje sudac pojedinac ili predsjednik vijea (343/1.).

Rjeenja se, za razliku od presuda, ne objavljuju u ime Republike Hrvatske (arg. ex 335/1., 347.). Ako bi, ipak, bila tako objavljena, to ne bi utjecalo na njihovu valjanost.

Rjeenja koja sud donosi izvan roita saopavaju se strankama dostavom ovjerenog prijepisa rjeenja (344/1.).

Izloena pravila trebala bi u naelu vrijediti i za meritorna rjeenja. Ipak, kad je rije o rjeenju zbog smetanju posjeda (438., 443.) i o manifestacijskom rjeenju (325.a), trebalo bi zauzeti stajalite da bi u pogledu njihove objave u osnovi trebala vrijediti pravila o objavi presuda. Platni se nalozi javno ne objavljuju jer se izdaju prije nego to je protivnoj stranci omogueno da se izjasni o tubi (446., 447.) i ona o njima saznaje tek nakon dostave (448.). Rjeenja o trokovima postupka sadrana u presudi mogu se javno objaviti kad i presuda o glavnoj stvari (335., 336.), s time da se prigodom objave presude moe priopiti da e se o odmjeravanju trokova naknadno odluiti. U tom sluaju trokove u sporovima koje sudi vijee odmjerava predsjednik vijea, a odluka se unosi u pisani sastav presude (336/2.). Analogno bi vrijedilo i za rjeenje o trokovima postupka prigodom objavljivanja rjeenja kojim bi se postupak okonavao, npr. prigodom objavljivanja rjeenja o odbacivanju tube (336/2., 347.).

2.2. Dostava rjeenja

Pravila o dostavi rjeenja ovise o tomu je li rjeenje objavljeno na roitu ili nije. Rjeenje koje je objavljeno na roitu strankama se dostavlja, doslovno prema Zakonu, u ovjerenom prijepisu:

1. ako je protiv njih doputena posebna alba (443/2.), to znai da e se i ta rjeenja u pravilu dostavljati jer je alba protiv rjeenja u pravilu doputeni pravni lijek (378/1.); ili

2. ako se na temelju njih moe odmah traiti ovrha (443/2.), dakle ako su kondemnatorna i ovrna; ili

3. ako to zahtijeva upravljanje parnicom (443/2.), to znai da bi i rjeenje o upravljanju postupkom strankama moglo biti dostavljeno u pisanom obliku.

U ostalim bi se sluajevima stranke trebale zadovoljiti prijepisom zapisnika u kojemu bi bilo uneseno rjeenje (123., 124.).

Meutim, budui da rjeenja moraju biti obrazloena ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rjeava o prijedlozima stranaka koji su meusobno u opreci, odnosno u drugim sluajevima kad je to potrebno (345/1.), postavlja se


pitanje bi li se i sva ta rjeenja morala strankama dostavljati u pisanom obliku i kad ne bi spadala u neku od kategorija objavljenih rjeenja koja se dostavljaju u ovjerenom prijepisu, ili bi se strankama s obrazloenjem dostavljala samo ona od navedenih rjeenja koja moraju biti obrazloena, koja bi im se morala dostaviti u pisanom obliku unato tomu to su objavljena. ini se da bi izloenu dvojbu trebalo rijeiti u smislu da bi usmeno na roitu objavljena rjeenja koja ne treba dostaviti u ovjerenom prijepisu trebalo usmeno obrazloiti kad spadaju u neku od kategorija rjeenja koja treba obrazloiti i to obrazloenje unijeti u zapisnik s roita. Strankama se ne bi dostavljao njihov ovjereni prijepis s obrazloenjem, ve, eventualno, preslika zapisnika.

Rjeenja koja sud donosi izvan roita saopavaju se strankama dostavom ovjerenog prijepisa rjeenja (344/1.). Ipak, ako se rjeenjem odbija prijedlog jedne stranke bez prethodnog sasluanja protivne stranke, ovoj se drugoj stranci rjeenje nee dostaviti (344/2.). Bila bi rije o rjeenju koje se donosi izvan roita o zahtjevu (prijedlogu) o kojemu protivnoj stranci nije omogueno da se (pismeno izvan roita ili usmeno na roitu) izjasni zato to se njime taj zahtjev odbija. Iako se u Zakonu govori samo o rjeenjima kojima se odbija prijedlog stranke, trebalo bi, arg. a maiori ad minus, uzeti da se protivnoj stranci ne bi dostavljala ni rjeenja o odbacivanju prijedloga.

S aspekta ustavnog i konvencijski postuliranog prava na pravino suenje (29/1. URH,30 6/1. EK)31 izloenom bi se pravilu po kojemu se rjeenje kojim se odbija prijedlog jedne stranke bez prethodnog sasluanja protivne stranke ne dostavlja drugoj stranci (344/2.), pravilu koje propisuje samo jednostranaku dostavu, moglo prigovoriti utoliko to bi ono (potencijalno) ograniavalo (oteavalo) mogunost protivne stranke da raspravlja u postupku, osobito onda kad bi se protiv rjeenja o odbijanju ili odbacivanju prijedloga mogla izjaviti posebna ili nesamostalna alba. U takvim e sluajevima protivna stranka, naime, tek iz albe saznati da je donesena odreena odluka i tek e onda naknadno morati pribavljati grau potrebnu za pripremu odgovora, onda kad bi na to uope bila ovlatena (381.). Onemoguavanjem protivnoj stranci da se izjasni o prijedlogu druge stranke, onemoguilo bi se da iznese dopunske ("jae") razloge zbog kojih bi trebalo odbiti ili odbaciti prijedlog, osobito onda kad bi protiv rjeenja bila doputena jednostrana alba (381.), dakle kad protivna stranka ne bi u odgovoru na albu mogla iznijeti te argumente. S druge strane, upravo okolnost da alba protiv rjeenja moe biti i dvostrani pravni lijek (onda kad se rjeenjem okonava postupak pred prvostupanjskim sudom 381.) namee dodatnu potrebu da se, de lege ferenda, preispita zakonodavno rjeenje prema kojemu se o prijedlozima jedne strane moe odluiti prije nego to se protivniku omogui da se o njima izjasni, odnosno zakonodavno rjeenje prema kojemu protivnik ne samo da ne mora saznati za odluke kojima se ti prijedlozi odbijaju ili odbacuju, ve ne moe ni sudjelovati u moebitnom albenom postupku protiv tih odluka.

30 URH: Ustav Republike Hrvatske.31 Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1952. (NN MU pro. 6/99, 8/99,

1/06, 2/10).



O dostavi rjeenja vrijede u naelu opa pravila o dostavi (133.-149.b). Fizikoj se osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizikoj osobi koja obavlja tu djelatnost u sporovima koji se ne tiu te djelatnosti platni nalog i rjeenja protiv kojega je doputena posebna alba dostavljaju osobno, odnosno njezinom zakonskom zastupniku, odnosno punomoniku (142/1.1.). Ostala rjeenja dostavljaju se tim osobama osobno kad je to Zakonom izrijekom predvieno ili kada sud smatra da je zbog priloenih isprava u izvorniku ili zbog kojeg drugog razloga potrebna vea opreznost (142/1.2.).

Platni se nalog dostavlja objema strankama (448/3.) zajedno s primjerkom tube i prilozima (448/4.).

Rjeenje o nastavljanju prekinutog postupka dostavlja se osobno stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka (142., 215.), treba uzeti ako je rije o fizikoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost, odnosno o fizikoj osobi koja ju obavlja u sporovima koji se ne tiu te djelatnosti. Analogno bi vrijedilo i za rjeenja o nastavku zastalog (215.a) i umirenog postupka.

3. UINCI RJEENJA

3.1. Openito

Sud je vezan svojim rjeenjima od objavljivanja, a ako se ne objavljuju od otpravljanja (334/1., 347.), osim ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako Zakonom nije to drugo odreeno (443/3.). Za ovu bi vezanost, iako se u odredbama o rjeenju ne upuuje na odgovarajuu primjenu odredaba o vezanosti suda za presudu (334/1., 347.), trebalo vrijediti ono to je u pogledu nje predvieno za presudu (334/1.). Ta se vezanost ne tie samo nemogunosti izmjene donesenog rjeenja koje se ne odnosi na upravljanje postupkom, ve i njezinih objektivnih, subjektivnih, vremenskih, postupovnih i teritorijalnih granica.

Sueno je da rjeenje kojim se doputa povrat u prijanje stanje nije rjeenje o upravljanju postupkom i da je sud stoga vezan uz to rjeenje.32

Kad se rjeenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima uinak im je objavljeno (443/4.), iz ega bi, a contrario, trebalo zakljuiti da bi rjeenja koja se dostavljaju pismeno prema strankama imala uinak tek nakon to bi im bila dostavljena, analogno kao to presuda djeluje prema strankama tek od dana kad im je dostavljena (334/2., 347.).

Iako se u u lanku 347. ZPP-a meu odredbama o presudi, ija je odgovarajua primjena izrijekom predviena i na rjeenje, ne navode i odredbe lanka 333. ZPP-a o pravomonosti presude, trebalo bi uzeti da bi i rjeenja u naelu mogla stei svojstvo pravomonosti analogno kao presude, osim ako ne bi bila rije o rjeenjima o upravljanju postupkom za koja sud nije vezan, odnosno ako za pojedina od njih ne

32 S ZG: G-67/97 - ING PSP 1998-8-182.


bi izrijekom bilo propisano da sud za njih nije vezan, iako nemaju znaenje rjeenja o upravljanju postupkom (arg. ex 443/3.).

Pravomonost bi rjeenja nastupala analogno kao i kod presude (348., 381.). Ako protiv rjeenja ne bi bila doputena posebna alba, ono bi stjecalo to svojstvo tek istekom roka za albu protiv konane odluke kojom se moe pobijati i to rjeenje (378/2.).

Kondemnatorna bi rjeenja mogla postati ovrna, dok bi konstitutivna mogla proizvesti svoj preobraajni uinak. Rjeenja bi mogla djelovati dokazno kao javne isprave te kao pravno relevantne injenice.

3.2. Meritorna rjeenja

Meritorna rjeenja bi izvan dvojbe morala moi djelovati izvan parnice u kojoj su donesene, to znai da bi djelovala prejudicijelno, analogno kao i presude ovisno o tomu jesu li deklaratorna, kondemnatorna ili konstitutivna (12/1., 2.). Ona bi djelovala i kao negativna procesna pretpostavka: o pitanjima koja bi njima bila rijeena ne bi se smjelo ponovno suditi (288/2., 333/2.). Pritom bi ta rjeenja u naelu djelovala prejudicijalno tek kad bi postala pravomona, dok bi kao negativna procesna pretpostavka mogla djelovati i prije pravomonosti na temelju pravila o zabrani dvostruke litispendencije (194/3.).

Dokazna snaga meritornih rjeenja oitovala bi se analogno kao i dokazna snaga presuda. U tom bi smislu ona u odreenim sluajevima mogla biti ne samo ovrna, ve i osigurljiva i prije pravomonosti, analogno kao i nepravomone presude.

Na to da rjeenja o naknadi trokova postupka u naelu stjeu svojstvo pravo-monosti upuuju odredbe prema kojima se ovrha na temelju nekih od njih moe traiti i prije pravomonosti (75/6., 122.a, 149.a, 149.b, 156/3., 164/6., 248/6., 255/3. ZPP; 23. OZ 96). Za tzv. manifestacijsko rjeenje zakljuak se o tomu moe izvesti iz odredbe prema kojom alba protiv njega ne odgaa ovrhu (325/1.), to znai da moe biti ovrno prije pravomonosti (arg. ex 23. OZ 96). Rjeenje zbog smetanja posjeda nedvojbeno moe postati pravomono (333., 438., 445.). U dijelu u kojemu nije napadnut prigovorom platni nalog postaje pravomoan (450/2.). Rjeenja o odreivanju privremenih mjera mogu postati pravomona (19., 23., 294. OZ 96). Pravomona rjeenja o kaznama izreenim u parninom postupku izvravaju se po slubenoj dunosti (346.)

Pravomona meritorna rjeenja mogla bi biti ovrna, proizvoditi preobraajni uinak, djelovati kao pravno relevantna injenica i imati uinke javne isprave analogno kao i presude odgovarajueg sadraja i svojstava.

Pravomona rjeenja o kaznama izreenim po odredbama Zakona (10., 110, 248., 255., 318.) ovravaju se, treba uzeti nakon to postanu pravomona, po slubenoj dunosti (346.). Rjeenja o izreenim kaznama bila bi meritorna rjeenja kojima bi se rjeavalo glavno pitanje u incidentalnom postupku kanjavanja. Odluke o kanjavanju djelovale bi izvanpostupovno analogno kao i pravomone odluke o nekim sporednim zahtjevima, npr. o trokovima postupka.



Po slubenoj bi se dunosti ovravala i neka rjeenja o naknadi trokova postupka (176., 177.) te rjeenja kojima je sud po slubenoj dunosti izrekao privremenu mjere (435/1., 442.).

Pravomona odbijajua meritorna rjeenja djelovala bi samo s obzirom na razlog zbog kojega su donesena, tj., kada je rije o rjeenju kojim se odbija neki zahtjev, zabrana ponovnog suenja ticala bi se (u pravilu) razloga zbog kojeg je zahtjev odbijen.

3.3. Procesna rjeenja

3.3.1. Pravomonost

Procesna rjeenja takoer mogu postati pravomona, osim ako se ne tiu upravljanja parnicom ili ako Zakon ne odreuje drukije (343/3.). U tom je smislu izrijekom predvieno da pravomono moe postati rjeenje: kojim sud obustavlja parnini postupak zato to je utvrdio da ga treba provesti po pravilima izvanparninog postupka (19/1.); kojim se sud oglaava nenadlenim (21/1.); kojima se odbija sudjelovanje umjeaa (207/2.); o obustavi postupka (215.b), itd. Zakljuak o tome moe se izvesti i iz odredbe o naelnoj suspenzivnosti albe protiv rjeenja (378/1.), ali i iz odredbe da se revizijom mogu pobijati drugostupanjska rjeenja kojima je postupak pravomono zavren u sporovima u kojima bi revizija bila doputena protiv drugostupanjske presude (382., 400/1.).

Pravomona procesna rjeenja kojima se postupak pravomono zavrava, npr. rjeenje o odbacivanju tube, djelovala bi kao negativna procesna pretpostavka: novu bi tubu podnesenu izmeu istih stranaka o zahtjevu koji je bio istaknut u odbaenoj tubi trebalo odbaciti, osim ako se ona ne bi upirala na drukijoj injeninoj osnovi koja bi je inila doputenom, dakle ili na injeninoj osnovi koja nije bila uzeta u obzir prigodom donoenja rjeenja o odbacivanju, ili na injeninoj osnovi koja je pritom bila uzeta u obzir, ali dopunjenoj novim injenicama koje ne bi bile obuhvaene pravomonou prethodnog rjeenja o odbacivanju (nova producta). Tako bi tubu koja bi bila odbaena zbog nedostatka jurisdikcije bilo mogue ponovno podnijeti ako bi hrvatski sud zbog naknadno nastalih okolnosti postao nadlean. U pogledu onoga to bi inilo osnovu odbacujueg pravomonog rjeenja vrijedilo bi na odgovarajui nain ono to vrijedi za odreivanje osnove odbijajue presude.

Treba uzeti da bi pravomono rjeenje kojim bi parnini postupak bio obustavljen zato to se utvrdilo da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparninog postupka (19.) djelovalo obvezujue za nadleni sud koji bi ga trebao nastaviti po pravilima izvanparninog postupka, stoga to nije predvien poseban postupak o sukobu procedura kakav je inae predvien kad je u pitanju sukob nadlenosti (22.-24.).

Kad je rije o rjeenjima kojima bi se konstatiralo ili odreivalo okonanje postupka, situacija je ipak donekle specifina. Naime, s jedne bi strane rjeenje kojim bi bilo utvreno da je tuba povuena (193.) ili da je dolo do obustave postupka


(215.b) djelovalo kao negativna procesna pretpostavka u odnosu na svaki prijedlog za nastavak postupka, dakle unutarpostupovno, dok bi s druge takva pravomona rjeenja djelovala dokazno u smislu da bi se u novom postupku u kojemu bi o istoj stvari i meu istim strankama bilo otvoreno pitanje osnovanosti prigovora dvostruke litispendencije moralo uzeti da vie ne tee parnica u povodu povuene tube, odnosno parnica koja je obustavljena. Ta bi rjeenja kao javne isprave (231.) dokazivala nepostojanje odreene procesne smetnje.

Ostala bi pravomona procesna rjeenja proizvodila svoje relevantne uinke, dakle djelovala prejudicijelno,33 dokazno i preobraajno, kao negativna procesna pretpostavka i openito kao pravno relevantna injenica u pravilu samo interno. U postupku u kojemu bi bila donesena sudovi bi bili vezani uz njihov sadraj. Tako bi pravomono prvostupanjsko rjeenje kojim bi bio odbijen prigovor sudske nenadlenosti (301/1.) protiv kojega ne bi bila izjavljena alba vezivalo taj sud,34 ali ne i vie sudove budui da bi se alba protiv konane odluke mogla izjaviti bez ikakvog ogranienja zato to ju je donio apsolutno nenadleni sud; pravomono rjeenje kojim bi bio odbijen prigovor sudske nenadlenosti protiv kojega bi posebna alba bila odbijena, a ono potvreno, vezivalo bi drugostupanjski sud koji bi odluivao o albi protiv presude, ali ne i revizijski sud jer se redovna revizija (onda kada je doputena) bez ikakvog ogranienja moe podnijeti zato to je drugostupanjska presuda donesena o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadlenost (arg. ex 354/2.2., 385/1.1.).35 Odgovarajue bi vrijedilo i za prigovore da sud nije stvarno i mjesno nadlean,36 da o istom zahtjevu ve tee parnica, da je stvar pravomono presuena, ili da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba (301/1.).

Pravomona rjeenja kojima se sudovi oglaavaju nenadlenima ogranieno bi djelovala prema sudovima kojima bi predmet bio ustupljen kao nadlenima. Oni bi, naime, mogli izazvati sukob o nadlenosti (22/1., 23.-24.), osim ako o albi protiv rjeenja kojim se sud oglasio nenadlenim ne bi odluio drugostupanjski sud koji bi bio nadlean za rjeavanje sukoba o nadlenosti izmeu suda koji se oglasio nenadlenim i onoga kome je predmet ustupljen (arg. ex 22/3., 4.).

33 Osim kad bi bila rije o prejudicijalnom uinku kondemnatorne odluke na temelju koje bi bio pokrenut poseban ovrni postupak, u kojemu bi sud bio vezan uz sadraj utvrenja o postojanju trabine i legitimacije.

34 Pitanje sudske nenadlenosti vie se ne bi moglo otvarati tijekom prvostupanjskog postupka, osim ako se nakon trenutka na koji bi se odnosila pravomonost toga rjeenja injenino stanje ne bi tako izmijenilo da bi opravdavalo ponovno odluivanje.

35 U suprotnom bi se moralo prihvatiti mogunost preutne prorogacije jurisdikcije domaih sudova. Rije je, meutim, o obliku sudske (ne)nadlenosti na nedostatak kojega se pazi po slubenoj dunosti do pravomonosti glavne odluke, odnosno zbog povrede pravila o kojemu je redovna revizija uvijek doputena.

36 Zbog ove povrede revizija ne bi bila doputena (arg. ex 354/2.3., 385/1.1.).



3.3.2. Ovrnost

Kondemnatorna su procesna rjeenja, ukljuujui i ona o upravljanju pos-tupkom,37 potencijalno ovrna.

Rjeenje protiv kojega bi bila doputena posebna alba postalo bi ovrno tek nakon to bi postalo pravomono i nakon to bi protekao paricijski rok, osim ako izrijekom ne bi bilo propisano da alba protiv njega ne odgaa ovrhu (arg. ex: 328., 347., 378/1. ZPP; 23/5. OZ 96). Rjeenje koje bi moglo postati ovrno prije nego to bi postalo pravomono, postalo bi ovrno istekom moebitnog paricijskog roka (328., 347. ZPP; 23. OZ 96). U oba bi navedena sluaja paricijski rok poeo tei narednog dana po danu dostave ovjerenog prijepisa rjeenja. Naime, ovjereni prijepis rjeenja strankama treba uvijek dostaviti kako onda kada je protiv rjeenja doputena posebna alba, tako i onda kada takva alba nije doputena, ali se na temelju njega ovrha moe (odmah) traiti (arg. ex 328., 343/2., 347.). Zbog toga bi takva rjeenja prema strankama imala uinak tek nakon to bi im bila dostavljena (arg. ex 343/4.).

Rjeenja kojima bi se strankama naloilo ispunjenje neke inidbe, a koja ne bi bilo mogue prisilno ostvariti jer bi sudu bilo preputeno da ocijeni od kakva je znaenja to to stranka nije postupila u skladu s izdanim nalogom,38 ne bi mogla stei svojstvo ovrne isprave.

3.3.3. Preobraajni uinak

Procesna bi konstitutivna rjeenja svoj preobraajni uinak proizvodila redovito tek nakon to bi postala pravomona. Iznimno, ona bi ga proizvela i neovisno o tom svojstvu kada je to izrijekom propisano. Tako alba protiv rjeenja kojim je sud odredio prekid postupka ne zadrava nastupanje njegovih pravnih uinaka (213., 218.).

Protiv rjeenja kojim se doputa povrat u prijanje stanje alba, osim zbog odreenih razloga, nije doputena. Ipak, sama mogunost podnoenja albe i okolnost da je ona podnesena zbog razloga zbog kojih se moe podnijeti djelovala bi suspenzivno na nastupanje preobraajnog uinka (378/1.).

Rjeenja sudova koji odluuju u povodu devolutivnih pravnih lijekova kojima se pobijane odluke ukidaju i predmet vraa sudu nieg stupnja (na ponovno suenje: 369/4., 370., 371., 375/3., 394/1., 394.a, 395/2., 396/1., odnosno radi odravanja nove glavne rasprave: 369/1.1.) pravomona su jer se ne mogu pobijati niti jednim

37 Tako za austrijsko pravo i BYDLINSKI, Fasching.Kom., 3. 1331.38 Tako je sud, koji je stranci naloio da uplati predujam za pokrie trokova izvoenja nekog

dokaza, ovlaten odustati od njegova izvoenja ako taj predujam ne bude uplaen u roku koji joj je za to odreen, te po svojem uvjerenju, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakve je vanosti to stranka nije u roku poloila iznos potreban za podmirenje trokova (153/3.). Sud je, takoer, s obzirom na sve okolnosti, ovlaten cijeniti od kakva je znaenja to stranka koja dri ispravu nee postupiti po rjeenju kojim joj se nalae da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda porie da se ona nalazi kod nje (233/5.).


pravnim lijekom (arg. ex 400.). Ona su obvezujua za sudove nieg stupnja. U tom je smislu sud nieg stupnja kojemu je predmet vraen na ponovno suenje duan: novu (glavnu) raspravu odrati pred drugim sucem pojedincem, odnosno pred vijeem u izmijenjenom sastavu ako mu je to u ukidajuem rjeenju naredio sud viega stupnja (371., 399/1.); izvesti sve parnine radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio sud viega stupnja u svom ukidnom rjeenju (377/1., 399/1.). Pritom bi bila rije, o tzv. naredbodavnim odlukama, odlukama kojima bi jedno tijelo izdavalo nalog drugom tijelu na poduzimanje odreene radnje, odlukama koje, iako bi sadravale nalog na poduzimanje odreenih radnji, ne bi bile izravno ovrne. Niestupanjski sud ne bi se mogao prisiliti da postupi u skladu s tim nalozima. Suci toga suda bi zbog nepostupanja u skladu s njima mogli eventualno biti pozvan na stegovnu odgovornost.

3.3.4. Dokazni uinak

Dokazni uinak procesnih rjeenja kao javnih isprava oituje se analogno kao i dokazni uinak presuda.

3.3.5. Djelotvornost prije pravomonosti

Mnoga procesna rjeenja, ak i ona koja se ne odnose na upravljanje postupkom, postaju djelotvorna prije nego to postanu pravomona, i to ili zato to se strankama ne dostavljaju pismeno pa zato prema njima djeluju im su objavljena (343/4.), ili zato to je izrijekom predvieno da alba protiv njih ne odgaa ovrhu, ili njihovu djelotvornost openito, odnosno zato to protiv njih nije doputena posebna alba pa bi ve zbog toga postala odmah ovrna (379/2.). Navedena bi rjeenja proizvodila svoj dokazni, prejudicijalni, ovrni i konstitutivni uinak, odnosno uinak pravno relevantne injenice prije pravomonosti od objavljivanja, odnosno od dostave njihovog pismenog otpravka, a kad je u pitanju ovrnost, od isteka paricijskog roka nakon to bi potencijalnom ovreniku bio dostavljen njegov ovjereni prijepis (arg. ex 343/2.).

Rjeenja koja ne bi imala znaenje rjeenja o upravljanju postupkom i protiv kojih alba ne bi bila doputena postala bi pravomona i time djelotvorna im bi bila donesena (343/4.), osim ako ne bi bilo predvieno da se strankama pismeno dostavljaju, a takva su uvijek rjeenja na temelju kojih se moe traiti ovrha, kad bi to svojstvo stekla tek dostavom (343/2., 379/2.).

alba protiv rjeenja kojim se utvruju (212.) ili odreuje (213.) prekid postupka te protiv rjeenja kojim se utvruje mirovanje postupka (216.) ne zadrava nastupanje pravnih uinaka rjeenja (218/1.). Odgovarajue bi trebalo vrijediti za rjeenja o zastoju postupka (215.a), odnosno o obustavi postupka (215.b).



3.3.6. Posebno o uincima rjeenja o upravljanju postupkom

Rjeenja o upravljanju postupkom (ukljuujui i rjeenja o izvoenju dokaza) ne veu sud koji ih je donio (343/3.) Ona, meutim, djeluju prema strankama sve dok ih sud ne izmijeni, stavi izvan snage, ukine itd. (arg. ex 343/4.).

Nevezanost suda za rjeenje o upravljanju postupkom trebalo bi shvatiti u smislu da bi sud o pravnom pitanju koje je njime rijeeno mogao zauzeti drukiji stav ne samo: 1. ako bi se nakon njihova donoenja injenino stanje tako izmijenilo da bi to opravdavalo ili 2. ako bi tome u prilog govorila injenina osnova koja je dodue postojala u vrijeme njegova donoenja, ali koja pritom nije bile uzeta u obzir, ve i 3. ako bi sud naknadno, na temelju neizmijenjenog injeninog stanja, doao do zakljuka da bi to trebalo uiniti. Sud bi tako mogao (ali ne bi morao) postupiti na inicijativu stranke ili po slubenoj dunosti. U sluajevima u kojima bi stranka izjavila protiv takvog rjeenja albu kad bi ona (iznimno) protiv takvog rjeenja bila doputena kao poseban pravni lijek, sud bi bio ovlaten sam remonstrativno odluiti o takvoj albi tako to bi je prihvatio,39 ak i kada ne bi bila pravovremena.40 Sud bi, meutim, mogao u povodu toga pravnog lijeka izmijeniti svoje rjeenje, ak i u sluajevima u kojima ne bi bio doputen tretirajui ga kao neobvezujuu inicijativu.

4. SUDSKI POZIVI

4.1. Sudski pozivi

Sudski pozivi parnine su radnje koje, iako esto razliitog sadraja, imaju u osnovi znaenje priopenja strankama i drugim sudionicima u postupku odluka kojima sudovi zakazuju ili odgaaju roita, odreuju ili produavaju rokove za poduzimanja stanovitih radnji, ali i odluka kojima tim subjektima postavljaju izvjesne zahtjeve, odnosno izdaju naredbe. U tom smislu pozivi po svojoj funkciji odgovaraju ovjerenom prijepisu odluke.

Pozivom na roite sud moe priopiti strankama i drugim sudionicima svoju konstitutivnu odluku o odreivanju roita te u toj odluci izrijekom ili preutno izraeno oekivanje da e oni pristupiti i na njemu poduzimati odgovarajue radnje, eventualno uz upozorenje na posljedice proputanja da to uine. Pozivom na roite sud moe izdati nalog odreenim sudionicima u postupku, npr. svjedocima, vjetacima, tumaima, da pristupe i da na njemu obave odreene radnje, takoer uz moebitno upozorenja na posljedice proputanja.

Pozivom strankama ili drugim sudionicima da u odreenom roku poduzmu izvjesne radnje sud im moe priopiti: svoju konstitutivnu odluku kojom im je dodijelio taj rok, npr. rok protivnoj stranci da edira neku ispravu (233.) ili svoju kondemnatornu odluku kojom im je naloio poduzimanje odreene radnje u tom roku, npr. nalog treem da u odreenom roku edira odreenu ispravu (234.).

39 U tom smislu za austrijsko pravo FASCHING, ZPR, 806., pozivajui se na 422. ZPO.40 U tom smislu za austrijsko pravo BYDLINSKI, Fasching.Kom., III., 1331.


Pozivom odreenim tijelima da u odreenom roku poduzmu odreenu radnju sud im moe izraziti svoje oekivanje da oni to uine ispunjavajui svoju slubenu dunost po pravilima o pravnoj pomoi, itd.

Pojedini pozivi bi se mogli redigirati u obliku rjeenja ili dopisa odreenog sadraja ili akta odreenog sadraja i forme propisanih Sudskim poslovnikom itd.

Sudski bi pozivi u pravilu imali znaenje rjeenja o upravljanju postupkom protiv kojih alba ne bi bila doputena i koja bi stoga izravno proizvodila svoje uinke.

III.ZAKLJUNE NAPOMENE

Institut rjeenja kao vrsta sudskih odluka u izvjesnom je smislu podnormiran, odnosno neadekvatno normiran u Zakonu. Neki od problema to ih izaziva takav pristup ovoj kategoriji sudskih odluka nastojali su se naznaiti u ovom radu, a pokuala su se ponuditi i njihova rjeenja. De lege ferenda trebalo bi, osobito, ako bi se pristupilo izradi novoga Zakona o parninom postupku, koji bi vjerojatno imao znaenje svojevrsnog proienog i popravljenog teksta ovog zakonskog instrumenta, odgovarajuim intervencijama impostirati potpunije i odreenije ureenje instituta.



Summary

ON THE RULING IN CIVIL PROCEEDINGS

In the article efforts have been made to analyse in details the institute of ruling as a type of decisions rendered in Croatian civil proceedings. The first part of the article is dedicated to the definition of notion, types and legal protective function as well as of categories of decisions including the possibility to subordinately apply the rules governing judgment bearing in mind the need to distinguish between so called procedural solutions based on the merits and "pure procedural solutions. The second part of the article consists of explanations regarding the specificity of rendering these decisions and their contents, forms and effects paying a special attention to acquisition of the authority of a final decision and to their other effects. It is necessary to keep in mind that some of these decisions cannot have effects out of the proceedings, that is, the fact that such decisions are not mandatory for the court. The final remarks de lege ferenda emphasise the need to regulate the institute of ruling in more complete and more specific manner eventually applying certain suggestions which are presented in this article.

Key words: ruling, civil proceedings

Zusammenfassung

BER DEN BESCHLUSS IM PROZESSVERFAHREN

In der Arbeit wird versucht, das Institut des Beschlusses als eine Entscheidunsform im kroatischen Prozessverfahren relativ vollstndig zu bearbeiten. Im ersten Teil wird zuerst versucht, den Begriff, die Arten und die Rechtsschutzfunktion sowie die Entscheidungskategorien, einschlielich der Art von subsidirer Anwendung der Urteilsregel, zu bestimmen, indem man das Bedrfnis nach Unterscheidung zwischen den s.g. meritorischen und den rein prozessualen Beschlssen in Betracht zieht. Im zweiten Teil der Arbeit werden die Besonderheiten der Entscheidungstreffung sowie ihr Inhalt, ihre Form und Rechtswirkung prsentiert, wobei insbesondere der Rechtskraft und anderer Rechtswirkungen Aufmerksamkeit geschenkt wird, vor allem bezglich der Mglichkeit, dass manche Entscheidungen auer dem Prozessverfahren keine Rechtswirkung haben, beziehungsweise, dass manche von ihnen ans Gericht nicht gebunden sind. Abschlieend wird das Bedrfnis nach vollstndiger und bestimmender Institutsregelung de lege farenda konstatiert, was vielleicht durch die in dieser Arbeit vorgestellten Suggestionen realisiert werden kann.

Schlsselwrter: Beschluss, Prozessverfahren


Riassunto

DEL DECRETO NEL PROCEDIMENTO CONTENZIOSO

Nel lavoro si cerca di trattare con relativa completezza listituto del decreto quale genere di decisione nel procedimento contenzioso croato. Nella prima parte si cerca di determinare la nozione, i tipi e la funzione giuridica di questa categoria di provvedimento, come anche lapplicazione in subordine la disciplina della sentenza, tendendo conto dellesigenza di distinzione tra i c.d. decreti meritori ed i decreti processuali puri. Nella seconda parte del contributo si illustrano le peculiarit relative allemanazione di tali provvedimenti e relative al loro contenuto, forma ed effetti; particolare attenzione viene dedicata al passaggio in giudicato ed agli altri effetti giuridici che produce, specie con riferimento alla possibilit che alcuni di questi non sortiscano effetti in via stragiudiziale, ovvero che il giudice non sia da questi vincolato. In conclusione, si constata de lege ferenda la necessit di una disciplina maggiormente compiuta e determinate dellistituto, prendendo, eventualmente, in considerazione alcuni suggerimenti ivi prospettati.

Parole chiave: decreto, procedimento contenzioso.

Documents

Mihajlo Dika - O rješenju u parničnom postupku