Mijo Gašparović: Tečaj za voditelje obiteljskih ... · 1.2. Važnost poljoprivrede u nacionalnoj ekonomiji ... "Naša tla su naše najveće blago i nepresušiv izvor dobra, pa

Mijo Gašparović: Tečaj za voditelje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava

1

1. Uvod 1.1. Poljoprivreda od prethistorije do danas

Razvoj ljudskog roda od prethistorije do danas uglavnom se svodio na borbu za hranu. U prethistoriji je to bila doslovno borba za opstanak. Ako nije bilo hrane u okolici u kojoj je boravila ljudska skupina, valjalo je krenuti u potragu za hranom, bilo da je u pitanju lov ili sakupljanje biljnih plodova ili otimanje hrane od drugih. Nomadske skupine ljudi su postupno prešle na trajno nastanjivanje prostora koji su bili izdašniji na hrani i započeli su uzgoj bilja i pripitomljavanje životinja kojima su se hranili. U podjeli rada ženama je pripadao uzgoj bilja i domaćih životinja, a muškarci su se bavili lovom i ribolovom.

U novoj eri razvijala se agrikultura i uzgoj pasmina domaćih životinja, no problem hrane ostaje nerješen. Mnogi narodi gladuju. Vode se ratovi za životne prostore. Ekspanzija kapitala iz bogatih, razvijenih zemalja znači kolonijalno porobljavanje drugih naroda na čijim prostorima hara glad. Industrijske revolucije i razvoj znanosti utječu na razvoj poljoprivrede i povećanje proizvodnje hrane po jedinici površine. Razvoj prometa povećava količine hrane kao trgovačke robe i postoje izgledi smanjenja gladi, no hrana ostaje strateški materijal i izvor zarade, a glad ostaje tamo gdje je i bila - u nerazvijenim zemljama tzv. trećeg svijeta.

Era globalizacije u kojoj danas živimo i razvijena industrijska poljoprivredna proizvodnja donosi blagostanje narodima koji racionalno koriste resurse za proizvodnju hrane. Kemizacija poljoprivrede i genetsko inženjerstvo kao doseg ovog vremena, u rukama moćnih svjetskih kompanija postali su snažan instrument protiv malih nacionalnih ekonomija poput naše. To stanje će natjerati male narode racionalnom gospodarenju ili će ekonomski ovisiti o velikim kompanijama. Obzirom na prirast stanovništva i velika zagađenja vode, zraka i tla za pretpostaviti je da će gladi, u ovom stoljeću i mileniju biti pridružen problem pitke vode. 1.2. Važnost poljoprivrede u nacionalnoj ekonomiji Energija Sunčeve svijetlosti se pomoću klorofila u listovima biljaka transformira u organsku materiju po formuli:

klorofil CO2+H2O+112 kcal (CH2O) +O2

svjetlost Biljka uzima ugljični dioksid preko lista, vodu i biogene elemente preko korijena i tako se tvori organska materija i kisik. Procesom fotosinteze na Zemljinoj površini nastane godišnje 1011 t organske materije. Biljna tkiva su hrana ljudima i životinjama. Tako sunčeva energija hrani živa bića na Zemlji. Fotosinteza se odvija na tlu i vodi.

Hrana je osnovna energija čovječanstva. Pustinjski, arapski narodi koji imaju naftu i zbog njezine velike vrijednosti može se reći da su bogati, ipak su ovisni o uvozu hrane. U nekim izvanrednim situacijama lako ih može zadesiti glad. Drugi narodi koji imaju pogodne uvjete za poljoprivrednu proizvodnju (klima i tlo), a ne koriste ih na optimalan način. Gospodarenje našim agrarnim resursima rezultira uvozom hrane, po glavi stanovnika, identičnom uvozu hrane pustinjskih zemalja.

Poljoprivredna proizvodnja je vrlo značajna u nacionalnim ekonomijama i zbog njene važnosti odvajaju se velika sredstva za subvencije proizvođačima. Subvencije (poticaji) se odobravaju zbog toga što se novac uložen u poljoprivredu (zbog dugog ciklusa) sporije obrće nego u drugim profitabilnim granama gospodarstva. Na poljoprivredu je vezana strojarska, kemijska i prehrambena industrija, turistička industrija i druge uslužne djelatnosti. 1.3. Agrarni i prirodni resursi Često se može čuti pojam "resursi", pa je možda dobro reći da se pod tim pojmom podrazumijevaju prirodna bogatstva, prirodni izvori ili se misli na sredstva koja se mogu profitabilno uporabiti. Pod agrarnim resursima podrazumijevamo tlo i klimu koji omogućavaju uzgoj bilja i životinja, pa je to dobro koje u nacionalnoj ekonomiji ne znači samo kao sredstvo za stvaranje zarade, već je to izvor hrane i blagostanja onog naroda koji sa takvim dobrima raspolaže u dovoljnoj mjeri. Plodne doline često se naziva zemaljskim rajem upravo zbog toga što daju obilje hrane.


2

"Naša tla su naše najveće blago i nepresušiv izvor dobra, pa nitko nema pravo remetiti njihovu biološku aktivnost i smanjivati prirodnu plodnost" 1.Ova rečenica upozorava sve one koji upravljaju poljoprivrednim zemljištem da moraju gospodariti tako da se plodnost zemljišta zadrži ili čak poboljša za generacije koje dolaze, Ono što smo "posudili" od prethodnih generacija moramo "vratiti" onima koji dolaze.

Voda kao resurs ima posebno mjesto. Bez nje nema života. Nekad plodno međuriječje Eufrata i Tigrisa je zbog klimatskih promjena postupno ostajalo bez vode, te je od starozavjetnih vremena do danas postalo pustinjom. Voda je u poljoprivredi dva puta problem: prvi puta što je ima kad nije potrebna i drugi puta što je nema kada je potrebna. Obzirom na zagađenja atmosfere i tla zagađene su i vode. Mnogi pitki izvori vode su zatrovani. Milenijski problem čovječanstva je pored gladi je i žeđ. 1.4. Održivo gospodarenje agrarnim resursima

Pred ljudskom zajednicom stalno je postavljen problem prehrane kao preduvjet opstanka. Razvojem temeljnih znanosti (biologija, kemija…) razvila se agronomska znanost koja je omogućila u posljednjih pedeset godina podizanje poljoprivredne proizvodnje na razinu industrijske proizvodnje. Kvantitet proizvodnje je osjetno porastao, no podmirenje potreba za hranom i dalje je veliki problem. Prema podacima Ujedinjenih naroda u 1996. godini oko 800 milijuna ljudi nije dovoljno opskrbljeno hranom.

Razvijene zemlje (SAD, Zapadna Europa) imaju hiperprodukciju hrane, a zemlje “nerazvijenog juga” imaju gladno ili neishranjeno stanovništvo. Paradoks je još veći, ako se pozabavimo kvalitetom hrane proizvedene u industrijskim poljoprivredama razvijenih zemalja i konstatiramo da u mnogim proizvodima ima ostataka agrokemijskih sredstava.

Konvencionalna ili standardna poljoprivreda ima osnovnu značajku da izvlači maksimalni prinos uz smanjenje troškova proizvodnje uvođenjem suvremene agrotehnike. Agrokemijska sredstva (pesticidi i mineralna gnojiva) i moderni strojevi od poljoprivrede su napravili “industriju pod vedrim nebom” koja proizvodi jeftinu hranu. Visoki gospodarski efekti ovakove proizvodnje stavili su u drugi plan odnos prema tlu, tretirajući ga samo kao supstrat na kojem raste biljka opskrbljena umjetnim hranjivima i kemijski zaštićena od štetnika i bolesti. Industrijska visokoproduktivna poljoprivredna gospodarstva potisnula su i uništila sitna seoska gospodarstva i sve što su u civilizacijskom smislu predstavljala.

Na prelazu u treći milenij čovječanstvo si mora postaviti ozbiljno pitanje: kako dalje? Prije odgovora, valja iznijeti činjenice koje se odnose na upotrebu agrokemijskih sredstava. Upotreba prve generacije pesticida nije bila nasilna prema prirodi jer su ti pesticidi produkti anorganske kemije, a te supstance se nalaze u prirodi. Organo-sintetički pesticidi nisu dio prirode, a kao druga generacija pesticida nalaze masovnu primjenu u konvencionalnoj poljoprivredi. Ovi pesticidi su jaki otrovi. Trovanje može nastupiti preko kože, udisanjem i unošenjem u usta. Ovim oblicima izravnog trovanja može se lako suprostaviti pravilnim skladištenjem i rukovanjem, no problem je kad pesticid dospije na njivu. Što se tada dešava? Prilikom aplikacije (“špricanja”) pesticid dolazi na cijelu površinu njive, te djeluje na biljke na tlu i na mikro i makro floru i faunu tla. Pesticid obavlja korisnu funkciju zaštite biljke npr. od nekog štetnika, no budući ne djeluje selektivno, uništava niz korisnih spomenutih živih bića. D. Znaor, pozivajući se na Warmenhovenova istraživanja, iznosi podatak da u roku od 24 sata nakon primjene isparava 75 – 90% od primljene količine. Preostali dio koji nije upila biljka ispire se u dublje slojeve tla.

Sintetička kemijska supstanca koja je unesena u agroekosustav postaje dio procesa razgradnje. Neki pesticidi se slabo razgrađuju i dugo ostaju u nepromijenjenom obliku (perzistentnost) i takvi mogu dospjeti u vodu, a kruženjem vode u prirodi jasno je što će biti sa pitkom vodom. Futuristi kažu da će značajniji problem idućeg stoljeća biti pitka voda. Ostaci pesticida (rezidui) u hrani evidentna su činjenica, no ni razvijene zemlje nemaju organiziranu sustavnu kontrolu. Četiri dana nakon poroda, u mlijeku ispitivanih dojilja u Italiji, ustanovljena je koncentracija DDT-ija 127 puta veća nego u kravljem mlijeku, iako je DDT zabranjen i povučen iz uporabe prije dvadesetak godina (D. Znaor).

Brojni biljni štetnici i bolesti pokazuju otpornost (rezistentnost) na neke pesticide i tu otpornost prenose na potomstvo. D. Znaor navodi tvrdnje D. Pimentela (svjetski ekspert) da su danas 504 vrste štetnika i 70 vrsta mikroorganizama otporne na pesticide, a da je prije 50 godina bilo otpornih samo 7 vrsta. Zanimljiva je i konstatacija da bi se cijena poljoprivrednih proizvoda povećala za 1%, ako bi se upotreba pesticida u proizvodnji smanjila za 50%. Prema istom izvoru u SAD je upotreba pesticida povećana od 1945. godine do danas za 3.300%, a gubici prinosa od bolesti, štetnika i korova

1 I. Miljković u recenziji knjige K.Benčevića: Biokont, Zgb. 1993.


3

povećani su za 20%. Naime, 1945. godine, biljne štetočine su u SAD uništavale cca 30% prinosa, a danas oko 36%. Da postoje u prometu poljoprivrednim proizvodima kontrole ostatka pesticida u živežnim namirnicama, slika bi bila puno crnja. Kupac kupujući recimo jabuku nema spoznaju o tome kojim je količinama i vrstama pesticida tretiran i koliko sadrži rezidua (ostataka) istih. Na osnovi rečenog može se lako zaključiti da i stočna hrana sadrži rezidue pesticida i da zbog toga mlijeko, meso i jaja mogu kao živežne namirnice u ljudski organizam unijeti ostatke nerazgrađenih pesticida. Konvencionalna poljoprivreda proizvodi i dječju hranu. Dječji organizam je puno osjetljiviji, a posljedice za rast i razvoj nesagledive, ukoliko troši hranu koja sadrži pesticide.

Na “tamnu sliku” nismo stavili umjetna mineralna gnojiva i probleme koje sa sobom donose. Upotreba ovih gnojiva datira iz kraja prošlog stoljeća, a u ovom stoljeću masovno se primjenjuje nakon drugog svjetskog rata, jer su ogromni kapaciteti vojne industrije za proizvodnju eksplozivnih materijala (dušikovi spojevi) postali suvišni. U rješavanju problema zapošljavanja tih kapaciteta, znanost je, potaknuta gospodarskim interesima, pronašla izlaz u preorjentaciji na proizvodnju umjetnih gnojiva. Efekti gnojidbe umjetnim gnojivima u početku su bili veliki, te su prinosi pojedinih kultura višestruko povećani. Kvantitet proizvodnje hrane postignut je umjetnim gnojivima. Kada se uspoređuje upotreba mineralnih gnojiva prije trideset godina i danas (podaci SAD) dolazimo do poražavajućih činjenica da ih je za isti prinos potrebno primjeniti pet puta više.

Ekološke posljedice primjene mineralnih gnojiva su višestruke. Sama proizvodnja je ekološki štetna zbog otpadnih voda i štetnih pliinova. Primjena mineralnih gnojiva kroz niz godina izazvala je narušavanje strukture tla i gubitak plodnosti. Iz tla se ispiru nitrati u površinsku i podzemnu vodu, a plinoviti dušikovi oksidi dospijevaju u atmosferu. Ako u tlu dođe do zasićenosti fosfatima, također se javlja ispiranje i zagađenje voda.

Rezime? Gospodarska logika za povećanjem proizvodnje hrane upotrebom agrokemijskih sredstava pokazala se pogrešnom jer je došlo do prekomjernog korištenja tih sredstava i štetnog djelovanja na kvalitet hrane i okoliša, a glad na Zemlji nije iskorijenjena. Svjesni ovih činjenica razvijene zemlje koje imaju viškove hrane počinju stimulirati poljoprivrednu proizvodnju bez agrokemikalija. To ne znači da će se napustiti konvencionalna proizvodnja jer proizvodnja dovoljnih količina hrane nije izvediva bez te proizvodnje. Sigurno će u upotrebi agrokemijskih sredstava sa ekološkog aspekta biti puno problema i traženja rješenja boljih nego su postojeća. Vodeće kemijske industrije u Zapadnoj Europi na tržište plasiraju botaničke pesticide (dobivaju se ekstrakcijom ljekovitog i začinskog bilja). Sjetimo li se trokuta koji prikazuje agroekosustav i domaćih životinja koje proizvode i stajski gnoj, lako ćemo zaključiti da imamo načina vratiti u tlo hranjive elemente i smanjiti uporabu mineralnih gnojiva, a sa širokim plodoredom i potpuno isključiti.

Ekološki orijentiranu poljoprivredu nazivamo još održivom, potrajnom ili opstojanom. Koncepcija ove proizvodnje usmjerena je na zaštitu tla, vode i okoliša uopće. Kao takova, gospodarski i socijalno je prihvatljiva za svako nacionalno gospodarstvo. Standardi ovakve proizvodnje iziskuju održivo gospodarenje tlom, integralnu zaštitu bilja te integralnu hranidbu bilja. Navedeni pristup je ustvari reducirana konvencionalna proizvodnja. U pogledu ishrane bilja predviđena je uporaba mineralnih gnojiva u količinama koje neće izazvati zasićenje i ispiranje hranjiva, a u zaštiti bilja izbjeglo bi se preventivno “frontalno” djelovanje sa pesticidima koji su perzistentni (slabo razgradljivi) uz povećanu primjenu bioloških (botaničkih) insekticida.

Stvarni nositelji teritorijalnog suvereniteta neke države su njena poljoprivredna obiteljska gospodarstva koja koriste agrarne i prirodne resurse. Ona su različita kao i ljudi, a po naravi proizvodnje trebaju biti kao jedan živi organizam, unutar kojeg se između tla, kulturnih biljaka i domaćih životinja, racionalnim gospodarenjem uspostavlja ravnoteža u kruženju energije i tvari. U konvencionalnoj poljoprivredi spomenuta je ravnoteža poremećena, što je razlogom sveopće zabrinutosti. Postići optimum u poljoprivrednoj proizvodnji obiteljskog gospodarstva, znači održavati sklad u agroekosustavu. Položaj zemljišnog posjeda, gledano na zemljopisnu širinu i dužinu, nadmorsku

TLO

KULTURNA BILJKA DOMAĆE ŽIVOTINJE


4

visinu i reljef, "odredio" je klimatsko-edafske faktore. Oni pak određuju koje biljke i životinje mogu na tom položaju uspijevati, a čovjek će na osnovi toga, u traženju optimuma, uspostavljati ravnotežu u " magičnom trokutu " sa gornje slike. Organizacioni ustroj gospodarstva će odrediti ciljeve, načine proizvodnje, agrotehniku (sorte, pasmine, gnojidbu, zaštitu, plodored) , doradu, preradu, skladištenje i prodaju svojih proizvoda.

Veličina zemljišnog posjeda, plodnost tla (biološko stanje tla), organizacija rada strojeva i ljudi, te infrastruktura će odrediti tzv. strukturalna obilježja gospodarstva. Gospodarske prilike u zemlji koje najlakše možemo opisati kao stanje na tržištu roba i kapitala, odredit će koliko se može ostvariti zarade od proizvodnje hrane na obiteljskom gospodarstvu, a ukupna društvena briga o poljoprivredi odredit će mu sociološko - gospodarske karakteristike.

Bogatstvo okoliša, ekonomsko blagostanje, tradicija (kulinarska, folklorna…) hortikultura, struktura proizvodnje i prerade, dat će obiteljskom gospodarstvu estetska obilježja. Ta gospodarstva ćemo prepoznati kao tradicionalna sa izrazitim regionalnim obilježjima. Ona tvore i čuvaju regionalni i nacionalni identitet stanovništva svake države.

Gospodarstvo koje poštuje standarde organsko-biološke poljoprivrede mora imati uzgojni prostor koji će mu dati obilježje tzv. mješovitog gospodarstva. Oranice, povrtnjak, voćnjak, vinograd, stoka i perad, preduvjet su da se na gospodarstvu uspostavi bioekološka cjelina, sastavljena od nekoliko sustava uzgoja bilja i životinja. Budući je svako gospodarstvo "poseban slučaj", zbog razlika u veličini zemljišnog posjeda, plodnosti tla, veličini gospodarskih zgrada, afiniteta vlasnika, to će koncept organsko-biološke proizvodnje biti fleksibilan, pa će se neka proizvodnja postaviti kao dominantna u odnosu na druge koje su samo tehnološki bitne za takav oblik gospodarenja. Svi standardi organsko-biološke proizvodnje zasnovani su na osnovnim načelima: - pravilan odabir biljnih vrsta i sorti, vrsta i pasmina stoke, plodoreda, načina obrade zemljišta, gnojidbe i zaštite bilja; - povećanje plodnosti i biološke aktivnosti tla pravilnom gnojidbom organskim gnojivima; - poštivanje i prakticiranje u uzgoju raznolikost biljnih i životinjskih vrsta radi sprečavanja tzv. genetske erozije; - proizvodnji zdravije i kvalitetnije hrane; - stvaranje kvalitetnog gospodarskog uspjeha i gospodarske neovisnosti.

Ova načela su zapravo preduvjet održivog razvoja (sustainable development) i gospodarenja resursima. Dakle, organsko-biološko gospodarstvao mora imati stočarsku proizvodnju i proizvodnju hrane za stoku, a radi raznolikosti u proizvodnji iz komercijalnih razloga imat će široku biljnu proizvodnju ( povrće, voće, grožđe, industrijsko, ljekovito, začinsko bile, gljive,..). Ako je zemljišni posjed manji, što je ovdje čest slučaj, tada je moguće udružiti nekoliko takovih gospodarstava ili cijelo selo u jednu organsko-biološku proizvodnu cjelinu. Promjene u svijesti stanovništva o glonalnoj ekološkoj krizi izazvale su jačanje snažnih ekoloških pokreta koji njeguju kritičan stav prema ekonomiji, poljoprivredi i ruralnosti, te se bore za njihovo ekologiziranje. Konferencija UN-a održana 1992.g. u Rio de Janeiru, usvojila je plan djelovanja na rješavanju problema razvoja i okoliša, popularno nazvan Agenda 21. Ona obvezuje lokalne zajednice da izrade svoje dokumente ( lokalne agende) o održivom razvoju. 1.5. Klima i tlo osnovni čimbenici poljoprivredne proizvodnje Poljoprivredna životna zajednica je velik prostor. Obuhvaća sve kopnene površine na kojima je zasnovana poljoprivredna proizvodnja, a sadržajno je određuje klima i tlo,na kome mogu uspjevati određene kulturne biljke i domaće životinje,čije uzgajanje je čovjekova djelatnost još od prethistorijskih vremena. Tu djelatnost nazivamo poljodjelstvo, poljoprivreda ili agrikultura kojoj je zadatak uz određene biološke zakonitosti i rad proizvesti hranu biljnog i životinjskog porijekla za ljudsku vrstu. Klima i tlo kao faktori koji određuju karakter poljoprivredne životne zajednice,zaslužuju našu posebnu pozornost. 1.5.1. Klima Klima ili podneblje je skup atmosferskih stanja karakterističnih za duže vremensko razdoblje na nekom području. Područje Slavonije, Moslavine, Zagorja, Međimurja ,Banije i Korduna ima umjerenokontinentalnu klimu sa četiri godišnja doba, koja nastaje utjecajem umjerenokontinentalne klime srednje Europe, a klimatolozi je zovu zapadna umjerenokontinentalna klima. Glavne osobine ove klime su: - srednja godišnja temperatura zraka je oko 10 oC;


5

- najhladniji mjesec je sječanj sa srednjom temperaturom zraka oko 0 oC; - najtopliji mjesec je srpanj sa srednjom temperaturom zraka nešto ispod 22 oC; - dužina razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 5 oC je 245 dana ( u tom vremenskom razdoblju mogu vegetirati trave i žitarice ); - dužina razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 10 oC je oko 190 dana (u tom razdoblju mogu vegetirati jare kulture kao kukuruz, šećerna repa, krumpir..); - dužina razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 20 oC je manje od 60 dana; - razdoblje bez mraza je oko 200 dana; (Porast temperature u proljeće i pad u jesen je postupan pa ovaj tip klime ima jasnu granicu između godišnjih doba.) - godišnje oborine su od 800 do 1000 mm; - odnos zimskih i ljetnih oborina je 50:50 ; - oborinski maksimum je u lipnju. Područje istočne Slavonije, Srijema i Baranje ima umjerenokontinentalnu klimu sa četiri godišnja doba koja nastaje utjecajem umjerenokontinentalne klime istočne Europe, a klimatolozi je zovu istočna umjerenokontinentalna klima. Radi naglog porasta temperature u proljeće i naglog pada u jesen, izgleda kao da imaju dva godišnja doba (toplo i hladno).Glavne osobine ove klime su: - srednja godišnja temperatura zraka je oko 11 oC; - najhladniji mjesec je sječanj sa srednjom temperaturom zraka oko -1 oC; - najtopliji mjesec je srpanj sa srednjom temperaturom zraka nešto ispod 23 oC; - dužina razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 5 oC je oko 260 dana ( u tom vremenskom razdoblju mogu vegetirati trave i žitarice ); - dužina razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 10 oC je oko 200 dana (u tom razdoblju mogu vegetirati jare kulture kao kukuruz, šećerna repa, krumpir..); - dužina razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 20 oC je oko 80 dana; - razdoblje bez mraza je oko 230 dana; - godišnje oborine su od 600 do 750 mm; - odnos zimskih i ljetnih oborina je 60:40 ; - oborinski maksimum je u lipnju, a minimum u siječnju i veljači. Područje Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije ima mediteransku klimu, a klimatolozi je nazivaju jadranska klima. Kao varijanta mediteranske klime, jadranska klima se odlikuje vrućim i suhim ljetima, te blagim i kišovitim zimama. - srednja godišnja temperatura zraka je oko 15 oC; - najhladniji mjesec je sječanj sa srednjom temperaturom zraka iznad 5 oC; - najtopliji mjesec je srpanj sa srednjom temperaturom zraka nešto iznad 23 oC; - dužina razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 5 oC je 365 dana ( cijele godine mogu vegetirati trave i žitarice sa izuzetkom kratkih zimskih zahlađenja i za ljetnih suša koje prekidaju vegetaciju); - dužina razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 10 oC je 250- 280 dana (zbog suše u ljetnim mjesecima tu mogu uspjevati stablašice koje će posebno na dubokum tlima koristiti akumuliranu zimsku vlagu, a uz navodnjavanje bi u tom razdoblju mogle uspijevatisve ratarske kulture kao kukuruz, šećerna repa, krumpir..); - dužina razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 20 oC je 120 dana ( u ta četiri ljetna mjeseca postoje temperaturni uvjeti za uzdoj suptropskih kultura); - razdoblje bez mraza je oko 230 dana; - godišnje oborine su oko 900 mm; - odnos zimskih i ljetnih oborina je 70:30 ; - oborinski maksimum je u zimskim, a minimum u ljetnim mjesecima, a idući od juga prema sjeverozapadu kiše su učestalije u proljetnim i ljetnim mjesecima; Područje Gorskog kotara i Like planinsku klimu koja ima odlike kontinentalne klime samo nema topla ljeta.Glavne osobine ove klime su: - srednja godišnja temperatura zraka je ispod 9 oC; - najhladniji mjesec je sječanj sa srednjom temperaturom zraka manjom od -3 oC; - najtopliji mjesec je srpanj sa srednjom temperaturom zraka ispod 18 oC;


6

- dužina razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 5 oC je do 220 dana ( u tom vremenskom razdoblju mogu vegetirati trave i žitarice ); - dužina razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 10 oC je oko 140 dana (u tom razdoblju mogu vegetirati jare kulture kao kukuruz, krumpir..); - razdoblja sa vrijednostima srednje temperature zraka iznad 20 oC ne postoji, pa nije moguće uzgajati kulture koje traže više topline ; - razdoblje bez mraza je kratko, što ovisi o nadmorskoj visini i položaju, a na visinama iznad 1500 m mraz se pojavljuje u svim mjesecima. - godišnje oborine su od 1500 do 5000 mm; - odnos zimskih i ljetnih oborina je 70:30 ; - oborinski maksimum je u jesen, a minimum u ljeto. Ljetne suše su moguće jugoistočno od Like. Snjegovi su obilni i dugotrajni.

Prelazne krajeve na manjim nadmorskim visinama imaju pretplaninsku klimu sa prelaznim osobinama od planinske prema umjerenokontinentalnoj klimi.

Obzirom na navedene klimatske elemente možemo načiniti agroklimatsku analizu i konstatirati da je područje naše zemlje pogodno za sve razvojne faze glavnih ratarski kultura, krmnog bilja, industrijskog bilja, povrća, voća, vinove loze, ljekovitog i začinskog bilja i mediteranskih kultura.Isto tako imamo povoljne uvjete za govedarstvo, svinjogojstvo, konjogojstvo, peradarstvo, ribogojstvo, pčelarstvo, kunićarstvo, lovnu privredu, ribolov na rijekama i moru, uzgoj puževa, krznaša, te korištenje mnogih plodova prirode.

U negativne osobine spada učestalost ljetnih gradonosnih oluja, koje mogu nanijeti velike štete u biljnoj proizvodnji i na drugim dobrima. Zbog ove pojave osnovana je pri Državnom hidrometeorološkom zavodu služba za organiziranje i provođenje dirigirane obrane od tuče za koju se ovih dana čuju vijesti da je nedjelotvorna i da je treba rasformirati, iako je po mnogim mišljenjima uspješno djelovala tri decenija prošlog stoljeća, naročito u međurječju Save i Drave. Pojasnimo neke pojmove koji se čuju u izvještajima o vremenu i vremenskim prognozama: C i k l o n a je područje atmosfere sa niskim tlakom zraka.Zauzima prostor promjera od 100 do 1 000 kilometara. Intenzitet ovisi o baričkom gradijentu ( vrijednost pada tlaka na udaljenosti 111 km, koja udaljenost odgovara jednom ekvatorskom stupnju ). U ciklonalnom području povećano je isparavanje, jer je uvijek obrnuto proporcionalno padu tlaka. Atmosfera svojom težinom tlači površinu Zemlje. To opterećinanje se izražava u milimetrima živinog stupca i svodi na mjere kao što su bari ( milibari ) paskali (hektopaskali). U području ciklone vlažni zrak kruži u smjeru obrnutom od kazaljki na satu. Kako sve ciklone dolaze sa Atlanskog oceana i Sredozemja, nagovjestitelj njihova dolaska u naše krajeve je južni vjetar,a kako nam se približava centar ciklone vjetar će mjnjati smjer u istočni. Prelaskom središta ciklone vjetar će "skrenuti" na sjeverostočni i sjeverni smjer. Južni, jugoistočni i istočni vjetrovi su u pravilu topli jer ciklonalna struja donosi ugrijani zrak sa područja ekvatora, a sjeveroistočni i sjeverni smjerovi donose hladniji zrak sa sjevera i zimi izrazito hladan polarni. Prolasku ciklona smetaju anticiklone ili polja visokog tlaka zraka. Puno puta se čulo u meteorološkom izvještaju da zbog stabilne anticiklone vlažni poremećaji prolaze sjevernije od naših krajeva. A n t i c i k l o n e su puno veće od ciklona, a strujanje zraka je u smjeru okretanja kazaljki na satu. Zbog visokog tlaka zraka isparavanja su slaba, pa anticiklona donosi suho vrijeme. Naše područje izloženo je utjecaju srednjoeuropskih anticiklona koje zimi daju suho i jako hladno vrijeme, a ljeti suho i vruće. Narodno predskazivanje vremena (ovdje u zapadnoj Slavoniji) temeljeno je na poznavanje promjena koje prethode nailasku ciklone:"puše istok - bit će kiše", "dobra je vidljivost-promjenit će se vrijeme", " valja se glista u prašini - bit će kiše", "sol je povukla vlagu- promjenit će se vrijeme"...

Toplina zraka, toliko potrebna za vegetiranje biljaka, može biti štetna ako su joj vrijednosti 33 oC i više. Ako pšenica u vrijeme nalijevanja zrna bude izložena toj vrijednosti temperature uz strujanje toplog povjetarca, dva do tri popodnevna sata, nastupit će t o p l o t n i u d a r, što znači prekid vegetacije. Takav usjev će imati štura zrna jer je nastupila naprasna zrioba. Niske temperature koje zovemo m r a z e v i, ovisno o vremenu pojave mogu nanijeti velike štete. Rani jesenski mrazevi će oštetiti tek iznikle ozimine, zimski jaki mrazevi bez snijega (golomrazice ), izazvati će izmrzavanje ozimih usjeva ili pojavu sriježi. To je zanimljiva pojava koja nastaje "stiskanjem" tla na niskoj temperaturi i istiskivanje mladih biljaka iz korijenskog sloja. Ovu pojavu valja uočiti i prvom prilikom usjev povaljati, da bi se uspostavio kontakt korjenčića biljke i tla. Kasni proljetni mrazevi mogu izazvati štete na mnogim, tek izniklim jarim kulturama. U našim krajevima mogući su ovi mrazevi do kraja prve dekade svibnja. Porast dnevne temperature izaziva topljenje snijega, a niske noćne temperature smrzavajući stvorit će ledenu koru na samom tlu, te će izazvati mehaničko oštećenje biljčica ozimog usjeva i gušenje, jer hermetički zatvara vegetacijski prostor. Takova situacija pogoduje pojavi sniježne plijesni. Ako se pojavi ledena pokorica treba je razbiti. Podesan je za tu svrhu valjak na koji se namota deblji lanac, a može se isto postići prohodima


7

traktora. Nepovoljan vodni režim, također može izazvati štetu na usjevima. Ako je suša, nastaje brzo venuće biljaka, a ako je prekomjerna vlažnost nastupa pojava biljnih bolesti ili gušenje jer korijen ostane bez kisika. Ove probleme možemo sanirati u prvom slučaju navodnjavanjem, a u drugom odvodnjavanjem. 1.5.2. Tlo Gornji rastresiti sloj Zemljine kore sastavljen od praškastih, krutih čestica, zraka i vode, nazivamo tlom. Nastalo je ponajviše djelovanjem klimatskog faktora. Oborine i toplina pokretali su procese trošenja i usitnjavanja stijenja, a o njihovom intenzitetu i rasporedu ovisio je razvoj biljnog pokrova. Biljni pokrov je ukorjenjivanjem uzimao iz tla mineralne sastojke i sintetizirao nove spojeve uz pomoć sunčeve energije, a odumiranjem je povećavao količinu organske tvari.Tako je potekao proces kružnog kretanja tvari. Prema tome klima, biljni pokrov i ostali živi organizmi utjecali su kao važni faktori na formiranje tla. Ovisno o intenzivnosti ovih faktora tekao je proces formiranja različitih tala. Spomenimo karakteristična tla naše regije: P s e u d o g l e j je vrlo raširen tip tla karakterističan za vlažnija područja. Osobina mu je ekstremno suha i ekstremno vlažna faza koje nastaju pod utjecajem nepropusnog pothorizonta (sloja) .Taj sloj može biti položen pliće ili dublje na profilu tla, a prepoznaje se po izmjeni hrđastih i plavičastih zona.Tu pojavu zovemo "mramoriranje" jer takove šare sliče mramoru. Postoji obronačni pseudoglej kod kojeg se oborinska voda kreće po nepropusnom sloju u pravcu pada terena, a kod ravničarskog pseudogleja voda stagnira i napušta tlo jedino isparavanjem. Proizvodna vrijednost ovog tla ovisi o dubini na kojoj se nalazi nepropusni pothorizont. Ako je plitko položen,onda je na njemu nemoguća proizvodnja, jer nije podesan za zakorjenjivanje. Prirodna plodnost ovog tipa tla je vrlo niska. Da bi se ovo tlo osposobilo za nesmetanu proizvodnju potrebno je provesti odvodnju, produbiti oranični sloj, provesti kalcifikaciju i obogatiti ga organskom materijom (humizacija). L i v a d s k o t l o (semiglej ili "poluglej") je tlo riječnih dolina, obraslo prirodnim livadama. Podzemne vode se javljaju na dubini ispod jednog metra, gdje je i glejni sloj. Vlaga se sustavom kapilara "diže" do korijenskog sloja. Ovaj tip tla ima akumuliran humus i dobre je plodnosti. Ovakove površine treba zaštititi od poplava i porasta podzemnih voda, što je relativno lako izvodivo današnjom razinom hidrotehničkih melioracija. G l e j n a t l a, zapravo nekoliko vrsta tala, kojima je zajednička karakteristika da se glejni horizont nalazi na dubini do jednog metra, a samim tim i podzemna voda, nalaze se u dolinama rijeka, na reljefno nižim terenima koji su povremeno plavljeni. Na njima raste močvarno-livadska ili tipično močvarna vegetacija. Za ova tla je karakteristična pojava "džomba"- pukotina koje odsjedaju. U svrhu uspostave poljoprivredne proizvodnje na ovim tlima treba obaviti zaštitu od poplavnih voda, odvodnju suvišnih voda, provesti duboko oranje, prorahljivanje i obilnu gnojidbu. A l u v i j a l n a ili naplavna tla nastala su u dolinama rijeka naplavljivanjem. Ovisno o vrsti nanosnog materijala i uvjetima taloženja, razvila su se vrlo plodna tla. Ako je uspostavljena zaštita od poplava i odvodnja suvišne oborinske vode, na njima se može zasnovati intenzivna poljoprivredna proizvodnja. Svrha ovog kratkog osvrta na klimu i tlo je potreba da se podsjetimo da imamo na raspolaganju resurse koji su nastajali u procesima milijunima godina i da za našeg, zaista kratkog životnog vijeka moramo pametno gospodariti, čuvajući prirodu za generacije koje dolaze. 1.6. Mjesto obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u Europi i Hrvatskoj Prolazeći kroz razna društvena uređenja čovjek je djelovao na agrobiocenozu sukladno svojim potrebama . Kako je obitelj već dugo jezgra ljudskog društva, tako je zemljište na kojem uzgaja biljke i životinje, osnovna jedinica agrobiocenoze. Taj poljoprivredni životni prostor zove se u zapadnoj Europi obiteljska farma, a kod nas je to obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Sva poljoprivredna gospodarstva ( farme ) čine agrobiocenozu. Sudbina agrobiocenoze ovisi, dakle o načinu gospodarenja u obiteljskim gospodarstvima. 1.6.1. Procesi koji su utjecali i utječu na obiteljska gospodarstva u Hrvatskoj Prošlo je stoljeće našem hrvatskom prostoru donijelo vladavinu nenarodnih dinastija, nenarodnih i neprirodnih režima, dva svjetska rata, državno osamostaljenje, jedno osvajačko ratno razaranje i nemilosrdne tranzicijske procese. Ove događaje spominjemo radi toga što je u njihovom ozračju tekao razvoj poljoprivrednih gospodarstava i što su ti događaji imali snažan utjecaj na njihovo profiliranje.


8

1.6.1.1. Deagrarizacija Početkom stoljeća većina seljačkih gospodarstava je opstajala tako da su članovi obitelji obrađujući zemlju proizvodili uglavnom za vlastitu prehranu, a tek mali dio za tržište. U takovim uvjetima nije bilo mogućnosti za okrupnjavanje posjeda, niti je višak radne snage prihvaćala industrija (deagrarizacija karakteristična za zapadnu Europu), već je radi osiguranja golog preživljavanja posjed dijeljen na potomstvo i tako usitnjavan. Takav trend dočekao je uspostavu socijalističke države kojoj je bio cilj razviti kolektivistički oblik poljoprivrede, pa je raznim reformama umanjivan privatni obiteljski posjed do 2,9 ha prosječne veličine u 1990.godini.

Foto: Arhiva

Slika 1. Štala seljačke radne zadruge iz 1948.g. Spomenimo i to da je seljak u bivšem sustavu imao tretman "klasnog neprijatelja", te je i u koncepciji ondašnje ekonomije i zakonodavstva taj aksiom bio dosljedno operacionaliziran. Život na selu je bio puno teži, pa je najvitalniji dio seoskog stanovništva odlazio u gradove zapošljavajući se u industriji. Taj oblik socijalističke deagrarizacije povećavao je socijalistički poljoprivredni posjed, a obiteljska gospodarstva su preživljavala surađujući sa socijalističkim sektorom posebno u stočarskoj proizvodnji. Preživjela gospodarstva nisu mogla imati vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem u površini većoj od 10 ha. Veliki dio gospodarstava, do 3 ha veličine, održao se tako što je dio članova obitelji radio u nepoljoprivredi, a u slobodno vrijeme su proizvodili za svoje obiteljske potrebe. Ta "mješovita" gospodarstva su viškove svojih proizvoda plasirali preko socijalističkih kooperativa. Proizvodni sastav naše poljoprivrede je tropolje ( pšenica-kukuruz-okopavine ) ili dvopolje ( pšenica-kukuruz ) uz minimalno stočarstvo, uglavnom za naturalnu potrošnju. Odlika ovakove proizvodnje je niska proizvodnost rada, slaba ekonomičnost uporabe inputa ( strojeva, priključaka, sredstava za zaštitu bilja, razne opreme..), što se može reći sa dvije riječi: skupa proizvodnja. Obiteljska gospodarstva postala su tako primjerom socijalno, naturalno, zaostalog gospodarenja. Slične "bolesti" je imao i socijalistički sektor. Zbog toga su ostali neiskorišteni proizvodni potencijali bilja i životinja, kao i bogatstvo resursa naših raznolikih regija. 1.6.1.2. Tranzicija Osamostaljenje Republike Hrvatske zateklo je obiteljska poljoprivredna gospodarstva vezana na spomenuti društveni sektor koji im je bio tržišni servis. Tranzicijskim procesima mnoge kooperative i državna poljoprivredna poduzeća prestaju postojati, pa obiteljska gospodarstva ostaju bez partnera koji im je osiguravao reprodukcioni materijal i otkupljivao proizvode. Kapaciteti za doradu i preradu poljoprivrednih kombinata su dospjeli u vlasništvo poduzetnicima koji su se postavili kao novi monopolisti. Oni su nastavili proces osiromašivanja obiteljskih gospodarstava. Uvoznici su pod izlikom slobodnog tržišta napravili "biznis" uvozeći subvencionirane zapadnoeuropske proljoprivredne proizvode. Većina poljoprivrednika je osjetila da nisu zaštićeni i da će na nacionalnom tržištu


9

poljoprivrednih proizvoda imati konkurenciju u jeftinijim uvoznim proizvodima, domaćim monopolistima, te da je nastupilo vrijeme nepoštedne borbe za opstanak u kojoj će umješnost upravljanja vlastitim gospodarstvom biti od presudnog značaja.

Foto: Željko Gašparović

Slika 2. : Razorena sela u zapadnoj Slavoniji ( Jazavica 1995.g ) Okupacija trećine državnog teritorija i ratna razaranja, dodatak su već rečenim problemima. Uništen je stočni fond ( goveda 25%, svinje 38%, ovce 46%, konji 40% ), hidromelioracioni objekti su zapušteni ili uništeni na 29% nedostupnog poljoprivrednog zemljišta, a gospodarske zgrade, preradbeni i doradbeni kapaciteti u okupiranom prostoru su uništeni i devastirani. U okvirima agrarne politike koju će kreirati državni aparat, nastavit će se tranzicijski procesi koji će sigurno poticati raslojavanje obiteljskih gospodarstava po veličini i specijalnosti u potrazi za optimalnim korištenjem kapaciteta i radne snage. Obiteljsko gospodarstvo je jedini ispravni smjer razvoja naše poljoprivrede. Obzirom da kasnimo za europskom poljoprivredom, optimalizaciju u gospodarenju treba ubrzati stimuliranjem razvoja marketinške koncepcije, odnosno u obiteljskom gospodarstvu upravljati proizvodnjom na način da je poznata vrsta, količina, kvaliteta, ambalaža, cijena artikala i "put" do potrošača. To mogu učiniti sposobni organizatori proizvodnje (vlasnici vitalnih obiteljskih gospodarstava i poduzetnici-zakupnici) koje treba stimulirati da otkupe zemljište bivših kombinata ili da ga uzmu u višegodišnji zakup, a kreditnom politikom i poticajnim mjerama stimulirati izmjenu proizvodnog sastava. Manja, vitalna obiteljska gospodarstva, posebno na strateškim područjima, potrebno je udruživanjem u zadruge uključiti u marketinški koncept poljoprivrede. 1.6.1.3. Razvoj i globalizacija - temelji društvenog razvoja Ako govorimo o sadašnjem trenutku naše poljoprivrede, o izgledima konvencionalne proizvodnje, o održivom razvoju, o nekonvencionalnim usmjeravanju poljoprivredne proizvodnje, o ekološkim problemima, o budućnosti čovječanstva, moramo se opet osvrnuti na prošlo stoljeće, da bismo bolje shvatili razloge pojavama koje suvremenom čovječanstvu postaju sve veći problem.12

1 U razmatranju aktualnih problema ruralnog prostora i njegovog razvoja u uvjetima globalizacije, koristimo se

nekim tezama I. Cifrić: Globalizacija i ruralni razvoj, Sociologija sela, broj 4. 1999.


10

Poslije kataklizmičnog Drugog svjetskog rata nastupilo je razdoblje razvoja u zemljama kapitalističkog društva, ali i u zemljama socijalističkog društvenog uređenja, te u nerazvijenom tzv. trećem svijetu Razvoj je, kao očita težnja prema boljoj budućnosti, ostvarivan u skladu sa postavljenim ciljevima pojedine sredine i društva. U kapitalističkim zeml jama razvoj je utemeljen na pravila tržne ekonomije, u socijalističkim na državno upravljanje, a u zemljama "trećeg svijeta" na interventne mjere. Socijalistički režim na našem prostoru, pitanje razvoja i njegov značaj poistovjetio je sa "svojim" modelom socijalizma. Razvoj je značio put prema obećanom blagostanju radničke klase i radnih ljudi. U provođenju tih ciljeva naročita pozornost se posvetila razvoju društvene poljoprivrede, povećanju socijalističkog zemljišnog posjeda, postizanju rekordnih prinosa, da bi se pokazala ispravnost odabranog puta. Prisjetimo se objavljivanja vijesti o rekordnim prinosima pojedinih poljoprivrednih kombinata, a da se nije pitala ni ekonomska ni ekološka opravdanost takove proizvodnje. Njegov zemljišni posjed, osnova poljoprivrednog gospodarstva, je kroz navedene procese bio najizloženiji, jer je bio ciljem interesa "avangardnih" društvenih snaga. Te snage su uglavnom djelovale protiv interesa seljaštva i sela, jer se (i u svijetu) stvaralo opće mišljenje da je seoski prostor mjesto zaostalosti . Na toj liniji se nastojalo na razne načine razvlastiti seljake. Socijalističke reforme, procesi deagrarizacije, stvaranje velikih poljoprivrednih kombinata, uglavnom su poticale egzodus poljoprivrednika i odumiranje tradicionalnog sela. Razdoblje intenzivnog razvoja završava do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, a nazivaju ga vremenom vladavine razvoja ("hegemonijom razvoja"). Stupanj razvoja industrije, prometa, veza i stasavanje velikih kompanija kojima nacionalni okviri postaju tijesni, rodio je novu ideju globalizma. Svijet postaje globalno selo. Postaje normalno da poljoprivredni proizvodi iz južne hemisfere za samo nekoliko sati dospijevaju do stolova potrošača na sjeveru Europe, i obratno. Neke velike kompanije imaju veće prihode od mnogih zemalja u tranziciji i razvoju. U takovom ozračju ideju razvoja prezentiraju kao svjetsku ideju stvaranja novog globalnog društva. Vladavina globalizma ("hegemonija globalizma") donosi, pored mnogih korisnih tekovina i globalne probleme. Spomenimo neke:efekat staklenika ( topljenje ledenjaka i polova), porast razine mora, kisele kiše,"El Niño" i drugi. 1.6.1.4. Ruralni prostor u uvjetima globalizacije U navedenim okolnostima, poimanje globalizacije može, sa apekta nacionalne države, biti prijetnja nacionalnoj ekonomiji, ugrožavanje suvereniteta i dezintegracija povjesno kulturnog identiteta. Racionalno poimanje vidi globalizaciju kao mogućnost integracije i mogućnost učešća u globalnom društvu, te usklađenje razvoja između ciljeva na nacionalnoj i globalnoj razini. Globalizacija uključuje u globalno društvo one ruralne resurse koji svojim značajem i vrijednošću prelaze lokalne ili regionalne okvire. Ruralni svijet dobiva na vrijednosti u globalizacijskim procesima zbog svoje prirodnosti, autohtonosti, raznolikosti, samoodrživosti i neponovljivosti. Po I.Cifriću pojam "ruralnost" sadrži tri dimenzije: 1. Selo: - u prostornom smislu ( položaj i unutarnja organizacija naselja ) - u društvenom smislu ( odnosi među društvenim skupinama, društvene institucije ) - u duhovnom smislu ( vjerovanja, obrazovanost, vrijednosti) 2. Poljoprivreda: - u smislu zanimanja - u smislu agrarne strukture 3. Okliš : - prirodni - kultivirani (antropogenizirani ) Pojam "Ruralni razvoj" označava shvaćanje promjena strukture ovih " dimenzija" u smjeru koji se postavi kao cilj. Suprotno od ovoga su neželjeni i nekontrolirani procesi sa neočekivanim posljedicama. Zbog toga je potrebno sustavno i multidisciplinarno istraživanje ruralnog kompleksa. Razvoj ruralnog kompleksa, pod utjecajem spominjane ekološke krize, po novim poimanjima, treba usmjeravati na tri uzajamno povezana cilja (I.Cifrić): 1. zaštita ekosfere ( očuvanje izvornosti ruralnog prostora, očuvanje ekosustava za reprodukciju biljnih i životinjskih vrsta, očuvanje bioraznolikosti, zaštita agrarnih i prirodnih resursa (neobnovljivih) 2.stabilan gospodarski razvoj kome su uvjet investicije : u otvaranje radnih mjesta, u plansko organiziranje raznolike poljoprivredne proizvodnje (posebno ekološke ) sa zajamčenim otkupom, stabilnim cijenama, te u poboljšanje kakvoće života.


11

3. jednakost u raspodjeli životnih šansi: razni oblici obrazovanja na selu od suvremene tehnologije do njegovanja i prenošenja tradicionalnih znanja i vještina, izgrađivanje svijesti o vrijednostima prirodnog ambijenta, očuvanja okoliša održivim gospodarenjem, sustavno ekološko vrednovanje ekonomskih učinaka. Sve navedeno zapravo nas upućuje da se prioritetno posvetimo vlastitom razvoju i promišljenom korištenju resursa koje imamo, u dvije riječi: pametnom gospodarenju. Nacionalnim ekonomijama u kojima se pametno gospodari, procesi globalizacije i integracija nemogu biti opasnost, dapače. 2. Općenito o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu i njegovom mjestu u društvu 2.1. O važnosti zemljišnog posjeda Tablica 1. Broj obiteljskih gospodarstava po veličina zemljišnog posjeda

Sisačko-moslavačka Republika Hrvatska

Ukupno 26.440 100,0 437.247 100,0

do 0,10 ha 1.983 7,50 32.719 7,5

0,11 do 0,50 ha 4.962 18,8 119.258 27,3

0,51 do 1,00 ha 3.176 12,0 64.831 14,8

1,01 do 2,00 ha 4.063 15,4 71.571 16,4

2,01 do 3,00 ha 2.841 10,7 39.992 9,1

3,01 do 5,00 ha 3.842 14,5 45.636 10,4

5,01 do 10,00 ha 3.988 15,1 42.374 9,7

0,01 do 20,00 ha 1.267 4,8 15.619 3,6

više od 20,00 ha 318 1,2 5.247 1,2

Već površnim pogledom na tablicu broj 1. uočit ćemo da visoki postotak gospodarstava ima

mali zemljišni posjed. Prosječna veličina zemljišnih čestica u nekim nekomasiranim katastarskim općinama je 0,3

ha, a u komasiranim je nešto iznad jednog hektara. Na nekomasiranim područjima je naglašena dispergiranost zemljišnih čestica, često nepravokutnog oblika, pa jedno gospodarstvo ima parcele na nekoliko međusobno udaljenih i putnom mrežom nepovezanih položaja. Na takvom zemljišnom posjedu nije moguće organizirati ekonomičnu proizvodnju. Optimalizacija u korištenju poljoprivrednog zemljišta je zapravo "ekologiziranje ekonomije". To je planski organizirana proizvodnja hrane za potrebe vlastitog stanovništva, turističke industrije i za izvoz narodima koji nemaju dovoljno poljoprivrednih resursa. Za našu nacionalnu ekonomiju je problem što je oko 70% poljoprivrednog zemljišta neorganizirano jer njime upravljaju mala obiteljska gospodarstva i ta proizvodnja uglavnom nije namijenjena tržištu. Da bi se to zemljište "uključilo" u nacionalno gospodarstvo treba odmah posjednike povezivati u zadruge radi planskog organiziranja proizvodnje za tržište uz respektiranje aksioma održivog gospodarenja.

Poljoprivredno obiteljsko gospodarstvo obuhvaća određenu zemljišnu površinu koju nazivamo poljoprivredno zemljište. "Poljoprivredno je zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu." 1 Uz more, morsku obalu, vode, zračni prostor, rudno blago, šume i druge nekretnine i stvari od osobitog značaja i vrijednosti i poljoprivredno zemljište po Ustavu Republike Hrvatske ima poseban "ustavni značaj". Takav odnos je logičan zbog toga što na zemljištu raste bilje koje je hrana ljudima i životinjama, a hrana je osnovna energija bez koje nema opstanka. Onaj tko ima

1 Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine "Republike Hrvatske, broj: 54/94; 48/95. )


12

u vlasništvu poljoprivredno zemljište ( "grunt" ) na izravan način je nositelj državnog suvereniteta. Zbog toga je naš seljak ponosan čovjek. Pored svih nepogoda ( prirodnih i društvenih ), on je uvijek "svoj". Tu činjenicu sa ponosom imajmo uvijek na umu, posebice zbog malograđanskog poimanja imenice "seljak". Od raspada feudalnog posjeda koji je podijeljen stanovništvu nastupio je proces diobe zemljišnih čestica, usporedno sa smanjivanjem zemljišnih površina u vlasništvu obiteljskih gospodarstava. U nekim zapadnoeuropskim zemljama posjed obiteljskog gospodarstva ( farme ) zaštićen je zakonom o nasljeđivanju i običajnim pravnim regulama po kojima posjed nasljeđuje jedan potomak. U tim državama zemljišna čestica ili parcela ima zaštitu od fizičke diobe. Kod nas to nije slučaj. Povijesni put usitnjavanja poljoprivrednih posjeda upravo je išao preko fizičke diobe zemljišnih čestica. Mali posjed sa velikim brojem malih, nepravilnih, međusobno udaljenih parcela, bez prilaznih putova, velika je zapreka primjeni suvremenih agrotehničkih dostignuća i razvoju poljoprivrede uopće. Zemljišna čestica je zapravo osnovna gospodarska jedinica u poljoprivredi.O stupnju sistematiziranosti i plodnosti tla određene parcele, ovisit će ekonomičnost proizvodnje na njoj samoj i na cijelom gospodarstvu.

Foto: Željko Gašparović

Slika 3. Sitna parcelacija je zapreka suvremenom gospodarenju zemljištem 2.1.1. Agrarne operacije Uređenje zemljišnog posjeda mora biti briga samog vlasnika-posjednika, ali mora biti ponajprije vidljiva u dugoročnoj agrarnoj politici. Instrumenti agrarne politike pored ekonomskih mjera su agrarne operacije. Pod ovim pojmom podrazumijeva se niz mjera i zahvata kojima se usklađuje način korištenja poljoprivrednog zemljišta sa određenom razinom sredstava za proizvodnju u poljoprivredi. To su arondacija i komasacija poljoprivrednog zemljišta sa provođenjem kulturnotehničkih i hidrotehničkih melioracija sa svrhom da se grupira posjed i izgrade objekti detaljne i recipijentne odvodnje. A r o n d a c i j a je mjera kojom se na određenom djelu katastarske općine vrši grupiranje posjeda jednog vlasnika koji ima najveću površinu zemljišta, tako da se drugim vlasnicima daje u zamjenu zemljište istog boniteta ali u drugom predjelu katastarske općine. Ova operacija može se pokrenuti i za manji broj poljoprivrednika, ovisno o ekonomskoj opravdanosti. ( U socijalističkoj državi arondacija je služila za stvaranje društvenih blokova od rasparceliranog zemljišta koje je napuštano od strane seljaka ili je iz drugih razloga dospjelo u državno vlasništvo. Danas može poslužiti za grupiranje posjeda udruženih poljoprivrednika. ) K o m a s a c i j a je grupiranje zemljišnih čestica u što manji broj velikih parcela na položaju, predjelu ili rudini gdje je bio lociran pretežiti dio posjeda prije komasacije. Uobičajeno je provoditi integralnu komasaciju sa svim obilježjima opće komasacije, ali uključujući provođenje hidrotehničkih (izgradnja objekata odvodnje) i kulturnotehničkih melioracija ( uređenje ili sistematizacija oraničnog


13

sloja ), sa obveznim projektiranjem i izvođenjem putne mreže do svake parcele. Mnogi stručnjaci navode upravo komasaciju kao važan razlog visokog stupnja razvijenosti poljoprivrede Danske i Švedske, jer je tamo provedena na cjelokupnom zemljištu početkom 19. stoljeća. Zagovaramo ove operacije, posebno komasaciju jer predstavlja temeljni zahvat u uređenju posjeda. Pored očitih tehničkih prednosti, komasirani posjed je fizički i pravno siguran. Naime, u većini katastarskih općina ovog područja posljednja geodetska izmjera terena izvršena je početkom ovoga stoljeća. Život sam po sebi i burni povijesni događaji nosili su sa sobom diobe, kupoprodaje, uzurpacije i razne državne reforme u kojima su zemljišne čestice u puno slučajeva promjenile postupno oblik i površinu, te je mjerničkim vještacima u čestim sudskim sporovima, teško odrediti sporne međe. Posjed nije pravno siguran jer je česta pojava da nisu provedene ostavine, kupoprodaje i druge promjene vlasništva. Komasacijom se projektiraju parcele pravokutnog oblika, omeđavaju se betonskim međnim kamenjem, utvrđuje se točna površina i vlasnik. Izjednačuje se stanje u katastarskim operatima i u zemljišno-knjižnom sudskom odjelu ili popularno nazvanoj gruntovnici. Na građevinskim parcelama, trajnim nasadima i šumama ne provodi se komasacija, ali se provodi izmjera, rješavaju imovinski sporovi, ostavljaju površine za opće i zajedničke potrebe u naselju ( regulacija seoskog naselja ), a postoji mogućnost izrade urbanističkog plana.

Zbog ukratko navedenih koristi od agrarnih operacija, posebno komasacije, smatramo da ih treba podržati i priželjkivati svaki naš poljoprivrednik. Agrarnim operacijama otvara se mogućnost primjene još kvalitetnijih zahvata na uređenju i očuvanju ruralnog prostora. 2.1.2. Mogućnosti povećanja posjeda obiteljskih gospodarstava Obiteljsko gospodarstvo koje će učestvovati u tržišnoj utakmici sa zapadnoeuropskim farmerima mora povećavati površinu obradivog zemljišta do veličine koja će biti optimalna za kapacitete strojnog parka. U području zapadne Slavonije prosječna iskorištenost snage traktora je 6,21 kW po hektaru što ukazuje na izrazito slabo korištenje traktora i ukupno slabu ekonomičnost proizvodnje. Seljački posjed je moguće značajno povećati preuzimanjem zemljišta kojim raspolaže država. To je u najvećem dijelu zemljišni posjed bivših poljoprivrednih kombinata. Građani Republike Hrvatske, na osnovi Z a k o n a o p o l j o p r i v r e d n o m z e m l j i š t u ,mogu povećati svoje proizvodne površine iz državnog zemljišnog fonda na slijedeće načine:

K u p o v i n o m poljoprivrednog zemljišta od drugih poljoprivrednika i zemljišta u vlasništvu države. Odluku o prodaji državnog zemljišta donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva poljoprivrede i pozitivno mišljenje općinskih i županijskih teritorijalno nadležnih poglavarstava. Postupak javnog natječaja je reguliran zakonskim aktima. K o n c e s i j om, na osnovi članka 29.fizičkim osobama za svrhu biljne i stočarske proizvodnje na vrijeme od 10 do 30 godina, 20 do 40 godina za podizanje voćnjaka i vinograda, te 10 do 30 godina za lovstvo i ribarstvo. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izrađuje prijedlog o raspisivanju javnog natječaja za dodjelu koncesije. Vlada Republike Hrvatske raspisuje natječaj, a postupak natječaja provodi komisija po prijedlogu ministra poljoprivrede. Ponudama za dodjelu koncesije mora se priložiti program iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta. Nakon provedenog natječaja sastavja se sa koncesionarima ugovor kojim se preciziraju sve pojedinosti: identitet zemljišta, površina, visina i dospjelost naknade za koncesiju, trajanje i razlozi za raskid. Ovaj postupak provodi se i na osnovi Zakona o koncesijama.("Narodne novine " Republike Hrvatske, br.:89/92 ) Z a k u p o m se može preuzeti zemljište koje je oduzeto ranijm vlasnicima poslije 15. svibnja 1945.godine, na vrijeme od 3 do 10 godina, a ne duže od trenutka denacionalizacije. Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje kriterije za utvrđivanje visine zakupnine. Prema stavku 2.članka 36.istog zakona, postupak natječaja, odluke o izboru najbolje ponude provodi županijska komisija (agronom, mjernik, pravnik i poljoprivredni proizvođač ) kojoj predsjedava župan. Komisiju imenuje Vlada na prijedlog Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Spomenuto državno zemjište ne može se dati u potkoncesiju i podzakup. 2.1.3. Evidencije i dokumentacija o zemljišnom posjedu

K a t a s t a r z e m l j i š t a je svojevrsna inventarizacija zemljišnog fonda, a sadrži podatke o zemljopisnom položaju, obliku, kulturi, klasi, imenu predjela ( rudine ) na kome se nalazi, prihodu i korisniku-posjedniku za svaku z e m l j i š n u č e s t i c u u katastarskoj općini. Svaka zemljišna čestica naziva se "katastarska čestica" i ima svoj broj. Katastarski planovi i knjige u kojima su navedeni podaci zovu se katastarski operat. Osnovni dijelovi katastarskog operata su: popis parcela,


14

posjedovni listovi, sumarnik posjedovnih listova sa prikazom kultura i klasa. Podaci u katastarskom operatu (geodetski planovi i knjižni operat) moraju odgovarati stanju u naravi . Katastarski podaci trebaju zanimati svakog poljoprivrednika za njegov posjed, bio on u vlasništvu ili na korištenju, jer se za primjenu suvremene agrotehnike moraju znati točne površine parcela i njihov oblik. Stoga predlažemo da se u posebnom fasciklu obvezno ima posjedovni list i kopija katastarskog plana za sve zemljište uključujući i građevinsko (kuća i gospodarsko dvorište) Z e m l j i š n e k n j i g e su posebne javne isprave u kojima se registriraju stvarna prava na nekretninama sa imovinsko pravnom svrhom. Zemljišne knjige se vode još od antičke Grčke. Prve zemljišne knjige u današnjem smislu uvedene su u Austriji 1872., a u Hrvatskoj 1876.godine. Baziraju se na katastarskom premjeru zemljišta.

G l a v n a k n j i g a sastoji se od z e m l j i š n o k n j i ž n i h u l o ž a k a. Oni sadrže: popisni list ili p o s j e d o v n i c u gdje su upisane sve parcele, v l a s n i č k i l i s t ili vlastovnicu gdje su upisani vlasnici i pravna osnova stjecanja vlasništva, te ograničenja u raspolaganju zemljištem i teretni list ili t e r e t o v n i c a , gdje su upisana stvarna prava koja terete zemljište kao što su s l u ž n o s t i i h i p o t e k e i neka posebna ograničenja.

Z b i r k a i s p r a v a je kronološki sastavljen skup isprava na osnovi kojih je izvršen upis u glavnu knjigu, to jest na osnovi čega je netko postao vlasnikom. Zemljišne knjige su zbog načela javnosti dostupne svakome. Zbog tog načela moguće je provjeriti stanje vlasništva prilikom kupoprodajnih poslova i vidjeti da li osoba koja prodaje ima na to pravo, te da li je zemljište pod hipotekom ili nekim drugim teretom.

U ranije spomenutom fasciklu treba imati odložen i vlasnički list za zemljište koje je u vlasništvu članova obiteljskog gospodarstva. Isprave o zemljištu dobro je imati i za potrebe poslovanja sa državnim ustanovama kao u slučaju stjecanja prava na novčane poticaje koje odobrava Vlada proizvođačima za pojedine biljne kulture i vrste stoke i stočarskih proizvoda. 2.2. Koncipiranje proizvodnje u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu

Naša obiteljska poljoprivredna gospodarstva su sve više ovisna o prodaji svojih proizvoda, jer kad podmire potrebe svoga domaćinstva, preostali (veći) dio moraju prodati da bi ostvarili prihod za financiranje obiteljske potreba i novog ciklusa proizvodnje. Dakle, potrebno je planirati proizvodnju za tržište, održivo gospodareći svojim zemljišnim posjedom i drugim sredstvima (strojevi, objekti i oprema). To ćemo učiniti u nekoliko koraka: - ustanoviti plodnost zemljišta i izračunati moguće prinose pojedinih kultura; - ustanoviti moguće poboljšanje prirasta ili drugih pokazatelja u zatečenoj stočarskoj proizvodnji; - obaviti istraživanje tržišta i ustanoviti postojeće cijene kao i moguće kretanje cijena do momenta prodaje kultura koje se proizvode ili se mogu proizvesti; - pribaviti sve elemente inputa za sve (moguće) proizvode; - načiniti kalkulacije za svaki proizvod te ustanoviti tzv. cijenu koštanja; - usporediti cijenu koštanja sa cijenama na tržištu; - ustanoviti koji bi priključak tržištu bio moguć za pojedini proizvod i provjeriti, koliko je moguće, sigurnost naplate za robu koju bi isporučili; - provjeriti kod drugih poljoprivrednika da li su planirali istu proizvodnju, te razmijeniti mišljenja i informacije; Naročito treba uvažavati tehničke, tehnološke i ekonomske norme koje već postoje u razvijenim europskim ekonomijama. Zatečeni p r o i z v o d n i s a s t a v naše poljoprivrede bio je generiran potrebama tržišta poljoprivrednih proizvoda bivše države. Prema A.Kolegi1 sastav vrijednosti proizvodnje je bio u visokom postotku udjela biljne proizvodnje 55-60%, a stočarske 40-45%, dok je u tržišnim poljoprivredama udio stočarstva preko 80%. Poznata je činjenica da su rijetki kombinati imali poneku farmu goveda, te da su sitna obiteljska gospodarstva bila osnov za opskrbu nacionalnog tržišta mlijekom, no ni tu broj uvjetnih grla po jedinici površine nije bio ni blizu optimumu. Citirani autor smatra da promjenu proizvodnog sastava treba obaviti prvenatveno prema potrebama tržišta i normama racionalnog gospodarenja u okviru obiteljskog gospodarstva: - zastupljenost pšenice i kukuruza u plodoredu treba smanjiti na razinu koja će zadovoljiti domaće potrebe, a sve ostale površine staviti pod profitabilne kulture, posebno one koje se mogu izvesti ili uspješno plasirati kroz turističku ponudu; - kukuruz ( kultivare za stočnu hranu i ljudsku hranu ) sijati na površinama koje nisu manje od 50 ha; - pšenicu sijati na površinama većim od 60 ha;

1 Ante Kolega: Tržništvo poljodjelskih proizvoda, Zagreb 1994.g.


15

- industrijsko bilje ( šećerna repa, uljana repica i suncokret ) sijati samo za potrebe prerade za nacionalno tržište; - soju, lan, konoplju, hmelj obvezno uvesti u plodored za potrebe domaće prerade i za izvoz; - stočni, pivarski i ječam za ljudsku prehranu, raž, zob bez pljevica proso, stočni grašak i heljdu također uvesti u plodored do 30% ; - povrće sijati na površine od 5 do 10 ha; - ljekovito i začinsko bilje uvesti u plodored na površine od 10 do 20 ha; - povećati udio proizvodnje sjemena ratarskih ( do 30 ha ), povrtnih, ukrasnih i ljekovitih kultura, te sadnica i reznica voćarskih i vinogradarskih kultivara na površine do 3 ha; - povećati u plodoredu djetelinsko travne smjese za proizvodnju sjenaže; - povećati proizvodnju gljiva; - vinograde podizati na površinama ne manjim od 5 ha po jednom gospodarstvu i to hrvatske vinske kultivare za izvoz na sva tržišta; - podizati voćnjake od 3 do 5 ha po gospodarstvu ( sve vrste, posebno regionalno karakteristične ) za prodaju konzumnog voća te za preradu; - najmanje 20 krava u jednom gospodarstvu sa stajsko-pašnim uzgojem; - najmanje 200 tovnih goveda u jednom gospodarstvu sa pašnim (out door ) i pašno- stajskim uzgojem; - najmanje 30 rasplodnih krmača i 400 tovnih svinja u turnusu po gospodarstvu ( moguć je i out door sustav uzgoja i tradicionalna prerada: kulen, šunka, kobasice...) - najmanje 130 komada ovaca po gospodarstvu ( proizvodnja mesa, mlijeka i sira ) - najmanje 70 komada koza po gospodarstvu ( proizvodnja mesa, mlijeka i sira ) - 15 do 20 kobila po gospodarstvu ( jahanje, zaprege i tov ždrebadi ) - tek 1500 nesilica donosi značajnu zaradu; - 10 000 brojlera u turnusu je isplativ kapacitet; - patke, pure i guske toviti u turnusu od 2 000 do 5 000 komada; - uvesti u uzgoj kuniće ( 200 ženki i više ) ; - najmanje 60 košnica pčela; - povećati u proizvodnom sastavu učešće puževa, riba, krznaša i pernate divljači. Prikazani proizvodni sastav je nužnost koja je utemeljena na pravila racionalnog gospodarenja, odnosno na ekonomičnoj uporabi inputa. 2.3. Zaštita okoliša i poljoprivredna proizvodnja 2.3.1. Agrokemikalije

Kemikalije i materije koje ne postoje u prirodi kao njen dio / ksenobiotici /, a koje se masovno koriste u razne svrhe, opasne su jer se sporo razgrađuju. Od sedamdesetak tisuća2 koje su u masovnom korištenju izdvojimo najopasnije: DDT, Lindan, poliklorirani bifenil, klorirani ugljikovodici i pentaklor fenoli te njihovi derivati. Uzmimo na primjer uporabu herbicida. Za efikasno suzbijanje korova u kukuruzu treba na jedan hektar svakog proljeća "baciti" oko 3 l herbicida. To je za deset godina 30 litara, a ako se u okolici naselja zasijava 1000 hektara, onda se u tom razdoblju u tlo unese 30 000 l kemikalije, koja će se djelomično razgraditi, ali će dospjeti i u podzemnu vodu, pa smo tada na početku niza nepoznatih, opasnih procesa. Ovo je samo za tisuću hektara. Gdje su ostale poljoprivredne površine i koliko se na njih "slijeva" agrokemikalija? Jednadžba kaosa puna je nepoznanica!

O spomenutim problemima počinje se organizirano, sa podosta problema, baviti međunarodna savjest. OUN donosi rezoluciju u Riu 1992.godine: Agenda 21 (Plan Akcije Zemlja - Earth's Action Plan). Ovu rezoluciju smatraju planetarnom ekološkom strategijom, a temeljena je na konceptu održivog razvoja, kojemu je ishodište postavka da se životni standard čovječanstva može poboljšati bez uništavanja planetarnih resursa i bez degradacije okoliša.

Spominjani dugotrajan i nepovoljan gospodarski i društveni položaj naših obiteljskih gospodarstava, izazvao je manju primjenu štetnih kemikalija i sredstava u proizvodnji. Kako obiteljska gospodarstva posjeduju veći dio agrarnih resursa, može se naslutiti da su nam tlo, voda i zrak manje zagađeni, nego je to slučaj sa zemljama intenzivne konvencionalne poljoprivrede. Područja koja su bila zahvaćena ratom još su manje izlagana djelovanju agrokemikalija. Ako smo svjesni činjenice da će u predstojećim godinama doći do povećanja poljoprivredne proizvodnje, što će biti osnovna

2 D. Barišić: Ekologija u poljoprivredi / bilješke za predavanja /, Zagreb, 1999.


16

gospodarska strategija, moramo usmjeriti svu stručnu pozornost na primjenu koncepcije održivog razvoja. Sve što bude ekološki opravdano u proizvodnji, bit će na adekvatan način vrednovano na tržištu. 2.4. Knjigovodstvo u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu

Sigurno ste imali priliku slušati komentare o nekom dobrom gospodaru i negovoj financijskoj uspješnosti. Za obrazloženje njihovoj uspješnosti imali su izreku: "on ima jer radi sa olovkom". Jasno je da se pod ovom izrekom krije činjenica da je taj gospodar zapisivao, računao, dakle analizirao svoje poslove i samo tako je uz marljiv rad postajao financijski uspješan. Drugi, jednako marljivi, nisu bili uspješni jer nisu evidentirali poslovne događaje u svom gospodarstvu i zbog toga nisu mogli pravovremeno donijeti ispravne odluke. Jednostavnije: nisu dobro upravljali. Bez obzira na opseg proizvodnje potrebno je voditi knjigovodstvo.

Knjigovodstvo je kronološko i sistematsko bilježenje poslovnih događaja nekog gospodarskog subjekta (poduzeće, zadruga, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo). Knjigovodstvo obiteljskog gospodarstva treba biti prilagođeno njegovim potrebama i mogućnostima vođenja poslovnih knjiga.Glavna evidencija u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu je evidencija oraničnih kultura i evidencija stočarske proizvodnje. Ove evidencije su ishodište većine informacija o poslovanju i osnova za vođenje kvalitetnog knjigovodstva. U ovo vrijeme možemo govoriti o korištenju osobnih računala, a može nam jednako pomoći i dobra stara olovka.

Poslovne knjige treba ustrojiti tako da bude razgraničeno poslovanje gospodarstva od poslovanja domaćinstva, a trebaju osigurati sistematski uvid u stanje sredstava, izvora i kronološki red promjena.


17

Evo nekoliko obrazaca na koje treba uredno upisivati poslovne događaje što je preduvjet dobrom upravljanju poljoprivrednim gospodarstvo. Obiteljsko gospodarstvo_______________________________________ _____________________________________Mjesec: _________ 2015. Obrazac: PRIHODI I RASHODI

Datum Opis prihoda/rashoda Količina MJ Prihod Rashod Djelatnost

Stanje iz prethodnog

mjeseca

Ukupno

Prihod - rashod


18

Primjer kako treba zapisivati obrazac " Prihodi i rashodi" Obiteljsko gospodarstvo: Ivan Ivić, Ivanovac Mjesec: siječanj Godina: 2016. Obrazac: PRIHODI I RASHODI

Datum Opis prihoda/rashoda Količina Jedinic

a mjere Prihod Rashod Djelatnost

01/02. Stanje iz prethodnog

mjeseca 12500

05.01. mlijeko 350 lit 875 Govedarstvo

06.01. mirovina (za prosinac) 1250 Domaćinstvo

10.01. oplata zajma za junice 4500 Govedarstvo

14.01. odojci 700 kg 10500 Svinjogojstvo

15.01. dar za krstitke - kum Mato 2000 Domaćinstvo

20.01. stanarina za Mariju

(prosinac) 750 Domaćinstvo

22.01. gorivo za automobil

30 lit 165 Domaćinstvo

23.01. gorivo za traktor 120 lit 420 Biljna proizv.

25.01. prodaja rakije 100 4000 Biljna proizv.

26.01. osjemenivanje krava 2 750 Govedarstvo

29.01. liječenje krmače 450 Svinjogojstvo

30,01. popravak vodovoda u kući 1350 Domaćinstvo

31.01. špeceraj za siječanj

"Ceker" 1380 Domaćinstvo

Ukupno 29125 11765

Prihod - rashod 17360

Napomena: na ovakav obrazac domaćica može posebno voditi troškove domaćinstva. Za svaku vrstu repromaterijala treba otvoriti posebnu "karticu":


19

Obiteljsko gospodarstvo: Ivan Ivić, Ivanovac Godina : 2016. Skladišna kartica: KAN -kg-

Datum Dobavljač

ULAZ

IZLAZ

STANJE

Mjesto primjene

Primjedba

Parcela/ čestica

Kultura

15.01. Pz. Sloga 1300 1300

15.03. 470 830 T-1 pšenica

Napomena: za svaku vrstu repromaterijala ( Urea, Deherban, smjesa za odojke, sjeme pšenice itd.) treba otvoriti poseban ovakav list-karticu. Podaci za ove listove ( datum, dobavljač i ulaz) proizlaze iz obrasca "Prihod i rashodi". Za gotove proizvode treba otvoriti ovakav obrazac: Obiteljsko gospodsrstvo: Ivan Ivić, Ivanovac Godina : 2016. Skladišna kartica : Rakija -litara-

Datum Kupac

ULAZ

IZLAZ

STANJE

Primjedba

01.01. 1200

25.01. Pz. Sloga 100 1100

Na osnovi navedenih evidencija možemo razvrstati i analizirati troškove. Prema porijeklu i sastavu : - Materijalni troškovi ili troškovi osnovnog i pomoćnog materijala, energije, sitnog inventara, ambalaže, alata i slično. - Troškovi rada su troškovi naknade za uloženi ljudski rad (plaće i nadnice). - Troškovi stalnih sredstava su amortizacija, tehničko održavanje i slično. - Troškovi kamata. Prema opsegu proizvodnje: - Fiksni troškovi ili troškovi kapaciteta se odnose na sve kapacitete koje posjeduje gospodarstvo. Ovi troškovi postoje i kad nema proizvodnje. U fiksne troškove su troškovi za gorivo, mazivo, popravci, održavanje i amortizacija, održavanje i amortizacija gospodarskih zgrada, voda, struja, bruto plaće stalnih radnika, troškovi najma za poljoprivredno zemljište i kamate na kredite. -Varijabilni troškovi su troškovi proizvodnje i mijenjaju se prema opsegu proizvodnje. U varijabilne troškove ubrajamo: sjeme, gnojiva (mineralna i organska), sredstva za zaštitu bilja, sezonska radna snaga, usluge mehanizacije, sušenja, ambalaže, stočna hrana ( vlastita i kupljena) kupljena rasplodna stoka, usluge veterinara, lijekovi i drugo.


20

Spoznaja o prihodima i rashodima osnova je za izradu kalkulacija-izračunavanja troškova po navedenim vrstama, ovisno što želimo saznati. Naime, kalkuliranjem ćemo doći do cijena koštanja pojedinog proizvoda i do osnove za kvalitetne odluke u planiranju proizvodnje, planiranju investicija i analizama poslovanja poljoprivrednog gospodarstva u cjelini i po granama proizvodnje. Na primjer: Obrazac za kalkulaciju varijabilnih troškova Kultura: kukuruz

Količina

Jedinica mjere

Jedinična cijena

Ukupno kn / ha

Prinos

Poticaj

Ukupni prihod

Sjeme

Mineralna gnojiva

Sredstva za zaštitu bilja

Ukupni varijabilni troškovi

Pokriće var.troškova

Troškovi mehanizacije

Pokriće var.troškova 2.

Mineralna gnojiva

KAN

UREA

NPK 7:20.30

NPK 15:15:15

Ukupno

Sredstva za zaštitu bilja

Ukupno

Mehanizirane operecije

Ukupno

2.5. Racionalno korištenje radnog vremena u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Poljoprivredna proizvodnja ima sezonski karakter, a neke proizvodnje izrazito. Kako je vrijeme novac, veoma je važno korištenje vremena na poslove u proizvodnji poljoprivrednog gospodarstva, što treba stalno imati na umu kada se koncipira proizvodnja. U stočarskoj proizvodnji je potreban konstantan angažman radnika, a sezona pripreme krme vezana je uz poslove na oraničnim površinama (ratarske kulture, industrijsko bilje i krmne kulture). Dobro planirana proizvodnja će dati odgovor i na pitanje korištenja radnog vremena u gospodarstvu. Obiteljska gospodarstva su karakteristična po tome što sezonski angažiraju članove obitelji koji rade izvan poljoprivrede, a druga (veća) gospodarstva sezonski angažiraju radnike sa burze rada. U obiteljskim gospodarstvima je poželjno u vrijeme zime pronaći dodatne poslove da se poboljša prihode. Dobro je ako to može biti aktivnost u obiteljskom gospodarstvu koja je dorada i prerada ili priprema za tržište produkata osnovne (primarne) proizvodnje. Gender (džender) je pojam koji označava potrebu definiranja oblika suradnje između spolova kada se govori o ruralnom prostoru, bilo da je u pitanju funkcioniranje obitelji ili pripadajuće proizvodnje u njihovu gospodarstvu. Napomena: po pitanju analize radnog vremena i gender analize u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, planiramo vježbe za polaznike tečaja. Opseg će biti definiran prema njihovim afinitetima.


21

2.6. Poznavanje nadležnosti tijela državne uprave, lokalne uprave i samouprave Poljoprivredna gospodarstva su bila u statusu pravnih subjekata (poduzeća, obrt, zadruga), a obiteljska poljoprivredna gospodarstva su prije dvije godine, uz navedene, unesena u državni popis (upisnik poljoprivrednih gospodarstava), Tako su i seljačka gospodarstva stekla pravni subjektivitet, tj nalaze se u pravnom prometu ili je bolje reći da su stekla pravni subjektivitet. Zbog te činjenice voditelji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava moraju znati osnovne pojmove i državne institucije da bi mogao ostvariti prava i podmiriti obveze (administrativne i financijske). 2.7. Legislativa u poljoprivredi Zbog važnosti poljoprivrede za nacionalnu ekonomiju i opći prosperitet neke zemlje, mnoga područja su regulirana po područjima( zakonski i podzakonski akti).1 Opći propisi u poljoprivredi Krediti i poticaji Poljoprivredno zemljište Sjemenarstvo Voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo Zaštita bilja Ribarstvo Stočarstvo, veterina Ekološka poljoprivreda Seoski turizam 2.8. Aktualni poticaji poljoprivrednoj proizvodnji-mjere agrarne politike RH

Suvremena poljoprivreda u razvijenim zemljama izravno je novčano potpomognuta od strane države. Ona to čini da bi potakla i pomogla proizvođače hrane, jer se sredstva uložena u poljoprivredu sporije obrću od onih uloženih u industriju i uslužne djelatnosti. Drugim riječima: država ima obvezu poljoprivrednicima osigurati jednake uvjete privređivanja kao i drugim subjektima nacionalne privrede. Skup mjera financijske potpore zovemo s u b v e n c i j e (lat. subvenire - priteći u pomoć, pripomoći). Mogućnost subvencioniranja poljoprivrednika je veća u zemljama sa razvijenom industrijom ( s većim nacionalnim dohotkom ). Opseg i usmjerenje subvencija ovisi o ciljevima agrarne politike. Vrsta i visina novčanih poticaja i naknada, područja gdje se ostvaruju u povećanim iznosima (strateška područja), korisnici i načini osiguranja sredstava, detaljno su uređani zakonskim i podzakonskim aktima. Obzirom da je područje subvencija dinamično za svaku godinu se određuju praktički nove pojedinosti. Zbog potrebe da se prate aktualnosti iz ovog područja potrebno je primati informacije posjetom na stranicu www.apprrr.hr Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. 2.9. Uključivanje obiteljskih gospodarstava u sustav PDV-a Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i drugim propisima poljoprivredna djelatnost podliježe obvezama koje proizlaze iz njihovih odredaba. Voditelj poljoprivrednog gospodarstva treba u Poreznoj upravi definirati porezni status svoga gospodarstva. 2.10. Udruživanje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava

Gledano na veličinu posjeda naših obiteljskih gospodarstava u namjeri razumnog gospodarenja, kao nužnost se nameće: - potreba udruživanja radi ekonomične uporabe sredstava za rad - Ovdje treba tražiti unutarnje rezerve udruženih gospodarstava koja za mali posjed imaju "zaleđena" sredstva u kapacitetima ( traktor i priključna ratila ) koji mogu obrađivati peterostruku površinu, a nemaju kapacitete za doradu, preradu i prijevoz do tržišta. Izgovor da "svako treba imati svoju stvar" pripada prošlosti. Samo oni koji se udruže moći će kvalitetno planirati sastav proizvodnje, poslovne planove i ostale pojedinosti nužne za racionalno gospodarenje i opstanak na tržištu.

1 Popis zakonskih i podzakonskih akata možete pronaći na www. savjetodavna.hr

http://www.apprrr.hr/

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&sqi=2&ved=0CCEQFjAAahUKEwiq7qT4yNvGAhUuWdsKHeNiAyw&url=http%3A%2F%2Fwww.apprrr.hr%2F&ei=pn-lVaqDGq6y7QbjxY3gAg&usg=AFQjCNFonDryseIPBfnMZfprgR4jxlqWHA&bvm=bv.97653015,d.ZGU


22

(Prilikom posjete jednoj farmi u njemačkoj pokrajini Trier, uočio sam da je u gospodarsko dvorište ušao traktor sa cisternom za izvoz gnojnice na kome su bile belgijske registracijske pločice, pa sam zapitao za objašnjenje. Farmer-domaćin je rekao da njegov prijatelj iz susjedne Belgije izvozi gnojnicu iz svih štala njihove mljekarske zadruge, a oni njemu vrate uslugu oranjem i drugim radovima, te da im se ne isplati kupovati cisternu za njih 10 zadrugara od kojih svaki ima od 30 do 40 krava.)

- potreba udruživanja radi zajedničkog nastupa na tržištu - Mali posjednici, gledani pojedinačno, imaju u ponudi vrlo malu količinu proizvoda, zbog čega nisu u mogućnosti efikasno nastupiti na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Ako se udruži njih više, postaju značajniji po količini proizvoda, postaju dobavljač koji je stalno nazočan sa određenom skupinom proizvoda, smanjuju troškove prodaje, te postaju poduzetnički subjekt koji pozitivne učinke mora polučiti i na tržištu reprodukcijskog materijala. - potreba udruživanja radi izgradnje doradbenih i preradbenih kapaciteta - Naša obiteljska gospodarstva su bila sirovinska baza za mnoge pogone prehrambene industrije, koja se prema njima odnosila monopolistički zbog posjedovanja kapaciteta za doradu, preradu i skladištenje. U novim prilikama pretvorbe, ponovo će biti pokušaja instaliranja monopola. Udruženi poljoprivrednici će se tome lakše oduprijeti izgradnjom vlastitih efikasnih kapaciteta. - potreba udruživanja radi štedno-kreditnih poslova - U vremenu nedostatka kapitala na tržištu, poljoprivrednici imaju veće šanse dobiti kreditna sredstva ako su udruženi. Isto tako štednja i međusobno financijsko ispomaganje udruženih gospodarstava ima prednosti. - potreba udruživanja radi primjene suvremenih dostignuća u agrotehnici - Sa potrebom postizanja optimalnih i konstantnih prinosa, udružena gospodarstva će kao značajan privredni subjekt lakše ostvariti pomoć stručnih institucija. Pošto za ekonomiju nema granica, ukratko valja reći da se naše selo (obiteljska gospodarstva i poduzeća koja se bave poljoprivredom ) moraju u produktivnosti poravnati sa zapadnoeuropskim farmerima. To će se postići promjenom sastava proizvodnje, udruživanjem sitnih gospodarstava, brzim okrupnjavanjem gospodarstava ( zakup ili kupovina zemljišta ), a sve to se mora odvijati u stabilnim uvjetima privređivanja koje mora i može osigurati država. Pod stabilnim uvjetima privređivanja podrazumijevamo: agrarnu politiku koja potiče razvoj, pravni sustav koji štiti sve subjekte, stabilan fiskalni sustav ( porezi, carina ).To je presudno bitno jer je Hrvatska već obuhvaćena integracionim procesima i naša poljoprivreda je izložena tržišnim zakonima. Utješna je činjenica da se naš seljak uvijek ponašao tržišno, te da ima poduzetnički refleks, zbog čega je preživio sve dosadašnje nedaće. On je stanovnik sela, proizvođač hrane, poduzetnik, vlasnik i radnik na obiteljskom gospodarstvu. On i njegova obitelj radeći na vlastitom gospodarstvu proizvode hranu za svoje potrebe i za nacionalno tržište. U prošlosti je seljaštvo činilo samodovoljnu (autarkičnu) zajednicu koja se nije raspala pod "udarom" kapitala i tržišnih zakona već se prilagodila na nove zakonitosti. Seljak se postupno uključio u društvene procese i novi milenij namjenio mu je zbog toga mjesto nezamjenjivog faktora u proizvodnji hrane. Ako bi se osigurala kvalitetna financijska, stručna i tržišna infrastruktura, koristeći naše regionalne usporedne prednosti, vrlo brzo bi se osigurala ekonomska opstojnost obiteljskih gospodarstava i u okvirima jake europske konkurencije. Naš seljak to osjeća i spreman je na ostvarenje tih ciljeva promišljenim radom, a i političkim angažiranjem kroz zadružni pokret. 2.10.1. Oblici udruživanja obiteljskih gospodarstava I u našoj prošlosti postojala je potreba udruživanja obiteljskih gospodarstava. Prva zadruga na našem tlu osnovana je 1864.godine u Korčuli. Ondašnje vlasti su stimulirale zadrugarstvo, pa je po inicijativi bana Ivana Mažuranića vlada u Zagrebu pozvala seljake da osnivaju zadruge, te je za tu svrhu osigurala sredstva potpore i kreditna sredstva sa kamatom od 4%. Rezultat toga je brojno stanje poljoprivrednih zadruga (1906.godine ), kojih u kontinentalnoj Hrvatskoj ima 214, a u Dalmaciji 171. Između dva svjetska rata, osnivanje poljoprivrednih zadruga posebno je popularizirala Hrvatska seljačka stranka, tako da je do 1940.godine osnovano i okupljeno u Središnji savez hrvatskih seljačkih zadruga više od 400 sa preko 60 000 članova-seljaka. Prvih deset godina socijalističke države došlo je do primjene dogmatskog koncepta zadrugarstva, koje je bitno remetilo temeljna zadružna načela, a ponajviše načelo dobrovoljnosti učlanjenja u zadrugu. Seljačke radne zadruge, koncipirane po uzoru na sovjetske kolhoze, nasilno su osnivane i nisu bile dugog vijeka. Njihov raspad je mnoga obiteljska gospodarstva osiromašio, jer nisu mogli dobiti nazad prisilno kolektiviziranu imovinu (stoku i zemljište). Zbog tih loših iskustava, mnoge generacije poljoprivrednika zaziru od zadrugarstva koje se u europskim prilikama i u našoj predsocijalističkoj prošlosti pokazalo vrlo korisnim za ekonomiju obiteljskih gospodarstava. Izjava Stjepana Radića sa početka prošlog stoljeća i danas zvuči aktualno.


23

2.10.1.1. Zadruge "Zadruga je dobrovoljno udruženje zadrugara u kojem svaki član sudjeluje neposredno i koje zajedničkim poslovanjem po načelu uzajamne pomoći unapređuje i zaštićuje svoj gospodarski i drugi profesionalni interes, u cilju ostvarenja svoje osobne i zajedničke dobiti ili drugih interesa zadrugara u skladu sa zakonom i pravilima zadruge." 1 Iz ove definicije vidljivo je da je zadruga oblik zajedničkog rada dobrovoljno udruženih ljudi, zbog zajedničkog interesa u nekom poslu, po zajednički utvrđenim pravilima. Područje djelovanja zadruga je raznoliko i široko onoliko koliko je želja i interesa njenih članova. Suvremeno zadrugarstvo nastalo je pod utjecajem društvenih i ekonomskih procesa, a karakteriziraju ga : - osnovne zadružne ideje kojima je cilj stvoriti pravednije i bolje društvo mijenjanjem postojećih društveno-ekonomskih i socijalnih sustava; - osnovna zadružna etika temelji se na poštivanju ovih moralnih vrijednosti: a) poštenje b) briga o interesu drugih c) uzajamnost u djelovanju d) odgovornost za svoje djelovanje e) zagovaranje i vjerovanje u socijalnu i ekonomsku pravdu f) demokratičnost u odlučivanju i ostvarivanju prava ; - osnovna zadružna načela su nastala stasavanjem zadružnog pokreta, a verificirao ih je Međunarodni zadružni savez ( International Cooperative Alliance ). Zadruge ih prakticiraju u svakodnevnom poslovanju kao: - n a č e l o d o b r o v o l j n o s t i i o t v o r e n o g č l a n s t v a - (Zadruge su za sve ljude, svih rasa, svih vjera, staleža i spolova otvorene dobrovoljne organizacije, ako te osobe dobrovoljno prihvaćaju članske obveze i imaju sposobnost koristiti zadružne usluge.) - n a č e l o d e m o k r a t i č n o s t i u u p r a v l j a n j u - (Zadrugama kao demokratskim organizacijama upravlja njihovo članstvo koje aktivno kreira poslovnu politiku. Ako je tko biran u upravne organe, za svoj rad odgovara članstvu. Za sve članove važe jednaka glasačka prava: jedan član - jedan glas) - n a č e l o p r a v i č n e r a s p o d j e l e - (Zadrugari upravljaju kapitalom i doprinose njegovu stvaranju. Viškovi ostvareni poslovanjem demokratski se raspodjeljuju tako da nitko od članova ne može biti favoriziran. Iz ostvarenih viškova voljom članstva dio se usmjerava za razvoj, dio može ići u rezervne fondove, a dio se raspoređuje na članove razmjerno opsegu poslovanja sa zadrugom.) - n a č e l o n e z a v i s n o s t i ( a u t o n o m n o s t i ) - (Zadruga je konkretan alternativni oblik poduzetništva, nezavisan od političkih i drugih institucija u svim elementima funkcioniranja.) - n a č e l o o s p o s o b l j a v a n j a i j a v n o s t i - (Zadruga osposobljava svoje članove da bi se efikasno upravljalo, razvijalo, te da se ovlada metodama i ciljevima zadrugarstva. Informiranje javnosti o zadružnim načelima, ciljevima i rezultatima jest demokratično djelovanje na formiranje javnog mišljenja.) - n a č e l o m e đ u z a d r u ž n e s u r a d n j e - (Zadruge se povezuju sa svim zadružnim asocijacijama u zemlji i inozemstvu sa ciljem ostvarivanja koristi za svoje članove.) - n a č e l o z a j e d n i š t v a - (Zadrugari vode brigu o zajedničkim interesima u sferi gospodarskih, socijalnih i kulturnih potreba. Tako jačaju zajedništvo.) Spomenuto je ovdje dovoljno razloga za osnivanje poljoprivrednih zadruga. Pitanje je sada: kako osnovati poljoprivrednu zadrugu? Zakon o zadrugama i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zadrugama objavljeni su u Narodnim novinama Republike Hrvatske broj: 36/95, 67/01 i 12/02. i po njegovim odredbama provodi se postupak osnivanja i uređuju sve pojedinosti.

1 Zakon o zadrugama ("Narodne novine" Republike Hrvatske, broj: 34/11; 125/13; 76/14))


24

Zadrugu mogu osnovati najmanje sedam poslovno sposobnih fizičkih ili pravnih osoba. Oni moraju kod javnog bilježnika sklopiti Ugovor o osnivanju poljoprivredne zadruge,a koji mora sadržavati: - ime i prezime osnivača i njihove jedinstvene matične brojeve građana; - tvrtku i sjedište; (tvrtka je ime pod kojim zadruga posluje, a mora sadržavati naznaku da se radi o zadruzi ) - predmet poslovanja; (predmet poslovanja zadruge određuju osnivači, a u najširem smislu može biti obavljanje svake djelatnosti koja nije zabranjena ) - oblik i visinu uloga, te rok uplate novčanih sredstava zadrugara; (osnivači i kasnije učlanjeni zadrugari, ulažu jednak članski ulog koji može biti u novcu, stvarima i pravima izraženim u novčanoj protuvrijednosti, a uplata može biti u jednom ili više obroka; ulog u stvarima i pravima treba unijeti prije upisa zadruge u sudski registar ) - prava i obveze osnivača u pogledu obavljanja djelatnosti, upravljanja, raspodjele dobiti, podmirenja gubitaka, povrata uloga i nastupanja u pravnom prometu; (precizira se koja su tijela zadruge i njihova kompetencija i obveze, određuje se imovina koju čine članski ulozi i imovina stečena poslovanjem koja je zajedničko vlasništvo ) - druge odredbe vezane na osnivanje, poslovanje i prestanak udruge. U roku od tri mjeseca nakon ovjere ugovora, saziva se osnivačka skupština koja donos i pravila zadruge, bira upravitelja, članove nadzornog i upravnog odbora. Pravila zadruge određuju o: - tvrtki, sjedištu, i predmetu poslovanja, - pravima i ovlastima upravitelja, - zastupanju i predstavljanju zadruge, - stjecanju prava i obveza u pravnom prometu, - unutarnjem ustroju zadruge, - načinu podjele dobiti, - načinu podmirenja gubitka, - sredstvima i fondovima zadruge, - obliku i visini članskih uloga zadrugara, - upravljanju zadrugom, tijelima zadruge, pravima, obvezama i odgovornostima zaposlenika u zadruzi, - poslovnoj tajni - načinu pristupanja i istupanja iz zadruge, - načinu donošenja odluka na skupštini, - pravima i obvezama zadrugara u slučaju istupanja iz zadruge, - prestanku zadruge, - te o drugim pitanjima od značaja za obavljanje djelatnosti i poslovanja. Pošto osnivačka skupština odabere upravitelja, upravni i nadzorni odbor, podnosi se prijava za upis u sudski registar U sudski registar upisuje se: - tvrtka, sjedište i predmet poslovanja zadruge, - ukupni iznos članskih uloga, - dan sklapanja ugovora o osnivanju, - imena članova organa upravljanja, - ime upravitelja, - ovlasti za zastupanje zadruge, - odgovornost zadrugara. Zadruga vodi imenik zdrugara u skladu sa odredbama Pravilnika o ustroju i načinu vođenja imenika zadrugar, a to su osobni podaci, broj upisanih uloga i datum učlanjenja u zadrugu. Zadrugom upravljaju zadrugari preko tijela zadruge ( skupština, nadzorni odbor i upravitelj, može se formirati po potrebi i upravni odbor). Sve pojedinosti iz djelokruga ovlaštenja i obveza navedenih tijela regulirane su citiranim Zakonom o zadrugama koji je koncipiran u duhu zadružnih načela. 2.10.1.2. Udruge "Udruga je svaki oblik dobrovoljnog udruživanja više građana i pravnih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koji se, radi zaštite i promicanja zajedničkih ekoloških, gospodarskih, humanitarnih, informacijskih, kulturnih, etničkih i nacionalnih, prosvjetnih, socijalnih, strukovnih, športskih, tehničkih, zdravstvenih, znanstvenih i drugih interesa i ciljeva te njihovih uvjerenja, bez namjere stjecanja dobiti, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja,


25

ako zakonom nije drukčije određeno. Udruga je pravna osoba. Svojstvo pravne osobe udruga stječe upisom u registar udruga."1 Udrugu može osnovati najmanje deset osnivača koji su poslovno sposobni državljani Republike Hrvatske, te pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Mogu se udruživati u savez ili zajednicu udruga, a svaka udruga može imati ustrojstvene oblike (podružnice, ogranke i klubove) koji nemaju svojstvo pravne osobe. Statut udruge je temeljni opći akt koji donosi skupština udruge, a mora sadržavati odredbe o: - nazivu i sjedištu, - području na kojem djeluje, - zastupanju, - ciljevima, - djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi, - ostvarivanju javnosti rada udruge, - članstvu i članarini, - pravima, obvezama i stegovnoj odgovornosti članova, - unutarnjem ustroju, - tijelima udruge, njihovom sastavu, ovlastima, načinu odlučivanja, uvjetima i načinu izbora i opoziva, trajanju mandata te odgovornosti članova, - imovini i raspolaganju sa mogućom dobiti, - načinu stjecanja imovine, - prestanku te postupku s imovinom u slučaju prestanka udruge. Osnivačka skupština udruge usvaja statut koji je usklađen sa odredbama zakona, bira tijela udruge ( predsjednika, tajnika, blagajnika, upravni i nadzorni odbor ), određuje članarinu i druge pojedinosti vezane uz funkcioniranje udruge. Udrugom upravljaju njeni članovi neposredno putem najvišeg tijela - skupštine i posredno preko izabranih predstavnika u tijela udruge. Osnivači udruge ulažu zahtjev za upis u registar udruga kojem se prilaže: - zapisnik o radu i odlukama osnivačke skupštine, - statut, - popis osnivača, - imena osoba ovlaštenih za zastupanje, - dokaz o državljanstvu osnivača i osoba ovlaštenih za zastupanje. - odobrenje Ministarstva uprave i tijela jedinice lokalne uprave, ako se u nazivu udruge nalazi riječ "Hrvatska" ili ime i izvedenica jedinice lokalne uprave. Zahtjev se mora podnijeti u roku od dva mjeseca od održavanja osnivačke skupštine, a tijelo državne uprave nadležno za registraciju mora u roku od 30 dana donijeti rješenje o upisu u registar. Radi raznolikosti poljoprivredne proizvodnje javlja se velik broj udruga ( ratarske, ekološke, stočarske, voćarske, vinogradarske, konjogojske, mehanizatorske...) u kojima su našli interes mnogi poljoprivrednici. Upravo forma udruge je test sposobnosti i izazov članstvu za osnivanje zadruge kao gospodarskog subjekta. Ovdje kao primjer navodimo osnovna obilježja udruga "strojni prsten ". Ova udruga ima svrhu okupiti zainteresirane poljoprivrednike radi zajedničkog korištenja postojeće mahanizacije i opreme ( rječju: sredstava za rad ), a naročito za nabavu strojeva i opreme koji su preskupi da bi ih nabavljalo jedno gospodarstvo, a koji su velikih kapaciteta i učinaka, tako da mogu zadovoljiti potrebe svih članova udruge. Kako u narodu vrijedi izreka da je "mjera - vjera", odnosi u udruzi strojni prsten reguliraju se statutom, a naročito cijenikom usluga mehanizacije ( zajedničke i u vlasništvu ) i osobnog rada. 3. Agrotehnika u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji 3.1. Osnovna i predsjetvena obrada tla

Pojam agrotehnika ( grč. agros-njiva i tehne-vještina ) poznat je svima iako ga definiraju na razne načine. Slobodnijim interpretiranjem možemo reći da se pod tim pojmom podrazumjeva primjena tehničkih sredstava u uzgoju poljoprivrednih kultura. To je povezivanje klime, tla, kulturnog bilja, tehnike, ljudskog znanja i rada u organizirani uzgoj bilja uz poštivanje ekoloških i ekonomskih zakonitosti. U ovom širokom kompleksu u koji je utkano znanje stjecano tisućama godina, pljoprivrednicima je poznto puno pojmova, vještina i tehnologija, no u mnogima se zahvatima griješi.

1 Zakon o udrugama, "Narodne novine" Republike Hrvatske, broj: 74/14.


26

Pojam osnovne obrade tla je općepoznat: to je zahvat plugom u korjenski sloj oranice. U osnovnu obradu ubrajamo još rigolanje ( oranje na dubinu veću od 50 cm) i dubinsko rahljenje tla ( na dubinu od 50 do 100 cm ). Plug odrezuje, prekreće, rahli i mrvi mekotni sloj, tako da površinski dio sa korovima i biljnim ostacima, organskim i mineralnim gnojivima ( osnovna gnojidba ) ubacuje dolje, a donji dio mekote dolazi u površinski sloj. Tu se javlja jedan problem o kome treba voditi brigu, jer može rataru donijeti puno glavobolje. Bolest tabana pluga nastaje zbog učestalog oranja lemešnim plugom na istu dubinu. Lemešni plug u tom slučaju vrši "glačanje" i zbijanje jednog sloja koji će postupno postati nepropustan za vodu i korjenje kulturnih biljaka. Ako se to dogodi treba povećati dubinu oranja ili obaviti podrivanje. Nabrojimo i načine dopunske obrade: blanjanje, kultiviranje, tanjuranje, drljanje, valjanje, frezanje i obrada kombiniranih ratilima. Dopunska obrada ima za cilj pripremiti sjetveni sloj. U pripremi sjetvenog sloja za jare usjeve često se napravi jedana ozbiljna greška. Obično je takova parcela uzorana u jesen, a mekotni sloj je primio zimske oborine i izmrzao u gornjem sloju. Pogrešno je pripremu sjetvenog sloja ( do 5 cm dubine ) uraditi tanjuranjem, jer tanjurača zahvati u dubinu mekote do 15 cm , izbaci vlažni dio i napravi praškastu strukturu. Tako pripremljen sjetveni sloj nije dobar jer sjeme neće imati potrebnu vlagu za klijanje, a ako padne kiša, pojavit će se pokorica. Dakle, da bi sačuvali uskladištenu vlagu u mekotnom sloju, pripremu sjetvenog sloja obaviti ćemo drljačom ili "sjetvospremačom"na dubinu do 5 cm. Možda je dobro spomenuti zahvat blanjanja, koje nije uobičajeno u našim krajevima. Blanja je ratilo koje se izrađuje u gospodarstvu od različitog materijala: daske, gredice, lakši trupci i željene traverze. Paralelno vezane lančićima i prikvačene za traktor, mrvi grude ili ih utiskuje u tlo, ravnajući površinu i usitnjavajući sjetveni sloj. Uporteba blanje naročito je preporučljiva u zatvaranju zimske brazde u rano proljeće da se sačuva što više vlage. Valjanje je posebna operacija kojom se postiže zbijanje tla i uspostavljanje kapilariteta. Kapilarama se diže voda iz dubljih slojeva u sjetveni sloj, a može se povećati isparavanje, pa valjanje ne smije biti zadnja operacija jer u površinskom dijelu treba prekinuti kapilaritet. To se najlakše postiže da se na osovinu valjka sa oba kraja veže lakši lanac koji će "našešuriti" površinu. Valjanje treba obaviti poslije sjetve, pa se pored rečenih učinaka postiže kvalitetan kontakt sjemena i tla, te brže klijane i nicanje. Agrotehnička sredstva za sjetvu, njegu, berbu i skladištenje kulturnog bilja su brojna i većinom poznata poljoprivrednicima. Bavljenje njima prešlo bi opseg ove brošure. 3.2. Biljna hranjiva Za normalni rast i razvoj biljke trebaju biljna hranjiva.To su kemijski elementi koje još stručno zovu biogeni elementi. One elemente koje biljke trebaju u većim količinama zovemo makroelementi. To su ugljik,vodik i kisik kojih u prirodi ima dovoljno,a biljke ih uzimaju iz vode i zraka.Osnovnih biljnih hranjiva nema u tlu dovoljno.To su dušik, fosfor i kalij. Dodajemo ih gnojidbom. Kalcij, magnezij i sumpor su također makroelementi koji rijetko nedostaju u tlima. Mikroelementi su željezo, bakar mangan, cink, bor i molibden. Njih ima u tlu,no nekad se pojavi manjak ili budu blokirani,kao što je čest slučaj da kalcij blokira željezo.Osnovna biljna hranjiva / dušik,fosfor,kalij / dajemo u tlo gnojidbom organskim i mineralnim gnojivima. 3.2.1. Mineralna gnojiva

Tvorničkom preradom prirodnih sirovina dobivaju se veće koncentracije mineralnih hranjiva u biljkama pristupačnom obliku.Postoje pojedinačna i složena gnojiva.Dušična gnojiva se proizvode kao pojedinačna: KAN je granulirano gnojivo,amonijski nitrat. Sadrži 27% dušika.Polovica je u nitratnom obliku koji djeluje brzo,a polovica u amonijskom koji djeluje sporije. UREA ili karbamid je granulirano gnojivo koje sadrži 46% dušika u amidnom obliku.U tlu amidni oblik djelovanjem mikroorganizama prelazi u amonijski pa u nitratni oblik. UAN je tekuće gnojivo sa 30% dušika.Polovica je u amidnom,četvrtina u amonijskom i četvrtina u nitratnom obliku / otopina uree i amonijskog nitrata /.Prevozi se u cisternama i primjenjuje traktorskim prskalicama. Fosfor i kalij kao osnovna biljna hranjiva ne nalaze se na tržištu u formi pojedinačnih gnojiva, već ih nalazimo u složenim gnojivima.Složena /kompleksna/ gnojiva proizvode se sa različitim sadržajem dušika ,fosfora i kalija,pa se mogu u gnojidbi podmiriti razne potrebe bilja na hranjivima.


27

Mikroelementi se mogu na tržištu pronaći kao tekuća gnojiva koja se razrjeđuju i primjenjuju preko lista prskalicama. 3.2.2. Organska gnojiva Stajski gnoj je mješavina stelje i izmeta domaćih životinja,a sadrži sva biljna hranjiva i mnoga aktivne mikrooganizme.Stajski gnoj sadrži 20% organske tvari,0,5% dušika,0,2%fosfora i 0,6% kalija.Dozrijevanje stajskog gnoja može biti u prisutnosti zraka,a proces razgradnje zovemo truljenje i bez prisutnosti zraka, kada se proces raspadanja naziva gnjilenje.Ovisno o načinu izuzimanja mješavine stelje i izmeta,te o načinu odlaganja i dozrijevanja,razlikujemo kruti i tekući stajski gnoj i gnojnicu. Kompost je humificirana smjesa organskih otpadaka nastalih u obiteljskom gospodarstvu, prerađena radom mikroorganizama, a služi kao organsko gnojivo. Slaganje kompostne hrpe odvija se sve dok ima otpadaka,a mješa se tri puta godišnje da bi se osigurali procesi truljenja.U prosjeku kompost sadrži 70-80% organske tvari,0,3% dušika,0,2% fosfora.2,25% kalija i 2-3% kalcija. 3.3. Kulturno bilje

Od prvih početaka agrikulture do danas selekcionirane su manoge sorte (kultivari ) poljoprivrednog ( kulturnog ) bilja i razrađene tehnologije uzgoja. Ovdje ćemo spomenuti one pojedinosti koje se lako zaborave, pa neka se na ovim stranicama nađu na jednom mjestu i "pri ruci".

3.3.1. Žitarice

Pšenica Optimalni rok sjetve: druga dekada listopada ; Poželjni predusjev: djeteline, lucerna, soja, a mogu i okopavine ( npr.kukuruz ); Struktura sjetvenog sloja: orašasta; Dubina sjetve: 3-5 cm ; Količina sjemena: 250-300 kg/ha; Sklop: 600-700 biljaka /m 2 (ovisno o sorti ); Sorte: Poljoprivredni institut Osijek: Super Žitarka, Žitarka, Ana, Demetra, Srpanjka, Barbara, Kata, Golubica; Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja, Zagreb: Alena, Branka, Liberta, Marija, Rina, Sana, Tina, Vitina, Patria, Mihelca, Mladenka, Davorka; Agronomski fakultet Zagreb: Banica, Danica, Žitarka. Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 5-6 t/ha: dušik 120-160 kg/ha fosfor 80-120 kg/ha kalij 80-100 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta.

Suzbijanje korova: - jesenska primjena: Alon forte 2,0 - 2,2 kg/ha Alon super 2,0 kg/ha

http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/

https://fis.mps.hr/trazilicaszb/


28

Cougar 1,25 - 1,75 l/ha Dicuran 80 2,0-3,0 kg/ha Dicuran 500 FW 3,0-4,0 kg/ha - proljetna primjena: Dicuran 500 FW 3,0-4,0 l/ha Cougar 1,25 - 1,75 kg/ha - kombinacije: Deherban spec. 4,0 l/ha + Lentagran plus 4,0 l/ha Basagran DP-P 1,5 l/ha + Starane 250 0,4 l/ha Suzbijanje bolesti:( hrđe, pepelnica, fuzarioze, septoria, snijeti..) Tilt 250 EC 0,5 l/ha Tilt CB 187,5 FW 2,0 l/ha Posebnu brigu moramo posvetiti smrdljivoj snijeti. Proizvođači trebaju obvezno sijati sjeme koje je dorađeno kod ovlaštenih poduzeća,te koja su kvalitetno tretirana sredstvima za tretiranje sjemena ( fungicidi ) kao što su Thiram 42-S, Vitavax-200, Vitavax 200-FF i drugi, jer ova gljivica uspijeva napasti biljku pšenice u vremenu od klijanja do nicanja. U to kritično vrijeme uspješno je štite navedeni fungicidi. Ako je na određenoj parceli bio zaražen usjev, tada se na istu ne sije pšenica naredne četiri godine. O pojavi ove gospodarski vrlo opasne bolesti treba izvjestiti tijela državne inspekcije. Suzbijanje žitnog balca: Fastac 10 SC 0,1 - 0,2 l/ha Fury 10 EC 0,075- 0,2 l/ha Talstar 10 EC 0,1 - 0,15 l/ha Chromorel D 1,0 - 1,5 l/ha Suzbijanje miševa: ( rodenticidi-sredstva za deratizaciju ) Brodilon pelete 10,0-15,0 kg/ha Brodilon mamak 10 g po otvoru u tlu Faciron uljni koncentrat 30 ml / 1 kg zrnja Klorfaciron uljni koncentrat 30 ml/ 1kg zrnja Ozimi ječam Optimalni rok sjetve: prva dekada listopada; Poželjni predusjev: djeteline, lucerna, soja, okopavine; Struktura sjetvenog sloja: orašasta; Dubina sjetve: 3-5 cm; Količina sjemena: 200 kg/ha; Sklop: 450 - 500 klijavih zrna busanjem donosi 700-900 klasova / m 2 ; Sorte: - pivarske: Sladoran, Rex, Zlatko, Mihael, Gustav, Olimp; - stočne : Bartol, Podravac, Baranjac, Martin; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 5 t/ha:dušik 110 kg/ha fosfor 80 kg/ha kalij 100 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva




29

poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: - prije nicanja: Cougar 1,25-1,75 l/ha - do kraja busanja: Dicuran forte 1,5 kg/ha - proljetna primjena: Lontrel 418 C 4,0 l/ha Banvel-M 4,0 l/ha Follow 2,0 - 2,5 l/ha Basagran DP-P 1,5 l/ha + Starane 250 0,4 l/ha ( Proljetna primjena herbicida završava sa počekom vlatanja. ) Suzbijanje bolesti: ( pepelnica,smeđa pjegavost lista,pjegavost plojke,hrđe..) Tilt 250-EC 0,5 l/ha Calixin 0,75 l/ha Impact C 1,0 l/ha Duett 0,8 l/ha Suzbijanje žitnog balca: Fastac 10 SC 0,1 - 0,12 l/ha Chromorel-D 1,0 - 1,5 l/ha Talstar 10 EC 0,1 - 0,15 l/ha Fury 10 0,075- 0,2 l/ha Suzbijanje miševa: ( rodenticidi-sredstva za deratizaciju ) Brodilon pelete 10,0-15,0 kg/ha Brodilon mamak 10 g po otvoru u tlu Faciron uljni koncentrat 30 ml / 1 kg zrnja Klorfaciron uljni koncentrat 30 ml/ 1kg zrnja Jari ječam Optimalni rok sjetve: prva dekada veljače do zadnje dekade ožujka; Poželjni predusjevi: šećerna repa, soja, suncokret, djeteline, kukuruz; Struktura sjetvenog sloja: orašasta; Dubina sjetve: 3-5 cm; Količina sjemena: 200-220 kg/ha Sklop: 450-500 klijavih zrna, busanjem donosi 800-950 klasova /m 2; Sorte: - pivarske: Astor, Jaran, Darko, Marko, Igor, Dominik, Trojanac, Effekta, Erih; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 4 t/ha:

dušik 100 kg/ha fosfor 90 kg/ha kalij 80 kg/ha

Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta.

Suzbijanje korova: - za vrijeme busanja: Lontrel 418C 4,0 l/ha Basagran DP-P 2,5- 3,0 l/ha




30

Lentagran plus 3,0 l/ha - sve do klasanja : Starane 250 0,4- 0,8 l/ha Suzbijanje bolesti: (hrđe, pepelnica, pjegavosti..) Tilt 250 EC 0,5 l/ha Duett 0,8 l/ha Duett 0,8 l/ha + Calixin 0,3 l/ha Suzbijanje žitnog balca: isto kao kod ozimog ječma; . Suzbijanje miševa: ( rodenticidi-sredstva za deratizaciju ) Brodilon pelete 10,0-15,0 kg/ha Brodilon mamak 10 g po otvoru u tlu Faciron uljni koncentrat 30 ml / 1 kg zrnja Klorfaciron uljni koncentrat 30 ml/ 1kg zrnja Napomena: kod pivarskih sorata gnojidbu dušikom obaviti u osnovnoj gnojidbi da se postigne manji sadržaj bjelančevina u zrnu. Raž Optimalni rok sjetve: zadnja dekada rujna i prva dekada listopada; Poželjni predusjev: mahunarke i okopavine; Struktura sjetvenog sloja: orašasta ; Dubina sjetve:3-4 cm; Količina sjemena: 150-250 kg/ha; Sklop: 400-450 klijavih zrna busanjem donosi 800- 900 klasova/ m2; Sorte: ( introdukcija iz Makedonije ) Makedonija,Vardarska, Pelisterska; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 4-4,5 t/ha: dušik 110 kg/ha fosfor 80 kg/ha kalij 60 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: nije potrebno primjenjivati herbicide radi ranog proljetnog porasta i intenzivnog busanja; Suzbijanje bolesti: ( polijeganje, smeđa pjegavostvlati, fuzarioza vlati, sniježna plijesan ) Impact -C 1,2 l/ha Tilt 250 EC 0,5 l/ha ( za "skraćivanje"stabljike može se prije vlatanja tretirati CCC preparatom i tako izbjeći polijeganje Suzbijanje miševa: ( rodenticidi-sredstva za deratizaciju ) Brodilon pelete 10,0-15,0 kg/ha Brodilon mamak 10 g po otvoru u tlu Faciron uljni koncentrat 30 ml / 1 kg zrnja




31

Tritikale ( pšenoraž ) Optimalni rok sjetve : prva dekada listopada; Poželjni predusjev: okopavine koje ranije dozrijevaju; Struktura sjetvenog sloja: orašasta do mrvičasta; Dubina sjetve: 3-5 cm; Količina sjemena: 200-220 kg/ha; Sklop: 450 klijavih zrna donosi 800-900 klasova /m 2

Sorte: Angus, Clercal; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 4-5 T/ha: dušik 120 kg/ha fosfor 60 kg/ha kalij 90 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: Cougar 1,25- 1,75 l/ha ( inače brzo zasjenjuje i guši korove radi ranog porasta i snažnog busanja ) Suzbijanje bolesti: otporan i ne primjenjuju se fungicidi; Suzbijanje štetnika: nije izložen napadima; Suzbijanje miševa: ( rodenticidi-sredstva za deratizaciju ) Brodilon pelete 10,0-15,0 kg/ha Brodilon mamak 10 g po otvoru u tlu Faciron uljni koncentrat 30 ml / 1 kg zrnja Klorfaciron uljni koncentrat 30 ml/ 1kg zrnja Ozima zob Optimalni rok sjetve: zadnja dekada ruja; Poželjni predusjev: djeteline,okopavine; Struktura sjetvenog sloja: orašasta do mrvičasta; Količina sjemena:150-170 kg/ha; Sklop: 500 klijavih zrna donosi oko 800 klasova /m 2

Sorte: Mustang, Džoker (ova sorta se može sijati i kao jari usjev ) Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 4-4,5 t/ha: dušik 90 kg/ha fosfor 70 kg/ha kalij 50 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva






32

poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: - u busanju: Lontrel 418 C 4,0 l/ha Grodyl 20-40 g/ha ( voda :300 l/ha) Lentagran- WP 3,0 l/ha Suzbijanje žitnog balca: Fastac 10 SC 0,1-0,15 l/ha Talstar 10 EC 0,1-0,15 l/ha Bancol 50 WP 0,5- 1,0 kg/ha Suzbijanje miševa: ( rodenticidi-sredstva za deratizaciju ) Brodilon pelete 10,0-15,0 kg/ha Brodilon mamak 10 g po otvoru u tlu Faciron uljni koncentrat 30 ml / 1 kg zrnja Klorfaciron uljni koncentrat 30 ml/ 1kg zrnja Jara zob Optimalni rok sjetve: zadnja dekada veljače i cijeli ožujak; Poželjni predusjev:djeteline, okopavine; Struktura sjetvenog sloja: orašasta do mrvičasta; Dubina sjetve: 2-3 cm; Količina sjemena : 140-160 kg/ha; Sklop: 500 klijavih zrna donosi 800 klasova /m 2 ; Sorte: Explorer, Istra, Baranja, Slatinka, Šampionka; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Portebna hranjiva za prinos od 4 t/ha: nešto manje od ozime zobi; Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa

agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: - u busanju: Lontrel 418 C 4,0 l/ha Lentagran WP 3,0 l/ha Basagran DP-P 2,5-3,0 l/ha Suzbijanje žitnog balca : isto kao kod ozime zobi: Suzbijanje miševa: ( rodenticidi-sredstva za deratizaciju ) Brodilon pelete 10,0-15,0 kg/ha Brodilon mamak 10 g po otvoru u tlu Faciron uljni koncentrat 30 ml / 1 kg zrnja Klorfaciron uljni koncentrat 30 ml/ 1kg zrnja Kukuruz Optimalni rok sjetve: druga polovica travnja; Poželjni predusjev:djeteline, mahunarke, strne žitarice, a podnosi i monokulturu; Struktura sjetvenog sloja: orašasta; Dubina sjetve: 4-5 cm; Sklop: Za svaki hibrid postoji optimalna gustoća, a prema vegetacijskim skupinama selekcioneri preporučuju:




33

- FAO skupina 100 70-90 000 biljaka/ha - FAO skupina 200-300 65-80 000 biljaka/ha - FAO skupina 400-500 50-70 000 biljaka/ha - FAO skupina 600-700 40-55 000 biljaka/ha Sorte: Kukuruz kao biljna vrtsta ima puno raličitih formi ( tvrdunac, polutvrdunac, zuban, kokičar, šećerac i razni ekotipovi ), na osnovi čijih osobina selekcijom i oplemenjivanjem stvoreno veliko bogatstvo hibrida.Evo nekih: BC Institut Zagreb: BC ( FAO grupa 100 ) 175; 183; 191; BC ( FAO grupa 200 ) 222; 272 ; 278; 2811; BC ( FAO grupa 300 ) 318; Podravec 36; Međimurec 38; Fant 36; 388 BC ( FAO grupa 400 ) 408B; 408E ; 462, Jumbo 48; 4821; 484; 488; 492; 48W( bijeli ) BC ( FAO grupa 500 ) 566; 588B ; Dorado 588; 592; 5982; 608; 503 p.c. /kokičar/ Poljoprivredni institut Osijek: OSsk ( FAO grupa 100 ) Alpos; 2-191; OSsk ( FAO grupa 200 ) 247; OSsk ( FAO grupa 300 ) 373, 332; OSsk ( FAO grupa 400 ) 382; 444; OSsk ( FAO grupa 500 ) 554, 552; OSsk ( FAO grupa 600 ) 602; 644; Pioneer sjeme, Zagreb: Helga, Felicija, Monessa, Clarica, Stira, Marista, Eva, Evelina, Nastia, Stefania, Monalisa, Colomba, Pura, Florencia, Davida, Natavia, Georgina, Volga, Cecilia,.. Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 10 t/ha: dušik 240-300 kg/ha fosfor 80-120 kg/ha kalij 180-250 kg/ha Čitatelji dobro znaju da se gnojidba mineralnim gnojivima obavlja tako da se: 1/3 dušičnih i 2/3 fosfornih i kalijevih gnojiva- zaorava, 1/3 dušičnih i 1/3 fosfornih i kalijevih gnojiva- daje predsjetveno ili startno, 1/3 dušičnih gnojiva daje se u prihrani. Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: - prije sjetve (unošenje u tlo ili inkorporacija tanjuračom ili sjetvospremačem ): Eradicane extra 6E 4-5 l/ha - poslije sjetve,a prije nicanja: protiv jednogod. širokolisnih korova:




34

Gesaprim 50 WP 2-3 kg/ha Radazin WP 50 2-3 kg/ha Atrazin T 50 2-3 l/ha protiv trava Dual 960 1-2 l/ha Bravo 2-5 l/ha Trophy 2-3 l/ha Bravo Radazin T 5-8 l/ha - nakon nicanja kukuruza: Protiv višegodišnjih korova: Deherban A 1,5-2,5 l/ha Banvel 480 S 0,5-0,7 l/ha Pardner 1 -1,5 l/ha Protiv divljeg sirka i pirike: Motivell 1 - 1,5 l/ha Tarot 25 WG 30-60 g/ha Tell 75 WG 40 g/ha Borba sa korovima u kukuruzu našim poljoprivrednicima svake godine donosi novo iskustvo, no uvijek važi upozorenje da su herbicidi otrovni , te da treba poštivati propisanu dozu i mjere osobne zaštite prilikom primjene. Vrijeme tretiranja mora biti kad nema vjetra, kad je oblačno i kada se uskoro očekuje kiša. Suzbijanje štetnika ( žičnjaci,kukuruzna sovica, moljac, zlatica, pipa.): - insekticidi za preventivno djelovanje koji se unose u tlo: Volaton G-5 Dursban G 7,5 (Dozirati prema proizvođačkoj uputi o suzbijanju žičnjaka! ) - insekticidi za suzbijanje kukuruznog moljca : Biobit-XL 3 l/ha Talstar 10 EC 0,2-0,3 l/ha - insekticidi za suzbijanje kukuruzne zlatice su oni kojima se suzbijaju - zemljišni štetnici :Volaton G-5, Dursban G 7,5 Ipak su najefikasnije preventivne mjere: plodored, blagovremeno uklanjanje starih stabljika, odabir otpornih hibrida. Bolesti kukuruza nemaju veći ekonomski značaj i ne suzbijamo ih kemijskim sredstvima. - suzbijanje miševa :miševi ne nanose velike štete u vrijeme vegetacije,no u zriobi napad može biti jak i ekonomski štetan.Štete od miševa mogu biti velike u kukuruznim koševima,gdje napada i sivi štakor.Treba provoditi preventivne mjere deratizacije.Na njivi ne treba primjenjivati rodenticide, jer ubrzo slijedi berba. Novi štetnik kukuruza je kukuruzna zlatica ( Diabrotica virgifera virgifera ). Prvi primjerci su uočeni početkom devedesetih godina u Srijemu. Ovaj insekt je prenesen iz Amerike gdje je glavni štetnik kukuruza. Do danas se raširio u radiusu od 400 km, uglavnom po Panonskoj nizini. Od otkrića do danas, pod stalnom je paskom stručnjaka. Budući nema biološkog neprijatelja vjerojatno će se brzo namnožiti do štetnih razmjera. To je vidljivo na nekim usjevima kukuruza u Srijemu i Baranji. Efikasno se suzbija poštivanjem plodoreda ili jasnije: ne ponavljati sjetvu kukuruza na istoj parceli. Evo zašto: ženka kukuruzne zlatice u jesen odlaže cca 200 jaja u tlo na dubinu od 10 cm na kukuruzištu gdje se zatekla. Jajašca pezimljuju i u proljeće se iz njih legu ličinke kojima je jedina hrana korijen kukuruzne biljke. Dakle, ako se na proljeće na toj parceli ponovo nađe kukuruz. ličinke će preživjeti i nastaviti biološki ciklus, a ako posijemo drugu kulturu one će uginuti. Ozbiljnost i disciplina proizvođača mogu uspješno usporavati i suzbijati ovog opasnog štetnika. U protivnom slijede kemijske metode suzbijanja koje su ekološki i eknomski štetnije od navedene. Heljda Optimalni rok sjetve: druga dekada svibnja; Poželjni predusjev: okopavine, strne kulture; Struktura sjetvenog sloja: orašasta do mrvičasta; Dubina sjetve: 3-5 cm; Količina sjemena: 80-100 kg/ha ( uskoredna sijačica ) 40-60 kg/ha ( širokoredna sijačica )


35

Sorte: Čakovečka, Našička, Jarovska, Bagatir, Kalinska; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 0,8 t/ha: dušik 80-100 kg/ha fosfor 90-100 kg/ha kalij 70-90 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: Ova kultura dobro zasjenjuje tlo i guši korove, a kod širokoredne sjetve preporuča se kultiviranje. Suzbijane bolesti i štetnika: Heljdu napadaju gusjenice moljca, stjenice (Adelphocoris lineolatus ) i lisne uši(/Aphidula nasturtii ) kao prenosnik viroza. Ako se pojave treba intervenirati insekticidima. Radi neujednačene zriobe, treba provesti desikaciju. 3.3.2. Industrijsko bilje Soja Optimalni rok sjetve: druga polovica travnja; Poželjni predusjev: strne žitarice; Srtuktura sjetvenog sloja: orašasta do mrvičasta; Dubina sjetve: 3-5 cm; Količina sjemena :80- 100 kg/ha ( inokulirati BiofixiN-S , 350 g/100 kg sjemena ) Sorte: Ana, Aura, Drina, Iva, Marija, Nada, Ratarka, Slavonka... Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 2,5-3 t/ha: dušik 50-180 kg/ha fosfor 130 kg/ha kalij 120 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: -prije sjetve unošenjem (inkorporacija u tlo tanjuranjem ili sjetvospremačem ): Treflan 1,2-2,4 l/ha; - poslije sjetve, a prije nicanja: Sencor WG 70 0,5-0,75 kg/ ha + Dual 960 1-2 l/ha - u vegetaciji: Basagran 600 1-3 l/ha Galaxy 1,5- 2 l/ha Agil 100 EC 0,8-1 l/ha






36

Focus ultra 1 -1,5 l/ha Suzbijanje bolesti: Plamenjača. Galben M 1,5-2 kg/ha Ridomil MZ 2,3-3,5 kg/ha Phomopsis spp., Sclerotinia spp.: (u nalijevanu zrna ) Ronilan FL 1 l/ha Suzbijanje štetnika: Crveni pauk Nissorun 10 EC 0,3-0,5 l/ha Omite 30 WP 2-4 kg/ha Krumpir Optimalni rok sadnje: travanj; Poželjni predusjev:žitarice, leguminoze; Srtuktura sloja za sadnju: orašasta; Dubina sadnje: 5-10 cm ( od vrha humka ) Količina sjemena: 1 500 kg/ha za sjeme promjera do 3,5 cm 1 900 kg/ha, za sjeme promjera 3,5-4,5 cm 2 700 kg/ha za sjeme promjera 4,5-5,5 cm (/za međuredni razmak od 0,7 m

Foto: Branko Brkić Slika 3. Krumpir u cvatu Sorte: rane ( dužina vegetacije 70-90 dana ): Cleopatra, Latona, Ukama,... srednje rane: (dužina vegetacije 100-120 dana ): Bintje, Dobra, Nada,... srednje kasne i kasne ( dužina vegetacije 120-140 dana):Desiree Monalisa, Asterix,..., Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 20-25 t/ha : dušik 160 kg/ha fosfor 130 kg/ha kalij 180 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva




37

poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: - prije sadnje sa inkorporacijom: Surpas 6,7 E 4-7 l/ha - poslije sadnje, a prije nicanja: Prohelan T 1-3 l/ha Gesagard 50WP 1,5-3 l/ha SencorWP 70 0,75-1,5 l/ha Racer 25 EC 2-2,5 l/ha - poslije nicanja, a do 15 cm visine: Basagran 2-3 l/ha Fusilade super 1-4 l/ha Focus ultra 1-4 l/ha Suzbijanje bolesti: ( plamenjača i crna pjegavost ) Cuprablau Z 3-5 kg/ha Dithane M-45 1,5-3 kg/ha Ridomil MZ 72 2,5-3,5 kg/ha Suzbijanje krumpirove zlatice: Chromorel P-2 15-20 kg/ha Ekalux P 15-20 kg/ha Fastac 10SC 0,1-0,12 l/ha Decis1,25 EC 0,4-0,6 l/ha Šećerna repa Optimalni rok sjetve: 10.ožujka do 10.travnja Poželjni predusjev: strne žitarice, leguminoze; Srtuktura sjetvenog sloja:mrvičasta do 5 cm dubine,a posteljica na koju se polaže sjeme treba biti tvrđa zbog kapilariteta; Dubina sjetve: 2-3 cm; Sklop: 75-85 000 biljaka /ha (sjetva pneumatskom sijačicom na međuredni razmak od 50 cm ) Sorte: Nada EN , Sana NZ, Jela EN, Ana Z, Stella Z, Marika Z , Antonia ZZ,... ( Z- šećerna sorta, N- normalne sorte, E- prinosne sorte ) Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potreba hranjiva za prinos od 45-60 t/ha: dušik 120-140 kg/ha fosfor 100-130 kg/ha kalij 180-200 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koje ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: - poslije sjetve, a prije nicanja: Dual 960 1-1,5 l/ha + Pyramin Turbo 3,5-5 l/ha i poslije nicanja: Pyramin Turbo 3,5-5 l /ha + Betanal progres AM 5 l/ha




38

Suzbijanje bolesti: (pjegavost lista,...) Brestanid 0,6-0,7 l/ha + Betanal progres AM 5 l/ha Suzbijanje štetnika:( repina pipa, buhač, lisne uši ) Zemljišni štetnici: Geocid F 4-6 l/ha ( polaže se u redove ) Repina pipa: Lebaycid 50 EC 1-2 l/ha Buhač: Radotion E-50 1,5-2,5 l/ha Lisne uši: Ekatin 25 1-1,5 l/ha Pirimor WP 50 0,4-0,6 kg/ha Suncokret Optimalni rok sjetve: 10-20. travnja; Poželjni predusjev: strne žitarice i šećerna repa; Struktura sjetvenog sloja: mrvičasta; Dubina sjetve: 4-6 cm; Količina sjemena: 4-6 kg/ha; Sklop: 50-60 000 biljaka/ha; Sorte: Fakir, Olio, Orion ( Poljoprivredni institut Osijek ) Util,Lucil,Natil (Pioneer sjeme,Zagreb) Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja.

Foto: Branko Brkić Slika 4. Suncokret u cvatu Potrebna hranjiva za prinos od 2,5-3,5 t/ha: dušik 90-120 kg/ha fosfor 120-140 kg/ha kalij 160-180 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: nakon sjetve, a prije nicanja: Dual 960 1-2 l/ha




39

+ Racer 25-EC 2-2,5 l/ha Proponit 840 EC 1,8-2,2 l/ha + Racer 25 EC 2-2,2 l/ha u vegetaciji: Focus ultra 1-1,5 l/ha Agil 100 EC 0,8-1 l/ha Suzbijanje bolesti:( sklerotinija, fomopsis, botritis ) u formiranju cvjetnih pupova: Bavistin FL 1 kg/ha + Antrackol BT-71,25 3-4 kg/ha pred otvaranje cvjetova: Konker 1-1,5 l/ha Suzbijanje štetnika: ( lisne uši i stjenice ) Ekatin 25 1-1,5 l/ha Pirimor WP 50 0,4-0,6 kg/ha Uljana repica Optimalni rok sjetve: 25.kolovoza do 5.rujna; Poželjni predusjev: strne žitarice; Struktura sjetvenog sloja: mrvičasta; Dubina sjetve: 1,5-2,5 cm; Količina sjemena: 5-6 kg/ha; Sklop: sjetvom ove količine sjemena na međuredni razmak 25 cm i unutar reda 10-15 cm, postiže se sklop od 260 tisuća biljaka /ha; Sorte: Eurol, Silvia, Erika, Samurai; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potreba hranjiva za prinos od 2,5-3,5 t/ha: dušik 120-160 kg/ha fosfor 130-170 kg/ha kalij 130-160 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: kada ima dva para listova: Agil 100 EC 0,8-1 l/ha Focus ultra 1-1,5 l/ha Suzbijanje bolesti ( Sclerotinia spp... ) Ronilan 1 l/ha ( primjena u punoj cvatnji ) Suzbijanje štetnika: repičin buhač i osa listarica: Dursban E 48 1-2 l/ha Decis 1,25 EC 0,4-0,6 l/ha Lebaycid 50 EC 1-2 l/ha repičin sjajnik: ( prskati pred cvatnju ) Dursban E 48 1-2 l/ha Sherpa 20 EC 0,2-0,3 l/ha




40

Decis 1,25 EC 0,4-0,6 l/h mala i velika repičina pipa: ( primjeniti sredstva koja se koriste za su zbijanje repičina sjajnika!) Duhan Optimalni rok sjetve: između 5. i 10. ožujka sije se u lijehe; Optimalni rok sadnje: prva dekada svibnja, no može i do kraja svibnja; Struktura sjetvenog sloja: mrvičasta ( za sadnju ); Količina sjemena: 0,1-0,15 g/m 2 lijehe, daje 450-500 sadnica; Sklop: 22-23 000 biljaka/ha; Sorte: u tipu "Virginia":D-10,D-16, VaD u tipu "Berley": Čulinec, BHT-1; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 2-3 t/ha: -za svijetli tip ("Virginia"): dušik 40-50 kg/ha fosfor 60-100 kg/ha kalij 120-150 kg/ha - za svjetliji tip ("Berley"): dušik 100-150 kg/ha fosfor 80-160 kg/ha kalij 130-240 kg/ha Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: (jednogodišnji travni i širokolisni ) Galex 500 EC 4-6 l/ha Devrinol WP-50 3-5 kg/ha Surpas 6,7 E 5-7 kg/ha Fusilade super 1-5 kg/ha Suzbijanje bolesti: ( plamenjača i druge ) u rasadi: Dithane M-45 1,5-3 kg/ha Captan 50 3-4 kg/ha na polju: Ridomil MZ 72 2,5-3,5 kg/ha Galben M 2-2,5 kg/ha Suzbijanje štetnika: (sovice i žičnjaci ) -zemljišni insekticidi koje treba aplicirati u sadnji i to u redove: Gamacid T-50 0,8-1,2 l/ha 3.3.3.Glavne povrtnice Mrkva Optimalni rok sjetve: ožujak i početak travnja;

Poželjni predusjev: krmne mahunarke, krumpir, žitarice, paprika, kupus, ; Tlo: duboko, plodno, bogato organskim tvarima; Struktura sjetvenog sloja: mrvičasta; Dubina sjetve: 1,5 - 2 cm; Količina sjemena: rane sorte mil.sjemenkipo ha; kasne sorte 1-1,2 mil. sjemenki po ha; (koristi se kalibrirano sjeme, obloženo zaštitnim sredstvima, te se količina izražava brojem sjemenki po




41

jedinici površine, a ne težinom) Sklop: sjetva navedenog broja sjemenki sije se u redove razmaka 30-40 cm ili u trake razmaknute 7 cm i razmakom između traka 75 cm, a razmak sjemenki u redu je 5-7 cm i mora biti ujednačen radi ujednačenog formiranja korjena; Sorte: rane (tipa Pariške mrkve): Parmex, Roulette, rane ( tipa Amsterdamske mrkve): Amrola, Altona F1, Caramba, Finette, srednje rana ( tipa Amsterdamske mrkve ): Armstrong. srednje kasna (tipa Flakkee): Scarla, kasna ( tipa Flakkee ): Karotan. vrlo rani hibridi (tipa Nantes ): Gregori F1, Parano F1, rani hibridi ( tipa Nantes): Almaro F1, Cornet F1, srednje kasni hibridi ( tipa Nantes ):Alonda F1, Content F1, Flacino F1, kasni hibrid ( tipa Flakkee ): Fedora F1

Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebnna hranjiva za prinos od 50 t: dušik 110-130 kg/ha fosfor 130-150 kg/ha kalij 210-230 kg/ha ( 45% dušika, 75% fosfora i 80% kalija daje se u osnovnoj obradi, 15% dušika, 25% fosfora i 20% kalija daje se predsjetveno, a 40% dušika u prihrani ) Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: nakon sjetve Afalon 1,5 kg/ha faza 3 prava lista Afalon 1,5 kg/ha faza 3-4 lista Linuron tekući 1,5 l /ha poslije međuredne obrade Fusilade super 2-4 l/ha za aktivnog porasta korova Grasidim 1,5 l/ha Suzbijanje bolesti: (Alternaria,pepelnica ) Rovral 1,5 kg/ha Brestan 500 0,6 kg/ha Suzbijanje štetnika: ( mrkvina muha ) u sjetvi zemljišni insekticidi: Dursban G-7,5 15 kg/ha Volaton G-10 15 kg/ha sredina svibnja i srpnja: Rogor 40 konc. 0,1% ( zalijevanje 0,5 l preparata na dužni metar reda ) Peršin Optimalni rok sjetve: ožujak i početak travnja; Poželjni predusjev: krumpir, kupus, Tlo: duboko, plodno, bogato organskim tvarima; Struktura sjetvenog sloja: mrvičasta;




42

Dubina sjetve: 2 cm ; Količina sjemena: 4 kg/ha sorte tipa korjenaša, 6 kg/ha sorte tipa listaša; Sklop: sjetva navedene količine sjemena obavlja se u redove razmaka 40 cm,a može i u trake razmaka 7 cm i razmaka između traka od 75 cm; Sorte: za uzgoj zbog korijena: Delta, Fakir, Omega; za uzgoj zbog lista: Darki, Falco, Plain; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 20 t korijena i oko 3 t lišća ( tip korjenaša ) i 25-30 t svješeg lista ( tip listaša ): dušik: 90-110 kg /ha fosfor: 100-120 kg/ha kalij: 150-170 kg/ha ( 30% dušika,60%fosfora i 60% kalija daje se u osnovnoj obradi, 20% dušika, 40% fosfora i 40% kalija daje se predsjetveno, a 50% dušika daje se u prihrani ) Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: u predsjetvenoj obradi ( inkorporacijom: prskati pa unijeti u tlo tanjuračom ) Treflan EC 2 l/ha od sjetve do nicanja:Racer 25 2 l/ha u fazi prvog pravog lista: Tenoran 50 6 kg/ha u fazi 5 listova: Afalon 1,5-2 kg/ha Suzbijanje bolesti: siva pjegavost : Brestan 60 0,5 kg/ha Brestanid 0,6 l/ ha pepelnica : Bayleton spec. konc. 0,05 % Suzbijanje štetnika: ličinke mrkvine muhe na korjenu: ( preventivno ) Dursban G-7,5 15 kg/ha Volaton G-10 15 kg/ha ličinke minirajuće muhe na listu: Zolone liquide konc. 0,25% Talstar 10 EC konc. 0,02% Cikla Optimalni rok sjetve: 1. rok travanj ( za ljetnu potrošnju ) 2. rok sredina lipnja ( za jesensku potrošnju ) Poželjni predusjev: krumpir, paprika, kupus, a može ječam i pšenica za postrni usjev; Tlo: plodno, duboko, bogato organskim tvarima; Struktura sjetvenog sloja: orašasta do graškasta; Dubina sjetve: 2-3 cm; Količina sjemena: 3-4 kg/ha jednokličnog sjemenna, 6-8 kg/ha višekličnog sjemena; Sklop: međuredni razmak 50 cm, a unutar reda oko 5 cm ; ( sklop oko 400 tisuća biljaka po hektaru ) Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta.





43

Sorte: rane: Monorondo, Rubia, Sangria, Norton; srednje rane: Bikor, Rubidus; kasne: Cylindra, Forno; za postrnu sjetvu: Libero; hibridi: Warrior, Pablo F1; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 30-40 t /ha: dušik 90-110 kg/ha fosfor 100-120 kg/ha kalij 150-170 kg/ha ( 50% dušika, sveukupna količina fosfora i kalija daje se u predsjetvenoj pripremi, a 50% dušika daje se u prihrani prilikom kultiviranja ) Suzbijanje korova: nakon sjetve, a prije nicanja: Dual 500 3 l/ha + Pyramin 3 kg/ha u fazi dva lista cikle: Betanal progres AM 11 2,5 l/ha + Goltix 2,5 kg/ha Suzbijanje bolesti:( smeđa pjegavost ) Impact 25 SC 0,25 l/ha + Brestan 0,3 kg/ha Suzbijanje štetnika:( buhači - preventivno) Volaton G-10 15 kg/ha Dursban G-7,5 15 kg/ha lisne uši u fazi 3 lista i poslije: Zolone liquide 1,5 l/ha Rogor 40 0,5- 1 l/ha Decis 1,25 EC 0,4 l/ha Rajčica

Optimalni rok sjetve: druga polovica ožujka (za presadnice ), kraj travnja (izravna sjetva ) Poželjni predusjev: žitarice, uljarice, šećerna repa; Tlo: laganje, bogato humusom; Struktura sjetvenog sloja: mrvičasta do praškasta ( za izravnu sjetvu), graškasta do mrvičasta (na njivi gdje će se presaditi), Dubina sjetve: 2-3 cm (kod izravne sjetve), 1-1,5 cm (kod sjetve u klijalište ) Količina sjemena: 1-1,5 g / m 2 (u klijalištima ), 0,8 kg/ha rane sorte (izravna sjetva ), 0,5-0,6 kg/ha srednje rane sorte ( izravna sjetva )

Sklop: 200-250 presadnica / m 2 u klijalištu, 60-70 000 biljaka/ha vrlo rane sorte, 35-45 000 biljaka/ha srednje rane sorte; Sorte i hibridi: za svježu potrošnju: Gico F 1 - rani hibrid, Camil F 1 -srednje rani hibrid, Monte Karlo -kasni hibrid, Arizona- kasna sorta,



44

vrtne sorte: Zagrebačka rana, Saint Piere, Rutgers, za industrijsku preradu: Chef- vrlo rana sorta, Red Hunter- rana sorta, Cal J- srednje rana sorta, Rio Fuego-srednje rana sorta, Early Peel F 1-rani hibrid, Ranger F1 - srednje rani hibrid; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Portebna hranjiva za prinos od 30-40 t /ha: dušik 110-130 kg/ha fosfor 140-160 kg/ha kalij 210-230 kg/ha ( 60% dušika,70% fosfora i 70%kalija daje se predsjetveno,20%dušika, 30% fosfora i 30% kalija daje se startno,a 20% dušika daje se u prihrani ) stajski gnoj 40 t/ha zaorati jesenskom brazdom; Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa

agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: unošenjem u tlo u predsjetvenoj pripremi: Treflan EC 1,5 l/ha, Devrinol 50 WP 3 kg/ha , ako je neuspješno predsjetveno tretiranje: Sencor 0,7 kg/ha; Suzbijanje bolesti: raskuživanje klijališta: Captan WP-50 ( 0,3%-tna otopina ) 3 l/m2 ; polijeganje presadnica: zalijevati sredstvom kojim se raskuživalo klijalište; žućenje i sušenje donjih listova presadnica tretirati sa: Antracol konc. 0,2% Ridomil Z konc. 0,25% plamenjača (redovita bolest, pa usjev treba tretirati svakih 7-10 dana ): Antracol konc. 0,2%, Ridomil Z 3 kg/ha fiziološki poremećaji u usvajanju kalcija izazivaju trulež plodova: lisna gnojiva sa kalcijem; Suzbijanje štetnika: ličinke krumpirove zlatice:Fastac 10%EC 0,1 l/ha Decis EC 25 0,6 l/ha Paprika Optimalni rok sjetve: druga polovica ožujka (u klijalište)

prva dekada svibnja ( uzgoj u polju ) Poželjni predusjev:strne žitarice, krmne kulture, grašak; Tlo: lagano, bogato organskim tvarima; Struktura sjetvenog sloja: mrvičasta do praškasta (za izravnu sjetvu ), graškasta do mrvičasta (na njivi gdje će se presaditi); Dubina sjetve: 1-1,5 cm ( u klijalištu ) 1,5-2 cm ( izravna sjetva Količina sjemena: 3 g /m 2 klijališta ( 0,5 kg za




45

proizvodnju presadnica za 1 ha ) 3 kg/ha (izravna sjetva) Sklop: navedena količina sjemena ( 500 sjemenki ) daje 400 presadnica u klijalištu; presađuju se u polje na razmak redova 60 cm,a unutar reda 20-30 cm,a to je sklop od 55-80 000 biljaka/ha; izravnom sjetvom 80 000 biljaka/ ha; Sorte i hibridi: vrtne sorte : Šorokšari, Botinečka žuta, Rotund žuti i zeleni,.. vrtne sorte u tipu feferona: Žuti ljuti, Žuti slatki, Zeleni slatki,.. rane sorte i hibridi: Blondy F-1, Zerto F-1, Sirono F1, Astrion F1,.. srednje rane sorte i hibridi: Zico F1, Lady Bell F1,.. sorte i hibridi u tipu feferona:Lombardo (slatki),Cigareta (slatki), Viza (blago ljuta), PP69 F1 ( ljuti),.. za sušenje i mljevenje: Horgoška slatka;

Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 30-40 t/ha i 20-25 t/ha tip feferona: dušik 100-120 kg/ha fosfor 90-110 kg/ha kalij 150-170 kg/ha ( 80% dušika,ukupna količina fosfora i kalija daje se dva tjedna prije presađivanja zatanjuravanjem kad i herbicid,a 20 % dušika daje se u prihrani prilikom kultivacije ) Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: ( dva prskanja sa dva herbicida ) Treflan EC 2 l/ha (zatanjurati 2 tjedna prije presadnje), Devrinol 50 WP 3 kg/ha ( poprskati prije prohoda sjetvospremačem ); Gramoxone 3-4 l/ha ( prskati kad je niklo 1% biljaka u izravnoj sjetvi,a kad nije uspjelo predsjetveno tretiranje ) Suzbijanje bolesti: raskuživanje klijališta: Captan WP- 50 ( 0,3%-tna otopina ) 3 l/ m2 , zalijevanje presadnica: Dithane M-45 ( 0,2%-tna otopina ) 2-3 l/ m2

plamenjača na presadnicama: prskati kod prvih simptoma sa Dithane M-45 ili Cineb S-65 konc.0,2%, ponoviti prskanje za tjedan dana sistemičnim fungicidima: Ridomil Z-72 ( i drugi ) konc. 0,25% suha, crna, pjegava ulegnuća na vršnim djelovima plodova, fiziološka su posljedica u usvajanju kalcija koja se otklanja lisnom prihranom sa gnojivom koje sadrži kalcij; dobra zaštita u klijalištu daje zdrave presadnice i smanjuje mogućnost obolijevanja usjeva na polju; Suzbijanje štetnika:( gusjenice kukuruznog moljca buše plod ) prevantivne mjere: blagovremeno zaoravanje kukuruzišta i uzgoj na njivi koja nije blizu kukuruzišta Krastavci Optimalni rok sjetve: druga polovica svibnja ( uzgoj na golom tlu ), početak druge dekade svibnja ( uzgoj na crnoj foliji )




46

Poželjni predusjev: strne žitarice, krmne mahunarke, paprika; ( rajčicu i krumpir treba izbjegavati radi sličnih bolesti i kulture tretirane atrazinom ) Tlo: duboko, plodno, toplo, nezakorovljeno; Struktura sjetvenog sloja: graškasto do mrvičasta; Dubina sjetve: 2 cm; Količina sjemena: 1,5-1,8 kg/ha; Sklop: 40-60 000 biljaka /ha U uzgoju na golo tlo: međuredni razmak 1 m, a unutar reda 10 cm ili 30 cm između kućica ( po 3 sjemenke u kućicu ) U uzgoju na crnoj foliji: međuredni razmak 1,5 m, a unutar reda 30cm između kućica ( po 3 sjemenke u kućicu ) ; Sorte: vrtne sorte: Sunčani potok, Eva, Delikates, Senzacija, Pariški kornišon, hibridi za salatu: Raider F1 (vrlo rani ), Gemini 7 F1 (rani ), Astrea F1 (rani ) hibridi za kiseljenje: Accordia F1 (vrlo rani ), Marinda F1 ( rani ), Passavia F1 ( srednje rani ), Minerva F1 (srednje rani ),.. partenokarpni hibridi ( isključivo ženski cvijetovi ): Talgo F1, Profi F1, Arena F1 ; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 40-50 t /ha salatni hibridi, 30-35 t/ha za preradu: dušik 130-150 kg/ha fosfor 110-120 kg/ha kalij 150-170 kg/ha ( cjelokupna količina navedenih hranjiva unosi se u tlo u predsjetvenoj pripremi tla,a 40-60 t/ha stajskog gnoja zaorava se na dubinu od 30 cm u kolovozu ili rujnu prethodne godine ) Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: u uzgoju pod crnom folijom korove suzbija sama folija, ( postoji crna polietilenska i netkana sintetska, propusana folija tipa Agryl ) u uzgoju na golom tlu, predsjetveno inkorporirati tanjuračom Treflan EC 2 l/ha; Suzbijanje bolesti: plamenjača : Dithane M-45 konc. 0,2% ( preventivno u fazi prvih listova ) Previcur N /sistemik/ konc: 0,15% ( preventivno u fazi 3 lista ) Ridomil MZ 72 2,5 kg/ha ( u fazi razvoja vriježa ); pepenica i bijela trulež: Anvil 5 SC konc. 0,03-0,05% Ronilan FL konc. 0,15% Suzbijanje štetnika: nema karakterističnog ekonomski značajnog štetnika. Kupus Optimalni rok sjetve: prva dekada ožujka, ( 6 tjedana prije presađivanja za rani uzgoj ) druga polovica svibnja i prva polovica lipnja ; ( 6 tjedana prije presađivanja za kasni uzgoj ) Poželjni predusjev: lucerna, djeteline, žitarice, grašak, rajčica; Tlo: duboko, plodno, bogato organskim tvarima; Struktura sjetvenog sloja: mrvičasta do praškasta ( za presadnice ) Dubina sjetve:1,5-2 cm; Količina sjemena: 2-3 g / m2 klijališta; Sklop: u klijalištu 250 biljaka /m 2 ( međuredni razmak 10 cm,oko 2,5 cm u redu );




47

u polju 25-35000 biljaka/ha ( međuredni razmak 50 cm, 30-40 cm u redu ); Sorte i hibridi: vrtne sorte:Ditmar, Kopenhaški, Varaždinski, Erfurtski i Futoški kupus; hibridi zelenih glavica ( "bijeli kupus" ): Atleta F 1 i Tucan F1 (vrlo rani ), Quisto F1 i Minicole F1 (rani ), Histona F1 (srednje rani ), Oskar F1i Bravo F1 ( srednja kasni ),Hidena F1, Hinova F1 i Falcon F1 ( kasni ) hibridi crvenih glavica: Redar F1 i Autoro F1 ( srednje rani ) Kwantoro F1( kasni ); Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 40 t/ha ranih, 60 t/ha srednje ranih i 80 t/ha kasnih sorata: dušik 190-210 kg/ha fosfor 120-140 kg/ha kalij 190-210 kg/ha ( 40% dušika,cjelokupnu količinu fosfora i kalija daje se predsjetveno,a preostali dušik, 25% u prvoj i 35% u drugoj prihrani ; 20-30 t/ha stajskog gnoja zaorava se u osnovnoj obradi,a ako ga nema, mineralnu gnojidbu treba povećati za oko 20% ) Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: prskanje prije presađivanja sa inkorporacijom: Treflan EC 1,5-3 l/ha Devrinol 50 WP 2-4 kg/ha prskanje desetak dana poslije presađivanja: Masoranil 50 3-4 kg/h Suzbijanje bolesti: bolest polijeganja presadnica: Captan 0,2%-tna otopina 3-4 l/m 2 (zalijevanje ) ( kod ponavljanja simptoma ponoviti zalijevanje ) plamenjača na presadnicama: Dithane M-45 konc. 0,2%, a poslije tjedan dana Ridomil Z-72 konc. 0,25%. fuzarijsko venuće nakon presađivanja se ne suzbija fungicidima jer se prenosi tlom, te se usjev ne smije ponoviti idućih 5-6 godina; pred zriobu Alternaria: Antracol konc.0,2% i slični fungicidi; Suzbijanje štetnika: mlade presadnice napadaju buhači: Zolone liquide 0,1-0,2% ličinke kupusne muhe na presadnicama i u polju: Rogor 40 1 l/ha kupusne lisne uši: Decis EC 2,5 0,2-0,5 l/ha gusjenice kupusnog moljca,kupusnih lisnih sovica i kupusnog bjelca: Decis EC 2,5 0,2-0,5 l/ha Lebaycid 50 EC 1-2 l/ha Karate 2,5 EC 0,2-0,5 l/ha Kelj




48

Prohtjevi ove kulture za tlom, hranjivima, zaštitom i ostalim agrotehničkim zahvatima, jednaki su prohtjevima kupusa: - vrtne sorte: Željezna glava,Kapucinski kelj, Vertus; - hibridi za tržište: Promasa F1 Y R (vrlo rani), Vanessa F1, Saria F1 i Julius F1 (rani ) Santana F1, Gloster F1, Alaska F1 (kasni i kasni za zimu ) Prinosi ranih hibrida se kreću oko 20 t/ha,srednje ranih do 40 t/ha i kasnih oko 60 t/ha. Luk (crveni ) Optimalni rok sjetve: druga dekada ožujka ( uzgoj iz sjemena ) početak ožujka ( uzgoj iz lučica ) Poželjni predusjev:žitarice,kupus,rajčica; Tlo: lakše, bogato organskim tvarima; Struktura sjetvenog sloja: graškasta do mrvičasta; Dubina sjetve i sadnje: 1,5-2 cm; Količina sjemena: 6-7 kg/ha; Količina lučice: 600-800 kg/ha; Sklop: sjemenke se siju u dvoredne trake razmaka 8 cm,trake su razmaka 50 cm,a unutar reda treba postići razmak 2,5-3,3 cm ili 30-35 biljaka na dužni metar: lučica se sadi u trake sa pet redova po 25 cm razmaka i 50 cm razmaka traka i razmakom u redu 10 cm. Sorte za vrtni uzgoj: Majski srebrenac, Holandski žuti, Hibridi za tržište: Jetset F1 (vrlo rani), Mercato F1, Hylight F1 (rani),Guardijan F1 ( srednje rani ), Recorto F1, Sentinel F1 (srednje kasni ); Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 40 t/ha ( iz lučice je oko 20 t/ha ): dušik 90-110 kg/ha fosfor 150-170 kg/ha kalij 230-250 kg/ha ( 50% dušika, 70% fosfora i 70% kalija daju se posloje osnovne obrade, 25%dušika, 30% fosfora i 30% kalija daje se prije predsjetvene pripreme, te 25% dušika u prihrani ) Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: nakon sjetve i sadnje,a prije nicanja: Stomp 3-5 l/ha; desetak dana poslije nicanja: Mesoranil 50 3 kg/ha Suzbijanje bolesti:( peronospora ) Ridomil MZ 72 2,5 kg/ha ( dodaje se ovlaživač Radovit -N u konc. 0,1-0,2% ) Suzbijanje štetnika: ličinke lukove muhe: preventivno sa sjetvom-sadnjom u redove deponirati Dursban G 7,5 15 kg/ha Basudin G -10 20 kg/ha




49

Bijeli luk (Češnjak) Optimalni rok sadnje: listopad - jesenski ekotipovi, početak ožujka-proljetni ekotipovi; Poželjni predusjev: kupus,rajčica i kulture gnojene stajskim gnojem: Tlo: duboko,lagano,dobro drenirano; Struktura sjetvenog sloja: graškasta do mrvičasta; Dubina sadnje: 4-5 cm- jesenska, 2-3 cm- proljetna; Količina sjemena ( češnjeva ): 1000 kg za jesensku sadnju, 800 kg za proljetnu sadnju; Sklop: sadnja u redove razmaka 30 cm i unutar reda 10-15 cm; sadnja u trake ( 5 redova razmaka 25 cm ), a razmak između traka 50 cm,te razmak unutar reda 10-15 cm; Sorte: jesenski i proljetni lokalni ekotipovi ; Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo http://www.hcphs.hr/wp-content/uploads/2016/05/ na navedenoj web adresi imaju spisak svih dozvoljenih vrsta i kultivara (sorata) poljoprivrednog bilja. Potrebna hranjiva za prinos od 5-8 t/ha: dušik 90-110 kg/ha fosfor 120-140 kg/ha kalij 190-210 kg/ha ( 60% dušika,cjelokupnu količinu fosfora i kalija zatanjurati prije sadnje,a preostalih 40% dušika daje se u prihrani nakon zime kada je jesenska sadnja ili kada proljetni usjev oblikuje tri lista ) Suzbijanje korova, biljnih bolesti i štetočina obaviti po stručnoj preporuci, a sa preparatima koji ima u evidenciji Fitosanitarni informacijski sustav https://fis.mps.hr/trazilicaszb/ Ministarstva poljoprivrede. Primjeri koji slijede imaju svrhu pokazati da se radi o složenim mjerama sa agrotehničkog, ekološkog i financijskog gledišta. Suzbijanje korova: isto kao kod crvenog luka; Suzbijanje bolesti:najčešće napada peronospora, suzbija se kao kod crvenog luka; Suzbijanje štetnika:češnjakova muha, a suzbija se kao lukova muha. 3.3.4. Djetelinsko-travne smjese U agronomskom smislu" travnjaci su poljoprivredne površine koje su trajno ili kroz duži niz godina obrasle tratinom, više manje gustim sklopom velikog broja različitih biljnih vrsta,a služe za prehranu domaćih životinja napasivanjem ili košnjom" 1 Iskorištavanjem pašnjaka i livada za stočnu hranu,od biljnog tkiva nastaje prirast tjelesne mase domaće životinje.Logično se nadovezuje potreba što veće proizvodnje zelene krme,sijena i silaže sa jedinice površine,jer će se moći hraniti više domaćih životinja,što znači da će se proizvesti više kvalitetne hrane za ljude. U takovim nastojanjima bavimo se povećanjem proizvodnje na prirodnim travnjacima i na umjetnim livadama.Za tu namjeru moramo više znati o krmnom bilju. Kako sijane livade daju veće prinose,evo nekoliko smjesa različitih namjena: Višegodišnje smjese za košnju na bazi lucerne ( udjel u smjesi i količina sjemena )

Vrsta vlažna tla svježa tla vrlo suha tla suha tla

% kg/ha % kg/ha % kg/ha % kg/ha

Lucerna 85 26,0 90 27,0 70 21,0 70 21,0

Smiljkita roškasta 10 2,0 10 2,0

1 Knežević, Štafa, Katalinić:Tečaj iz travnjaštva ,Zagreb, 1997.




50

Pahovka rana 5 3,0 10 5,0 10 5,0

Klupčasta oštrica 5 1,5 10 3,0

Vlasulja livadna 5 3,0

Stoklasa bezosata 20 10,0

Ukupno 100 33,5 100 32,0 100 32,0 100 31,0 izvor: Knežević, Štafa, Katalinić:Tečaj iz travnjaštva , Zagreb,1997.

Prikazane smje mogu se koristiti kao zelena krma,sijeno i silaža . Kratkotrajne smjese za košnju ( udjel u smjesi i količina sjemena )

Vrsta suha tla vlažna mokra tla svježa

% kg/ha % kg/ha % kg/ha % kg/ha

Crvena djetelina 90 20,0 80 18,0 70 15,5 80 18,0

Švedska djetelina 10 2,0

Ljulj mnogocvjetni 10 2,5 20 5,0 10 2,5 10 2,5

Klupčasta oštrica 10 3,0

Mačji repak 10 2,0

Ukupno 100 22,5 100 23,0 100 22,0 100 23,5 izvor:Knežević, Štafa, Katalinić:Tečaj iz travnjaštva, Zagreb,1997.

Ove smjese su na osnovici crvene djeteline, a mogu se koristiti za siliranje,sijeno i zelenu

krmu. Pojam sijena i zelene krme je poznat. Nešto o sjenaži: Sjenaža je silirana provenuta trava, travno-djetelinska smjesa i lucerna. Košnju za sjenažu treba obaviti kad je trava u vlatanju, lucerna u pupanju, a djetelinsko-travne smjese prije pupanja, jer je u toj fazi najveća hranidbena vrijednost. Pokošenu masu treba "prevrnuti" i rastresti okretačem-rastresačem, a kad provene odvozi se samoutovarnim prikolicama koje imaju uređaj za usitnjavanje mase. Provenutu, usitnjenu masu stavlja se u silos i nakon dobrog sabijanja i istiskivanja zraka, prekriva se plastičnom folijom, tako da u masu ne može ući zrak. Fermentacijom bez pristupa zraka dobili smo kvalitetno krmivo višeg sadržaja bjelančevina i veće probavljivosti organske tvari za hranidbu goveda, ovaca, koza i konja. Prilikom spremanja sjenaže mogu se dodati preparati koji sadrže biokatalizatore za ubrzano stvaranje mliječne kiseline. Sjenaža se može spremati u plastične bale gdje će u svakoj bali masa fermentirati kao u silosu. Za taj način spremanja postoji posebna linija strojeva.Da bi se gospodarenjem livadama i travnjacima postigao što veći ekonomski rezultat potrebno je poznavati biološke osobine svake biljne vrste na tratini ( prirodnij ili umjetnoj) hranidbenu vrijednost i agrotehničke mjere kao i za druge kulturne biljke. 4. Akvakultura

Borba za opstanak navela je pračovjeka da se zbog opasnosti kojima se izlagao loveći

kopnene životinje s vremenom opredjeli za gotovo bezopasni ribolov. O tome svjedoče mnogi arheološki nalazi. Od pretpovijesti čovjek je postupno učio posao ribolovca. Uspješnost u izradi udica, harpuna, mreža, čamaca i drugog ribarskog alata povećavala je efikasnost u ribolovu i vjerojatnost preživljavanja. U neolitu se po važnosti ribolov izjednačava sa lovom na kopnene životinje. Veza sa vodom i ribolovom se povećava u mlađem kamenom dobu kada se grade sojenice na rijekama, jezerima i močvarama. Čovjek ribolovac tako pravi zaštitu od neprijatelja s kopna, a sve više se veže na vodu kao izvor hrane. Uz rijeku Nil i obalu Sredozemnog mora stari Egipat je razvijao ribolovnu kulturu. O tome svjedoče oslikani prizori iz ribolova u faraonskim grobnicama. Jedan reljef, izrađen 2.500 godina prije naše ere, prikazuje ribolov mrežama. Egipatsko svećenstvo je zabranjivalo jesti ribu da bi potakli bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom. Stari Grci su se također bavili ribolovom i prehranjivali su se ribom, a Homer smatra da je riba hrana za siromašne. Aristotel (384-322. prije Krista ) u svom djelu "Historia naturale" sistematizira preko stotinu vrsta riba, opisuje disanje, razmnožavanje i hranidbu, pa se može reći da je to prvo znanstveno tretiranje ribarstva i jedino sve do renesanse. Rimljani su smatrali da je riječni ribolov svetogrđe. Radije su jeli morsku ribu, a od riječnih samo one rijetke. Prvi su gradili umjetne ribnjake za čuvanje žive ulovljene morske i riječne ribe do momenta upotrebe. Tako čuvajući živu ribu uočili su da se ona razmnožava, pa su je počeli uzgajati. To su počeci ribogojstva. Columella u djelu " De re rustica" opisuje načine uzgoja riba u ribnjacima,


51

vrstama, hranidbi, kvaliteti vode i o tlu ribnjaka. Ribolov za razonodu opisuje Aelianus u djelu "De animalium natura". Srednji vijek usavršava ribogojstvo za potrebe privilegiranih svjetovnih i crkvenih staleža. Uz vlastelinske dvorce i samostane grade se mali ribnjaci gdje se uzgajao šaran zbog toga što je otporan na manjak kisika, dobro se razmnožava, ukusna je mesa, te podnosi dugi transport. Renesansni znanstvenici se zanimaju za ribe i nastavljaju Aristotelovo djelo. Nisu sistematizirali riblje vrste. To čini u 18. stoljeću Karl Linne ("Systema nature Linne ") i opisuje 2600 raznih vrsta. Njegova sistematika je ostala do danas osnova za sva djela iz sistematike riba. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća Cuvier, Valenciennes i Agassis, kao i drugi znanstvenici bave se proučavanjem riba: anatomija, krvotok, razmnožavanje, živčani sustav, kostur i sva druga biološka obilježja. Cijelo 19. stoljeće obilježio je njemački ribnjačar Jan Dubisch ( 1813-1888.) i osnivač modernog ribnjačarstva u srednjoj Europi, Jozef Šusta ( 1835-1914.), koji je dosta utjecao na razvoj hrvatskog ribnjačarstva. Godine 1888. opisao je hranidbu riba u ribnjacima prirodnom i dodatnom hranom i načine intenziviranja proizvodnje u svome najpoznatijem djelu "Ishrana šarana i sporednih riba u ribnjaku". Oto pl. Frangeš, naš prvi profesor ribogojstva, učenik je spomenutog Jozefa Šuste. Istoj školi pripada i dr. Ervin Rossler, osnivač Instituta za slatkovodno ribarstvo. Ugarsko ribogojstvo i njihovi stručnjaci imaju također utjecaj na razvoj našeg ribnjačarstva. Inženjer Josip Ivančić, namještenik Ministarstva za vodoprivredu, projektirao je i sudjelovao u gradnji velikih mađarskih ribnjaka kao i ribnjaka u Našicama, Poljani i Končanici (u prvom desetljeću prošlog stoljeća). Iz toga razdoblja važno je spomenuti da je mrijest šarana obavljan po tzv. Dubischevom sustavu. U to vrijeme razrađuje se tehnologija umjetnog mrijesta pastrve i šarana i drugih riba. Dvadeseto stoljeće donosi procvat slatkovodnog ribnjačarastva. Razvija se suvremena znanost ihtiologija (ichthyologia), a tome su doprinjeli naši stručnjaci: prof. Josip Plančić, (direktor Zavoda za primjenjenu zoologiju ), dr. Mišo Kišpatić (Knjiga "Ribe" na 455 stranica), Prof.dr. Ivo Tomašec, ( osnivač Zavoda za bolesti riba ), Prof.dr. Nikola Fijan, Prof.dr. Boris Ržaničanin, Prof.dr. Krešimir Pažur, Prof.dr. Dobrila Habeković i drugi znanstvenici i stručnjaci na ribogojilištima koji su držali hrvatsko slatkovodno ribarstvo na europskoj razini. Inače, uzgoj riba i drugih vodenih organizama u kontroliranim uvjetima (ribnjaci, kavezi u morskoj i slatkoj vodi) nazivamo akvakultura. Znanost o ribama u prvoj polovici prošlog stoljeća razvijala se u sklopu Sveučilišta u Zagrebu u satavu Zavoda za primjenjenu zoologiju i Veterinarskog fakulteta. Zaslugom Ing. Josipa Ivančića ribarstvo se kao obvezni predmet predavalo na Tehničkom fakultetu ( 1925-1935.). Poslije drugog svjetskog rata nastava ribarstva organizirana je na poljoprivrednim fakultetima i višim školama, a nastava o bolestima riba na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Pored navedenih visokoškolskih institucija i Institut "Ruđer Bošković" iz Zagreba bavi se istraživanjem iz područja akvakulture. Tablica 1. Šaranska ribogojilišta u Hrvatskoj osamdesetih godina 20. stoljeća

Naziv ribogojilišta

Ribnjačka površina -ha-

Proizvodni kapacitet -t-

Crna Mlaka 539 740

Draganići 363 419

Pisarovina 355 360

Siščani- Čazma 1.356 1.992

Garešnica 523 700

Poljana 1.180 1.700

Končanica 1.008 1.800

Lipovljani 650 932

Sloboština 670 950

Jelas 2.305 2.150

Našice 1.345 1.190

Grudnjak 1.020 1.047

Donji Miholjac 975 1.183

Podunavlje-Belje 552 620

Ukupno 12.841 15.783 Izvor: Grupa autora: Slatkovodno ribarstvo, Zagreb 1982.


52

Spomenimo i manje šaranske ribnjake: Ivanec, Novi Marof-Topličica, Osijek, Vinkovci, Vukovar, Ludbreg, Virovitica, Feričanci, Lepoglava, Čakovec i drugi manji ribnjaci. Poslije Prvog svjetskog rata intenzivira se gradnja pastrvskih ribogojilišta. Pred kraj stoljeća u Hrvatskoj ima 8 ribogojilišta sa površinom od 24.000 m2. Ukupna godišnja proizvodnja je 220 t/ha, a proizvodnja konzumne pastrve je 184 t/ha. Impozantni šaranski ribnjaci i idilični pastrvski na planinskim rijekama, zapravo su vrijedan gospodarski resurs. Početkom devedesetih, sa demokratskim promjenama, započeo je proces tranzicije u kojemu su ribogojilišta prošla neslavno. Naime, pored općepoznatih stavova struke, akteri privatizacije i drugih procesa, djelovali su štetno na ribogojstvo. U rijetkim slučajevima je nastavljena proizvodnja. Većina poduzeća koja su upravljala ribnjacima su se gasila, a objekti su postupno zapuštani. Dublja analiza rečene problematike trebala bi imati istražni i sudski epilog radi štete koja je načinjena tom dijelu hrvatske poljoprivrede i uvrede ribarskim stručnjacima i radnicima.

Sl.1. Šaransko ribogojilište Lipovljani (dovršetak gradnje 1970.godine) Foto: Željko Gašparović

Prilagodba hrvatskog slatkovodnog ribarstva europskim integracijama kasni najmanje petnaest godina. Safner, Treer i Aničić, 2002.godine konstatiraju : " I u Hrvatskoj je došlo vrijeme da se definira cilj slatkovodnog ribarstva, odnosno vrijednosti koje se mogu dobiti iz njega i na koji način. To je pogotovo važno u vremenima kada je Hrvatska u nastojanjima da se natječe za pristup u ravnopravno članstvo u europskim integracijama. S tom namjerom je neophodno odrediti i redefinirati strateške prioritete u cilju reorganizacije i prenamjene postojećih resursa slatkih voda prilagođavajući slatkovodnu akvakulturu i ribolov načelima održivog i ekonomski opravdanog gospodarenja." 3 4.1. Akvakultura u poljoprivrednim obiteljskim gospodarstvima Ako obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ima zemljišnu površinu u blizini vodom izdašnog potoka ili rijeke, može se upustiti u planiranje izgradnje obiteljskog ribnjaka. Ribnjake definiramo kao nasipima ograđene vodene površine u kojima se tehničkim napravama upravlja režimom vode, sa svrhom planskog uzgoja ribe. To je posao kojemu treba pristupiti ozbiljno kao i svakom planiranju gospodarskih zahvata. Evo na koja pitanja moramo imati odgovore da bi mogli donijeti odluku o izradi poslovnog plana i plana investicije:

3 Agronomski glasnik, Zagreb, 2002. 1-2


53

1. Koje su količine vode u vodotoku za pogon budućeg ribnjaka Ovaj podatak se može dobiti u Državnoj upravi za vode i poduzeću Hrvatske vode. Količina protoka vode izražava se u l/sek ( litara u sekundi ), a dobije se množenjem površine poprečnog presjeka vodotoka q sa brzinom protoka v: Q = q m2 x v m/sek. Količina vode i brzina protoka odrediti će vrstu i površinu ribnjaka. Ako je brzina velika, može se planirati izgradnja pastrvskog ribnjaka ( hladnovodni ribnjaci ), a u području gbje je manji pad terena mogu se graditi toplovodni ( šaranski ) ribnjaci. 2. Kvaliteta vode Kemijska svojstva vode određuje pH reakcija koja mora biti između 7 i 8. Točka kisele opasnosti je na 4,8 te alkalične kod vrijednosto oko 10. Sadržaj kisika u vodi je bitan za život riba. Za uzgoj šarana i drugih srodnih riba opimalna količina kisika u vodi je 7-9 mg/l, a za pastrve 10-12 mg/l. Fizikalna svojstva su također bitna. O temperaturi, dubini i prozirnosti vode ovisi brzina i intenzitet rasta riba. 4.2. Pedološki satav tla Kod odabira zemljišta za gradnju toplovodnih ribnjaka poželjno je odabrati plodnija tla. Zakiseljena, barska tla i tla sa visokim podzemnim vodama nisu produktivna. Na boljim tlima je veći prirast po jedinici površine. 4. Propusnost tla Izgradnja ribnjaka na pjeskovitim, šljunčanim i kamenitim tlima nije poželjna radi gubitaka vode, a time i povećanja ukupne potrebe vode za pogon ribnjaka. Uz potoke i rijeke kontinentalnog nizinskog dijela države su uglavnom manje propusna tla. Propusnost se utvrđuje na osnovi sastava horizonata tla do dubine od cca 2 m. Teren na kojem se planira izgradnja, treba sondirati na karakterističnim mjestima da bi se mogla načiniti navedena analiza. Pastrvski (hladnovodni) ribnjaci, radi naravi brdskog terena i brzog protoka vode, mogu biti na šljunkovitom terenu. 5. Konfiguracija terena Projektiranju ribnjaka prethodi pribavljanje karata sa visinskom predodžbom terena iz kojih se može imati uvid u cjelokupnu situaciju. Na osnovi visinskih razlika odrediti će se pozicija vodozahvata, ispusta, položaj, veličina i namjena ribnjačkih objekata. Poželjno je da se omogući gravitaciono punjenje i ispuštanje vode iz svih ribnjaka. Ukoliko je to nemoguće, treba izučiti tehničku i toškovnu mogućnost upotrebe pumpi. 4.3. Toplovodni ribnjaci Toplovodni ribnjaci se projektiraju i grade u nizinskim predjelima u dolinama rijeka. Karakterizira ih dubina koja se kreće od 0,80-1,30 m, a to je vodeni stupac koji se jednolično ugrije na temperaturu i do 30 0C, pa ih zbog toga zovemo toplovodni. U tim ribnjacima se uzgajaju ribe koje podnose manje količine kisika i više temperature. Među prvima je šaran koji podnosi navedene uvjete, te se toplovodni ribnjaci nazivaju još i šaranski. Uz šarana ( Cyprinus carpio L.), koji je među ribama prva domaća životinja, uzgajaju se bijeli amur (Ctenopharyngdon idella V.), bijeli glavaš ili obični tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix V.), sivi glavaš ili šareni tolstolobik (Aristichthys nobilis R.), linjak ( Tinca tinca), som (Silurus granis L.), štuka (Esox lucius L.) i smuđ (Stizostedion lucioperca L.). Moguć je uzgoj kečige (Acipenser ruthenus L.) i drugih riba koje žive u slatkim vodama. 4.3.1. Gradnja Ovisno o raspoloživoj količini vode, površini zemljišta i drugim spominjanim čimbenicima, treba odrediti koje vrste i koje uzraste riba je moguće uzgajati. Na osnovi toga će se i projektirati ribnjački objekti. Ako postoje uvjeti za puni sustav uzgoja ( od mrijesta do tova ), potrebno je projektirati i izgraditi ove ribnjačke objekte: - matičnjaci - ribnjaci za uzgoj matičnog jata ( za svaku vrstu koja se mrijesti treba osigurati zasebni matičnjak). - predgrijalište - ribnjaci za pripremu i zagrijavanje vode za mrijestilišta i rastilišta. - mrijestilišta - ribnjaci za prirodni mrijest riba. - rastilišta - ribnjaci za uzgoj mladunaca. - mladičnjaci - ribnjaci za uzgoj mlađa (jenogodišnjeg i dvogodišnjeg).


54

- tovilišta- ribnjaci za uzgoj konzumne ribe, a zovu ih joši uzgajališta. - zimnjaci - ribnjaci za skladištenje ribe sa kojih se vrši otprema ribe na tržište. Njihova površina i dubina ovisit će o naprijed navedenim čimbenicima. Ribnjaci se grade tako što se projektiraju i izgrađuju nasipi i hidroobjekti.

Foto: Ž. Gašparović Slika 2. Dovodni kanal, nasip, nasip sa grlenjacima prema zimovnicima, zimovnici (desno) i tovilište (lijevo) Osnovno pravilo projektiranja i građenja nasipa je skidanje humusnog sloja na trasi nasipa. Taj humusni sloj se kasnije ugrađuje u bankinu nasipa. Pozajmilište za zemlju koja se ugrađuje u nasip locira se uzduž nasipa. Uzimanjem zemlje iskapa se tzv. ribolovni kanal koji završava ribolovnom jamom.* Širina i dubina ribolovnog kanala je predviđena projektom, kao i pad koji mora biti prema ribolovnoj jami. Ribolovna jama je najniži dio svakog ribnjačkog objekta. Cjelokupan teren ribogojskog objekta mora imati pad (nagib) prema ribolovnom kanalu. Po osi baze nasipa treba na zdravici iskopati kanal (dubina 50 cm, širina 70 cm) u koji će se ugraditi prve količine zemljišta za gradnju nasipa, radi što bolje veze nasipa sa tlom. Nasip se gradi slojevito. Nasipa se i rasplanira tanji sloj zemljišta ( 20 cm ) pa se iza toga sabija valjanjem. Ako nije dovoljno gaženje buldozerima i drugim strojevima, poželjno je uporabiti ježaste valjke.

Slika 3. Skica presjeka dijela ribnjaka ( nasip, bankina i ribolovna jama

Dimenzije nasipa su projektirane sa određenom svrhom. Nasip, na primjer, često služi i kao komunikacija za mehanizaciju i transportna sredstva. U tom slučaji će se izgraditi šira kruna nasipa. Pokosi nasipa će također biti projektirani u skladu sa njihovom funkcijom. Radi smanjenja erozivnih pojava, poželjan je blaži pokos nasipa. Inače, građevinski normativi predviđaju da se odnosi nagiba pokosa (kosina) prema širini i visini nasipa, kreću u omjerima 1:1 do 1: 1,5 za vanjske strane nasipa, a za unutarnje u omjerima 1:1,5 do 1:4. Izgrađeni nasip se oblaže tanjim humusnim slojem u koji se zasijava trava ( što gušći sklop ) radi zaštite od erozivnog djelovanja oborina. Bankina nasipa koju nazivaju i "valobran" zasijava se višim vodenim biljem radi amortiziranaja valova.


55

Hidroobjekti su građevinsko-tehnički objekti pomoću kojih se osigurava napajanje i manipuliranje vodom. Na vodotoku iz kojega ribogojilište namjeravamo snabdjevati vodom, potrebno je izgraditi ustavu ili branu.

Slika 4. Skica vodozahvatne ustave

To je zapravo pregrada koja zaustavlja vodu u vodotoku, podiže stupac vode na željenu kotu sa koje se voda zahvaća za pogon ribnjaka Stoga to mjesto nazivaju vodozahvat, koji je nešto manja ustava kojom se propušta i određuje količina vode koju se iz vodotoka zahvaća za pogon ribnjaka. Vodozahvatni objekat se gradi u nasipu uzvodno od ustave na koti koja će omogućiti tok vode prema ribnjaku. Ustave se grade, ovisno o veličini vodotoka, od armiranog betona ili drveta na koti koja je iznad kote punjenja pojedinih ribnjaka. Ako postoji mogućnost na vodotoku ili uz njega, može se izgraditi akumulacija iz koje se pune ribnjaci ili osigurava protok vode kroz ribnjake kada u ljetnim mjesecima postoji opasnost od pomanjkanja kisika. Treba biti tako izgrađena da omogući prolazak veće količine vode od biološkog minimuma potrebnog za nizvodni tok rijeke ili potoka. Vrata ustave trebaju biti podesiva da mogu propustiti veći vodeni val, kako nebi došlo do poplavljivanja uzvodnog dijela vodotoka. Veza između ustave i pojedinih ribnjaka postiže se izgradnjom sustava dovodnih kanala, jer se ribnjaci najčešće nemogu puniti izravno sa vodozahvata kod ustave. Glavnim dovodnim kanalom voda se distribuira do ribnjačkih objekata (ribnjaka) izravno ili se po potrebi grade manji dovodni kanali. Dimenzije i protočnost dovodnih kanala određuju se projektnim proračunom. Ako je potrebno u dovodnom kanalu se može sustavom zapornica regulirati stupac vode i nivelirati ga po potrebama pojedinih ribnjaka. Tehnološki prohtjevi uzgoja šarana i drugih vrsta riba u toplovodnim ribnjacima predviđaju da svaki ribnjak mora imati na najvišoj koti upusni objekat, a na najnižoj ispusni.

Slika 5. Skica upusta Upust je objekat lociran u nasip dovodnog kanala. Sastoji se od betonske cijevi i betonskog grlenjaka. Grlenjak je izveden tako da ima dva niza žljebova u koje se smještavaju kolone drvenih zapornica "šubera" i rešetka koja spriječava ulaz neželjenih vrsta riba iz dovodnog kanala u ribnjak. Ispust je objekat sličan upustu. Locira se na najnižoj točki ribnjaka u nasip uz ribolovnu jamu. Postavljanjem i podešavanjem zapornica ili "šubera" regulira se visina vodenog stupca u ribnjaku. Kada se uspostavlja protok vode preko ribnjaka ili ispuštanje, potrebno je u žljebove prema ribnjaku postaviti rešetku, gustoće koja neće propuštati veličinu uzgajane ribe.


56

4.3.2. Sustavi uzgoja Obzirom na biološke osobine šarana i drugih riba koje se mogu uzgajati u toplovodnim ribnjacima, ustalila se ribogojska praksa primjene dvaju sustava uzgoja. Oni su definirani vremenskim trajanjem uzgoja koji započinje mrijestom, a završava tovom do konzumne veličine ( tzv. puni sustav) Tako poznajemo: Tablica 2. Dvogodišnji uzgojni sustav šarana 1. godina : mrijest ( Š0 ) i uzgoj jednogodišnjeg mlađa ( Š1) 2. godina : tov dvogodišnjeg mlađa ( Š2) do konzumne veličine (Šk)

Prva godina Druga godina Treća godina Četvrta godina

Š0 Š1 Š2 Šk

Š0 Š1 Š2 Šk

Š0 Š1 Š2 Šk

Š0 Š1

Napomena: Treća godina predstavlja početak novog dvogodišnjeg ciklusa. Tablica 3.Trogodišnji uzgojni sustav šarana 1. godina: mrijest ( Š0 ) i uzgoj jednogodišnjeg mlađa (Š1) 2. godina: uzgoj dvogodišnjeg mlađa (Š2 ) 3. godina: uzgoj do konzumne veličine (Šk)

Prva godina Druga godina Treća godina Četvrta godina

Peta godina Šesta godina

Š0 Š1

Š2 Šk

Š0 Š1 Šk

Š0 Š1 Šk

Š0 Š1 Šk

Š0 Š1

Napomena: Četvrta godina predstavlja početak novog trogodišnjeg ciklusa. U preglednim tablicama vidljiv je slijed uzgoja dobnih kategorija šarana. U oba uzgojna sustava brzina rasta pojedine kategorije ovisi o gustoći nasada i intenzitetu hranidbe te produktivnosti ribnjaka.Uočljivo je da u punom sustavu (nakon dvije, odnosno tri godine od početka proizvodnje) svake godine imamo mrijest, uzgoj jednogodišnjeg i dvogodišnjeg mlađa i konzumnu proizvodnju namjenjenu tržištu. Svi elementi punog sustava su jednako važni, jer podbačaj u proizvodnji mlađa znači u narednim godinama smanjenje konzumne proizvodnje, a to znači smanjenje prihoda i mogući gubitak. Dvogodišnji sustav se manje primjenjuje u praksi. Kod ribogojstava sa većim površinama, gdje je moguće primjeniti puni sustav, preporučava se kombinacija dvogodišnjeg i trogodišnjeg sustava uzgoja šarana. Uz šarana se uzgajaju druge biljojedne i grabežljive ribe. Prema zastupljenosti ovih vrsta, planirati će se konzumni uzgoj šarana u polikulturi. U nekim tovilištima šaran se može uzgajati u monokulturi. Navedene kombinacije će svakako diktirati tržište.

U obiteljskom gospodarstvu će biti teško zasnovati uzgoj ribe u punom sustavu radi ograničavajućih okolnosti kao što je površina zemljišta za gradnju ribogojskih objekata, količina vode i ivnesticiona sredstva. Ilustracije radi: naša šaranska ribogojilišta sa punim sustavom uzgoja ( prosječne veličine cca 700 ha ) procjenjivana su na početku pretvodbe na iznose od 4 mi lijuna eura. Moguće je puni sustav uspostaviti na puno manjoj površini, no preporučujemo da se obiteljska gospodarstva specijaliziraju za uzgoj konzumnog šarana, da bi se izbjegli rizici i tehnološki problemi uzgoja mlađa. Za uzgoj mlađa potrebno je organizirati intenzivniji stručni nadzor..


57

4.3.3. Osnovne agrotehničke mjere

Produktivnost ribnjaka ovisi o kvaliteti tla i o procesima u ribnjačkoj vodi koji stvaraju fitoplankton i zooplankton. Oni su prirodna riblja hrana. Produktivnost ribnjaka povećava se dobro provedenim agrotehničkim zahvatima.

Nakon proizvodne sezone pristupa se izlovljavanju pojedinih ribnjaka, tako što se voda postupno ispušta, a riba se zajedno sa vodom povlači iz ribolovnog kanala u ribolovnu jamu. Iz ribnjaka koji je izlovljen potpuno se ispušta sva voda. To se dešava najčešće u jesen. Ribnjaci se izgrađuju tako da svi dijelovi imaju pad prema ribolovnom kanalu i na kraju prema ispistu kod ribolovne jame, pa je moguće iscjeđivanje vode iz ribnjačkog muljevitog tla. Ovo je vrlo važna mjera jer se tako tlo prozračuje, pokreću se aerobni procesi mineralizacije organskih tvari, što će pogodovati razvoju mikroflore i mikrofaune dna ribnjaka. Veoma je važno da ribnjak ostane cijelu zimu suh, da tlo dobro izmrzne. Time se smanjuje zakiseljenost tla, a uginu i praživotinje koje inače parazitiraju na ribi Ako je tlo ribnjaka bogato organskom materijom može se preorati. Nije preporučljivo izorati zdravicu, što se dešava kada je humusni sloj tanak. Tada je bolje površinu preći drljačom ili tanjuračom. Toj mjeri može prethoditi osnovno vapnjenje. Ribnjake treba gnojiti organskim i mineralnim gnojivima, jer se tokom eksploatacije pojavljuje deficit biogenih elemenata i flora i fauna ribnjaka postaje siromašna, a to će se odraziti na prirast tjelesne mase nasađene ribe. Već manje količine kokošjeg gnoja osjetno povećavaju razvoj planktona. Prilikom gnojidbe treba biti na oprezu radi mogućih problema u hidrokemijskom režimu. Moguće je, naime povećanje toksičnog amonijaka, a i problemi sa pH. Postoje razne teorije o gnojidbi ribnjaka, no sve se svode da treba dodati dušična fosforna i kalijeva gnojiva u manjim količinama za vrijeme vegetacijskog razdoblja. O vrstama i količinama gnojiva najbolje se odlučiti nakon kemijske analize dna ribnjaka i ribnjačke vode.

Vapnjenje ribnjaka je važan agrotehnički zahvat. Vapno (kreč) CaO koristi se kao sredstvo za dezinfekciju ribnjačkog tla, a radi lužnate reakcije smanjuje mu kiselost. Također ga treba dodati u vodu kada je smanjena koncentracija kisika, jer uništava mikroorganizme koji konkuriraju ribama u potrošnji kisika. Vapnjenje ribnjaka je česta agrotehnička mjera za vrućih ljetnih dana. Godišnja doza se kreće od 200-1000 kg/ha, ovisno o meliorativnim i sanitarnim potrebama proizvodnje. O ribnjačkim objektima u kojima će prezimljavati određeni uzrasti riba treba svakodnevno brinuti. Kada zaredaju prvi mrazevi na površini će se uhvatiti ledena kora koja će sa svakim danom postajati sve deblja. Da bi omogućili izmjenu plinova, na ledu po kojem je moguće sigurno hodati, napraviti ćemo otvore. Otvori se prosjecaju sjekirama. Dimenzija otvora je 5 x 2 m i trebaju biti obilježeni, najčešće komadima ledene ploče postavitim"na kant". Kada se prosječe u ledu otvor navedenih dimenzija, ploču treba na jednoj strani potopiti ispod razine ledene površine, a sa druge strane je potisnuti i ugurati pod led. Ovo treba učiniti zbog toga da otvor bude bez ledenih krhotina, koje se brzo ponovo zalede. Svakog dana se prosijecaju novi otvori i održavaju stari. Pod održavanjem podrazumijevamo prosjecanje nove ledene kore koja može za jakih hladnoća biti debela nekoliko centimetara. Svakodnevno kreba prosjecati led oko svih ribnjačkih betonskih objekata. Ako postoji mogućnost treba uspostaviti protoku u objektima sa ribom. Šaran je najzastupljenija riba u zgoju u toplovodnim ribnjacima. On je domaća životinja koja se, uzgojem u kontroliranim uvjetima i selekcijom kroz dugo razdoblje, razvila u rase šarana koje imaju specifične morfološke i fiziološke osobine. Postoji nekoliko podjela, a spominjemo jednu koja je temeljena na nasljednost oljuskavanja. Po njoj razlikujemo slijedeće oblike: Ljuskavi šaran ( šupner ) je potpuno i pravilno pokriven ljuskom kao i divlji šaran, pa je zbog toga dosta tražen na tržištu kao sportska riba. Maloljuskavi šaran ( špigler) je sa jednim redom ljusaka uz leđnu liniju od glave do repa. Na korijenu repa ima pojedinačne ljuske koje mogu biti velike i potpuno sitne. Ostali dio tijela nije pokriven ljuskama. Veleljuskavi šaran ( cajler) ima na bočnim linijama od glave do repa jedan red velikih ljusaka. Taj red može biti dvostruk i trostruk. Ovaj oblik oljuskavanja je nasljedan i određuje poseban tip šarana. Prije je prevladavalo mišljenje da je takav šaran, zapravo maloljuskavi šaran. Goli šaran nema ljusaka, no pojavljuje se pojedinačno oljuskavanje po cijelom tijelu. Šaran sa manje ljuske ( špigler, cajler i goli) je praktičan zbog jednostavnijeg čišćenja ( skidanja ljuske ) , pa ga rado uzimaju domaćice koje žive u stanovima. Ljuskavi šaran (šupner) zanimljiv je sportskim ribolovcima.


58

4.3.4. Kako početi proizvodnju Ovdje nećemo govoriti o prirodnom mrijestu šarana, jer je na tržištu moguće nabaviti šaranske ličinke i ličinke drugih vrsta (biljojednih i grabežljivih) koje se uzgajaju u toplovodnim ribnjacima. Nakon izmrzavanja isušenih ribnjaka, potrebno je radi sterilizacije posuti vapnom cijelu površinu. Baca se hidratizirano vapno u količini 100-300 kg. Posebno je važno zasuti vapnom depresije da se uništi divlja riba koja se tu zadržala. Ako je ne uništimo ona će se izmrijestiti i biti konkurent na hrani i kisiku uzgajanoj ribi. Na upust se postavlja rešetka sa otvorima kroz koje će propustiti divlju ribu veličine koja neće moći ugroziti uzgajanu vrstu. Ako ćemo nasaditi šaranske ličinke na upust ćemo postaviti ram sa tilom kroz koji neće moći ući ličinke divlje ribe iz dovodnog kanala. Neželjena vrsta koja uđe kroz spomenutu rešetku neće ugroziti šarana u konzumnom tovu, a budući je preporučljiv uzgoj u polikulturi, biti će hrana grabežljivicama koje ćemo nasaditi ( som i smuđ ) u tjelesnoj veličini koja nemože pojesti šarana i druge biljojedne ribe ( amur i tolstolibik ). Punjenje vodom treba biti dovršeno do vremena nasađivanja. Prva mjera je vapnjenje, naročito ako se nije moglo povapniti na suho. Unošenje kalcija u ribnjak je važna agrotehnička mjera. 4.3.5. Uzgoj šaranskog mlađa Za uzgoj mlađa potrebno je prije prenošenja ličinki kvalitetno pripremiti rastilište. Priprema se sastoji u obveznom izmrzavanju i vapnjenju na suho. Potrebno je ravnomjerno rasporediti po rastilištu 2-3 t vapna po jednom hektaru radi dezinfekcije i kalcifikacije. Ovisno o proizvodnom kapacitetu cijelog ribnjačarstva, rastilišta mogu biti od 0,1 do 2,5 ha i može ih biti više. Upuštanje vode se vrši preko guste rešetke ili još bolje kroz til, tjedan dana prije prenošenja ličinki . Stupac vode treba biti 50-60 cm da bi se što prije ugrijala na potrebnu temperaturu, a nakon desetak dana, rastilišta se dopunjavaju sa narednih 20-30 cm. U plitke, rubne dijelove rastilišta treba rasporediti stajski gnoj i to polovicu od ukupno potrebne količine. Ukupno potrebna količina konjskog gnoja je cca 5-7 t /ha, odnosno kokošjeg 3,5-5 t/ha. Svrha gnojidbe organskim gnojivima je da se pogoduje razvoj planktona koji je prirodna hrana ličinkama. Stajski gnoj se stavlja nekoliko dana prije prenošenja ličinki da se plankton nebi razvio (narastao) preko veličine koju ličinke mogu nesmetano jesti. Ostala polovica predviđene količine stajnjaka dodaje se po malo svaki tjedan, uz praćenje razvoja planktona. Cijeli tok gnojidbe treba pratiti hidrobiološkim i hidrokemijskim analizama. Opasna može biti količina toksičnog amonijaka veća od 0,05 mg/litru vode. Šaranske ličinke u dobi od 5 dana mogu se prenijeti iz umjetniog mrijestilišta u rastilište, tako da se u najlonsku vreću nalije voda sa ličinkama i upusti se kisik. Prenos ličinki će biti uspješan ako je temperatura vode u rastilištu iznad 18 oC. Najpogodnije doba dana je između 10 i 15 sati, za sunčanog vremena. Ako je temperatura vode u rastilištu niža od one u kojoj su ličinke, tada najlonsku vreću ostavimo da pluta uz rub rastilišta dok se temperature ne izjednače. Po jednom hektaru nasađujemo 1,5-3,0 miliuna ličinaka, najbolje u monokulturi. Uz šaranske ličinke može se nasaditi i amura i velikog glavaša. Sve ličinke u polikulturi trebaju biti iste dobi.

Ličinke u skupinama plutaju u plićini uz rub rastilišta. Refleksno uvlačeći vodu u usta radi izmjene kisika, uvlače i hranu. Plankton je osnovna hrana, a za poboljšanje obroka dodajemo hranu bogatu bjelančevinama. Zbog toga treba odmah, po prenošenju ličinaka u rastilišta, pristupiti prihranjivanju. Prvih pet dana pravimo smjesu žumanjka i premiksa, tako da je izmiksamo u vodi i u rijetkom stanju razlijemo uz rub rastilišta, najdalje metar od obale. Pošto je poznat broj ličinki, određujemo na 200.000 jedan žumanjak i 25 grama premiksa. Nakon dva dana povećavamo količinu premiksa za polovicu, a nakon pet dana žumanjak izostavljamo iz obroka i na količini premiksa, uvećanoj za jedanput, dodajemo 10% lucerninog brašna. Prihrana se obavlja u pet dnevnih obroka. Za četrnaest dana ličinke će se razviti u mladunce i počimamo ih hraniti smjesom premiksa (50%), pšeničnog brašna (30%) i lucerninog brašna (20%) u obliku tijesta. Na 200.000 mladunaca dajemo pola kilograma smjese ( odvaga u suhom stanju). Kada se priviknu na ovu hranu, svaki dan ćemo povećavati obrok za 10-25 %, uz uvjet da ga pojedu. Prihranu u obliku tijesta dajemo jedanput dnevno. Mladunci će postići tjelesnu težinu od 0,3-1,5 grama, a ukupni prirast se kreće od 1000-1500 kg/ha. Za trideset dana uzgoja preživjeti će približno polovica mladunaca. Preživljavanje se kreće u rasponu 30-70% , jer su svi uzrasti (ličinke i mladunci ) izloženi napadu praživotinja ( trepetljikaši, bičaši ). Invadiraju škrge, kožu i oči.


59

Da bi se mogao imati uvid u tok uzgoja mlađa, potrebno je vršiti kontrolni ribolov svakih deset dana. Izlovljenu mlađ se prebrojava i važe da se ustanovi prirast tjelesne težine. Uzima se određeni broj primjeraka radi mikroskopskog pregleda sluzokože, škrga i očiju. Nametnike i krupni zooplankton suzbijamo tretirajući rastilišta sa insekticidima i malahitnim zelenilom u dozama neškodljivim za mladunce.To su dugotrajne kupke. Doza se određuje za hektar površine i metar dubine (npr.:2,0 l/ha/m ili 0,2 ppm). Primjena kemijskih sredstava mora biti pod nadzorom stručne osobe, kao i praćenje kemijskih svojstava vode. Dodavanje vapnenog mlijeka ( 50-100 kg/ha) eliminirati će alge i omogućiti normalnu razinu kisika u vodi. Održavanje potrebne razine kisika postižemo puštanjem svježe vode preko cijelog rastilišta. To zovemo: "puštanje protoka", a znači da ćemo pustiti svježu vodu u rastilište i isto toliku količinu ispuštati na ispust. To je poželjno za oblačnog vremena kada je smanjen proces fotosinteze. Nakon vapnjenja i primjene insekticida treba ponoviti gnojidbu organskim gnojivom radi obnove zooplanktona. Mladunci stari 30-40 dana ( zovemo ih još i mjesečnjaci ) postigli su uzrast koji zahtijeva novi životni prostor, pa ih zbog toga moramo presaditi u mladičnjake. Za to je potrebno da su ribnjački objekti projektirani i izvedeni u skladu sa potrebama ribogojske tehnologije. Ako je tako onda ćemo sniziti razinu vode u rastilištu na polovicu. U odvodni kanal, na mjestu ispusta postaviti ćemo gustu mrežu ( šiler mreža) ili sanduk kojemu su stijene od perforiranog lima, tako da budu potopljeni u vodi. Oka na mreži moraju biti gusta kao i perforacije na limu sanduka, da mladunci ne pobjegnu u odvodni kanal. Otvaranjem rešetke na ispustu, mladunci će sa vodom dospjeti u mrežu ili sanduk. Mladunce vadimo iz mreže, odnosno sanduka i prevozimo u plastičnim bazenima u mladičnjake. Plastični bazeni su napunjeni vodom i spojeni na boce kisika, što je siguran način prijevoza. Ako su mladunci invadirani parazitima, prilika je i potreba da ih se tretira topljivim lijekovima u kupkama. Spomenuli smo dugotrajne kupke, a možemo napraviti kratkotrajnu kupku u bazenima prilikom prijevoza mladunaca. Za to je potrebno znati: koji su ektoparaziti invadirali ribice, kolika je količina vode u bazenu i kakvih je svojstava, koja koncentracija kupke je potrebna da eliminira parazite i ne naškodi ribicama te vrijeme trajanja kupke. Ako je trajanje kupke od četvrt do jednog sata, nazivamo je kratkotrajna kupka. Za suzbijanje nametnika na koži i škrgama koristimo uranjanje u kupku. Mladunce obično prenosimo iz mreže ili sanduka u posudama sa vodom, a pregrabljivamo ih malim sakovima od tila ili metalnim cjediljkama. Tom prilikom možemo ih uranjati u kupku pripremljenu u posebnoj posudi. To je kratka kupka jer traje od pola do jedne minute. U nekim slučajevima, mladunce ćemo uroniti i odmah izvaditi iz kupke. Tu kupku zovemo ultra kratkom. Kupke, ovisno o potrebi, pravimo od kuhinjske soli, kalijeva permanganata (hipermangan), formalina, malahitnog zelenila i drugih u vodi topivih lijekova. Sve navedene zahvate treba obaviti pod nadzorom ribarskih stručnjaka. Mladičnjak u koji ćemo prenijeti mladunce iz rastilišta, moramo pripremiti za uspješan nastavak uzgoja. Najčešće se u mladičnjacima preko zime nalazi mlađ koja se izlovljava u travnju i nasađuje za konzumni tov. Takve objekte treba ostaviti da se ocjede i osuše, a za 40-ak dana počimamo upuštati vodu. Postavljanje gustih rešetki na upust, vapnjenje i gnojidba organskim gnojivom je isto kao kod pripreme rastilišta. Gnojimo organskim gnojivom desetak dana prije nasađivanja šaranskog mlađa, a kasnije se primjena gnojiva ponavlja za svakih dvadeset dana. Za gnojidbu mladičnjaka potrebno je dati 0,5-2,0 t/ha organskog gnojiva. Šaranske mladunce, izlovljene u rastilištima, moramo vagnuti i prebrojati, da bi znali točan broj koji ćemo nasaditi.Obzirom da su nježne konstrukcije, vaganje treba obaviti tako da se u posudu sa oznakama volumena ( litraže) ulije voda do polovice, na poznatu mjeru (npr.:5 litara) i onda se malim sakom ili cjediljkom grabi ribica iz mreže ili sanduka sa perforiranim limenim stranama. Kada nadunimo posudu do blizu vrha očitamo litražu, oduzmemo početnu vrijednost razine vode i dobili smo težinu mladunaca ( jedan litar = jedan kilogram). Poželjno je povremeno izbrojiti sve mladunce u jednoj odvagi, da bi izračunali prosječnu težinu te da bi znali ukupan broj, što je važno za nasađivanje. Iz bazena ćemo u mladičnjak ispustiti mladunce zajedno sa vodom preko plastične žljebe ili cijevi, ovisno o konstrukciji bazena. Treba paziti da se ribice ne ozlijede i da ne padaju na površinu vode. Nasađivanjem mladičnjaka moramo gustoćom nasada (broj komada po hektaru) odrediti cilj uzgoja.


60

Tablica 4. Dvije varijante uzgoja šaranskih mladunaca u prvoj godini

Cilj uzgoja

Vrijeme nasađivanja

Broj mladunaca/ha

Prosječna masa na kraju tova -

g/kom

Cilj uzgoja iduće godine

Š1

druga polovina lipnja

30.000-50.000

40-70

Šk

Š1

druga polovina lipnja

70.000-80.000

15-30

Š2

Napomena: Š1 - jednogodišnji šaranski mlađ; Š2 - dvogodišnji šaranski mlađ; Šk- šaran konzumni

Glavna hrana šaranskog mlađa u prvoj godini je prirodna hrana koja se nalazi u vodi ribnjaka.U toj hrani ima dovoljno bjelančevina i aminokiselina za podmirenje potreba mladih ribljih organizama. Dovoljne količine prirodne hrane postižemo ranije spomenutim agrotehničkim mjerama, ponajprije gnojidbom. Ako uzgajamo mlađ sa gustoćom nasada od 30.000-50.000 komada po jednom hektaru, dodatni obrok će biti žitarice, najbolje ječam, a može pšenica i kukuruz. Ako je nasađeno više od 50.000 komada mladunaca po jednom hektaru, moramo svaki dan osigurati dodatni obrok bjelančevina. To su smjese sa cca 30% bjelančevina kao industrijska stočna hrana. Najčešće je peletirana, a ako je u brašnastom stanju onada ih dajemo u obliku tijesta. Dodatna hrana se razvozi čamcem i polaže na obilježena mjesta u mladičnjaku. Svakog dana prije davanja novog obroka na obilježenim mjestima vrši se pregled i utvrđuje da li je hrana od prethodnog obroka potrošena. Kontrola utroška hrane najbolje se provodi ako mladunce hranimo "sa stola". Samo ime govori da je to polaganje hrane na daščanu plohu, uronjenu u vodu 50 cm. Tabla je opšivena daščicama da voda ne odnosi hranu sa stola. Obilježavamo ih plovcima ili kolcima. Kolci moraju biti zašiljeni da na njih ne mogu stati ptice. Obrok se određuje na osnovi tjelesne težine nasađenog mlađa. U prvoj godini uzgoja, nakon nasađivanja mladičnjaka, količine hrane se povećavaju sa porastom ukupne mase mlađa. Tablica 5. Pregled količina hrane izražene u postotku ukupne mase mlađa Š1

Mjesec Količina hrane ( % od ukupne mase mlađa)

Lipanj 2-3

Srpanj 3-4

Kolovoz 4-4,5

Rujan 3,5

Listopad 1,5-1

Studeni 0,5-1

Svakih deset dana vrši se pokusni ribolov. Na mjestima hranidbe lovimo mladunce, pregledavamo i važemo, da bi ustanovili koji je prirast tjelesne mase i iskorištavanje prirodne i dodatne hrane. Na manjim rastilištima moguće je postaviti iznad vode hranilice različitih izvedbi za davanje žitarica ili peletirane smjese. Najjednostavnija je hranilica sa viskom koji mladunci dodiruju ustima i tako sami otvaraju hranilicu iz koje ispada hrana u vodu. Jednogodišnji šaranski mlađ koji je u prvoj godini uzgoja postigao težinu od 20-30 grama, druge godine ćemo uzgajati kao dvogodišnji.


61

Tablica 6. Uzgoj šaranskog mlađa u drugoj godini (Š2)

Cilj uzgoja

Vrijeme nasađivanja

Broj mladunaca/ha

Prosječna masa na kraju tova -

g/kom

Cilj uzgoja iduće godine

Š2

ožujak, travanj

8.000-12.000

250 -350

Šk

Nasađivanju prethodi izlov mladičnjaka, nasađenog prošle godine u lipnju. Za uzgoj u drugoj godini potrebno je osigurati mladičnjak veće površine. Priprema objekta i upuštanje vode treba se učiniti kao za jednogodišnji uzgoj. Dodatna hrana za dvogodišnji mlađ su žitarice ( ječam, pšenica ), a može i kukuruzna prekrupa, jer u početku uzgoja mladunci ne mogu pojesti zrno kukuruza. Dodatna hrana se daje odmah nakon nasađivanja. Tablica 7. Pregled količina hrane izražene u postotku ukupne mase mlađa Š2

Mjesec Količina hrane ( % od ukupne mase

mlađa)

Ožujak 0,2-0,5

Travanj 0,5-1,5

Svibanj 1,5-2,0

Lipanj 2,0-3,0

Srpanj 3,0-4,0

Kolovoz 3,0-4,0

Rujan 2,5-3,0

Listopad 1,0-1,5

Početak davanja dodatne hrane u uzgoju jednogodišnjeg i dvogodišnjeg šaranskog mlađa ovisiti će o temperaturi vode. Naime, mladunci počimaju uzimati dodatnu hranu kada je temperatura vode u vrijednostima iznad 12 0C. U gustom nasadu uzimati će dodatnu hranu i kad su vrijednosti temperature vode 5-6 0C, a naročito za duge zime.

Mlađ drugih biljojednih vrsta može se uzgajati skupa sa šaranskim , a može i posebno. Bijeli amur, sivi i bijeli glavaš ne mrijeste se u našem prirodnom ambijentu, pa ličinke nabavljamo u umjetnom mrijestilištu. Mlađ grabežljivaca uzgajamo posebno. Veća ribogoijilišta, sa više odgovarajućih objekata, mogu mrijestiti soma, smuđa i štuku, no sigurnije je nabaviti ličinke u umjetnom mrijestilištu. 4.3.6 . Uzgoj konzumnog šarana Priprema tovilišta Tovilišta ili uzgajališta konzumnog šarana su ribogojski objekti znatno većih površina od rastilišta i mladičnjaka. Šaranska ribogojilišta imaju tovilišta od dvadesetak pa do stotinu i više hektara. Zbog tako velike površine priprema nije kao za rastilišta i mladičnjake. Ako je tovilište u obiteljskom ribnjačarstvu, biti će manje površine i samim tim je moguće napraviti pripremu kao za uzgoj mladunaca. Presušivanje tovilišta je osnovna pripremna radnja, bez obzira na veličinu objekta. Pošto se tovilišta izlovljavaju u jesen, presušivanje može trajati sve do veljače i ožujka. Učinci ove mjere i konstrukcijski preduvjeti su već opisani. Prije upuštanja vode potrebno je pregledati da li je u kojoj mikrodepresiji zaostalo vode i divlje ribe, te ih intenzivno posuti vapnom. Ako bi divlja riba preživjela, izmrijesti se i postaje u uzgojnoj sezoni konkurent na hrani i kisiku šaranima u tovu. Upuštanje vode treba biti šreko rešetaka od perforiranog lima ( rupe: 1-2 cm). Ako kroz njih uđu neželjene vrste, njihova veličina neće biti opasna za šarana u konzumnom tovu. Nakon upuštanja vode provodimo osnovno vapnjenje. Ovo je u slučaju da je tovilište veće površine, a ako je manje onda se to čini na kraju presušivanja. Spomenuli smo količine vapna. Ističemo važnost unošenja kalcija, koji ima nekoliko značajnih funkcija u ribnjaku. Pored regulacije pH vrijednosti, kalcifikacijom mulja u ribnjaku povećava se mineralizacija organskih tvari, smanjuje se štetno djelovanje algi i vraća se u ribnjak kalcij koji se iznosi iz ribnjaka svake tovne sezone u skeletima riba.


62

Za manje ribnjake možemo osigurati organsko gnojivo, a za veće treba mineralno fosforno i dušično gnojivo. Prema dosadašnjim ispitivanjima i iskustvima, potrebno je cca 90-120 kg/ha čistog dušika i 20-25 kg/ha fosfora. U ribnjačkoj vodi ima dovoljno kalija. Dušik i fosfor pospješavaju razvoj zooplanktona. Prirast tjelesne mase šarana je znatno veći u gnojenim ribnjacima. Gnojidba organskim i mineralnim gnojivima je potrebna da se razvije prirodna hrana. Što je više prirodne hrane (zooplankton), to će šaran bolje koristiti dodatnu hranu (žitarice). Cijelo vrijeme gnojidbe potrebno je svakodnevno analizirati hidrobiološka i hidrokemijska svojsrva vode. Na većim ribogojilištima se može iz komercijalnih razloga toviti šarana i u monokulturi, a moguće je u takvom uzgoju imati dva uzrasta iste generacije. Ipak, najbolji je polikulturni uzgoj u kome se uz šarana, kao glavnu vrstu, nasađuju i druge ribe, da bi se bolje koristila prirodna i dodatna hrana. Spomenuli smo vrste koje se uzgajaju u toplovodnim ribnjacima u polikulturi sa šaranom. Svaka vrsta ima svoju "ulogu", a optimalan brojčani odnos preduvjet je dobrom tovnom rezultatu. - Bijeli glavaš (obični tolstolobik) se hrani fitoplanktonom koji inače u ribnjačkoj vodi troši puno kisika prilikom truljenja i razgradnje. Također jede i planktonske alge. Njegov izmet sadrži dušik i fosfor, pa dobro gnoji ribnjak. Dakle, vrlo korisna vrsta, no radi intenzivnog mirisa po plankronu, te velike glave, nije tržna roba. Ribari mogu ono što je teško domaćicama: očišćenog glavaša konzerviraju usoljavanjem i laganim dimljenjem. Tako se dobije ukusna delikatesna namirnica, posebno pristala uz vinske svetkovine. - Sivi glavaš (šareni tolstolobik) se hrani zooplanktonom i može biti rival na hrani šaranu, pa ga se nasađuje u manjoj količini. Ako postoji mogućnost, bolje je nabaviti u umjetnom mrijestilištu križance između ženke sivog glavaša i mužjaka bijelog glavaša, koji podjenako jedu zooplankton kao i fitoplankton. - Bijeli amur je biljojed. Jede više vodeno bilje i čisti ribnjak od zakorovljavanja. Do polovine ljeta pojede sve bilje, a nakon toga jede dodatnu hranu koja se daje šaranima. Daje organsko gnojivo bogato dušikom, a ukusna je mesa. - Linjak je tražena riba, no u uzgoju u polikulturi se nasađuje do 5% od ukupno nasađene ribe. Hrani se zooplanktonom i faunom dna, pa je rival na hrani šaranima. - Som je grabežljivac koji u ribnjacima jede divlju ribui žabe. Nasadna veličina somovskog mlađa ne smije biti veća od nasađenih biljojeda jer ih u protivnom može pojesti. Da bi to postigli veličina somovskog mlađa ne smije biti veća od 150 g, a druge vrste u tom slučaju trebaju biti u kategoriji dvogodišnjeg mlađa. - Smuđ je najcjenjenija riba toplovodnih ribnjaka. U polikulturi se nasađuje kao jednogodišnji mlađ nasadne težine 80 g . U tovnoj sezoni postigne 600 g, jer kao grabežljivac jede divlju ribu. Potrebe za kisikom su mu veće od biljojednih vrsta, pa u letnim mjesecima prvi ugiba kada su na pomolu problemi sa kisikom. Zbog "sangviničnog" temperamenta ugiba u mreži, pa je potrebno izvaditi ga prvog iz mreže, a ako je uginuo, oprati i brzo isporučiti na tržište ili zalediti. - Štuka je zanimljiv i tražen grabežljivac. U polikulturi je nasađujemo kao jednogodišnji mlađ (cca 5 cm dužine) , a naraste 600-800 g , posebno ako ima divlje ribe. Ako nema, zbog proždrljivosti, pojedu se međusobno. Nekoliko primjera nasađivanja tovilišta šarana u polikulturi: Tablica 8. Primjer nasada tovilišta srednje produktivnosti

Vrsta Nasadna težina g/kom

Nasađeno kom/ha

Nasađeno kg/ha

Očekivana masa

kg/kom

Očekivana masa kg/ha

Šaran 2 200 100 20,0 2,10 189

Šaran ! 60 1.200 72,0 1,20 1.224

Bijeli amur2 300 200 60,0 2,10 357

Bijeli glavaš2 350 200 70,0 1,80 306

Sivi glavaš2 400 100 40,0 2,50 212

Som1 100 30 3,0 1,10 28

Smuđ1 50 20 1,0 0,35 6

Ukupno 1.850 266,0 2.322

Tablica 9. Primjer nasada tovilišta dobre produktivnosti


Nasađeno kom/ha

Nasađeno kg/ha

Očekivana masa

kg/kom


Šaran ! 60 1500 90,0 1,2 1.400

Bijeli amur1 30 300 9,0 0,5 128


63

Bijeli glavaš1 40 250 10,0 0,5 100

Sivi glavaš1 30 100 3,0 0,6 48

Linjak2 50 100 5,0 0,2 16

Štuka0 5 80 0,4 0,3 27

Smuđ1 40 30 1,2 0,4 11

Ukupno 2.360 118,6 1.730

Tablica 10. Primjer nasada tovilišta dobre produktivnosti


Nasađeno kom/ha

Nasađeno kg/ha

Očekivana masa

kg/kom


Šaran 2 200 250 50,0 2,00 450

Šaran ! 50 1.300 65,0 1,25 1.381

Bijeli amur1 50 300 15,0 0,50 128

Bijeli glavaš1 50 350 17,5 0,60 179

Sivi glavaš2 600 150 90,0 2,50 338

Linjak2 50 100 5,0 0,25 22

Som1 80 50 4,0 1,00 42

Smuđ1 50 20 1,0 0,50 9

Ukupno 2.520 247,5 2.549

Na prikazanim primjerima nasad je kocipiran za ribnjake srednje i dobre produktivnosti. Za računanje očekivane mase na kraju tovne sezone, uzeli smo komadne gubitke na razini 10% za krupnije, a 15% za sitnije nasadne veličine. U praksi gubici su veći i kreću se od 20 do 40%. Nastaju zbog napada ptica. Sve nasadne veličine, kao i uzgajani jednogodišni i dvogodišnji mlađ, napadaju veliki vranac (kormoran), siva čaplja, mali i veliki ronac, te druge ptice vodenih staništa. Svaka ptičja vrsta ima veličinu ribe koju preferira. Zbog toga je svaka faza proizvodnje izložena tim rizicima i troškovima suzbijanja. Gubici u nekim godinama mogu biti od bolesti i parazita, posebno ako se načine propusti u uzgoju mlađa i pripremi tovilišta. 4.3.7. Hranidba Preduvjet uzimanju dodatne hrane je postojanje prirodne hrane i temperatura vode. Šaran će početi uzimati dodatnu hranu u travnju, kada je temperatura vode iznad 140C. Optimalna temperatura vode za uzimanje dodatne hrane je od 20-260C. To će biti od polovice svibnja do kraja rujna. Prma tome, tovna sezona traje cca 180 dana. Količina dodatne hrane se određuje u postotku od ukupne mase šarana u tovilištu, a na osnovi praćenja temperature vode i drugih hidrobioloških i hidrokemijskih parametara. Tablica 11. Pregled količina hrane izražene u postotku ukupne mase šarana (Šk)

Mjesec % od ukupne mase šarana u tovu

Travanj 0,5

Svibanj 1,0-1,5

Lipanj 2,0-2,5

Srpanj 2,5-4,0

Kolovoz 3,0-4,0

Rujan 2,5-1,0

Listopad 1,0-0,5

Dodatna hrana konzumnog šarana su žitarice koje rado jede. Šarani do 120 grama mogu početi jesti zrnje pšenice i ječma, a kada porastu do 300 grama mogu jesti kukuruzno zrno. Za svako tovilište vrši se odvaga dnevnog obroka dodatne hrane o čemu se vodi evidencija. Dodatna hrana se stavlja na obilježena mjesta uzduž ribnjaka (tovilišta). To je najčešće pravac uz rub ribolovnog kanala, obilježen nizom plovaka postavljenih na razmak od 50 metara. Poželjno je da na hranilištima dubina vode ne bude manja od metra. Hrana se u početku baca na plovak, a sa povećanjem potrošnje hrane baca se cijelim pravcem. Hrana se baca na obilježena mjesta da se svaki dan može kontrolirati utrošak. Naime, prije bacanja hrane obavlja se "proba" tako što se sa čamca, napravom nalik motici za


64

okopavanje, zagrebe mjesto gdje je prethodnog dana bačena hrana. Tim pokretom će na površinu sa vodom izaći zrnje ako riba nije pojela jučerašnji obrok. To može biti znak da obrok treba smanjiti ili da je nastupilo oboljenje zbog kojeg riba ne uzima hranu. Da bi tov bio uspješan moramo stalno kontrolirati zdravstveno stanje ribe, i utrošak dodatne hrane. Svakih deset dana obavlja se kontrolni ribolov. Ribu lovimo na mjestima hranidbe (na plovcima) mrežom sačmaricom. Ulovljena riba se broji i važe, vrši se pregled škrga, ustanovljava se prisutnost ribljih ušiju i pijavica. Da bi se utvrdio prirast moramo vagnuti do 2% od broja komada za koje smatramo da su u ribnjaku. Sve ulovljene ribe važemo, od ukupne mase oduzimamo 10% na sadržaj crijeva i zatim izračunavamo prosječnu težinu. Pošto nam je poznat broj komada nasađene ribe, izračunati ćemo ukupan prirast u tom razdoblju. Na taj način ćemo znati koliki je prirast tjelesne mase od nasađivanja i između pokusnih ribolova, pa sve do kraja tova. Stavljajući u odnos količinu utrošene hrane od posljednjeg pokusnog ribolova i utvrđeni prirast tjelesne mase izračunati ćemo hranidbeni koeficijent. Hranidbeni koeficijent se kreće od 2-3 kg dodatne hrane (žitarica) za jedan kilogram prirasta šarana. Najmanje jednom mjesečno na svakom objektu potrebno je napraviti na tridesetak primjeraka detaljan pregled probavnog trakta i ribljeg mjehura. Na kraju tovne sezone iz tovilišta se postupno ispušta voda i vrši se priprema za ribolov. 4.3.8. Ribolov Tovilišta su izgrađena tako da se voda prilikom ispuštanja slijeva u ribolovni kanal, gdje će se naći i sva riba. Sa daljnjim ispuštanjem vode, njena će se razina sniziti i popunjavati će ribolovnu jamu. Tada se u malo vode nađe puno ribe i postoje rizici uginuća zbog nedostatka kisika i zbog zamuljenja škrga. Da bi ribolov bio siguran, konstrukcijski je predviđen upust svježe vode, pa se preko ribolovne jame može napraviti protoka. Riba se u vrijeme ribolova ne hrani dodatnom hranom jer bi došlo do uginuća zbog punog probavnog trakta. Veličina ribnjaka i konstrukcijska rješenja odrediti će način ribolova, potrebne alate i opremu za uspješno izvršenje. Mreže za ribolov su podešene dimenzijama ribnjaka. Najčešća mreža je ribnjački alov, a sastoji se od gornjaka sa plovcima i doljnjaka sa olovom. Na krajevima su štapci na koje su vezani štrikovi za povlačenja mreže. Dubina mreže ovisi o dubini objekta, a veličina oka o veličini ribe koju lovimo. Dužina može biti od 50 do 150 m. Mreže se mogu i naštukavati. Ribolov se obavlja u ribolovnoj jami, tako što se na širem prostoru mreža brzo zabaci. Zabaciti mrežu znači jedan kraj ostaviti na nasipu, a drugi dio hitro izbacivati iz čamca da bi drugi kraj doveli do drugog nasipa, zaokruživši tako ribu na širem prostoru oko ribolovne jame. Ovisno o lokaciji ribolovne jame, mreža će oko nje zatvarati kut od 1800, kada je uz jedan nasip, a ako je u spoju dva nasipa, tada će taj kut biti 900. Privlačenjem mreže doljnjak klizi po tlu ribnjaka, gornjak je na površini, a riba je u "turu" mreže. Kada se mreža privuče kraju, doljnjak se polako izvlači na nasip, a gornjak se razvlači na potrebnu udaljenost i ističe na "pikove", 30-50 cm iznad razine vode da riba ne može pobjeći. Pikovi su kolci koji na vrhu imaju rašlju, a dio koji se zabija u tlo je zapravo nabijen u metalnu cijev sa navarenom šipkom, vrha iskovanog u jedan kraći i jedan duži šiljak. Mreža se "izrađuje" tako da se ručnim sakovima (meredovima) riba vadi iz mreže, prebacuje na sortirni stol, pa u "kible", zatim se važe i prevozi u plastičnim bazenima sa vodom i "pod kisikom" do tržišta ili u zimovnike. Sortirni stol je plastični stol sa ogradom i otvorima na čeonim stranama kroz koje se ribe ubacuju u kible. U pravilu ribe treba izbrojati prilikom punjenja svake kible. Kibla je plastična ili aluminijska perforirana posuda sa dvije drške u koju stane oko50 kg ribe. Vaganje se najčešće obavlja kantarom ovješenom na montažni stativ ("vag-stalaž"). Kantar je srednjovjekovna vaga, a koristi se u ribarstvu zbog toga što se može koristiti u vlazi i pri niskim temperaturama kakve su za ribolova i otpreme ribe iz zimovnika. Sve odvage ( i broj komada) na ribolovu se upisuju i krajem radnog dana se unose u dnevnik ribolova. Ako je uzgoj šarana u polikulturi, posebno se važe i broji svaka vrsta. Na kraju ribolova ćemo zbrojiti izlovljene vrste i staviti u odnos sa nasađenim brojem, ustanoviti gubitke, izračunati prirast i koeficijent iskorištenja dodatne hrane (za šarana). Opisani način ribolova je na kraju tovne sezone, no postoji i ribolov na visokoj vodi. Obavljamo ga ljeti u tovilištima sa nasadom koji u to vrijeme već ima konzumnih veličina. Razlozi su komercijalne naravi. Obavlja se nakon što ribu namamimo na hranu ili na svježu vodu. U prvom slučaju ćemo uskratiti hranu jedan ili dva dana, pa ćemo na prostoru ribolovne jame baciti manju količinu hrane. Prije toga je na mjestu ribolova već postavljena mreža kojoj su doljnjaci podignuti na pikove. Riba će proći ispod mreže. Tada će vođa mreže brzo iz čamca odvezati i spustiti doljnjake. Iza toga se privlači mreža i izrađuje kako smo to opisali. Ovaj ribolov je rizičan jer se odvija pri ljetniom temperaturama. Također se može loviti tako da se mreža hitro zabaci nakon dolaska ribe na hranu. Šaran u ljetnim mjesecima često traži osvježenje na friškoj vodi. Ako upust svježe vode postoji na prostoru ribolovne jame, lako ćemo obaviti ribolov na već opisani način.


65

4.4. Hladnovodni ribnjaci Uvodno smo naveli opća pravila koja moramo poštivati kod donošenja odluke o gradnji ribogojilišta. Akvakultura hladnovodnih riba je počela u 18. stoljeću kada je otkrivena mogućnost umjetnog razmnožavanja pastrva. Hladnovodne ribe u ribnjačkom uzgoju su potočna pastrva i naročito kalifornijska pastrva. Pripadaju familiji Salmonide (Salmonidae), rodu Salmo i Parasalmo, pa objekte u kojima ih uzgajmo nazivamo salmonidni ribnjaci. Pastrvska ribogojilišta mogu biti sa punim sustavom uzgoja i tada trebaju imati mladičnjake, tovilišta i matičnjake u relativnim odnosima površina 3:6:1. Raspored objekata (bazena) mora osigurati svježu vodu za mrijestilište, mladičnjake i matičnjake, a upotrijebljena voda može se koristiti za konzumni tov. 4.4.1. Voda Voda, mora biti hladna, bistra, čista i u dovljnim količinama da bi odgovarala biološkim potrebama pastrva. Optimalna temperatura vode za uzgoj kalifornijske pastrve je od 8-140C. Štetne mogu biti zimske temperature ako su ispod 50C i ako traju duže vrijeme. Količina kisika (O2) otopljenog u vodi mora biti između 7 i 11 mg/l. Temperatura vode utječe na stupanj zasićenosti kisika u vodi. Tablica 12. Odnos temperature vode i sadržaja kisika

Temperatura vode u 0C

Sadržaj kisika O2

u mg/l

5 12,7

10 11,3

15 10,1

20 9,1

25 8,3

Reakcija vode mora biti neutralna ( pH 7 ), a dozvoljeno odstupanje pH je između 6,7 i 8,2. Izvan ovih okvira život pastrva je ugrožen. Djelovanje niskog pH uočljivo je po smeđim škrgama i sluzavom sekretu, a visoki pH izaziva povrede peraja i škrga. Ugljičnog dioksida (Co2) ima u vodi oko 2 mg/l. Veći sadržaj je indikator zagađenosti organskom materijom. Ugljični dioksid i kisik su obrnuto proporcijalni: više CO2 , manje O2 i obrnuto. Spojevi dušika mogu biti uzrok zagađenju vode u pastrvskim ribnjacima. Nitriti (NO2) moraju biti ispod 0,2 mg/l, nitrati (NO3) ispod 2 mg/l, a amonijak (NH3) ispod 0,05 mg/l. Sumporovodik (H2S) ne smije preći vrijednost od 0,5 mg/l. Željezo (Fe), klor (Cl), bakar( Cu) i drugi teški metali, kao i fenoli ne smiju biti sadržani u vodi pastrvskog ribogojilišta. Količina vode je najmanje 2000 litara u sekundi. Prema tehnološkim i statističkim podacima na jednu litru u sekundi protoka može se planirati prosječna godišnja proizvodnja od 50 kg konzumne pastrve u punosustavnom ribogojilištu. Ova količina vode omogućava potpunu izmjenu vode 50 puta na dan. Kvaliteta vode mora odgovarati za uzgoj svih uzrasta pastrve. 4.4.2. Uzgojni pravci Familjija Salmonidae, rod Salmo u našim vodotocima imaju nekoliko vrsta. To je dojmljivo prirodno bogatstvo pa ih zbog toga spomenimo: Potočna pastrva je rasprostranjena u planinskim potocima. Raste dosta sporo, a živi do 12 godina. Može dostići težinu do 12 i više kilograma, a uobičajena težina je oko 2 kilograma. Spolno sazrijeva u trećoj i četvretoj godini. Mrijesti se na plitkim šljunkovitim mjestima u brzacima. Hrani se sitnim ribama, insektima, punoglavcima i žabama. U primorskom slivu nalazimo Primorsku potočnu pastrvu ( Salmo farioides), te formu potočne (Salmo trutta fario) i jezerske pastrve (Salmo trutta


66

morpha lacustris). U istom slivu su visovačka pastrva ( Salmo visovacensis) i zrmanjska pastrva ( Salmo zrmaniensis). Salmo taleri nalazimo u rijekama sliva Save i Dunava, te u Biogradskom jezeru. Kalifornijska ili dužičasta pastrva (Parasalmo gairdneri) potječe sa američkog zapada od kuda je prenesena u Europu krajem devetnaestog stoljeća. Ime je dobila po domovini, a pošto ima na bokovima crvenkastu prugu koja se prelijeva u duginim bojama, zovu je i dužičasta. Podnosi lošije uvjete od domaćih vrsta pastrve. Može izdržati u širem temperaturnom rasponu ( 0-300C), no ne podnosi nagle promjene. Puno brže raste od domicilnih vrsta. Dobro prihvaća i iskorištava koncentriranu hranu. U prosječnim uvjetima uz intenzivnu hranidbu u drugoj godini postiže težinu od 300 grama i ukusna je mesa. Zbog navedenog ima velike prednosti u komercijalnom i tehnološkom pogledu. Prema navedenom, uzgojni pravci mogu ići u dva smjera. Prvi je uzgoj domaćih vrsta radi poribljavanja otvorenih voda. Ovaj način nije komercijalno isplativ i spada u sferu opće brige o prirodi i spada u tzv. ekstenzivnu salmonikulturu. Drugi je smjer komercijalnog uzgoja kalifornijske pastrve u kontroliranim uvjetima sa svim dostignućima salmonikulture. Poznavanje bioloških potreba uzgajane vrste, stvaranje optimalnih uvjeta uzgoja, poznavanje osobina vode i staništa omogućava intenzivnu proizvodnju i dobar financijski rezultat. Takav uzgoj nazivamo intenzivnom salmonikulturom 4.4.3. Uzgojni objekti Konfiguracija zemljišta uz vodotok će odrediti broj i položaj pojedinih objekata, a količina vode, tržište i investiciona sredstva će diktirati uzgojni pravac. Za punosustavni uzgoj treba izgraditi mrijestilište, mladičnjak, tovilište i matičnjak. Izvedba svih objekata treba biti od materijala koji će omogućiti sve zoohigijenske pretpostavke za uspješan uzgoj. Za inkubaciju u mrijestilištu služe se plastičnim inkubatorima, a za izvaljivanje koriste se plastična ili limena korita i betonski bazeni složeni u bateriju. To su bazeni 5x1x 0,8 m ( dubina vode je 60 cm). Takvi su i bazeni za uzgoj do tri mjeseca. Radi potrebe da se u toku uzgoja provedu uzgojne mjere, konstrukcijski je predviđeno da se baterije sastoje iz dvostrukih uzdužno podjeljenih bazena. Od tri do devet mjeseci mlađ je najbolje uzgajati u betonskim objektima dužine 10 -15 metara, 1m širine i dubine 0,6-0,8 m. Pad od upusta prema ispustu treba biti 0,5-1,5%. Upusni i ispusni uređaj treba osiguravati protoku od 3-5 litara u sekundi. Objekti za konzumni tov mogu biti jednaki ili veći od mladičnjaka. Izvedba može biti različita. Ako su zemljani nasipi, tada dno mora biti od nabijene ilovače i posuto šljunkom. Upusni i ispusni objekti se grade od betona. 4.4.4. Uzgoj i hranidba Od valjenja, uzgoj mlađa postupno iziskuje veći životni prostor. Zbog toga se prilikom nasađivanja mlađa u otvorene bazene provodi prvo sortiranje, a u daljnjem uzgoju ćemo ga ponavljati svakih trideset dana. Cilj sortiranja je izdvajati jedinke iste tjelesne mase da dobijemo ujednačene skupine koje izdvajamao u posebne objekte. Tako se bolje koncipira obrok i bolje je iskorištenje hrane. Od embrionalnog stadija (ikre), pa do konzumne veličine, najveći gubici su u mlađim uzgojnim stadijima. Tablica 13. Postotak smrtnosti (mortalitet) po uzgojnim stadijima

Uzgojni stadij Smrtnost %

Ikra u inkubaciji do 5

Ličinke u valjenju 2 - 5

Ličinke od valjenja do dva mjeseca 10 - 15

Mlađ od dva do šest mjeseci 15 - 20

Mlađ od šest do 12 mjeseci 5 - 10

Pastrva od dvanaest do osamnaest mjeseci 2 - 5

Kalifornijska pastrva dobro izima i iskorištava hranu. To je važna činjenica, no hranidba je izuzetno važan posao u komercijalnom uzgoju. Hrana mora sadržavati bjelančevine, ugljikohidrate, masti, vitamine i minerale.Ovisno o uzrastu i osobinama vode odeđuje se sadržaj koncentrirane hrane. Osnovna načela hranidbe kalifornijske pastrve: - hrana mora biti bogata bjelančevinama animalnog porijekla, - količina hrane u obroku mora biti precizno "dozirana" prema broju ribe da hrana ne pada na dno bazena,


67

- hrana mora biti ujednačene veličine (peletirana za pojedine uzraste u granule od 0,3- 5 mm) i tvrdoće da se palete, bez obzira na veličinu ne raspadaju u vodi i da nema praškaste primjese, - stalno praćenje hranidbenog koeficijenta Uzgoj kalifornijske pastrve u punosustavnom konceptu ima značajke "industrijske proizvodnje". Zbog te činjenice proizvođači hrane prepotučuju uzgajivačima svoje hranidbene tablice iz kojih se može za određeni uzrast odrediti broj dnevnih obroka i njihov sadržaj. Obiteljsko gospodarstvao koje ima uvjete za uzgoj kalifornijske pastrve ili drugih salmonidnih riba moraju napraviti plan investicije sa svim tehnološkim i financijskim aspektima. U sklopu toga će odabrati uzgojni pravac, tehnološka i građevinska rješenja i istraživanje tržišta zbog kojeg se cjelokupna aktivnost pokreće. 4.5. Riba - ukusna i zdrava živežna namirnica Poznato je da je u našim krajevima potrošnja visokovrijednih bjelančevina životinjskog porijekla kronično nedostatna. Dnevna potreba odraslog čovjeka za bjelančevinama je 1 gram po kilogramu tjelesne mase. Kod djece od 6-12 mjeseci ta potreba je 2,5 - 3,5 grama, a djeci do petnaeste godine potrebno je 1,5 grama po kilogramu tjelesne mase. Tablica 14. Kemijski sastav mesa slatkovodnih riba i mesa domaćih životinja

Vrsta ribe i mesa

% bjelančevina % masti % mineral. tvari % vode

Teletina 22,0 3,6 1,1 73,3

Svinjetina 17,3 22,3 0,8 59,6

Govedina 18,1 19,7 0,9 61,3

Šaran 16,7 10,0 1,1 72,2

Amur 16,5 4,8 1,6 77,1

Glavaš 14,0 6,1 0,9 79,0

Pastrva 20,0 3,8 1,2 75,0

Izvor: Grupa autora: Slatkovodno ribarstvo, Zagreb 1982. Meso riba i domaćih životinja je sličnog sastava, no riblje je lako i brzo probavljivo. Visoki postotak probavljivosti bjelančevina, te znatno bolji sadržaj esencijalnih aminokiselina nego u bjelančevinama domaćih životinja, čini riblje meso kvalitetnom živežnom namirnicom. Nezasićene masne kiseline iz riblje masti djeluju na smanjenje triglicerida u krvi, pa toko umanjuju opasnost od bolesti krvožilnog sustava K tome vitamini A, D i B-kompleks, te mineralne tvari stavljaju meso riba na značajno mjesto u dijetetici. Riba zauzima značajno mjesto i u gastronomiji, posebno ona vrhunske kvalitete kao što je smuđ i pastrva. I od drugih riba može se prirediti vrlo ukusna jela. Nije potrebno spominjati "fiš-paprikaš" i šarana na rašljama, jer su mnogi posjetitelji naših ribnjaka imali priliku vidjeti kako se ti specijaliteti spremaju i naravno, uživati u njima. Pored svih odlika dobre i zdrave hrane, nacionalni prosjek godišnje potrošnje je nešto preko dva kilograma po glavi. 4.6. Prodaja ribe Od samog početka planiranja, projektiranja i gradnje ribogojilišta sa posebnom pozornosti moramo istražiti tržište i znati kojim će prodajnim putovima proizvedena riba doći do potrošača. Velika ribogojilišta (šaranska i pastrvska) moraju tržiti ribu na više načina: izravnom prodajom (na ribnjaku, "sa kamiona", vlastite ribarnice, ustanove, ugostitelji) i prodajom posrednicima (domaći i inozemni veletrgovci, prerađivači, ugostitelji,..). Manja ribogojilišta mogu svoju cjelokupnu proizvodnju prodati izravno na ribogojilištu. Dosadašnja tržišna ribogojska praksa je da kupcu mora biti ponuđena živa riba. To se posebno prakticiralo sa ribom velikih šaranskih ribogojilišta za koju je trebalo osigurati dovoljno transportnih sredstava sa bazenima vode, spojenim na boce sa kisikom, u kojima je riba vožena stotinama kilometara. Postojali su i specijalni vagoni sa bazenima. Nedostatak ovakvog trgovanja je taj što su prevožene velike količine vode, što je znatno povećavalo troškove. Nadalje, maloprodajna mreža je morala održavati ribu na životu, pa su bazeni u ribarnicama spajani na boce sa kisikom. Kupci su morali čistiti ribu u domaćinstvu, što je tehnički problem za male gradske kuhinje i ozbiljna


68

zapreka prodaji šarana u gradovima. Spretniji prodavači u ribarnicama činili su kupcima uslugu čišćenja ribe, ali u velikim robnim kućama koje su imale ribarnicu to nije bila praksa. Ove pojedinosti ponukale su predratna ribogojilišta da preko svog udruženja financiraju izgradnu pogona za konfekcioniranje ribe, vjerujući da će tako povećati prodaju. I tu su nastali problemi jer je trebalo u trgovačkoj mreži instalirati hladnjake, osigurati hladnjače za prijevoz, angažirati nutricioniste i gastronome da populariziraju konzumiranje ribe ( i smrznute) i uz sve to postići prihvatljivu cijenu. Obiteljska gospodarstva na manjim ribnjacima mogu organizirati prodaju na samom ribnjaku. Uz malo truda i mašte može se napraviti slikovita "barka" kao maloprodaja.

Slika 6. Efikasna prodaja ribe "preko štapa" Foto: Željko Gašparović Ono što je u voćarstvu pojam "samoberba", a znači da se kupci puštaju u voćnjak i sami sebi beru plodove, na ribogojilištu je to pecanje na posebnom sportskom objektu, naravno uz naplatu ulovljene ribe. Sportski ribolov na zatvorenoj vodi kao što je ribnjak ne podliježe pravilima ribolova na otvorenim vodama, pa ta aktivnost može trajati cijele godine, jer nema lovostaja. Takav oblik trženja ribe može biti organiziran uz mnoge druge ponude iz područja seoskog turizma. Zaista su brojne mogućnosti prodaje i drugih proizvoda obiteljskog gospodarstva uz idilični ribnjak. 4.7. Ribnjačka evidencija

Osim uobičajene knjigovodstvene evidencije poslovnih događaja u poljoprivrednom gospodarstvu, bilo da je obiteljsko ili da je trgovačko društvo, treba voditi dokumentaciju o tehnološkim fazama uzgoja ribe. Pojedine evidencije popularno možemo nazvati "knjigama":

o knjiga nasada se vodi za svaki ribnjački objekat, a sadrži podatke o datumu nasađivanja, vrsti, broju, veličini i ukupnoj masi nasađene ribe; o dnevnik hranidbe je dnevna evidencija utroška hrane za svaki ribnjački objekat; o kronologija analitičkih nalaza i temperatura vode; o knjiga pokusnog ribolova je zapravo evidentiranje prosječnog prirasta stavljanje u odnos sa

količinom hrane da se izračuna koeficijent iskorištenja hrane; o knjiga ribolova je terenska evidencija dnevnog ulova i njegova distribucija u ribnjake i

zimovnike, ovisno o uzrastu ribe koja se lovi; o dnevnik ribolova je kronološka evidencija svih ribolovnih dana svakog objekta, te distribucije

izlovljene ribe; o knjiga otpreme je evidencija isporuke sa zimovnika, a sadrži podatke o svim odvagama, vrsti

ribe, naslovu kupca, broj vozila, ime osobe koja je preuzela ribu, broj otpremnice i broj potvrde o utovaru koju izdaje veterinarska služba.


69

o knjiga zimovnika je kronološka evidencija o ulasku i izlasku ribe u svaki zimovnik, te trenutno stanje zalihe, a sadrži podatke od kuda je riba prebačena i kome je isporučena;

o matična knjiga ribogojilišta je skupna evidencija u koju se kronološki evidentira dinamika proizvodnje sa svim potrebnim podacima koji proizlaze iz svih navedenih knjiga.

Logično je da će na manjem ribogojilištu biti i manje administriranja, no svakako treba voditi podatke o svim poslovnim i tehnološkim fazama rada. Danas će se lakše ustrojiti sve spomenute evidencije uz pomoć računalnog programa. 5. Organsko-biološko (ekološko) gospodarenje

Obiteljsko gospodarstvo je neponovljiv organizam u kojem mora postojati načelo jedinstva tj. neodvojivosti biljne i stočarske proizvodnje. To je preduvjet da bi se obiteljsko gospodarstvo transformiralo iz konvencionalnog u organsko-biološko ili ekološko. Organsko-biološka poljoprivreda obuhvaća sve poljoprivredne sustave i tehnologije koje unapređuju i podržavaju za okoliš neškodljiv, a socijalno i gospodarski prihvatljiv uzgoj bilja i stoke. Osnova proizvodnih mogućnosti organsko-bioloških sustava je prirodna plodnost tla, koja kao referenca definira odnose suživota biljaka i životinja. Takova proizvodnja izostavlja uporabu kemijsko-sintetičkih gnojiva, pesticida i veterinarsko-farmaceutskih proizvoda, a omogućava djelovajne prirodnih zakona. Neke države će zakonima koji reguliraju ovu materiju, dozvoliti uprabu homeopatskih preparata za zaštitu bilja i životinja. Kod nas je na sanazi zakon o ekološkoj poljoprivredi (vidi: 2.7. Legislativa u poljoprivredi) koji je u skladu sa standardima Svjetske organizacije za ekološku poljoprivredu (IFOAM). Svi standardi organsko-biološke proizvodnje zasnovani su na osnovnim načelima:

- pravilan odabir biljnih vrsta i sorti, vrsta i pasmina stoke, plodoreda, načina obrade zemljišta, gnojidbe i zaštite bilja; - povećanje plodnosti i biološke aktivnosti tla pravilnom gnojidbom organskim gnojivima; - poštivanje i prakticiranje u uzgoju raznolikost biljnih i životinjskih vrsta radi sprečavanja tzv. genetske erozije; - proizvodnji zdravije i kvalitetnije hrane; - stvaranje kvalitetnog gospodarskog uspjeha i gospodarske neovisnosti.

Ova načela su zapravo preduvjet održivog razvitka (sustainable development) i gospodarenja resursima koje treba primijeniti i u konvencionalnoj poljoprivredi. Da bi pojedino gospodarstvo ili skupina manjih usvojili organsko-biološku proizvodnju, moraju biti u prostoru koji nije izložen industrijskom zagađenju okoliša (zraka, tla i vode). Proizvodne površine moraju biti udaljene najmanje 50 m od autoputova i drugih prometnica po kojima prolazi više od 1000 vozila na sat. Prema standardima, granične vrijednosti teških metala u zrakosuhom tlu (ekstrakcija u zlatotopki) su slijedećih veličina: Tablica 1. Granične vrijednosti teških metela

Teški metal i spojevi mg / kg uzorka tla

bakar / Cu / 50,00

cink / Zn / 200,00

olovo / Pb / 50,00

kadmij / Cd / 0,80

krom / Cr / 50,00

nikal / Ni / 160,00

živa / Hg / 0,80

policiklički arom.ugljikovodici 1,00

izvor: Standardi proizvodnje " Bios Saveza" Za svako gospodarstvo koje prelazi na organsko-biološku proizvodnju, posebno se obavlja pregled površina, analiza tla na teške metale i policikličke aromatske ugljikovodike, a voda za navodnjavanje/ ako je predviđeno / mora se analizirati još i na deterdžente. Još je dr. Rudolf Steiner 1924.godine uzeo za osnovnu ideju gospodarenja činjenicu da je poljoprivredno gospodarstvo zatvoren harmonični sustav (kruženje organske materije, repromaterijala i energije) i gospodarski autonomna jedinica. Na tome ćemo inzistirati tijekom rasprave o ovom načinu gospodarenja. Ovu autonomiju nije moguće u praksi ostvariti u potpunosti. Može se "krug" zatvoriti tako da se na vlastitom gospodarstvu u potpunosti proizvede hrana i stelja za stoku, a od stočnih ekskremenata (izmeta) i biljnih ostataka da se proizvede organsko gnojivo koje uz zelenu gnojidbu


70

treba podmiriti potrebe biljne proizvodnje."Krug" će biti bogatiji ako se pored krmnog bilja i žitarica za stočnu hranu, uzgaja drugo kulturno bilje i gnoji sa organskim gnojivom proizvedenim u gospodarstvu. Autonomija će biti potpunija, ako se veći dio primarne proizvodnje preradi u gospodarstvu u prehrambene proizvode, rukotvorine i pića namjenjena tržištu kao gotovi proizvodi. Shema agro-eko sustava (poljoprivredni organizam ili zatvoreni harmonični sustav), prema Van Weluwu . Izvor : D.Znaor: Ekološka poljoprivreda, Zgb.1996. str.187. krmiva urin gnoj biljni ostaci stajski gnoj korijenje plodnost tla nesimbiotsko vezivanje dušika simbiotsko vezivanje dušika (leguminoze) mineralizacija Pravila eko-poljoprivrede će tolerirati da se u opravdanim i logičnim slučajevima, 15-30% hrane, stelje i stajskog gnoja "uveze" izvan ovog samodovoljnog kruga, hoću reći, kupi od drugih gospodarstava. Konvencionalna poljoprivreda je temeljena na masovnu kemizaciju radi proizvodnje dovoljnih količina jeftine hrane. Te nove tehnologije su poremetile poljoprivredni organizam ili zatvoreni harmonični sustav: obilna gnojidba mineralnim gnojivima je smanjivala biološku aktivnost tla (zbog postupnog smanjenja humusa), a time i njegovu plodnost uz istovremeno smanjenje otpornosti biljaka na bolesti i štetnike. Zbog toga je pukao zatvoreni harmonični sustav, fitomedicina je postala trajna potreba za intervencije u poremećenom sustavu, a time je nesvjesno započela selekcija otpornih bolesti i štetnika, tj. trka bez kraja u njihovu suzbijanju. Načelo jedinstva biljne i stočarske proizvodnje vodi nas u novi izazov: "oživljavanje " naših tala. Osnova organsko-biološke poljoprivrede je biljna proizvodnja bez uporabe agrokemikalija sa

živežne namirnice

stočarska proizvodnja

biljna proizvodnja

BILJNI OSTACI

STAJSKI GNOJ - KOMPOSTIRANJE

- TOPLI I HLADNI

POSTUPAK "ZRIOBE"

SIDERATI - kulture za

zelenu gnojidbu

PLODORED


71

sintetskim, visoko koncentriranim aktivnim tvarima koje u konvencionalnoj poljoprivredi hrane i zaštićuju biljku. Ovdje se hranjivo daje tlu u kojem se odvija dinamičan život. Iz te činjenice je proizašao naziv "biološki" jer se biljka hrani u kontaktu sa tlom putem niza životnih procesa. To je prirodna ishrana bilja. Dijelovi tako uzgojenog kulturnog bilja (biološko ratarenje) su ekološki zdrave i ispravne živežne namirnice i stočna hrana. Samo takova stočna hrana je osnov za organsko-biološku stočarsku proizvodnju, čiji produkti i prerađevine će se moći deklarirati kao ekološke živežne namirnice. Tu prepoznajemo svrhu jedinstva biljne i stočarske proizvodnje i pravac ustroja proizvodnje u organsko-biološko gospodarstvu. Ostvarenje toga pravca postiže se vraćanjem organske materije u tlo i uvođenjem sustava plodoreda zbog niza bioloških, agrotehničkih, organizacionih i ekonomskih razloga. 5.1. Kako "oživiti " tlo? Kao što smo konstatirali, ratarska proizvodnja je ishodište u poljoprivrednoj proizvodnji. Biljke iz tla, točnije iz korjenskog sloja oranice uzimaju hranjive elemente, od kojih u procesu fotosinteze nastaje nova tvar: biljno tkivo. Hranjive tvari treba obnavljati u tlu da bi mu se zadržala plodnost i da bi mogao kontinuirano teći proces rasta biljaka. Sadržaj mineralnih tvari (dušik, fosfor kalij) u nekom tlu nije osnovni činitelj plodnosti. Ona ovisi o biološkim, kemijskim i fizikalnim osobinama tla, a ravnotežu im održava humus kao glavni pokretač plodnosti. Sustavno iznošenje iz tla materije berbom i žetvom plodova, iscrpljuje hranjive elemente, koje još nazivamo biogeni elementi ili asimilativi. Prema M.Jekiću (Agronomski glasnik ,12 / 1967.), plodnost tala se postupno smanjuje, jer se u tlo ne vraća ono što je izneseno sa ljetinom, što prikazuje u bilanci hranjiva sedamdesetih godina: Tablica 2. Bilanca hranjiva u ratarskoj proizvodnji

dušik (N) fosfor (P2O5) kalij (K2O)

Izneseno iz tla (relativno) 1,00 0,51 1,13

Vraćeno u tlo (stajnjak i ostatak leguminoza)

38,6 %

37,9 %

33,0 %

d e f i c i t 61,4 % 62,1 % 67,0 %

ukupno % 100,0 % 100,0 % 100,0 %

Izraženi deficit nadoknađivan je isključivo mineralnim gnojivima, jer je od toga vremena do danas evidentno smanjenje gnojidbe organskom gnojivima i suženje polodoreda (isključena zelena gnojidba). Takvim tlima treba gnojidba stajnjakom i kompostom. Ta agrotehnička mjera zove se humizacija i preduvjet je uspostavi organsko-biološke poljoprivredne proizvodnje na nekom gospodarstvu.


72

5.1.1. Humizacija zemljišta Humus (lat. zemlja) je, općenito rečeno, organski dio tla. U oraničnom sloju u parapodzolastim tlima, ima ga 1,5-3 %, aluvijalnim 1,5-4 % , a u černozemu 4-6 %. Sastav humusa ili organskog dijela tla: Prema tome, možemo reći da je humus sva odumrla organska tvar, koja se nalazi na tlu i u tlu,a može se razvrstati na hranjivi i trajni, kao u gornjem uokvirenom prikazu. U tlu usporedno traju dva procesa: humifikacija i dehumifikacija. - Humifikacija - Dehumifikacija (mikrobiološki i biokemijski procesi mineralizacije humusnih tvari i stvaranje biljnih asimilativa ili biljnih hranjivih elemenata). Ovi procesi su znatno sporiji od procesa humifikacije. Humus primarno ima značaj u stvaranju i održavanju strukture tla.

Tvari nespecifične prirode: - djelovi biljnih i životinjskih ostataka, podložni procesima razgradnje;

- proizvodi razlaganja mikrorganizama; - tijela mikroorganizama; (to su razni organski spojevi: bjelančevina, masti, ugljikohidrati, smole i dr.) Tvari nespecifične prirode čine 10-15 % organskog dijela tla, a nazivamo ih hranjivi humus -

Tvari specifične prirode: - produkti biokemijskog procesa humifikacije biljnih i životinjskih organizama i predstavlaju humusne tvari u

organskom djelu tla ( huminske, ulminske,krenska, apokrenska i himatomelanska kiselina) Tvari specifične prirode tj.humusne tvari čine 85-90 % organskog dijela tla , a nazivamo ih trajn i

humus -

organski ostaci u tlu:

odumrli dijelovi bilja, životinja i mikroorganizama

zemljišne životinjice ili pripremni humifikatori: usitnjavaju organske

ostatke

mikroflora i mkrofauna- glavni humifikatori: razgrađuju organske

ostatke

biokemijske reakcije izazvane mikroorganizmima i njihovim fermentima: završni humifikatori: procesi transformacije

humusne tvari

transformacija sadrži procese razlaganje i sinteze (stvaranja) nove tvari - HUMUSA - to su procesi : - amonifikacija bjelančevina; - fermentacija ugljikohodrata; - saponifikacija masnih tvari

Humus: -hranjivi 10-15 %; -trajni 85-90 %

Dehumifikatori: -aktinomicete; -asporogene bakterije -gljive

uglični dioksid

Hranidbeni elementi: -dušični spojevi; -fosforni spojevi; -sumporni spojevi; -kalijevi spojevi;


73

Cjelokupan proces razgradnje organske tvari dospjele u tlo i zatim mineralizaciju humusa "organiziraju" vrijedni stanovnici tla. Sadržaj vode i zraka, te organska tvar u tlu osnov je za njihove životne aktivnosti. Spomenuli smo njihov značaj , no možda je dobro da ih još jednom "pobrojimo" kao stanovnike tla, zbog kojih je ono živo tlo. Tablica 3. Struktura flore i faune tla 40 % bakterije aktinomicete

razgradnja organske tvari, fiksacija dušika; razgrađuju teško razgradive spojeve / daju tlu miris šumskog tla /

40 % alge gljivice

fotosintezom stvaraju šećere; razgrađuju ligninske tvari,a nastanjuju kiselija tla.

12 % gujavice usitnjavaju org.tvar, vežu čestice humusa i gline, luče kalcij.

5 % krtice, mravi, pauci, stonoge...

usitnjavanje organske tvari, probava organske tvari...

3 % nematode, grinje, insekti ...

razni načini razgradnje organskih tvari

Izvor: D.Znaor, Ekološka poljoprivreda, Zgb. 1996. str.90 Živo tlo je bogat i zdrav dom za kulturno bilje, čiji će korjenov sustav prenijeti njegovu životnu snagu u novi oblik tvari - biljno tkivo. Biljka će pak postati hrana domaćoj životinji i opet stigosmo do onog "magičnog trokuta", sa početka ovog teksta. Zaključimo! Da bi osigurali uvjete za rast kulturnih biljaka bez uporabe agrokemikalija (sintetska mineralna gnojiva, pesticidi..) potrebno je u tlo redovito vraćati hranjiva u količinama koje se iznose berbom i žetvom, što će se postići gnojidbom stajskim gnojem, kompostom i zelenom gnojidbom; Da bi tlo ostano "živo" potrebno je uspostaviti široki plodored sa svim mogućnostima ovog sustava biljne proizvodnje (odmor tla, sprječavanje štetnih pojava širenja bolesti, štetnika, parazita i korova). Da bi se oslobodili agrokemikalija moramo u suzbijanju korova primjenjivati mehaničke, termičke i biološke metode ; Da bi osigurali dovoljne količine organskog gnojiva trebamo u gospodarstvu imati optimalan broj raznih domaćih životinja; Ukratko: trebamo razumno upravljati našim gospodarstvom , imajući svakog trenutka na umu činjenicu da je održivo gospodarenje naša obveza prema budućim generacijama. 5.1.2. Gnojidba Iz dosadašnje rasprave proizlazi definicija : gnojidba je vraćanje hranjiva koja su iscrpile kulturne biljke, te obogaćivanje tla humusom i mineralnim hanjivima sa ciljem trajnog održavanja plodnosti tla. Vrste gnojiva smo također spominjali, no možemo ih po njihovom porjeklu razvrstati na organska i mineralna. Organska gnojiva još nazivamo i prirodnim jer su postala od prirodnih tvari (biljna i životinjska tkiva). Posebno mjesto i važnost ima zelena gnojidba. 5.1.3. Prirodna organska gnojiva U organsko-biološkom obiteljskom gospodarstvu našega podneblja moguće je proizvesti ova gnojiva: STAJSKI GNOJ ( gnoj od životinjskih ekskremenata ili izmeta )

- kruti stajski gnoj ( izmet + stelja + mokraća ) - gnojovka - polutekući gnoj ( izmet + urin + voda ) - gnojnica - tekući gnoj ( mokraća + voda )

BILJNA TKIVA ( ostaci kulturnog, korovskog i drugog bilja)

- kompost ( slama, korovi, trava, lišće, kukuruzovina, piljevina .. ) - izravna gnojidba ( zaoravanje slame, kukuruzovine... ) - zastiranje tla ( malčiranje )

Gnojiva životinjskog porijekla


74

Ova gnojiva se spremaju od životinjskih ekskremenata (izmeta). Da bi ih što bolje primjenili u gnojidbi-hranidbi kulturnih biljaka, moramo im znati osobine. Tablica 4. Osobine organskih gnojiva

Vrsta gnoja

tjelesna masa životinje -kg-

dnevana količina -kg-

suha tvar - kg / t -

organska tvar - kg / t -

volumen 1 t - m 3 -

Kruti gnoj* goveđi

550

35

215

140

0,9

svinjski 80 2 230 160 0,7

kokošji 2 0,07 530 350 0,6

brojlerski 2 0,04 580 430 0,5

konjski 500 25 310 250 0,7

ovčiji 70 2,5 290 220 0,7

kozji 60 2,5 220 180 0,7

pačji i guščiji 4 0,13 430 310 0,5

pureći 6 0,17 450 340 0,5

Gnojovka

goveđa 550 60 95 60 1,04

teleća ( tov) 100 9,5 20 15 1.02

svinjeća (tov) 80 4,6 75 50 1,04

krmača i leglo

350 15 55 35 1,03

kokošja 2 0,17 145 90 1,02

Gnojnica

goveđa 550 22 25 10 1,03

svinjska (tov) 80 2,5 20 5 1,01

krmača i leglo

350 7 10 10 1,02

* kruti gnoj sa steljom Izvor: D. Znaor: Ekološka poljoprivreda, Zgb.1996. str.130.,131. Kruti stajski gnoj Zbog važnosti stajskog gnoja u dobrom gospodarenju, dajemo mu posebnu pozornost. Ovisno o vrsti stoke, cilju uzgoja i konstrukciji nastambe za stoku, bit će određen način čišćenja - izdvajanja životinjskog izmeta, a isto tako će se odrediti način spremanja, čuvanja i uporabe. Pod krutim stajskim gnojem podrazumijevamo stočni izmet i mokraću izmješane sa steljom. Ako se gnoj izuzima iz nastambe svaki dan, za razliku od uzgoja na dubokoj stelji, pretpostavka dobrog pripremanja je da za njegovo odlaganje postoji izgrađena gnojna jama . Ona treba biti od betona sa padom od 3 % na stranu gdje se nalazi jama za gnojnicu. Posebno ističemo da konstrukcija mora biti čvrsta i nepropusna da ne dođe do istjecanja gnojnice. Konstrukcija mora biti podesna za lako manipuliranje i odvoženje stajnjaka na njivu. Kod projektiranja nastambe i gnojnice treba poštivati ove norme za površinu gnojišta u m2 po jednom grlu: za govedo 3,5-4, za konja 2,5-3, za svinju 0,8-1,2 i za ovcu 0,5-1. U koncipiranju gospodarskog dvorišta gnojna jama će biti locirana na suprotnoj strani od stambenih objekata i " niz vjetar ".Važno je da ne bude u blizini bunara i vodotoka. Prostor oko jame mora biti betoniran kao i prilazi za izuzimanje stajnjaka. Spremanje stajnjaka je moguće obaviti po toplom i hladnom postupku, te kompostiranjem. H l a d n i postupak se obavlja tako da se na dnu gnojnice ostavi sloj starog, zrelog stajnjaka na koji se slažu svakog dana slojevi svježeg. Stari stajnjak oslobađa velike količine ugljičnog dioksida zbog kojeg će u slojevima iznad biti smanjeno djelovanje aerobnih bakterija, pa će procesi razgradnje teći sporije uz manje oslobađanje topline, te je zbog toga ovaj postupak nazvan hladnim. T o p l i postupak se odvija uz veću prisutnost zraka, pa su procesi "burniji" i oslobađaju više topline. U ovom postupku slojevi gnoja koji se svakog dana dodaju, ne smiju biti ukupno deblji od jednog metra i moraju ostati rastresiti da bi bio što veći pristup zraka. Nakon procesa "zriobe" stajnjaka, potrebno je hrpu zaštititi tankim slojem zemlje, plastičnom foliom ili slamom. U gospodarstvima gdje se gnoj izuzima svaki dan i odlaže u hrpe, potrebno je svakog dana novi sloj prekriti tankim slojem zemlje. Prekrivanje će smanjiti gubitke hranjivih elemenata koje inače izazivaju atmosferski utjecaji.


75

U štalama gdje stoka boravi na dubokoj stelji i gnoj se izvozi dva puta godišnje, (proljeće, jesen) procesi fermentiranja se odvijaju u specifičnim uvjetima: stoka, slobodno se krećući po stelji i gnoju, gaženjem istiskuje zrak iz sloja u kome su već nastupili aerobni procesi, te ih tako prekida. Dakle, donji slojevi su zbijeni i bez zraka, pa se temperatura sloja smanjuje na vrijednosti karakteristične za hladni način spremanja stajnjaka. Ovo se ponavlja svakodnevno. Zbog obilja stelje u kojoj se zadržavaju svi kruti i tekući ekskrementi, ovaj način spremanja krutog stajnjaka smartaju najboljim jer su gubici hranjivih elemenata vrlo mali.Ovako priređen stajnjak može se prilikom sezonskog izvoženja iz staje odmah razastrti po njivi ili se može odložiti u hrpe za kompostiranje. Tablica 5. Sadržaj hranjiva u krutom stajnjaku

Vrsta stajnaka sa steljom

kg / t

N

kg / t P2O5

kg / t K2O

kg / t CaO

kg / t MgO

goveđi gnoj 6,7 2,8 5,8 3,8 1,8

svinjski gnoj 7,5 9,0 3,5 9,0 2,5

kokošji gnoj 15,8 20,0 11,0 28,6 4,5

brojlerski gnoj 26,0 24,0 21,5 20,5 6,0

konjski gnoj 5,0 3,0 5,6 3,1 1,8

ovčiji gnoj 7,3 4,4 17,2 3,8 2,0

kozji gnoj 7,3 4,0 13,7 3,1 1,7

pačji i guščiji gnoj 12,0 15,0 13,1 15,0 3,5

pureći gnoj 17,4 19,3 16,1 24,6 5,0

Izvor:D.Znaor: Ekološka poljoprivreda, Zgb. 1996. str.131. Gnojovka

Gnojovka je polutekuće gnojivo koje se sastoji od izmeta, mokraće i vode kojom se ispire rešetkasti pod staje. Držanje stoke na rešetkastim podovima bez stelje je karakteristično za farme sa većim brojem krava za koje kupuju glavninu stočne hrane. Gnojovka se skuplja u podzemnim bazenima. Kapacitet bazena bi trebali biti dostatni da omoguće čuvanje gnojovke oko pola godine. Potreban volumen bazena po uvjetnom grlu iznosi za:

Vrsta stoke volumen bazena m3

- muzne krave 5,5

- svinje 7,3

- ovce 3,7

- konji 3,0

Izvor: D.Znaor, o.c. Ovo organsko gnojivo, dok fermentira u bazenu i čeka primjenu, treba prekriti slojem usitnjene slame radi spriječavanja gubitaka hranjivih elemenata i smanjenja neugodnog mirisa. Manipulacija gnojovkom se odvija pumpama, a prijevoz cisternama. Za vrijeme fermentacije potrebno je gnojovku mješati da bi je aerizirali (prozračili) što će smanjiti stvaranje štetnog amonijaka i mliječne kiseline. Kod fermentiranja uz prisustvo kisika nije poželjno da temperatura mase pređe 35oC. Nedostaci spremanja organskog gnojiva u obliku gnojovke su znatni: smrad u staji i kod izvoženja na njive; gubitak hranjiva kod primjene; škodljivo djelovanje na dio živih bića u tlu; narušavanje strukture tla; zasmrađivanje paše; izmjena sastava travnjaka u korist korovskoh vrsta. Tablica 6. Sadržaj hranjiva u gnojovci

Vrsta gnojovke

kg / t N

kg / t P2O5

kg / t K2O

kg /t CaO

kg / t MgO

goveđa 4,4 1,8 5,5 2,1 1,0

tovne teladi 3,0 1,5 2,4 1,7 1,0

tovne svinje 6,5 3,9 6,8 3,5 1,5

krmača sa leglom 3,6 3,6 3,6 4,6 1,2

kokošja 10,6 7,9 6,1 17,2 2,0

Izvor: D.Znaor, o.c. str.130.


76

Gnojnica Gnojnica je životinjska mokraća. Trećina ukupno izlučenog dušika, kalija i mnogi hormoni nalazi se u mokraći Zbog toga i zbog opasnosti zagađenja vode, potrebno je izgraditi nepropusnu jamu za gnojnicu. Za trajanja fermentacije gnojnicu treba mješati radi prozračivanja. Nefermentiranu gnojnicu je štetno primjenjivati. "Zrela"gnojnica je naročito dobra za strništa i kulture za zelenu gnojidbu, radi obilja mikroorganizama. Tablica 7. Sadržaj hranjiva u gnojnici

Vrsta gnojnice

kg / t N

kg / t P2O5

kg / t K2O

kg / t CaO

kg / t MgO

goveđa 4,0 0,2 8,0 0,1 0,2

svinjska ( tovne svinje) 6,5 0,9 4,5 0,6 0,2

svinjska (krmača i leglo) 2,0 0,9 2,5 0,8 0,2

Izvor: D.Znaor, o.c. str.130. Kompostirani stajski gnoj Pod pojmom kompost podrazumijevamo organsko gnojivo, nastalo raspadanjem raznih biljnih tkiva pod djelovanjem mikroorganizama u kontroliranim fizikalnim uvjetima. Pod kontroliranim fizikalnim uvjetima, prvenstveno se misli na upravljanje prirodnim procesima raspadanja dodavanjem zraka u kompostnu masu u određenoj fazi humifikacije. Na kraju procesa kompostiranja organska tvar sa početka postaje organsko gnojivo sa stabilnim humusnim spojevima. Inače, u prirodi teku spontani procesi raspadanja organskih tvari, koji često rezultiraju neugodnim smradom i nestabilnim humusnim spojevima, upravo zbog anaerobnih uvjeta (bez prisustva zraka). Kada se govori o kompostiranju, isključivo se misli na proizvodnju organskog gnojiva u prisustvu zraka (aerobni uvjeti) iz smjese biljnih tkiva kao što su slama, lišće, korovi, trava, kukuruzovina i drugi biljni otpaci. Kompostnoj smjesi može se dodati i životinjski gnoj. Po toj logici moguće je kompostirati i stajsko gnoj, ako ga se podvrgne procesima razgradnje u kontroliranim fizikalnim uvjetima. Kompostiranje životinjskog (stajskog) gnoja obavlja se po pravilima kompostiranja: slažemo ga u uzdužnu hrpu trapeznog poprečnog presjeka, kojoj je širina 1,5 - 2,0 m i visina isto toliko. Na navedeni način će se osigurati dovoljna količina zraka, te će fermentiranje stajnjaka teći u intenzivnim procesima koji oslobađaju veću količinu topline i odvijaju se brže nego u ranije opisanom hladnom postupku. Postupak kompostiranja Da bi se uspješno i kvalitetno kompostiralo biljne otpatke i stajski gnoj, treba ispravno odrediti mjesto kompostišta. Ono mora biti na tvrdom, ocjeditom, sjenovitom mjestu na rubu gospodarskog dvorišta, "niz vjetar" u odnosu na stambene objekte u naselju. Kompostište može biti izgrađeno od betona sa ocjednom jamom i horizontalnim ventilacionim otvorima. Prije slaganja kompostne mase na tlu treba kroz sredinu tlocrta buduće hrpe napraviti uzdužni ventilacioni otvor u obliku malog "hodnika" koji možemo složiti od dva reda cigli "na kant", međusobno razmaknutih za debljinu cigle. Hodnik treba odozgo zatvoriti grančicama ili letvicama da ga nebi začepila kompostna masa. Iz ovog ventilacionog hodnika treba napraviti okomite izvode od snopova šiblja ili od letvica zakovanih kao uske (10 cm) ljestvice, tako da tri ljestvice okomito postavimo i međusobno povežemo. Svrha okomitih ventilacionih otvora je da u cijeloj masi biljne tvari i stajskog gnoja osiguramo pristup zraka. Iz istog razloga kompostna masa treba biti rastresita. Biljna masa mora biti optimalno usitnjena, da se previše ne zbija, a da opet bude dovoljno rastresita i da svi djelovi tkiva budu jednako izloženi djelovanju mikroorganizama, odnosno da proces humifikacije teče ujednačeno. Komadi biljnog tkiva trebaju biti usitnjeni na komade manje od 5 cm. O omjeru ugljika (C) i dušika (N) u tvarima kompostne mase ovisit će brzina razgradnje. Slama je bogata celulozom / ugljikom /, a siromašna dušikom. Da bi mikroorganizmi mogli izgrađivati svoje tijelo potreban je dušik, a da bi proces razgradnje tekao jednakom intenzitetom, dušika treba biti dovoljno za vrijeme cijelog procesa. Dušik sadrže materije životinjskog porijekla (stajnjak, klaonički otpad.. ).


77

Tablica 8. Omjer ugljika (C) i dušika (N) u tvarima za kompostiranje

Tvar C : N Tvar C : N

Goveđi izmet bez slame 10 1 Mlada trava i korovi 12 1

Goveđi gnoj i slama 20 1 Kuhinjski otpaci 15 1

Svinjski gnoj 8 1 Lišće 50 1

Kokošji gnoj 8 1 Ražena i zobena slama 60 1

Ovčiji gnoj 14 1 Pšenična i ječmena slama 100 1

Životinjska mokraća 0,8 1 Svježa piljevina 500 1

Otpaci povrća 14 1 Paprat 45 1

Stara trava i korovi 20 1 Plodna zemlja i humus 11 1

izvor: D.Znaor, o.c. str. 154. Kod slaganja kompostne hrpe moramo unositi tvari u omjerima koji će pogodovati procese razgradnje, imajući u vidu sadržaj ugljika i dušika. Tvari koje imaju veliku količinu ugljika (slama i piljevina) sporo se razgrađuju jer nemaju dušika potrebnog za formiranje tijela mikroorganizama. Klaonični otpad ima veliku količinu dušika i zbog toga će se stvoriti mnoštvo mikroorganizama i proces razgradnje će teći brzo. Na ova dva ekstremna primjera vidimo da je potrebno uspostaviti optimalan omjer ugljika i dušika u masi tvari koje stavljamo u hrpu za kompostiranje. Prema Znaoru to je C : N = 30 : 15. U gotovom kompostu optimalni omjer C : N = 11 : 1. U zapadnoj Europi se proizvode i koriste biološko-dinamički kompostni preparati koji pozitivno utječu na proces kompostiranja, te su zbog toga vrlo traženi.Proizvedeni su od biljnih tkiva i ekstrakata stolisnika, kamilice, koprive, hrastove kore i maslačka, a koriste se kao zasebni preparati. O primjeni nema strogih pravila. Mogu se dodavati u hrpu nakon dodanih dvije tone novog gnoja i drugih tvari,a mogu se stavljati u slojeve stajnjaka u stajama sa dubokom steljom. U kompostnu hrpu dodaju se u središte kroz otvore koje se izbuši metalnom cjevi kao sondom. U međusobnim razmacima 1-4 m dodaju se svi preparati.Također se mogu dodavati u gnojovku i gnojnicu. Tretirani kompostirani gnoj i druge tvari neće imati neugodan miris, a bit će rastresite strukture. 5.1.4. Zelena gnojidba Sijanjem kulture koja u kratkom vremenu stvara veliku količinu biljne,zelene mase, sa ciljem da je zaoremo, nazivamo zelenom gnojidbom. Kulture koje služe za zelenu gnojidbu stručno nazivamo siderati. Možemo reći da su siderati neka vrsta organskog gnojiva. Uglavnom su međuusjevi koji brzo rastu, pa ih sijemo u rano proljeće ili kasno ljeto. U prvom slučaju ih zaoravamo u pripremi tla za sjetvu glavne kulture (jarina), a u drugom prije jesenske brazde. Kasnije ćemo vidjeti da u širokom plodoredu možemo sijati siderate koji će služiti kao krmne biljke, a u zadnjem otkosu će biti zeleno gnojivo. Neka pravila zelene gnojidbe: - ako su biljke siderata veće od 20 cm treba ih pokositi ili sasjeći tanjuračama i ostaviti nekoliko dana da se prosuše i izgube klorofil jer ga neki mikroorganizmi nisu u stanju razgrađivati; - prosušenu masu treba zaorati plitko, sačekati tjedan dana i onda zaorati na dubinu kakovu iziskuje redovna obrada; - zelena gnojidba se treba obaviti tri tjedna prije sjetve glavne kulture da ne bi biljna masa stvarala tehničke smetnje u sjetvi; - ako su biljke siderata manje od 15 cm, možemo ih izravno zaorati; - prije zaoravanja siderata poželjno je dodati biološko-dinamičke startere za pospješavanje razgradnje ili druga organska gnojiva (stajnjak, gnojovka, gnojnica, kompostirani gnoj, kompost). Svaka biljka nakon žetve ili berbe ostavlja u tlu korjenov sustav. To je značajna količina organske materije koja će se postupno razgraditi i kao takova je jedan oblik gnojidbe narednih kultura. Korjenov sustav prožimajući oranični sloj vrši njegovo prorahljivanje i prirodno dreniranje.


78

Tablica 9. Količina suhe tvari korjena nekih kultura prema Kohnleinu, Vetteru i Štafi

Kultura količina suhe tvari korijenja dt / ha

Pšenica (uz prinos zrna od 39 dt / ha) 7,8

Zob (uz prinos zelene mase od 200 dt / ha) 16,0

Kukuruz (prinos zelene mase od 400 dt / ha) 11,0

Lucerna (u 3.god. prinos z. mase 470dt / ha / 45,0

Djetelinsko travna smjesa (1.god , 2. otkos) 20,4

Lan (uz prinos od 24 dt/ ha) 1,3

Ogrštica 12,0

Ozima grahorica i raž 30,0

Raž 40,0

Ozima grahorica i ječam 30,0

5.1.5. Kako osigurati dovoljno hranjivih elemenata (dušik, fosfor, kalij) Hranidba bilja je složen biokemijski proces u kojemu na osnovi razlika u elektricitetu pojedinih elemenata i organskih molekula, preko korijenovih dlačica, ti hranjivi elementi ulaze u biljku i fotosintezom nastaje biljno tkivo. Dušik Atmosferski dušik (78 % ukupne atmosfere) je u plinovitom stanju. Najuspješnije unošenje u tlo obavljaju dušične bakterije koje žive u simbiozi sa biljkama mahunarkama (leguminoze). Svaka vrsta mahunarki ima svoju specifičnu Rhizobium bakteriju koja se nastanjuje na korijenju tvoreći kvržice gdje nakuplja i fiksira dušik. To vezivanje dušika nazivamo simbiotskim vezivanjem dušika. Tablica 10. Vrste mahunarki i simbiotsko vezivanje dušika (fiksacija)

Vrsta mahunarke količina dušika -N kg/ ha

Bijela djetelina sa travama 150 - 200

Crvena djetelina sa travama 230 - 460

Lucerna 300 - 350

Bob 150 - 390

Grašak 105 - 245

Lupina 100 - 150

izvor: D.Znaor, o.c. str.108. Na osnvi veličina iz tablice 10., nije teško zaključiti da je u organsko-biološkoj pojoprivrednoj proizvodnji osnovni oblik opskrbe tla dušikom, sjetva mahunarki. Pošto su poznate vrste simbiotskih bakterija i mogu se nabaviti na tržištu, prije sjetve preporučavamo cijepiti (inokulurati) sjeme kulturom karakteristične vrste bakterije. Ovaj postupak se zove i bakterizacija, a kultura bakterije inokulat. Bakterizaciju treba obaviti u tami jer Rhisobium bakterije ugibaju na svjetlu.Sitnozrne mahunarke se uspješno bakterizira tako da se odgovarajuća količina inokulata pomiješa sa ljepljivim vezivom kao što je škrobni ljepak, pa se tome doda sjeme mahunarke i mješa dok sve ne postane ljepljivo. Kada se u tami prosuši potrebno je još promješati da se međusobno slijepljena zrna odlijepe i odmah se pristupa sjetvi. Neki mikroorganizmi (Azotobakter, modro zelene alge, Clostridium ...) vežu dušik, a nisu simbiotski vezani na korijen biljaka. To je nesimbiotsko vezivanje dušika, a godišnje se tako fiksira 5 -50 kg čistog hranjiva po jednom hektaru. Pošto za grmljavine munja prevodi atmosferski dušik u nitratni oblik, sa kišom dospijeva otopljen u tlo. Najveće količine dušika su vezane na organsku materiju u tlu (odumrli korijenov sustav mahunarki). Ranije opisanim procesima humifikacije i nitrifikacije, dušik se prevodi u oblike dostupne korjenovom sustavu. Tako su stvoreni uvjeti za hranidbu usjeva koji dolazi u plodoredu iza mahunarki. Fosfor Mikorizne gljivice opskrbljuju fosforom korijenje biljaka s kojima su u simbiotskom odnosu i tvore posebne zajednice - mikorize. One povećavaju aktivnu površinu korjenovih dlačica, a biljke cijepljene ovim gljivicama su otpornije na sušu, bolesti i štetnike. Osjetljive su na agrokemikalije. Zbog toga u organsko-biološkom gospodarenju, mikoriznih gljivica ima u tlu desetak puta više nego u konvencionalnom. Uz fosfor pribavlja biljkama dušik i mikroelemente. Postoji


79

biopreparat mikorizin koji sadrži kulturu mikoriznih gljivica, a naročito koristi biljkama u nepovoljnim ekološkim prilikama. Uz opisani način, biljke uzimaju fosfor također aktivno, zbog kisele sredine oko korijenovih dlačica, te zbog mineralizacije izazvane encimatskom aktivnosti i pasivno otopljenog u vodi tla. Kalij Važan biogeni elemenat, lako topiv u vodi. Zbog toga se ispire u pjeskovitim tlima. U glinastim se veže na mineralni dio tla. Ima ga u životinjskoj mokraći (gnojnica) i u sirutki. Šećerna repa povlači velike količine kalija, pa ostaci prerade sadrže velike količine organskog kalija i mogu poslužiti kao kalijevo gnojivo. Biljke ga uzimaju pasivno, ako je otopljen u vodi i aktivno, biokemijskim procesima. Potrebno je ovdje spomenuti i kalcij, kao biogeni element i regulator bioloških, kemijskih i fizikalni procesa u tlu, koji smanjuje kiselost, popravlja strukturu, pokreće minerelizaciju organske tvari i povećava dostupnost mikroelemenata. Kalcij se unosi u tlo u raznim oblicima vapna. Na zemljištima gdje se gospodari na organsko-biološki način, problem zakiseljavanja nije izražen jer nema mineralnih gnojiva koja izazivaju zakiseljavanje. Biopreparati Biopreparati su mikrobiološka gnojiva koja sadrže mikroorganizme.Oni će svojom aktivnošću u tlu pripremati hranidbene elemente (asimilative) i druge, biljkama korisne materije. Nitragin sadrži kulturu kvržičnih bakterija (Rhisobium i Rhizobacterium) sa više specijalnih formi, karakterističnih za pojedine mahunarke na čijem korjenju stvaraju kvržice. U okviru spomenutih vrsta bakterija, postoje posebni oblici za djetelinu, lucernu, grahoricu,lupinu, soju, grašak, bob i grah. Ovim preparatima inokulira se sjeme pred sjetvu. Azotobakterin sadrži kulturu nesimbiotskih bakterija (Azotobacterium chroococum) i služi kao mikrobiološko gnojivo za sve neleguminoze ili nemahunarke. Fosfobakterin sadrži kulturu sporogenih, fosfofikacionih bakrerija (Bacillus megatherium var. phosphaticus) koje izazivaju mineralizaciju fosfornih spojeva u fosforne biljne asimilative. Primjenjuje se na tla bogata organskim materijama ili poslije gnojidbe organskim gnojivima. Silikobakterin sadrži kulturu silikatnih sporogenih bakterija koje oslobađaju kalij, fosfor i druga hranjiva iz mineralnih spojeva u tlu. Zbog pospješavanja ishrane kalijem, povećava otpornost biljaka na neke gljivične bolesti. Primjenjuje se tretiranjem sjemena ili sadnog materijala. Humivorin sadrži kulturu mješavine zemljišne mikroflore (aktinomicete, bakterije, gljive..) koja mineralizira humusne materije i stvara biljne hranjive elemente ili asimilative. Unosi se u sjetveni sloj u pripremi za sjetvu. Mikorizin sadrži kulturu mikoriznih gljiva koje se simbiotski vežu na biljno korijenje i potpomažu ishranu biljaka putem korijena, naročito oslobađajući fosfor u ekološki nepovoljnim prilikama. Spomenuti preparati nisu u uporabi jer kod nas dominira konvencionalna poljoprivredna tehnologija. Iz ovog prikaza je vidljivo da se hranjiva u tlu mogu osigurati bez gnojidbe mineralnim sintetskim gnojivima. Ovakav pristup će biti jamstvo dobre pedohigijene i postojanja "živog"tla. 5.2. Plodored

Plodored je sustav biljne proizvodnje koji se primjenjuje na oranicama i vrtovima, a predstavlja skup agrotehničkih i organizacionotehničkih zahvata u korištenju i gospodarenju poljoprivrednim zemljištem. Plodosmjena je vremenska izmjena usjeva u jednoj rotaciji ili ophodnji, sa ciljem da se osigura kontinuirano funkcioniranje sustava koji čine biljke i tlo. Plodored možemo jednostavnije nazvati prostornim slijedom izmjene poljoprivrednih kultura. Strukturni elementi plodoreda su prostorna i vremenska izmjena kultura i odmor tla. Ophodnja ili rotacija je prostorna izmjena kultura na poljoprivrednim površinama jednog gospodartstva koje su podijeljene na plodoredna polja. Broj polja će ujedno odrediti brojčanu oznaku plodoreda, pa ćemo imati dvopoljni, tropoljni, četveropoljni, peteropoljni,.. plodored. Ophodnja ili rotacija je izvršena kada jedna kultura prođe sva plodoredna polja. Nakon toga otvara se nova ophodnja plodoreda. Ona se odvija u vremenskom razdoblju.Taj vremenski slijed označava se godinama. / na primjer: 2000.g.- ozima strna žitarica; 2001.g. - krmna mahunarka itd. /


80

Shema ophodnje za šesteropoljni plodored

1.polje

2.polje 3.polje

6.polje

5.polje 4.polje

Odmor tla u plodoredu je u prošlosti nazivan ugarom, a sastojao se u jednogodišnjem i višegodišnjem nekorištenju plodorednog polja, sa ciljem da se obnovi prirodnna plodnost tla. Danas je ugar zamjenjen sijanjem kultura koje trebaju obnoviti i povećati plodnost tla. Ove kulture su najčešće namjenjene za stočnu hranu ili zelenu gnojidbu. Za to će najbolje poslužiti mahunarke cijepljene dušičnim bakterijama, da bi se u korijenskim kvržicama vezalo što više atmosferskog dušika, a zaoravanjem biljne zelene mase (zelena gnojidba) vratilo u tlo organsku tvar. Također se očekuje korist sa pedohigijenskog gledišta, jer će se smanjiti širenje štetnika, bolesti i drugih uzroka umornosti tla. Kada je čovjek započeo uzgajanje odabranih biljnih vrsta, činio je to uvijek na istoj površini, dakle u monokulturi. Posljedica toga je pojava umornosti tla. Zbog toga je napuštao umornu površinu i osvajao novu, a kada je umorio sve zemljište u okolici naselja, selio je na novi prostor. To iskustvo je rezultiralo uvođenjem plodoreda. Ovaj sustav biljne proizvodnje uveden je prvenstveno iz gospodarskih razloga. Dobro gospodarenje se temelji na uvažavanju bioloških i agrotehničkih pravila koja proizlaze iz odnosa tla, biljke i čovjeka. Tolerantnost na vraćanje usjeva na istu površinu, pojam je koji određuje stupanj do kojeg ista kultura podnosi ponavljanje uzgoja. Najveći stupanj tolerantnosti na ponovljeni uzgoj je trajna monokultura. Pojam tolerantnosti znači i snošljivost različitih usjeva na slijed ili sukcesiju na jednom plodorednom polju. Prema tome, postoje tolerentne i netolerantne kulture na ponovljeni uzgoj i na monokulturu, te međusobno tolerentne i netolerantne kulture na sukcesiju, tj. izmjene u slijedu na istom plodorednom polju. Kada slijed kultura daje pozitivne efekte u uzgoju naredne kulture, govorimo o kompatibilnosti ili prikladnosti u plodoredu. Ove osobine kulturnih biljaka i njihovih sorata moramo dobro poznavati da bi u konstruiranju plodoreda postigli optimum: dobre gospodarske učinke (prinos) i održivo gospodarenje tlom. Tolerantne kulture na uzastopni uzgoj (redosljed prema intenzitetu ove osobine): trave, kukuruz, proso, sirak, raž, duhan, zob, ozima pšenica, krumpir, lupina, soja, bijela djetelina, konoplja, biljke za zelenu gnojidbu... Tablica 11. Netolerantne kulture na uzastopni uzgoj i vrijeme u kojem se nesmije ponoviti na plodorednom polju

Netolerantne kulture (na uzastopni uzgoj na istom polju)

Minimani odmor (godina)

Suncokret 7-8

Lan 7-8

Crvena djetelina 6-7

Repa (stočna i šećerna) 5-6

Grašak 5-6

Kupusnjače (razne vrste) 5-6

Zob 4-5

Uljana repica 4-5

Krumpir 2-4

Mrkva 3-4

Pšenica 2-3

Ječam 2-3

Lucerna 5

Izvor: D.Znaor, o.c. str.171.


81

Tablica 12. Međusobna netolerantnost vrsta u slijedu ili sukcasiji na plodorednom polju

crvena djetelina - šećerna repa stočna repa - uljana repica

krumpir - mrkva lan - grašak

mrkva - krumpir kupusnjače - uljana repica

zob - jari ječam mak - krumpir

jari ječam - zob crvena djetelina- lucerna

ozimi ječam - pšenica mahunarke - grašak

šećerna repa - uljana repica grah- djeteline

izvor: D.Znaor, o.c. str.173. Publikacije HZPSS Tablica 13. Pregled prikladnosti (kompatibilnosti) kultura u plodoredu

K U L T U R A prikladan predusjev neprikladan predusjev

Ozima pšenica grašak, bob, krumpir o.pšenica, ječam, j.ječam, zob,kupusnjače, cikla

Jara pšenica kukuruz, bob,lucerna,krumpir, kupusnjače, dts, cikla

o.pšenica, ječam, j.ječam

Ozimi ječam grašak, rani krumpir o.ječam, j.ječam, kukuruz, cikla

Jari ječam kukuruz, kasni krumpir, cikla lucerna,ozimi i jari ječam

Ozima raž grašak, bob, rani krumpir cikla, kupusnjače

Jara raž kukuruz, bob, lucerna, dts, kasni krumpir, cikla, kupusnjače

strni usjevi

Zob kukuruz, grašak,bob,lucerna, tds, cikla, kupusnjače, krumpir

svi strni usjevi

Kukuruz svi strni usjevi,grašak, bob, lucerna, dts, kupusnjače,krumpir

kukuruz,

Grašak svi strni usjevi, krumpir, dts, cikla, kupusnjače

grašak, bob, lucerna

Bob strni usjevi, kukuruz, tds,krumpir, cikla, kupusnjače

grašak,bob, lucerna

Lucerna * jari ječam, raž, krumpir,cikla, kupusnjače

grašak, lucerna, tds

Travno - djetelinske smjese j.ječam, raž, zob, grašak, bob, krumpir, cikla, kupusnjače

tds, lucerna, kukuruz, ozima pšenica i ječam

Krumpir svi strni usjevi,kukuruz, grašak, bob, lucerna, dts, cikla, kupusnjače

krumpir

Krumpir (rani) svi strni usjevi, kukuruz, grašak, bob, cikla, lucerna, dts, cikla, kupusnjače

krumpir

Cikla sve strne žitarice, kukuruz, grašak, bob, lucerna, dts,krumpir

cikla, kupusnjače

Kupusnjače sve strne žitarice, kukuruz, grašak, bob, lucerna, dts, krumpir

kupusnjače, cikla

izvor: D.Znaor, o.c. str.172 Publikacije HZPSS * isto važi za crvenu djetelinu


82

Ako se u konstruiranju plodoreda zanemare netolerantnost i nekompatibilnost kulturnih biljaka, odnosno stupanj tolerantnosti i prikladnosti u njihovu slijedu, pojavit će se umornost tla koju smo već spominjali. Ona se sastoji od nagomilavanja određenih parazita, štetnika ,antibiotičkog međusobnog djelovanja mikroorganizama i stvaranja štetnih međuprodukata raspadanjem ostataka prethodne kulture. Intenzitet ovih pojavnosti će biti različito pospješen osobinama tla (vodnozračni režim, kiselost, sadržaj humusa, hranjivih elemenata...) i klimatskim odlikama podneblja. Možemo zaključiti da je umornost tla pojava koja se javlja za neke kulture. Za druge kulture umornosti nema. Ovaj problem će se uspješno rješiti poštivanjem osobina tolerantnosti i kompatibilnosti pri određivanju sukcesije ili slijeda kultura u plodoredu. U organsko-biološkoj poljoprivrednoj proizvodnji plodored je uspješno sredstvo za preventivno suzbijanje mnogih bolesti, štetnika i parazita. Spominjali smo pojam dobre pedohigijene tj. zdravog tla na kome će rasti zdravo bilje. Nematode, gljivice truleži stabljike žitarica, sovice, rak djeteline, repičin sjajnik, vilina kosa i korovi neće se širiti u plodoredu sa više polja i dužom ophodnjom.

Sa agrotehničkog gledišta, uspostava kvalitetnog plodoreda će pomoći u nizu važnih detalja gospodarenja: - održavanjem i poboljšanjem količine humusa i dušika, popravljamo i strukturu tla, a to ćemo postići sjetvom mahunarki koje će poslužiti kao stočna hrana i kultura za zelenu gnojidbu; - zbog različite potrebe za vodom, izbor i izmjena kultura može pomoći u "ekonomiziranju" vodom , posebno u sušnijim krajevima; - odabir kultura koje se različito ukorjenjuju postižemo bolje prirodno dreniranje, za razliku od monokulture; - bolje se iskorištava hranjiva, jer je svaka vrsta ima različitu sposobnost usvajanja i korjenje na različitoj dubini , pa je izmjena kultura u plodoredu preduvjet učinkovitoj gnojidbi; - biološke osobine kulturnih biljaka diktiraju različitu obradu tla, pa se zbog toga raznovrsnom obradom bolje suzbija korove i podržava aktivan "živi" oranični sloj; Dobro koncipiran plodored će poboljšati gospodarenje u tehničkom, organizacionom i ekonomskom smislu: - raznovrsnost kultura će osiguravati konstantnu zaposlenost članova obiteljskog gospodarstva, te ekonomično korištenje mehanizacije i opreme; - raznovrsnost kultura povećava ekonomsku efikasnost obiteljskog gospodarstva, jer ima prihode kroz cijelu godinu i sigurnost u slučaju da neka kultura podbaci u urodu ili joj padne cijena na tržištu; Kategorije usjeva u plodoredu, prema gospodarskoj važnosti, trajanju, sezoni uzgoja, povezane su u ovom sustavu korištenja poljoprivrednog zemljišta u logične međusobne odnose. Poznavanje i značaj ovih kategorija, preduvjetom je za uspješnu primjenu sustava plodoreda. Postoje slijedeće kategorije: - glavmi usjev, sa gospodarskog i agrotehničkog gledišta, su temeljne kulture i zauzimaju najveće površine jednog gospodarstva. To su kukuruz, pšenica, šećerna repa i djeteline. - sporedni usjev, sa sa gospodarskog i agrotehničkog gledišta, su kulture koje nemaju primarni značaj. - predusjev je svaka kultura koja u plodosmjeni (sukcesiji) prethodi drugoj kulturi. - slijedeći usjev su one kulture koje u sukcesiji dolaze iza neke kulture. - interpolirani usjev je ona kultura koja se vremenski "ubacuje" između dva glavna usjeva. Prostorno interpoliranje je uključivanje neke kulture gustog sklopa u kulturu rijetkog sklopa ili u kulturu koja je različite visine i intenziteta porasta, te uključivanje kulture gustog sklopa u isto takovu koja se ne poklapa u razvojnim fazama. - jari usjev (proljetni usjev) / je kultura koja ne može prezimiti, a sije se u proljeće.Vegetacija im okončava u ljeto i jesen. Većina ima posebne prohtjeve za svjetlošću i toplinom. Mogu biti strnine i okopavine. Kukuruz je najpoznatija naša jara kultura. - ozimi usjev (jesenski usjev / su kulture koje mogu prezimiti, a siju se od kasnog ljeta do kraja jeseni. Vegetacija im okončava u proljeće i ljeto iduće godine. Pšenica je najpoznatija naša ozima kultura. - ljetni usjev je vremenski interpolirani usjev između dvije glavne kulture. Najčešće dolazi poslije strnih usjeva kao predusjev proljetnoj okopavini. - okopavina (okopavinski usjev ili usjev rijetkog sklopa) je svaka kultura koja se sije na veći međuredni razmak. Uglavnom su to jare kulture. Prostor između redova se okopava, pa je sam naziv iz toga razloga. U nekim slučajevima je moguće interpolirati usjeve gustog sklopa radi zaštite okopavine od korova, kao što je interpoliranje bijele djeteline u kukuruz. - usjev gustog sklopa su kulture koje se siju gusto (nekoliko stotina na kvadratni metar) , pa stoga isključuju okopavanje. To su sve strne žitarice, trave, djeteline, krmne zrnate mahunarke i uljana repica. - sezonski usjev je skup kultura kratke vegetacije, ograničenih samo na jednu sezonu.


83

- jednogodišnji usjev je skup kultura koje obuhvaćaju razdoblje gospodarske godine, a mogu biti u jednoj i više sezona. To je većina ratarskih i povrtnih kultura (strne žitarice, kukuruz, soja, suncokret, grašak, krumpir, šećerna repa, mrkva..) - višegodišnji usjev je skup kultura koje imaju višegodišnji vegetacioni ciklus. To su djeteline i trave. Postoje dvogodišnje kulture koje se uzgajaju kao jednogodišnji usjevi (mrkva, šećerna repa, cikorija, crveni luk ..). - naknadni usjev je vremenski interpolirani, najčešće krmni usjev, koji se sije nakon skidanja predusjeva u proljeće (predusjev su ozime krmne smjese, a naknadni usjev je silažni kukuruz). - nadusjev je kultura višeg rasta u odnosu na podusjev, prvenstveno u početku razvoja.Često ima funkciju zaštitnog usjeva. - zaštitni usjev su kulture koje svojom nadzemnom stabljikom štite podusjev od štetnih pojava izazvanih klimatskim djelovanjem (stvaranja pokorice, isušivanje, jaka sunčeva energija). Strne žitarice su dobar zaštitni usjev za usijane djeteline i trave. - podusjev su kulture nižeg rasta koje se prostorno interpoliraju u nadusjev višeg rasta, sa ciljem da ih zaštitimo od neželjenih pojava za vrijeme početnih faza razvoja, (djeteline u pšenici) ili za cijele vegetacije (grah i bundeve u kukuruzu). U komponiranju plodoreda važno je da se u izmjeni usjeva osigura kompatibilnost, tj. da stanje tla nakon nekog predusjeva ostane povoljno za sljedeći usjev. To će biti ako su svi stanišni faktori povoljni. Klima, biljni ostaci i toksini predkulture, mikroorganizni tla, štetnici, paraziti i pravovremeno djelovanje agrotehnike, trebaju sljedećem usjevu stvoriti povoljno stanište. Učešće oraničnih kultura u plodoredu promatramo kroz zastupljenost strnih žitarica, okopavina i mahunarki koje trebaju biti zastupljene u jednakim površinama. To se može postići ako je neparan broj plodorednih polja (3, 6 i 9). Devet pravila o eko-plodoredu po Nikolasu Lampkinu1 - kulture sa plitkim korjenom, trebaju biti predkultura biljkama dubokog korijena, radi održavanja dobre strukture tla, povoljnog vodno - zračnog režima i dreniranosti; - izmjenjivati kulture koje stvaraju malu korjensku masu sa kulturama veće korjenske mase, da bi se osigurao opstanak mikroorganizama u tlu; - iznjenjivati kulture koje fiksiraju dušik iz zraka sa onima koje troše puno dušika, a nemaju to svojstvo; - osigurati stalnu prekrivenost plodorednog polja izmjenom i interpolacijom usjeva, da bi se spriječio gubitak vlage, stvaranje pokorice, razvoj korova i ispiranje hranjivih elemenata u dublje slojeve; - kulture koje sporo niču, treba sijati iza kultura koje "guše" korove (konoplja, lucerna, kulture za zelenu gnojidbu, djeteline i smjese sa travama); - izmjenjivati korjenjače i lisnate kulture sa strnim žitaricama radi smanjenja zakorovljenosti; - gdje postoji opasnost od zaraze biljnim bolestima i štetnicima, treba izbjegavati sjetvu osjetljivih kultura i poštivati minimalni broj godina odmora u kojem razdoblju se kultura ne vraća na plodoredno polje (vidjeti u Tablici 11.) ; - sijati različite sorte iste kulture radi postizanja genetske raznolikosti; - iznjenjivati ozime i jare kulture radi suzbijanja korova, a postiže se i ravnomjernija opterećenost radne snage u gospodarstvu;

1 D.Znaor, o.c. str.176.


84

5.2.1. Vrste plodoreda

Plodored se sastoji od unutarnjih elemenata. Dvopoljni i tropoljni plodored, kombinacijom omogućavaju stvaranje plodoreda sa različitim brojem polja koja su umnožak brojeva 2 i 3. Tropoljni plodored nazivamo plodoredna trojka. prava trojka žitna trojka okopavinska trojka krmna trojka

Plodoredne dvojke možemo nazvati: žitne, okopavinske i krmne. Ako jedan usjev zauzima jedno plodoredno polje, tada plodored nazivamo jednostavnim, a ako su na istom polju dvije ili više srodnih kultura, sastavljenim plodoredom. Ako neki usjev izlazi iz rotacije i vraća se nakon nekoliko godina, tada taj plodored nazivamo prekinutim plodoredom. Sheme karakterističnih vrsta plodoreda: Dvopolje bez ugara (površina: 100% strna žitarica) (površina: 50% strna žitarica, 50% okopavina)

Slavonsko tropolje (površina: 33% zrnata leguminoza, a može umjesto nje biti sjemenska crvena djetelina, 33% okopavina i 33% strna žitarica)

1.polje:

strna žitarica

2.polje:

okopavina

3.polje:

djetelina

1.polje:

strna žitarica

2.polje:

strna žitarica

3.polje:

okopavina

1.polje:

okopavina

2.polje:

okopavina

3.polje:

strnna žitarica

ili

djetelina

1.polje:

okopavina

2.polje:

djetelina

3.polje:

djetelina

1.polje:

ozima strna

žitarica

2.polje:

jara strna

žitarica

1.polje:

ozima strna

žitarica

2.polje:

okopavina

( gnojena

stajnjakom)

1.polje:

okopavina

gnojena

stajnjakom

2.polje:

zrnata jara

mahunarka

3.polje:

ozima strna

žitarica


85

Žitarsko tropolje bez ugara (površina: 100% žitarice)

Intenzivno tropolje 1. varijanta (površina: 66% žitarice, 33% okopavina)

2. varijanta (okopavinsko tropolje) (površina: 66% okopavina, 33% strna žitarica. Varijanta je karakteristična za gospodarstva bez stoke) Četveroplje (Norfolški plodored) (površina: 25% okopavine, 50% strne žitarice, 25% djeteline)

Okopavinsko četveropolje (bez djetelina) (površina : 50% okopavine, 50% strne žitarice)

1.polje:

ozima strna

žitarica

2.polje:

ozima strna

žitarica

3.polje:

jara strna

žitarica

1.polje:

okopavina

(gnojena

stajnjakom)/

2.polje:

jara strna

žitarica

3.polje:

ozima strna

žitarica

1.polje:

okopavina

2.polje:

okopavina

3.polje:

strna žitarica

(ozima ili jara)

1.polje:

okopavina

/ gnojena

stajnakom /

2.polje:

jara strna

žitarica sa

usijanom c.

djetelinom

3.polje:

crvena

djetelina

4.polje:

ozima strna

žitarica

1.polje:

okopavina

( gnojena

stajnjakom)

2.polje:

jara strna

žitarica

3.polje:

okopavina

(pola doze

stajnaka ili

bez stajnjaka)

4.polje:

ozima strna

žitarica


86

Peteropolje 1 .varijanta s djetelinom (površina: 20% okopavina, 40% djeteline, 40% strne žitarice) 2. varijanta bez djetelina

(površina: 40% okopavine, 40% strne žitarice, 20% zrnate mahunarke) Šesteropolje 1. varijanta - krmni plodored (površina: 16,6% okopavina, 16,6% strna žitarica, 66,8% djetelinsko travne smjese)

2. varijanta žitarskog tipa sa zrnatom mahunarkom (leguminoza) (površina: 16,7% okopavina, 50% strne žitarice, 33,3% zrnate mahunarke)

1.polje:

okopavina

(gnojena

stajnjakom)

2.polje:

jara strna

žitarica sa

usijanom

djetelinom

3.polje:

djetelina

4.polje:

djetelina

5.polje:

ozima strna

žitarica

1.polje:

okopavina

(gnojena

stajnjakom)/

2.polje:

jara strna

žitarica

3.polje:

okopavina

4.polje:

zrnata

mahunarka

5.polje:

ozima strna

žitarica

1.polje:

okopavina

(gnojena

stajnjakom)

2.polje:

jara strna

žitarica sa

usijanom

djetelinom

3.polje:

djetelinsko

travne smjese

6.polje:

djetelinsko

travne smjese

5.polje:

djetelinsko

travne smjese

4.polje:

djetelinsko

travne smjese

1.polje:

okopavina

(gnojena

stajnjakom)

2.polje:

jara strna

žitarica

3.polje:

zrnaata

mahunarka

6.polje:

ozima strna

žitarica

5.polje:

zrnata

mahunarka

4.polje:

ozima strna

žitarica


87

3. varijanta sa djetelinom i zrnatim mahunarkama (leguminozama) (površina : 16,7% okopavina, 33,2% djeteline, 16,7% zrnata mahunarka, 33,4% strne žitarice)

Sedmeropolje (travnopoljni plodored) (površina: 29,0% okopavina, 43,0%strne žitarice, 14,0% zrnata mahunarka, 14,0% djetelina ili dts)

Osmeropolje (površina: 25% okopavine, 37,5% strne žitarice, 25,0% djetelina ili dts, 12,5% zrnata mahunarka)

1.polje:

okopavina

(gnojena

stajnjakom)

2.polje:

jara strna

žitarica

3.polje

djetelinsko

travna smjesa

5.polje:

zrnata

mahunarka

4.polje:

djetelinsko

travna smjesa

6.polje:

ozima strna

žitarica

1.polje:

okopavina

(gnojena

stajnjakom)

2.polje:

jara strna

žitarica sa

usijanom

djetelinom

3.polje:

djetelinsko

travna smjesa

7.polje:

strna žitarica

6.polje:

zrnata

mahunarka

5.polje:

strna žitarica

4.polje:

okopavina

1.polje:

okopavina

(gnojena

stajnjakom)

2.polje:

jara strna

žitarica sa

usijanom

djetelinom

3.polje:

djetelinsko

travna smjesa

4.polje:

djetelinsko

travna smjesa

8.polje:

ozima strna

žitarica

7.polje:

zrnata

mahunarka

6.polje:

jara strna

žitarica

5.polje:

okopavina


88

Deveteropolje 1. varijanta - krmni plodored (površina: 44,5% leguminoze, 22,2% strne žitarice, 33,3% okopavine)

2. varijanta (zastupljenost kultura kao u tropoljne prave trojke) (površina: 33% strne žitarice, 33% okopavine, 33% leguminoze)

3. varijanta (intenziviran plodored na organsko-biološkim principima) (površina: 33,3% okopavine, 22,2% djeteline i dts, 33,3% strne žitarice, 11,2% silažni usjev)

1.polje:

okopavina

(gnojena

stajnjakom)

2.polje:

jara

strna žitarica

sa usijanom

djetelinom

3.polje:

djetelinsko

travna smjesa

4.polje:

djetelinsko

travna smjesa 5.polje:

okopavina

9.polje:

ozima

strna žitarica

8.polje:

zrnata

leguminoza

7.polje:

okopavina

6.polje:

zrnata

mahunarka

1.polje:

okopavina

(gnojena

stajnjakom)

2.polje:

jara strna

žitarica sa

usijanom

djetelinom

3.polje:

djetelinsko

travna smjesa

4.polje:

djetelinsko

travna smjesa

5.polje:

okopavina

6.polje:

ozima strna

žitarica

7.polje:

okopavina

8.polje:

zrnata

mahunarka

9.polje:

ozima strna

žitarica

1.polje:

okopavina

(gnojena

organskim

gnojivima)

2.polje:

jara strna

žitarica sa

podusjevom

djeteline i dts

3.polje:

djetelinsko

travna smjesa

4.polje:

djetelinsko

travna smjesa

5.polje:

okopavina

9.polje:

silažni usjev

8.polje:

strna žitarica i

ozimi krmni

usjev

7.polje:

okopavina

6.polje:

strna žitarica i

postrni usjev

za zelenu

gnojidbu


89

Povrćarski plodored sa 10 polja (površina: 40% okopavina-povrće , 40% leguminoze, 20% strne žitarice)

Biološko - dinamički plodored sa 13 polja (Koepf) (površina: 38,5% dts, 7,7%okopavine, 38,5% strne žitarice, 7,7 krupnozrne mahunarke, 7,6% silaža)

Izvor: D.Znaor, o.c. str.181 Prikazane vrste plodoreda pokazale su koliko je složen ovaj sustav korištenja poljoprivrednog

zemljišta. Također smo mogli uočiti da dobrim poznavanjem i konstruiranjem plodoeda možemo razumnije gospodariti: povećeti plodnost tla, održavati ga živim, poboljšati pedohigijenu, smanjiti zakorovljenost i napade bolesti, parazita i štetnika, obogatit ponudu obiteljskog gospodarstva raznovrsnim proizvodima i što je najvažnije, ukloniti iz proizvodnje sintetske agrokemikalije. Znanje o osobini vezivanja atmosferskog dušika putem kvržičnih bakterija nastanjenih na korjenju biljaka, uspješnost u spremanju stajnjaka, komposta i zelenoj gnojidbi, solidna je osnova za dobro i ekonomično gospodarenje. Unoseći u upravljanje obiteljskim gospodarstvom nove suvremene smjerove, kao što je marketinško promišljanje, uspješno ćemo unovčiti proizvode organsko-biološke proizvodnje.

1.polje:

djetelinsko

travna smjesa

2.polje:

djetelinsko

travna smjesa +40t/ha stajnaka

iza 2. otkosa

3.polje:

3 dijela:

- kukuruz

- krumpir

- mrkva

4.polje:

jari ječam sa

podusjevom

crvenom

djetelinom

8.polje:

djetelinsko

travna smjesa

7.polje:

jara zob sa

podusjevom

djetelinsko

travne smjese

6.polje:

jara pšenica +

postrno

smjesa za zel.

gnojidbu

5.polje:

crvena

djetelina

9.polje:

djetelinsko

travna smjesa

+ ozima

pšenica

10.polje:

oz. pšenica +

postrno

smjesa za zel.

gnojidbu

11.polje:

bob

12.polje.

zob

13.polje:

smjesa za

silažu /zob,

grahorica/ i

podusjev dts

1.polje:

okopavina

gnojena

stajskim

gnojem

2.polje:

jara strna

žitarica

3.polje:

djetelinssko

travna smjesa

4.polje:

djetelinsko

travna smjesa

5.polje:

okopavina

10.polje:

ozima strna

žitarica

9.polje:

zrnata

mahunarka

8.polje:

okopavina

7.polje:

zrnata

mahunarka

6.polje:

okopavina


90

5.3.Njega usjeva

Tlo sa dovoljno hranjivih elemenata i pravilno određen plodored, znatno će pojednostaviti zahvate koje nazivamo nejga usjeva. Pod njegom usjeva podrazumijevamo primjenu agrotehničkih i biotehničkih zahvata, za vrijeme vegetacije usjeva, da bi im osigurali što povoljnije uvjete za razvoj i napredovanje. U ovom tekstu smo se bavili živim tlom, organskom i zelenom gnojidbom i širokom plodoredom. Jasno nam je da ćemo tim općim mjerama organsko-biološke poljoprivrede, stvoriti pozitivne uvjete za uspješno uzgajanje usjeva, te da će zbog toga biti manje zahvata na njezi. Dodajmo još i opće preduvjete za uspješnu biljnu proizvodnju: solidna odvodnja, blagovremena osnovna i predsjetvena priprema tla,oprimalan rok sjetve, odabir sorte i zdavog sjemena, pravilna sjetva u optimalnom roku.

Valjanje je mjera koju treba primjeniti nakon sjetve svih kultura, jer je kvalitetan kontakt sjemenki i tla preduvjet brzom klijanju i nicanju. Valjanjem postižemo uspostavu kapilariteta tla i kapilarnim uzgonom dobavu vlage iz dubljih slojeva u sjetveni sloj, a budući se povećava isparavanje, nakon valjanja tek zasijanog usjeva, treba površinu preći laganim drljačama da se kapilare prekinu na samoj površini i spriječi gubitak vlage, te spriječi stvaranje pokorice koja može onemogućiti nicanje. Ozimi usjevi mogu usljed golomrazica izgubiti kontakt sa korjenskim slojem (srijež), pa će se valjanjem ponovo uspostaviti kontakt korjenčića sa tlom. Navedeni zahvati se trebaju izvesti glatkim, srednje teškim valjcima. Kidanje ledene pokorice na ozimim strnim usjevima obavlja se rebrastim valjcima ili glatkim na koje se spiralno namata lanac da bi što bolje lomio ledenu koru.Slika

Drljanje je mjera predsjetvene pripreme sjetvenog sloja ili nanošenje mrvičastog dijela sjetvenog sloja na sitnozrne usjeve nakon plitke sjetve i sjetve omaške. U njezi usjeva, drljanjem se suzbija korove u fazi klijanja i nicanja. Drljanjem ozimih usjeva u proljeće, otvaramo i prozračujemo tlo nakon zimskog razdoblja, uništavamo korove i prorjeđujemo pregust ozimi usjev. Iste učinke ćemo postići na djetelištima, lucerništima i travnjacima.

Okopavanje ili kultiviranje je mjera međuredne obrade kultura koje zbog toga nazivamo okopavinama. Strne žitarice se također mogu sijati u redove koji će omogućiti okopavanje. Ovisno o kulturi odabire se dubina okopavanja i oblik noževa i motičica. Izbor je velik : od "pačjih nogu" sve do četkastih rotirajućih kultivatora.Glavni cilj ove mjere je zaštita od korova, prozračivanje korjenskog sloja i povećanje kapaciteta za oborinsku vlagu. Broj zahvata kultiviranjem ovisi o prirodi usjeva. Kultiviranje ili okopavanje je mehanički oblik suzbijanja korova, no ne i jedini u organsko-biološkoj agrotehnici. Slika

Termički način suzbijanja korova nije ušao u našu praksu, no u europskim poljoprivredama već postoje plinski plamenici koji su nošeni traktorom i služe naročito za uništavanje korova izniklih unutar reda okopavine, jer se međuredno provodi kultiviranje. Ovdje je riječ o kratkotrajnom djelovanju visoke temperature na korovske mlade biljke, koje izaziva prsnuće staničnih stijenki i zatim uvenuće. Kulturna biljka se također "opeče",ali se brzo oporavi, pošto se bira vrijeme primjene u kojem je najmanje osjetljiva. Termičko suzbijanje korova posebno je efikasno kod sporo ničućih kultura, jer se intervenira prije njihova nicanja.

Biološki način suzbijanja korova je uvijek poželjan u proizvodnji zdrave hrane. Postiže se interpoliranjem ili usijavanjem podusjeva. Za podusjev se uzima kultura koja podnosi kulturu koju štitimo od korova kao nadusjev. Podusjev, pored zaštite od korova, treba poslužiti kao krmna kultura ili kao siderat (zeleno gnojivo) ili kao krmni usjev ili kao fiksator dušika, ako su podusjevi djeteline i mahunarke.Na primjer: - u kukuruz se može interpolirati bijela djetelina inokulirana Rhisobium bakterijama, pa ćemo pored zaštite od korova, tlo obogatiti dušikom; - u strne žitarice se interpoliraju podusjevi raznih djetelina, inokuliranih Rhisobium bakterijama / poslije skidanja strnih žitarica, ostaje djetelište kao krmna kultura ili kao siderat ili kao jedno i drugo; - slama koja se u mnogim slučajevima lošeg gospodarenja spaljuje, može poslužiti za zastiranje / malčiranje / površina pod okopavinama, posebno pod povrtnicama,a dobro je zastirati voće, maline i kupine. Zastiranje se može obaviti poluzrelim kompostom (hranjivo zastiranje), a naročito preroručuju pokošene koprive koje sadrže dosta hranjivih elemenata. Zastiranje je korisno i radi ekonomiziranja sa vlagom. Plastična folija (crna i svijetla) je dobra za zastiranje i primjenjuje se u povrćarstvu i proizvodnji jagoda.

Zaštita od bolesti i štetnika u organsko-biološkoj poljoprivredi je utemeljena na preventivno djelovanje (plodored, organska gnojiva..) u proizvodnji na zdravom staništu, usjeva koji su provjereno otporniji na pojavu bolesti i štetnika. Isto tako ovaj oblik gospodarenja predviđa, kroz biološku različitost, pogodovanje razvoja bioloških neprijatelja štetnicima. Kurativno suzbijanje bolesti i štetnika je predviđeno na niz načina:


91

- uptrebom botaničkih pesticida - ekstrakcija ljekovitih i začinskih biljaka (kopriva, ljuta paprika, preslica), ekstrakcija otrovnih biljaka (buhač, duhan...). - upotrebom insekticidnih sapuna / kalijevi i natrijevi/; - upotrebom preparata na mineralnoj bazi (soda bikarbona, kalijev permanganat, bakrene soli, sumporni preparati koji su posebno efikasni u suzbijanju biljnih bolesti u voćarstvu i vinogradarstvu; - upotrebom propolisa (vodene otopine, tinkture,hidro-alkoholne otopine..) - upotrebom preparata sa bakterijama i virusima koji napadaju pojedine štetnike; - upotrebom feromonskih mamaca za lov štetnih insekata; Ovo područje zaštite je već objektom zanimanja mnogih tvrtki koje se bave konvencionalnom zaštitom bilja i žele učestvovati u proizvodnji eko-preparata. Štetočine se mogu ukloniti i mehanički (ručno ili napravama) kao krumpirova zlatica. Područje zaštite bilja u organsko biološkoj poljoprivredi, kao i cijelu materiju reguliraju zakonski akti. Marketing (tržništvo) organsko-biološke poljoprivrede Osnovni postulat osmišljene proizvodnje je da se proizvodi roba za poznatog kupca. Tako će i organsko-biološka gospodarstva u marketinškom promišljanju svoje proizvodnje stvoriti gotove proizvode, a ne biti sirovinci. To odmah nameće potrebu da se u okviru obiteljskog gospodarstva organizira prerada primarne proizvodnje, što je opravdano i sa aspekta korištenja radnog vremena članova obitelji. Kvalitetni proizvodi zdrave hrane sigurno imaju svoje kupce. Budući obiteljska gospodarstva imaju specifičan image, folklornu i gastronomsku tradiciju, realno je razmišljati o uvođenju u djelatnost jednog od niza oblika seoskog turizma. Kroz taj način marketinškog osmišljavanja postiže se visoka ekonomska efikasnost obiteljskog gospodarstva. Blizina turističkih središta i rijeka, planina, parkova prirode ili prometnih pravaca, samo su razlog više za ostvarenje takovih poslovnih planova. Organsko-biološka poljoprivreda kao poduzetničko usmjerenje 6. Peradarstvo

Poljoprivredna životna zajednica i poljoprivredno stanište čine bioekološku cjelinu ili agroekosustav u kome energija i tvari kreće u trokutu prema shemi na strani ***Ovaj trokut simbolički rečeno prikazuje lanac u kome karike (tlo-biljka-domaća životinja) moraju biti jednako jake. “Pucanjem” jedne od karika došlo bi do poremećaja agroekosustava i niza nesagledivih posljedica. Da do toga ne bi došlo moramo puno znati o tlu (osobine, plodnost, nastanak…) kulturnoj biljci (sortne osobine i zahtjevnost prema biogenim elementima…) i domaćim životinjama (pasminske osobine, zoohigijenski i hranidbeni prohtjevi…). Ljudsko znanje u upravljanju agroekosustavom pretpostavka je postizanju ravnoteže unutar prikazanog trokuta. Postići u poljoprivrednoj proizvodnji optimum (sklad u agroekosustavu) znači osigurati gospodarsku djelotvornost ove važne privredne grane.

Kako je svjetska poljoprivreda suočena sa problemima zaštite okoliša, naša razvojna promišljanja moraju ići u smjeru poticanja ekološke poljoprivrede. Imamo određene prednosti, jer je prag zagađenosti okoliša znatno niži od svjetsko-europske razine. Zapadna Slavonija sa svim svojim povijesnim i aktualnim nesrećama, zanimljivo je područje sa poljoprivrednog stajališta. Reljefna raznolikost omogućuje i zasnivanje raznolike poljoprivredne proizvodnje, a bogatstvo šuma, rijeka i potoka, prostor čini idiličnim. U takvom ambijentu lako je zamisliti organsko-biološke obiteljske farme sa obiljem zdrave hrane i skupinama izletnika. Obzirom na ratni palež i razaranje i obnovu koja traje, treba već sad u obnovi poljoprivrede uzeti usmjerenje prema organsko-biološkoj poljoprivrednoj proizvodnji uz respektiranje potreba domaćeg tržišta.

Poduzetnička orjentacija obiteljskog gospodarstva u organsko-biološkoj poljoprivredi, temeljena je na namjeri da se od te proizvodnje zaradi za život dostojan čovjeka, prodajući na tržištu svoje proizvode s kojima se prehranjuje i vlastita obitelj. Moćni lobiji agrokemijske industrije sustavno uvjeravaju da nije moguće postići prinose koji bi gospodarski opravdali organsko-biološku proizvodnju. D. Znaor, pozivajući se na Stanhilla, (Švedska) tvrdi da je na osnovu usporedbe 205 studija o prinosima 26 različitih kultura, proizvodnji mlijeka i jaja prosječni prinos u ekološkim gospodarstvima niži za samo 9% od prinosa konvencionalne poljoprivrede


92

Tablica 1. Utjecaj broja godina pod eko-gospodarenjem na prosječne godišnje prinose (t/ha i kg/kravi (Bockenhoff i sur.)

Vrsta proizvoda

Razdoblje gospodarenja po ekološkim pravilima Eko prosjek

Konvenc. prosjek 2 god. 3-5 god. 6-10 god. 10 god.

Žitarice 2,9 2,7 3,2 3,3 3,1 4,3

Krumpir 21,0 11,4 16,1 16,1 16,2 22,2

Cikla 9,2 25,0 40,9 33,6 29,9 32,6

Mrkva 13,8 23,0 28,0 43,1 40,5 42,3

Mlijeko 3.912,0 3.685,0 3.895,0 4.126,0 4.013,0 4.231,0 Izvor: D. Znaor: Ekološka poljoprivreda, Zagreb 1996.g., str. 407

Organsko-biološki poljoprivredni proizvodi dobit će cijenu na tržištu poljoprivrednih proizvoda, na osnovi zakona ponude i potražnje. Menadžerske sposobnosti eko-farmera, znanje iz područja agrotehnike i druga znanja i vještine nužna za poljoprivrednu proizvodnju, učinit će organsko-biološko gospodarstvo više ili manje gospodarski uspješnim. Uz navedeno, kao poduzetničku “nadogradnju”, temelj svemu je gospodarska nacionalna politika, čiji ciljevi trebaju biti lako prepoznatljivi kao konstantno usmjerenje prema jačanju obiteljskih gospodarstava i proizvodnji zdrave hrane. 6.1. Standardi proizvodnje

Organsko-biološka poljoprivreda obuhvaća sve poljoprivredne sustave i tehnologije koje unapređuju i podržavaju za okoliš neškodljiv, a socijalno i gospodarski prihvatljiv uzgoj bilja i stoke. Osnove proizvodnih mogućnosti organsko-bioloških sustava je prirodna plodnost tla, kao referenca koja definira odnose suživota biljaka i životinja. Takva proizvodnja izostavlja upotrebu kemijsko-sintetičkih gnojiva, pesticida i veterinarsko-farmaceutskih proizvoda, a omogućuje djelovanje prirodnih zakona. Gospodarstvo koje poštuje standarde organsko-biološke poljoprivrede mora imati uzgojni prostor koji će mu dati obilježja tzv. mješovitog gospodarstva. Oranice, povrtnjak, voćnjak, vinograd, stoga i perad, preduvjet su da se na gospodarstvu uspostavi bioekološka cjelina, sastavljena od nekoliko sustava uzgoja bilja i životinja. Budući da je svako gospodarstvo “poseban slučaj”, zbog razlika u veličini zemljišnog posjeda, plodnosti tla, veličini gospodarskih zgrada, afiniteta vlasnika, to će koncept organsko-biološke proizvodnje biti fleksibilan, pa će se neka proizvodnja postaviti kao dominantna u odnosu na lepezu drugih koje su nužne postojati u takvom obliku gospodarenja. Tako će i u ovom razmatranju biti obrađen uzgoj određenih vrsta peradi kao specijalnosti, iako je razumljivo da će se u istom gospodarstvu uzgajati i druge vrste domaćih životinja i proizvoditi krmno bilje, povrće, voće, grožđe i prerađevine. 6.2. Ekološki uvjeti

Da bi pojedino gospodarstvo ili skupina manjih usvojili organsko-biološku proizvodnju, moraju biti u prostoru koji nije izložen industrijskom zagađivanju okoliša. Proizvodne površine moraju biti udaljene najmanje 50 m od autoputova i drugih prometnica po kojima prolazi više od 1000 vozila na sat. Prema standardima granične vrijednosti teških metala u tlu ekstrakiranih u zlatotopki su već spomenuti. Jednaku pozornost treba posvetiti mogućem zagađivanju vodom za navodnjavanje ako sadrži teške metale i deterdžente. Za svako gospodarstvo koje prelazi na organsko-biološku proizvodnju, posebno se obavlja pregled i analiza tla na teške metale. Poljoprivredna obiteljska gospodarstva u zapadnoj Slavoniji u velikoj većini zadovoljavaju propisane ekološke uvjete. 6.3. PERADARSKA PROIZVODNJA Proizvodna orjentacija naših obiteljskih gospodarstava bila je raznolika jer je služila u velikom dijelu potrošnji u domaćinstvu. Ta “svaštarska” proizvodnja je preduvjet zasnivanja organsko-biološke proizvodnje u poduzetničkim razmjerima, jer su za to neophodna “svaštarska” znanja i vještine. U ovom razmatranju izdvajamo peradarstvo iz “svaštarskog” obiteljskog gospodarstva kao posebnu temu, sa posebnim naglašvanjem da je organsko-biološko gospodarenje povezivanje više sustava uzgoja biljaka i životinja. Prema tome, jedna ili više peradarskih proizvodnji, može biti specijalnost nekog obiteljskog gospodarstva, te će svojim opsegom biti poduzetnički značajnija, a biljna proizvodnja će biti zasnovana tako da se u domaćinstvu proizvede hrana za uzgajane vrste peradi.


93

6.3.1. OPĆA NAČELA UZGOJA ŽIVOTINJA Nije potrebno posebno isticati značaj uzgoja životinja u poljoprivrednom gospodarenju. One imaju osobinu proizvesti meso, mlijeko, jaja, med, vunu, perje, itd., od biljnih proizvoda koje čovjek ne jede (trava, slama, stabljika kukuruza, razni biljni otpatci, posije, šturo zrnje…) Probavljajući velike količine biljnog tkiva, stvaraju puno izlučevina (izmet i mokraća) od kojih se dozrijevanjem dobiju kruti polutekući i tekući gnoj, ovisno o načinu spremanja, vrsti stoke i stelje. Važnost stajskog gnojiva u organsko-biološkom gospodarenju je velika. Uzgajanjem stoke zatvara se ciklus kruženja hranjiva, organske tvari i energije (vidjeti trokut sa početka ovog teksta). Uzgoj domaćih životinja treba zasnovati na prirodnim zakonitostima. Zbog toga se mora u prirodnom ambijentu (ili što prirodnijem) uzgajati zdrave i otporne životinje (domaće pasmine). Životinje koje su namjenjene proizvodnji mesa moraju biti uzgojene u organsko-biološkom gospodarstvu osim pilića do 3 dana starosti i teladi koja je do 28 dana starosti hranjena mlijekom svoje majke. Broj stoke na organsko-biološkom gospodarstvu ne može biti manji od 0,2 niti veći od 2,5 uvjetna grla1 1 po hektaru. Navedeni raspon omogućava da se za pojedino gospodarstvo nađe optimalan broj domaćih životinja. Smještaj stoke mora biti takav da omogući normalan rast i razvoj uzgajane vrste, a to će biti kada se osigura slijedeće: a) nastamba sa dovoljno čistog zraka, prirodnog svjetla (bez propuha); b) dovoljan broj vrsti prilagođenih hranilica da sve životinje mogu istovremeno jesti; c) dovoljna količina pitke vode za napajanje tijekom cijelog dana; d) kretanje na čistom zraku (paša); e) grupno držanje životinja u suhoj stelji. 6.3.2. SMJEŠTAJ PERADI Polazeći od činjenice da konvencionalna poljoprivreda uzgoj peradi tretira na “industrijski” način, pa je samo držanje životinje puno puta nehumano, kao npr. držanje nesilica u kavezima, u organsko-biološkom peradarstvu osnovni naglasak je na humanom držanju, te je kavezni način uzgoja izričito zabranjen, a građevinsko rješenje peradarnika mora omogućiti smještaj koji odgovara naravi uzgajane vrste. Prema “Standardima Bios-Saveza” minimalna površina prostora peradarnika je:

po kokoši 0,40 m2

po piletu 0,125 m2

po patki 0,40-0,70 m2

po guski 0,50-1,00 m2

po puri 0,50-1,00 m2

Uz peradarnik se mora ograditi ispust minimalne površine od 10,0-15,0 m2 po komadu odrasle peradi, a za mladunčad 5,0-6,0 m2 po komadu. 6.3.3. LOKACIJA PERADARNIKA

Ukoliko se za peradarnik ne adaptira postojeća gospodarska zgrada, nego se gradi nova, onda moramo prema obliku i površini parcele odrediti lokaciju, vodeći brigu o zadovoljenju normi kulture stanovanja. Obiteljska kuća mora biti prva na pravcu iz kojega pušu dominantni vjetrovi, a onda slijede nadstrešnice za strojeve, goveđe staje, peradarnici, svinjci i gnojište. Najpogodniji nagib parcele je oko 4%, a tlo mora biti propusno sa podzemnom vodom u dubini većoj od 2,5 m. Razmak između staja mora biti 20 – 50 m, da se omogući normalna ventilacija i dostupnost sunčevim zrakama. Na lokaciji mora biti dovoljno pitke vode i mora postojati kvalitetna mogućnost otplave otpadnih voda.

1 Uvjetno grlo je pojam kojim se izražava odnos broja stoke i površina u gospodarstvu. Uvjetno grlo je zbroj tjelesnih težina raznih životinja do 500 kg.


94

6.3.4. GRAĐEVINSKI MATERIJALI I IZVEDBA

Građevinski materijal uobičajen u ovim krajevima (opeka, drvo, crijep, beton) dovoljnih je termoizolacijskih svojstava i čvrstoće da bi se u objektu mogla postići optimalna temperatura i zaštita od insekata i glodavaca. Zbog loših termoizolacijskih osobina, beton i kamen se koriste za temelj. Temelji trebaju biti izgrađeni u dubini ispod zone smrzavanja (80 –120 cm), a iznad zemlje trebaju biti 30-60 cm. Po temeljima se postavlja bitumenska izolacija.

Zidovi se u ovim krajevima izvode od cigle (šuplje i pune) i betonskih kvadri. Žbuka mora biti dobro izvedena, a naročito treba paziti na kvalitet vode, jer i male količine dušičnih soli izazivaju pojavu salitre i ljuštenja žbuke. Salitra se stvara i zbog većih količina amonijaka.

Pod u peradarniku treba biti topao, dobro toplinski izoliran, nehigroskopičan (da ne upija vodu), otporan na kiselinu i ne smije imati fuge u kojima bi se zadržala stelja i gnoj. Budući da je teško pronaći materijale koji bi udovoljili navedenim potrebama, kvalitetnom smještaju peradi doprinjeti će kvalitetna stelja (slama, hoblovina i piljevina).

Strop i njegova izvedba jednako su važni kao pod. Zbog izloženosti vremenskom utjecaju (moguć gubitak topline do 36%) potrebno je izvesti termoizolaciju (staklena vuna, stiropor,…) i higroizolaciju (bitumenski premaz, plastične folije, aluminijski lim,…). Najčešći građevinski materijali za stropove su žbukana betonska ploča i “montne gredice”.

Krov peradarnika ima funkciju kao i na drugim gospodarskim zgradama. Najčešće se na drvenu građu kao pokrov stavlja crijep, salonit ploče, valoviti pocinčani lim i aluminijski lim.

Prozori nemaju značajnu ulogu u konvencionalnom peradarstvu, jer se provjetravanje obavlja ventilatorima, a osvjetljavanje umjetnim svjetlom. Organsko-biološko peradarstvo ne prihvaća takvu izvedbu peradarnika. Omjer efektivne površine prozora prema površini poda je u omjeru 1:5 – 1:10. Položaj i visina prozora mora omogućiti ulaz sunčevim zrakama. Prozor u peradarniku se treba otvarati prema unutra i to odozgo prema dolje tzv. kiper. Smatramo da je utjecaj dnevne svjetlosti na životni ritam peradi nehumano mijenjati.

Vrata moraju materijalom, (drvena ili metalna) dimenzijom i konstrukcijom (dvokrilna) omogućiti kvalitetno zatvaranje peradarnika i nesmetanu komunikaciju. Trebaju se otvarati prema van. U projektiranju nastambe za perad ili adaptacije neke gospodarske zgrade u peradarnik po organsko-biološkim pravilima, treba oigurati “komociju” koja uzgajanoj vrsti daje mogućnost zadovoljenja prirodnih osobnosti i optimalnu higijenu smještaja. 6.3.5. MIKROKLIMA PERADARNIKA

Pod mikroklimom peradarnika podrazumijevamo stanje kvalitete zraka koja može biti znatno narušena i nepodesna za držanje peradi.

Zrak se sastoji (u volumnim postotcima) od 78% dušika, 21% kisika, 0,93% argona, 0,03% ugljičnog dioksida, te od promjenjive količine vodika, helija, amonijaka, dušične, dušičaste kiseline (u tragovima), vodene pare i mehančkih primjesa (prašine). Značaju kisika nije potrebno puno reći osim o tome da ljudi i životinje osjećaju dišne smetnje, a ako sadržaj padne ispod 11 vol promila nastupa smrt. Svijeća se gasi ako je u zraku sadržaj kisika od 14 – 15 vol promila.

Ugljični dioksid nastaje u atmosferi (i u mikroklimatu peradarnika) disanjem životinja i truljenjem organske materije. Teži je od zraka (1,5 puta) i u peradarnicima i drugim stajama koncentracija mu je veća za 10 puta nego u slobodnoj atmosferi. Sadržaj ugljičnog dioksida u peradarnicima ne bi smio biti veći od 0,35 vol%. Indikator je prozračenosti nekog prostora, no za uvjetan mikroklimat važniji je sadržaj amonijaka. Higijenski prag je 3,5 vol promila.

Amonijak nastaje biokemijskom razgradnjom organske tvari (izmet peradi). Spada u plinove nadražljivce i lakši je od zraka. Zbog štetnosti (nadraživanje sluznica dišnih puteva i očne sluznice) i opasnosti po život životinja i ljudi ako je koncentracija od 2,5 – 4,5% i izloženost od pola do jednog sata, važno je kvalitetno provjetravanje peradarnika (prozori i ventilacioni otvor). Briga o amonijaku je posebno važna u peradarnicima gdje se životinje drže na istoj stelji duže vremena (npr. dok traje tov). Higijenski prag je 0,01 vol promila.

Sumporvodik je vrlo otrovan plin, teži od zraka, a miriše na pokvareno jaje. Nastaje razgradnjom organskih tvari koje sadržavaju bjelančevine sa sumporom. U peradarniku ga ne smije biti više od 0,02 vol promila. Izaziva paralizu dišnih organa (respiratorna paraliza). Higijenski prag je 0,01 vol promila.

Ugljični monoksid je otrovan plin bez boje i mirisa. Teži je od zraka i izraziti je krvni otrov (veže se na hemoglobin), a izaziva smrt gušenjem. Sadržaj od 0,15-0.20 vol promila izaziva smrt, ako se udiše u vremenu do jednog sata. Higijenski prag je 0,01 vol promila.


95

Prašina u peradarniku su sitne čestice više organskog nego anorganskog porijekla koje lebde, a najviše se pojavljuje kod uznemiravanja peradi i ako je jaka struja zraka (propuh) i presuha stelja. Prašina iritira i oštećuje dišne puteve.

Mikroorganizmi u zraku peradarnika spadaju u onečišćenje kao i čestice prašine. Problem je naročito izražen pri uzgoju na dubokoj stelji. Ako je stelja od slame onda možemo očekivati u prašini sadržaj gljivica koje su uzročnici pšeničnih bolesti. Mikroorganizmi mogu izazvati alergične pojave kod peradi. Ako nema ventilacije peradarnika onda je najviše mikroorganizama uz pod, a ako je ventilacija dobra, tada se nalaze uz strop. Prije postavljanja stelje dobro ju je izložiti sunčevim zrakama radi prirodne sterilizacije, no mora se paziti da se stelja ne bi presušila. Štetni utjecaj mikroklimata peradarnika na uzgajanje peradi bit će manji ako postoji dobra ventilacija i kvalitetan ispust.

Fizikalni faktori klime nekog područja izravno utječu na mikroklimat peradarnika. Atmosferski tlak (tlak zraka) vlaga zraka, temperatura zraka određuju stanje u peradarniku kroz cijelu godinu. Temperatura zraka u peradarniku treba biti od 18-20 0C. Potrebna temperatura zraka (prema Hilbrichu) u peradarniku prema vrsti i uzrastu peradi ( 0C)

Vrsta Tjedni starosti

1 2 3 4 5

Pilići 32 32-28 28-25 25-23 23-20

Purići 38-35 35-32 32-29 29-26 26-23

Pačići 32 26-24 22 Vanjska temperatura

Guščići 30-28 36-28 36-28 Vanjska temperatura Izvor: A.Asaj: Zoologija u praksi, Zgb 1974.

6.4. UZGOJ KOKOŠI

Organsko-biološko gospodarstvo može se opredjeliti za uzgoj kokoši nesilica, matičnog jata i tova pilića za meso, a prema tržišnim prilikama može se specijalizirati za uzgoj jednog od uzrasta, tj. za jednu od navedenih proizvodnji. Kokoš pripada klasi ptica sa kobilicom i redu kokoši, a brojnost tipova i rasa predstavlja u biološkom smislu pravo bogatstvo. Na osnovi arheoloških nalaza izgleda da je kokoš pripitomljena 3000 godina prije nove ere (Indija). Smatra se da je domaća kokoš potekla od bankivske kokoši (Gallus bankiva) koja živi na istoku Indije, Tajlandu, Sumatri i Burmi. Kroz 6000 godina, selekcijom su dobivene razne rase: lake rase nesilica, teške mesnate rase i kombinirane rase (podjednaka sposobnost proizvodnje mesa i jaja).

Poznatije teške rase (za meso) u nas su hibridna linija Hybro, Roos, Lohmann, Avian, a nesilice za proizvodnju jaja bijele ljuske su Hisex white i Lohmann, te linije za proizvodnju jaja tamnije ljuske Hisex brown, Isa brown i Lohmann.1

Pilići za proizvodnju mesa (brojleri) nisu pasmina nego hibrid tj. izravni potomci dviju pasmina, a nekad i potomci križanaca. Domaća kokoš, kakva se mogla naći u obiteljskim gospodarstvima prije rata, potpuno je iščezla 6.4.1. UZGOJ KOKOŠI NESILICA

Organsko biološko gospodarstvo prema standardima koje smo ranije spominjali, može nabaviti piliće do 3 dana starosti od drugih proizvođača (ne moraju biti organsko-biološka). Tako se može nabaviti pasminu nesilica. Ako organsko-biološko gospodarstvo ima mogućnost, može samo uzgajati jato za reprodukciju nesilica i tovnih pilića (brojleri). Inkubator u takovom gospodarstvu može biti dodatni i vrlo logičan segment proizvodnje. Uzgoj reprodukcijskog jata je vrlo sličan uzgoju nesilica, tj. proizvodnji jaja za konzum. 6.4.2. SMJEŠTAJ NESILICA

Koristeći regionalnu terminologiju, nastambu za kokoši ćemo nazvati kokošinjcem kao vrstom peradarnika. Pored spoznaje o načinima smještaja nesilica od adaptiranih do novoizgrađenih kokošinjaca suvremenim projektima, zanimljivim smatramo prikazati “švicarski kokošinjac” (prema

1 Izvor: Hrvarski stočarsko selekcijski centar Hrvatske, Zagreb, lipanj 1998.g., Karmen Sinković, dipl. ing.


96

Folschu i Hoffmanu) koji D. Znaor opisuje kao kompromisni između humano neprihvatljivog kaveznog uzgoja i uzgoja na otvorenom. Ovakav kokošinjac omogućava kokošima proživljavanje prirodnog dnevnog ritma koji se po navedenim autorima sastoji od: 1. noćni počinak na prečkama za sjedenje 2. jutarnje čišćenje 3. potraga za hranom i vodom 4. potraga za gnijezdom i nesenje 5. zaprašivanje pijeskom 6. podnevno sunčanje 7. podnevna potraga za hranom i vodom 8. kopulacija “gaženje” 9. noćni počinak

“Švicarski kokošinjac” je staja koja po vanjskom obliku liči na mnoge prizemne gospodarske

zgrade. Sanduk za gnoj je smješten ispod prečaka za sjedenje i zahvaća blizu 50% površine poda. Dimenzije sanduka su optimalne ako su širine, ne veće od 4 m, i visine 0,6 m. Iznad sanduka su postavljene prečke za sjedenje na konstrukciju koja u poprečnom presjeku liči slovu X. Na suprotnoj strani gnijezda koja se mogu izvesti da se iz njih jaja izuzimaju gravitaciono (kotrljanjem). Hranilice i pojilice su postavljene između. Pod je posut steljom (hoblovina, slama). Ovisno o broju nesilica, tj. o veličini kokošinjca na zidu je izveden stanovit broj otvora (0,5 m x 0,5 m) na visini od jednog metra. Na taj otvor sa vanjske i unutarnje strane položena je daska sa poprečnim letvicama kao stepenice. Kroz te otvore kokoši slobodno izlaze u ispust. U prostoru ispusta treba biti tratine, pijeska i stabala. Ovaj kokošinjac ne smije biti prenapučen (najmanje 0,4 m2 po kokoši), a sloboda kretanja, penjanja, čeprkanja, leškarenja u pijesku u hladovini omogućava svakoj nesilici ispunjenje individualnih prohtjeva i po volji boravak u skupini. Veliki prozori omogućavaju dobru osvjetljenost i ventiliranost (manje prašine i isparavanje amonijaka) pa se može reći da je ovo držanje nesilica u ugodnom ambijentu. Proizvodnja jaja je potpuno jednaka kao u kaveznom uzgoju no prednost je u manjem utrošku hrane po proizvedenom jajetu (152 g u kaveznom; 144 g u “švicarskom” D. Znaor). Nesilice se mogu držati u podnom objektu na dubokoj stelji. Najvažniji normativi:

4-6 kokoši po 1 m2 podne površine,

optimalna grupa je 1000 nesilica,

zajednička gnijezda (visine 0,35 m, dubine 0,40 m),

56 nesilica na dužni metar gnijezda

sanduk za gnoj do 4 m širine, a ako se prekriva žičanim pletivom, te ako je iznad sustav prečaka za sjedenje, može površina sanduka zauzimati do 2/3 podne površine

visina sanduka za gnoj je 0,5 m,

širina prečaka za sjedenje je 6 cm, visoke 7-10 cm, međusobni razmak od 28 – 35 cm,

6 nesilica dolazi na jedan dužni metar prečke,

na jedan dužni metar dvostrane pojilice dolazi 225 nesilica

na jedan dužni metar dvostrane hranilice dolazi 100 kokoši. U oba načina uzgoja važno je osigurati dobru rasvjetu (dnevno svjetlo) i ventilaciju (gravitaciona i/ili mehanička). U kokošinjcu je dozvoljena najviša relativna vlaga zraka od 80% i najniža temperatura zraka od 10 0C. Kokošinjac za podmladak i nesilice od 5 – 6 mjeseci je potpuno sličan naprijed opisanim tipovima kokošinjca (bez gnijezda). Važno je imati mogućnost osigurati temperaturu zraka koja odgovara podmlatku (3.2.3.). 6.4.3. UZGOJ ZA MESO (BROJLERI) Tovljeno pile starosti 6 – 8 tjedana, 2 – 2,5 kg žive vage, nazivamo brojler. Organsko biološko gospodarstvo može za tov nabaviti hibridne linije teških rasa od specijaliziranih proizvođača jednodnevnih pilića (1-3 dana starosti). Osnovno obilježje ovih linija je brzi rast, dobro iskorištavanje hrane, visoki randman, puno mesa i malo masti.


97

6.4.4. SMJEŠTAJ PILIĆA ZA TOV Ovaj oblik uzgoja peradi je vrlo zanimljiv sa gospodarskog gledišta jer od početka do završetka tova treba relativno malo vremena (45 – 60 dana). Nastamba za tov pilića treba zadovoljiti opća načela držanja peradi u pogledu toplinske izolacije, ventilacije (gravitaciona i umjetna), rasvjete (dnevno svjetlo i umjetna rasvjeta). Uz tovilište treba osigurati ograđeni ispust za tovne turnuse u toplim mjesecima. Organsko biološko gospdoarstvo će izgradnjom (ili adaptacijom) tovilišta stvoriti uvjete za humano uzgajanje tovnih pilića, vodeći brigu da perad bude zaštićena od negativnih vanjskih utjecaja (velika hladnoća, velika vrućina, prevelika vlaga i suhoća zraka, nedovoljna ili pretjerana rasvjeta,…) i da se izbjegnu nagle promjene koji mogu negativno djelovati na tijek tova. Visina vanjskih zidova objekata može biti 2,5 m, a pregradni zidovi mogu biti 2 m. Temperatura zraka mora se moći regulirati i podesiti potrebi uzrasta pilića (3.2.3.), a relativna vlaga zraka ne smije preći 65%. Najbolji način tova je u podnom tovilištu na dubokoj stelji. Osnovni normativi:

12 –15 pilića na 1 m2 podne površine,

skupine (odvojene) po 500 pilića,

pregrađivanjem prostora u početku tova omogućiti održavanje optimalne temperature (3.2.3.),

hranilice konstrukcijski moraju biti izvedene tako da ne dopuštaju rasipanje hrane, da omogućuju lagano uzimanje hrane uz mogućnost podizanja prema uzrastu pilića,

hranilice moraju biti ravnomjerno raspoređene i u dovoljnom broju,

pojilice moraju trajno osigurati dovoljno vode svim životinjama i biti lako podesive uzrastu,

moraju biti izrađene od trajnog materijala i podesne za lako čišćenje,

mogu biti automatske i protočne,

za svako pile u tovu mora biti trajno osiguran pristup na pojilici 1,5 – 2 cm,

sustavi grijanja su električna ili plinska “kvočka” i stroj za ubacivanje toplog zraka (kalorifer) sa energentima plin i loživo ulje. U organsko biološkom gospodarstvu može se osigurati grijanje na piljevnu u pećima konstruiranim od limene bačve.

6.5. UZGOJ PURA

Najveća od domaće peradi, pura se ubraja u klasu ptica sa kobilicom i red kokoši . Domovina pure je Sjeverna Amerika, a u Europu su je prenijeli Španjolci u početku 16. stoljeća. Od toga vremena oformile su se rase uglavnom mesnatih pura: Broad Breasted Bronze, Standard Bronze, Norfold Black, White Holand i druge. Danas u Hrvatskoj, pored domaćih sojeva (Zagorski puran) u proizvodnji se koristi hibridna linija Nicholas1 (teža linija pogodna za proizvodnju mesa, te za preradu). Organsko-biološko gospodarstvo može zasnovati osnovno jato kao reprodukcijsku bazu za tov purića, a isto tako ih može nabaviti (do 3 dana starosti) od specijaliziranih proizvođača. Ovisno o opredjeljenju, osigurat će se nastambe koje će odgovarati željenom obliku uzgoja. 6.5.1. SMJEŠTAJ PURIĆA

Biološke osobine pura iziskuju odgovarajuće uvjete u pogledu higijene smještaja, pa su im potrebne toplinske i ambijentalne pogodnosti kao i podni način uzgoja u dubokoj stelji. Uzgoj purića za rasplod i tov jednak je do četiri mjeseca starosti. Najosjetljivije razdoblje uzgoja je od prvog dana do dva i pol mjeseca dok purići ne dobiju bobe (izrasline po golim djelovima kože). U tom razdoblju im treba kvalitetan higijenski režim. Najvažniji normativi:

visoki prohtjev za toplinom u prvim danima uzgoja rješava se prigrađivanjem i grijanjem manjeg prostora nastambe.

početna temperatura zraka je 34-35 0C, a za svaki naredni tjedan treba je smanjivati za 3 0C (3.2.3.)

optimalna vrijednost relativne vlage zraka je 70%

svjetlost (dnevna) mora biti jednaka osvjetljenju 1 žarulje od 40 W po 1 m2 poda

na 1 m2 podne površine treba biti u početku uzgoja 80 purića, a kako rastu prostor treba proširivati da bi u starosti od dva mjeseca na 1 m2 držali 8 purica.



98

do 30 dana starosti; 1 dužni metar hranilice dovoljan je za 15, a 1 dužni metar pojilice je za purica 40;

od 30 do 60 dana starosti 1 dužni metar hranilice dovoljan je za 10, a 1 dužni metar pojilice za purića 30;

Poslije “bobanja” purići za tov i podmladak trebaju više prostora i manje prohtjeva u pogledu topline. Zbog toga nastambe mogu biti adaptirane šupe i nadstrešnice. Način držanja je podni na dubokoj stelji (hoblovina, slama). Osnovni normativi:

na 1 m2 podne površine dolaze 2 –3 purića

na 1 dužni metar hranilice i pojilice treba osigurati za 8 purića, a nakon tri mjeseca starosti, iste dimenzije hranilica i pojilice dovoljne su za 5 purića.

1 dužni metar prečke za sjedenje dovoljan je za 6 pura, a nakon 3 mjeseca starosti može primiti 4 pure.

6.6. UZGOJ PATAKA

U našim krajevima uzgoj pataka je prvenstveno zbog mesa, a matična jata u gospodarstvima služila su kao reproduktivna baza pačića za tov. Organsko-biološka gospodarstva kojima je posjed uz čist vodotok imati će posebnu pogodnost za uzgoj ove vrste peradi, iako se može uspješno uzgojiti i bez “vodenog ispusta”. Ako gospodarstvo ima manji ribnjak, tada je držanje pataka zanimljivo i zbog gnojidbe ribnjaka.

Rod domaće patke pripada potklasi ptica sa kobilicom, redu plivajućih ptica. Ova patka je nastala pripitomljavanjem divlje patke koja je rasprostranjena u cijeloj Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i sjevernoj Africi. Pretpostavlja se da je 2000. g. prije naše ere pripitomljena u Kini. Obzirom da križanje domaće i divlje patke daje plodno potomstvo, razumljivo je da pripitomljena patka liči mnogim vrstama divljih, te da postoji velik broj rasa. Rase domaćih pataka nemaju sposobnost letenja kao divlje jer su teže, a dijelimo ih prema proizvodnim karakteristikama.

Teške mesnate rase odlikuju se većom tjelesnom težinom. Najpoznatija rasa je Pekinška patka (američki tip), zatim Ruanske, Alrberška, Barbarije i Mulard. Dvije posljednje se koriste za proizvodnju pačje jetre. Od rasa za proizvodnju jaja najčešće se spominje indijska trkačica. Proizvodnja pačijih konzumnih jaja kod nas nije značajna.

Kombinirane rase za proizvodnju jaja i mesa su najpoznatije našim domaćinstvima. Ovoj skupini pripada naša domaća patka, zatim Orpington i Khaki Campbel i hibridi Cherry Valley (tipovi PL2, PM 2 i drugi). Od prošle godine u Hrvatskoj stočarsko selekcijski sustav nadzire jato od 520 komada rase Peking SM – 2 (linija za meso)1.

Proizvodnja pačijeg mesa je komercijalno najzanimljivija. Organsko-biološko gospodarstvo može uzgojiti matično jato i organizirati leženje pačića za svoje potrebe i potrebe drugih gospodarstava. Uzgoj pataka radi proizvodnje jetre smatramo nehumanim, jer se životinjama na silu unosi hrana izravno u predželudac (volje). 6.6.1. SMJEŠTAJ PAČIĆA

Intenzivni tov pačića po organsko-biološkim standardima, moguće je organizirati u 2 faze: uzgoj ranog podmlatka (1-20 dana) i tovna faza (21-49 dana). Nastamba za tov pačića (pačenjak) slična je ili identična nastambama druge peradi. Svojom izvedbom treba odgovarati biološkim prohtjevima vrste.

Jednodnevne pačiće treba smjestiti u nastambu, tako da se od lesonita ili plastike naprave kružni boksovi promjera 2,5-3 m, a visine 60 cm s mogućnošću proširenja. Pačići će u krugu boraviti do 10 dana. Grijanje jednodnevnih pačića najčešće je električnim grijalicama koje moraju na podu osigurati temperaturu od 34 do 36 0C uz temperaturu prostorije od 24 – 26 0C. Temperaturu zraka u kružnom boksu treba svaki naredni dan smanjivati za 1 0C dok se ne izjednači sa temperaturom tovilišta. Najvažniji normativi:

do 10-og dana temperatura tovilišta se mora sniziti na vrijednosti sobne temperature 18 do 20 0C

za to razdoblje važno je pratiti ponašanje pačića, te ako se skupljaju ispod grijalice znak je da je temperatura zraka nedovoljna i obrnuto ako se nalaze na periferiji kružnog boksa.

Ako su pačići grupirani između grijalica i periferije u uskom isječku (segmentu) onda je vjerojatno u boksu propuh. Kad su pačići ravnomjerno raspoređeni u boksu, znak je da su uvjeti optimalni.



99

pojelice moraju biti smještene uz rub kružnog boksa naizmjenično sa hranilicama (najčešće su to plastične, industrijske izradbe, a praktične su zbog lakog pranja)

temperatura vode kod prijema pačića mora biti oko 20 0C

jedna pojilica i jedna hranilica podmirit će potrebe stotinu pačića

prva 3 dana uzgoja mora se osigurati neprekidna rasvjeta, a nakon toga u trajanju 23 sata dnevno sa prekidom u isto vrijeme, da bi se pačići navikli na mrak, te da u slučaju nestanka struje (svjetla) ne bi došlo do uznemiravanja, gaženja i gušenja.

jačinu rasvjete treba postupno smanjivati jer prejaka rasvjeta može izazvati uznemirenost i kanibalizam, a slaba će smanjivati potrebu za hranom (slab prirast)

posebno treba voditi brigu o ventilaciji i pogubnom djelovanju amonijaka na upalu očnog kapka i oštećenja dišnog sustava

stelja mora biti suha bez plijesni (najbolje hoblovina, sječkana pšenična i ječmena slama) Nakon deset dana uklanjaju se kružni boksovi, postavljaju automatske pojilice na tzv. Rampe za napajanje, a nakon 15 dana uzgoja mogu se postaviti žljebaste hranilice (2 m duge, dvostrana dovoljna je za 500 pačića do kraja tova) Druga faza hranidbe (21-49 dana) ima svoje posebnosti:

1 m2 podne površine dovoljan je za 5 – 6 pataka

optimalna temperatura zraka je 15-18 0C, a minimalna 10 0C jer patkama izrasta novi pernati pokrivač

žljebaste pojilice (2 m dužine, dvostrane, automatske) moraju biti na rampi koja omogućava da prolivena voda ne zalije stelju, već da se kvalitetno otplavi u odvodni sustav.

hranilice ostaju iste (žljebaste, dvostrane) koje se postavljaju nakon 15 dana uzgoja.

intenzitet rasvjete ne smije biti jači od 5 vata/m2.

Ako godišnje doba dozvoljava, u ovoj fazi tova bi u organsko-biološkom gospodarstvu trebalo osigurati ispust sa vodenom površinom koja se povremeno po potrebi može ispustiti i povapniti radi zamjene čistom vodom. Na ispustu se u prirodnom ambijentu može dati zelena hrana (lišće stočne repe i sl.)

Uzgoj matičnog jata je pod istim režimom kao tov sve do 49-og dana. Tada se uskraćuje umjetna

rasvjeta pačenjaka i osvjetljenje je u trajanju dnevne svjetlosti: Treba osigurati 1 m2 prostora za dvije patke. 18-og tjedna nastupa tehnološki delikatno razdoblje:

započinje postupno produžavanje svjetlosnog dana (u dobi od 24 tjedna rasvjeta je od 4,00 – 21,00 h; jačina svjetla 5W/m2).

restriktivna ishrana traje od 49-og dana starosti do 22-og tjedna (120 gr obrok po jednoj patki), a poslije toga po volji

u 20-om tjednu u jato se puštaju mužjaci (5 ženki : 1 mužjak)

patka rado nese posvuda, no ići će nijeti u gnijezdo (4 patke na 1 gnijezdo) Uzgoj osnovnog jata bit će humaniji i idiličan ako im se u vrijeme nošenja omogući ispust i vodena površina. 6.7. UZGOJ GUSAKA

Guska je dio naših pejzaža, a njeno meso i perje su nezaobilazni u životu našeg sela. Guščija mast u vrelom mlijeku olakšala je napadaje hripavca mnogim mališanima u vremenu kada nije bilo preventivne medicinske zaštite. Juga od guske, kuhana guska i paradajz-sos i pečena guska imaju gotovo magičnu snagu, iako će ovdašnji gurmani reći da “nema ptice do prasice”. Zdravi san na guščjem perju možda će biti moguć u gostima kod nekog budućeg “organsko-biološkog farmera”. Rod guske pripada domaćoj peradi iz potklase ptica sa kobilicom, reda plivajućih ptica. Domaća guska potječe od sive divlje guske koja živi u srednjoj i sjevernoj Europi i Aziji. Po nekim saznanjima još je u Egiptu bila pripitomljena guska, a za domaću gusku znali su i drevni Grci. Pripitomljavanjem guska je dobila (selekcijom) na tjelesnoj masi i nosivosti u odnosu na divlju.

Uzgoj gusaka namjenjen je proizvodnji mesa, jetre i perja. Tako postoje rase za meso i jetru: Tuluska, Emdenska, Kineska i domaća guska, talijanska bijela, Rajnska, Kanadska i druge guske. Od ovih gusaka koristi se perje, a posebno je cijenjeno ono bijele boje. U organsko biološkom gospodarstvu može biti osnovno jato i guščići za tov, a po standardima je moguće nabaviti guščice (do 3 dana starosti) za tov od drugih proizvođača.


100

6.7.1. SMJEŠTAJ GUŠČIĆA

Jedino intenzivni sustav uzgoja gusaka uz norme humanog držanja može u poduzetničkom smislu biti zanimljiv u organsko-biološkom gospodarstvu. Na osnovi bioloških karakteristika ova vrsta zahtjeva poseban pristup u uzgoju do 2 mjeseca životne dobi (mlađi podmladak), od 2-6,5 mjeseci (stariji podmladak) i završni tov u trajanju od 21 dan. Prva faza tova je najdelikatnija jer treba osigurati smještaj koji će mikroklimatskim karakteristikama zadovoljiti potrebe osjetljivih mladunaca. Guščiće prihvaćamo u okrugle boksove od lesonita ili plastike unutar kojih je duboka suha stelja (6 cm) od hoblovine ili slame koja nije pljesniva. Najvažniji normativi:

temperatura zraka na podu boksa treba biti 28-30 0C u prvom tjednu, a drugog i trećeg tjedna za po 2 0C manje da bi na toj vrijednosti ostala u daljnjem uzgoju. Željena temperatura u boksu postiže se, “umjetnim kvočkama” (infracrvene lampe)

na 1 m2 površine boksa smješta se 10-12 guščića, do 10 dana starosti, a poslije 8.

treba osigurati 4 cm hranilice i 2 cm pojilice po jednom gušćetu i temperatura vode od oko 21 0C

optimalna relativna vlaga zraka je 75%

značajno je zaštititi guščiće od jakog djelovanja sunca do 5 tjedana starosti, a od kiše do 8 tjedana.

poslije 15 dana starosti treba postaviti žljebaste dvostrane hranilice i jaslice za zelenu krmu sa gustoćom letvica od 10 cm.

pojilice moraju osigurati dovoljno vode i onemogućiti guščićima da ulaze u njih radi kupanja. Druga faza uzgoja (2-6 mjeseci) je podesna za držanje po organsko biološkim standardima jer su guščići toga uzrasta već prilično robusni i otporni na atmosferilije osim na jako sunce i olujno nevrijeme. Zbog toga se na ograđenom ispustu treba osigurati nadstrešnica gdje treba imati prostora za 3-5 gusaka po 1 m2. U tom razdoblju (ako su guske izležene u ožujku) moguće je imati 3 čupanja perja. Završni tov se odvija u boksovima (30 gusaka u grupi) na stelji u natkrivenom prostoru, a traje 15-21 dan. Intenzivni uzgoj u kontroliranim mikroklimatskim uvijetima nastambe traje do 5 tjedana, a završni tov pod nadstrešnicama još 5 tjedana. U deset tjedana guske u tovu postižu težinu od 4-5 kg. 6.8. HRANIDBA PERADI U ORGANSKO-BIOLOŠKOM UZGOJU

Vratimo se na početak ovog razmatranja i prisjetimo se da u poljoprivrednoj životnoj zajednici jedino biljni organizmi stvaraju primarnu organsku tvar koja služi kao hrana ljudima i životinjama, koje opet kroz metabolički proces stvaraju bjelančevine i masti kao ljudsku hranu. Organsko-biološki uzgoj bilja i stoke utemeljen je upravo na zdravoj proizvodnji biljne hrane uzgojem biljaka bez agrokemijskih preparata, i dijelova takovog bilja (zrno, stabljika…) koji su stočna hrana, preduvjet su da meso, mlijeko, jaja i drugi dijelovi tijela uzgajanih životinja budu bez sadržaja nerazgrađenih agrokemikalija. Cilj organsko-biološkog gospodarenja je da se za svu stoku na jednom takvom gospodarstvu osigura hrana vlastite proizvodnje, a prema standardima ovog oblika gospodarenja dozvoljava se 20% od ukupnih potreba suhe tvari u dnevnom obroku nabaviti izvan gospodarstva. Tako se sa hranidbom peradi u organsko-biološkom gospodarstvu može osigurati i “uvesti”:

sojina sačma

zrnate leptirnjače

obrano mlijeko i nusproizvodi

žitarice

melasa

jestivo ulje

riblje brašno

laneno sjeme i brašno

krmno vapno U podneblje zapadne Slavonije (tlo i klima) u organsko-biološkoj proizvodnji bilja, može se uzgojiti slijedeće kulturne biljke čiji su dijelovi hrana za perad:


101

zrnate kulture: kukuruz, ječam, zob, raž, pšenica, proso, sirak, stočni grašak i soja

korjenaste kulture: stočna mrkva

zelena krma: lucerna Sve navedene komponente u nekoj od smjesa podešenoj vrsti i uzrastu osigurati će kvalitetnu hranu, a time i kvalitetu mesa ili jaja uzgajane vrste. 6.8.1. ISHRANA KOKOŠI I PILIĆA Sastav krmnih smjesa za piliće i nesilice

%

Sastav Vrsta smjese

Pilići 1-28 dana

Pilići 28-42

Pomladak nesilica

Nesilice

Kukuruz 59,0 61,5 58,7 63,5

Pšenične posije 5,0 6,5

Soja (ekstrudirana1) 21,0 25,0 26,0 20,0

Sojina sačma 9,0 6,0 5,0

Riblje brašno 8,0 5,0

Lucernino brašno 2,0 3,0

Stočna kreda 1,5 1,5 1,8 6,0

Sol 0,5 0,5 0,5 0,5

Premix 1,0 0,5 0,5 0,5

Ukupno 100,0 100,0 100,0 100,0

S a d r ž i

Sirovi proteini % 21,0 8,0 17,0 15,0

Sirove masti % 6,0 7,0 7,0 6,0

Sirova vlakna % 5,0 6,0 6,0 8,0

Vlaga % 13,0 13,0 13,0 13,0

ME mj/kg 12,5 13,0 12,5 12,0

Kalcij % 1,0 1,0 1,0 2,5

Fosfor % 0,8 0,8 .8 0,8

6.8.2. ISHRANA PURA Sastav krmnih smjesa za puriće %

SASTAV

Vrsta smjese

Purići 0-10 tjedana (23% bjelančevina)

Purići preko 10 tjedana (20% bjelančevina)

Kukuruz 55,0 55,0

Pšenične posije 2,0 4,0

Soja ekstrudirana 13,0 50,0

Stočni grašak 5,0 5,0

Sojina sačma 7,5 7,5


Lucernino brašno 3,0 3,0

Stočna kreda 1,0 1,0

Sol 0,5 0,5

Premiks 1,0 1,0

Ukupno 100,0 100,0

1 Ekstrudirana soja je pojam koji se odnosi na termičku obradu zrna soje, tj. na prženje ili tostiranje


102

6.8.3. ISHRANA PATAKA Sastav krmnih smjesa za pačiće i patke

%

SASTAV

Vrsta smjese

Starter za pačiće (21% bjelančevina)

Finišer za pačiće (18% bjelančevina)

Za matično jato (15% bjelančevina)

Kukuruz 61,0 71,0 79,0

Soja ekstrudirana 20,0 15,0 10,0

Sojina sačma 10,0 6,0 4,0

Riblje brašno 6,5 5,0 2,0

Stočna kreda 1,0 1,5 4,0

Sol 0,5 0,5 0,5

Premiks 1,0 1,0 0,5

Ukupno 100,0 100,0 100,0

6.8.4. ISHRANA GUSAKA Sastav krmnih smjesa za guščiće %

SASTAV

Vrsta smjese

Starter za guščiće 22% bjelančevina

Finišer za guščiće (15% bjelančevina)

Kukuruz 58,0 70,0

Soja ekstrudirana 20,0 22,0

Sojina sačma 10,0 -


Stočna kreda 1,0 4,0

Sol 0,2 0,3

Premiks 1,0 1,0

Ukupno 100,0 100,0

Prikazane smjese su temeljene na biljnu proizvodnju u organsko-biološkom gospodarstvu.

Hranjiva koja se moraju nabaviti izvan gospodarstva predstavljaju količinu koja je dozvoljena po standardima organsko-biološke proizvodnje. U recepture je stavljen i premiks (mineralno-vitaminsko-antibiotski dodatak) sa napomenom da po standardima premiks ne smije sadržati sintetske preparate. Za proizvesti smjesu u gospodarstvu potrebno je imati kvalitetan mlin, a mješanje komponenata može se obaviti i u betonskoj mješalici ili industrijskoj mješalici namijenjenoj manjim gospodarstvima. Izrada obroka za određenu vrstu peradi sa raspoloživim komponentama svakako je konkretan stručni zadatak koji nećemo rješavati na osnovi ovdje navedenih primjera.

Ovo skromno razmatranje uzgoja peradi po načelima organsko-biološke poljoprivrede imalo je namjeru potaknuti čitatelja da počne promišljati o ovoj opsežnoj temi kao mogućem profesionalnom usmjerenju vlastitog obiteljskog gospodarstva, jer proizvodnja hrane bez kemikalija ima ekološko i gospodarsko opravdanje. Svaki od spomenutih uzgoja je tehnološki složen i opširan, pa ovdje nije bilo prostora da se detaljno prikaže. Organiziranje organsko-biološkog uzgoja peradi nameće kao nužnost da se u istom gospodarstvu proizvodi ratarske kulture po istim pravilima. Da bi se to postiglo valja ovladati sa puno znanja i vještina. Agrotehnički zahvati i tehnologija uzgoja bilja po organsko-biološkim standardima je dosta zanimljivo i široko područje, posebno za poduzetništvo na malim obiteljskim gospodarstvima. 7.STOČARSTVO

Stočarstvo jedna od primarnih djelatnost kojom se ljudi bave već tisućama godina, a podrazumijeva uzgoj sitne i krupne stoke u svrhu proizvodnje hrane i raznih sirovina, kao što su koža i vuna za daljnju preradbu. Stočarstvo se danas definira kao grana poljoprivrede, a po rasnom sastavu najvažniji su govedarstvo, svinjogojstvo i peradarstvo, ovčarstvo, kozarstvo.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ljudi

https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrana

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ko%C5%BEa

https://hr.wikipedia.org/wiki/Vuna

https://hr.wikipedia.org/wiki/Poljoprivreda

https://hr.wikipedia.org/wiki/Govedarstvo

https://hr.wikipedia.org/wiki/Svinjogojstvo

https://hr.wikipedia.org/wiki/Peradarstvo

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ov%C4%8Darstvo

https://hr.wikipedia.org/wiki/Kozarstvo


103

Razvoj sekundarnih djelatnosti, napose prehrambene (meso, mlijeko, jaja) i tekstilne industrije (vuna) ovisan je razvijenosti stočarstva (intenzivno stočarstvo), koje time zahtijevaju veća ulaganja i specijaliziranost, odnosno selekcijsku proizvodnju rasplodnih i tovnih životinja u zatvorenom prostoru na farmama, i poboljšanja njihovog rasnog sastava. 7.1.Uzgoj goveda Za proizvodnju mlijeka važno je odabrati i odgovarajuću pasminu krava.

U proizvodnji kod nas su najzastupljenija su dva tipa goveda: mliječni i kombinirani.

Mliječni tip goveda se odlikuje finim vanjskim zgledom, malom glavom i dugačkim vratom. Koža je tanka, elastična i prekrivena sa finom dlakom. Grudni koš je dug i dubok, trbuh dobro razvijen što omogućava prihvat velikih količina hrane, trup nešto plići u prednjem, a širi u zadnjem dijelu. Vime je dobro razvijeno, prostrano sa razvijenom mlječnom venom, mekano i obraslo finim i kratkim dlakama. Razlikujemo mišićno i žljezdano vime. Poželjno je žljezdano vime, a njegova karakteristika je da se nakon muže smanji, za razliku od mesnatog koje ne splasne nakon muže. Krave koje imaju žljezdano vime daju više mlijeka.Sise trebaju biti normalno

razvijene i pravilno raspoređene. Krave sa nepravilnim vimenom i greškama na njemu treba izlučiti iz daljeg držanja, a isto tako ukoliko je obraslo sa dugim i jakim dlakama. Mliječni tip goveda se odlikuje nešto koščatijim spoljašnjim izgledom, pa nam krave izgledaju kao da su neuhranjene. U mlječni tip goveda spadaja holštajn-friziska pasmina. Karakteristična je visoka proizvodnja mlijeka ali da bi ostvarili tu proizvodnju potrebni su specijalni uvjeti njege i ishrane. Kod nas su zastupljena dva tipa holštajn goveda i to crno i crveno – bijelo. Oba tipa se odlikuju visokom proizvodnjom mlijeka ali sa nešto lošijim reproduktivnim karakteristikama.

Kombinirani tip goveda se nalazi na prelazu između mliječnog tipa i tovnih pasmna. Goveda iz ove grupe odlikuju se dobom proizvodnjom mlijeka i mesa. Predstavnici ove grupe goveda su simentalsko i montafonsko govedo.Simentalska pasmina goveda najrasprostranjenija rasa na čitavom svijetu.Podrijetlom je iz švicarske pokrajine Simmental i Saanenland (današnji centralni kanton Bern), u dolinama rijeka Sime i Sane, ali zbog velike rasprostranjenosti stvoreni su različiti varijeteti ove rase kao što je njemački simentalac, češki simentalac pa i na našim prostorima je stvoren domaći simentalac.

Približne karakteristike za sve tipove: su visina grebena kod odraslih krava 135 – 140 cm i masa tjela 550 – 700 kg. Za bikove visina ide i preko 145 cm, a masa im se kreće od 1.150 – 1.200 kg. Proizvodnja mlijeka u prvoj laktaciji se kreće oko 4.500 lit, a prosječna proizvodnja kasnije se kreće oko 5.500 kg mlijeka sa 4% mliječne masti i 3% proteina, odnosno oko 18 lit. mlijeka dnevno. Da napomenem da se proizvodnja mlijeka, kod različitih testova i mjerenja, računa na period od 305 dana.

Danas imamo mliječno-mesnati i mesnato-mliječni tip simentalaca u zavisnosti dali su prvenstveno namjenjeni za proizvodnju mesa ili za proizvodnju mlijeka. U Evropi sa danas sve više vrši križanje simentalca sa crvenim holštajnom, a sve u cilju povećanja proizvodnje mlijeka i poboljšanja reproduktivnih parametara. Tako je stvoren novi križanac tzv. flekvi sa mliječnošću od oko 7.500 – 8.500 lit. mlijeka u laktaciji.

U narednom periodu bih trebalo težiti proizvodnji oko 5000 lit. mlijeka po kravi, ali ne forsirati previše mliječnost. Velika proizvodnja mlijeka ima i svoje negativne aspekte koji se iskazuju na pogoršanju reproduktivnih parametara.

S obzirom na trenutnu cijenu junica naše mlijekarstvo nemože podnijeti veliki remont stada. Visoko produktivne junice danas su obično u proizvodnju jednu do dvije laktacije. Zbog toga se teži popravljanju reproduktivnih sposobnosti i radi se na ukrštanju mliječnih sa kombinovanim rasama.

Pored genetskih faktora koji imaju značajan uticaj na proizvodnju, takođe ne možemo zaboraviti i paragenetske faktore kao što su: ishrana, smještaj, način držanja, muža krava, itd., kojima se u pojedinim slučajevima kod nas poklanja jako malo pažnje. Pojedini poljoprivredni proizvođači, koji se bave proizvodnjom mlijeka, su postigli zavidne rezultate u navedenim paragenetskim faktorima i primjenjuju savremena dostignuća koja se primjenjuju i u Evropi.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Meso

https://hr.wikipedia.org/wiki/Mlijeko

https://hr.wikipedia.org/wiki/Jaja

https://hr.wikipedia.org/wiki/Tekstilna_industrija


104

Simentalsko govedo (mesni tip)

Pasminske karakteristike i obilježja: šareni dlačni pokrivač s pojavom šara od tamno crvene do svjetlo žute boje na bijeloj dlačnoj podlozi. Šare mogu biti male i rijetke pa do pojave potpune prekrivenosti, bijela glava s širokom gubicom, oko očiju se pojavljuju naočale, bjeline se javljaju na donjoj strani trbuha, nogama i vrhu repa, dobra mišićavost na svim važnijim dijelovima trupa, korektni, suhi i snažni fundament s zatvorenim i čvrstim papcima, funkcionalno vime, genetska bezrožnost (uzgojni cilj), Mogućnost visokog uzimanja hrane, vrlo dobri prirasti, visoke završne težine, dobra plodnost,starost kod prvog

teljenja 24-28 mjeseci, laka teljenja, dovoljno mlijeka za postizanje visoke težine kod odbića teleta, prilagodljivo i pokretljivo govedo. Prirast uzgojno valjanih životinja Dnevni prirast ženskih mladih životinja min. 1.150 g Dnevni prirast muških mladih životinja min. 1.400 g Mjere i težine: Krave: Težina: 700 do 850 kg Visina križa: 140 do 150 cm Visina do grebena: 138 do 145 cm Bikovi: Težina: 1100 do 1300 kg Visina križa: 150 do 165 cm Visina do grebena: 148 do 160 cm Telad: Porodna težina muška telad: cca 41 kg Porodna težina ženska telad: cca 39 kg Kvaliteta mesa profinjeno, dobro mramorirano meso genetska bezrožnost Težina 365 dan: Muške životinje: 420 do 460 kg Ženske životinje: 380 do 410 kg Pasmina potječe iz Švicarske iz doline rijeke Simme po kojoj je dobila i ime. Ova pasmina dvojnih svojstava iskorištavanja se i putem uzgoja u sustavu krava-tele, gdje se sustavnim selekcijskim radom nastoje iskoristiti odlike važne u proizvodnji mesa u ovim uvjetima držanja. Inače, gledano u odnosu na mesne pasmine goveda, radi se o pasmini srednjeg do velikog okvira, dobre mišićavosti u svim važnijim partijama. Pasmina Angus

Pasminske karakteristike i obilježja: genetska bezrožnost, jednobojno crna ili crvena boja, naznaka bjelina dozvoljena samo na vimenu, mala (lagana) glava, srednji okvir, dugačak ne pretjerano dubok i širok trup s dubokim i punim butovima, lagana građa kostiju, fini, suhi, čvrsti fundament s čvrsti i zatvorenim papcima pogodan za dugi boravak na pašnjaku, dobra mišićavost, mramoriranost i randman dugovječnost, ranozrelost, dobra plodnost i lakoća teljenja uz vitalnu telad dobar materinski instinkt uz dobru mliječnost koja osigurava duži period sisanja visoki dnevni prirast teladi,miran temperament i dobroćudnost

Mjere i težine: Krave: Težina: 550 do 700 kg Visina križa: 130 do 136 cm Visina do grebena: 125 do 135 cm Bikovi: Težina: 950 do 1200 kg Visina križa: 138 do 145 cm Visina do grebena: 135 do 145 cm


105

Telad: Porodna težina muška telad: 32 do 35 kg Porodna težina ženska telad: 30 do 32 kg Očekivana težina 365 dan: Muške životinje: 380-430 kg Ženske životinje: 340-380 kg.

Mesna pasmina goveda koja izvorno porijeklo vuče iz sjeveroistočne Škotske (grofovije Aberdeen i Angus). Pod pojmom goveda Angus repoznaju se dvije pasmine goveda, a to su Crni Angus i Crveni Angus (na slici). Ovu pasminu odlikuje genetska bezrožnost a dominantno crna boja koju prenosi na svoje potomstvo prilikom uporabnog križanja. Pored genetske bezrožnosti pasminu karakterizira srednji okvir, ranozrelost, vitalnost i robusnost. Uzgajivačkim radom kod Angusa pozornost se usmjerava na laka teljenja (osobito kod prvotelki) i vitalnu telad sa brzim porastom, dobar majčinski instinkt i mliječnost krave te visoka težina teladi u trenutku odbića, zadovoljavajući prirast grla u tovu uz dobru izraženost mišićavosti, dobru konverziju hrane, malu glavu i fine (lake kosti) i očuvanje kvalitete mesa s obzirom na finoću i finu mramoriranost. Od Angusa se očekuje tip goveda koji je izrazito prikladan za držanje u sustavu krava tele, odnosno vitalna, zdrava životinja s vrlo dobrim fundamentom i dugovječnošću te plodnošću od koje se nakon druge godine života očekuje teljenje svake godine iz kojeg će proizaći isto tako vitalno, dobro razvijeno i zdravo tele. Charolais

Pasminske karakteristike i obilježja: uniformno bijela do kremasto žuta boja dlake bez pigmentniranih pjega, dlaka lagano kovrčava, svjetlo ružičasta sluznica, relativno mala glava, kratka, sa širokim čelom, prilično ravnog profila, dugački, okrugli i svijetlo obojeni rogovi, srednje velike uši, velika njuška, kratak vrat, veliki okvir, velik, širok, dubok i dugačak trup, kratke i čvrste ne pretjerano tanke noge meka, srednje debela koža, izrazita mišićavost osobito u predjelima lopatice (ramena), leđa, bedara, zdjelice a osobito u butovima. Mirnoća i dobroćudnost, izrazite pašne osobine,

visoki prirasti, redovita, neproblematična teljenja, dobro izražen majčinski instinkt s dovoljno mlijeka za prehranu teleta, vitalna telad, visoke osobine tovnosti s velikom mogućnošću unosa i iskorištenja hrane. Visoki randman sa izraženom mišićavosti s relativno niskim skladištenjem intramuskularne i pokrovne masti na trupu na liniji klanja. Mjere i težine: Krave: Težina: 700 do 900 kg Visina križa: 135 do 148 cm Visina do grebena: 132 do 145 cm Bikovi: Težina: 1100 do 1300 kg Visina križa: 145 do 158 cm Visina do grebena: 142 do 155 cm Telad: Porodna težina muška telad: 44 do 46 kg Porodna težina ženska telad: 40 do 42 kg Očekivana težina 365 dan: Muške životinje: 450-480 kg Ženske životinje: 390-420 kg. Ova mesna pasmina goveda potječe iz središnje Francuske. Radi se o kasnozreloj, teškoj i dugačkoj pasmini velikog, širokog i dubokog okvira, vrlo dobre mišićavosti i visoke iskoristivosti voluminozne krme u pašnom sistemu držanja čak i na nešto skromnijim pašnjacima. Životinje mogu imati rogove ili biti genetski bezrožne. Pasmina je zbog svojih vrlo dobrih tovnih i mesnih osobina raširena gotovo u cijelom svijetu gdje se osim u uzgoju u čistoj krvi koristi i kao terminalna pasmina u uporabnom križanju radi proizvodnje visokokvalitetne teladi za tov.


106

Hereford

Pasminske karakteristike i obilježja: Srednji do veći okvir, crvena, djelomično loknasta dlaka, bijela glava i bjeline na vratu, grebenu (šiji), prsima, donjem dijelu trbuha, bijele čarape na nogama i bijela kitica repa. Odrožen ili bezrožan harmonična, dobro proporcionalna i duboka građa tijela sa dobrim prirastom mesa bez vidljiog zamašćivanja koža i sluznice bez pigmenta snažna mišićavost prednjeg dijela trupa, dugačak i mišićav greben snažan fundament, čvrsti i visoki papci čvrsta i zatvorena leđa, dobra mišićavost butova mirnog temperamenta, izraženog majčinskog instinkta, plodnost i

laka teljenja pasmina prilagođena na ekstenzivne uvijete držanja. Mjere i težine: Krave: Težina: 550 do 700 kg Visina križa: 130 do 140 cm Visina do grebena: 128 do 137 cm Bikovi: Težina: 900 do 1100 kg Visina križa: 138 do 148 cm Visina do grebena: 135 do 150 cm Telad: Porodna težina muška telad: cca 36 kg Porodna težina ženska telad: cca 33 kg Težina 365 dan: Muške životinje: 340 do 380 kg Ženske životinje: 310 do 340 kg

Ova pasmina svoje porijeklo vuče iz zapadne Engleske. Odlika Hereforda je i čvrsta konstitucija koja omogućava držanje u vanjskim uvjetima klime tijekom cijele godine. Isto tako pasmina sadržava vrlo dobru mogućnost prilagodbe na ekstremne klimatske uvijete i miran karakter. Isto tako Hereford ima laka teljenja uz visoku plodnost. Isto tako i majčinski instinkt je vrlo dobro izražen. Hereford ima rogove, no korištenjem bikova koji su genetski bezrožni, povećava se udio bezrožnosti u populaciji. Prepoznatljivost Hereforda je dominantno bijela glava što prenosi na svoje potomstvo koje može potjecati i iz križanja radi dobivanja tovnih životinja.

Limousin

Pasminske karakteristike i obilježja: jednobojno crvena boja (od svijetle do tamno crvene boje), unutrašnja strana ekstremiteta, njuška i oko očiju su svijetle boje, nisu dozvoljene nikakve bjeline, nepigmentirane sluznice roza boje, relativno kratka, kompaktna glava, široko čelo, ako imaju rogove oni su položeni lagano prema naprijed i na krajevima prema gore fina građa kostiju, izražena mišićavost, osobito zadnjeg dijela trupa, dugačka, lagano oborena i široka zdjelica radi što veće lakoće teljenja, odrožene ili genetski bezrožne životinje dobra otpornost na vremenske utjecaje povezano s dobrom plodnošću i

dugovječnošću, plodnost, lakoća teljenja i vitalna telad, dovoljna mliječnost za dobar razvoj teleta, čvrste noge, tanka i gipka koža, svijetli i čvrsti papci. Mjere i težine: Krave: Težina: 650 do 800 kg Visina križa: 135 do 145 cm Visina do grebena: 132 do 143 cm Bikovi: Težina: 950 do 1100 kg Visina križa 140 do 152 cm Visina do grebena: 137 do 150 cm Telad:


107

Porodna težina muška telad: cca 39 kg Porodna težina ženska telad: cca 36 kg Težina 365 dan: Muške životinje: 400 do 445 kg Ženske životinje: 340 do 375 kg

Pasmina potječe s jugozapada Francuske, odn. zapadnog područja Centralnog planinskog masiva. Radi se o vrlo vitalnoj i otpornoj pasmini srednje velikog okvira. Karakterizira je potpuno pigmentirana, Crvenosmeđa boja dlake sa svijetlim krugovima oko očiju i svijetlom njuškom i dlakom između butova. Isto tako pasmina je relativno dugog trupa s širokim leđima i s vrlo razvijenom muskulaturom butova.

7.2.Uzgoj svinja

Svinjogojska proizvodnja je najvažniji izvor mesa za opskrbu domaćeg tržišta, a ima veliku ulogu u oplemenjivanju ratarskih proizvoda. Ima udjel i u razvoju drugih grana gospodarstva: preradi mesa, proizvodnji stočne hrane, građevinarstvu i proizvodnji opreme. Svinjogojstvo omogućava zapošljavanje radne snage i njezino zadržavanje u ruralnim područjima. Zbog brzog obrta životinja osigurava relativno brz povrat uloženih sredstva. Biološka važnost svinjogojstva proizlazi iz mogućnosti vrlo dobrog iskorištavanja žitarica, uljarica, ali i nekih nusproizvoda koji nastaju u prehrambenoj industriji, što svinjama daje prednost pred ostalim vrstama domaćih životinja.

Pasmine

Nerijetko se događa da se u proizvodnji specifičnih suhomesnatih proizvoda ne pridaje dovoljno važnosti sirovini, odnosno genotipu svinja. Postoji više načina kako se može izvršiti podjela pasmina svinja, a s proizvođačkog gledišta najvažnija je podjela prema proizvodnim svojstvima, prema kojoj pasmine svinja dijelimo na primitivne, prijelazne i plemenite. Intenzivnom selekcijom na mesnatost svinja, neke od plemenitih pasmina svinja izgubile su dobra svojstva kakvoće mesa ko ja su nužna da bi dobili proizvode vrhunske vrijednosti. Stoga je nužno poznavati proizvodna svojstva pasmina svinja, odnosno pasmine koje su sudjelovale u postanku hibridnih linija, da bi mogli procijeniti njihovu vrijednost u proizvodnji suhomesnatih proizvoda.Po preporukama većine stručnjaka za dobru ukusnost mesa potrebno je da meso sadrži 2 – 3 % intramuskularne masti, a tropasminski križanci s pietrenom često imaju i manje od 1,5 %. Stoga, tovljenici koji su proizvedeni kao križanci ili hibridi s različitim udjelom krvi pietrena ili belgijskog landrasa, najčešće nisu pogodni za preradu u suhomesnate proizvode.Od plemenitih pasmina za konvencionalnu proizvodnju svinja za preradu najčešće se koriste pasmine veliki jorkšir, landrasi skandinavskog tipa te durok. Iako je danas teško uspoređivati različite pasmine s obzirom na proizvodna svojstva i u pravilu svaka pasmina je dobra onoliko koliko je selekcionirana ove tri pasmine posjeduju svojstva koja bilo pojedinačno kao čiste pasmine, a isto tako zajedno u obliku križanaca (hibrida) omogučuju proizvodnju suhomesnatih proizvoda visoke kakvoće. Vrlo često kao idealna kombinacija spominje se tropasminski križanac pri čemu se krmače proizvedene sparivanjem landrasa i velikog jorkšira pare s nerastom pasmine durok (engl. Duroc).

Veliki jorkšir – značajna pasmina

Veliki jorkšir ili velika bijela (engl. Large White) je bijela pasmina svinja velikog formata koja je sudjelovala u postanku većine europskih plemenitih bijelih pasmina svinja. Nastala je u 19. stoljeću u engleskoj grofoviji Yorkshire, prema kojoj je i dobila ime. U stvaranju velikog jorkšira su sudjelovale domaće engleske svinje te mali i srednji jorkšir. Pasmina se vrlo brzo proširila po cijeloj Engleskoj, a ubrzo je postala i jedna od najraširenijih

pasmina svinja u svijetu. Glava velikog jorkšira je srednje duga i široka, što je jedan od znakova oplemenjenosti pasmine. U čeonom dijelu ima blago ugnuti profil i stršeće uši po čemu se razlikuje od ostalih bijelih pasmina iz skupine landrasa. Trup je dug i dubok, te povijen u leđnom dijelu. Životinje su široke u prsima, a butovi su dobro obrasli mišićjem koji se penju visoko na leđa. Noviji selekcionirani tipovi jorkšira imaju srednje visoke noge snažnih kostiju. Duž trbušne linije veliki jorkšir ima šest do sedam pari pravilno raspoređenih sisa. Svinje ove pasmine imaju tanku i nepigmentiranu kožu koja je prekrivena bijelom i rijetkom čekinjom. U zreloj dobi krmače su teške i do 250 kg, a nerasti 350 i više


108

kg. Veličina legla u krmača je obično 10 – 12 prasadi prosječne tjelesne mase kod poroda 1,2 do 1,4 kg, a kod odbića sa 28 dana između 6 i 8 kg. Broj odbite prasadi po krmači godišnje u normalnim proizvodnim uvjetima obično iznosi 24 i više komada. Svinje se odlikuju ranom dozrelošću te imaju dobra tovna svojstva u klasičnom tovu do 100 kg, ali isto tako i u produženom tovu do većih završnih tjelesnih masa. Dnevni prirasti se kreću obično između 700 i 800 grama u proizvodnim uvjetima, a u performans testu nerastića su zabilježeni dnevni prirasti iznad 900 grama. Utrošak hrane po kg prirasta je obično oko 3 kg u tovu do 100 kg, odnosno 3,5 u produženom tovu do 150 kg i više. Za razliku od drugih plemenitih pasmina svinja, pored dobre mesnatosti ova pasmina je manje sklona stresnoj osjetljivosti, ima snažnu konstituciju te dobra svojstva kakvoće mesa. Zbog dobre plodnosti i uglavnom snažne konstitucije, ova pasmina se koristi u stvaranju križanih krmača F1 (prve) generacije.

Landras

Landrasi su zapravo skupina pasmina koja je nastala križanjem domaćih svinja u pojedinim zemljama Europe s velikim jorkširom i još ponekom pasminom. U Hrvatskoj su se dugi niz godina uzgajali landrasi koji po podrijetlu potječe iz Švedske i Njemačke, a kroz proteklo razdoblje zbog slične uloge u uzgojnom programu danas govorimo o jedinstvenoj pasmini landras. Landrase odlikuje izrazita duljina tijela koja omogućava smještaj materničnih rogova i predstavlja vezu s

visokom plodnošću krmača, koja nerijetko dostiže i više od 12 prasadi u leglu na primjeru danskog landrasa. Selekcijom protiv stresne osjetljivosti i selekcijom na svojstva kakvoće mesa u skandinavskim tipovima landrasa, pasmine iz ove skupine postaju vrlo interesantne zbog visoke plodnosti, dobre mesnatosti, dobre kakvoće mesa, ali i ekonomičnosti u proizvodnji zbog manjih uzdržnih potreba radi manje tjelesne mase u zreloj dobi. Landras je najbrojnija pasmina svinja ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu, koja se zbog dobre plodnosti, visoke mesnatosti i dobre kakvoće mesa koristi u proizvodnji F1 križanki. Svinje iz skupine landrasa razlikuju se od velikog jorkšira po spuštenim ili položenim ušima, te uglavnom manjim tjelesnim masama u zreloj dobi osobito kod skandinavskog tipa landrasa.

Durok

Durok je američka pasmina svinja nastala u 19. stoljeću crvenkasto smeđe boje dlake dobrih tovnih i klaoničkih svojstava, dobre otpornosti na stres te dobre kakvoće mesa koja se očituje prvenstveno visokim udjelom intramuskularne masti. Glava ove pasmine je nešto teža, s poluklopavim ušima. Noge su u pravilu snažne i dosta duge, što omogućuje dobro kretanje na paši. Plodnost je neujednačena i kreće se od 8 do 12 prasadi u leglu, iako je često posljedica načina držanja. Zbog visokog udjela intramuskularne masti u mesu duroka, ova pasmina se

često koristi kao završna ili terminalna pasmina radi povećanja intramuskularne masti osobito u programima križanja u kojima su uključene pasmine kod kojih je % intramuskularne masti pao ispod optimalnih 2 – 3 %. Zbog pigmentirane boje kože i dlake, durok je odnosu na bijele plemenite pasmine svinja manje osjetljiv na sunčevo zračenje i time pogodniji za sustav držanja svinja na otvorenom.

Pietren

Rasa je stvorena u Belgiji oko 1920. godine. Produkt je višestrukog križanja sa pasminama berkšira i jorkšira. Pasminu odlikuje izvanredna mesnatost. Posebno su razvijeni najmesnatiji dijelovi tijela. Zbog izrazite razvijenosti plećke pietren je poznat kao svinja sa četiri šunke. To je rasa srednje veličine, zdepastog i kratkog izgleda, inzvanrednih dubina i širine tijela, jako izražene muskulature, tankih kostiju. Koža je prilično debela, poželjno je da je bez pigmenta. Dlake su


109

prave, kratke i dosta rijetke, žutobijele boje sa većim ili manjim crnim pijegama ili šarama po cijelom tijelu.Pietren je nešto slabije plodnosti, 8-9 prasadi u leglu. Dnevni prirast u tovu i konverzija hrane je za 10-20% slabija nego kod mesnatih rasa, računato na bazi prirasta žive mere. Ali kada se ovi podaci obračunaju na bazi prirasta mesa, koji može da bude i 65% u toplim polutkama, onda ova pasmina ima znatno bolje tovne rezultate od svih danas poznatih rasa.Meso pietrena nije pogodno, zbog visokog sadržaja vode, za proizvodnju polutrajnih i trajnih prerađevina. Kod nas ova rasa nije zastupljena u većem broju, a u programima hibridizacije je uključena alternativno, u situacijama kada nema dovoljno nerastova durok i hempšir rase.

Crna slavonska svinja

Crna slavonska svinja kao i sve ostale europske pasmine vuku podrijetlo od divlje europske svinje.Svrstavamo je u prijelazne ili kombinirane pasmine svinja. Nastala je na području Slavonije, u okolici Osijeka. Zbog dobrih proizvodnih svojstava brzo se počela širiti najprije u okolicu Osijeka, a zatim na područje Slavonije i Srijema, te u manjem broju i u Vojvodinu. Crna slavonska pasmina svinja nastala je u 19. stoljeću na imanju vlastelina Pfeiffera u Orlovnjaku u okolici Osijeka. Njezin

nastanak vezan je uz potrebu imanja Pfeiffer da se stvori svinja koja će biti ranozrelija, plodnija i s većim prinosom mesa. Isto tako morala je zadržati svojstva otpornosti i prilagođenosti držanju na ispaši. Nakon drugog svjetskog rata bila je najbrojnija pasmina svinja u Slavoniji. Promjenom zahtjeva tržišta, ova pasmina je u drugoj polovici 20. stoljeća bila skoro potpuno potisnuta pred produktivnijim inozemnim pasminama i hibridima svinja. Poslije drugog svjetskog rata pokušalo se popraviti crnu slavonsku pasminu svinja križanjem s cornwall pasminom. Crna slavonska svinja uzgajala se u slobodnom držanju što podrazumijeva da životinja veći dio vremena provodi na otvorenom krećući se po pašnjacima, livadama ili šumama gdje nalazi dio potrebne hrane. Samo u nepovoljnim uvjetima, u vrijeme prašenja i u vrijeme tova zatvarane su u za to pripremljene objekte. Crna slavonska svinja pripada u srednje velike pasmine svinja (60 – 75 cm visina do grebena). Glava je srednje duga, suha s ugnutim profilom, uši su srednje veličine i poluklopave. Vrat je srednje dug, dosta širok i dobre muskulature. Trup je dosta kratak s dubokim i širokim grudnim košem. Sapi su srednje široke i neznatno oborene. Šunke su srednje obrasle mišićjem. Noge su relativno kratke i tanke. Koža je pepeljaste boje, obrasla crnom srednje dugom i rijetkom ravnom čekinjom. Rilo i papci su crne boje. Krmače imaju najčešće 10, rjeđe 12 crno pigmentiranih sisa.Krmače ove pasmine prase prosječno po leglu 7 – 8 žive prasadi, teške pri rođenju od 0,760 do 1,920 kg. Prasad je kod rođenja jednobojno sivkasta, gotovo bez dlake. Krmače odbiju 6 – 7 prasadi prosječne mase od 8,0 – 12,3 kg. Tijekom dojenja plotkinja proizvede tri kg mlijeka dnevno, odnosno mliječnost krmača u dojnom razdoblju varira između 116 i 211 kg. Gubici od prašenja do odbića kreću se od 10,00 do 19,95 %. U intenzivnom tovu postižu dnevni prirast od 500 – 550 grama, a za kilogram prirasta troše 4,5 do 5 kg kukuruza. Na liniji klanja polovice su imale od 32,59 do 42,59% mišićnog tkiva. Kakvoća mesa crne slavonske svinje je dobra. Postotak intramuskularne masti je visok (6 do 8 %). Prema broju svinja ova pasmina pripada skupini “ugroženo za opstanak”. Danas je ova pasmina uključena u Nacionalni programa očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj i uzgaja se na području skoro svih kontinentalnih županija.

Turopoljska pasmina

Turopoljska pasmina svinja vuče podrijetlo od divlje europske svinje. Svrstavamo je u primitivne pasmine svinja. Nastala je na području današnjeg Turopolja, a zbog dobrih proizvodnih svojstava (prema zahtjevima vremena u kojem je nastala) ova se pasmina počela širiti prema Sisku i Draganiću, kasnije i izvan Turopolja i to na dio Slovenije, Podravine i jugozapadni dio Mađarske. U uzgoju i širenju turopoljske pasmine pomogao je specifičan način ishrane koji se zasnivao uglavnom na šumskoj

ispaši i završnom tovu s kukuruzom. Turopoljska pasmina svinja pripada u srednje velike pasmine svinja. Glava je srednje duga s ugnutim profilom, s jakim srednje dugim rilom te srednje dugim i


110

poluklopavim ušima. Vrat joj je dosta kratak i slabo mišićav. Leđa su ravna, slabo mišićava. Sapi su oborene i slabo mišićave. Trbušna linija je ravna, a butovi slabo obrasli mišićjem. Noge su relativno kratke i tankih kostiju. Tijelo je pokriveno gustom kovrčavom čekinjom, bijelo – žute boje, s tamnim pjegama veličine dlana. Koža je nepigmentirana, a rilo ružičaste boje. Krmače imaju 10 – 12 sisa. Ova pasmina svinja savršeno se uklopila u tadašnji ekosustav Turopolja koristeći proizvode hrastovih šuma kao bitni element hranidbe. Bjelančevinastu komponentu hrane svinje su nalazile u šumskoj ispaši, a u tlu gliste i ličinke. Tov svinja se provodio kod kuće ili u šumi hraneći ih određenim količinama kukuruza ovisno o urodu žira i raspoloživoj količini vode. Krmače ove pasmine oprase prosječno po leglu od 3 do 8 prasadi, prosječne težine od 1,27 do 1,52 kg. Prasad su kod odbića (dva mjeseca) teška od 10,0 do 15,0 kg. Tovna sposobnost je zadovoljavajuća je za polu intenzivne uvjete držanja. S dvije godine starosti svinje postižu tjelesnu masu 200 do 220 kg. Za kg prirasta u kasnom tovu troše 5 do 6 kg kukuruza. Kod nekih pokusa, tovljenici su u tovu od 20 do 100 kg ostvarivali prirast do 550 grama dnevno. Meso je sočno i ružičaste boje, stoga je vrlo cijenjeno. Iako je program očuvanja ove pasmine započeo prije više godina, danas se u Hrvatskoj uzgaja vrlo mali broj svinja ove pasmine. S 31.12.2001. pod kontrolom proizvodnosti bilo je 45 krmača i 5 nerasta. Prema broju svinja ova pasmina spada i danas u skupinu “kritična” za opstanak. Danas je ova pasmina uključena u Nacionalni programa očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj.

Dobar smještaj svinja jedan je od najvažnijih preduvjeta za uspješnu svinjogojsku proizvodnju.Smještaj svinja u najizravnijoj je vezi s bitnim čimbenicima:

• hranidbom, • njegom, • reprodukcijom, • selekcijom, • zdravstvenim stanjem životinja. Izravno utječe na: • proizvodnju kvalitetnog potomstva, • povećanje broja i kakvoće prasadi u leglu, • konverziju hrane, • brzinu, kakvoću i gospodarske rezultate u tovu svinja, • pojeftinjenje proizvodnje, • radni učinak i utrošak rada, • smanjenje onečišćenja okoliša Suvremeni uzgoj svinja zahtijeva usklađenost navedenih čimbenika, što omogućuje maksimalno iskorištavanje u proizvodnji. Ako se obiteljsko gospodarstvo namjerava baviti uzgojem svinja i postizati visoke proizvodne i financijske rezultate, mora izgraditi objekte koji će osigurati optimalane uvjete smještaja.

Objekti za smještaj i uzgoj svinja moraju se izgraditi tako da svinjama omoguće najbolje uvjete za život. Proizvodnja svinja može biti uspješna samo u objektima koji su dovoljno topli, dobro prozračni i osvijetljeni, te suhi i čisti. Staje moraju biti tako koncipirane da zaštite svinje od nepovoljnih klimatskih utjecaja te da se proizvodnja odvija sa što manje ljudskog rada. Tehnološke cjeline Za svaku fazu životnog ciklusa (od pripusta i prasenja do odgoja i tova) različiti su zahtjevi životinja prema uvjetima sredine, stoga se razlikuju tehnološke cjeline u kojima je moguće održavati optimalne životne uvjete. Pripustilište Pripustilište je dio objekta ili zasebni objekt u koji se smještaju krmače nakon odbijanja prasadi. Taj objekt ima važnu ulogu u proizvodnom ciklusu svinja jer se u njemu otkriva gonjenje i obavlja oplodnja krmača. Postoje dva načina držanja nazimica i krmača u pripustilištu, a to su skupno i individualno držanje. Skupno držanje plotkinja više je zastupljeno jer se kod ovog načina bolje i brže uočavaju znakovi gonjenja nego kod držanja u individualnim boksovima. Krmače kod kojih se uoče znakovi gonjenja odvajaju se u individualne boksove, gdje se osjemenjuju. S obzirom da je otkrivanje estrusa (gonjenja) najvažniji posao u pripustilištu, potrebno je između boksova s nazimicama i krmačama izgraditi boksove za nerastove. Prisutnost nerasta stimulira estrus kod plotkinja. Plotkinje u pripustilištu ostaju 35 dana, a nakon toga prebacuju se u čekalište. Čekalište

Sam naziv ovog objekta ili dijela objekta govori o njegovoj namjeni. U njemu se nalaze suprasne krmače i nazimice od dana utvrđivanja suprasnosti do 5 dana prije prasenja. U čekalištu se


111

krmače najčešće drže u skupinama po 5 krmača. Razvrstane su prema tjelesnoj masi i datumu očekivanog prasenja. U ovoj fazi plotkinje su osjetljive, te je potrebno pažljivo postupati prema njima. Boksovi moraju biti tako koncipirani da svaka krmača ima odvojeni pristup hrani. Hranidba svinja u čekalištu najčešće se provodi iz valova, a pojilice su postavljene iznad rešetkastog poda. Za skupno držanje nazimica i krmača prepručuje se izgradnja ispusta s natkrivenim dijelom. Os im grupnog držanja krmače se mogu držati i u individualnim boksovima. Za oba načina držanja podovi u boksovima najčešće su dijelom rešetkasti, a dijelom puni. Držanje suprasnih krmača na pašnjaku, tj. na otvorenom, ima niz prednosti te se drži najpovoljnijim načinom. U tom slučaju potrebno je izgraditi nadstrešnice. Prasilište Objekt ili dio objekta u kojem se odvija najzahtjevniji dio svinjogojske proizvodnje naziva se prasilište. Ono služi za boravak krmača i sisajuće prasadi sve do odbijanja. Smještaj krmača u prasilište potrebno je obaviti 5-6 dana prije prasenja da bi se krmača u tom razdoblju prilagodila uvjetima držanja. S obzirom da je uzgoj sisajuće prasdi najosjetljiviji dio proizvodnog ciklusa, potrebno je u prasilištu osigurati odgovarajuće uvjete za uzgoj, što zahtijeva velika ulaganja u izgradnju i opremanje objekta. Budući da u prasilištu boravi sisajuća prasad, ti se objekti moraju dodatno grijati. Postoji više načina grijanja. Grijanje termogenom s toplim zrakom, a kao gorivo koristi se ulje ili plin. Radijatori s toplom vodom ili zrakom prihvatljivi su za obiteljska gospodarstva jer se kao gorivo koriste drva I razni izvori energije iz domaćinstva (oklasak kukuruza). Prasilište se može grijati i plinskim lampama. Sisajuća prasad ima veće zahtjeve za toplinom nego krmača te je potrebno dodatno grijati prostor za prasad. Postoje još neki načini zagrijavanja, primjerice viseće plinske grijalice i električni tepisi Boksovi za prasenje krmača Pri izgradnji boksova za prasenje mora se voditi računa o tome da se spriječi prignječenje prasadi i da hrana i voda za krmaču i za prasad budu dostupni. U praksi se obično koriste dvije vrste boksova.

Klasični ili standardni boks dug je 200-220 cm, a širok 160 cm. Podijeljen je na dva dijela; u jednom je smještena krmača, a drugi je za prasad. Prasad se može slobodno kretati po cijelom boksu, a krmača je uklještena i boravi samo u središnjem dijelu. Središnji dio izgrađen je od metalnih cijevi između kojih je razmak 20 cm. U prednjem dijelu boksa nalazi se hranilica i pojilica za krmaču, a hranilica i pojilica za prasad nalaze se u postranom dijelu boksa.

Dijagonalni boks. U ovom tipu boksa uklještenje se postavlja dijagonalno u odnosu na stranice boksa. Ovim načinom izvedbe boksa za prasenje štedi se smještajni prostor i do 30 %, ali prasad se mora odbiti do dobi od 5 tjedana.Osim dijagonalno postavljenog uklještenja, svi su elementi isti kao u klasičnom boksu. Uzgajalište prasadi

Uzgajalište je nastamba ili dio nastambe u koju se prebacuju prasad iz prasilišta nakon odbijanja od krmače. Prasad je tada u dobi od 21-28 dana i mase oko 6 kg. Koncepcijski gledano postoji više načina uzgoja prasadi, a to su: Podni način: prasad boravi na punom podu izrađenom od različitih materijala, najčešće uz prostirku. Ovaj način uzgoja ne koristi se na većim farmama jer poskupljuje proizvodnju korištenjem prostirke te su puno veći zahtjevi za ljudskim radom. Zbog tradicijskog načina uzgoja koristi se na obiteljskim gospodarstvima. Za ovaj način uzgoja potrebna je i veća površina poda po prasetu nego za kavezni način uzgoja. Kavezni način: uzgoja drži se prihvatljivijim načinom jer ima niz prednosti u odnosu na podni način. U kavezima je bolje zdravstveno stanje prasadi, bolji su i higijenski uvjeti, potrebna je manja površina po prasetu, potrebno je manje fizičkog rada, postižu se veći dnevni prirasti, a manja je potrošnja hrane za kilogram prirasta. Kapacitet boksova obično je oko 10 prasadi. Dimenzije boksova najčešće su: širina 1,5 m., duljina 2,0 m. Visina je ograde oko 70 cm, površina po prasetu iznosi oko 0,3 m2, što uvjetuje izlazna masa prasadi. Za hranidbu prasadi ugrađuju se hranilice s 4 hranidbena mjesta. Hranilice se postavljaju uz vanjski rub boksa da bi bile pristupačne za punjenje i kontrolu trošenja hrane. Pojilica se postavlja uz postrani dio boksa na visini od oko 30 cm. Boksovi se nalaze iznad kanala za izgnojavanje, a postavljeni su na postolje visine oko 60 cm. Tovilište

Tovilišta su objekti ili dio objekta u kojemu se obavlja tov svinja od 25-100 kg. Tovilišta su obično podijeljena na prostor za predtov, tj. uzgoj svinja do 60 kg i prostor za tov svinja iznad 60 kg mase.


112

U tovilištu su svinje smještene u boksove po 10 komada. Površina prostora po tovljeniku u predtovu iznosi 0,5 m2, a u tovu je potrebno 0,7 m2. Pregrade u tovilištu izgrađene su od metalnih cijevi, a visina im je oko 100 cm. Hranidba se obavlja iz hranilica ili valova, ovisno o fizičkom obliku hrane. Hranilice se rabe u hranidbi suhom hranom, a mokra se hrana daje iz valova. I hranilice i valovi smješteni su uz hodnik da bi se hranidba što lakše obavljala. Podovi u boksovima za tov mogu biti rešetkasti, polurešetkasti ili puni. Uzgoj na sva 3 tipa podova ima svoje prednosti i nedostatke, ali zbog najboljih proizvodnih rezultata najčešće se u tovilištu koristi polurešetkasti pod. Tov svinja na dubojkoj stelji

Za ovaj način uzgoja prasadi sve je veći interes proizvođača, a ponajviše zbog ekoloških prednosti. Boksovi za taj način tova sastoje se iz dijela za hranidbu prasadi i ležišta. Prostor za hranidbu povišen je u odnosu na ležište za 80 cm. Spoj između ova dijela čine 4 stube po kojima prasad dolaze do hranilica.Prednosti uzgoja na prostirci višestruke su.S obzirom da prasad ima visoke zahtjeve za toplinom, u ovom načinu uzgoja te su potrebe velikim dijelom zadovoljene fermentacijom stelje i izmeta. Mikroklima je povoljnija jer se fermentacijom razgrađuju mnoge štetne tvari te je zdravstveno stanje bolje i ima manje uginuća. Za svaku fazu životnog ciklusa (od pripusta i prasenja do uzgoja i tova) različiti su zahtjevi životinja prema uvjetima sredine koji objedinjeni čine mikroklimu sredine: • temperatura zraka, • vlažnost zraka, • brzina strujanja zraka, • sastav zraka, • svjetlost. To su čimbenici sredine u kojoj svinje žive i ukupno čine mikroklimu. Mikroklima djeluje na svinje na dva načina:

- fiziološki: kad su optimalni odnosi koji osiguravaju normalnu funkciju organizama, dobro zdravlje i maksimlnu produktivnost životinja,

- stresno: kad postoje ekstremne vrijednosti mikroklime i veliki napori organizama za prilagođavanjem uvjetima okoline. Uzgoj sisajuće prasadi od presudne je važnosti jer je to jedna od najkritičnijih, a ekonomski

gledano i najvažnijih faza u proizvodnji svinja. Propusti učinjeni u ovoj fazi kasnije se "skupo plaćaju". Osnovna pravila u uzgoju prasadi: 1. Tijekom prasenja svako prase treba prihvatiti, očistiti od sluzi, skratiti mu pupčanu vrpcu na 5 cm i

dezinficirati, odsjeći mu zube te prase odmah staviti pod grijalicu i osušiti. 2. Obratiti pažnju na tijek prasenja i ponašanje krmače te poduzeti odgovarajuće postupke u slučaju

zastoja 3. Tek oprasenim praščićima treba omogućiti da što prije posisaju prvo mlijeko krmače (kolostrum ili

mljezivo). 4. Nakon završetka prasenja treba ukloniti posteljicu. 5. Od prvog dana prascima treba osigurati pitku vodu. 6. Prvih dana života prascima se odsijecaju repovi. 7. Prva tri dana treba kontrolirati tjelesnu temperaturu krmače. 8. Drugi ili treći dan života obvezatno prascima treba dati preparate željeza zajedno s koktelom

vitamina A, D3 i E.

9. Sedmog dana života prascima treba ponuditi male količine predstartera u posebnoj hranilici. 10. U drugom tjednu života treba kastrirati mušku prasad koja nije namijenjena rasplodu. - Krmaču treba premjestiti, a prasad još barem 2 dana ostaviti u oboru za prasenje, omogućiti im

grijanje i tako smanjiti stres odbića. - Prasad treba preseljavati u čiste i dezinficirane prostore, gdje je temperatura 20-28ºC ovisno o

starosti prasadi. - Prasad koja je u dojnom razdoblju naučila jesti predstarter, lakše se prilagođava promjeni hrane i

gubitku majčina mlijeka. - Nakon odbijanja još 5-7 dana treba zadržati predstarter kao hranu. - Uputno je koristiti tzv. antistres smjese koje sadrže povećane količine vitamina, probiotika i

antibiotika. - Treba li ograničiti obrok ili hraniti po volji u početku uzgoja ovisi o različitim čimbenicima uzgoja i

smještaja, kao i o starosti odbijene prasadi i njihovoj prilagođenosti uzimanju krute hrane.


113

Predstarter je zamjenica za mlijeko krmače i mora zadovoljiti sve hranidbene potrebe sisajuće prasadi, biti prilagođen njihovu probavnom sustavu i biti ukusan da bi ga prasad rado jela. Predstarter za prasad mora imati najmanje 22 % sirovih proteina. - Ako se u početku uzgoja hrane ograničeno, tada se mora hraniti nekoliko puta dnevno i hrana mora biti istovremeno dostupna svim prascima u grupi. - Ako se prasci nakon odbića hrane po volji, uputno je u smjesu dodati 20 % ječma, poslije čega se

prelazi na starter do postizanja tjelesnih masa od 15 kg. - Od 15 kg tjelesne mase do završne mase od 25 kg hrane se groverom. - Uzgoj prasadi traje 35-40 dana. Uzgoj svinja na otvorenom

Ovaj način uzgoja je tradicionalan u našem području. Danas, ako nemate mnogo sredstava za ulaganje u skupe objekte, imate poljoprivredno zemljište koje nije pogodno za intenzivnu ratarsku proizvodnju, želite uzgojiti zdrave životinje pogodne za proizvodnju prerađevina poput kulena ili pršuta i započeti nešto novo i drukčije, krenite s uzgojem svinja na otvorenom sa novim znanjima i tradicijom. Autohtoni hrvatski proizvod, poput kulena pršuta i sličnih proizvoda, da bi bili vrhunske kvalitete i uvijek prepoznatljivi kvalitetom, zahtijevaju od uzgajivača svinja kvalitetnu sirovinu odnosno kvalitetno zrelo meso pogodno za preradu, što danas ne dobivamo u intenzivnoj proizvodnji vrlo mesnih pasmina svinja. Uzgoj na otvorenom naročito ovisi o slijedećem: - Koje pasmine i križance koristiti, - Kolike površine osigurati, - Kakvu lokaciju odabrati, - Smještaj svinja po kategorijama, - Način hranidbe.

O svemu treba konsultirati stručnjake i sve detalje pomno planirati. Na 1ha preporučuje se držati 20-ak krmača (15-20), što ovisi o ukupnoj veličini raspoloživog zemljišta i hranidbi. Ako ima dovoljno zemljišta bolje je da je opterećenje manje da se svinje češće mogu premještati.Koristi se ratarsko zemljište ili pašnjaci. 7.3.Uzgoj ovaca

Danas postoje tri osnovna sustava proizvodnje: ekstenzivni, poluintenzivni i intenzivni. Ekstenzivni sustav podrazumijeva uzgoj ovaca malih proizvodnih mogućnosti s malim

ulaganjima i niskim proizvodnim rezultatima. Provodi se u područjima i na tlima na kojima se ne mogu obavljati druge grane poljoprivredne proizvodnje. To su brdsko-planinska i aridna (sušna) područja. Osim toga karakterizira ga mali broj ovaca po jedinici površine. Obično 1 ovca dolazi na 1 do 10 ha pašnjaka. Ovce veći dio godine provode na paši. Zimska ishrana bazira se isključivo na sijenu rijetko na malim količinama koncentriranih krmiva. Zbog nepovoljnih uvjeta držanja, njege i ishrane taj sustav podrazumijeva uzgoj autohtonih pasmina. Ove pasmine odlikuju se otpornošću, skromnošću u ishrani i izdržljivošću jer moraju prijeći velike površine u potrazi za hranom.

Poluintenzivan sustav podrazumijeva držanje ovaca na paši u vrijeme vegetacije, a tokom zime ovce se hrane kvalitetnim sijenom i koncentriranim krmivima. Tokom pašnog razdoblja, u vrijeme sušnog ljeta, kad je paša oskudna, ovce se prihranjuju koncentriranim krmivima. U sistemu na 1 ha pašnjaka dolazi 5 do 8 ovaca.

Intenzivan sustav proizvodnje karakterizira specijalizacija proizvodnje. Velika su ulaganja u nabavu kvalitetnog stada, objekte, mehanizaciju, opremu i krmnu bazu. Budući da su u ovoj proizvodnji velika ulaganja to podrazumijeva postizanje visoke cijene ovčjih proizvoda da bi se pokrili nastali troškovi.Proizvodnja se zasniva na visoko produktivnim pasminama i njihovim križancima ako se radi o proizvodnji mesa, odnosno na visokoproduktivnim pasminama kada je proizvod mlijeko.Objekti moraju biti funkcionalni da bi se osigurali normalni uvjeti proizvodnje u smještaju ovaca, zdravstvenoj kontroli, ishrani. Objekti moraju biti izgrađeni od materijala koji će im osigurati što dulji vijek trajanja, a da istodobno ne budu skupi. Objekti moraju biti izgrađeni u blizini poljoprivrednih površina da bi se izbjegli prazni hodovi u pripremi i dovozu hrane.Ova proizvodnja podrazumijeva prateću mehanizaciju kojom će se osigurati spremanje kvalitetne hrane.Da bi se ta proizvodnja mogla normalno odvijati, potrebno je osigurati kvalitetnu voluminoznu i koncentriranu hranu. U razdoblju vegetacije potrebno je dovoljno kvalitetne sočne voluminozne krme, tj. paše, a zimi su potrebne dovoljne količine kvalitetnog sijena, po mogućnosti kvalitetne i zdrave sjenaže te dovoljne količine koncentriranih krmiva.


114

Na poljoprivrednim površinama moraju se osigurati dovoljne količine kvalitetne krme. Veličina poljoprivrednih površina ovisit će o veličini stada te području na kojem se proizvodnja odvija. U nizinskom području na jedinicu površine dolazi veći broj ovaca nego u brdsko-planinskom području. U nizinskom području za 10 ovaca mora se osigurati 1 do 1,3 ha pašnjačkih i livadnih površina te 0,5 do 0,7 ha oranica za proizvodnju koncentrirane krme.

Poznavanje ovčarske proizvodnje jedan je od preduvjeta za uspješno bavljenje tom proizvodnjom.Bez obzira što je ovca jedna od najskromnijih domaćih životinja potrebno je poznavati ovčarsku proizvodnju odnosno poznavati najminimalnije zahtjeve ovaca u smještaju, hranidbi, zdravstvenoj zaštiti, odnosno preventivi.

U objektima se ovcama mora osigurati smještaj koji će im omogućiti dovoljno prostora za ležanje, hranidbu, janjenje, ali isto tako objekt mora biti izgrađen tako da radnik može nesmetano obavljati poslove u njemu.Područje na kojem će se obavljati ovčarska proizvodnja bitno utječe na izbor pasmine. Pojedine pasmine imaju uži areal uzgoja i mogućnosti da se uzgajaju na drugim područjima vrlo su malene, odnosno takve pasmine imaju slabu mogućnost prilagodbe ili se uopće ne mogu prilagoditi uzgoju na drugim područjima. Nazivaju se autohtonim pasminama, što znači da su uzgojene i prilagođene uvjetima života upravo tamo gdje su nastale. Paška ovca uzgojena je na otoku Pagu i mogućnosti njezina uzgoja u drugim klimatskim zonama vrlo su malene.Ovce merinolandschafa (njemačkog merina) imaju veliku mogućnost prilagodbe, međutim ta pasmina nije pogodna za uzgoj u mediteranskom podneblju.Istočno frizijska, visoko mliječna ovca, uzgojena je u uvjetima blage klime u istočnoj Friziji na granici Njemačke i Nizozemske. Nisu uspjeli pokušaji da se ona uzgaja na područjima izvan domovine. Ta pasmina u mediteranskom području ne bi mogla opstati. . Ovce možemo podijeliti prema različitim svojstvima, a najčešća je podjela prema pravcu proizvodnje. Ta podjela obuhvaća ove osnovne skupine: 1. pasmine ovaca za proizvodnju vune, 2. pasmine ovaca za proizvodnju vune i mesa, 3. pasmine ovaca za proizvodnju mesa i vune, 4. pasmine ovaca za proizvodnju mesa, 5. pasmine ovaca za proizvodnju mlijeka, 6. kombinirane pasmine ovaca (meso, mlijeko, vuna), 7. pasmine ovaca visoke plodnosti, 8. psmine ovaca za proizvodnju krzna i kožica, 9. pasmine ovaca za proizvodnju mesa i loja. 1. pasmine ovaca za proizvodnju vune Glavni cilj ove proizvodnje jest proizvodnja vune. Prihod od vune jest 80%, a 20% prihoda jest od prodaje janjadi. Tjelesna masa ovaca za proizvodnju vune, ovisno o pasmini, jest od 40 do 70 kg. U tu skupinu pripadaju merino pasmine ovaca: merino rambouillet (rambuje), američki merino, australski merino, novozelandski merino, njemački merino i druge pasmine. 2. pasmine ovaca za proizvodnju vune i mesa, Ta skupina ovaca ima dvojnu proizvodnju, proizvodnju vune i mesa, a jača je proizvodnja vune. To su finorune ovce većeg tjelesnog okvira. Tjelesna masa ovaca kreće se 60 do 70 kg, a ovnova 100 do 120 kg. Prinos vune po ovci kreće se 5 do 6 kg, a po ovnu 8 do 10 kg. Randman je vune 37 do 42 %. U tu skupinu ovaca pripadaju merino ovce koje se uzgajaju u stepama Amerike, Australije i Azije. 3. pasmine ovaca za proizvodnju mesa i vune Te pasmine nastale su krajem 19. stoljeća jer se povećala potrošnja janjećeg i ovčjeg mesa. To je uzrok formiranja pasmina većeg tjelesnog okvira, odnosno proizvodnje veće količine mesa po ovci. Tjelesna je masa ovaca 70 do 80 kg, a ovnova 100 do 130 kg. To su ranozrele ovce. Janjad ima brzi porast pa sa 100 dana postiže tjelesnu masu 30 do 35 kg. U tu skupinu pripadaju francuski mesnati merino (Merinos Precoce), Il d frans (Ile de France), njemački mesnati merino (Merinofleisch), njemački domaći merino (Merinolandschaf). Njemački domaći merino ili Merinolandschaf. Njemački domaći merino naziva se još merino landras i virtemberg, a pod tim imenom poznat je i u nas . U Njemačkoj čini više od 40 % populacije ovaca. Pripada među najadaptabilnije pasmine ovaca


115

u Europi i šire. Upravo zbog tih svojstava uvozila se u brojne zemlje, gdje se uzgaja u čistoj pasmini ili je u brojnim križanjima popravljala proizvodna svojstva lokalnih pasmina. Ta pasmina nastala je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Nastala je križanjem domaćih gruborunih ovaca uzgajanih u pokrajini Virtemberg s merino ovnovima. Ubrajamo je u srednje ranozrele ovce pa ulazi u priplod u dobi od 10 do 15 mjeseci. Plodnost joj je vrlo dobra i kreće se od 130 do 160 %. Janjad ima porodnu masu od 4,5 do 5 kg prosječno. U dobi 100 dana postižu prosječno 35 kg tjelesne mase, a pojedina grla i 40 kg s randmanom mesa oko 55 %. To je pasmina snažne konstitucije, namijenjena proizvodnji mesa i vune. Visina grebena ovaca jest 70 cm, a ovnova 80 do 90 cm. Tjelesna masa ovaca kreće se od 70 do 80 kg, a ovnova od 120 do 140 kg. Vuna je bijele boje. Obraslost je tijela vrlo dobra. Godišnji nastrig vune u ovaca kreće se od 4 do 5 kg, a u ovnova od 7 do 8 kg. Randman je vune 50 do 54 %.Mliječnost je vrlo dobra. U laktaciji do 6 mjeseci ovce proizvedu oko 150 kg mlijeka prosječne masnoće 6,85 %. 4. pasmine ovaca za proizvodnju mesa Prve pasmine za proizvodnju mesa nastale su u Velikoj Britaniji glede dobivanja ranozrelih ovaca za proizvodnju janjadi koja će imati brzi porast. Selekcijom su formirane pasmine velikog tjelesnog okvira i velike tjelesne mase. Glava im je više manje kratka i široka kao i vrat, grudi su im duboke i široke, sa zaobljenim rebrima, pa se grudni koš čini dosta kratkim. Plećke i butovi mesnati su, slabine su dobro razvijene, duge i široke.Od mesnatih pasmina za nas su najinteresantnije pasmine suffolk (safolk) i texel (teksel). Te su se pasmine uvozile k nama da bi se popravila mesnatost domaćih pasmina, a jednim dijelom i zbog uzgoja u čistoj krvi, pogotovo Suffolk. Texel je nizozemska mesnata pasmina duge vune. Kao pasmina formirana je u 19. st. u sjevernom dijelu Nizozemske. Za majčinsku osnovu uzete su domaće ovce, a za očinsku engleski mesnati ovnovi. Dobiveno potomstvo selekcionirano je za proizvodnju mesa i vune. Na taj način stvorena je krupna ovca s izrazitim karakteristikama za proizvodnju mesa. Visina grebena ovnova jest 75 do 82 cm, a ovaca 68 do 72 cm. Tjelesna masa ovnova kreće se od 110 do 130 kg, a ovaca od 70 do 80 kg. Plodnost je vrlo visoka. Na 100 ovaca dobije se 150 do 180 janjadi. Ovce su dobre mliječnosti. Janjad u dobi 90 dana bude 30 i više kg težine. Randman je mesa 55 do 60 %. Vuna je bijele boje. Glava i donji dijelovi obrasli su kratkom dlakom bijele boje. Prinos vune od ovnova kreće se od 8 do 11 kg, a od ovaca od 5 do 6 kg.Suffolk je tipična mesnata ovca priznata kao pasmina 1810. godine. Ime je dobila po engleskoj pokrajini Suffolk. Nastala je križanjem slabo proizvodne i kasnozrele ovce s ovnovima sautdaun pasmine. Pasmina je visoke mesnatosti i plodnosti. Plodnost joj je vrlo dobra. U dobi od 100 dana na 100 ovaca broj othranjenih janjadi kreće se od 130 do 150. Tjelesna masa odraslih ovnova kreće se od 120 do 140 kg, a ovaca od 70 do 100 kg. Porodna je masa janjadi od 4,5 do 6 kg. U dobi od četiri mjeseca tjelesna masa janjadi kreće se oko 50 kg (dnevni prirast oko 375 g). Masa runa odraslih ovnova jest oko 5 kg, a ovaca 3,2 kg. Ovnovi u križanjima s drugim pasminama popravljaju mesnatost. Izvozi se na ostale kontinente, gdje se uzgaja u čistoj pasmini ili se koristi u križanjima. To govori da je vrlo prilagodljiva pasmina. 5. pasmine ovaca za proizvodnju mlijeka, Za taj tip ovaca karakteristično je da se teže privikavaju na različite uvjete života.Istočno frizijska ovca najtipičniji je predstavnik mliječnih ovaca. Nastala je u području granice Nizozemske i Njemačke u nizini koja je u razini mora zaštićena nasipima. To je vlažno područje s bogatom i bujnom vegetacijom koja je pogodna za napasivanje ovaca. Ovce su velikog tjelesnog okvira. Prosječna je visina ovaca 75 cm, a ovnova 85 cm. Tjelesna masa ovaca kreće se od 65 do 95 kg, a ovnova od 90 do 120 kg. Ovce daju prosječno 4 kg, a ovnovi 5 kg vune.Plodnost je vrlo visoka, na 100 ovaca dobije se 200 do 230 janjadi. Ta je pasmina ranozrela pa se ženska grla pripuštaju u dobi od 6 do 8 mjeseci, kad im je tjelesna masa između 45 do 60 kg. Prosječna mliječnost u laktaciji 200 dana kreće se od 500 do 600 kg, sa 5,5 do 6 % mliječne masti i 5 % bjelančevina, što znači da se dnevna proizvodnja mlijeka kreće od 2,5 do 3 kg. Često pojedina grla daju 1000 i više kg mlijeka.Visoku proizvodnju mlijeka omogućuju bogati pašnjaci na kojima ovce pasu po volji te koncentrirana hrana kojom se dodatno prihranjuju.Godine 1995. te ovce uvezla je Vindija iz Varaždina za proizvodnju ovčjeg mlijeka za potrebe svoje mliječne industrije. U početku su se uvozile bređe ovce. Bilo je problema s prilagođavanjem i ovaca i janjadi. Međutim, janjenjem šilježica koje su kao janjci ojanjeni u Hrvatskoj znatno su smanjeni problemi u prilagodljivosti janjadi od istih šilježica, odnosno kasnije ovaca. Iz ovoga se može zaključiti da su najveći problemi bili u prilagodljivosti uvezenih grla, a da su grla ojanjena u Hrvatskoj bila manje podložna stresovima. Sardinijska ovca autohtona je ovca s otoka Sardinije u Italiji. Zauzima oko 27 % od ukupnog broja ovaca u Italiji.To je srednje krupna ovca. Visina grebena ženskih grla jest 65 cm, a ovnova 72 cm.


116

Prosječna tjelesna masa ovaca kreće se između 45 i 50 kg, a ovnova između 60 i 70 kg. Uzgaja se najviše za proizvodnju mlijeka, ali i za proizvodnju mesa i vune. Proizvodnja mlijeka kreće se od 180 do 300 kg. Laktacije traje 150 do 255 dana. Plodnost je vrlo dobra. Od 100 ovaca dobije se 110 do 130 janjadi, porodne težine od 3,5 do 3,8 kg. Tjelesna masa janjadi u dobi od 30 dana kreće se od 10 do 11 kg, u dobi od 60 dana 14 do 15 kg, a u dobi od 90 dana od 17 do 20 kg. Ovce ulaze u priplod u starosti od 12 do 15 mjeseci. Ovce se tijekom cijele godine drže na pašnjacima. Ljeti paša zna biti oskudna zbog suše, a zimi se ovce prihranjuju sijenom, manje koncentratom. Veličina stada kreće se od 50 do 500 grla.Ta se pasmina uvozila i uvozi za popravljanje mliječnosti primorskih ovaca. 6. kombinirane pasmine ovaca (meso, mlijeko, vuna) Cigaja je srednjeranozrela pasmina (Slika 4.). Velikog je tjelesnog okvira pa zahtijeva velike količine hrane, tijekom ljeta intenzivnu pašu, a u zimskom razdoblju kvalitetno sijeno.Uzgaja se u ravničarskim područjima najintenzivnije poljoprivredne proizvodnje. Prosječna je visina grebena ovaca 67 cm, a ovnova 75 cm. Tjelesna masa ovaca jest od 60 do 70 kg, a ovnova od 80 do 110 kg. Utovljeni ovnovi postižu tjelesnu masu i do 130 kg. Plodnost se kreće oko 150 %, odnosno na 100 ovaca dobije se 150 janjadi. Porodna je masa janjadi od 3,5 do 5 kg. Janjad u dobi od tri mjeseca postiže tjelesne mase od 28 do 35 kg. To znači da je dnevni prirast od 270 do 300 g. Janjad je pri janjenju sivo mišje boje. Mliječnost je ovaca od 150 do 250 l u laktaciji od 180 dana. Sadržaj mliječne masti kreće se od 6 do 7 %.U jednom šišanju ovce daju oko 4,5 kg vune, a ovnovi 7 kg. Solčavsko jezerska dobila je ime po Solčavskoj jezerskoj dolini u Sloveniji. Nastala je križanjem domaće, vjerojatno stare tresetne dugorepe ovce s bergamatskom i paduanskom ovcom. Najviše se uzgaja u Sloveniji. Zbog svoje poliestričnosti i dobre plodnosti sve se više uzgaja i u nas. Poboljšanom hranidbom janji se svakih 6 do 7 mjeseci. Pripada u krupne ovce.Visina grebena ovaca prosječno je 67 cm, a ovnova 75 cm. Zbog velikog tjelesnog okvira vrlo je pogodna za proizvodnju mesa. Masa je ovaca od 55 do 65 kg, a ovnova od 70 do 90 kg. Porodna je masa janjadi od 3,5 do 4,5 kg. Janjad u dobi 3 do 4 mjeseca ima od 30 do 40 kg. Kvaliteta je mesa vrlo dobra. U laktaciji od 180 dana mliječnost je ovaca od 70 do 100 l. Pripada u ranozrele ovce. Dvizice se janje u dobi od 12 do 15 mjeseci. Plodnost je vrlo dobra, oko 150 %. U jednom šišanju ovce daju 2 do 2,5 kg vune, a ovnovi 2,5 do 3,5 kg. Vuna je bijele boje, a debljina vunskih niti kreće se od 28 do 32 mikrometra. Ta pasmina karakteristična je po konveksnom profilu, tj. nosna kost jako je ispupčena, obrasla isključivo dlakom bijele boje. Katkad se oko očiju, a pogotovo u predjelu suznih jama javljaju crne pjege. Ima duga, spuštena uha. Paška ovca uzgojena je na otoku Pagu. To je ovca malog okvira, tjelesne mase 35 do 40 kg, ovnova 50 do 60 kg. Plodnost je do 110 %. U manjim stadima, gdje postoji mogućnost prihrane prije pripusta, plodnost je i do 120 %. Porodna je masa janjadi od 2,5 do 4 kg. Prvenstveno se uzgaja zbog proizvodnje mlijeka za izradu kvalitetnog paškog sira, odnosno muze se oko 70 % ovaca. U stadima za proizvodnju mlijeka provodi se planski pripust. Ovnovi se puštaju u stado s ovcama u kolovozu da bi janjenje započelo krajem prosinca, a da većina janjenja bude u siječnju.Nakon što počne janjenje ovnovi se izlučuju iz stada. Janjad se odbija u dobi od 4 do 5 tjedna. Janjci se kolju kada im je masa između 15 i 20 kg. Meso se drži najkvalitetnijom janjetinom, poznatom pod nazivom paška janjetina. Ovce daju 80 do 130 l mlijeka u 150 do 180 dana laktacije. Prinos je vune mali. Ovce u jednom šišanju daju 1 do 1,3 kg vune. Lička pramenka je autohtona pramenka koja se uzgaja u planinskom području Like i Gorskog kotara. Pripada u srednje krupne sojeve pramenke. Visina je grebena ovaca oko 63 cm, a ovnova oko 65 cm. Tjelesna je masa ovaca 50 do 55 kg, a ovnova 60 do 70 kg. Plodnost je ovaca oko 130 %. Porodna je masa janjadi od 3,0 do 4,5 kg. U dobi od tri mjeseca masa je janjadi od 20 do 25 kg. Janjad se kolje kada im je tjelesna masa 22 do 25 kg. Meso je odlične kakvoće, poznato pod nazivom lička janjetina. Proizvodnja je mlijeka u 5 mjesecu laktacije od 70 do 80 l. Od dijela mlijeka proizvodi se lički sir. Prinos je vune u jednom šišanju od 1,3 do 2,0 kg. Travnička pramenka dobila je ime po Travniku u Bosni i Hercegovini. Pripada u srednjeranozrele pasmine. Služi za proizvodnju mesa, mlijeka i vune. Međutim, zbog neriješenog tržišta vune naglašena je proizvodnja mesa i mlijeka.Tjelesna je masa ovaca od 60 do 70 kg, a ovnova od 80 do 100 kg. Plodnost je vrlo dobra, oko 120%. Porodna je masa janjadi od 3,5 do 5 kg.Tjelesna je masa janjadi u dobi od tri mjeseca od 25 do 28 kg, a u naprednijih i do 32 kg. Janjad su dosta tražena zbog kvalitete mesa. U pojedinim stadima provodi se planski pripust. Ovce se pripuštaju u kolovozu, odnosno rujnu, janjenje se planira za siječanj, odnosno veljaču.Janjad ojanjena u to vrijeme dolazi na tržište u travnju odnosno svibnju, kada se odbija. Nakon toga ovce se muzu. Za vrijeme mužnje ovce


117

se drže na pašnjacima i odvojene su od ovnova. Muzu se jednom dnevno u za to napravljenim torovima, u koje se s pašnjaka dotjeruju poslije podne. Ovce daju oko 70 do 130 l mlijeka, koje se prerađuje u poznati travnički sir. Nakon mužnje ponovno se istjeruju na pašnjake da bi pasle noću. Istarska pramenka nastala je na širem području Istre, gdje se uzgaja i danas. Prema najnovijim podacima danas se uzgaja oko 1300 čistokrvnih ovaca ove pasmine. Istarska je pramenka ovca skladno građenog tijela, jake konstitucije, s naglašenom dužinom trupa. Dužina je trupa za 6,5 % veća od visine grebena. Prednji dio trupa dobro je razvijen, s osobito izraženom dubinom. Vrat je relativno dug i srednje mišićav. Križa su obično nešto viša od grebena pa se leđna linija blago penje od grebena prema križima. Trup se nalazi na dobro razvijenim, čvrstim i jakim nogama pravilnoga stava. Glava je osrednje razvijena s izraženom konveksnom linijom nosne kosti u oba spola. Oba spola mogu biti s rogovima ili bez rogova. Tijelo je prekriveno otvorenim runom. Boju runa teško je definirati kao konstantnu. Možemo reći da je temeljna boja runa bijela s crnim, smeđim ili crnosmeđim pigmentacijama razne veličine. Međutim, u pojedinih ovaca pigmentacija je toliko izražena pa možemo reći da je temeljna boja crna odnosno smeđa. Na glavi se također nadopunjavaju crna i bijela boja. Trbuh i donji dio nogu obrasli su dlakom.Visina je grebena ovaca 76 do 80 cm, a ovnova 82 do 88 cm. Tjelesna je masa ovaca od 60 do 70 kg, a ovnova 80 do 100 kg, pa je ubrajamo u krupne pasmine ovaca.Plodnost je vrlo dobra i kreće se od 130 do 150 %. Porodna je masa janjadi od 3 do 5 kg. Janjad u dobi 1,5 do 2 mjeseca postiže masu od 15 do 20 kg.Proizvodnja mlijeka u laktaciji kreće se od 150 do 200 l. Finoća je vunskih vlakana od 32 do 36 mikrona. U jednom šišanju ovce daju 1,5 do 2 kg vune, a ovnovi 2,5 do 3,5 kg vune. 7. pasmine ovaca visoke plodnosti Visoko plodnim pasminama drži se pasmine koje su u proizvodnom životu prosječno u jednom janjenju dale više od dva janjeta. Takve su romanovska, finska i kembridž pasmina. U visoko plodne pasmine možemo svrstati i istočnofrizijsku ovcu čija plodnost također prelazi 200 %. Budući da moraju u jednoj laktaciji othraniti dva janjca i više janjadi, mliječnost im mora također biti dobra pa za njih kažemo da su i pasmine dobre mliječnosti. Od visoko plodnih pasmina u nas se uzgaja samo romanovska ovca. Ta se pasmina drži najplodnijom pasminom u svijetu. Nastala je sredinom 19. stoljeća u Jaroslavskoj oblasti bivšeg Sovjetskog Saveza, a ime je dobila po okrugu Romanovo-Borisoglebskom, koji se nalazi u istoj oblasti. Pripada u srednje krupne ovce. Prosječna visina grebena ovaca jest 62 cm, a ovnova 63 cm.Tjelesna masa odraslih ovaca jest od 45 do 60 kg, a ovnova od 70 do 80 kg. Plodnost je od 220 do 230 %, a u boljim stadima od 100 ovaca dobije se od 250 do 300 janjadi. Rekord je devet janjadi u jednom janjenju. Selekcija na plodnost dalje provodi se i dalje pa se u rasplodu ostavlja janjad čije majke daju 2,5 janjeta pri jednom janjenju u proizvodnom životu. Mlada grla spolno sazriju u dobi od 4 do 5 mjeseci, međutim ne bi ih trebalo pripuštati prije navršenih 10 do 12 mjeseci da bi postigla fiziološku zrelost i veću masu tijela. Bređost ovaca traje 140 do 150 dana. Porodna je masa janjadi 1,4 do 5,9 kg. Osim za proizvodnju mesa, ova pasmina služi i za proizvodnju kvalitetnih kožica.Romanovska ovca, tj. ovnovi koriste se u križanjima za povećanje plodnosti ostalih pasmina u mnogim zemljama širom svijeta. Izbor pasmine ovisi o više čimbenika, i to o: 1. cilju proizvodnje; 2. sustavu proizvodnje; 3. raspoloživim poljoprivrednim površinama; 4. poznavanju ovčarske proizvodnje; 5. objektima za uzgoj; 6. području na kojem se ovce uzgajaju; 7. tradiciji; 8. tržištu. Navedeni su čimbenici međusobno povezani, odnosno zajedno utječu na izbor pasmine. Cilj proizvodnje zapravo je temelj izbora pasmine. Cilj proizvodnje može biti proizvodnja mesa, mesa ili vune. Ako je cilj proizvodnja mesa, proizvodnja ovčjeg mlijeka namijenjena je isključivo za ishranu janjadi. Janjad siše prosječno četiri mjeseca, tj. do prodaje. Nakon toga ovce se zasušuju. Ta proizvodnja temelji se na mesnim i kombiniranim pasminama, kao što su texel, merinolandschaf, sharoles, pramenka te njihovim križancima. Cilj proizvodnje može biti proizvodnja ovčjeg mlijeka. Janjad siše 5 do 6 dana dok ovca luči kolostrum, a nakon toga se odvaja i hrane mliječnom zamjenicom. Za proizvodnju mlijeka uzgaja se istočnofrizijska ovca. Proizvodnju možemo bazirati na podjednakoj važnosti i mlijeka i mesa. Janjad siše prosječno tri mjeseca, a nakon toga se odbija i prodaje. Težina janjadi u dobi od tri mjeseca kreće se od 20 do 25 kg. Za vrijeme dok siše janjad se prihranjuje kvalitetnim krmnim smjesama. Poslije odbića ovce se muzu četiri do pet mjeseci. U ovoj


118

proizvodnji uzgajaju se kombinirane pasmine, kakve su travnička i lička pramenka.Osnova proizvodnje može biti ovčje mlijeko, a janjad je “sporedni proizvod”. Nakon što se ovce ojanje, janjad siše 4 do 6 tjedana. Nakon toga se odbija i šalje na klanje ili se tovi do veće težine. Za tu proizvodnju uzgaja se paška i sardinijska ovca. 7.4.Uzgoj koza Značajnije pasmine koza u svijetu

Švicarska sanska koza

Švicarska sanska koza jedna je od svjetskih najvažnijih i najpoznatijih pasmina koza. Primarno se uzgaja radi proizvodnje mlijeka i smatra ju se najmliječnijom, ili uz alpinu i togenburšku kozu, jednom od najmliječnijih pasmina koza u svijetu. Zbog visoke plodnosti (180-200%), dobrih prosječnih dnevnih prirasta jaradi (iznad 200 grama) i tjelesne razvijenosti odraslih grla (oko 70 kg), ta pasmina zahvalna je i u proizvodnji kozjeg mesa. Švicarska sanska koza nastala je sustavnom selekcijom za mliječnost, u kantonu Bern u Švicarskoj, u dolinama rijeka Simme i Saane, po kojoj je i dobila ime. Zbog izvrsnih proizvodnih odlika i velikih mogućnosti prilagodbe, ta se

pasmina proširila u gotovo sva područja svijeta. Na temelju nje, brojne su zemlje formirale vlastite uzgoje i tipove sanske koze, npr. Belgija, Bugarska, Češka, Slovačka, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Poljska, Rusija, Velika Britanija, Italija, Australija i Kanada. Poželjna je u cijelom svijetu, radi poboljšanja osobina mliječnosti lokalnih pasmina ili radi uzgoja u čistoj krvi. Uvezena je, a i danas se još uvozi i u Hrvatsku iz različitih uzgoja (najviše iz Francuske). Sanska je koza mirna, dobro prilagođena intenzivnom sustavu i drži se komercijalno vrlo podobnom pasminom. Nije podobna u uvjetima tropskog sunca, te u tim područjima mora uvijek imati mogućnost zaklona. Prema konformaciji trupa pripada skupini tjelesno najrazvijenijih koza. Izvorna (Švicarska) sanska koza nema rogova. Glava koza osrednje je veličine, fina, izdužena, ravnog profila i plemenitog izgleda, za razliku od jaraca u kojih je kraća, šira i malo grublja. Uši su dulje, pokretljive i položene naprijed, a ne gore. Koža je tanka i elastična. Vrat je dugačak, tanak, osrednje mišićav, a s obje mu strane vise resice, što ne mora biti pasminska odlika. Postoje muška i ženska grla sanske koze s resama i bradom, ali i bez njih. Trup sanske koze dosta je dug, ali nešto uži. Prsni je koš dubok, osrednje širine i dužine s dobro razvijenim zaobljenim rebrima i istaknutim grebenom. Plećke su široke i dobro povezane s trupom. Leđna je linija duga i ravna, a završava blago oborenim sapima. Leđa, sapi, slabine slabije su mišićavi. Trup se nalazi na snažnim nogama, srednje visine paralelnih pri hodanju, koje završavaju čvrstim papcima sivosmeđe boje. Odlika te pasmine jest dobra razvijenost vimena, koje je najčešće okruglastog oblika, sisa pogodnih za strojnu mužnju. Tjelesna masa odraslih tjelesno potpuno razvijenih grla iznosi prosječno oko 60 kg (50-70 kg) za koze, a za jarčeve oko 80 kg (70-90 kg). Odlika te pasmine jest izražena duljina trupa, oko 80 cm u odraslih koza, te oko 95 cm u jarčeva. Plodnost je koza 180-200%. Porodna masa ženske jaradi jest oko 3,5 kg, a muške oko 4 kg. Jarad bez problema u normalnim hranidbenim uvjetima od poroda do klanja ostvaruje dnevne priraste od 200 grama u prosjeku. U Švicarskoj je za tu pasminu utvrđena prosječna proizvodnja mlijeka između 750 i 800 kg u laktaciji od osam mjeseci, a najbolja grla daju i više od 2 000 kg mlijeka u laktaciji od 280 do 300 dana. Sanska koza je dobro prilagođena intenzivnom sustavu uzgoja i smatra ju se komercijalno vrlo učinkovitom pasminom, pri čemu u povoljnim uvjetima smještaja, hranidbe i njege njezin genetski potencijal u potpunosti dolazi do izražaja. Upravo radi toga, i unatoč njezino j dobroj prilagodljivosti, ovu pasminu se preporuča uzgajati u područjima koja osiguravaju dobru krmnu osnovu čime se omogućava intenzivni hranidbeni program u cilju visoke proizvodnje mlijeka, a i mesa.

Francuska alpska koza (alpina)

Francuska alpska koza podrijetlom je iz francusko-švicarskih Alpa. Rasprostranjena je na


119

cijelom području Francuske, a njenim najvažnijim središtem drži se područje Pays de Loire. Alpina je najmliječnija pasmina koza u Francuskoj i zbog toga se mnogo izvozila, osobito u područje Sredozemlja. Zahvalna je u ekstenzivnom i intenzivnom sustavu proizvodnje, u nizinskim područjima i u gorju. Alpina koze su srednje tjelesne razvijenosti, dobro izraženih dubina trupa. Tjelesna masa odraslih ženskih grla je između 50 i 80 kg, jarčeva od 80 do 100 kg. Trup je čvrst, s dobro razvijenim prsnim košem i jakim udovima, što je naslijedila od svojih predaka. Životinje su kratkih uspravnih ušiju, s rogovima ili bez njih. Rogovi rastu prema nazad u obliku jako svijenih sablji. Neka grla imaju bradu i resice. Soj šamoise u Francuskoj zapravo je alpska koza, a ako se nađu grla koja na bilo koji način odstupaju od navedenog opisa, ona su rezultat različitih križanja. Mliječnost francuske alpina koze vrlo je dobra i posljedica je višegodišnje sustavne selekcije. Koze u laktaciji proizvode od 600 do 900 litara mlijeka. Plodnost im je također dobra i već pri prvom jarenju oko 30% koza ima dvoje jaradi u leglu. S dobi se plodnost povećava i iznosi oko 180%. Alpina koze su otporne i prilagodljive. Dobro podnose uzgoj u staji i na otvorenom i mogu se uzgajati u svim klimatskim uvjetima. Međutim, hranidbeni program alpina koza za visoku proizvodnju mlijeka mora biti intenzivan od posljednje faze gravidnosti do kraja laktacije. Naime, jedan od osnovnih preduvjeta dobre proizvodnosti mlijeka visoko mliječnih pasmina koza, općenito, je održavanje visokog stupnja tjelesnih energetskih pričuva prije početka laktacije, odnosno izbjegavanje ranih energetskih pričuva u kasnoj fazi gravidnosti. Francuska alpska koza danas dominira u hrvatskom mliječnom kozarstvu, odnosno najbrojnija je u uzgojno valjanoj populaciji koza u Hrvatskoj. Stoga su velike mogućnosti jačanja i razvitka mliječnog kozarstva u gorsko-planinskim i primorskim krškim područjima, koje podrazumijeva poslovno udruživanje uzgajivača u zadružne preradbene pogone.

Njemačka oplemenjena bijela koza

Godine 1850. godine u Stuttgartu je osnovana uzgojna stanica za koze čiji je cilj bio oplemenjivanje različitih lokalnih tipova koza. U tu svrhu prvenstveno su uvezene koze iz Švicarske, osobito sanska. Smatra se da je navedene godine počelo formiranje njemačke oplemenjene koze. Ona je danas najbrojnija pasmina koza u Njemačkoj i čini oko 2/3 ukupne populacije koza u toj zemlji. Njemačka oplemenjena bijela koza nastala je sustavnim križanjem lokalnih bijelih koza sa švicarskim sanskim kozama pa je, stoga, eksterijerno i proizvodno jako slična sanskoj kozi iz Švicarske.

Proizvodnja mlijeka umatičenih grla je između 1000 i 1200 litara u laktaciji.

Njemačka srnasta koza

Izvorni njemački naziv za tu pasminu je Bunte deutsche Edelziege, a engleski German Improved Fawn. U nas je za tu pasminu uvriježen naziv srnasta, s tim da bi bilo primjerenije zvati je njemačka srnasta, jer postoji više sličnih pasmina, naziva i u nekim drugim europskim zemljama. Ona se pojavljuje u tri tipa boja, a prvi je Franconian tip, crvenkastosmeđe boje do boje čokolade s crnim flekama na glavi i oko očiju, crnom prugom uzduž leđa, crnim trbuhom i donjim dijelovima noge, iz čega proizlazi očit utjecaj švicarske šamoise koze. Schwarzwald ili Black Forest tip je svijetlo smeđi s manje tamnijih fleka, sa svijetlo smeđim trbuhom i svijetlom prugom na licu.

Ovako je bio opisan već krajem 19. stoljeća. Thuringian ili šumski tip je sivosmeđe do boje čokolade sa svjetlijom ili bijelom prugom na licu i donjim dijelovima nogu. Ova pasmina u nas je znatno manje zastupljena.

Togenburška koza


120

Togenburška koza, poznata kao „Alemu“, je uz sansku, jedna od najvažnijih švicarskih mliječnih pasmina koja potječe iz Gornjeg Togenburga u Švicarskoj. Smatra ju se najstarijom mliječnom pasminom koza u Švicarskoj. Zbog visoke plodnosti i mliječnosti, skromnosti i otpornosti, poprilično se izvozila u druge zemlje, ponajviše u Veliku Britaniju, Nizozemsku, Njemačku i u SAD, gdje se koristi za oplemenjivanje (povećanje mliječnosti) autohtonih pasmina, ali i radi uzgoja u čistoj krvi. Navedene zemlje danas imaju svoje tipove togenburške koze. Togenburška pasmina je osrednje tjelesne razvijenosti i neznatno sitnija od drugih alpskih pasmina. Prosječ- na tjelesna masa odraslih koza je oko 60 kg, a jarčeva od 75 do 85 kg. Prosječna visina do grebena odraslih koza je 68 cm, a jarčeva 83 cm. Glava joj je lagana, ravnog do blago ugnutog profila lica, širokog čela i gubica, plemenitog izgleda. Uši togenburške koze srednje su veličine, iznutra bijele i najčešće uspravne. Koze i jarčevi mogu biti s rogovima, ali i bez njih, s resicama i bez brade. Vrat koza je srednje dug, dobro povezan, a prsni koš dug, plitak i zaobljen. Leđa su duga, ravna i široka, a sapi dobre širine. Noge su čvrste, snažne, srednje visoke i pravilnoga stava. Do navedenih tipova boja došlo se selektivnim parenjem tijekom 20. stoljeća. Izvorni tipovi su bili tamniji. Po proizvodnim osobinama togenburška koza vrlo je slična sanskoj pasmini. Za prosječnog trajanja laktacije od 280 do 300 dana proizvede od 700 do 900 l mlijeka dobre kakvoće.Odlikuju se dobrom plodnošću

Burska koza

Po ukupnoj veličini populacije od samo 368 grla, burska koza jedna je od najmalobrojnijih pasmina zastupljenih u hrvatskoj kozarskoj proizvodnji. Uz to, burska koza „najmlađa“ je pasmina koza u Hrvatskoj, jer se na našim prostorima uzgaja u posljednja dva, tri desetljeća. Za sada ju uzgaja manji broj uzgajivača (samo 12) i to uglavnom u manjim stadima u čistoj krvi, a postoje i određeni pokušaji nesustavnog križanja burske koze s drugim pasminama (hrvatska šarena, alpina, sanska), u cilju poboljšanja prinosa i kakvoće mesa. U posljednja tri desetljeća burska koza (boer goat)

privlači sve veću pozornost naših uzgajivača, kao i stručne javnosti. Burska koza autohtona je pasmina Južne Afrike koja je nastala početkom dvadesetog stoljeća u cilju dobivanja veće količine mesa po grlu visoke kakvoće. Ukupnu populaciju burske koze u svijetu procjenjuje se na oko pet milijuna grla. Burska koza prepoznatljiva je po visokoj plodnosti, skromnosti i ranozrelosti, a njena najvažnija odlika je brzi rast i izvrsna kakvoća mesa, zbog čega ju se smatra najpopularnijom pasminom koza za proizvodnju mesa u svijetu. Burska koza prva je pasmina koza u svijetu selekcionirana za proizvodnju mesa. Vrlo je otporna na bolesti i prilagodljiva, osobito dobro podnosi visoke temperature i sušu. Iako su se u izvornoj populaciji burskih koza razlikovala tri tipa, današnji (suvremeni) tip burske koze pojavljuje se početkom dvadesetog stoljeća kada farmeri u Easter Cape provinciji počinju provoditi sustavnu selekciju za formiranje mesnog tipa burske koze. U posljednje vrijeme ulaže se puno napora, kako u izvornom uzgojnom području tako i u inozemstvu, u svrhu povećanja učinkovitosti pasmine u proizvodnji mesa. Burska koza svrstana je u skupinu tjelesno najrazvijenijih pasmina koza u svijetu. Za proizvodnju mesa najpoželjnijim se smatra tip smeđe ili smeđobijele glave i vrata te bijelog trupa i nogu. Na dijelovima izloženim suncu (glava, vrat, greben) koža je pigmentirana kao štit od jakih sunčevih zraka. Glava burske koze je snažna, čak malo i gruba (osobito u jarčeva), osrednje duga i široka, u ženskih grla ravnog, a u jarčeva konveksnog nosnog profila. Oči su velike i živahne, a očni kapci su bez dlake i pigmentirani. Rogovi su tamni, jaki i dobro razvijeni, s tim da se od 1982. godine favoriziraju grla bez rogova. Uši su široke, duge i obješene. I upravo je po izgledu ušiju i konveksnom profilu glave burska koza nalik nubijskoj pasmini. Vrat burskih koza je širok i mišićav, prsa široka s jako zaobljenim rebrima. Greben je širok i vidno izražen. Trup je širok i dubok s dobro razvijenim i zaobljenim sapima. Križa su duga, široka i mišićava. Prednje noge su čvrste i osrednje duge. Koža je mekana, glatka i sjajna, a u jarčeva na vratu naborana. Tijelo koza prekriveno je kratkom, ali izrazito gustom dlakom. U odraslih koza vime i sise dobro su razvijeni. Odrasli, tjelesno potpuno razvijeni burski jarčevi teški su između 90 i 130 kg, a koze od 80 do 100 kg. Prosječna porodna masa jaradi je od 3,5 do 4 kg, pri odbiću je teška između 20 i 25 kg, ovisno o načinu odbića, namjeni uzgoja (rasplod ili klanje) i hranidbenim uvjetima u stadu. Sa sedam mjeseci mlada muška šiljež (jarčići) teška je od 40 do 50 kg, a jarice od 35 do 45 kg. S navršenih godinu dana jarčići postižu tjelesnu masu od 50 do 70 kg, a jarice od 45 do 65 kg. Iz navedenog proizlazi da je riječ


121

o ranozreloj pasmini, pri čemu se muška i ženska grla burske koze, sudeći prema tjelesnoj razvijenosti, mogu pripustiti prije navršenih šest mjeseci. Općenito, u proizvodnji mesa manje se primjenjuje intenzivni sustav hranidbe koza, za razliku od intenzivne proizvodnje mlijeka. Za proizvodnju mesa, koze se intenzivnije hrane u osjetljivim proizvodnim fazama: pripustu, kraju gravidnosti i početku laktacije. Zbog izražene otpornosti na bolesti i prilagodljivosti, te dobrog podnošenja visokih temperatura u suše, burska koza je pogodna za uzgoj na gotovo cijelom području RH, ali uz osiguranje dovoljnih količina kvalitetne voluminozne krme, ali i dostatnih količina krepkih krmiva, koja su nužna u obroku koza.

Hrvatska šarena koza

Unatoč dugogodišnjoj zabrani ekstenzivnog sustava uzgoja, primarno utemeljenog na napasivanju i brstu koza, te slobodnim, manje više neograničenim kretanjima na otvorenom, hrvatska šarena koza je najbrojnija hrvatska izvorna pasmina koza. Procijenjena veličina populacije ove pasmine je oko 25000 grla. Nastala je na krševitim, škrtim i nepristupačnim područjima južnog Velebita, Dinare, Kamešnice i Biokova, gdje ju se i danas najviše uzgaja. Nije zabilježeno da je u nekom razdoblju u

prošlosti ova pasmina znatnije i planski oplemenjivana, bilo je tek sporadičnih pokušaja pa se, stoga, može zaključiti kako je izvorno oblikovana na navedenim područjima. U starijoj literaturi, kao i „u narodu“ još ju se naziva balkanska, domaća, dinarska, šara, šarena, bukovica i sl. Pripada skupini mediteranskih pasmina, a njene najvažnije odlike su otpornost, izdržljivost i skromnost, ali i spretnost te snalažljivost u kretanju, kao i hranidbi, pretežno brstom i mediteranskom vegetacijom. Gotovo isključivo je namijenjena proizvodnji mesa, ponajviše jaretine, te kozje kaštradine. Vrat je dug, tanak i osrednje mišićav, a na njemu se ponekad na donjem dijelu nalaze resice. Prednji dio trupa slabije je razvijen, s izrazito uskim i plitkim prsima. Greben je izražen, dok su sapi strme i umjereno široke. Prosječna visina do grebena, odraslih, potpuno razvijenih koza, je 61,3 cm, dok prosječna tjelesna masa ženskih grla iznosi 44 kg, a muških od 50 do 65 kg, rjeđe do 70 kg. Noge su tanke i čvrste, a papci tvrdi i prilagođeni dugotrajnom hodanju na kamenitim, krškim terenima. Vime je slabo razvijeno, većinom pigmentirano ili pjegavo, obraslo dugom dlakom. Koze se najčešće pripuštaju u jesen, jare u proljeće, uz prosječnu veličinu legla od 1,25 jaradi i prosječne porodne mase oko 2,3 kg. Jarad tijekom razdoblja od partusa do klanja, odnosno do klaoničke mase od 24 kg, prosječno dnevno prirasta oko 110 g. Prosječni randman klanja je 48%, a masa toplog trupa 11,6 kg. Hrvatska šarena koza prvenstveno se uzgaja za proizvodnju mesa, dok laktacija najčešće traje onoliko dugo koliko jarad siše. Ranije se ta pasmina koristila i za proizvodnju kozje dlake (kostrijeti), i od jednog grla u prosjeku se moglo dobiti i do 1000 grama grubog kozjeg vlakna. Osim jedinstvenosti i vrijednosti genoma, ova pasmina je u prvom redu značajna: a) zbog proizvodnje mesa (jaretina, kozletina) visoke kakvoće, b) zbog izrazite učinkovitosti u iskorištavanju vegetacije na škrtim i nepristupačnim kamenjarskim pašnjacima, c) ekonomičnog i održivog načina održavanja raznovrsnosti i raznolikosti staništa, d) zbog činjenice da razvoj ruralnog turizma, ali i blizina tržišta za proizvode (meso, mlijeko, sir) nudi značajne prihodovne mogućnosti uzgajivačima koza.

Hrvatska bijela koza

Točno vrijeme, mjesto i način nastanka hrvatske bijele koze nije poznato. Međutim, pretpostavlja se da je nastala oplemenjivanjem autohtonih (lokalnih) koza s uvezenim bijelim (sanskim) jarčevima u cilju povećanja mliječnosti. Osnovne odlike ove pasmine jesu otpornost, prilagodljivost, skromnost, pokretljivost, živahnost i izdržljivost. Naime, prema konformaciji trupa, otpornosti i prilagodljivosti, poprilično je slična hrvatskoj šarenoj

kozi od koje je znatnije mliječnija, s tim da je malo nježnije konstitucije. Hrvatska bijela koza u prošlosti je uglavnom uzgajana u manjim stadima, radi proizvodnje mlijeka za potrebe kućanstva, dok je danas prvenstveno namijenjena proizvodnji mesa, ponajviše jaretine. Procijenjena veličina populacije hrvatske bijele koze je oko 5000 grla, dok je u populaciji uzgojno valjanih grla trenutno svega 87


122

jedinki, i to 72 koze, 11 jarica i 4 jarca (HPA, 2014).Vrat je nešto duži, nježniji i osrednje mišićav. Na njemu se u pojedinih grla s donje strane mogu vidjeti resice. Kao posljedica skromnijih hranidbenih uvjeta, tijelo hrvatske šarene koze je nešto kraće, pliće i laganije od izvornih tipova sanske koze. Naime, prosječna visina do grebena hrvatske bijele koze je 58 cm, dok je prosječna tjelesna masa odraslih koza od 35 do 45 kg, a jarčeva od 50 do 60 kg. U boljih gospodara i na kvalitetnijim pašnjacima koze su razvijenije, dok su u lošijim uvjetima sitnije. Koze su dosta plodne i dobre su majke, ranozrele su i prvi se puta mogu pripustiti već u godini jarenja. Najčešće jare dvojke, a prosječna plodnost je od 100 do 180%. Nakon jarenja ženska jarad je teška u prosjeku od 2,5 do 3 kg, a muška od 3 do 3,5 kg. S dva mjeseca jarad je teška od 12 do 15 kg, kada najčešće ide na klanje. Gospodarska važnost pasmine ogleda se kroz: a) proizvodnju animalnih namirnica visoke kakvoće: mlijeka (koje se većinom prerađuje u sir) i mesa (jaretine), b) mogućnost proizvodnje organske hrane, čija uloga u suvremenoj prehrani poprima prvorazredno značenje, c) napasivanjem i brstom na škrtim, kamenjarskim površinama trajno se pridonosi održavanju ekosustava i sprječavanju nastanka požara.

Istarska koza

Istarska koza hrvatska je izvorna pasmina nastala na području istarskog poluotoka, a čije su odlike i status dijelom definirani. Naime, nepovoljnim Zakonskim propisima za kozarstvo kao i određenim gospodarskim, sociološkim i društvenim zbivanjima tijekom 20. stoljeća gotovo u potpunosti je uništena populacija koza u Istri, a bilo je upitno i postojanje istarske koze. Međutim, ponajviše zahvaljujući entuzijazmu, privrženosti i stočarskoj tradiciji pojedinaca, sačuvan je manji broj grla u tipu tradicijske istarske koze sve do današnjih dana. Pretpostavku duge tradicije uzgoja koza na Istarskom

poluotoku potkrepljuju i određeni arheološki nalazi. Prosječna visina do grebena, odraslih tjelesno potpuno razvijenih koza je 65,25 cm, dužina trupa 73,29 cm dok je prosječna tjelesna masa 56 kg. Istarska koza se odlikuje, općenito, slabijom razvijenošću prednjeg dijela trupa u odnosu na stražnji. Prsa su relatvno plitka (33,55 cm) i uska (19,48 cm), prosječnog opsega 90,14 cm. Po razvijenosti prsnog koša istarska koza znatno je razvijenija od dviju ostalih hrvatskih autohtonih pasmina koza. Pasminske odlike vanjštine su postojanost brade u koza i u jaraca te rogovi i resice u muških i ženskih grla. Istraživanja provedena

u izradi studije o rekonstrukciji i revitalizaciji tradicijskog uzgoja koza, poslužit će za iniciranje daljnjih koraka u provedbi programa zaštite, promocije i očuvanja istarske koze kao jedinstvene pasmine.

8. Korištenje žetvenih ostataka za proizvodnju gljive bukovače Žetva je svetkovina kruha i vrijeme zahvalnosti na rodnoj godini. Prilika je da se baš tada razmisli o odnosu prema rodnoj grudi, jer je moramo sačuvati za pokoljenja koja dolaze da i njih obdari sitošću kao i nas. Dešava se suprotno. Tek što su kombajni napustili polja "marljivi" gospodari pale slamu da bi lakše obavili prašenje strništa. U požaru nestaje organska materija (slama), a sa visokom temperaturom nestaje i dio živog svijeta oranice. O požarnoj opasnosti i zagađenju atmosfere nećemo ni govoriti. Upitajmo se za što može poslužiti slama u okviru potreba obiteljskog gospodarstva. Stelja za stoku je najbolja od slame. Sa procesom fermentiranja ekskremenata postati će dio stajskog gnoja Ako nema stoke, uz druge organske otpatke u domaćinstvu, može se kompostirati i vratiti je nazad u tlo kao organsko gnojivo. Slama može biti i sirovina za novu djelatnost poljoprivrednog gospodarstva: uzgoj gljive bukovače. 8.1. Gdje pripada bukovača


123

Gljiva bukovača (Pleurotus ostreatus), prema botaničkoj sistematici pripada razredu Basiomycetes, podrazredu Holobasidiomycetidae, redu Agaricales, rodu Pleurotus4. Spomenutom podrazredu pripada većina šumskih gljiva, a rodu Pleurotus-bukovača. Klobuk je školjkastog oblika, promjera 5-15 cm, sivkasto smeđe do blago ljubičaste boje. Plodišta se razvijaju kao kosi stručci. Tkivo bukovače je mesnato, prijatnog mirisa i okusa, a neke podvrste i sojevi su izrazito aromatični. Zbog gastronomskih kvaliteta je vrlo prodajna i zbog toga je zastupljena sa jednom četvrtinom u ukupnoj proizvodnji gljiva u Italiji, a nešto maje u Francuskoj, Austriji, Njemačkoj i Mađarskoj. U našoj zemlji postoji proizvodnja, no po nekim informacijama je nedostatna jer se uvozom pokriva oko 50% potreba.

Foto arhiva

Slika 1. Bukovača (Pleurotus ostreatus) Zbog jednostavnog uzgoja proizvodi se industrijski, a moguće je improvizirati u okviru obiteljskog gospodarstva. U usporedbi sa poljoprivrednim kulturama kojima uzgoj tarje šest i više mjeseci, bukovača ima prednost jer od sjetve micelija pa do prve berbe treba 35-40 dana. 8.2. Micelij-sjeme bukovače Zbog komercijalnog značaja ove gljive razvijena je proizvodnja micelija raznih sojeva. Micelij se dobiva sjetvom spora na razne podloge (presječeno zrnje žitarica, mljeveni kukuruzni oklasci, perlit i kukuruzni oklasci sa perlitom). Proizvođači uz micelij daju uputu o potrebnoj količini micelija za sjetvu određene količine slame ili drugog supstrata, te ostale pojedinosti vezane uz određeni soj. Na našem tržištu se može nabaviti micelij ljetnih i zimskih sojeva. Sojevi zimskog micelija daju gljive koje uspjevaju na tempereturama od 5-15 0C, a ljetni 18-28 0C. Značajan problem u uzgoju bukovače je alergija na njene spore koja se javlja prilikom berbe kod cca 10 % ljudi. Zbog toga proizvođači micelija nastoje proizvesti sojeve bez spora. Francuzi već imaju neke sojeve bez spora. 8.3. Supstrat Supstrat za uzgoj bukovače priprema se od celulozom bogatih biljnih ostataka. To je slama raznih žitarica, livadno sijeno, kukuruzovina, sijeno lucerne, stabljike uljane repice i soje, bukova i grabova piljevina. Osnova za pripremu supstrata je slama žitarica. Tablica 1. Sastav supstrata

Kvalitativni rang supstrata

Postotak zastupljenosti biljnih materija u supstratu

Slama žitarica

Livadno sijeno

Sijeno lucerne

Kukurzovina i oklasci

Stabljika ulj.repice ili soje

Bukova ili grabova piljevina

1. 100

2. 75-90 10-25

3. 70-80 20-30

4. 70-80 20-30

4 Magdefrau-Ehrendorfer: Botanika, Zagreb 1978.


124

5. 70-80 10-20 10

6. 50 20 20 10

8.4. Priprema supstrata Treba vidjeti koje količine i vrste navedenih žetvenih ostataka ima na raspolaganju obiteljsko gospodarstvao. Na osnovi raspoložive količine ćemo izvršiti nabavu micelija. Posebno valja napomenuti da slama, sijeno i drugi materijali moraju biti suhi i uvjetno uskladišteni. Potrebno je odabrani materijal usitniti na 1- 4 cm, što se najlakše postiže sječkalicom ili mlinom čekićarom. Čekićar će samljeti materijal na dimenzije manje od naprijed navedenih, no slamu će izlomiti uzdužno i omogućiti u kasnijoj pripremi kvalitetniju sterilizaciju. Nedostatak je što je teško manipulirati jako usitnjenom slamom. Usitnjeni materijal treba izmješati u omjeru koji se preporučuje i postaviti ga na suho u blizini mjesta sterilizacije. Sterilizacija se provodi na nekoliko načina, ovisno o opremljenosti. U proizvodnji većeg opsega oprema će imati obilježja industrijskog pogona, a u obiteljskom gospodarstvu možemo malo improvizirati, no postupak pripreme supstrata mora rezultirati njegovom sterilnošću. Što to znači? Slama ili bilo koji od spomenutih biljnih materijala su inficirani gljivicama koje su uzročnici biljnih bolesti. Biljne bolesti se, kao što je poznato, pojavljuju u vrijeme vegetacije, a sa zriobom usjeva one prelaze u razvojne oblike u kojima ostaju (latentni) na slami do ponovnog stvaranja povoljnih uvjeta za nastavak svojih bioloških ciklusa. Kuhanjem slame u kipućoj vodi doći će do uništenja svih oblika glivica i tako ćemo dobiti sterilan supstrat za sjetvu micelija. Za kuhanje supstrata može poslužiti veći kotao ili bačva volumena 1-3 m3 , koji treba postaviti na postolje ispod kojega se loži vatra ili postavlja plinski "brener" ako imamo na raspolaganju plin. Potrebno je bačvu napuniti slamom i drugim materijalom koji smo ranije pripremili, potopiti je vodom i započeti kuhanje. Kada voda uskipi potrebno je supstrat promješati, te nakon petnaestak minuta kuhanja slamu izvaditi. Da bi posao tekao efikasnije moguće je napraviti posudu od gusto pletene žice, kojoj su gabariti manji od bačve, tako da se napunjena slamom može u nju spustiti. Poslije sterilizacije posudu od žice vadimo iz bačve, a slamu istresamo na najlonsku foliju. Kada temperatura supstrata padne na 250C, a to će biti za 12 sati od sterilizacije kuhanjem, može se pristupiti "sjetvi" micelija. 8.4. Sjetva micelija Prema količini pripremljenog supstrata moramo pripremiti čiste najlonske vreće, debljine najlona kao što je kod vreća za mineralno gnojivo. Mogu poslužiti i dobro oprane vreće od mineralnog gnojiva. Vreće treba perforirati tako što ćemo čistu

Slika 2. Skica vreće sa perforacijama

vreću položiti na dasku i probijati rupe promjera 2 cm u nizovima koji su međusobnog razmaka 7-10 cm, a rupe su unutar reda razmaknute na 7-10 cm. U kasnijem toku proizvodnje kroz perforacije će nicati bukovača i raspoređivati će svoje klobuke u slobodni prostor oko vreće. Da nema perforacija, morali bi nakon nicanja micelija skinuti vreću, pa bi došlo do istovremenog porasta gljiva, nejednakih klobuka, a period berbe bi bio puno kraći. Sjetva se obavlja prilično jednostavno. Supstrat ohlađen na cca 25 0C , stavlja se u vreću u slojeve debljine 5-10 cm.Vlažnost ćemo najbolje procjeniti stiskom ruke. Iz mase se ne smije cjediti voda, a mora zadržati oblik koji daje stisak šake. Supstrat u vreći mora biti zbijen.

To najbolje postižemo pritiscima šakom. Kada je sloj zbijen po površini posipamo micelij i tako dok se vreća ne napuni.Između supstrata i vreće ne smije biti prostora za zrak, pa će glive rasti kroz perforaciju. U suprotnom, mogu rasti ispod plastike, što nije dobro. Vreću sa zbijenim cijepljenim supstratom zavežemo, a na bazi odrežemo krajeve (uši) da može isteći višak vode. 7.5. Inkubacija Napunjene vreće stavljamo u posebnu mračnu prostoriju za inkubaciju (period nicanja micelija). Možemo ih složiti u police ili u kupove. U toj prostorijimoramo osigurati uvjete za uspješnu inkubaciju.


125

Temperatura supstrata mora biti u vrijednostima koje će propisati proizvođač micelija, a za većinu sojeva ona se treba biti između 22 i 270C i treba je mjeriti svaki dan. Da bi održali navedene temperaturne vrijednosti moramo u prostoriji osigurati konstantan izvor topline i zadržavati temperaturu zraka u vrijednostima od 19-230C. Relativna vlaga zraka u prostoriji treba biti između 70 i 90 %, da se supstrat na mjestu perforacije nebi osušio, što bi spriječilo nicanje gljiva.

U ovim uvjetima inkubacija će trajati 10 do 15 dana, a ako temperatura zraka u prostoriji bude niža, može potrajati 20 i više dana. Da je inkubacija uspješna, vidjet ćemo po tome što će supstrat u

Slika 3. Vreće složene u prostoriji za inkubaciju

vreći pobjeliti od obraštanja micelijem. Prostorija mora biti termički izolirana, što je tehnološki nužno i troškovno opravdano. Posebno istaknimo da prostorija treba biti čista i pripremljena, tako da se prije unošenja vreća na inkubaciju dobro opere i dezinficira. Način pripreme će ovisiti o tome kako je građevinski izvedena. Na primjer, zidovi i betonski strop daju se sterilizirati krečenjem.

8.6. Uzgoj Poslije završene inkubacije vreće prenosimo u prostoriju za uzgoj. Najbolje je da su to z idani objekti ( skladišta, zgrade sa većim prostorijama, napuštene štale) , a mogu poslužiti podrumi, staklenici, plastenici i veće garaže. Odabir objekta će ovisiti o osobinama odabranih sojeva i godišnjeg doba. Ako su prostorije za uzgoj adaptirane drvene šupe i slično, tada ćemo proizvodnju organizirati u ljetnim mjesecima. Bez obzira na materijal od kojega je izgrađen, objekat za uzgoj mora osigurati potrebne mikroklimatske uvjete za uspješan uzgoj bukovače. Prostor treba biti zaštićen od glodavaca.

Slika 4.Tlocrt rasporeda vreća u prostoru za uzgoj

Prije unošenja vreća sa supstratom prostoriju za uzgoj treba dezinficirati. To možemo uspješno obaviti krečenjem ili prskanjem vapnenim mlijekom. Uspješniji dezinficijens je 4% otopina formalina, kojim možemo poprskati sve stijenke i podove, te prostoriju držati dva dana zatvorenom, a zatim je jedan dan provjetravati. Ovaj posao treba obaviti uz primjenu maske i zaštitnog odijela. Ako za to nemamo tehničke uvjete i stručnu osobu, moramo se zadovoljiti krečenjem. Ispred prostorija za inkubaciju i uzgoj treba biti dezinfekciona barijera-otirač natopljen 4% otopinom formalina. Istim sredstvom treba dezinficirati alat i opremu kojom se

služimo u spravljanju supstrata i sjetvi micelija. Prije rada u prostorima za inkubaciju i izgoj treba dezinficirati ruke u alkoholu ili kojem drugom sredstvu (0,2 % otopina Cetavlona). Kute i radna odijela treba koristiti samo u proizvodnim prostorijama. Uspijemo li u održavanju higijene na potrebnoj razini, spriječili smo mogućnost pojave bolesti i štetnika ove gljive. 8.7. Štetnici Pojava štetnih insekata u gljivarniku može uzrokovati znatne štete jer ličinke uništavaju tkivo gljive i umanjuju konzumnu vrijednost. Najčešći predstavnici razreda insekata ( Insecta) su dvokrilci (red Diptera) muhe. Gljivine mušice su sitne, dužine tijela 2-5 mm. Jajašca polažu u supstrat ili izravno u tkivo gljive. Za tjedan dana legu se crvolike bijele ličinke crne glave koje će za dva tjedna, prije preobrazbe u kukuljicu, bušiti hodnike kroz tkivo gljive. Iz kukuljice će se razviti novei insekti koji otpočimaju novi razvojni ciklus. Ovisno o temperaturi zraka u uzgajalištu razvoj jedne generacije će trajati 3-5 tjedana. Optimalna temperatura im je 240C.


126

Mušice šišarke su vrlo sitne, 1-2 mm dugog tijela, dlakavih krila. Iz neoplođenih jajašaca, odloženih u supstrat ili tkivo bukovače, legu se ličinke, tijela zašiljenog na oba kraja, a bijele ili narančaste boje. Glava je crna i malena. Iz ličinke nastaje kukuljica iz koje izlaze odrale mušice. Razvojni ciklus traje tjedan dana, pa se u vremenu uzgoja mogu namnožiti milijuni mušica. Kompostne muhe su raznih boja.Nakon odlaganja jajašaca za tri dana legu se bijele ličinke, hrapava, na jednoj strani stanjena tijela, dužine 4 mm. Ličinke se nakon deset dana začahure u kukuljicu, a iz nje za 5-7 dana izlaze odrasle muhe Gljivini komarci su dugi 3,5-4 mm i ima ih više vrsta, a ciklus razvoja od jajašaca, ličinke i kukuljice do nove generacije traje od 20 do 40 dana, ovisno o temperaturnim prilikama. Beskrilni kukci (Apterygota) kojima pripada red skokunaca (Collembola) su maleni insekti 1-2 mm. Odgovara im vlažno stanište, pa se zbog toga razmnožavaju tako što ženke odlažu jajašca u supstrat (ispod površine), a za tjedan dana legu se ličinke. One čine štetu na tkivu bukovače. Životni ciklus im traje preko tri mjeseca. Paučnjacima (razred Arachnida) pripadaju grinje (red Acarinae), sitni insekti dužine 1 mm. Ženke polažu jajašca u supstrat, a ličinke se legu nakon dva tjedna. Ličinke se presvlače nekoliko puta. Napadaju tkivo bukovače. Oblići (razred Nematode) su brojna skupina životinjica, a fitonematode su velika opsanost u uzgoju bukovače pošto se uspješno razvijaju u supstratu i tkivu gljiva. U jednoj litri supstrata može se razviti sto tisuća nematoda jer ženka odlaže po tisuću i više jajašaca. Supstrat u kome su nematode postaje neugodna mirisa i tamne boje. Zbog specifičnosti uzgoja gljive bukovače i zbog preventivnog sprečavanja štetnika, uspješna sterilizacija supstrata je presudno važna. Izlaganjem temperaturi preko 1000C u supstratu neće preživjeti niti jedan razvojni oblik navedenih štetnika. Ako ih u toj fazi posla eliminiramo, kasnije neće biti potrebnoa intervencija insekticidima (kemijska sredstva za suzbijanje insekara) i akaricidima (kemijska sredstva za suzbijanje grinja). Ako do toga ipak dođe, primjeniti ćemo sredstva kratke karence za što je potrebno mišljenje stručnjaka i aplikacija pod njihovim nadzorom. 8.8. Berba i čuvanje Od sjetve micelija do prve berbe proći će 24 do 40 dana, ovisno o soju i temperaturnim i drugim uvjetima uzgoja. Berba zimskih sojeva traje do 8 tjedana, a ljetnih do 6 tjedana.Tona zasijanog supstrata daje,ovisno o soju,100-120 kg bukovače. Najukusnije su dok su svježe, a uporabna vrijednost im ostaje do tjedan dana ako je čuvamo na temperaturi od 2-40C. Bukovaču možemo sačuvati kiselenjem i sušenjem. 9.Trženje poljoprivrednih proizvoda

Tržište je mjesto gdje kupci (potrošači) i prodavači (proizvođači) razmjenjuju dobra i usluge po jedinstvenoj cijeni, koja se stvara na tom tržištu, putem ponude i potražnje. Osnovna značajka tržišta jest slobodan izbor: kupac slobodno bira od koga će kupovati i obrnuto.Najveći problem malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Republici Hrvatskoj jest plasman proizvoda na tržište odnosno pronalaženje kupca i naplata isporučene robe. S obzirom na visinu proizvodnje i njezine troškove, ona ne mogu ravnopravno sudjelovati na tržištu poljoprivrednih proizvoda i cijenom konkurirati velikim proizvođačima. Njihova je proizvodnja količinski preniska da bi je mogli samostalno ponuditi na tržištu, troškovi proizvodnje visoki su, a končna cijena proizvoda nije konkurentna cijenama velikih proizvođača i cijenama uvoznih proizvoda. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva također nemaju odgovarajuća sredstva za proizvodnju (oprema, skladišta, silosi, hladnjače, prerađivaĉki kapaciteti i sl.) koja su pojedinom poljoprivredniku preskupa za nabavu ili izgradnju. Mnogi su se poljoprivredni proizvođači često našli u situaciji da proizvedena dobra nemaju kome prodati te ona propadaju na polju ili u skladištima. Da bi se plasman osigurao, odnosno pronašlo pravo tržište i zainteresirani kupci, a s time u skladu napravio i plan proizvodnje, potrebno je poduzeti određene aktivnosti. Analizu i osiguranje tržišta, način prezentacije proizvoda na tržištu te samim time i sigurniji plasman proizvoda obrađuje posebna znanost:marketing. Marketing je skup znanja, akcija kojima se omogućuje potrošačima da upravljaju kvalitetom proizvodnje. Drugim riječima kroz marketinški pristup proizvodnji uspješno se spoznaje želje kupaca i tako se uspješno prodaje.

Tržište poljoprivrednih proizvoda se smatra jednim od najosjetljivijih tržišta budući da su poljoprivredni proizvodi vezani za određeno područje i tlo, dolazak proizvoda na tržište vezan je za određena razdoblja u godini, pojedini proizvodi se brzo kvare i opseg poljoprivredne proizvodnje nikada se ne može sa sigurnošću unaprijed utvrditi.Poljoprivrednici imaju više mogućnosti pri odabiru


127

mjesta prodaje: - gospodarsko dvorište; - lokalna tržnica; - veletržnica; - direktna prodaja malim trgovinama ili lancu trgovina i supermarketa; - prodaja ugostiteljima (hoteli, restorani); - prerađivačka industrija; - prodaja tvrtkama s kojima imaju ugovor (kooperacija); - direktna prodaja gradskim potrošačima; - prodaja putem zadruge.

Izravna prodaja poljoprivrednih proizvoda U uvjetima tranzicije i globalizacije naša obiteljska poljoprivredna gospodarstava teško nalaze priključak tržištu poljoprivrednih proizvoda. Glavni razlog tome je slaba tržnost njihove proizvodnje. (Tržnost poljoprivredne proizvodnje obitelskog gospodarstva je stupanj njezine povezanosti sa tržištem, a izražava se postotkom proizvodnje koja se proda na tržištu. ) Tržnost poljoprivredne proizvodnje pokazatelj je stupnja njene razvijenosti.Tržnost hrvatske poljoprivrede je nešto veća od 50%, te se može reći da je razmjerno niska. Na stupanj tržnosti, između ostalih, utječu i ovi čimbenici: 1. Opskrbljenost obiteljskih gospodarstava kapacitetima za doradu i preradu poljoprivrednih proizvoda Obiteljska poljoprivredna gospodarstva imaju status "sirovinaca", nasljeđen iz socijalističkog poretka u kojem je monopol nad preradbenim kapacitetima imala država. Sada tih kapaciteta nema ili ih posjeduju lokalni monopolisti, pa je status naših poljoprivrednika ostao nepromjenjen ili je lošiji. Instaliranjem doradbenih i preradbenih vlastitih i zadružnih kapaciteta, obiteljska gospodarstva mogu finalizirati svoju biljnu i stočarsku proizvodnju u gotove, tržištu namjenjene proizvode. Za svoje proizvode tada mogu tražiti najučinkovitije prodajne putove. 2. Specijalizacija proizvodnje Obiteljska poljoprivredna gospodarstva se moraju usko specijalizirati za određenu proizvodnju i preradu namjenjenu tržištu. To je napuštanje "svaštarskog " statusa, pa takva gospodarstva visoki postotak svoje proizvodnje prodaju, a istovremeno kupuju mnoge poljoprivredne proizvode za potrebe svoga domaćinstva. Prema tome, sastav proizvodnje treba kvalitativno i kvantitativno podrediti povećanju stupnja tržnosti. 3. Razvijenost agrotehnike Uz veću uporabu suvremene agrotehnike, koja je preduvjet modernoj poljoprivrednoj proizvodnji , obiteljska gospodarstva sve više kupuju strojeve, opremu i drugi reprodukcioni materijal, pa zbog toga moraju povećati tržnost svoje proizvodnje. 4. Prodajne institucije Institucionalna praznina na hrvatskom selu najviše se osjeća u nedostatku prodajnih institucija kao što su dražbe i burze. Instaliranjem ovih institucija povećala bi se tržnost poljoprivredne proizvodnje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Povećanje tržnosti poljoprivredne proizvodnje je povezivanje sa ostalim gospodarstvom i predstavlja njegovo jačanje. Da bi se to ostvarilo potrebno je poznavati specifičnosti poljoprivredne proizvodnje kao i specifičnosti ponude poljoprivrednih proizvoda. Što učiniti da se poveća tržnost proizvodnje naših obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava ? U globalnom društvu povremeno se javljaju afere koje potresaju svjetsko tržište poljoprivrednih proizvoda ( kravlje ludilo, agrokemikalije u proizvodima ,...), pa je logična pojava nepovjerenja potrošača koji sve češće žele znati geografsko porijeklo ili čak ime proizvođača hrane koju kupuju za svoju obitelj. Ovu činjenicu obiteljska poljoprivredna gospodarstva trebaju iskoristiti u stvaranju prodajnih putova do potrošača bez posrednika ( kada ih već nema i kada su nekva litetni ), dakle, izravno. Oblici izravne prodaje poljoprivrednih proizvoda ovise o mnogim okolnostima: sastavu proizvodnje, naravi proizvoda, načinu prerade, ambalaži, načinu skladištenja, količini proizvoda, sezoni, blizini potrošača ( gradovi, turistička središta, prometnice, kulturna događanja, manifestacije,.), željama potrošača, pa će na osnovi toga uz potrebna znanja i poduzimljivost, obiteljsko gospodarstvo pronaći pravi put do potrošača. U našim prilikama nedostatka prodajnih institucija, seoski turizam sa velikim brojem mogućnosti, način je povećanja tržišnosti poljoprivredne proizvodnje u našim gospodarstvima 9.1.Što je seoski turizam ?


128

Turizam na seoskom ( ruralnom ) prostoru obuhvaća lovni, ribolovni, gastronomski, vinski , zdravstveni, kulturni, edukacijski, sportsko-rekreacijski, eko-turizam, vinske ceste, ostale turističke ceste, putove i staze ( poučne, kulturne, planinarske, konjičke, mliječne, povjesne...) , te druge posebne oblike turističke ponude ( parkovi prirode, rijeke, potoci, šume ... ), a prvenstveno turizam na poljoprivrednim obiteljskim gospodarstvima sa različitim vrstama usluga kao što su ugostiteljske, smještajne, kampovi, ponuda hrane i pića za izletnike, vinotočja i slično. Turizam na seoskim obiteljskim gospodarstvima možemo definirati kao djelatnost poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava koja svoje proizvode mogu uobličiti u turističku uslugu ponuđenu u okviru samih gospodarstava. Na taj način prodaju svoje proizvode u vlastitom dvorištu. Ovaj oblik turizma nazivaju još i seljački turizam Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, kao mjesto turističke ponude, zovu seljačkom domaćinstvom. Seoski (ruralni ) turizam omogućava proširenje turizma kao značajne gospodarske grane na seoske prostore i izravno vezivanje sa poljoprivredom. Primjer Austrije i početka seoskog turizma. Činjenica koja je navodno pokrenula proces razvoja seoskog turizma u Austriji je gotovo banalna: kada se veći broj gradskih stanovnika, čije su obitelji više generacija u gradu,"odrodio" i izgubio rodbinske veze na selu, pojavila im se potreba svojim mladim naraštajima pokazati selo kao mjesto proizvodnje hrane, kao mjesto idiličnog života i rada, kao mjesto odmora od gradskog dinamičnog života i prostor sa kojeg im potječu obiteljski korijeni. Ako ovu činjenicu povežemo sa mogućnošću korištenja poljoprivrednih i prirodnih resursa, a to je planinarenje i zimski sportovi, bit će nam puno jasnije zašto imaju prihod od turizma veći od naše zemlje koja ima jednu od najljepših obala na Mediteranu i nekoliko prekrasnih kontinentalnih regija. "Lijepa naša domovina" nije samo pjesnička i govornička ukrasna figura. Naši prelijepi krajevi iznova nadahnjuju pjesnike, no i poduzetne ljude koji od pitomog ili egzotičnog krajolika, raznolike poljoprivredne proizvodnje,gastronomske i folklorne tradicije, stvaraju unosan posao. Da li ste i vi o tome razmišljali? Ili ste možda zaboravili da je vaš zavičaj lijep samo zbog toga što je dio vaše svakodnevice. Krajnje je vrijeme je da moramo bolje zapažati i cijeniti vrijednosti našeg okoliša, proizvodnje i tradicije. Ako to učinimo dovoljno pametno, pronaći ćemo tržište za svoje poljoprivredne proizvode u vlastitom dvorištu. Pojmovi kao: seljački turizam, agroturizam, ruralni turizam i seoski turizam, zapravo obuhvaćaju sve oblike turističke ponude na selu i u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Problematiku tržišta poljoprivrednih proizvoda trebamo rješavati sami, boljim osmišljavanjem proizvodnje i prerade, te pronalaženjem najkraćeg i najboljeg puta do kupaca.Da li ste razmišljali o seoskom turizmu i mogućnostima koje bi poboljšale ekonomske učinke vašeg obiteljskog gospodarstva. Da li ste razmišljali o tome da bi mnogi putnik namjernik i izletnik rado sjeo za vaš stol ili proveo neko vrijeme u vašem voćnjaku, vinogradu, vrtu ,podrumu ili na pašnjaku, vozeći se u zaprežnim kolima i taj užitak sa zadovoljstvom platio? Mnogi naši poljoprivrednici to već ostvaruju ili planiraju ostvariti. Da bismo uspjeli u poslovnoj namjeri uvođenja prodaje svojih proizvoda putem seoskog (seljačkog) turizma u tom smjeru trebamo izraditi plan prilagodbe proizvodnje i korištenja resursa obiteljskog gospodarstva. Evo primjera kako treba izgledati plan prilagodbe obiteljskog gospodarstva djelatnosti seoskog turizma: 1. ANALIZA TEHNOLOŠKOG I EKONOMSKOG STATUSA OBITELJSKOG POLJOPRIVREDNOG GOSPODARSTVA 1.1. Analiza upravljanja zemljištem i proizvodnim kapacitetima Za analizu je potrebno opisati i kvantificirati: - sastav poljoprivredne proizvodnje - plodored, trajni nasadi - prinos i kvaliteta - stočarstvo ( vrsta, pasmine, proizvodi ) - mehanizacija i oprema (vrste, tipovi, tehnički podaci, starost, amortiziranost ) - objekti ( tehnički podaci, namjena, amortiziranost ) 1.2. Ekonomska analiza Ovdje se radi: - analiza fiksnih troškova, - analiza varijabilnih troškova pojedinih kultura i grana proizvodnje i njihovo učešće u strukturi prihoda, - analiza prihoda i rashoda ( ako je moguće za nekoliko posljednjih godina ), - analiza likvidnosti,


129

- analiza tržišta ( kupci, cijene, troškovi prodaje, dinamika prodaje, tržišnost proizvodnje,.. ) 1.3. Definiranje statusa Na osnovi provedenih analiza ocijeniti status obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva sa prikazom problema koje treba otkloniti da bi se poboljšala ekonomska efikasnost proizvodnje, posebno u sferi prerade i prodaje . 2. USTANOVLJAVANJE MOGUĆNOSTI PRODAJE PUTEM SEOSKOG TURIZMA 2.1. Komponente društvenog bogatstva iz bliže okoline obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva - prirodna bogatstva: zemljopisni položaj, reljef, rijeke, vegetacija, poljoprivredno zemljište,..; - kulturna baština: kulturne, povjesne znamenitosti, folklorna tradicija, regionalna obilježja, kulinarska tradicija,..; - prometna infrastruktura,.; - objekti turističke privrede,.. Ovdje treba izdvojiti komponente koje mogu biti osnova za određenje oblika seoskog turizma, te opisati način vezanja obiteljskog gospodarstva. 2.2. Odabir oblika seoskog turizma Na osnovi lokacije obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u odnosu na prirodne i društvene resurse i vrste poljoprivrednih proizvoda koje treba prodati, određuje se oblik ili oblici turističke ponude. 2.3. Definiranje oblika prodaje proizvoda i usluga Prikaz vrsta robe količina, cijena, sezone prodaje, kupaca, radne snage, administrativnog toka ( razne suglasnosti i dozvole ),...Važno je ustanoviti mogući postotak prodaje putem seoskog turizma. U mnogo slučajeva se putem seoskog turizma prodaje cjelokupna proizvodnja, ako je sastav poljoprivredne proizvodnje dobro koncipiran. 2.4. Plan adaptiranja objekata i gosp.dvorišta ( arhitektura, hortikultura..) Za seoski turizam je značajan ambijent u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, pa se tome treba posvetiti posebna pozornost. Valja respektirati i isticati regionalne i lokalne posebnosti koje upotpunjuju turističku ponudu.. Za adaptacije i gradnje treba ishoditi odgovarajuće dozvole. U nekim gospodarstvima neće biti potrebno ulaganje u adaptaciju objekata. Na primjer: za organiziranje samoberbe u voćnjaku, dovoljno je organizirati izlet u voćnjak, berbu, vaganje i naplatu ubranih plodva. Uz to se može organizirati domjenak ( ako domaćin ima proizvode koji za to mogu poslužiti ) ili organizirati takmičenje berača. Važno je da akcija ima sadržaj koji će kupcima biti zanimljiv i koristan, a domaćinu koristan i efikasan u tehnološkom i ekonomskom smislu. 2.5. Plan promjene sastava poljoprivredne proizvodnje Proizvodni sastav poljoprivredne proizvodnje treba podesiti planiranoj turističkoj djelatnosti. Glavni proizvod obiteljskog gospodarstva može biti razlogom uvođenja jednog od oblika turističke ponude, a ostalu postojeću proizvodnju zamjeniti onom koja će upotpuniti ponudu uz glavni proizvod. 2.6. Plan prerade poljoprivrednih proizvoda U skladu sa odabirom oblika turističke ponude ustanoviti će se potreba prerade, i ambalažiranja poljoprivrednih proizvoda. Ako je potrebna nabava preradbenih kapaciteta, treba izučiti mogućnost udruživanja gospodarstava koja imaju potrebu za istim kapacitetom. Ovdje je važno iskoristiti mogućnosti udruživanja u zadruge. 2.7. Plan reklame i obavještavanja kupaca Plan obavještavanja kupaca će sadržavati pojedinosti:


130

- koja skupina kupaca će se obavještavati, - koji oblici obavještavanja ( mediji: radio, tisak, internet.,.. ) 3. FINANCIJSKI ASPEKTI PLANA 3.1. Formiranje ukupnog prihoda Na osnovi planirane strukture i opsega proizvoda i usluga po očekivanim cijenama, treba proračunati ukupni prihod za razdoblje trajanja poslovnog plana (investicionog projekta). Primjer tabelarnog prikaza: Formiranje ukupnog prihoda - kn-

Stavka / Godina 2014. 2015. 2016. 2017. 2018.

A. Usluge ugošćavanja

1. hrana

2. piće ( vino i rakija )

B. Vinotočje

1. Vino

2. rakija

C. Ukupno ( A+B)

3.2. Investicije u stalna sredstva Plan prilagodbe turističkoj ponudi je definirao koja su ulaganja potrebna i koja im je svrha. Potrebno je prikazati strukturu investicija. Primjer tabelarnog prikaza: Struktura ulaganja u stalna sredstva -kn-

Stavka / Godina 2014. 2015. Ukupno Udio%

A. Adaptacija

B. Oprema

1. Punionica boca

2. Komora za sušenje kulena

C.Ukupno

3.3. Troškovi poslovanja i proračun amortizacije Prikaz troškova poslovanja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koje će se baviti seoskim turizmom, bit će takav da se mogu vidjeti troškovi primarne proizvodnje, prerade i prodaje u vijeku trajanja poslovnog plana Primjer tabelarnog prikaza: Struktura ukupnih troškova biljne proizvodnje -kn-

Stavka / Godina 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

A.Materijalni troškovi

B. Nematerijalni troškovi

C. Ukupno

Na isti način prikazati troškove ostalih cjelina , kao i strukturu ukupnih troškova obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Obračun amortizacije i ostatka vrijednosti stalnih ili trajnih sredstava, važan je podatak u planiranju.Primjer tabelarnog prikaza: -kn-

Stavka Nabavna vrijednost

Stopa otpisa

G o d i n a Ostatak vrijednosti 2014. 2015. itd.

A. Adaptacija

B. Oprema

C. Ukupno


131

3.4. Izvori financiranja i plan otplate U sklopu izrade financijske konstrukcije za nabavu stalnih sredstava moraju se navesti iznori financiranja. Primjer tabelarnog prikaza: Struktura izvora financiranja -kn-

Stavka / Godina 2014. 2015. Ukupno Udio %

A.Vlastiti kapital

1. postojeći objekti,

2. Postojeća oprema

3. Novac

B. Bankovni krediti

1.Turistička banka

2.. Agrobanka

C.Ukupno

Na osnovi spoznaje o kreditnim uvjetima: razdoblje počeka, povrata i kamatnoj stopi , treba izraditi plan otplate. Primjer tabelarnog prikaza: Plan otplate kredita -kn-

Godina Zbroj anuiteta Kredit 1. Kredit 2.

2004.

2005.

2006.

2007.

Dinamika kreditnih obveza

Stavka/Ggodina 2014. 2015. itd.

1. Anuitet

1.1. Otplata

1.2. Kamate

3.5. Račun dohotka Na osnovi prikazanih podataka treba izraditi račun dohotka ovog poslovnog plana. Primjer tabelarnog prikaza: Račun dohotka

Stavk/ Godina 2014. itd.

A.Ukupni prihodi

1. materijalni troškovi

2. Usluge

3. Nematerijalni troškovi

B.Ukupni rashodi

C.Bruto dohodak

4. Porez na dohodak

D.Neto dohodak

Treba komentirati prednji račun da bi se pojasnilo da li je rezultat zadovoljavajući. 4.OCJENA UČINKOVITOSTI O učinkovitosti plana prilagodbe obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva djelatnosti seoskog turizma, cijenit će se na osnovi slijedećih pokazatelja. Primjer tabelarnog prikaza:


132

4.1.Pokazatelji učinkovitosti -kn-

Stavka/Godina 2014. itd.

1. Ukupni prihod / broj angaž. čl. obitelji

2. Bruto dohodak / broj angaž. čl. obitelji

3. Bruto dohodak / ukupni prihodi

4. Bruto dohodak / ukupna ulaganja

5. Bruto dohodak / vlastita sredstva

6. Neto dohodak/ vlastita sredstva

7. Vlastita sredstva / ukupna ulaganja

8.(kamate+neto dohodak+amortizac./ anuiteti

9. Ukupna ulaganja/( neto doh.+amortozac.)

Navedene relacije treba u konkretnom planiranju prokomentirati i ocjeniti učinkovitost plana. 4.2. Financijski tok Za potrebe analize likvidnosti potrebno je izraditi financijski tok u vijeku trajanja pothvata. Primjer tabelarnog prikaza: Financijski tok -kn-

Stavka / Godina 2014. itd. Ostatak

A. Primici

B. Izdaci

C. Neto promici

U tablici su prikazane ukupne stavke, a u stvarnom planu će se prikazati sve stavke, npr. troškovi po vrstama, porezi i slično. 4.3. Struktura troškova i prag profitabilnosti

Stavka Iznos -kn-

1. Fiksni troškovi

2. Varijabilni troškovi

3. Ukupni troškovi

4. Ukupni broj usluga i proizvoda

5. Prosječna prodajna cijena

6. Prosječni varijabilni trošak

7. Minimalni broj usluga i proizvoda

8. Minimalna prosječna prodajna cijena

5. ZAKLJUČAK Zaključnim razmatranjem sugerira se odluka o prihvatljivosti plana prilagodbe ( i investicije ) obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva djelatnosti seoskog turizma radi efikasnije prodaje i povećanja prihoda u odnosu na postojeće stanje.


133

Shema mogućnosti izravne prodaje u gospodarskom dvorištu. Pokušajte staviti križić na mjestu gdje se poklapa sa moguća izravna prodaja poljoprivrednog proizvoda i/ili "prerađevine" sa način ponude Proizvod i prerađevine: 1. mrkva, peršin, celer,.. ("grincajg") 2. paprika, rajčica, krastavci, cikla 3. kupus 4. krumpir 5. jabuka 6. kruška (rakija) 7. šljiva (rakija) 8. višnja 9. trešnja 10. jagoda 11. malina 12. kupina (vino) 13. grožđe (vino) 14. svinje (odojci, tovljenici, meso i prerađevine) 15. goveda ( mlijeko,sir, meso i prerađevine ) 16. ovce ( mlijeko,sir, meso, vuna ) 17. koze (mlijeko,sir, meso) 18. konji ( jahanje, zaprega ) 19. perad ( jaja, meso, perje ) 20. kunići ( meso) 21. narodne rukotvorine Načini ponude A

Samoberba

+ + + + + + + + + + + + +

B

Prodaja u dvorištu - "štand"

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + +

C

Spremanje zimnice-kiselenje

+ +

D

Spremanje zimnice:kuhanje: džem, pekmez., sir,kompot, suho meso, smok,..

+ + + + + + + + + + + +

E

Kušanje i prodaja pića, I hrane

+ + + + + + +

F

Ugošćavanje- objed

+ + + + + + + + + + + + + +

G

Noćenja i boravak

+ + + + + + + + + + + + + + +

H

Manifestacije u obitelji i selu

+ + + + + + + + + + + + + + + +

I

Izleti u prirodu u raznim prigodama

+ + + + + + + + + + + + + + +

Napomena: Gornja schema je namjera da vas potakne na inventarizaciju proizvoda i traženje načina za izravnu prodaju. To je zapravo osnova u poljoprivrednom poduzetništvu. Napravite ovakvu schemu za vaše gospodarstvo.


134

10. Višestruka sukladnost Višestruka sukladnost je veza između obveznih postupaka, kojih se moraju pridržavati poljoprivredna gospodarstva u obavljanju poljoprivredne aktivnosti, te izravnih plaćanja koje ostvaruju poljoprivrednici. Provedba višestruke sukladnosti u Hrvatskoj regulirana je Pravilnikom o višestrukoj sukladnosti (NN 10/10), te Pravilnikom o dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima (89/11). Obveznici ispunjavanja višestruke sukladnosti su poljoprivredna gospodarstva,korisnici izravnih plaćanja i korisnici državne potpore ruralnom razvoju vezaneza životinje Svrha ispunjavanja uvjeta višestruke sukladnosti je:

- zaštita okoliša, zdravlje ljudi, životinja i bilja te dobrobit životinja - ostvarivanje prava na potpore u poljoprivredi

Uvjeti višestruke sukladnosti su minimalni uvjeti upravljanja na poljoprivrednim gospodarstvima, kojih se poljoprivredna gospodarstva moraju pridržavati u obavljanju poljoprivredne djelatnosti, a sastoje se od: Dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta (GAEC - eng. kratica) – minimalni uvjeti upravljanja vezani uz zaštitu tla od erozije, zaštitu i upravljanje vodama,

ODRUČJE GLAVNO PITANJE

(godina početka

obveze)

ZAHTJEVI I STANDARDI

Okoliš,

Klimatske promjene,

Dobro poljoprivredno stanje

tla

Vode (2015.) SMR 1 Zaštita voda od onečišćenja

uzrokovanog nitratima

poljoprivrednog podrijetla

GAEC 1 Uspostava zaštitnih zona oko

vodenih tokova

GAEC 2 Korištenje vode za

navodnjavanje u skladu sa

zakonskim zahtjevima

GAEC 3 Zaštita podzemnih voda od

onečišćenja određenim štetnim

tvarima

Tlo i zalihe ugljika

(2015.)

GAEC 4 Minimalna pokrivenost tla

GAEC 5 Minimalno upravljanje

poljoprivrednim zemljištem

prema specifičnim

karakteristikama tla

GAEC 6 Očuvanje organske tvari u tlu

kroz primjerenu praksu koja

uključuje zabranu spaljivanja

biljnih ostataka na

poljoprivrednim površinama

Bioraznolikost

(2015.)

SMR 2 Zaštita divljih ptica

SMR 3 Očuvanje prirodnih staništa i

divlje flore i faune

Krajobraz,

minimalna razina

održavanja (2015.)

GAEC 7 Očuvanje obilježja krajobraza


135

Područje GLAVNO PITANJE

(godina početka

obveze)

ZAHTJEVI I STANDARDI

Javno

zdravlje,

zdravlje

životinja

i biljaka

Sigurnost hrane

(2016.)

SMR 4 Osnovni principi i zahtjevi kojim se uspostavljaju

procedure oko sigurnosti hrane

SMR 5 Zabrana primjene određenih tvari hormonskog ili

tirostatskog djelovanja i beta-agonista na

domaćim životinjama

Identifikacija i

registracija životinja

(2015.)

SMR 6 Identifikacija i registracija svinja

SMR 7 Identifikacija i registracija goveda

SMR 8 Identifikacija i registracija ovaca i koza

Bolesti životinja

(2016.)

SMR 9 Pravila sprečavanja, nadzora i iskorjenjivanja

određenih transmisivnihspongiformnih

encefalopatija

Sredstva za zaštitu

bilja (2016.)

SMR 10 Stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja

Dobrobit

životinja

Dobrobit životinja

(2018.)

SMR 11 Minimalni standardi zaštite teladi

SMR 12 Minimalni standardi zaštite svinja

SMR 13 Minimalni standardi zaštite domaćih životinja

Pravilnik za OPG na ranjivim područjima obvezuje (nn 130/12) : - Provoditi kemijsku analizu tla za svaku proizvodnu parcelu najmanje jednom u četiri godine. Kemijska analiza provodi se na sljedeće parametre: – sadržaj ukupnog, nitratnog i amonijskog dušika (N), – sadržaj fosfora (P2O5), – sadržaj kalija (K2O), – pH tla, – sadržaj humusa u tlu. Rezultate kemijske analize treba čuvati na gospodarstvu najmanje četiri godine od dana provođenja. Obveznik mora voditi evidenciju korištenja gnojiva na svom gospodarstvu prema evidenciji propisanoj u akcijskom programa zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog podrijetla. Na poljoprivrednom gospodarstvu gnojivo se unosi u tlo na poplavljenim područjima po završetku razdoblja poplave. Na poljoprivrednom gospodarstvu u područjima zona sanitarne zaštite izvorišta vode za piće, primjena gnojiva s dušikom provodi se sukladno odredbama posebnog propisa kojim se određuju uvjeti za utvrđivanje zona sanitarne zaštite izvorišta. Tijekom jedne kalendarske godine poljoprivredno gospodarstvo može gnojiti poljoprivredne površine stajskim gnojem do slijedećih graničnih vrijednosti: – 210 kg/ha dušika (N), dozvoljena primjena u razdoblju od 1. srpnja 2013. do 1. srpnja 2017. godine,


136

– 170 kg/ha dušika (N), dozvoljena primjena od 1. srpnja 2017. godine na dalje. Od 15. studenoga do 15. veljače na poljoprivrednim površinama poljoprivrednog gospodarstva zabranjeno je gnojenje gnojnicom i gnojovkom. Od 1. svibnja do 1. rujna na poljoprivrednim površinama poljoprivrednog gospodarstva zabranjeno je gnojenje gnojnicom i gnojovkom raspodjelom po površini bez unošenja u tlo. Zabranjena je primjena gnojiva: – na tlu zasićenom vodom, – na tlu prekrivenom snježnim prekrivačem, – na zamrznutom tlu, – na poplavljenom tlu, – na nepoljoprivrednim zemljištima, – na 20 m udaljenosti od vanjskog ruba korita jezera ili druge stajaće vode, – na 3 m udaljenosti od vanjskog ruba korita vodotoka širine korita 5 metara ili više, – na nagnutim terenima uz vodotokove, s nagibom većim od 10% na udaljenosti manjoj od 10 m od vanjskog ruba korita vodotoka, – pomiješanog s otpadnim muljem, – podrijetlom s poljoprivrednih gospodarstava na kojima su utvrđene bolesti s uzročnicima otpornim na uvjete u gnojišnoj jami.


137

Popis literature: Krsto Benčevića: Biokont, Zgb. 1993. Ivan Cifrić: Globalizacija i ruralni razvoj, Sociologija sela, broj 4. 1999. Ante Kolega: Tržništvo poljodjelskih proizvoda, Zagreb 1994.g. D. Barišić: Ekologija u poljoprivredi / bilješke za predavanja /, Zagreb, 1999. Knežević, Štafa, Katalinić:Tečaj iz travnjaštva , Zagreb,1997. Grupa autora: Slatkovodno ribarstvo, Zagreb 1982. Darko Znaor: Ekološka poljoprivreda, Zgb.1996. Magdefrau-Ehrendorfer: Botanika, Zagreb 1978

Documents

Mijo Gašparović: Tečaj za voditelje obiteljskih ... · 1.2. Važnost poljoprivrede u nacionalnoj ekonomiji ... "Naša tla su naše najveće blago i nepresušiv izvor dobra, pa