MIKROSTRUKTURA OPREKE, OPOZICIJE I KONTRASTA

POJMOVNE ANTITEZE UNUTAR REČENICE

Antiteze u alhamijado književnosti

Gadžo Amina

Šta su stilske figure?

Stilske figure kao posebni oblici izražajnih sredstava samoga

jezika su, zapravo, različita odstupanja od uobičajene upotrebe

jezika. Uobičajeno značenje riječi se mijenja, naglašava ili širi.

Njihovo porijeklo treba tražiti u osobinama i mogućnostima

samoga jezika.

Figura u kojoj se odražava jedna njegova bitna značajka jeste

antiteza. Ta značajka ili osobina jezika, koja se sastoji u tome

da je značenje svake pojedine riječi određeno upravo

suprotnošću u kojoj ona stoji prema riječima sa srodnim

značenjem, proizilazi iz Sossirove definicije jezika.

Koja je Sossirova definicija jezika?

Za Sossira jezik je sistem čistih razlika. Ne bi znali šta je crno

da ne znamo šta je bijelo, ne bi znali šta je visoko da ne

znamo šta je nisko itd. Sav mehanizam jezika, po njemu,

počiva na opozicijama, kontrastima i pojmovnim razlikama. A

upravo na tim kontrastima zasniva se i ova figura – antiteza.

Aristotel preporučuje ovu figuru jer se suprotnosti veoma

lahko uočavaju i jer je takav način izlaganja sličan silogizmu.

Antitetičko izražavanje je toliko privlačno da ima i lažnih

antiteza, kao što Arisatotel navodi Epiharmovu: Čas bijah u

njihovoj kući, čas bijah s njima.

Šta znači antiteza, šta je to?

Sama riječ je grčkog porijekla, anti – nasuprot, thesis – postavljanje.

Antiteza je stilsko sredstvo u svakodnevnom govoru, u retorici kao i u umjetnosti.

Ova figura se sastoji u navođenju suprotnih pojmova radi stvaranja kontrasta. Kontrastom se

pojačava izražajnost jezika, svojstven je mnogim vrstama i podvrstama antiteze. Ona dovodi u

vezu dva pojma po suprotnosti ili sukobljava neke krajnosti. Njome se mogu naglašavati

sukobi ideja ili emocija, dramatizovati situacija, a može i izazvati smijeh.

Antiteza se najčešće obrazuje na bazi antonima.

Šta su antonimi?

Antonimija je semantički odnos između dvije riječi

koje imaju suprotstavljeno značenje, a antonimi su

riječi suprotnih značenja (grč. anti – protiv, onoma

– ime). Stilskim postupkom (kontrast ili antiteza)

suprotstavljene pojave postaju izrazitije i ostavljaju

snažniji utisak.

Ali svako navođenje opreke ili kontrasta ne tvori

mikrostrukturu antiteze.

Ernst Elster je upozorio na osnovni uvjet

koji pojmovnu opreku može oblikovati

kao jezičnu mikrostrukturu antiteze: u

opreci treba da budu samo takvi pojmovi

koji su podređeni jednom opsežnijem

pojmu – tj., korelativni, kontradiktorni i

kontrarni pojmovi. Tu ne spadaju neki

disparatni, neuskladivi pojmovi.

Postoji više vrsta antiteza. Možemo razlikovati pojmovne od povijesnih antiteza, te podijeliti

antiteze i po obliku na antiteze pojmova unutar rečenice i antiteze rečenica.

U narodnoj poeziji slavenskih naroda razvila se u specifičnu figuru – slavensku antitezu.

Šta je to pojmovna antiteza?

To je antiteza na osnovu takvih pojmova koji su svojom logičkom

prirodom korelativni, kontrastni ili kontradiktorni. Npr. ljubav –

mržnja, veliko – malo, otac – sin...

To su pojmovne, za razliku od historijskih/povijesnih u kojima tek

povijesni uvijeti stavljaju dva pojma u opreku/kontrast.

Npr. Istok- Zapad...

Šta znači da je unutar rečenice?

To da je unutar rečenice znači da se opreka nalazi u pojedinim riječima ili grupama riječi

unutar jedne rečenice.

Dakle, pojmovne antiteze, bez historijskog konteksta, pojedinih riječi ili grupa unutar jedne

rečenice su naša tema.

Golemo blago antiteza se krije u

narodnim poslovicama, posebno

za antitezu pojmova unutar

rečenice. A antiteze možemo

naći i u naslovima, npr. Kraljević

i prosjak, ili na reklamama,

sloganima...

Navest ćemo prvo primjere antiteza pojedinih riječi:

Bolje je ikad nego ikad.

Bolje je išta nego ništa.

Čuvati bijele pare za crne dane.

Za dobar dan mnogo se zlije pretrpi.

Ovdje uočavamo antiteze sljedećih riječi:

ikad – nikad, išta – ništa, bijele – crne, krtake – duge, dobar – zli.

Unutar rečenice postoje antiteze grupa riječi tj. sintagmi. Možemo navesti sljdeće primjer:

Bolje je pošteno umrijeti nego nepošteno živjeti.

U antitezi su sintagme Pošteno umrijeti- nepošteno živjeti.

Važno je spomenuti jednu posebnu vrstu jednočlane antiteze unutar rečenice, a to je

OKSIMORON (grč. oksys – oštar, moros – lud, doslovno oštroumna ludost).

Šta je oksimoron?

Oksimoron predstavlja konstrukciju u kojoj su spojeni semantički

nespojivi, protivrječni pojmovi. U sintagmatski spoj dovode se

dvije antonimne riječi, od kojih je jedna u pravilu odredbena ili

atriibutska, npr. pametna luda, mudra ludost, mladi starac, ružna

ljepota, skromna raskoš...

Oksimoron koji na prvi pogled zvuči glupo, izaziva pažnju

čitalaca i dopušta da se izraze vrlo dragocjene vrijednosti, izaziva

dublje pojmove.

Antiteza je i jedna od najčešćih figura svakodnevnoga govora, svima pristupačna i u

razumijevanju i u tvorbi. Ali, antiteza književnoga djela, kako piše Zdenko Škreb, treba da

bude zasićena sadržajnošću ako hoće postići umjetničku izražajnost.

Na antitezi je izgradjen značajan dio renesansne ljubavne lirike, posebno barokna i

maniristička estetika.

Šta je bosanska alhamijado književnost?

To je književnost pisana bosanskim jezikom, a arapskim

pismom. Obično je didaktičkog i poučnog karaktera, pa

narodne poslovice kao da su inkorporirane u nju. Zbog toga

mnogo primjera antiteza možemo naći u alhamijado

književnosti, posebno u poeziji. Ona je vrlo interesantna i

zbog samog narodnog jezika i načina na koji alhamijado

pjesnici pišu.

A ti primjeri su sljedeći:

Spas duši gledaj,

Zablude ti ne gledaj.

A.S.

Zahvalu čini kad je lahkoća,

Strpljenje čini kad je teškoća.

A.S.

Zabrana što god je, od

Onog biži,

Učitelja dobra traži.

A.S.

U pamet se ti obuj,

ostavi nevaljalu narav.

A.S.

Đavoli se zatvore

A vile se pritvore

Raju vrata otvore.

S bratom se ne jedi

U jezik se ujedi

U ručak pojedi.

Život dok je, korist traži,

Kad umreš, u grobu ne traži.

A.I.

Ne skreti s puta nikoga,

Ti pogledaj svakoga.

A ne muči nikoga.

A.I.

Čudan zeman nastade

I svo zlo postade

Neprijatelj ustade

Veće snage nestade.

A.I.

Sve zlikovac postade

Dobri ljudi nestade.

A.I.

A u čudu vas insan,

Mahnitiji je veg hajvan.

A.I.

Rodili se mi ovamo,

Ići ćemo sutra tamo,

Pitaće nas za ovamo.

A.I.

Muka za nas tamo, amo.

Tijelo nas je prošlo,

A do smrti došlo.

A.I.

Kakve nas godine sastaviše,

Sad nas i zemljom rastaviše.

Svaki kaže da će pravo,

A svi čine krivo.

Car Bosnu naredi,

Rumeliju razredi.

Svu Morav obradi

Namjesnike razredi.

Vezir mi je gospodar

Ja sam njegov hizmećar (sluga).

Svađe nikom ne čini

Dobro što je ono čini.

A.S.

Nevaljalstvo ne uči

Dobro srcem pravo uči.

A.S.

De dva i dva zapjevajte,

Domovinu rasplačite!

Zapjevaše jenjičari:

“Naše majke ne plačite...

U.Č.

Satvori duše naše mladosti

Zemlje, nebesa i sve tilosti.

M.H.U.

Višnjem Bogu koji sve sazda

Kako ću poći, kako li doći?

Pamet i dušu ko sve mu razda

Kako ću poći, kako li doći?

M.H.U.

Otac jedan jedna mati,

Prvo bi nam treba znati!

M.H.U.

Trač nikog ne čini,

Dobro što je sve čini,

Đavola se zakloni.

M.Č.

Misao Hevaji u dne i noći:

Da te je naći, teb' da je doći,

Ištući srcem tebi je poći.

M.H.U.

Ozgor voće strmu pođe,

Pa u sama usta dođe.

Ti prave pute ukaži nami,

U raje metni, paklove jami.

M.H.U.

Nemoj mehko sterati

Nemoj tvrdo spavati

Kahkahom se smijati

Šteta ti je Abdija.

M.Č.

Hasta sam kad te vidim

A budalim kad ne vidim.

Ukaži se da te vidim!

F.S.

Oni traže mile majke

Mile majke i babajke.

Bogu fala koji čuje šta velim,

Ja ovoga svakom sirre ne velim.

A.I.

Mahzar piše bosanska fukara,

Ter se mole svoga gospodara,

Gospodara, čestitoga cara...

M.F.

On se čudi žalostan,

Nije svako bolestan,

Nikad nije radostan,

Nije svako bolestan.

Tutundžija svaki blijed,1

Eger taze, eger sijed,

Ostante se tutuna!

H.K.

Uči svatko ko može,

Za života svak može,

A kad umre, ne može...

Bože dragi, započesmo pisati,

Na naš jezik mi hićaju kazati.

M.R.

1 Tutundžija- pušač

Eger taze eger sijed- Bio mlad ili star