Milan Begović: BEZ TREĆEGA

Marko Josipović, 3.a

ŽIVOTOPIS:Milan Begović (Vrlika, 19. siječnja 1876. - Zagreb, 13. svibnja 1948.) hrvatski je dramski pisac, novelist i romanopisac. Begović je prvenstveno dramski pisac, a tek potom romanopisac i pjesnik.Predstavnik je modernizma u hrvatskoj književnosti. Autor je jednoga od žanrovski najraznovrsnijih i količinom najopsežnijih književnih opusa u prvoj polovici 20. stoljeća. U pedesetak godina dugom stvaralačkom vijeku pisao je mnogo i raznoliko. Temeljitu književnokritičku interpretaciju i konačan književnopovijesni sud Begovićevo djelo čeka sve do naših dana: tek prije koju godinu počeli su izlaziti prvi svesci potpunoga kritičkoga izdanja Sabranih djela Milana Begovića. Kad taj golemi znanstveni i nakladnički posao bude priveden kraju, bit će posve jasno da Begoviću, po stilskoj, žanrovskoj i tematskoj razvedenosti njegova opusa, ali i po antologijskim stranicama (osobito u novelistici, s paradigmatičnom novelom "Kvartet", ili u romanu s opsežnom, složenom "Gigom Barićevom"), pripada jedno od najviših mjesta u povijesti moderne hrvatske književnosti.Djela: ''Giga Barićeva'', ''Bez trećega'', ''Pustolov pred vratima'', ''Dunja u kovčegu''…

Hrvatska moderna

Moderna je naziv stilskog razdoblja u hrvatskoj književnosti na prijelazu iz 19. u 20. st,

Književnim početkom moderne smatraju se: 1891. – Janko Leskovar – Misao na vječnost; 1892. – A. G. Matoš – Moć savijesti; 1895. – studenti spaljuju mađarsku zastavu. Završetak: 1914. – izlazi zbornik Hrvatska mlada lirika u kojoj se javlja nova generacija pisaca, umire Matoš i u književnosti se po prvi put pojavljuje M. Krleža; 1916. časopis Kokot – Ulderiko Donadini

Dvije faze u razvoju moderne:

1. FAZA – prevladavaju kritičarska djela. Djeluju bečka i praška skupina pisaca koji su bili okupljeni oko svojih književnih časopisa.

BEČKA skupina – mladi – ideolog Milivoj Dežman Ivanov – časopis Mladost – cilj = stvoriti ljepotu (estetska funkcija)

PRAŠKA skupina – stari – ideolog Milan Šarić, časopis Hrvatska misao – cilj = da književnost popravlja svijet (utilitarnost)

u prvoj fazi mlada generacija modernista tek stasa i objavljuje prve radove u časopisima Vijenac,Nada,Život 1900. objavljena djela 1 faze : A.G. Matoš : Iverje 1899. – pripovjest Novo iverje 1900. – pripovjest Ivo Vojnović – Ekvinocij 1895 – drama Dubrovačka trilogija 1903 – drama V.Nazor – Slavnske legende 1900 – poezija Milan Begović – Knjiga Boccadoro 1900 – poezija

2. FAZA – nastaju najpoznatija djela hr. moderne. Izlazi Vidrićeva Zbirka pjesama, nastaju Matoševe pjesme. Izlazi Kozarčev roman Đuka Begović.

Značajke: pisci se okreću svojoj unutrašnjosti i žele izraziti ono nedokučivo, podsvjesno i neistraženo. Prate se događanja u čovjeku. Pjesništvo je osjećajno, ali puno boja, zvukova, mirisa i nastojanja da se to što preciznije, efektnije i bolje izrazi. Zajednička je značajka: otpor tradiciji, uključivanje u europske kulturne i književne tokove, kritičnost, sloboda umjetničkog stvaranja. U hrv. književnosti možemo govotiti o pluralizmu stilova: odjeci realizma, impresionizma, naturalizma i simbolizma.

Otvara se kazališna zgrada Hrvatsko zemaljsko kazalište. Počinje razdoblje hrv. Kazališta pod imenom Miletićeva era. Stjepan Miletić – postaje intendant( upravitelj kazališta s dramom operom i baletom HZK. Bavi se i redateljskim radom. U repertoar uvodi i prije svega hrvatsku dramu( dubrovaču dramu – Držića I Gundulića) te veike svjetske dramatičare. Obnavlja rad opere izvedbom Nikole Šubića Zrinskog zatim dolazi premijera Porina V. Lisinskog. Značajniji pisac razdoblja moderne je :Milan Begović : Pustolov pred vratima, Bez trećeg, Božji čovjek.

KNJIŽEVNI ROD I VRSTA DJELA: drama; tragedija, 3 čina

VRIJEME I MJESTO RADNJE: Radnja se događa u Zagrebu, u jednoj jedinoj noći, u jednoj prostoriji male barokne jednokatnice s visokim parterom i mansardom, u Kuševićevoj ulici u Gornjem gradu, krajem veljače 1926. godine

TEMA: Sukob žene, koja odavno čeka povratak muža, i muža, koji se vraća iz zarobljeništva u Sibiru nakon osam godina. Njihov se ponovni susret temelji na sukobu koji je prouzročen muževom ljubomorom bez nekog posebnog povoda.Psihološka razmatranja ljubomore.

KRATAK SADRŽAJ:

Marko Barić, Gigin muž, vraća se kući nakon 8 godina koje je proveo u Sibiru. Dok  je čekao, telefon je zvonio dva puta. Gigu su tražili neki njemu nepoznati muškarci, po salonu je ugledao bukete cvijeća, razna pisma i tu se počela rađati njegova bolesna ljubomora i uvjerenje da ga ona vara. Počinju stalne svađe, a Marko nikako ne može shvatiti da ga Giga ne vara.  Ispočetka, Giga mu se pravda i objašnjava zašto ga je proglasila mrtvim i da nije imala nikoga osim njega, no Marko i dalje tvrdi da je siguran da ga vara. Na kraju Marko odustaje i govori Gigi kako joj vjeruje i više nije ljubomoran, no Giga mu više ne dozvoljava da joj priđe govoreći da joj se gadi jer ju je optuživao za nešto što nije napravila. Marko ne prihvaća odbijanje, zbog čega ga Giga ubije ravolverom. Naziva doktora s priznanjem da je ubila svog muža.

LIKOVI: Marko Barić, Margita (Giga) Barić, Franciska (Gigina sluškinja)*imena Giginih prosaca: dr. Mika Peruzović, Šime Simeoni, Freddy, Bela Balaško, Žarko Babić, Angelus Posthumus, Pero Sambolec

MARKO - izrazito ljubomoran iako ga žena nije varala, nego mu je svih osam godina bila potpuno vjerna, u dvojbi je treba li vjerujovati ženi ili ne; u njemu se odvija unutarnji sukob te dolazi i do fizičkog sukoba, nasilan je, snažan, grub. Nakon osam godina izbivanja iz doma u njemu se događa fizička i psihička preobrazba. Osim ljubomorom, ispunjen je i mržnjom.

GIGA - vjerna i odana supruga. Imala je tifus pa joj je dosta kose opalo, a Marko je mislio da se ošišala, odnosno promijenila zato što ima ljubavnika pa je ljut zbog toga. Na kraju joj je muž povjerovao da ga nije varala jer je pronašao očevo pismo koje o tomu svjedoči, Ona u početku želi Marka uvjeriti u svoju ljubav i vjernost, no na kraju se ipak okreće samoj sebi i ubije Marka da se obrani od silovanja.

PROBLEMATIKA DJELA:- Opis prilika i života ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema društvenim i političkim zbivanjima- Oslikava se galerija likova iz dana prije Prvog svjetskog rata, za vrijeme rata, te poslijeratnog razdoblja- Obrađuje se stanje Markove bolesne ljubomore koji se bavi mišlju da ga je žena iznevjerila dok je on izbivao od kuće- Pokušaj realizacije jedne tipične društvene drame – ljubomora na mogućnost nevjere- Scenski oživljava poistovjećivanje lika Gige s likom Laure (''Bez trećega'' – ''U agoniji'')- Sadrži mnoga objašnjenja, kao objašnjenje pojma ljubavi- Intimne uspomene- Dramaturška funkcija sjećanja- Dramaturška funkcija šutnje- Psihološka razmatranja

KARAKTERISTIKE DJELA:- Kvalitativan (unutarnji) i kvantitativan (vanjski, među likovima) sukob- Razgovor između muža i žene zasniva se na dubokom nesporazumu- Često dolazi do neočekivanih dramskih preokreta (npr. kad Marko pronalazi pismo)- Drama ima tragičan završetak: Giga pištoljem ubija Marka da se obrani od silovanja- Naslov ''Bez trećega'' - pritom se misli na čovjeka koji ni ne postoji jer Giga nije varala muža ni s kim; znači za ljubav, a tako i za ljubomoru, potrebno je dvoje, bez trećega- Mnogi smatraju da se lik Gige može poistovjetiti s likom Laure (Kovačić), ali također ima dosta sličnosti s Norom (Ibsen)

INSPIRACIJA:U svojim djelima lutao je bez prave orijentacije i kontinuiteta kao i mnogi drugi hrvatski dramatičari njegovog doba, ali je ipak uspio iskazati jedan svoj lični odnos prema dramskom. On se može predočiti pomoću paralele s Krležom i njegovim shvaćanjem dramskog. Dok je Krleža sav u jednom povišenom, ekstatičkom stanju, zaokupljen unutrašnjim lomovima pojedinca koji se dramaturški transformiraju u direktne sukobe s okolinom i društvom, kod Begovića nema pravih i direktnih konflikata, već se nižu događaji koji pospješuju dramatsku radnju. U djelu Gospođa Walewska se osjeća utjecaj Ive Vojnovića, koji je vidljiv i u nekim drugim dramama koje su izrasle na kozmopolitskim ili čak pseudokozmopolitskom shvaćanju. Giga po svojim reakcijama podsjeća na Lauru i daje zavisnost o Krležinoj Agoniji.

IMPRESIJA: Djelo je doista zanimljivo, te obrađuje svakodnevne teme, kao što su ljubomora, srdžba i posesivnost. Ova drama je zapravo priča o dvoje ljudi kod kojih se stupanj kompatibilnosti smanjio nakon Markovog dugogodišnjeg izbivanja. Bio je nekoliko godina u zarobljeništvu u Sovjetskoj Rusiji i nakon lutanja vraća se kući. U suštini on je zapravo ljubomoran pri pomisli da ga je za to vrijeme izbivanja Giga iznevjerila. "On mi piše nešto što mi je potpuno otvorilo oči, što me je izliječilo. Sad vidim sve! On živi i kida se od ljubomore zasnovane na indicijama. "Tvoj otac je tako precizno istaknuo sve momente tvojega života i tako jasno prikazao tvoj karakter, da se ne može sumnjati u ono što je napisao" Giga Barićeva njegova žena, koja po pojedinim svojim reakcijama podsjeća na Lauru. U njenom liku se afirmira specifičnost kompozicije koja nije realizirana naročito sretno i uvjerljivo. Užasna bolest koja ju je snašla, te inicirala “modni zaokret”, kako Marko vidi gubitak kose, je glavni razlog njene psihičke labilnosti. Pokušaj silovanja koji je rezultirao ubojstvom je odraz Markove višegodišnje isfrustriranosti vlastitom nemoći, robija je od ponosna i gizdava muškarca učinila slabića. "Ne približuj mi se!""Ah što, ne bojim se ja toga. Ja te hoću i imat ću te!" Naslov djela nam ironično poručuje da treća osoba (ljubavnik) ne postoji, te spisatelj na ovaj način pridaje važnost činjenici da se Marko grdno varao u vezi Giginih “avantura”.

LITERATURA:Milan Begović: BEZ TREĆEGAWIKIPEDIA: slobodna enciklopedija Milan Begović: Pisma, Autobiografski zapisi