U povijesti komunikacijskih sustava obič-no se navode četiri glavna tipa tehno-

logija odnosno medija s pomoću kojih se prenose informacije: oralni, skriptografski, tipografski i elektronički. Pretpostavlja se da je (ako zanemarimo gestikulaciju i go-vor tijela) oralni medij najstariji, tehnološki najjednostavniji i socijalno najelementar-niji. Skriptografski način komuniciranja pojavljuje se oko 3000. godine pr. Kr. na Dalekom istoku i na Mediteranu zajedno s pismom i različitim oblicima rukom izra-đenih knjiga. Tek otprilike 4.500 godina ka-snije, sredinom 15. st., stvoren je u Europi ti-pografski način prenošenja informacija. On podrazumijeva otiskivanje verbalnih sadr-žaja složenim mehaničkim postupkom, koji u svojim bitnim sastavnicama ima odlike serijske mehaničke proizvodnje tipične za industriju modernoga svijeta. Bitan korak dalje u tehnološkoj složenosti znače elektro-

Prožimanje medija i pobjeda (tipo)grafike na početku ranoga novog vijeka

Klub hrvatskih humboldtovaca i Hrvatski DAAD klub pozivaju na predavanje

Milan PelcInstitut za povijest umjetnosti

Četvrtak, 4. veljače 2016. u 18 hMala vijećnica Rektorata Trg Maršala Tita 14, Zagreb

Predavanje je nastalo u okviru rada na projektu 6827 Visual Arts and Communication of Power in the Early Modern Period (1450–1800): Historical Croatian Regions at the Crossroads of Central Europe and the Medi-terranean / Likovna umjetnost i komunikacija moći u razdoblju ranoga novoga vijeka (1450. – 1800.): povijesne hrvatske regije na razmeđi Srednje Europe i Mediterana koji financira Hrvatska zaklada za znanost.

nički mediji 20 st. i suvremenog doba, koji omogućuju integraciju svih komunikacij-skih sustava, ali neposrednu komunika-ciju prenose u sferu virtualnosti.

Međutim, pojavom nove komunikacijske tehnologije u povijesti nisu nestali oblici stvaranja i prenošenja informacija u već postojećim medijima. Istodobno, u svijetu medija novo i staro ne supostoji razdvo-jeno. Između njih dolazi do miješanja i prožimanja. Tek u nešto dužem razdoblju nove tehnologije potiskuju stare. O tome nas poučava povijest odnosa oralnog i skripotgrafskog, odnosno skriptograf-skog i tipografskog sustava komunicira-nja. Usmene sustave prenošenja znanja i informacija potisnuli su sustavi komu-niciranja pisanom riječju i knjižnim me-dijem. No u određenom je povijesnom trenutku knjiga pisana i oslikana rukom morala uzmaknuti pred knjigom izrađe-nom i ilustriranom mehaničkom tehnolo-gijom. Ova će pak komunikacijska tehno-

logija vjerojatno morati uzmaknuti pred elektroničkim medijima.

U procesu tog uzmicanja mi danas ži-vimo. Kako bismo ga bolje razumje-

li vratit ćemo se u prošlost, u doba kad je tipografija počela konkurirati skrip-tografiji, u doba kad je grafika počeka konkurirati minijaturi, da bi je napokon potisnula i prevladala. Doista, prijelaz sa skriptografije na tipografiju u 15. st. mo-rao je biti jednako tako kulturološki uz-budljiv kao što je i naš suvremeni prijelaz s analog nih na digitalne medije.

Na tribini će, dakle, biti riječi o knjigama i njihovim slikama, o minijaturi i grafici u razdoblju medijske „revolucije“ ranoga novog vijeka. Kako bismo opće postavke pojasnili na pojedinačnim primjerima, predstavit ćemo tri misala – liturgijske knjige s minijaturama i grafikama, koji su koncem 15. i početkom 16. st. nastali u okrilju Zagrebačke biskupije.