Nasilje u obitelji

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbiZagreb, 2006.

Ksenija Bauer, viša stručna savjetnica

Nasilje u obitelji -

skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad drugim osobama upotrebom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem.

Najčešći oblici nasilja u obitelji –

tjelesno zlostavljanje, emocionalno zlostavljanje, seksualno zlostavljanje i materijalno ili radno iskorištavanje.

Nasilni odnosi

Moć

ikontrola

Prijetnjei sila

Zastrašivanje

Emocionalnozlostavljanje

Izoliranje

Umanjivanje,Poricanje i

okrivljivanje

Ekonomskozlostavljanje

Korištenjemuških

privilegija

Korištenjedjece

Nenasilni odnosi

Jednakost

Pregovaranjei korektnost

Neprijetećeponašanje

Poštovanje

Povjerenje ipodrška

Iskrenosti pouzdanost

Ekonomskopartnerstvo

Dijeljenjeodgovornosti

Odgovornoroditeljstvo

KULTURALNI FACILITATORI ZLOSTAVLJANJA

Kasno prepoznavanje problema zlostavljanja žena (do tada zakonsko pravo muža) ilustrira vezu između zlostavljanja i muškarčevog privilegiranog položaja u obitelji i društvu.

Kulturalno uvjerenje -

ljudi imaju pravo kontrolirati svoje partnere.

Kulturalni facilitatori

zlostavljanja:•

vjerovanje u prirodni red (poredak)

•

žene kao objekt•

kulturalno potkrjepljenje iznuđene podčinjenosti

•

društvena tolerancija javne prisile i tjelesne sile

Vjerovanje u prirodni poredak

Muškarac koji zlostavlja tipično djeluje iz sustava vjerovanja koji ga stavlja u položaj iznad partnerice kao onoga koji disciplinira ili s pravom očekuje od nje poslušnost ili služenje (patrijarhalni sustav, glava obitelji).

Žene kao objekt

•

Teško je tjelesno zlostavljati ljudsko biće koje prepoznajemo kao jednakog po položaju. Iz toga razloga zlostavljači prije i za vrijeme zlostavljanja depersonaliziraju žrtve (upotrebljavaju verbalne uvrede). Prije samog zlostavljanja povećava se čestina uvreda.

•

Muškarci u tretmanskim

skupinama, kada pričaju o partnericama, moraju ih oslovljavati po imenu ili riječima «moja partnerica»

odnosno «bivša partnerica».

•

Ojačavanje ovog vjerovanja vidi se i u pornoindustriji. Upotreba ženskog tijela u cilju poticanja prodaje proizvoda ojačava zlostavljačevu percepciju žene kao objekta.

Kulturalno potkrjepljenje iznuđene podčinjenosti

•

Jedno od najčešće postavljenih pitanja o žrtvama zlostavljanja –

«Zašto ostaje u tom odnosu, zašto ne

ode?».

•

Mnogi vjeruju da žene često postaju profesionalne žrtve i u zamjenu za zlostavljanje nešto postižu.

•

Zlostavljane žene su na neki način etiketirane da su drugačije od ostalih žena. Vjeruje se da pate od cijelog niza kliničkih poremećaja, uključujući naučenu bespomoćnost, ovisnost o drugoj osobi (partneru) i cijelom nizu poremećaja osobnosti.

Oni koji krive žrtve usmjeravaju pozornost na žrtve iza napada. Žele zacijeliti rane i uputiti žrtve na rehabilitaciju (žele učiniti žrtve manje ranjivima, poslati ih natrag u borbu s boljim oružjem i višim moralom).

Nametanje volje jedne grupe drugoj grupi temelji se na mogućnosti upotrebe 3 vrste moći (John

K. Galbraith):

•

moć

prisile•

moć

kompenziranja

•

uvjetovana (kondicionirana) moć

Društvena tolerancija javne prisile i tjelesne sile

Mogućnost zlostavljača da upotrebljava tjelesno nasilje bez kazne najznačajniji je kulturalni facilitator

zlostavljanja. Mijenjajući tradicionalne odgovore na zlostavljanje i razvijajući politike i procedure koje priječe facilitiranje zlostavljanja, žrtve mogu biti zaštićene od nastavka zlostavljanja i zajednica može početi stvarati različitu kulturalnu klimu koja utječe na to kako pojedinci misle o svojim intimnim vezama i kako ih strukturiraju.

Posljedice zlostavljanja

Posljedice zlostavljanja: -

po zdravlje i sreću pojedinaca

-

po dobrobit cijele zajednice.

Život u zlostavljajućoj vezi utječe na osjećaj samopoštovanja kod žene i njezinu mogućnost aktivnog sudjelovanja u društvu.

Zlostavljanoj ženi ograničava se pristup informacijama, ograničava se sudjelovanje u životu zajednice i primanje emocionalne podrške od prijatelja i rođaka.

Nasilje u obitelji predstavlja i veliki ekonomski teret svakoj zajednici u pogledu sniženja produktivnosti i povećanja korištenja usluga socijalnih službi.

Nasilje u partnerskim odnosima utječe na ženine prihode i na njezinu mogućnost zadržavanja posla.

Posljedice obiteljskog nasilja kod žena

•

tjelesna ozljeda (uključujući mogućnost smrtne posljedice),

•

problemi s mentalnim zdravljem (kao anksioznost, depresiju, stres, seksualne poremećaje i nisko samopoštovanje). Posljedice mogu biti povezane s PTSP-om.

•

Povećan rizik od samoubojstva, •

Povećan rizik od zlouporabe sredstava ovisnosti,

•

Nedostatak povjerenja pri razvijanju budućih odnosa, •

Značajno sniženje standarda života,

•

Prijetnje i nastavak nasilja i nakon separacije od nasilnog partnera,

•

Teškoće u pronalaženju trajnijeg i odgovarajućeg partnera,

•

Teškoće i povećan stres vezan uz roditeljstvo (jer su i majka i djeca traumatizirani nasiljem),

•

Strah da će im nadležna tijela oduzeti dijete, •

Nedostatak socijalne mreže i podrške.

Posljedice obiteljskog nasilja kod djece

Djeca i mladež pogođena su obiteljskim nasiljem i kao svjedoci i kao žrtve.

Istraživanja pokazuju da su obitelji gdje se pojavljuje obiteljsko nasilje visoko rizične i od zlostavljanja djece, uključujući tjelesno i emocionalno zlostavljanje i zanemarivanje, te seksualno zlostavljanje djece.

Nadalje, istraživanja pokazuju da su djeca u više od 50% slučajeva prisutna nasilju u obitelji.

Djeca koja su svjedoci partnerskog nasilja rizičnija su za pojavu cijelog niza emocionalnih problema i problema u ponašanju, uključujući:

-

anksioznost, -

depresiju,

-

lošiji školski uspjeh, -

nisko samopoštovanje,

-

neposlušnost, -

noćne more i

-

pritužbe na tjelesne smetnje.

Postoje podaci koji ukazuju na to da djeca koja su prisutna obiteljskom nasilju često iskazuju iste ponašajne i psihološke poremećaje kao i djeca koja su sama zlostavljana .

Posljedice obiteljskog nasilja kod adolescenata mogu biti:

•

strah i trauma poput PTSP-a, •

pritužbe na zdravstvene probleme, kognitivni deficiti, agresija

•

teškoće u stvaranju bliskih odnosa u odrasloj dobi, •

povećani rizik od skitnje,

•

ozljede koje su posljedica pokušaja zaštite zlostavljanog roditelja,

•

međugeneracijski prijenos nasilja.

STATISTIČKI POKAZATELJI

•

svakih 10 minuta jedna je žena izložena tjelesnom zlostavljanju od strane muškarca,

•

preko 80% nasilja nad ženama vrše njihovi partneri (suprug, vanbračni partner, bivši suprug ili bivši vanbračni partner),

•

45% ubijenih žena ubili su njihovi partneri,•

72% žena navodi da nasilje traje više godina,

•

52% žena navodi da se nasilje događa svakodnevno.

Djeca koja su svjedoci nasilja među roditeljima ili su i sama bila žrtve kad odrastu češće su nasilna prema svojim partnerima ili prema svojoj djeci.

Roditelji koji su u izrazito netrpeljivim odnosima i koji se tjelesno obračunavaju, češće i surovije kažnjavaju svoju djecu.

Kad dijete nazoči

zlostavljanju majke

Dijete osnovnoškolske dobi može očitovati neka od sljedećih ponašanja, ovisno o stupnju i učestalosti zlostavljanja kojem je bilo svjedok, te njegovom položaju u obitelji:

•

trajne pritužbe na tjelesne boli•

ponašanja kojima traži odobravanje

•

povučenost, pasivnost, potpuna poslušnost•

niska tolerancija na frustraciju ili beskonačna strpljivost

•

prečesto djeluje kao «mamin mali pomoćnik»

ili «učiteljičin mali pomoćnik»

•

ispadi bijesa•

učestali sukobi s braćom/sestrama i vršnjacima u razredu

•

agresivno maltretiranje druge djece.

Djeca izložena nasilju u obitelji mogu očitovati krajnosti u ponašanju. Neka od njih mogu imati odlično školsko postignuće, perfekcionističke

standarde (koji su razvijeni

zbog velikog straha od neuspjeha), pretjeranu odgovornost («starmalo dijete») -

najčešće prisutno kod

najstarijeg djeteta.

U istim okolnostima druga djeca mogu prolaziti kroz razdoblja poremećene koncentracije i slabog praćenja školske nastave, nespretno ponašanje, bit sklona nezgodama, pokazivati strah od odlaska u školu i/ili razviti sliku o samima sebi kao neuspješnim učenicima.

Podaci istraživanja ukazuju na to da će djeca koja odrastaju u nasilnom obiteljskom okruženju vjerojatnije postati nasilni odrasli.

Ali, većina zlostavljane djece ne postaje zlostavljačima.

Procjene stope međugeneracijskog prijenosa nasilja kreću se između 30% i 35% odnosno nasilne obrasce odnosa prema vlastitoj djeci koristit će približno trećina osoba zlostavljanih u djetinjstvu.

Okolnosti koje mogu pridonijeti prekidu ili nastavku međugeneracijskog prijenosa

zlostavljanja•

socijalna podršku koju osoba, zlostavljana u djetinjstvu, dobiva u odrasloj dobi u svom užem i širem okruženju

•

ekonomsku sigurnost u obitelji, •

manje stresnih događaja u životu,

•

korištenje savjetovanja ili psihoterapije.

Prekidu međugeneracijskog prijenosa zlostavljanja pridonosi visoka inteligencija, neki posebni talenti i odbacivanje stavova i vrijednosti vlastitih roditelja.

Na prekid međugeneracijskog prijenosa nasilja djeluje i socijalna podrška koju je žrtva imala u djetinjstvu.

Prevencija neprimjerenog postupanja prema djeci

Tradicionalno podijeljena na tri razine:

•

primarna prevencija •

sekundarna prevencija

•

tercijarna prevencija

ZANEMARIVANJE I ZLOSTAVLJANJE DJETETA

Zanemariti zbrinjavanje znači ne voditi brigu o osnovnim potrebama djeteta, zdravlju, prehrani, odijevanju, stanovanju, itd.

Zbrinjavanje se može zanemariti na dva načina: činjenjem i nečinjenjem (počinitelj čini nešto na štetu djeteta, odnosno propušta učiniti nešto što je dužan činiti u odnosu na dijete).

Zanemariti odgoj djeteta znači propustiti one radnje koje su potrebne za djetetov pravilan odgoj, tj. za sprečavanje nastupanja odgojnih devijacija (neprilagođenog, asocijalnog ili delinkventnog ponašanja, odnosno odgojne zapuštenosti).

Zlostavljanje je ostvareno hotimičnim nanošenjem znatne fizičke ili psihičke neugode djetetu.

Indikatori zanemarivanja i zlostavljanja

Kod zanemarivanja razlikujemo:

•

vidljive indikatore, •

somatske -

medicinske indikatore,

•

indikatore pothranjenosti, •

indikatore kod male djece,

•

indikatore kod školske djece, •

indikatore u obitelji u odnosu na roditelje.

VIDLJIVI INDIKATORI:

•

prljava koža,•

neugodan miris tijela,

•

neoprana i nepočešljana kosa,•

poderana, premala ili prevelika i prljava odjeća,

•

neprikladna odjevenost u odnosu na vrijeme i situacije,•

često ostavljanje bez nadzora ili ostavljanje djece na određeno razdoblje.

SOMATSKI -

MEDICINSKI INDIKATORI:

•

pospanost, brzo umaranje,•

natečeni podočnjaci,

•

česte, netretirane infekcije respiratornih puteva,•

svrab, češanje, dugotrajna oštećenja kože,

•

česta diarea,•

modrice, inficirane razderotine ili rezovi,

•

netretirane bolesti,•

pritužbe na koje roditelji ne odgovaraju.

INDIKATORI PODHRANJENOSTI:

•

prošenje ili krađa hrane,•

česta glad,

•

preturanje po kantama za smeće u potrazi za hranom,•

pohlepno jedenje, "gutanje" hrane,

•

zgrtanje hrane, stvaranje zaliha,•

pretilost,

•

pretjerano jedenje nezdrave hrane.

INDIKATORI KOD MALE DJECE:

•

neposlušnost,•

loše odazivanje,

•

dijete se rijetko smije, plače, igra,•

nedostatak interesa, znatiželje,

•

ljuljanje, klimanje glavom, cuclanje palca,•

pretjerana samostimulacija, samoutjeha,

•

ne obraća se roditelji za pomoć

i utjehu,•

hospitalizacija zbog nenapredovanja,

•

preaktivan ili neaktivan bez stvarnog razloga.

INDIKATORI KOD ŠKOLSKE DJECE:

•

ako plaču, čak i kod najmanjih povreda,•

dolaze u školu bez ručka,

•

trebaju stomatološku pomoć, naočale,•

zaspu na satu,

•

rano dolaze u školu, ne žele ići kući iz škole,•

vide sebe kao grešku, promašaj,

•

prave probleme u školi,•

ne rade domaće zadaće, odbijaju ih čak i pokušati raditi,

•

uništavaju dovršeni pismeni zadatak,•

povučeni, neaktivni, preaktivni,

•

uništavaju knjige, zadaće, igračke,•

lažu, kradu od druge djece,

•

uništavaju školsku imovinu i lome stvari,•

često odsutni s nastave ili kasne na nastavu.

INDIKATORI U OBITELJI U ODNOSU NA RODITELJE:

•

obećaju, ali se ne drže preporuka,•

ne dolaze na sastanke i odbijaju pomoć

od škole i

drugih,•

zlouporabljuju alkohol i druga sredstva ovisnosti,

•

vode relativno izoliran način života od rodbine i prijatelja,•

u svom životu su također bili viktimizirani,

•

ostavljaju dojam rezignacije i osjećaj da se ništa ne može promijeniti,

•

ne provode adekvatan nadzor nad djetetom,•

vode neorganiziran, kaotičan obiteljski život.

ZLOSTAVLJANJE DJETETA

Razlikujemo:•

tjelesno zlostavljanje,

•

emocionalno zlostavljanje •

seksualno zlostavljanje.

S obzirom na način zlostavljanja postoje određeni indikatori, različiti kod svakog od nabrojenih načina zlostavljanja.

TJELESNO

ZLOSTAVLJANJE

TJELESNI INDIKATORI:•

tragovi ugriza,•

neobične modrice,•

razderotine,•

opekotine,•

česte nesreće ili povrede,•

fraktura na neobičnim mjestima,•

povrede, otekline na licu i ekstremitetima,•

promjena boje kože.

INDIKATORI U PONAŠANJU:•

Izbjegavanje fizičkog kontakta s drugima,•

dijete je zabrinuto i zaplašeno kad druga djeca plaču,

•

odjećom prikriva ozljede (često nosi odjeću s dugim rukavima),

•

ne želi se skinuti u dres ili svući za sistematski pregled,

•

daje različite verzije o nastanku ozljeda,•

izgleda uplašen od roditelja,•

često kasni na nastavu ili je odsutan s nastave,

•

dolazi rano u školu, nerado nakon škole odlazi kući,

•

ima problema u druženju s vršnjacima,•

malo poštuje druge,•

povučen, rado drugima prepušta da nešto rade umjesto njega,

•

igra se agresivno, često ozljeđuje vršnjake,•

tuži se na bol prilikom pokreta ili kontakta,•

bježi od kuće,•

izvješćuje o zlostavi od roditelja.

INDIKATORI U OBITELJI:•

mnogi osobni ili bračni problemi,

•

ekonomske poteškoće,•

roditelji su bili žrtve u djetinjstvu, odgajani tjelesnim kaznama,

•

moralisti,•

posjeduju povijest zlouporabe alkohola ili drugih sredstava ovisnosti,

•

posjeduju nizak prag tolerancije na frustraciju,•

sumnjičavi i strašljivi u odnosu na druge ljude,

•

socijalno izolirani, bez podrške od rodbine ili prijatelja,•

svoje dijete vide kao nešto loše i zlo,

•

pokazuje malo ili nimalo interesa za dijete,•

neadekvatno odgovaraju na djetetovu bol,

•

objašnjenja djetetovih povreda su nekonzistentna i neodređena,•

konstantno kritiziraju dijete i imaju neadekvatna očekivanja od djeteta,

•

za svaku povredu vode dijete u drugu bolnicu ili drugom liječniku.

EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANJE

VIDLJIVI

INDIKATORI:•

dijete se ljulja, često siše palac,

•

agresivan,•

pokazuje destruktivnost u odnosima,

•

postoje poremećaji spavanja, govora,

•

prisilne radnje, misli, fobije, histerični ispadi.

INDIKATORI

U PONAŠANJU:

•

negativne izjave o sebi,•

dijete je sramežljivo, pasivno,

•

dijete zaostaje u tjelesnom, mentalnom i emocionalnom razvoju,

•

samodestruktivno ponašanje,

•

agresivno ponašnje,•

okrutno prema drugima,

•

prezahtjevno.

INDIKATORI U OBITELJI:•

posramljenost djeteta,

•

hladan odnos i odbijanje,•

indiferentnost u odnosu na djetetove probleme,

•

suzdržanost osjećaja,•

omalovažavanje.

SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE

TJELESNI INDIKATORI:•

dijete otežano hoda ili sjedi,

•

razderana odjeća,•

ima umrljano ili zakrvavljeno donje rublje,

•

bol ili svrbež

u genitalnom području,•

spolne bolesti, posebice u pubertetu,

•

trudnoća.

INDIKATORI U PONAŠANJU:•

iznenadno odbijanje da ode negdje ili bude s nekim,

•

neadekvatno izražavanje osjećaja,•

seksualni ackting

-

out,

•

iznenadno korištenje seksualnih termina ili novih termina za dijelove tijela,

•

nelagodnost ili odbijanje uobičajenih obiteljskih pažnji,•

problemi spavanja: nesanica, noćne more, odbija spavati sam, inzistira na svjetlu,

•

agresivnost u ponašanju

•

sisanje prsta, mokrenje u krevet, infatilno

ponašanje ili drugi znakovi ovisnosti,

•

uplašenost,•

iznenadne promjene ponašanja,

•

problemi u školi,•

nevoljnost za sudjelovanje i presvlačenje za tjelesni odgoj,

•

bijeg od kuće,•

izjave o seksualnim napadima od roditelja ili skrbnika.

INDIKATORI KOD POČINITELJA/SKRBNIKA:•

pretjerano zaštitnički ili ljubomorni na dijete i njegove prijatelje,

•

zlouporaba sredstava ovisnosti i alkohola,•

podržavanje egzibicionizma

kod djeteta,

•

voajerizam, zavođenje djeteta,•

izlaganje djeteta pornografskim i seksualno stimulativnim slikama,

•

podržavanje djetetove promiskuitetne aktivnosti,•

preslobodno

pričanje o seksualnim temama s djetetom.

Važnost obitelji za razvoj djeteta

• neupitna

Ovisi s jedne strane o karakteristikama roditelja (osobinama ličnosti, psihološkom zdravlju, stavovima i znanju) i karakteristikama djeteta (temperament, sposobnost), a s druge strane o obiteljskom i širem društvenom kontekstu (struktura obitelji, bračni odnos, obiteljska podrška te usklađenost radne i roditeljske uloge).

Kao najvažniji izvor socijalizacije, roditelji na razne načine utječu na djetetove reakcije u emocionalnim situacijama, kao i na njegovu emocionalnu i socijalnu kompetenciju.

Roditeljski utjecaji mogu se podijeliti na:posredne i neposredne odnosno izravne i neizravne.

Osnovna je razlika između izravnog i neizravnog utjecaja u namjeri roditelja da utječe na djetetovo ponašanje.

Dok je cilj izravnog utjecaja poboljšanje djetetova ponašanja pomoću uputa i uvježbavanja djeteta u primjerenim načinima ponašanja i izražavanja emocija, neizravan se socijalizacijski utjecaj roditelja povezuje s djetetovim promatranjem načina na koji oni izražavaju emocije i kako se ponašaju.

RODITELJSKI STILOVI PONAŠANJA

Dvije su temeljne dimenzije roditeljstva –

emocionalnost i kontrola.

Dimenzija emocionalnosti proteže se od hladnoće i odbijanja do topline i prihvaćanja djeteta, a dimenzija kontrole od slabe roditeljske kontrole nad djetetovim ponašanjem do čvrste kontrole.

Stilovi roditeljskog ponašanja

KONTROLIRAJUĆI

EMOCIONALNOTOPLI

EMOCIONALNOHLADNI

POPUSTLJIVI

Autoritarni Autoritativni

PopustljiviZanemarujući

Autoritativni roditeljski stil -

kombinacija emocionalne topline i čvrste kontrole,

Popustljivi ili permisivni roditeljski stil -

kombinacija emocionalne topline i slabe kontrole.

Autoritarni ili autokratski roditeljski stil -

kombinacija čvrste kontrole i emocionalne hladnoće,

Indiferentni ili zanemarujući roditeljski stil -

kombinacija slabe kontrole i emocionalne hladnoće (Maccoby

i

Martin, 1983.; Martin i Colbert, 1997.; Schaffer, 2000.).

Prema Baumrindu

(1971.) postoje tri roditeljska stila ponašanja:

•

autoritaran stil odgoja (zahtjevno i restriktivno ponašanje roditelja, koji zahtijevaju disciplinu i konformiranje njihovim vrijednostima, bez mnogo ljubavi i topline)

•

permisivan stil odgoja (nerestriktivan, takvi su roditelji topli, prihvaćaju svoju djecu i ne postavljaju mnogo ograničenja)

•

autoritativan stil odgoja (kombinacija između prva dva ekstrema, uključuje ponašanje roditelja koje je restriktivno i odgovorno, ali s mnogo topline i razumijevanja).

Istraživanja roditeljskih stilova ponašanja utvrđuju da se emocionalna i socijalna kompetencija djeteta potiče autoritativnim, a ne permisivnim ili autoritarnim stilom odgoja.

DJECA AUTORITATIVNIH RODITELJA

Socijalna komponenta

• Poduzetna• Puna energije• Sigurna u sebe• Znatiželjna• Dobra u komunikaciji• Ustrajna• Empatična i altruistična

DJECA AUTORITARNIH RODITELJA

Nisu socijalno kompetentna

• Nedostaje im inicijative i spontanosti• Anksiozna i uplašena• Slaba u komunikaciji• Neraspoložena• Razdražljiva• Agresivna

DJECA POPUSTLJIVIH RODITELJA

Nisu socijalno kompetentna

• Nedostatak samokontrole• Nezrela, razmažena• Neodgovorna• Impulzivna• Nepopularna• Ne poštuju druge

DJECA ZANEMARUJUĆIH RODITELJA

Nisu socijalno kompetentna

• Nedostatak samokontrole• Osjećaju se nevoljeno• Nisko samopoštovanje• Slabe socijalne vještine• Povučena ili agresivna• Sklona delikvenciji