Upload
dragica-kulovic
View
64
Download
8
Embed Size (px)
Citation preview
Mirjana Cvetković Seminarski rad 1
VISOKA POLJOPRIVREDNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA U
ŠAPCU
Studijski program
Zaštita životne sredine
- SEMINARSKI RAD -
- RIBARSTVO -
Voda kao životna sredina
Šaranski ribnjaci
Gajenje pastrmke
Student: Profesor:Mirjana Cvetković 15/5 Dr Zlatko Glišić
Šabac, 2013
Mirjana Cvetković Seminarski rad 2
SADRŽAJ:
1. UVOD....................................................................................................................................3
2. VODA KAO ŽIVOTNA SREDINA..........................................................................................4
3. ŠARANSKI RIBNJACI..........................................................................................................8
4. GAJENJE PASTRMKE.......................................................................................................10
5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................11
6. LITERATURA......................................................................................................................12
Mirjana Cvetković Seminarski rad 3
1. UVOD
Za ribarstvo se zna od nastanka čovečanstva. Od momenta kada je čovek počeo da
se hrani mesom, počeo je da se bavi lovom i ribolovom. U Srbiji, prvi pisani dokumenti o
ribarenju na otvorenim vodama, vezani su za reku Dunav, Tisu i Begej. Početci organizovane
proizvodnje ribe u Srbiji, vezani su za Vojvodinu i selo Ečka.
Ribnjaci su veštački izgrađena ili prilagođena jezera koja se, po želji, mogu prazniti ili
puniti vodom. U sistemu kopnenih voda zauzimaju posebno mesto, jer su pod antropogenim
faktorom više nego bilo koji drugi tip kopnenih voda.
Na području Srbije gajenje pastrmke se najvećim delom obavlja u hladnovodnim
pastrmskim ribnjacima, u manjoj meri u kaveznim sistemima i u ograđenim prirodnim i
antropogenim vodama. Proizvodnja na ribnjacima je jako promenljiva, što zavisi od niza
faktora, ali i od većih ili manjih propusta u samom projektovanju ribnjaka.
Mirjana Cvetković Seminarski rad 4
2. VODA KAO ŽIVOTNA SREDINA
Voda kao životna sredina u mnogome se razlikuje od kopna kao životne sredine. Ona
zauzima oko 71, posto od ukupne površine zemlje. Vode koje pokrivaju zemlju nazivaju se
hidrosfera, dok su gasoviti omotač naziva atmosfera.
Nauka koja se bavi proučavanjem hidrosfere naziva se hidrologija, na proučava živi
svet vodenih staništa, radi ispitivanja uticaja takve životne sredine na živa bića koja ga
naseljavaju.
Ekološki faktori vode dele se u dve grupe:
1. Abiotički faktori
2. Biotički faktori
ABIOTIČKI FAKTORI VODENE SREDINE
Abiotički faktori vodene sredine su fizičko - hemijski uslovi vode, kao ekosistema, od kojih
ističemo kao najznačajnije: temperaturu, gustinu, svetlost, prozornost i boju, strujanje i
hemizam vode.
Temperatura vode:
Vrlo značajan ekološki faktor za ribe kao organizme sa promenljivom telesnom temepraturo
m (poikilotermni organizmi). Od temperature vodene sredine prvenstveno zavisi njihova
telesna temperatura.
Sve životne funkcije ribe, kao kretanje, razmnožavanje, rast i ishrana u zavisnosti su
od temperature sredine. U vezi sa temperaturom vode dolazi i do specifičnog rasporeda riba
u njoj. Neke vrste kao što su tropske ribe i ribe hladnih klimatskih oblasti, kao i ribe hladnih
dubina, gde su malavariranja temperature, ne podnose velika kolebanja temperature
(stenotermne vrste).
Međutim, i kod naših slatkovodnih riba u vezi sa temperaturom mogu se razlikovati
toplovodne i hladnovodne ribe. Prve su šaran, linjak, deverika, karaš i ostale ribe iz familije
Cyprinidae kao i ribe iz drugih familija kao što su štuka, som, smuđ i kečiga. Ova grupa riba
najbolje podnosi temperaturu vode od 17 ºC do 25 ºC.
Pri tim temeperaturama odigravaju se najintezivnije sve njihove životne funkcije. Već
pri temperaturi od oko 7 ºC one prestaju da se hrane, a na nižim temperaturama slabije se
kreću, skupljuju se u grupe na dnu u udubljenja i padaju u zimsko mirovanje.
Temperatura kao ekološki faktor naročito ima velikog uticaja na razmnožavanje
riba.Tako od temperature zavisi dužina vremena ptrebno za polno sazrevanje riba.
Mirjana Cvetković Seminarski rad 5
U toku mrešćenja temperatura utiče na početak i dužinu mrešćenja, na sazrevanje ikre i larvi,
kao i na razviće mlađi.
U opšte od temperature zavisi potpun uspeh mrešćenja. Međutim, kod nekih drugih
vrsta, kao kod amura i tolstolobika, ako je temperatura niža od 12 ºC dolazi do propadanja
ikre.
Slično se dešava i kod šarana, ako temperatura vode naglo padne, a ikra je već
položena, dolazi do propadanja ikre i uginjavanja mlađi.
Gustina vode:
Gustina vode predstavlja veoma značajan faktor za život vodenih organizama. Gustina se
menja sa količinom rastvorenih soli ali isto tako u zavisnosti od temperature i dubine. Naime,
voda je i najgušća (a to znači i najteža) pri temperaturi od 4 ºC, dok je na svim ostalim
temperaturama, višim i nižim, i ređa i lakša.
Topliji slojevi se kao lakši dižu - i posle hlađenja nanovo tonu na dno. S obzirom na to
da donji slojevi dostignu temperaturu od 4 ºC pri kojoj je voda najteža – oni tu i ostaju. Gornji
slojevi se i dalje hlade, prelazeći postepeno u led koji, pošto je takođe lakši od vode čija je
temperatura 4 ºC, ostaje na površini. Zbog toga se vode, čija je dubina veća od 50 do 60 cm,
u praksi nikada ne smrzavaju do dna, što je od posebnog značaja u slučaju ribnjaka.
Svetlost:
Odnosi svetla u vodi direktno određuju rasprostranjenje živog sveta. Gornja osvetljena zona
(eufotična zona) je istovremeno prostor maksimalnog inteziteta fotosinteze, a to znači i
primarne produkcije organske materije.
U ribnjačkim uslovima podjednako negativne efekte ima kako preterana, tako i
nedovoljna količina svetla. Zimi pak, nedostatak svetla izazvan ledenom korpom smanjuje ili
onemogućuje oslobađanje kiseonika od strane biljaka, zbog čega može da nastupi uginuće
riba. Prodiranje svetlosti opada sa dubinom i sa sadržajem resuspendovanih čestica u njoj.
Prozirnost i boja vode:
Prozirnost i boja vode se nalaze u direktnoj vezi sa svetlošću i takođe zavise i od čistoće
vode. Smatra se da prosečna prozirnost vode udobro održavanom ribnjaku treba da se kreće
od 20 do 25 centimetara. Boja vode zavisi od resorpcije spektra ali svakako i od određenih
primesa.
Pokretljivost (strujanje) vode:
To je veoma bitan faktor koji u priličnoj meri utiče na sastav i raspored živog sveta.
Kretanjem vode obnavlja se utrošen kiseonik prvenstveno u donjim, dubljim slojevima, a
istovremeno se menja hemijski sastav i vrši slojna redistribucija hranljivih materija.
Dok je u tekućim vodama kretanje izazvano prirodnim padom terena, dotle je
u stajaćim vodam rezultat strujanja izazvanog pretežno razmeštanjem vodenih slojeva sa
različitim temperaturama. Jedan od uzroka pokretljivosti vode su svakako i vetrovi.
Mirjana Cvetković Seminarski rad 6
Pokretljivost vode ima značaja i za promenu hemijskog režima vode. Vertikalno
strujanje vode uslovljava u vodenoj sredini izmenu gasova, temperature i planktona.
Hemizam vode:
On objedinjuje u sebi više značajnih hemijskih karakteristika vodene sredine: ph vode,
sadržaj rastvorenih gasova neophodnih za život, koncentracija rastvorenih neorganskih i
organskih materija i sl.
Pod pH vrednošću podrazumeva se stepen kiselosti nekog vodenog rastvora, tj.konce
ntracija vodonikovih jona u rastvoru. Neutralna voda - ni bazna ni kisela, ima pH vrednost pH
= 7. Vrednosti manje od 7 su svojstvene za kisele rastvore dok vrednosti veće od 7
karakterišu bazne rastvore.
U slučaju ribnjaka optimalne vrednosti pH kreću se između pH= 7 do 8. Obično
većina riba više je osetljiva na kiselu nego na alkalnu sredinu. Na kiselost su osetljivi šaran i
pastrmke.
Sadržaj gasova:
Količina gasova u površinskim slojevima vode približno je u ravnoteži sa količinom gasova u
atmosferi.
Ukoliko je temperatura konstantna, koncentracija rastvorenih gasova će biti zavisna
samo od pritiska. Iz toga proizilazi da će pri različitim temperaturama količina rastvorenog
gasa u vodi biti različita. U opšte pokreti vode su uslov da se kiseonik iz vazduha lakše
rastvara u njoj.
BIOTIČKI FAKTORI VODENE SREDINE
Pod biotičkim faktorima, podrazumeva se delovanje pojedinih organizama ili čitavih
populacija na ukupan vodeni sistem.
Kompeticija:
Pod ovim pojmom se podrazumevaju svi oblici aktivne ili pasivne konkurencije (takmičenja) tj
u procesima zadovoljavanja osnovnih životnih potreba.
Dejstvo kompetencije je po prirodi stvari, uvek manje ili više nepovoljno po oba
konkurenta, bilo da se radi o jednakim vrstama jedinki ili različitim vrstama sa sličnim
zahtevima za hranu, prostor, uslove razmnožavanja i sl.
Parazitizam:
Parazitizam označava kategoriju odnosa kroz koje jedna individua ostvaruje korist na račun
druge vrste ( domaćina) i koja iz tog odnosa trpi samo štetu.
Kod riba je, takođe poznat veći broj oboljenja izazvanih parazitima od kojih
izvestan broj može da izazove i smrt domaćina.
Predatarstvo:
Mirjana Cvetković Seminarski rad 7
Predatorstvo kao odnos praktično obuhvata relaciju grabljivice i plena, svrstavajući
se time istovremeno i u odnose ishrane. Po najširoj definiciji predator je svaka ona
životinjska vrsta čiji se predstavnici hrane živim jedinkama drugih.
Čovek:
Na kraju, organizovanim lovom čovek ugrožava biološki opstanak mnogih vrsta.
Prema prostoru i načinu života živi svet vode može se podeliti na plankton,
nekton,neuston i bentos.
Plankton čine organizmi koji slobodno lebde u vodi i pasivno su nošeni pokretima
vode. To su niži biljni i životinjski organizmi, pa prema tome razlikujemo fitoplankton i
zooplankton. Od fitoplanktona najznačajniji za život riba su zelene alge i bakterije. Zelene
alge u procesu fotosinteze stvaraju organsku materiju i otpuštaju u vodu slobodan kiseonik.
Bakterije imaju značaj kao hrana mlađi riba, a mnoge od njih mogu da budu uzročnici veoma
opasnih oboljenja. Zooplankton čine jednoćelijski i niži višećelijski organizmi, koji čine
prirodnu hranu mnogim ribama. I među njima mogu da se nađu mnogi oblici koji su u stanju
da izazovu razna oboljenja riba.
Nekton čine organizmi koji se samostalno pomoću organa kreću u vodi. Najkarakteris
tičniji predstavnici nektona su ribe.
Bentos je zajednički naziv za organizme koji žive na dnu. Oni čine veliki deo
prirodnehrane riba. Među njima su najzačajniji razni oblici vodenih crva, od kojih se mnogi
javljaju kao paraziti riba, zatim razni mekušci i insekti.
Neuston čine organizmi koji žive na površini vode. To su razne alge, bakterije, larve
insekata i niži račići. I ova zajednica vodenih organizma značajna je za život riba.
Mirjana Cvetković Seminarski rad 8
3. ŠARANSKI RIBNJACI
Za klasifikaciu ribnjaka mogu poslužiti razni faktori, no ribnjaci se obično dele na
hladnovodne (uglavnom za uzgoj salmonioda) i toplovodne ili šaranske ribnjake u kojima se
uzgaja šaran kao glavna riba. Tip ribnjaka određuju klimatski uslovi i kvalitet vode. Oni
određuju i specifičnost tehnološkog procesa i kompleks ribarsko - tehničkih mera koji
omogućavaju postizanje maksimalno mogućih prinosa ribe. Pri tome je posebno važna
mobilizacija svih mogućnosti za povećanje i iskorišćavanja prirodne prehrambene baze
ribnjaka. Fizička svojsta vode imaju direktan uticaj na tempo i intenzitet rasta ribe u ribnjaku,
odnosno direktno utiču na proizvodnju ribnjaka. Osnovna merenja odnose se na temperature
vode, dubinu i prozirnost.
Dubina vode u šaranskim ribnjacima kreće se obično od 1 do 2 m. Zbog male dubine u
hemijskim i biološkim procesima značajnu ulogu ima temperature vode. Optimalna
temperature vode kreće se od 20 ºC do 27 ºC. Veliko povišenje i sniženje temperature vode
štetno deluje na razvoj prirodne riblje hrane, što za posledicu ima poremećaj rasta ribe.
Visoka temperature vode, naročito u prisustvu veće količine organske materije i amonijaka
uslovljava pojavu različitih bolesti riba. Kiseonik bez koga nije moguć život vodenih životinja
nalazi se u vodi u rastvorenom obliku i o njegovim količinama i mogućnostima nadoknade
ribarski stručnjaci moraju uvek voditi računa.
Deo kiseonika obezbeđuje se iz atmosfere preko vodenog ogledala ribnjaka, a deo se
stvara, odnosno oslobađa asimilacijom vodenih biljaka. Dugotrajna nestašica kiseonika
izaziva kod svih riba, pa tako i šarana, smanjenje aktivnosti i iskorišćavanja hrane. Time se
riba iscrpljuje i smanjuje joj se opšta otpornost prema drugim nepovoljnim ekološkim
faktorima i uzročnicima bolesti. Da bi se sprečio nedostatak kiseonika treba odmah pristupiti
dopuni kiseonika i pronaći uzročnike pojave nestašice kiseonika.
Za uzgoj šarana i životinja u vodi uopšte, najviše odgovara voda sa pH vrednostima od
7,5 do 8. Aktivna reakcija pH vrednost vode menja se po sezonama: zimi i u jesen je
uglavnom postojana, dok je leti podvrgnuta velikim dnevnim kolebanjima.
U tehnološkom uzgoju ribe važnu ulogu ima produktivnost ribnjaka, od koje zavisi ukupno
proizvedena količina ribe po hektaru, i pomoću koje se prati prosečna masa ribe, kvalitet
mesa i procentualni sadržaj masti. Da bi se postigla što veća proizvodnja treba dobro
upoznati hemijsko - biološke parametre u proizvodnom procesu unutar ribnjaka.
u šaranskim ribnjacima. Takođe treba uključiti i neke naučne discipline koje se uopšte
primenjuju u stočarstvu: selekcija, ishrana i zoohigijena. Posebno treba pratiti hidrohemijski
Mirjana Cvetković Seminarski rad 9
režim koji se specifično menja unutar uzgojnog razdoblja šarana. Važnu ulogu ima i primena
agrotehnike (đubrenje azotom i fosforom) koja omogućava povećanje fitomase, a time preko
hranjenja ribe i povećavanje produktivnosti ribnjaka. Prihranjivanje šarana u ribnjaku vrši se
na određenim mestima koja su označena kolcima ili plovcima. Broj takvih hranilišta određuje
se prema veličini ribnjaka i intenzitetu proizvodnje a ona moraju biti na dubini od 1 do 1.5 m
gde su donekle zaštićna od vodenih ptica. Hrana se na hranilišta dovozi čamcem za
izbacivanje hrane, ili običnim čamcem iz koga se hrana izbacuje ručno, lopatom.
Osim ovoga načina danas se upotrebljavaju automatske hranilice i samohranilice za
prihranjivanje konzumnog šarana, naročito na malim ribnjacima.
Ukoliko se hrana baca iz čamca direktno u ribnjak broj hranilišta se određuje na
osnovu površine ili broja komada šarana u ribnjaku, tako da je na 3 ha površine ribnjaka,
odnosno, na 3000 do 5000 komada šarana potrebno jedno hranilište. Kod automatskih
hranilica računa se na trostruko veći broj riba, odnosno 9000 do 15000 riba po jednoj
automatskoj hranilici.
Da bi bili ekonomski opravdani šaranski ribnjaci treba da su površine najmanje 0.30 ha.
Prema našim klimatskim uslovima lociraju se u ravničarskim područjima na nadmorskoj visini
do 500m.
Za planiranje proizvodnje daje se primer za šaranski ribnjak površine 9.5 ha i
sportsko-rekreativni ribnjak površine 1.66 ha . Poribljavanje se vrši šaranskom mlađi težine
75 – 150g.
Mirjana Cvetković Seminarski rad 10
4. GAJENJE PASTRMKE
U industrijskom gajenju pastrmki proces počinje izborom matrica. Matično jato sastoji
se ženki starih 3-7 godina, mase 1-1.5kg. Odnos ženki prema mužjacima je3:1. Ishrana
matičnjaka se prekida 10-15 dana pred mrešćenje.
Postupak mrešćenja se svodi na masiranje trbuha ručno kod jaja polno zreli matica,
izlaze u pripremljenu posudu, u tu posudu sipamo spermatozoide sa ikrom i dodajemo vodu,
mešamo i time je oplodnja završena.Tako oplođena ikra taloži se u takozvane ležnice kroz
koje protiče voda. Taj proces se ponavlja kada ličinka napušta ikru, i takav proces traje oko
mesec dana. Uzgoj ličinki ponavlja se prebacivanjem u plastične kade tj. Bazene putem
guste mreže.
U ovoj fazi počinje ishrana ličinki. U početku to je česta ishrana tj. Svakih 15-30
minuta, i takav proces traje mesec dana, kada ličinka dostigne masu 0.3-0.5g, ličinka tada
prelazi u mlađ. Gajenje mlađi odvija se takođe u bazenima dok ne postigne masu 2-3g, i tada
se prebacuje u otvorene bazene. Kada postigne masu 10-15g sortiramo mlađ. Hranjenje se
vrši uglavnom poluautomatskim hranilicama. Odgajivanje i rast ribljine mlađi prati redovna
matična evidencija.
GAJENJE KONZUMNE RIBE
Kada riba dostigne masu 250g, polno se vrši sortiranje prema potrebama tržišta, a
ono što ostane nastavlja svoj tok života ishrane do sledećeg kupca. Tokom gajenja riblje
mlađi i konzumne ribe vrši se periodično uzorkovanje kako same ribe i mlađi, tako i vode. U
toku gajenja tova pastrmke moguće je odgajivanje u kavezima.
Pastrmka se može gajiti za proizvodnju fileta. Pastrmka za filet gaji se od 1kg mase
do maksimalnih 5kg. Od mase 1kg pastrmke dobija se 250g file tj. Porcijska masa, a od 5kg
mase dobija se 1.5kg fileta. Na kraju završenog procesa vrši se izvoz konzumne ribe. Alatke
koje se koriste slične su kao i kod šarana. Najzastupljenija je kalifornijska pastrmka. Njene
karakteristike su: brza,lepa, živi u čistim i brzim vodama, odličan plivač, jakih vilica, sa
velikom glavom i oštrim zubima. Leđa su joj tamne boje nasuprot stomaku koje je svetlo.
Boje su jače izražene u u vreme mrešćenja, i najbitnije za njen život potrebno je velika
količina kiseonika, brz protok vode i temperature 12-16 ºC.
Mirjana Cvetković Seminarski rad 11
4. ZAKLJUČAK
U Srbiji došlo je do povećanja površine pod ribnjacim, ali je ukupna proizvodnja i dalje mala, da bismo promenili to stanje treba da uložimo u nove tehnologije koje se već primenjuju u svetu.
Na ovaj način došlo bi do potpunog preokreta u razvoju ribarstva jer ne samo da bi pokrili naše tržište, nego izvoz u druge zemlje.
Mirjana Cvetković Seminarski rad 12
5. LITERATURA
[1]. https://encrypted.google.com/#q=voda+kao+zivotna+sredina
[2]. http://www. Poljoprivreda/Uzgoj-ribe.htm
[3]. http://www. /Poljoprivreda/Gajenje pastrmke.htm