MIRNA TKALČIĆ SIMETIĆ elićopologija adarhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/9551/1/Mirna-Tkalcic-Simetic-Hrelic.pdf · tekstu O drugim prostorima (Des Espaces Autres) iz 1966. godine

Hreli! – antropologija prijepornog mjesta

Tere

n za

etn

olog

e po

"etn

ike

MIRNA TKAL#I$ SIMETI$

SAN

JA P

OTK

ON

JAK

BIBLIOTEKAISBN 978-953-175-523-8ISBN 978-953-55302-7-5

cijena: 25,00 kn

Mirna Tkal!i" Simeti"


Izdava!© Hrvatsko etnolo"ko dru"tvoZagreb, Ivana Lu#i!a 3www.hrvatskoetnoloskodrustvo.hr

Za izdava!aTihana Petrovi! Le"

Uredni"tvoTihana Petrovi! Le"Sanja PotkonjakTihana Rubi!Luka $e"o

RecenzentiValentina Gulin Zrni!Sr%an Radovi!

Lektura i grafi !ka pripremaVesna Beader

Grafi !ko oblikovanjeAna Sladeti! i Ivana Pavlovi!

ISBN 978-953-55303-9-9

Objavljivanje knjige fi nancijski je potpomognuto sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske

Mirna Tkal!i" Simeti"


Zagreb, srpanj 2015.

Danielu i Luki

Sadr#aj

1. UVOD 7

2. METODOLOGIJA I GRA!A 17

3. DRU"TVENA PROIZVODNJA HRELI#A 24Hreli! na povijesnoj mapi sajmovanja u Zagrebu 24Hreli! u drugomprostoru 28 Socijalisti#ki urbanizam – za#etak tenzija izme%u

privremenih i planiranih sadr&aja 28 Hreli! u tranzicijskom vrtlogu 35

4. DRU"TVENO OBLIKOVANJE HRELI#A 47Od sajmi"nog "ljunka do vlastitog mjesta i toposa prepoznatljivosti 48Dorisina pri#a o Hreli!u 58Od zajednice vi"egodi"njih prodava#a do umje!tene mase 61Temeljni modusi bivanja na Hreli!u: uspostava privremenihodnosa, procjenjivanje i cjenkanje 67Sprega izme%u (multi)osjetilnosti i osje"aja mjesta kao temelj formiranja povratnog diskursa 78Etnografi ja otpora i neizvjesnosti 84

5. ZAKLJU$AK 100

6. LITERATURA I IZVORI 107

7. O AUTORICI 112

1.UVOD

Temeljna je odrednica ove knjige primjena koncepta stvaranja mjesta na jed-no speci! "no mjesto – Hreli#.1 On time biva ozna"en kao kulturnozna"enjski prostor, proces, istovremeno ukazuju#i na epistemolo$ki otklon od tradici-onalnog kulturno antropolo$kog poimanja mjesta kao ! ksnog i geografski zadanog. Time, me%utim, jo$ uvijek nije do kraja razja$njenja spomenuta sintagma, niti je njime denotiran Hreli# na deskriptivnoj razini. O kakvom je mjestu rije"? Gdje se nalazi? U kona"nici, tko ga zna"enjski oblikuje? S obzirom na to da su odgovori na navedena pitanja vi$ezna"ni i slo&eni, ne raspola&em mogu#no$#u neproblemati"nog pozicioniranja Hreli#a u okvi-re unaprijed zadane de! nicije stvaranja mjesta. Prije daljnjeg razmatranja te mogu#nosti, nu&no je stoga ipak re#i nekoliko re"enica o Hreli#u samom.

Hreli#, kao moj istra&iva"ki locus, predstavlja skup raznovrsnih saj-mi$nih praksi organiziranih oko kupnje i prodaje rabljene robe. Rije" je o (novo)zagreba"kom buvljaku koji se na istoj lokaciji odr&ava dva puta tjed-no tijekom cijele godine, jo$ od 1979. godine. Iako nosi naziv po susjednom selu, Hreli# je smje$ten na Jaku$evcu, uz desnu obale rijeke Save, "iji tok prati u svojevrsnom prostornom konglomeratu s jugoisto"no smje$tenim zagre-ba"kim odlagali$tem otpada. Prostorna organizacija sajma zasnovana je na formiranju redova "ija je osnovna jedinica sastavljena od prodava"a, njiho-vih prodajnih mjesta (najlona) i, naj"e$#e, vozila. Redovi konstituiraju trase za prolaznike, "ine#i prodajne najlone (bilo da je rije" o stvarnim najlonima, dekama ili sklopivim stoli#ima) i njihov raznovrstan sadr&aj sredi$njom to"-kom interesa podjednako kupaca i prodava"a. Sajmi$ne prakse odvijaju se na sajmi$nom $ljunku koji ugo$#uje i susjedni sajam automobila. Oba sajma rubno su ome%ena monta&nim objektima – zgradom Uprave sajma, nekoli-cinom ugostiteljskih objekata i sanitarnim "vorom. Od 1993. godine sajmovi

1 Hreli", ovdje i dalje u tekstu, ozna!ava sajam rabljene robe.

HRELI$ – ANTROPOLOGIJA PRIJEPORNOG MJESTA8

su u privatnom vlasni$tvu tvrtke “Sajam automobila Zagreb d.o.o.” koja je za potrebe njihovog organiziranja zakupila gradsko zemlji$te.

Me%utim, niti jedna od ovih uvodnih napomena o Hreli#u nije neprije-porna, barem iz pozicije njegove zna"enjske konstrukcije. Kao $to #e biti vid-ljivo kasnije u tekstu, "ak i njegov naziv, lokacija i vlasni"ka struktura postaju spornima ako se uzmu u obzir razli"ite interpretacije i njihove zna"enjske sa-turacije – od onih politi"kih, ekonomskih, urbanisti"kih, medijskih pa sve do onih koje sajmu pridaju njegovi sudionici. Dok je, stoga, mogu#e zaklju"iti da se Hreli# stvara na nizu zna"enjskih osi, smatram da su sva ta zna"enja kojima biva premre&en podjednako konstitutivna za njegov status kulturno-zna"enjskog mjesta. Ve# sama mogu#nost njegove speci! "ne realizacije uvla-"i sva ta prijeporna, kontradiktorna i/ili supostoje#a zna"enja u mehanizam njegovog opstojanja i nemogu#e ih je sagledati odvojeno. U tom kontekstu, polazim od pretpostavke da koncept stvaranja mjesta, primijenjen na Hreli#, podrazumijeva sveukupnost tih raznorazinskih zna"enja, koja utje"u na nje-govu ! zi"ku reprezentaciju i simboli"ku konotaciju. Takvo i$"itavanje Hreli-#a zaziva primjenu jo$ dvaju koncepata koji mi se "ine klju"nima za njegovo razumijevanje – rije" je o teorijskom prepoznavanju Hreli#a kao prijepornog prostora i heterotopije. Dok prvi koncept omogu#ava sagledavanje uvjeta pro-izvodnje prijepornih zna"enja koja stvaraju Hreli#, drugi nudi putokaz za ra-zumijevanje njegovog otklona od dru$tvene normativnosti.

Prijeporni prostori odnose se upravo na mjesta koja, odre%ena sukobima proiza$lim iz zna"enja koja su im pripisana ili njihove interpretacije, “konkre-tiziraju temeljne i ponavljaju#e, a ina"e nepropitivane, ideolo$ke i dru$tve-ne okvire koji strukturiraju praksu” (Low i Lawrence Zuniga 2003: 246). U kontekstu ovog rada, to zna"i da je sukobljena zna"enja koja stvaraju Hreli# nemogu#e sagledati izvan $ireg dru$tvenog konteksta koji njegovo opstojanje omogu#uje, osporava ili nastoji dokinuti u okviru dubinskih kon' ikata inhe-rentnih dru$tvu samom. Nu&no je, stoga, iskora"ivanje iz domene zna"enj-skih konstrukcija samog mjesta i analiziranje dru$tvenih uvjeta proizvodnje (prijepornih) zna"enja kao takvih – povijesnih, politi"kih i ekonomskih. Pri-tom treba imati na umu da dru$tveni sukobi uklju"uju “aktere "ije su dru$tve-ne pozicije de! nirane diferencijalnom kontrolom resursa i pristupom mo#i” te da se, u skladu s tom razlikom, prijepori mogu o"itovati u obliku “konfron-tacije, opozicije, subverzije i/ili otpora” (ibid.). Poziciju Hreli#a namjeravam, stoga, i$"itati kroz prizmu sukobljenih dru$tvenih interesa razli"itih aktera u

UVOD 9

razdoblju socijalizma i u tranzicijskom razdoblju, kao vremenskom okviru njegovog postojanja na dana$njoj lokaciji. Pritom treba ustanoviti odnose mo#i izme%u razli"itih aktera, promjene tih odnosa i oblika kon' ikata, kao i uvjete koji su omogu#ili izranjanje novih aktera i potiskivanje starih. Dok mi se takav pristup "ini upravo klju"nim za razumijevanje prostorne i dru$tvene marginalizacije Hreli#a, smatram da prilikom takve analize uvijek treba imati na umu da dijeljenje dru$tvenog tkiva u homogene kategorije nu&no reduci-ra njegovu kulturnu slo&enost, odnosno da bi takva analiza, u okviru etno-grafskog istra&ivanja, trebala poslu&iti kao pomo#ni eksplanatorni model za razumijevanje konteksta stvaranja odre!enog mjesta u svoj njegovoj slo&eno-sti, s posebnim naglaskom na zahva#anje mnogostrukih glasova zna"enjske mikrorazine.

Koncept heterotopije, s druge strane, nudi $iri uvid u dru$tveni kontekst stvaranja mjesta iz pozicije mjesta samog. Rije" je o poziciji otklona od do-minantnog skupa socio-kulturnih normi kao referentnoj to"ki njihovog pro-mi$ljanja. Osnove heterotopologije skicirao je Michel Foucault (2008) u tekstu O drugim prostorima (Des Espaces Autres) iz 1966. godine. Rije" je o novom na"inu promi$ljanja prostora koji je, prema autoru, jo$ uvijek koncep-tualiziran kroz niz nepropitivanih opozicija koje “upravljaju na$im &ivotima”, konstituiraju#i i bivaju#i konstituiranima normativnom matricom dru$tve-nog prostora (ibid.: 32). Takav prostor nudi nam se danas u obliku skupa odnosa mjesta (fr. emplacements, eng. sites) koja “se ne mogu izjedna"iti, niti na bilo koji na"in hijerarhizirati” (ibid.: 34). Foucault me%u svim tim rela-cijski de! niranim mjestima detektira heterotopije – mjesta koja posjeduju svojstvo bivanja u odnosu sa svim drugim mjestima, “ali na takav na"in da ukidaju, obesna&uju ili preokre#u skup odnosa koji sami oblikuju i koji se u njima ogledaju ili odra&avaju” (ibid.). Mo&e se, stoga, re#i da heterotopi-je predstavljaju svojevrsno ogledalo socio-kulturne normativnosti – one su stvarna mjesta, koja se od svih ostalih mjesta razlikuju svojom sposobno$#u o"u%ivanja dominantnog skupa dru$tvenih vrijednosti.

Trideset godina kasnije, u okviru epistemolo$kog projekta nadila&enja dualizama unutar kojih promi$ljamo svijet, geograf Edward W. Soja (1996) revitalizirao je koncept heterotopije, zdru&iv$i ga s nekoliko drugih teorijskih perspektiva u sveobuhvatnu koncepciju tre"egprostora – prostora radikalne otvorenosti. Rije" je o nastojanju nadila&enja opozicije materijalisti"ke i ima-ginativne perspektive u konceptualizaciji prostornosti, kao neodvojive od


povijesnosti i dru$tvenosti. U okviru promi$ljanja prostorne trijalektike, Soja preispisuje i preimenuje Lefebvreove (1991: 38–39) koncepte dru$tvene prakse (percipiranog prostora), reprezentacije prostora (konceptualiziranog prostora) te prostornih reprezentacija (&ivljenog prostora). Dok se prvipro-stor zadr&ava u empirijskoj domeni materijalnog i objektivnog mapiranja geogra! ja razli"itih dimenzija ljudskog &ivota – od prostornih do emocional-nih, a njegove epistemologije tendiraju utemeljenju pozitivisti"ke prostor-ne znanosti, epistemologije drugogprostora (prostora urbanista, arhitekata, umjetnika i semioti"ara prostora) zasnivaju se na zami$ljenim geogra! jama koje nastoje reprezentacijom de! nirati stvarnost (Soja 1996: 77–80).

Uvo%enjem koncepta tre"egprostora, Soja omogu#uje dekonstrukciju i re-konstituciju navedene opozicije strategijom koju naziva otre"ivanje2 ((apo i Gulin Zrni# 2011: 56). Zahtjev “tre#eprostornih” epistemologija i “ontolo$ki rebalansirane” trijalektike prostornosti, povijesnosti i dru$tvenosti odnosi se na “radikalnu skepti"nost prema svim uspostavljenim epistemologijama i tradicionalnim na"inima usvajanja znanja o svijetu” (Soja 1996: 81). Vo%en tom postavkom, tre"iprostor je sazdan od razli"itih teorijskih perspektiva koje se nisu zadr&ale na jednom polu konceptualizacije prostora. Osim ve# spo-menute pro&etosti tre"egprostora Lefebvreovim promi$ljanjem proizvodnje prostora, prostor radikalne otvorenosti uklju"uje i poziciju margine bell ho-oks, feministi"ku prostornu kritiku, postkolonijalnu kritiku razli"itih autora (izme%u ostalih, Gayatari Spivak i Homija Bhabhe) te Foucaultove hetero-topije (ibid.). Dakle, tre"iprostor mo&e biti sagledan kao skup svih navedenih teorijskih pristupa, ali i kao svaki od njih zasebno. U prilog toj tezi govori i Sojino (ibid.: 162–163) zapa&anje da je svim teorijama iz kojih je izveden tre"iprostor zajedni"ko upravo “druga"ije od” (eng. other than) ustanovljenih na"ina promi$ljanja prostornosti. Na taj je na"in autor ujedno omogu#io pro-$irivanje domene tre"egprostora novim teorijskim pristupima i perspektiva-ma, sve dok one pokazuju senzibilitet za promi$ljanje dru$tvenog prostora u skladu s ranije spomenutim zahtjevom.

Sagledan iz vizure tre"egprostora, Foucaultov fragmentarni koncept hete-rotopologije dobiva teorijsko upori$te koje mu ne oduzima vlastitu koncep-tualnu puninu. Nazvav$i heterotopiju “mikro-geogra! jom tre#egprostora”, Soja (ibid.) je na neki na"in omogu#io njihovo izjedna"avanje i svojevrsno

2 Eng. thirding-as-othering.

UVOD 11

podupiranje koncepta heterotopije bogatim teorijskim opusom tre"egprosto-ra. S obzirom na to da je zaklju"io razmatranje Foucaultove de! nicije hete-rotopije izjavom da je i “Foucault vidio Alepha3 tre#egprostora” (ibid.: 158), autor je o"ito vidio tre"iprostor u heterotopiji.

Smje$tanje Hreli#a u domenu prijepornih prostora i heterotopije kao tre-"egprostora pokazuje se korisnim za promi$ljanje uvjeta njegove dru$tvene, prostorne i povijesne marginalizacije – procesa koji perpetuira nestabilnost njegove pozicije u okviru pregovaranja skupova zna"enja koji su mu pripi-sani, a de! nirani su oko razli"itih osi dru$tvenog prostora. Na razme%u tih semanti"kih osi, Hreli# je istovremeno odre%en kao privatni i javni prostor, kao va&na povijesna ba$tina i “zate"eno stanje u prostoru”, kao vi$estoljetna tradicija i proma$aj socijalisti"kog urbanisti"kog planiranja, kao alternativno mondeno okupljali$te i refugij za siromahe, kao dru$tveni spektakl i dru$-tvena sramota, kao prostor sive ekonomije i shopping centar na otvorenom, itd. Sve te silnice koje ga premre&avaju, proizvode i oblikuju, presijecaju se mikrorazinski na sajmi$nom najlonu – nestabilnoj ! zi"koj jedinici njegovog izgra%ivanja i simboli"kom ozna"itelju njegove drugosti. Sajmi$ni je najlon svojevrsni prostor neizvjesnosti, mogu#nost stapanja najrazli"itijih materijal-nih stvari i koncepata, vremenskih razdoblja i prostora. Na njemu legitimno supostoje jedna cipela, slika Andya Warhola,4 pustinjska ru&a, top, porno-grafski "asopisi, uokvirena slika druga Tita, tegla s cvije#em i magistarski rad. Kao i sag (“pomi"ni vrt”), mo&e se re#i da je on heterotopija za sebe.

Iako je o"ito da su koncepti heterotopologije i tre"egprostora prona$li svo-ju potentnu primjenu u okviru ovog rada, izvjesno je da bi pisanje o Hreli#u isklju"ivo kroz tu prizmu ubrzo dovelo do tekstualnog uru$avanja, proiza$log iz konceptualne nemogu#nosti usustavljivanja brojnih perspektiva i zna"enj-skih razina kroz koje se istovremeno predo"uje (usp. )akaja 2011: 121). Na-dalje, postavlja se pitanje mogu#nosti primjene tih koncepcija u kontekstu rada zasnovanom na etnografskom istra&ivanju, tj. pitanje epistemolo$kog

3 Soja tre!iprostor uspore#uje sa Borghesovom pri!om o Alephu – mjestu koje (kao i heterotopija) sadr$i sva druga mjesta. Aleph je “alegorija sveobuhvatne simultanosti, beskona!nosti prostora koju vidimo kroz mjesto” (%akaja 2011: 120).

4 Jubilarna knji"ica 40 godina sajma automobila i “Hreli!a” u Zagrebu na Jaku#evcu (izvor: http://www.culmena.hr/en/stu& /sajam-obljetnica/knjizica-a5-web.pdf) navodi da su na Hreli"u kupljene sljede"e “vrijedne stvari: rektorski lanac, djelo kipara Koste Angelija Radovanija, izra#en od srebra i zlata, slika vrhunskog majstora Miroslava Kraljevi"a, originalno djelo Andya Warhola, knjiga koju je sam Vladimir Nazor dao uvezati i u njoj je ispisao ispravke pjesama i druge napomene, Fabergeova tabakera te slike Vilima Sve!njaka i gva'evi Ede Murti"a. Veliki broj drugih vrijednih stvari danas se nalazi u privatnim zbirkama, galerijama pa !ak i muzejima”.


statusa mjesta u okviru diskursa kulturne antropologije naspram zahtjeva za radikalnom otvoreno$#u tre"egprostora. U tekstu Empowering Place: Multi-locality and Multivocality, Margaret Rodman (1992: 640–641) iznosi kritiku tradicionalnog antropolo$kog poimanja mjesta kao pasivnog “kontejnera” kulture i kulise ljudskog djelovanja, u okviru kojeg se ono etabliralo kao puki akademski konstrukt za umje$tanje razli"itih istra&iva"kih tema.5 Ta kritika rezonira s otprilike istodobnim Sojinim (1996: 79–80) problematiziranjem epistemologija drugogprostora kao “interpretativnog lokusa” onih disciplina koje, slu&e#i se iluzijom transparentnosti, pretvaraju zami$ljene geogra! je u “realne”.

Premda radikalni, ti stavovi predstavljaju svjedo"anstvo turbulentnog razdoblja rekonceptualizacije prostornosti koje je obilje&ilo razne dru$tve-ne i humanisti"ke znanosti u posljednjoj "etvrtini pro$log stolje#a. Prostor-ni obrat (eng. spatial turn) do&ivio je svoj vrhunac u 1990-im godinama te je rezultirao “oprostornjavanjem antropolo$kog pogleda” kroz istovremeno propitivanje vlastitih disciplinarnih koncepata i implementaciju teorijskih postavki drugih disciplina, napose humane geogra! je i urbane sociologije ((apo i Gulin Zrni# 2011). U tom kontekstu, posebna pa&nja usmjerena je na problematiziranje odnosa prostora i mjesta, "emu svjedo"i i formiranje poddiscipline antropologije prostora i mjesta. Mjesta se po"inju gledati kroz prizmu svoje vi$edimenzionalnosti, ona postaju “politizirane, kulturno rela-tivne, povijesno speci! "ne i vi$estruke konstrukcije” (Rodman 1992: 641). Ujedno, ona su procesi, “kulturnozna"enjski prostori” ((apo i Gulin Zrni# 2011: 27) oblikovani ljudskim iskustvom i dru$tvenim praksama.

Takva rekonceptualizacija mjesta ukazuje na njegovu veliku analiti"ku potentnost, posebice kroz prizmu etnografskog istra&ivanja. Naime, Soja (1996: 77–78) je uputio kritiku onim disciplinama koje pristupaju prostoru isklju"ivo kao dru$tvenom konstruktu, jer “tijek kauzalnosti u toj epistemo-logiji [prvogprostora] tendira kretanju primarno u jednom smjeru, od povije-snosti i dru$tvenosti do prostornih praksi i kon! guracija”, dok je zanemaren kauzalni slijed u drugom smjeru. Smatram da etnografsko istra&ivanje omo-gu#uje putovanje upravo tim “drugim smjerom”, onim koji nudi vizuru istra-&ivanog fenomena “odozdo” te se zasniva na uklju"ivanju raznovrsnih glaso-

5 S vremenskim odmakom od dvadesetak godina, Jasna (apo i Valentina Gulin Zrni" (2011: 26) promi'ljaju tu kritiku iz druge perspektive te zaklju!uju da se prostor “u prete"nome dijelu antropolo'kih istra$ivanja nije eksplicitno tretirao jer nije bio osvije'ten kao analiti!ka kategorija u proizvodnji znanja”.

UVOD 13

va i praksi u teorijsko “tkanje”. Primijenjeni na etnografski korpus kojem je cilj “smje$tanje kulture u prostoru” (Low 2006), ti se potencijali umna&aju – prostorne prakse, narativi, zna"enja, iskustva i emocije postaju prizma kroz koju je mogu#e sagledati kompleksnosti razli"itih razina dru$tvenog prosto-ra, kao i me%uovisnost tih razina u procesu stvaranja mjesta. Smatram da ova elaboracija daje potvrdan odgovor na ranije postavljeno pitanje o mogu#no-sti promi$ljanja mjesta (onako kako ga konceptualizira antropologija) kroz vizuru tre"egprostora, odnosno heterotopije.

Cilj je ove knjige, stoga, kulturno antropolo$ko sagledavanje Hreli#a kao prijepornog i heterotopi"nog mjesta, koje se zna"enjski stvara na nekoliko me%uovisnih razina. U nastojanju zahva#anja tih razina, koristit #u potentni analiti"ki instrumentarij Sethe M. Low (2006: 92; usp. Gulin Zrni# 2009: 24), koji omogu#uje njihovo prevo%enje u termine dru$tvene proizvodnje i dru$tvenog oblikovanja prostora. Iako te procese smatram simultanima i u stvarnosti neodvojivima, ovakvim pristupom mogu#e je izbje#i ranije spo-menutu problemati"nost teorijskog zahva#anja Hreli#a isklju"ivo iz vizu-re tre"egprostora, daju#i tom konceptu dvije zamagljene domene primjene. Ujedno, smatram da je taj dvoperspektivni analiti"ki pristup senzibiliziran na metodolo$ke speci! "nosti etnografskog istra&ivanja, te da u njegovom okri-lju ono mo&e ostvariti svoj puni potencijal. Kroz vizuru tih perspektiva, a s ci-ljem boljeg razumijevanja procesa speci! "nih za odre%enu razinu semanti"ke konstrukcije Hreli#a, ova #e knjiga biti podijeljena na dva dijela.

Konceptom dru$tvene proizvodnje bit #e obuhva#en $iri povijesno-urba-nisti"ki i politi"ko-ekonomski kontekst u okviru kojeg Hreli# biva pozicio-niran na marginu dru$tvenog prostora. Takav je kontekst napose va&an za poku$aj razumijevanja dvaju temeljnih paradoksa njegove egzistencije. Pr-vim paradoksom pokazuje se izostanak ! zi"ke izgradnje sajmi$nog prostora, posebice ako se uzme u obzir "injenica da je Hreli# na dana$njoj lokaciji za-&ivio u razdoblju intenzivne socijalisti"ke izgradnje Novog Zagreba. Name#e se, stoga, pitanje zna"enjske pozicioniranosti Hreli#a u okviru socijalisti"ke ideologije, kao i pitanje njegove postsocijalisti"ke resemantizacije. Drugi je paradoks ve# spomenuta nevidljivost Hreli#a unutar diskursa dru$tvenih i humanisti"kih znanosti, tj. "injenica da nije prepoznat kao va&an (ili barem zanimljiv) povijesni, urbani i socio-kulturni fenomen. Mo&e se re#i da u kon-tekstu navedenih paradoksa njegova heterotopi"nost dose&e svoj vrhunac, jer ih je mogu#e promi$ljati ponajvi$e kroz vizuru onoga $to Hreli# nije u od-


nosu na dru$tvene normative izgradnje prostora i proizvodnje akademskog diskursa.

Iznimka potonjeg, koja na neki na"in potvr%uje pravilo, jest etnogra! ja Aleksandre Muraj (1990) naslovljena Alternativno trgovanje izme!u potrebe i razonode – jedini primjer etnoantropolo$kog bavljenja Hreli#em. Tu etno-gra! ju, iako je zasnovana na konceptu koji ne nudi mnogo putokaza za ovaj rad, nalazim zanimljivom iz nekoliko razloga. Kao prvo, ona je svjedo"anstvo o Hreli#u u razdoblju sumraka socijalizma te predstavlja koristan kompara-tivni materijal za i$"itavanje promjena u organizaciji sajma od tog razdoblja naovamo (od strukture kupaca i prodava"a do suptilno de! nirane rodne per-spektive). Nadalje, njome je sajam uveden u diskurs dru$tveno-humanisti"-kih znanosti, istovremeno ukazuju#i na te$ku ispisivost Hreli#a, kao $to je implicirano u autori"inom nastojanju da “sa&me” bit Hreli#a:

U svojoj mje$avini dopu$tenog s nedopu$tenim, zbiljskoga s obma-njivanjem, istan"anog marketin$kog reagiranja i iskonske radosti tr-govanja, na svoj je na"in jaku$eva"ki sajam sublimirani iskaz vremena u kojem &ivimo. (Muraj 1990: 38)

Krajnje zgu$njavanje misli u opisu “jaku$eva"kog sajma” otkriva nu&nu spre-gu izme%u Hreli#a (u svoj njegovoj za"udnosti) i “vremena u kojem &ivimo”. U nastojanju opisivanja, koje se uvijek pokazuje nepotpunim, nedostatnim i neizre"enim, a nu&no uklju"uje suponiranje niza kontradikcija koje prizivaju razmatranje $irih dru$tvenih odnosa, Hreli# se i opet teorijski pronalazi u he-terotopiji, Alephu tre"egprostora i konceptu prijepornih prostora. I mo&da je upravo prostorni obrat bio potreban kako bi mu se moglo konceptualno pri-bli&iti i sagledati ga u svoj obuhvatnosti njegovog vi$erazinskog zna"enjskog stvaranja. Ako se “vrijeme u kojem &ivimo” preispi$e kao “prostor u kojem &ivimo”, onda postaje jasno da je upravo prostorna dimenzija ulazna to"ka promi$ljanja svih navedenih razina, pa tako i zna"enjske mikrorazine o kojoj #e biti rije"i.

Ipak, iz svega re"enog mogu#e je zaklju"iti da je mogu#nost analize dru$-tvene proizvodnje Hreli#a ote&ana nedostatkom ili fragmentirano$#u pisane gra%e. Smatram, stoga, da najve#i potencijal njezinog provo%enja le&i u pove-zivanju tih fragmenata s onim $to je o Hreli#u implicirano u okviru nekoliko razina njegove umje$tenosti u urbano tkivo. Prva se razina odnosi na njegov neposredan smje$taj uz rijeku Savu i odlagali$te otpada, kao dvije kontinuira-

UVOD 15

no suprotstavljene vrijednosti urbanisti"kog imaginarija. Nadalje, zna"enjske reperkusije pripadnosti Hreli#a Novom Zagrebu bit #e sagledane ponajvi$e iz aspekta socijalisti"kog i tranzicijskog urbanisti"kog planiranja. Posljednja ra-zina promi$ljanja odnosi se na vi$egodi$nji sudski spor izme%u Uprave sajma i Grada Zagreba, koji se temelji na zamr$enim vlasni"kim odnosima, za"eti-ma u okviru postsocijalisti"kog procesa pretvorbe i privatizacije Hreli#a. O neizvjesnoj sudbini sajma nakon razrje$enja spora ponajvi$e govori recentna urbanisti"ka dokumentacija, "ija analiza razotkriva niz zna"enjski kontradik-tornih vizija “zone sajma automobila” i indirektno povezuje njegovu sudbinu sa sudbinom susjednog odlagali$ta otpada.

Analiti"ka perspektiva dru$tvenog oblikovanja Hreli#a zasniva se na isku-stvenoj dimenziji stvaranja zna"enjskog mjesta, dimenziji koja se postvaru-je kroz svakodnevne prakse i narative njegovih sudionika (Low 2006: 92; Gulin Zrni# 2009: 24). Individualna iskustva prostora kao kulturnozna"enj-skog mjesta oblikuju se, dakle, kroz interakciju pojedinaca, kao i njihovu in-terakciju s ! zi"kim okru&enjem. Na oblikovanje iskustava, me%utim, utje"u i zna"enja proiza$la iz diskursa proizvodnje prostora, koja su ugra%ena u samu percepciju mjesta. Ta neposredna i posredna razina iskustva sastaju se u sva-kodnevnim dru$tvenim praksama pojedinaca i izvor su “polisemije zna"enja” mjesta (Rodman 1992: 647). Jedan od ciljeva ovog rada odnosi se upravo na zahva#anje multivokalnosti (ibid.) Hreli#a kvalitativnim istra&iva"kim pri-stupom kulturne antropologije.

Sajam rabljene robe, kao fokus ovog rada, svojevrsni je istra&iva"ki iza-zov iz nekoliko razloga, koje je sve mogu#e svesti pod zajedni"ki nazivnik izostanka uvrije&enih urbanih kodova prostorne prepoznatljivosti. Rije" je o njegovoj ! zi"koj neizgra%enosti, vremenskoj heterotopi"nosti i visokom stupnju samoorganiziranosti njegovih sudionika. S druge strane, takav pro-stor na speci! "an na"in omogu#uje propitivanje mogu#nosti teorijske pri-mjene naoko zastarjelih pojmova lokalnoga i zajednice u svijetu premre&e-nom globalizacijskim procesima. U uvodu knjige Kvartovska spika, Valentina Gulin Zrni# (2009) problematizira poziciju tih pojmova u tradicionalnom i suvremenom antropolo$kom diskursu te ukazuje na njihovu analiti"ku po-tentnost u okviru rekonceptualizacije kojoj su bili podvrgnuti tijekom po-sljednjih nekoliko desetlje#a. Autorica navodi da je promi$ljanje tih pojmova u okviru speci! "nih teorijskih pristupa rezultiralo njihovim rede! niranjem u smjeru koji nagla$ava njihovu procesnost i zna"enjsku konstruiranost. Rije"


je o semioti"kom i fenomenolo$kom teorijskom pristupu, zdru&enima s pos-tmodernisti"kom kritikom kulture i speci! "nim korpusom znanja koji proi-zlazi iz kulturno antropolo$ke metodologije (ibid.: 25).

Tako koncipirani, ti pojmovi postaju osnovna eksplanatorna potka za promi$ljanje razli"itih skupova odnosa koji se na Hreli#u ostvaruju. Analiza dru$tvenog oblikovanja Hreli#a bit #e stoga zasnovana na poku$aju razumi-jevanja tih odnosa kroz razli"ite prakse i skupove zna"enja koje mu pridaju njegovi sudionici u okviru samoreguliranih dru$tvenih praksi. Bit #e, nada-lje, razmotrena dinami"na interakcija sudionika sajma i njihovog ! zi"kog okru&enja, kojom odlagali$te otpada i prodajni najloni, kao njegovi temeljni ozna"itelji, postaju ! zi"kim i metafori"kim upori$tem razli"itih zna"enjskih konstrukcija, identi! kacijskih praksi i aktivnosti. S druge strane, speci! "ne sajmi$ne prakse o&ivljavaju i odr&avaju speci! "nu vizuru ! zi"kog okoli$a, "ine je spornom i re' eksivnom. Zanimljivo je, na primjer, promatrati kako interni sustav zna"enja u danima sajma prostorno kon! gurira prodajna mje-sta na $ljunku u svojevrsne statusne simbole prodava"a “starosjedioca” i to-pose prepoznatljivosti za redovne posjetitelje. Na taj se na"in ostvaruje hije-rarhizacija dru$tvenog prostora, ali i posti&e dru$tvena kohezija, solidarnost i osje#aj pripadanja.

Nadalje, poseban #e naglasak biti stavljen na osjetilnu dimenziju stvara-nja mjesta, koja je, u slu"aju Hreli#a, "esto nesrazmjerna uvrije&enim poima-njima senzorne ugode. Pogled, sluh, njuh, miris i opip postaju tako iskustva koja bivaju opisana speci! "nim “duhom mjesta” ili “folklorom”. Zasebno #e biti razmotrene i speci! "ne taktike prisvajanja prostora kao taktike otpora onih koji su “uhva#eni u mre&u nadzora” (De Certeau 2003: 35). Te se tak-tike odnose na speci! "ne prostorne prakse, ali i na kulturnu praksu imeno-vanja sajma te na kolektivno negiranje stvarnih sajmi$nih vlasni"kih odnosa. Zaklju"no, bit #e sagledana mogu#nost utjecaja sudionika sajma na budu#-nost Hreli#a i propitivanje “pozicije nemo#i” (s kojom se identi! cira ve#ina sudionika) iz $ire teorijske perspektive – one koja bi uklju"ila propitivanje mogu#nosti stvaranja “koalicija otpora”. Razmatranjem utjecaja Hreli#a (kao zna"enjske mikrorazine) na naoko nedodirljive instance dru$tvene proizvod-nje prostora bit #e zatvoren puni krug njegovog promi$ljanja.

2. METODOLOGIJA I GRA$A

Ova se knjiga temelji na terenskom istra&ivanju provedenom na jaku$eva"-kom sajmu rabljene robe u danima njegovog odr&avanja, srijedom i nedje-ljom, u razdoblju od o&ujka do rujna 2012. godine. Moj osobni interes za sajam rabljene robe du&eg je vijeka od onog istra&iva"kog – unazad pet godi-na njegova sam redovna posjetiteljica u funkciji $eta"a, promatra"a i kupca. Ta se pozicija pokazala plodonosnom, s obzirom na to da mi je u odre%enoj mjeri omogu#ila “realizaciju one klasi"ne i prepoznatljive antropolo$ke me-todologije koja propituje dugotrajan boravak istra&iva"a na terenu "ime se ostvaruje dublje i kompleksnije razumijevanje konteksta i istra&ivane teme” (Gulin Zrni# 2009: 31).

Iako je Hreli# poznat kao sajam automobila i rabljene robe, istra&iva"ki fokus usmjerila sam samo na potonji aspekt, to"nije onaj njegov segment koji se ostvaruje kroz razli"ite sajmi$ne prakse organizirane oko prodajnih najlo-na smje$tenih na $ljunku. Razlog takvog odabira prvenstveno je mi$ljenje da sajam automobila i sajam rabljene robe, iako povezani ! zi"kim okoli$em i zajedni"kim upravlja"kim mehanizmima, predstavljaju dvije, povijesno, zna-"enjski i koncepcijski, razli"ite stvarnosti. To se ponajvi$e odnosi na razli"itu sajmi$nu dinamiku koja se na tim mjestima ostvaruje kao rezultat dijame-tralno suprotne robne reprezentacije – dok je sajam rabljene robe poznat kao mjesto suponiranja najrazli"itijih artikala (“od igle do lokomotive”) na istom najlonu, sajam automobila je konstituiran fokusiranim usmjeravanjem na kupoprodajne aspekte jednog artikla. Smatram da je kroz prizmu te razli-ke sajam automobila mogu#e i$"itati kao mjesto koje se stvara formalnijim skupom odnosa no $to je to slu"aj sa sajmom rabljene robe, odnosno da ute-meljenost na kratkoro"nim ciljevima kupnje ili prodaje automobila rezultira slabijom emocionalnom involvirano$#u sudionika sajma i nemogu#no$#u stvaranja toposa prepoznatljivosti koji bi doprinijeli sajmi$noj koheziji i in-ternoj samoregulaciji karakteristi"noj za sajam rabljene robe.


Na zaklju"ak da se sajam automobila i sajam rabljene robe ostvaruju kao dva razli"ita mjesta navela su me kazivanja sudionika sajma rabljene robe u sklopu terenskog istra&ivanja, neformalni razgovori te osobno iskustvo posje-#ivanja oba sajma. Pokazalo se da sintagma “odlazak na Hreli#” podrazumije-va isklju"ivanje, odnosno praksu posje#ivanja samo jednog od dvaju navede-nih sajmova, koji se, unato" dijeljenom imenu, zna"enjski znatno razlikuju. U skladu s time, i sam naziv Hreli" biva saturiran razli"itim skupom zna"enja, ovisno o kontekstu u kojem se upotrebljava.

Na odabir sajma rabljene robe kao istra&iva"kog terena navelo me, stoga, niz speci! "nosti kojima se on vi$eslojno zna"enjski “stvara” i oblikuje uvijek u odnosu razlike spram drugih mjesta trgovanja, uvla"e#i ipak u svoj mehani-zam opstojanja njihove temeljne osobine, koje transformira i "ini podlo&nim propitivanju. U nastojanju boljeg razumijevanja “stvaranja Hreli#a” – funk-cioniranja sajmi$nih praksi i odnosa u oprostorenom kontekstu – poku$ala sam izna#i odgovore na nekoliko pitanja: koje skupove zna"enja sajmu prida-ju njegovi sudionici?; je li ! zi"ka izgradnja sajma, koja svake srijede i nedje-lje rezultira novim kon! guracijama prodajnih mjesta, nasumi"na ili vo%ena odre%enim pravilima?; koje instance mo#i, i kojim mehanizmima, reguliraju sajmi$ne prakse?; na koji se na"in stvara i reproducira “lokalno” sajmi$no znanje?; je li Hreli# privatni ili javni prostor te uklapa li se u urbani raster gra-da kao njegov osebujan simbol ili je rije" o marginalnom fenomenu kojemu prijeti odstranjenje iz vitalnog gradskog tkiva?

Cilj samog terenskog istra&ivanja bio je zahva#anje polisemije zna"enja kvalitativnim metodama sudioni"kog promatranja i otvorenog intervjua. S obzirom na to da “podrazumijeva kontinuirano pra#enje svakodnevnog &i-vota na odabranoj lokaciji te vlastito sudjelovanje u &ivotu zajednice” (Gulin Zrni# 2009: 33), metoda sudioni"kog promatranja omogu#ila je uranjanje u one razine sajmi$ne stvarnosti koje su mi u dotada$njoj ulozi kupca na sajmu bile nepoznate ili nedostupne. Pokazalo se, naime, da “sudjelovanje u &ivotu” Hreli#a, barem u onoj mjeri u kojoj to zahtijeva istra&ivanje, zna"i pro$iriva-nje domene spoznaje, odnosno izlazak iz ugode pozicije kupca i uranjanje u stvarnost kompleksnih odnosa kontinuirano mijenjaju#ih uloga. Novi obrisi koje je sudjelovanje na taj na"in zadobilo poslu&ili su mi kao sredstvo “au-tokulturne defamilijarizacije”6 (Gulin Zrni# 2006: 85), o"u%ivanje vlastite

6 Zanimljivo je razmisliti o kapacitetu koji sam Hreli", kao heterotopija, ima u o!u#ivanju vlastite kulture i o na!inima na koje kultura vlastito transformira u Drugo, druga!ije. Uvrije$eni kulturni kodovi bivaju izvrnuti,

METODOLOGIJA I GRA%A 19

usidrenosti u sajmi$nu svakodnevicu. Iako se sama nisam oku$ala u proda-vanju robe na sajmu, intervjuiranje prodava"a zahtijevalo je ! ksiranje moje pozicije na jednom mjestu, ponekad i po dva sata. Osim $to je time naru$eno moje dotada$nje utjelovljeno iskustvo sajma kao ono koje uklju"uje nepre-stano kretanje i povremeno zaustavljanje uz sajmi$ne najlone, prvi sam se put na$la s njihove druge strane. S obzirom na to da su razgovori bili prekidani upitima kupaca i posljedi"nim izbivanjem prodava"a, pre$utno sam postala zadu&ena za nadziranje izlo&ene robe, a kupci su "esto pretpostavljali da sam i sama prodava". Na taj je na"in moje iskustvo sajma, kao mjesta razonode i neizvjesnosti, po"elo zadobivati obrise najlona kao radnog mjesta za koje su relevantni samo oni prolaznici koji se pokraj njega zaustavljaju, da bi se potom izgubili u masi. Pozicija “non$alantnog” kretanja izme%u nizova pro-dava"kih mjesta zamijenjena je, stoga, svojevrsnom pozicijom nadgledanja najlona, mapiranja njegovih sadr&aja i cijena te promatranja pojedinaca ili grupa ljudi koji su se uz njega zaustavljali.

Naredni otklon od mog poimanja funkcioniranja sajma predstavilo je upoznavanje “pri"e o zgradi” Uprave sajma prilikom intervjuiranja dvoji-ce predstavnika te zgrade – "lana Uprave tvrtke “Sajam automobila Zagreb d.o.o.” i zakupca poslovnog prostora unutar navedenog objekta. Prije po"etka istra&ivanja, tu zgradu (smje$tenu izme%u sajmi$nog parkirali$ta i sajma au-tomobila) nisam percipirala kao dio Hreli#a, niti sam znala njezinu funkciju, iako sam je uo"ila kao posjetiteljica sajma. Kao $to #e biti vidljivo kasnije u tekstu, i za ve#inu intervjuiranih sudionika sajma ta je zgrada ili izbrisana iz konceptualnih mapa sajmi$ta ili je potpuno irelevantna za njegovo funkcioni-ranje, uz nejasne predod&be o njezinoj funkciji u okviru sajmi$ne djelatnosti. U okviru priprema za istra&ivanje, uz napore sam osvijestila njezinu temeljnu upravlja"ku i mehanizacijsku funkciju, odnosno postojanje privatne vlasni"-ke strukture sajma i spora s Gradom oko zemlji$ta na kojem se sajam odr&ava. Naime, uvo%enje te dimenzije u moju konceptualizaciju Hreli#a iz temelja je promijenilo moju percepciju sajma kao javnog prostora razmjene i svoje-vrsnog mjesta slobode. Ta je zgrada, dakle, za mene “razbija" iluzija” o mjestu za koje sam se emocionalno vezala te "ija je opstojnost na taj na"in postala krhkom i neizvjesnom. Ujedno, ta me spoznaja prilikom intervjuiranja otu-%ila od kaziva"a (dotad ravnopravnih sustvaratelja zna"enja kroz spomenute

ostaju"i ipak referentne to!ke koje omogu"avaju uo!avanje razlike. Prostor te razlike – fl uidnih pozicija izme#u vlastitog i Drugog, uvrije$enog i izvrnutog – postaje prostorom (auto)refl eksije i, !ini mi se, plodnom istra$i-va!kom pozicijom.


prakse govorkanja i glasina) i dovela u nelagodnu i moralno upitnu poziciju onoga “tko taji” i “zna vi$e”, jer mi je jedan od ciljeva bio istra&iti koliko posje-titelji sajma znaju o njegovoj vlasni"koj strukturi te koja mu zna"enja u okvi-ru tog poznavanja pridaju. Naime, pokazalo se da je moj osobni otpor dio kolektivnog otpora u okviru kojeg je sajam ve#inom zna"enjski odre%en kao javni prostor. Iz svega re"enog, mo&e se zaklju"iti da sam tijekom istra&ivanja o#udila svoje poimanje Hreli#a novim tjelesno-konceptualnim iskustvom iz-mje$tanja pozicije in situ, ali i pone$to nevoljkim spoznavanjem $ireg kontek-sta njegove dru$tvene proizvodnje kao uvjetom razumijevanja vi$ezna"nosti kojom je premre&en. Unato" tome, smatram da je jedna od prednosti etno-grafskog istra&ivanja mogu#nost (i, rekla bih, nu&nost) zahva#anja upravo onih zna"enja koje mjestu pridaju njegovi kaziva"i, $to u slu"aju Hreli#a zna"i konstituiranje mikrorazinske stvarnosti koja prete&no odudara od stvarnosti kojima on biva dru$tveno proizvo%en. Odgovore na pitanja o mogu#im $irim uzrocima te diskrepancije poku$at #u izna#i u zasebnoj cjelini rada.

Mo&e se re#i da sam terenskom istra&ivanju pristupila iz etske pozicije koja pretpostavlja usustavljivanje znanja o sajmi$noj svakodnevici, “ukro#enoj” instrumentarijem kulturne antropologije (Gulin Zrni# 2006: 75). Me%utim, u trenutku ga$enja diktafona7 opet sam postajala $eta" i kupac, koji svoja no-voste"ena saznanja dijeli sa sajmi$nom zajednicom i usvaja neka nova u dvo-smjernom komunikacijskom procesu. Dok mi je ta pozicija, s jedne strane, omogu#avala veri! ciranje i produbljivanje statusa sudionice sajmi$nog &ivo-ta na osobnoj razini, s druge je strane kontinuirano pro$irivala moju domenu spoznaje sajmi$ne svakodnevice u okvirima postoje#ih i nastaju#ih pitanja relevantnih za etnografsko istra&ivanje. Otvorenim ostaje pitanje moje ulo-ge istra&iva"ice/posjetiteljice sajma (nositeljice eksternog (nepo&eljnog?) znanja/“su$tinskog znanja” ((apo *mega" et al. 2006: 30) kao potencijalne strategije otpora) u djelomi"noj resemantizaciji Hreli#a daljnjim “razbija-njem iluzija” speci! "nim mehanizmom cirkuliranja i prera%ivanja informaci-ja. Iako “minimalno bikulturalna” (Narayan 1993: 672), u smislu nemogu#-nosti jasnog razdvajanja emske i etske pozicije u proizvodnji znanja o Hreli#u

7 Diktafon (snima! zvuka) je naprava koja u etnografskim istra$ivanjima slu$i za snimanje i pohranjivanje govore-ne rije!i te omogu"uje njezinu reprodukciju i transkripciju (prijepis). Naj!e'"e se koristi za snimanje razgovora (intervjua) izme#u etnologa/antropologa i interlokutora, !esto izazivaju"i nelagodu kod potonjih zbog naru-'avanja osje"aja anonimnosti, straha od petrifi ciranja odre#enih verbalnih konstrukcija te zbog potenciranja osje"aja nejednakosti izme#u sugovornika.


u kontekstu ove knjige, o"ito je da je moja pozicija tom bikulturalno$#u ipak odre%ena u smislu da je poslu&ila kao osnovni podstrek o"u%ivanju sajmi$-ne svakodnevice te da su iz nje proiza$le neke moralne dvojbe provo%enja samog terenskog istra&ivanja u danom kontekstu. S druge strane, mo&e se re#i da je “trajni proces stvaranja znanja izme%u emskog i etskog” (Gulin Zr-ni# 2006: 78) u mom slu"aju ozna"io izlazak iz pozicije “bla&enog neznanja” kupca na Hreli#u, ali i potrebu za utkano$#u emskog znanja, koje sam stekla kao vi$egodi$nji posjetitelj sajma, u ovaj rad. Na taj na"in, moje iskustvo pri-donosi $iroj cjelini emske polisemije koju namjeravam predstaviti, a koju sam nastojala zahvatiti metodom otvorenog intervjua sa sudionicima sajmi$nog &ivota. Intervjuirala sam ukupno 25 osoba, koje #e u tekstu biti navedene pod pseudonimima.

Nestrukturiranost intervjua omogu#ila mi je lak$i “ulazak na teren”, osi-guravaju#i istodobno slobodniji protok informacija te ravnopravniji odnos sa sugovornicima koji svojim promi$ljanjima i podijeljenim iskustvima posta-ju “sustvarateljima interpretacije i teksta” (Gulin Zrni# 2009: 32). Kaziva"e sam podijelila u tri skupine – kupce, prodava"e i predstavnike zgrade Uprave sajma – $to je ve#inom odre%eno razli"itim na"inima stupanja u kontakt i provo%enja intervjua, a u odre%enoj mjeri i razlikama u socijalnom statusu. Dobni raspon svih kaziva"a je izme%u 20 i 75 godina, a svi su intervjui sni-mljeni na diktafon i transkribirani. Kao kupac na sajmu, najlak$e sam stupila u kontakt s kaziva"ima koji i sami posje#uju sajam u istoj ulozi. Intervjuira-ju#i prijatelje, poznanike, susjede i prolaznike, prikupila sam desetak kaziva-nja osoba razli"itog socijalnog i obrazovnog statusa, podjednako mu$karaca i &ena, o njihovom iskustvu kupovanja na sajmu. Iako ve#ina kaziva"a-kupaca posje#uje sajam ve# nekoliko godina, kontinuiranost posje#ivanja i emocio-nalna involviranost zna"ajno se razlikuju od osobe do osobe.

Stupanje u kontakt s prodava"ima na sajmu pokazalo se te&im zadatkom, ponajvi$e zbog medijskog pritiska kojem je Hreli# bio izlo&en posljednjih go-dina. Unato" stjecanju kontakata metodom “snje&ne grude” (eng. snow-ball sample), preporukom kupca ili drugog prodava"a, i detaljnim obja$njenjima svrhe intervjua, kori$tenje diktafona je kod ve#ine kaziva"a-prodava"a iza-zvalo sumnju u moje namjere. Strah od medijske eksploatacije njihovog so-cijalnog statusa bivao je djelomi"no otklonjen tek obe#anjem o anonimnosti i materijalnom potvrdom mog statusa vi$egodi$njeg kupca, $to se ponajvi$e


odnosilo na poznavanje internih sajmi$nih pravila – cjenkanje i procjenjiva-nje robe, a ponekad i simboli"nu kupnju kao “kartu povjerenja”. Nadalje, ve-#ini je kaziva"a od presudne va&nosti u razgovoru bio moj doprinos kru&e#im sajmi$nim narativima, koji uvijek bivaju generirani isklju"ivo iznutra, $to se o"itovalo nizom protupitanja o mojim spoznajama i mi$ljenjima. Tako su se intervjui realizirali kao neformalni razgovori, ometeni tek prisutno$#u dikta-fona. Desetak prodava"a "ija sam kazivanja prikupila na taj na"in mu$karci su i &ene uglavnom ni&eg socijalnog i obrazovnog statusa, razli"itog sta&a i motivacije za prodavanje na sajmu.

Dvojica intervjuiranih predstavnika zgrade Uprave (zakupac jednog od poslovnih prostora unutar tog objekta i "lan Uprave tvrtke “Sajam automobi-la Zagreb d.o.o.”) predstavljaju zasebnu kategoriju kaziva"a prema nekoliko kriterija – &elji za medijskim izlaganjem, slabom propusno$#u za pitanja te neprestanim usmjeravanjem razgovora prema “po&eljnoj” reprezentaciji Hre-li#a kao tradicijskog, kozmopolitskog i turisti"kog mjesta.

Unato" navedenim razlikama izme%u skupina kaziva"a, svi razgovori obuhva#ali su: – podatke o dobi i socijalnom statusu kaziva"a,– vremensko razdoblje i intenzitet posje#ivanja sajma,– opis sajmi$ne svakodnevice na razini sajmi$nih praksi, – do&ivljenu interakciju s prostorom i u prostoru te razinu emocionalne in-

volviranosti koja iz njih proizlazi, – vrednovanje sajma kroz socijalnu i urbanu prizmu (pro! liranje sudionika

sajma i valorizacija prostora sajma u u&em i $irem gradskom kontekstu),– osvije$tenost politi"ke dimenzije sajma u okviru vi$egodi$njeg spora iz-

me%u Uprave Grada Zagreba i Uprave sajma (zna"enje spora i projekcije budu#nosti sajma). Osim gra%e prikupljene intervjuiranjem kaziva"a, koristila sam urba-

nisti"ku dokumentaciju socijalisti"kog i tranzicijskog razdoblja. Dio te do-kumentacije prikupila sam u arhivu Zavoda za prostorno planiranje Grada Zagreba, a dio sam, kao “online urbanisti"ku gra%u” preuzela s interneta. U okviru op#eg nedostatka i fragmentarnosti literature o Hreli#u, kao i njego-ve nevidljivosti unutar urbanisti"kog diskursa, odlu"ila sam poku$ati ispisati (alternativnu) povijest sajma i$"itavaju#i ono $to o njemu nije re"eno, a od-nosi se na drugoprostorne imaginarije jaku$eva"ke zone, uz simultano ispisi-


vanje povijesnog me%uodnosa prostorne trijade – odlagali$te otpada, naselje Jaku$evac8 te sajam automobila i rabljene robe – koja je predstavljala (a u iz-mijenjenim kontekstima predstavlja i danas) prepreku njezinoj realizaciji.

8 U tekstu "e prilikom imenovanja naselja u kojemu se nalazi sajam biti kori'teni nazivi Jaku#evac i Jaku#evec, ovisno o upotrebi u okviru citiranih izvora – urbanisti!kih dokumenata, !lanaka i naracija kaziva!a.

3.DRU%TVENA PROIZVODNJA

HRELI&A

HRELI& NA POVIJESNOJ MAPI SAJMOVANJA U ZAGREBUPovijesna gra%a bilje&i dugu tradiciju sajmovanja u Zagrebu, koja svoje prav-ne za"etke nalazi u Zlatnoj buli kralja Bele IV. iz 1242. godine (Kampu$ i Karaman 1975: 40; Muraj 1990: 34). Od tog razdoblja naovamo, mijenjali su se zna"aj i lokalizacija sajmi$ta unutar $ire#eg rastera grada. Vremenski pri-kaz te migracije prema periferiji grada u literaturi je, me%utim, zastupljen tek rubno, shematizirano i nepotpuno. Mo&da najkoherentniji prikaz te putanje donose Bobovec, Mlinar i Senti# (2012: 188):

Sajmovi se odr&avaju na glavnim trgovima Gradeca i Kaptola sve do sredine 17. stolje#a, a prestankom opasnosti, koju su predstavljali turski napadi, sele se na prostor Harmice (danas Trg bana Josipa Je-la"i#a). Zatim se sajam premje$ta na Novi trg (danas trg Nikole )u-bi#a Zrinskog), pa sredinom 19. stolje#a na Sajmi$ni trg (danas Trg mar$ala Tita) pa 1895. godine na podru"je dana$nje Marti#eve ulice i 1930-ih na Heinzlovu ulicu iza *ivodernice.

Upravo su tridesete godine dvadesetog stolje#a to"ka diferencijacije dvaju oblika sajmi$nih praksi koji su se pro! lirali na razli"itim socio-ekonomskim ravnima – jedan se odnosi na kontinuitet sajmovanja na otvorenom i mo&e se pratiti do dana$njeg sajma rabljene robe na Jaku$evcu, dok drugi ozna"ava praksu me%unarodnog trgovanja u prostorima sagra!enima posebno za tu na-mjenu. Razli"iti povijesni pregledi, me%utim, ne ispisuju tu simultanost nji-hovog postojanja, ve# ih me%usobno isklju"uju u borbi za status legitimnog predstavnika vi$estoljetne tradicije sajmovanja. Tako se Jubilarnom knji%i-com9 koju je objavila Uprava sajma automobila, primjerice, nastavlja pratiti navedeni put seljenja sajma, dodaju#i mu etapu preseljenja iz Heinzlove ulice

9 Jubilarna knji"ica 40 godina sajma automobila i “Hreli!a” u Zagrebu na Jaku#evcu, izvor: http://www.culmena.hr/en/stu& /sajam-obljetnica/knjizica-a5-web.pdf.

DRU&TVENA PROIZVODNJA HRELI$A 25

na Hreli# 1960-ih godina dvadesetog stolje#a te, u kona"nici, na Jaku$evac 1979. godine. Toj struji misli pripadaju i razli"iti autori (Maroevi# 1999: 76; Muraj 990: 34)10 koji, vo%eni logikom sajma kao zbivanja na otvorenom, vide Hreli# kao neupitni nastavak takve tradicije. Druga struja ()poljari# 2009: 227; Bobovec et al. 2012: 188–189; Kampu$ i Karaman 1988: 228), pak, zagovara transformaciju lokalnog trgovanja na otvorenom kroz napredniji oblik me%unarodno priznatog trgovanja, koji svoj vrhunac u regionalnim okvirima dosti&e socijalisti"kom izgradnjom Zagreba"kog velesajma.

Sl. 1. Prikaz seljenja sajmi!nih lokacija, izradile Ida Kri"aj i Mirna Tkal#i$ Simeti$

10 Usporedi i Zagrebplan, 2012. (Rije! je o dokumentu koji je izra#en s ciljem odre#ivanja gospodarskih, prostor-nih i dru'tvenih strategija razvoja Grada Zagreba do kraja 2013. godine. Navedeno vremensko ograni!enje provo#enja mjera odre#enih dokumentom zadano je programskim razdobljima Europske Unije); izvor: http://www.zagreb.hr/UserDocsImages/Prijedlog_ZGplan_Razvojna_strategija_GZ_12_2011.pdf.


Smatram da obje “potrage za korijenima” sajmi$ne tradicije barem djelomi"-no imaju u podlozi nastojanje transcendiranja premisa socijalisti"ke ideolo-gije u konstituiranju Zagreba"kog velesajma kao centra mo#i, s jedne stra-ne, te usporedne drasti"ne marginalizacije sajmi$nih praksi na otvorenom, s druge strane. U okviru ovog rada, me%utim, upravo su te premise klju"ne za daljnju analizu. Polazim od pretpostavke da “usmjeravanje” sajma prema tada ve# formiranom odlagali$tu otpada, otprilike istodobno izgradnji Zagre-ba"kog velesajma, predstavlja ono $to Potkonjak i Pletenac nazivaju “dvojnim zadatkom” socijalisti"ke proizvodnje grada: “odraziti adekvatno zahtjeve so-cijalizma i vidljivosti, ali i pobijediti velik dio tereta sje#anja grada na predso-cijalizam i njegove urbane pertinencije” (2007: 177).

Smatram, nadalje, da je upravo to razdoblje bilo klju"no za konstituiranje Hreli#a kao drugog mjesta sajmovanja (u doslovnom i prenesenom11 smislu) te kao mjesta de! niranog blizinom smetli$ta. S druge strane, to je i razdoblje formiranja speci! "ne sajmi$ne identitetske osnove koja se o"ituje kulturnom praksom imenovanja sajma. Naime, kao $to je ve# re"eno, sajam rabljene robe i stoke se od 1960-ih godina odr&avao na ledinama sela Hreli#, a 1979. godine preseljen je na dana$nju lokaciju u susjednom Jaku$evcu (Bili# i Ivankovi# 2006: 339) te je pripojen sajmu automobila koji se na toj lokaciji odr&avao od 1970. godine. Unato" preseljenju te gubitku odre%enih sadr&aja (sto"nog sajma) i pripajanju drugih (sajam automobila), sajam rabljene robe zadr&ao je naziv – Hreli#.

Taj naziv ima vi$estruku primjenu, tj. razli"ito je zna"enjski saturiran ovi-sno o kontekstu u kojem se upotrebljava – on je istovremeno ozna"itelj “buv-lja"kih” praksi, sinonim za sajam automobila, ali i za ukupnost “alternativnih” (Muraj 1990) trgova"kih i dru$tvenih praksi na “rubu” Novog Zagreba kojim dominira vizura odlagali$ta otpada. Dok “smetli$te” predstavlja svojevrsnu metonimiju Jaku$evca kao stigmatiziranog dijela grada, Hreli# postaje me-tonimijom sela iz kojeg je ! zi"ki izmje$ten. Sagledavanje fenomena prisva-janja imena Hreli# kroz prizmu me%uodnosa tih ozna"itelja urbane drugosti predstavlja kompleksan zadatak. U njemu isprepli#u vremenska, prostorna, politi"ka i simboli"ka dimenzija stvaranja mjesta.

Za"eci te prakse u najve#oj su mjeri nevidljivi ovom istra&ivanju iz dva razloga: prvi razlog odnosi se na nepostojanje pisane gra%e o praksama stva-

11 “Drugo mjesto” u prenesenom smislu odnosi se na Foucaultov koncept heterotopija kao drugih prostora.


ranja sajma na prija$njoj lokaciji ili onoj koja bi upu#ivala na kontinuitet ili diskontinuitet sajmi$nih praksi u okviru preseljenja. Drugi razlog ukazuje na metodolo$ku manjkavost ovog rada – naime, ve#ina intervjuiranih kaziva"a nije posje#ivala sajam na prija$njoj lokaciji, a one koji se jesu prisjetili “Hre-li#a na Hreli#u” nisam podrobnije ispitivala o razdoblju preseljenja sajma s Hreli#a na Jaku$evac i o praksi zadr&avanja imena sajma.

Unato" tim nedostacima, smatram da je upravo o"uvanje prakse imeno-vanja sajma ono $to stvara “most” izme%u pro$losti i sada$njosti te skicira obrise brojnih generacija koje su stvarale sajam u razli"itim dru$tvenim kon-tekstima. Ta praksa, iz navedene vizure, mo&e biti i$"itana kao hommage jed-nom zna"enjskom prostoru kojeg je “pregazila” Sarajevska cesta12 u okviru socijalisti"ke gradogradnje, ali i kao otpor marginalizaciji kulturne prakse koja je za"etke vlastite tradicije prona$la upravo u tom prostoru. Nadalje, u njoj je mogu#e razaznati potrebu za zadr&avanjem prepoznatljivosti sajmi$-nih praksi i njihovom diferencijacijom od negativnih konotacija ! zi"ke pri-ljubljenosti sajma uz odlagali$te otpada.

Mo&e se re#i da je Hreli" na Jaku$evcu, u vi$e od trideset godina svojeg po-stojanja, postao gotovo mitskim toponimom simboli"ke mape grada. U njega su upisana sva prijeporna zna"enja koja ga proizvode i oblikuju, on je mje-sto susreta medijskog i politi"kog diskursa te destinacija onih kojima je cilj razmjena robe, ideja i iskustava. U tom smislu, izvjesno je da Hreli# prodire do svih razina dru$tvenog prostora, ali uvijek “odozdo” – kao “svojina” onih koji ga o&ivotvoruju i pritom osporavaju depersonalizirane ina"ice njegovog imenovanja u okviru urbanisti"kog diskursa kojim njegovo kulturno tkanje biva reducirano na “zonu sajma automobila Jaku$evac”. S obzirom na to da su prakse urbanisti"kog planiranja usko povezane sa $irim politi"ko-eko-nomskim kontekstom proizvodnje prostora, nemogu#e ih je analizirati izvan tih okvira. U nastavku #u, stoga, nastojati sagledati pozicioniranost Hreli#a u okviru socijalisti"kih i postsocijalisti"kih diskursa dru$tvene proizvod-nje prostora. Poseban naglasak bit #e stavljen na drugoprostorne imaginarije isto"nog novozagreba"kog ruba kojima su postoje#i sadr&aji (napose Hreli#, odlagali$te otpada i staro naselje Jaku$evac) od 1960-ih godina precrtavani dvjema susljedno urbanisti"ki planiranim gradskim zonama – industrijskom i poslovno-stambenom.

12 Unutar Generalnog urbanisti'kog plana grada Zagreba iz 1971. godine, planira se izgradnja dana'nje Sarajevske ceste pod nazivom Jaku'eva!ka ulica. Ipak, tijekom socijalisti!ke izgradnje te prometnice, ona je preimenovana u Sarajevsku ulicu i pod tim se nazivom spominje u daljnim urbanisti!kim dokumentima.


HRELI& U DRUGOMPROSTORU

Socijalisti!ki urbanizam – za!etak tenzija izme"u privremenih i planiranih sadr#aja

S desne, ju&ne obale Save bila su polja i mir. Tek su se uz cestu prema Remetincu i dalje prema Karlovcu i Sisku nizala sela. (…) Ta je rav-nica "ekala da Veco Holjevac, partizanski o! cir i socijalisti"ki grado-na"elnik, hrvatski domoljub i vizonar, iskora"i s gradom preko Save. (Maroevi# 1999: 149)

Ograni"en Medvednicom na sjeveru i &eljezni"kom prugom na jugu,13 grad Zagreb se do po"etka dvadesetog stolje#a $irio po svojoj uzdu&noj osi, u prav-cu istok-zapad14 (Bobovec et al. 2012: 188; Gulin Zrni# 2009: 42).

Sl. 2. Generalni regulacioni plan za grad Zagreb, 1936./37., Katalog izlo"be “Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemlji!nim knjigama”

13 )eljezni!ka pruga izgra#ena je 1842. godine.14 Ekstenzivno 'irenje urbanog tkiva u smjeru zapada i istoka na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stolje"e

uvjetovano je ubrzanom industrijalizacijom i posljedi!nim pove"anim priljevom stanovnika. Kampu' i Karaman navode da se broj stanovnika grada u razdoblju izme#u 1869. i 1910. godine u!etverostru!io te da je 1910. godine “oko 35% Zagrep!ana bilo svojom egzistencijom vezano uz industrijsku ili obrtni!ku djelatnost, a daljnjih 20% uz trgovinsku, prometnu i nov!arsku privredu” (1988: 160).


Prostor izme%u pruge i rijeke Save i podru"je ju&no od Save predstavljali su, stoga, dvije potencijalne zone njegovog $irenja na jug. Obje su zone planski obuhva#ene Generalnim regulacionim planom za grad Zagreb iz 1936./37., do-kumentom zasnovanim na Le Courbusierovoj koncepciji funkcionalisti"kog grada (Cavri# i Nedovi#-Budi# 2006: 386; Frankovi# 1985: 85). U okviru tog plana, na podru"ju ju&ne obale Save predvi%eni su sportsko-rekreacijski sadr&aji, dok je na sjevernoj obali zami$ljena linearna parkovna zona (Matko-vi# i Obad-)#itaroci 2012: 50). Naznake Drugog svjetskog rata ve# su 1938. godine zaustavile planiranu izgradnju, a poslijeratno urbanisti"ko planiranje se na predratni regulatorni plan istovremeno oslanjalo i osporavalo ga (Fran-kovi# 1988: 86). U kontekstu novog dru$tveno-politi"kog ure%enja, urbani-sti"ko planiranje i gradogradnja predstavljali su svojevrsni ekvivalent izgrad-nji socijalisti"kog dru$tva. Funkcionalisti"ki model planiranja grada, detaljno razra%en regulatornim planom, bio je ispravljan u skladu s tom postavkom i nije dopu$tao penetraciju suvremenih me%unarodnih urbanisti"kih ten-dencija na kojima je prvotno zasnovan (Cavri# i Nedovi#-Budi# 2006: 387). Taj je nedostatak posebice uo"ljiv na primjeru Direktivne regulacione osnove Zagreba iz 1953. godine, dokumentu koji u odre%enoj mjeri slijedi plan iz 1936./37., ali iskazuje i te&nju za prostornom i industrijskom ekspanzijom. Iako je njime predvi%eno opse&nije $irenje grada preko Save nego $to je to planirano prethodnim dokumentom, on nije nikada bio slu&beno usvojen – izme%u ostaloga i zato $to “premalo odlu"no prelazi Savu” (Frankovi# 1988: 86). Na taj je na"in gradogradnja po"ela zavisiti o zasebnim planovima, za-snovanima na neusvojenom urbanisti"kom planu, koji su izra%ivani prema razli"itim sadr&ajima ili aktualnim potrebama (Frankovi# ibid.; Gulin Zrni# 2009: 44).

Po na"elu takvog parcijalnog planiranja zapo"ela je i izgradnja ju&nog Za-greba. Krajem 1950-ih godina dvadesetog stolje#a, onda$nji zagreba"ki gra-dona"elnik Ve#eslav Holjevac donosi odluku o izgradnji paviljona Zagreba"-kog velesajma na podru"ju budu#eg socijalisti"kog grada (Maroevi# 1999: 140). Cilj te izgradnje bio je dvojak. S jedne strane, neizgra%eni prostor omo-gu#io je strate$ki odabir lokacije, dimenzija i prezentacije objekta u okviru kojeg bi bilo mogu#e prirediti sajam me%unarodnih razmjera. S druge strane, izgradnja Zagreba"kog velesajma pru&ila je izuzetan podstrek razvoju budu-#eg Novog Zagreba,15 osigurav$i infrastrukturnu osnovu za njegovu daljnju

15 Gulin Zrni" (2009: 69) navodi da se naziv Novi Zagreb isprva odnosio samo na dana'nje naselje Trnsko, a “Novi Zagreb, kao istoimena op"ina, organiziran je 1. 1. 1975. nakon novih reorganizacija gradskog teritorijal-


izgradnju (Gulin Zrni# 2009: 45). Otprilike istodobno s procesima gra%enja izlo&benih paviljona, “stari i novi” Zagreb bivaju povezani Mostom slobode (1959.) te na prostoru ju&nog Zagreba zapo"inje izgradnja prvih socijalisti"-kih stambenih naselja. Urbanisti"ka vizija izgradnje prostora ju&no od Save kao de! nirane gradske cjeline nazna"ena je, me%utim, tek 1962. godine Idej-nim urbanisti#kim rje$enjem ju%nog Zagreba. U sredi$tu tog planiranja na$la se izgradnja i organizacija stambenih naselja16 (mikrorajona) te njihova rubna ome%enost budu#im industrijskim zonama i prometnicama na ukupnoj po-vr$ini od otprilike 2 400 ha (Fischer 1985: 89; Gulin Zrni# 2009: 69). Iako razli"iti segmenti tog rje$enja nisu nikada realizirani, ono je poslu&ilo kao temeljna odrednica mikrorajonske izgradnje koja je u narednih dvadesetak godina ! zi"ki i ideolo$ki gradila socijalisti"ki grad.

Mo&e se, stoga, re#i da je izgradnja Zagreba"kog velesajma i Mosta slo-bode nagovijestila simboli"ki prijelaz na podru"je koje je mogu#e gotovo iz temelja iscrtati, planirati, ome%iti te ! zi"ki i zna"enjski o&ivotvoriti u skladu sa zahtjevima socijalisti"ke ideologije. Da je uistinu bila rije" o zahvatu od dr&avne va&nosti, svjedo"i imperativ Josipa Broza Tita prilikom otvaranja Za-greba"kog velesajma 1956. godine: “)irite Zagreb preko Save!” (Gulin Zrni# 2009: 82). U toj poruci le&i temeljni zahtjev za ekspanzijom jednog sustava vrijednosti kroz urbanizaciju i industrijalizaciju podru"ja koja na taj na"in bivaju prisvajana. No, podru"je dana$njeg Novog Zagreba u razdoblju koje je prethodilo njegovom socijalisti"kom planiranju i izgradnji nije predstavlja-lo prostornu tabulu rasu, ve# su njime obuhva#ene poljoprivredne povr$ine, skupina ra$trkanih sela i nekolicina neplanski izgra%enih socijalisti"kih na-selja (ibid.: 49). Iako je nacionalizacijom zemlji$ta nominalno omogu#eno njegovo kori$tenje u skladu s potrebama i planovima Dr&ave, precrtavanje "itavih seoskih naselja novim sadr&ajima zadr&alo se uglavnom u drugopro-stornoj domeni urbanisti"kog imaginarija. Unato" socijalisti"koj tendenciji negiranja postoje#ih sadr&aja na podru"ju ju&nog Zagreba kroz njegovo pla-niranje popunjavanjem "itavog konveksnog prostora de! niranog rijekom Savom stambenim i industrijskim zonama, Novi Zagreb je i danas na svojim rubnim dijelovima stopljen s povijesnim selima i naseljima koja su svjedo-"ila njegovoj izgradnji. Tra&enje uzroka nepotpune urbanizacije i industri-

nog sustava i cjelokupne reforme upravnog i fi nancijskog funkcioniranja grada”. Do tog razdoblja u upotrebi je bio naziv ju$ni Zagreb.

16 Idejnim urbanisti'kim rje#enjem ju"nog Zagreba planirana je izgradnja dvadeset i pet stambenih naselja, kazetno organiziranih unutar ortogonalnog rastera prometnica, te razmje'taj razli!ito stupnjevanih centara te urbane cjeline (Fischer 1985: 89).


jalizacije "itavog novozagreba"kog tkiva izvan je opsega ovog rada, no ti #e fenomeni biti detaljno analizirani na primjeru nerealizirane industrijske zone Jaku$evac, na prostoru "ijeg su trajnog i detaljnog socijalisti"kog planiranja privremeno za&ivjeli alternativni sadr&aji – gradsko odlagali$te otpada te sa-jam automobila i rabljene robe.

Prvo de! niranje industrijske zone Jaku$evac povezano je s ve# spomenu-tim Idejnim urbanisti#kim rje$enjem ju%nog Zagreba, a njezina lokacija, izme%u dana$nje Sarajevske ceste, autoputa koji je planiran sjeverno od ran&irnog ko-lodvora i rijeke Save, odre%ena je Urbanisti#kim programom Zagreba iz 1963. godine. Namjera tog sveobuhvatnog programa, koji je poslu&io kao osnova izrade urbanisti"kog plana iz 1971. godine, bila je planska integracija ju&nog Zagreba s postoje#im urbanim tkivom, koncentracija raspr$enih industrij-skih podru"ja u "etiri velike zone ( Jankomir, *itnjak, Hrvatski Leskovac i Ja-ku$evac) te povezivanje stambenih i industrijskih zona brzim prometnicama. Smje$taj industrijske zone Jaku$evac "inio se pogodnim zbog kontinuiteta sa susjednom zonom *itnjak, blizine ran&irnog kolodvora i povoljne prometne povezanosti na gradskoj i me%ugradskoj razini. Najve#i dio zone namijenjen je servisnoj djelatnosti, a manji dio "istoj industriji.

Sl. 3. Urbanisti#ki program Zagreba, 1963. – 4 planirane industrijske zone (Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada)


Po"etnu prepreku realizaciji industrijske zone predstavljala je opasnost po-plavljivanja rijeke Save, koja je svojim izlijevanjem iz rije"nog korita 1964. godine uzrokovala katastrofalne $tete, posebice na izgra%enom podru"ju ju&-no od &eljezni"ke pruge (Kampu$ i Karaman 1988: 240). Nadalje, s obzirom na to da je zona obuhva#ala i naseljeno podru"je, bilo je nu&no odrediti sud-binu izgra%enih objekata i stanovni$tva povijesno zna"ajnog sela Jaku$evac. Naime, to je selo zabilje&eno na zemljovidu Zagreba"ke biskupije iz 1822. godine, a njegova je posebnost &upna crkva sv. Marka Evan%elista17 koja se spominje jo$ davne 1334. godine u Kaptolskom statutu (Dobroni# 2003: 147). U kona"nici, 1965. godine je na podru"ju planirane zone zapo"elo ne-kontrolirano odlaganje otpada, "ije uzroke zasigurno treba potra&iti u razvoju urbanizacije i industrijalizacije socijalisti"kog grada koji nije predvidio “po-ve#anje problema sakupljanja i dispozicije "vrstih otpadaka” (Bar"i# i Ivan"i# 2010: 349). Godinu dana prije dono$enja novog urbanisti"kog plana, 1970. godine, sajam automobila biva privremeno preseljen s Borongaja na podru"-je planirane industrijske zone, sjeverozapadno od odlagali$ta otpada.

Kada je Generalni urbanisti#ki plan 1971. godine donesen, "inilo se da ima spremne sve odgovore za po"etak realizacije zone – mjere obrane od poplave poduzete su izgradnjom rije"nih nasipa i odsu$nim kanalom Sava-Odra, a za potrebe dispozicije otpada jednozna"no se predla&e gradnja pogona za spalji-vanje otpada uz toplanu na *itnjaku. Planom je donesena i odluka o ru$enju naselja Jaku$evac i njegovoj zamjeni servisnim sadr&ajima. Sajam automobila u planu se ne spominje, ali u elaboratu18 o privremenom smje$taju skladi$ta u budu#oj industrijskoj zoni iz iste godine spominju se gradsko smetli$te i sajam automobila kao njezini privremeni sadr&aji. Skladi$ta su planirana na podru"ju odlagali$ta otpada kao monta&no-demonta&ni objekti kojima bi se rasteretio u&i centar grada od tog sadr&aja, odgovorilo na rastu#u potrebu za istim, iskoristilo nefunkcionalno podru"je te prikupila materijalna sredstva za izgradnju gradskog prostora. Njihova je namjena bila privremena, jer je realizacija budu#e industrijske zone imala prvenstvo nad svim ostalim sadr-&ajima.

17 Dobroni" (2003: 147–149) navodi da je drvena crkva, prema predaji, tri puta seljena zbog prirodnih nepogo-da uvjetovanih blizinom rijeke Save. Njezino postojanje na posjedu u Jaku'evcu zabilje$eno je 1802. godine, a obuhva"ala je posjede Gerdov'ak, Mi!evec, Hujoki, Hreli" i Brod. Smatra se da je na dana'njoj lokaciji podignu-ta 1832. godine, a njezin glavni oltar izradio je majstor Komerstainer za Zagreba!ku katedralu 1691. godine.

18 Elaborat – Industrijska zona “Jaku#evac”: privremeni smje#taj skladi#ta, 1971.


Sl. 4. Zemljovid zagreba#ke "upanije, 1822., Katalog izlo"be “Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemlji!nim knjigama”

Sl. 5. Generalni urbanisti#ki plan grada Zagreba, 1971.


Od prvih po"etaka njezinog planiranja, industrijska zona mijenjala je veli-"inu i sve se vi$e spu$tala prema jugoistoku. Opse&nim Provedbenim urbani-sti#kim planom iz 1976. godine de! nirani su njezina kona"na veli"ina, oblik i sadr&aj, kao i smje$taj izme%u Prve paralelne (planirani isto"ni produ&e-tak dana$nje Vatikanske ulice) i ran&irnog kolodvora, te planirane Sisa"ke19 i Priobalne ceste (dana$nja Sajmi$na cesta). Jedna od temeljnih odrednica tog plana bila je odluka o zadr&avanju i saniranju naselja Jaku$evac. Takva je odluka rezultat zahtjeva Mjesne zajednice Jaku$evac da se unutar predvi%ene zone zadr&i postoje#a izgradnja, a ukloni samo ona koja bi prije"ila izgradnju planiranih prometnica. Osim saniranja postoje#e izgradnje i dogradnje obje-kata, provedbenim planom odre%eno je i osiguravanje popratnih sadr&aja naselja ($kole, vrti#a i jaslica, centra naselja i dru$tvenog doma) te o"uvanje groblja i crkve. S druge strane, stav prema odlagali$tu otpada je pragmati"an – na toj lokaciji i dalje se vr$e geotehni"ka istra&ivanja za privremeni smje$taj skladi$ta te se bilje&i razina otpada u udubljenjima na terenu, koja u vrijeme visokog vodostaja Save bivaju ispunjena vodom.20

Sajam automobila u tom je razdoblju jo$ uvijek nevidljiv u urbanisti"kom diskursu, iako mu 1979. godine biva pridru&en i sajam rabljene robe, "ije je preseljenje uvjetovano urbanizacijom zapadnog dijela sela Hreli#. Naime, planirana socijalisti"ka izgradnja stambenih naselja krajem 1970-ih godina dosegla je posljednju etapu svoje realizacije izgradnjom naselja Dugave i Slo-bo$tina na istoku Novog Zagreba (Gulin Zrni# 2009: 44). Naselje Dugave na taj je na"in upotpunilo mikrorajonsku okomicu sjevernijih naselja (Travnog, Utrina i Zapru%a), koja je i danas Sarajevskom cestom prili"no o$tro odijelje-na od ruralnog krajolika s njezine isto"ne strane. Kao $to je ve# spomenuto, u okviru te izgradnje selo Hreli# doslovno je presje"eno Sarajevskom cestom, a njegov zapadni dio apsorbiran je u mikrorajon Dugave. S obzirom na to da se sajam rabljene robe i stoke odr&avao u Hreli#u na podru"ju te prometnice, on je bio ! zi"ka i, po svemu sude#i, ideolo$ka prepreka socijalisti"koj gradograd-nji te je pridru&en sajmu automobila na Jaku$evcu. U novonastalim uvjetima, zdru&eni sajam automobila i rabljene robe "ekali su odluku o njihovom pre-seljenju iz budu#e industrijske zone. U tu svrhu izra%en je i poseban elaborat te je Generalnim urbanisti#kim planom iz 1986. godine odre%ena nova lokacija

19 Sisa!ka cesta, koja je urbanisti!kim planom iz 1971. planirana zapadnije od dana'nje Sarajevske ceste, presije-cala bi i ru'ila naselje Jaku'evac. Njezino planiranje ukinuto je Generalnim urbanisti'kim planom iz 1986. godine.

20 U Provedbenom urbanisti'kom planu Industrijsko servisna zona “Jaku#evac” iz 1976. godine navedeno je da je sloj otpada bio debeo do 4,5 metara.


sajmi$ta u Blatu.21 Novim planom uzete su u obzir brojne kritike prethode#eg dokumenta te je on usmjeren na rekonstrukciju i obnovu postoje#ih sadr&aja (naspram ekspanzionisti"kih i tehnicisti"kih tendencija plana iz 1971. godi-ne), s naglaskom na o"uvanje prirodnih vrijednosti i povijesne ba$tine grada (Cavri# i Nedovi#-Budi# 2006: 388; Frankovi# 1985: 87). U tom kontekstu, za ovaj rad zna"ajno je uo"avanje potrebe za sanacijom odlagali$ta otpada kao temeljnog problema jaku$eva"ke zone, razmatranje razloga neuspje$ne realizacije industrijske zone22 te upu#ivanje na potrebu o"uvanja postoje#ih seoskih naselja, uz njihovu eventualnu obnovu i dogradnju. Od industrijske zone Jaku$evac nije se, me%utim, odustalo, ve# se njezino daljnje planiranje prilago%avalo zahtjevima novog generalnog plana. To je posebice vidljivo u dokumentu23 iz 1988. godine, kojim je valoriziran provedbeni plan “indu-strijsko-servisne zone Jaku$evac” iz 1976. godine. Njime je utvr%ena potre-ba za razdvajanjem namjene povr$ina planirane zone u industrijsku zonu i zonu naselja Jaku$evac te opse&na zamjena radnih zona zelenim povr$inama. U skladu s time, donesena je odluka o izradi novog “provedbenog urbani-sti"kog plana radne zone Jaku$evac”, dokumenta koji, me%utim, nikada nije ugledao svjetlost dana.

Hreli$ u tranzicijskom vrtlogu

Postsocijalizam – tim je izrazom ozna"avano stanje koje je prije de! -nirano dezintegracijom karakteristika prija$njeg sustava, nego kohe-rentnom vizijom onoga $to slijedi. (Stanilov 2007a: 21)

Turbulentno politi"ko razdoblje koje je uslijedilo nakon raspada SFRJ 1990. godine, popra#enog ratom za neovisnost Hrvatske (1991. – 1995.), potisnu-lo je urbanisti"ko planiranje u drugi plan. Iako su od sredine 1990-ih godina razli"iti urbanisti"ki programi nastojali zaokru&iti promi$ljanje planiranja grada u novonastalim uvjetima, Generalni urbanisti#ki plan donesen je tek 2003. godine (Cavri# i Nedovi#-Budi# 2007: 388–389). Plan iz 1986. godine ostao je, stoga, temeljni dokument razvoja postsocijalisti"kog grada, uz po-stupno izuze#e odre%enih sadr&aja. Na taj je na"in iz plana izuzeta i spome-nuta lokacija sajma automobila i rabljene robe u Blatu, a njegova je sudbina u narednih petnaestak godina istovremeno posljedica i indikator tranzicijskog

21 Izvor: http://www.culmena.hr/en/stu& /sajam-obljetnica/knjizica-a5-web.pdf.22 Zona se minimalno realizirala unutar uskog podru!ja ran$irnog kolodvora, u skladu s potrebama tog sadr$aja.23 Valorizacija provedbenog urbanisti'kog plana Industrijsko-servisna zona Jaku#evac, 1988.


vrtloga koji je zadesio sve postsocijalisti"ke zemlje, manifestiraju#i se u njima na speci! "ne na"ine.24

Nakon $to je poni$tena odluka o preseljenju sajma na drugu lokaciju, Ko-munalni centar25 je 1991. godine od Izvr$nog vije#a Grada Zagreba ishodio uvjete za ure%enje prostora sajma na lokaciji Jaku$evac. Sljede#e je godine Zbor radnika tog poduze#a donio odluku o pretvorbi dru$tvenog poduze#a u dru$tvo s ograni"enom odgovorno$#u. Razvojnim programom poduze#a na lokaciji Jaku$evac predvi%eno je: pro$irivanje prostora na kojima se odr&ava sajam motornih vozila sa 75 000 na 160 000 m+, ure%enje prostora, izgradnja poslovnog prostora povr$ine 400 m+ te ulaganje u komunalnu infrastruktu-ru. Dioni"ko dru$tvo “Sajam automobila” upisano je u Sudski registar 1993. godine te je izme%u tvrtke i Grada sklopljen ugovor o zakupu zemlji$ta s vre-menom istjecanja zakupa 1. svibnja 2005. godine. Narednih su godina na za-kupljenom prostoru vr$eni opse&ni infrastrukturni radovi, a povr$ina terena ure%ena je uklanjanjem jalovine i ugra%ivanjem nasipnog materijala. Izgrad-nja monta&ne poslovne zgrade povr$ine 812 m+ zapo"ela je 1995. godine, a u upotrebu je stavljena krajem 2000. godine. Rije" je o longitudinalnom objektu koji se prote&e u smjeru sjever-jug, okomito u odnosu na tok rijeke Save. Milan, kaziva" koji sebe naziva “sajmi$nim starosjediocem” (“po sta&u, ne po godinama”) prisje#a se uvjeta prije ure%enja sajma:

Ovdje je bila $oder graba, ne? To vi znate. Tu se kopao $oder. Znate i to da je ovdje Sava nekad tekla? To je bilo korito Save, ne znam prije kolko godina, ali bilo je tak. (…) Kad je po"eo rat, onda su ovdje rovovi bili. A poslije, u vrijeme rata su po"eli to nasipavati i tak dalje, i tak dalje, i tak dalje.

Sredina devedesetih godina pro$log stolje#a zna"ajna je za podru"je Jaku$ev-ca i zbog prepoznavanja odlagali$ta otpada kao jednog od “najve#ih i najte-&ih ekolo$kih problema na podru"ju grada Zagreba” (Bar"i# i Ivan"i# 2010: 353). Iako je porast ekolo$ke svijesti od 1970-ih godina postupno pro&imao i socijalisti"ke diskurse proizvodnje prostora te se konkretizirao u urbanisti"-kom planu iz 1986. godine, njezine suvremenije uzroke mogu#e je potra&iti

24 Pregled tranzicijskih politi!ko-ekonomskih tekovina i njihovih reperkusija na prakse urbanisti!kog planiranja u razli!itim postsocijslisti!kim zemljama donosi knjiga The Postsocialist City (Stanilov 2007).

25 Poduze"e za uslu$ne djelatnosti, Komunalni centar, osnovano je 1964. godine, a 1989. godine upisano je u Sudski registar kao poduze"e s potpunom odgovorno'"u. Osnovne djelatnosti poduze"a obuhva"ale su odr$avanje sajma motornih vozila i robe te pranje i gla!anje robe.


i u nastojanju transformiranja grada Zagreba u grad po mjeri Europske Unije. Sanacija odlagali$ta zapo"eta je 1995. godine, a slu&beno je zavr$ena 2003. godine, uz zajam koji je 1998. godine tvrtka “ZGOS d.o.o.”26 ishodila od Eu-ropske banke za obnovu i razvitak (ibid.).

Sl. 6. Upravna zgrada tvrtke “Sajam automobila Zagreb d.o.o.”, fotografi rala Mirna Tkal#i$ Simeti$, srpanj 2015.

Dovr$etak sanacije odlagali$ta i dono$enje novog Generalnog urbanisti"kog plana otvorili su novu perspektivu planiranja nekada$nje industrijske zone Jaku$evac. Isprva je Generalnim urbanisti#kim planom iz 2003. godine done-sena odluka o izradi sljede#ih detaljnijih planova: “poslovne zone Jaku$evac”, “sajmi$ta Jaku$evac” i “Jaku$evac-sjever”. S obzirom na to da su se ciljevi izra-de svih triju urbanisti"kih planova ure%enja u kona"nici sveli na “aktiviranje poslovne zone” (bilo u odnosu na rijeku Savu, Vatikansku aveniju ili staro naselje Jaku$evac), donesena je odluka o izradi cjelovitog Urbanisti#kog plana ure!enja Jaku$evec. Mo&e se re#i da je tranzicijska urbanisti"ka praksa na taj na"in po$la ve# poznatom i dobro uga&enom stazom zami$ljanja, planiranja i iscrtavanja jednog cjelovitog podru"ja na isto"nom rubu grada, uz istovre-meno negiranje, neutraliziranje i/ili devaluiranje postoje#ih sadr&aja. Impli-citno, “industrijsko-servisna zona Jaku$evac” postala je “poslovnom zonom

26 Tvrtka “ZGOS d.o.o.” osnovana je 1998. godine s osnovnim ciljem vo#enja pogona i radova sanacije odlaga-li'ta Prudinec na Jaku'evcu. Tvrtka je 2006. godine postala podru$nicom “Gradskog komunalnog gospodar-stva d.o.o.”, sljede"e godine preimenovanog u “Zagreba!ki holding d.o.o.” Izvor: http://www.zgos.hr/default.aspx?id=40.


Jaku$evac”, zamaskirana novim nazivljem i interesima. No, odabir tog puta zna"io je, na neki na"in, i sigurnu propast projekta, jer, kao $to #e biti vidljivo iz daljnjeg teksta – niti je problem odlagali$ta uistinu rije$en 2003. godine, niti su stanovnici starog naselja Jaku$evac uti$ali svoje glasove u odnosu na 1970-e, niti je pitanje sajmi$ta mogu#e sagledati izvan njegove povezanosti sa smetli$tem, vlastite kulturne dimenzije i slo&enih vlasni"kih odnosa u koje je zapetljano procesom pretvorbe i privatizacije.

Zanimljivo je da je teren budu#e poslovne zone pripreman poku$ajem rje$avanja upravo potonjeg segmenta, odnosno prokazivanjem neispravnosti u samom procesu formiranja tvrtke “Sajam automobila d.d.”. Naime, 2004. godine, dok je urbanisti"ki plan ure%enja jo$ bio u izradi, izvr$ena je revizija procesa pretvorbe i privatizacije Komunalnog centra. Revizijom je utvr%e-no da, iako je proces pretvorbe proveden u skladu sa zakonskim propisima, proces privatizacije nije u potpunosti proveden u skladu s njima. Nadalje, za-bilje&eni su brojni nedostaci razvojnog programa koji je samom procesu pre-tvorbe prethodio, a prisutni su i u onodobnim dokumentima. Kaziva" Zoran, "lan Uprave spomenute tvrtke, o procesu pretvorbe i privatizacije Komunal-nog centra rekao mi je sljede#e:

Mi smo imali pretvorbu, i moji zaposlenici i ja smo imali korektnu procjenu imovine poduze#a u koju nije u$la ova zemlja, jer je zemlja gradska i nju nismo mogli kupiti. Me%utim, procjena je izvr$ena i mi smo po toj procjeni, po jednoj shemi koja je bila korektna, izvr$ili ot-platu tog na$eg poduze#a. Me%utim, u pravilu se u toj pretvorbi nije uop#e tra&io program niti se kontroliralo taj program odr&avanja pro-dukcije nekakve u poduze#u koje je uzeto.

Iz svega re"enog, name#e se nekoliko pitanja. Koje su instance odgovorne za nedostatke u provo%enju procesa pretvorbe i privatizacije Komunalnog centra? Na koji su na"in ti nedostaci sankcionirani? Kojim interesima slu&i ovakvo a posteriori isticanje otprije poznate situacije? Kakva sprega na tranzi-cijskoj vremenskoj osi postoji izme%u onih koji zakone donose i onih koji ih kr$e, te mijenja li se ona samo nominalno ili uistinu vrlo sporo? Odgovori na ova pitanja su samoevidentni na razini zdravorazumskog promi$ljanja, ali u velikoj mjeri izmi"u teorijskoj analizi. Ognjen (aldarovi# smatra da poku$aj zahva#anja te eluzivne sprege ostaje na razini “osje#aja”, naslu#ivanja i $peku-lacije, naprosto zato $to je ona dobro prikrivena (2012: 31–32). Smatram, me%utim, da se ona barem djelomi"no otkriva upravo u dokumentima koji


retrogradno nastoje ukazati na nedostatke, kao da su sami izvan diskursa koji ih je proizveo te kao da su te nedostatke sankcionirali ve# samim "inom njihova nabrajanja i imenovanja. Urbanist Kiril Stanilov upozorava na pro-blemati"nost pove#avanja zakonskih restrikcija koje su nastale revizijom kr-njih propisa ranog tranzicijskog razdoblja (2007c: 349). Autor smatra da je upravo nominalno postro&ivanje pravila omogu#ilo nastajanje te$ko zahvat-ljivih “rupa u zakonu” koje slu&e speci! "nim interesima, a krojeno je iz one perspektive koja ostavlja malo mjesta za sudjelovanje javnosti u dono$enju odluka (ibid.).

Sva navedena pitanja i promi$ljanja klju"na su za poku$aj pozicioniranja Hreli#a u kontekst u kojem se nalazi od 2005. godine naovamo. U svibnju te godine nastupio je, naime, kraj ugovornog razdoblja za zakup zemlji$ta na kojem se odr&ava sajam, a nakon nekoliko tjedana donesen je prijedlog op-se&nog Urbanisti#kog plana ure!enja Jaku$evec. Ula&enje u prirodu sudskog spora izme%u Grada i Dru$tva pomalo je nezahvalan zadatak, jer ga je mogu-#e zahvatiti samo iz dvije krajnje perspektive zara#enih strana i niza skrivenih interesa u prostoru izme%u njih. Me%utim, taj spor traje i u trenutku pisanja ovog rada te o njemu ovisi sudbina Hreli#a, pa stoga osje#am potrebu makar ga skicirati. Kada sam tek zapo"ela terensko istra&ivanje, kaziva"ica Mirjana iz Gradskog poglavarstva kao uzrok spora navela je "injenicu “da se sajam pro$irio na duplu kvadraturu od predvi%ene, te da Dru$tvo od 2005. nije pla-tilo zakup, jer odbija platiti ve#u rentu za zemlji$te koje je prisvojilo”. Nadalje, rekla mi je da nije planirana nikakva prenamjena zemlji$ta na lokaciji sajmi$ta te da bi se produ&io ugovor o zakupu kada bi tvrtka pristala pla#ati tra&enu ci-jenu. S druge strane, Zoran, "lan Uprave sajma, smatra da “dominantna volja Grada nije da se sajam uredi”. Kaziva" navodi da tvrtka uistinu ne pla#a naja-mninu od 2005. godine, jer im je posljednja upla#ena renta vra#ena, a tvrtka “Sajam automobila Zagreb d.o.o.” nije prekinula ugovor jer je izvansudskim sporom dokazano da je Dru$tvo ulo&ilo dvadeset pet milijuna kuna u grad-sko zemlji$te, $to odgovara petnaestogodi$njem zakupu.

Mo&e se re#i da nakon 2005. godine neizvjesnost sudbine Hreli#a, koja je prisutna jo$ od njegovog preseljenja na dana$nju lokaciju, biva konkretizira-na u okviru sudskog spora izme%u Grada i tvrtke koja je iz Grada proiza$la. Isti interesi (generiranje pro! ta i podizanje vrijednosti cijene zemlji$ta), pro-iza$li iz novih ekonomskih uvjeta tranzicije, podijelili su nekada$nje partnere na dva suprotstavljena pola. Dok je u tim okolnostima urbanisti"ki imaginarij


nastavio precrtavati sada$nju lokaciju sajmi$ta razli"itim i sve kontradiktorni-jim sadr&ajima, pojavljuje se novi dru$tveni interes za budu#nost sajma koji se o"ituje bujanjem medijskog diskursa o Hreli#u. Na taj je na"in deperso-nalizirano lice urbanisti"ke “zone” po"elo otkrivati nali"je jednog kulturnog sadr&aja na razini koja najpotentnije iscrtava me%uovisnost dru$tvene proi-zvodnje i dru$tvenog oblikovanja prostora. U nastavku teksta pozabavit #u se iscrtavanjem njegove pozicije u drugoprostornom imaginariju urbanisti"kog diskursa od 2005. godine naovamo.

Prijedlogom Urbanisti#kog plana ure!enja Jaku$evec (2005) obuhva#eno je podru"je izme%u planiranog produ&etka Vatikanske ulice na sjeverozapadu, Priobalne ceste na sjeveroistoku te odlagali$ta otpada na jugoistoku. Jugo-zapadna i ju&na granica podru"ja nepravilne su te razgrani"uju zemlji$te u privatnom i gradskom vlasni$tvu od obli&njih objekata naselja Jaku$evac. Okvirom navedenih granica zahva#ene su poljoprivredno obra%ene povr-$ine, podru"je sajma automobila te od njega jugoisto"no smje$tena parcela koju je Grad dodijelio trgova"kom dru$tvu “(isto#a d.o.o.” 2004. godine. Prijedlogom plana na tom je podru"ju predvi%ena izgradnja prometne infra-strukture i realizacija zone ve#inski poslovne namjene – manji dio namjene povr$ina odnosi se na zonu mje$ovite poslovno-stambene namjene i zelenih javnih povr$ina.

Cilj je, dakle, prema tom prijedlogu, bio pove#anje tr&i$ne vrijednosti gradskog zemlji$ta izgradnjom poslovne zone visokog stupnja urbaniteta, tj. “vitalnog korporativno-komercijalnog centra uklopljenog u zeleni krajo-braz”. Prepoznatljiva ! zionomija tog “lokacijski atraktivnog urbanog prosto-ra” bila bi ostvarena odnosom prema rijeci Savi, ornitolo$kom rezervatu Savi-ca na lijevoj obali Save te planiranoj Vatikanskoj aveniji. Eventualno budu#e pro$irenje zone na prostor odlagali$ta otpada uzeto je u obzir, ali s odmakom od trideset do pedeset godina, koliko je potrebno za slijeganje i otplinjavanje terena. Planom je, naime, navedeno da se sanacija odlagali$ta, iako je slu&be-no zavr$ena, jo$ uvijek odvija pomo#u sredstava dobivenih kreditom te da je zatvaranje odlagali$ta planirano do kraja 2010. godine. S druge strane, pod-ru"je sajmi$ta i trgova"kog dru$tva “(isto#a d.o.o.” ozna"eno je kao prostor degradiran i devastiran neracionalnim i neadekvatnim kori$tenjem, s “izrazi-to negativnim identitetskim konotacijama u urbanoj slici grada”. Iako je pla-nom nagla$eno da je za sajam potrebno prona#i i urediti zamjensku lokaciju, ne navodi se mogu#e mjesto preseljenja ili kriteriji prema kojima bi on trebao biti ure%en.


Sl. 7. Prijedlog Urbanisti#kog plana ure%enja “Jaku!evec”, 2005. (Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada)

Iako prijedlog plana u kona"nici nije usvojen, njegove temeljne odredni-ce narednih #e godina fragmentarno pro&imati urbanisti"ke dokumente koji se doti"u Hreli#a, ukazuju#i na postojanje jednog dominantnog tijeka tranzicijske urbanisti"ke misli, koji se, neupitno pro&et silnicama “starog” i “novog” politi"ko-ekonomskog ure%enja, razvio prije samog prijedloga pla-na, nakratko se u njemu konkretizirao i nastavio cirkulirati, "ekaju#i na re-alizaciju “zone”. To postaje evidentno u Generalnom urbanisti#kom planu iz 2007. godine, u sklopu kojeg Urbanisti#ki plan ure!enja Sajam automobila biva razdvojen od Urbanisti#kog plana ure!enja Jaku$evec, pri "emu su u oba plana zadr&ani ciljevi neusvojenog prijedloga iz 2005. godine – aktiviranje poslovne zone visokog urbaniteta, s naglaskom na de! niranje odnosa prema rijeci Savi i Vatikanskoj aveniji. Odlagali$te otpada obuhva#eno je Urbani-sti#kim planom ure!enja Savski park-istok, kojim se na tom podru"ju planira realizacija tematskog parka. Prilog izmjena i dopuna GUP-a iz 2010. godi-ne27 uvodi novu dimenziju u planiranje isto"nog ruba Novog Zagreba, sada nazvanog “isto"nom parkovno-rekreativno-poslovnom metropolskom oso-vinom” – onu koja priziva imaginarij Zagreba kao dijela $ire europske cjeline. Tim dokumentom podru"je isto"no od Sarajevske ceste biva ozna"eno kao visokovrijedni prostorni resurs “speci! "nih ekolo$kih, dru$tvenih i estetsko-krajobraznih vrijednosti prisavskog prostora, speci! "nog i na razini sred-

27 Izvor: http://www.zagreb.hr/UserDocsImages/14-7-2012_prilog-2.pdf.


njoeuropskih gradova”. Takva formulacija nazna"ava za"etke $ire potrage za prepoznatljivim gradskim identitetom, u okviru koje je podru"je Jaku$evca negativno ocijenjeno jo$ u prijedlogu plana iz 2005. godine. Stav o “negativ-noj identitetskoj konotaciji” razmatranog podru"ja perpetuira se i u prilogu Izmjena i dopuna GUP-a iz 2010. godine, uz detaljnije obrazlo&enje da “po-stoje#e stanje sajma automobila i sanitarnog odlagali$ta nisu planske katego-rije razvoja prostora ve# samo zate"eno stanje u prostoru”. Takav zaklju"ak je, u najmanju ruku, problemati"an. Njime se o"ito &eli napraviti drasti"an odmak od socijalisti"kog dru$tveno-politi"kog ure%enja "ijom je nebrigom “devastiran vrijedan prostorni resurs”. Zaboravlja se, me%utim, da je nova lokacija sajmi$ta, predvi%ena jo$ GUP-om iz 1986., iz njega izuzeta nakon raspada socijalizma te da je novim dru$tveno-politi"kim poretkom omogu-#eno dobivanje uvjeta ure%enja zemlji$ta sajma kao i sam proces pretvorbe i privatizacije Komunalnog centra te potpisivanje ugovora o zakupu zemlji-$ta. Zaboravlja se i "injenica da je planiranje spalionice otpada danas jednako aktualno kao $to je bilo u "itavom razdoblju nakon 1971. godine (kada je GUP-om odre%ena lokacija spalionice na *itnjaku), samo $to je danas to pitanje premre&eno spornim zna"enjima. Odlagali$te otpada, naime, nije zatvoreno 2010. godine, ve# je mogu#nost dispozicije otpada na sada$njoj lokaciji produ&ena do 2018. godine, uz mogu#nost daljnjeg produ&enja tog roka.28 Na taj se na"in u praksi ostvaruje paradoks perpetuiranja onoga $to je negativno identitetski ocijenjeno putem instanci koje kritiku proizvode.

S druge strane, zanimljivo je uo"iti poziciju Hreli#a u vizuri Zagrebpla-na, sveobuhvatnog strate$kog dokumenta izra%enog 2012. godine pod vod-stvom Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada. Kao jedan od njegovih ciljeva navodi se potreba osmi$ljavanja prepoznatljivog gradskog identiteta kao projekta koji istovremeno biva potenciran i ote&an procesima globalizacije. Potraga za “proizvodom koji bi mogao asocirati na grad”29 za-vr$ava zaklju"kom da “bi najve#e identitetske potencijale Grada Zagreba iz njegovih povijesnih slojeva bilo mogu#e izvesti upravo iz: (…) vrijednosti povijesno odr&anih, memoriranih i suvremenih rituala – od gri"kog topa do Hreli#a; vrijednosti tradicije odr&avanja kulturnih manifestacija – od saj-movanja do Queer festivala” (Zagrebplan 2012: 39). U tom malom dijelu

28 Izvor: http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=34183.29 Brendiranje grada, u ovom slu!aju oslanjanjem na kulturno antropolo'ke koncepte (identiteta, tradicije i ritu-

ala) otvara zanimljivo pitanje pozicioniranja Grada Zagreba u okviru procesa “komodifi kacije urbanog prosto-ra”, karakteristi!nog za postindustrijska dru'tva (Bartling 2009: 109).


dokumenta, Hreli# je prvi put zadobio mjesto u $irem diskursu planiranja gradskog razvoja. Nakon desetlje#a nevidljivosti, a potom i krajnje devalua-cije njegovog zna"aja za &ivot grada, on se uvukao u drugiprostor kao povije-sni, kulturni i urbani fenomen. No, dok Gri"ki top ima svoje jasno mjesto na povijesnim, geografskim i dru$tvenim kartama, mjesto Hreli#a nipo$to nije utvr%eno tim dokumentom. Njime, naime, nije nazna"ena mogu#a promjena njegove lokacije ili potreba za eventualnim modi! kacijama sajmi$nih prak-si kojima bi sajam zadovoljio potrebe tako formulirane identitetske osnove grada. S druge strane, Izmjenama i dopunama GUP-a iz 2012. godine, status Urbanisti#kog plana ure!enja Jaku$evec i Urbanisti#kog plana ure!enja Sajam automobila nije nimalo promijenjen, ve# je u sklopu potonjeg dodana i mo-gu#nost preispitivanja izgradnje gra%evina vi$ih od devet metara. Iz svega navedenog, vidljivo je da ne postoji dijalog izme%u preklapaju#ih diskursa dru$tvene proizvodnje prostora, a iz daljnjeg teksta postat #e jasno da je pre-sliku kontradiktornih zna"enja i namjena jednog prostora mogu#e prona#i i unutar jednog dokumenta.

Osim u okviru Urbanisti#kog plana ure!enja Sajam automobila, Hreli# je u GUP iz 2007. godine uvr$ten i kao gradski projekt “zona sajma automobi-la”. Gradski projekti od posebne va&nosti za grad predstavljaju relativno novi model provedbe GUP-a30 Grada Zagreba koji uklju"uje zdru&ivanje gradskih i privatnih interesa; tj. odnosi se na projekte koji se “izra%uju za zahvate u prostoru gdje je Grad partner u realizaciji, bilo da je vlasnik zemlji$ta, bilo da je ve# ulo&io ili #e tek ulagati kako bi stvorio novu gradsku kvalitetu (gra%evi-ne javne i dru$tvene namjene, parkovi, infrastruktura i sl.)”.31 Komparativna analiza razrade urbanisti"kih planova putem gradskih projekata europskih i hrvatskih gradova, koju je proveo arhitekt i urbanist Tihomir Juki# (2012: 40), ukazuje na visok stupanj arbitrarnosti u de! niranju gradskih projeka-ta u okviru uprava razli"itih gradova, kojima je zajedni"ki nazivnik prven-stveno spomenuti “instrument javno-privatnoga vlasni$tva”. Posljedica je to nepostojanja zakonske regulacije gradskih projekata, $to je u slu"aju GUP-a Grada Zagreba iz 2007. godine rezultiralo proceduralnom i konceptualnom sporno$#u primjene te kategorije. Problemska "vori$ta odnose se ponajvi$e

30 Juki" (2012: 42) navodi da se koncept gradskog projekta u kontekstu takvog modela provo#enja GUP-a prvi put spominje u GUP-u Grada Zagreba iz 2003. godine, dok se imenovanje i nabrajanje specifi !nih lokacija projekata donosi tek u izmjenama i dopunama GUP-a iz 2006. i 2007. godine.

31 GUP Grada Zagreba, 2007. Izvor: http://www1.zagreb.hr/SlGlasnik.nsf/10288f1421388& 8c1256f2d0049015b/fc7bc5b1e3f36f97c12573a90032dc3d/$FILE/Odluka%20o%20dono%C5%A1enju%20Generalnoga%20urbanisti%C4%8Dkog%20plana%20grada%20Zagreba.pdf.


na prevelik broj gradskih projekata,32 odabranih prema nejasnim kriterijima, te "injenicu da je “institucijom gradskog projekta mogu#e zaobi#i i izbje#i za-konsku obvezu izrade detaljnijih planova i sudjelovanja javnosti i gra%anstva po zakonom odre%enoj proceduri” (Zagrebplan 2012: 129).

U okviru Izmjena i dopuna GUP-a33 iz 2012. godine, vidljiva su o"ita nastojanja ispravljanja spomenutih manjkavosti, posebice u vidu procedu-ralnog preciziranja te za$tite interesa Grada i javnosti. Nadalje, gradski su projekti podijeljeni na nekoliko tematsko-sadr&ajnih cjelina te je uveden koncept strate$kog (razvojnog) projekta. Svojevrsni je paradoks, me%utim, pove#anje broja gradskih projekata, posebice ako na umu imamo tvrdnju da “preveliki broj gradskih projekata i njihov krivi odabir fragmentiraju osnov-nu ideju i koncept samoga plana” (Zagrebplan 2012: 128). Nejasnim se po-kazuje i status strate$kih (razvojnih) projekata Grada, koji su istovremeno predstavljeni kao jedna od tematskih cjelina gradskih projekata i kao pose-ban oblik gradskog projekta. Ta je "injenica posebno va&na u kontekstu ovog rada, jer je “zona sajma automobila” GUP-om odre%ena i kao gradski projekt u okviru “prenamjene stare industrije” i kao strate$ki (razvojni) gradski pro-jekt. S obzirom na to da su strate$ki projekti de! nirani tek op#im ciljevima i zasebnom nadle&no$#u Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada, nije mogu#e odrediti relevantnost pozicioniranja iste lokacije unutar dvije kategorije gradskih projekata, kao ni njihov me%uodnos. Posljedi"no, nemogu#e je utvrditi na koji #e na"in ta dvojna pozicija utjecati na krajnju re-alizaciju projekta zone sajma automobila, posebice ako se u obzir uzme upit-nost predvi%ene prenamjene prostora u okviru gradskog projekta. Naime, gradski projekti koji su GUP-om iz 2012. godine uvr$teni u tematsku cjelinu “prenamjene stare industrije” de! nirani su kao “glavni generativni projekti grada”, u sklopu kojih je “neophodno sa"uvati istaknuta obilje&ja industrijske arhitekture i urbanizma (memoriju mjesta) kako bi spoj nove i stare arhitek-ture bio povod za jedinstvena arhitektonska rje$enja”.

Promi$ljanje dru$tvene proizvodnje Hreli#a u okviru takve vizure pro-blemati"no je na nekoliko razina – povijesnoj, urbanisti"ko-planerskoj i razvojno-strategijskoj. Na nemogu#nost uklapanja zone sajma automobila

32 GUP-om Grada Zagreba iz 2007. godine odre#eno je pedeset sedam gradskih projekata (Juki" 2012: 42; Zagrebplan 2012: 128).

33 Izvor: http://www.zagreb.hr/UserDocsImages/GUP_2012/GUP_ZG/20-12-2012__GUP_Zg_javna_raspra-va_Odredbe_za_provodenje.pdf.


u navedenu kategoriju gradskog projekta ukazuje ponajprije "injenica povi-jesnog nepostojanja industrijskih sadr&aja na podru"ju koje je tom zonom obuhva#eno. Posljedi"no, ne postoji niti “industrijska arhitektura” koja bi mogla poslu&iti kao referentna to"ka za daljnji urbanisti"ki razvoj u skladu s navedenim propozicijama. Na temelju svega re"enoga, upitnim postaje ne samo status zone sajma automobila kao speci! "nim sadr&ajem de! niranog gradskog projekta, ve# i svrhovitost podjele gradskih projekata u razli"ite te-matske cjeline kao i kriteriji njihovog odabira.

Sl. 8. Gradski projekti, Zagrebplan 2012.

Razvidno je, dakle, da se takav mozaik urbanisti"kog planiranja, prepu$ten imaginaciji, vrlo brzo pretvara u konceptualnu slagalicu nespojivih sastavnih dijelova. Na razme%u prenamjene nepostoje#e industrijske zone, nede! ni-ranog strate$kog projekta i kreiranja javno-poslovne zone s naglaskom na odnos prema rijeci Savi i Vatikanskoj aveniji, slagalica sajma dodatno se uslo-&njava i njegovim pozicioniranjem na dva krajnja ruba “gradskog identiteta” kao relativno novog koncepta u strate$ko-urbanisti"kom diskursu.


Mo&e se re#i da je Hreli# od trenutka njegova preseljenja na Jaku$evac predstavljao prepreku ostvarivanja jedne “primjerenije” namjene prostorne cjeline, no bio je za$ti#en svojevrsnom simbiozom koju je ostvario s odlagali-$tem otpada kao temeljnim i rastu#im problemom. Pitanja koja iz te postavke slijede tvore okosnicu ovog rada: – za$to nikada nije uzeta u obzir mogu#nost planiranja “isto"ne urbane cje-

line” na na"in da se sajam sa svojim posebnostima uklopi u jednu huma-niju vizuru od one kojom biva poistovje#ivan sa smetli$tem?

– za$to koncept “urbanog buvljaka” paradoksalno postaje oksimoron kada se prevede u termine urbanisti"kog diskursa koji nastoji stvoriti grad po europskoj mjeri, posebice ako se u obzir uzme "injenica da je obilje&je gradova na koje se ugleda upravo postojanje takvih mjesta u blizini grad-skog centra?

– za$to Hreli# ne bi mogao biti prepoznat kao dio gradske povijesne ba-$tine, turisti"ka destinacija na rijeci Savi i/ili naprosto kao zna"enjski prostor koji zadovoljava niz dru$tvenih potreba velikog broja stanovnika grada i gradske okolice?

– u kona"nici, ne bi li pri odlu"ivanju o njegovoj sudbini u obzir trebali biti uzeti glasovi “mnogobrojnih javnosti” (Gulin Zrni# 2012: 171), koji da-nas bivaju svedeni na jednu kategoriju nemo#nog ili "ak “pasivnog” ((al-darovi# 2012: 30) dru$tvenog aktera?

4. DRU%TVENO OBLIKOVANJE

HRELI&AU ovom radu polazim od pretpostavke da se Hreli# zna"enjski stvara na ne-koliko me%uovisnih razina: mikro-, mezo- i makrorazini. Dok je o makrora-zini ve# bilo rije"i u poglavlju o dru$tvenoj proizvodnji sajma, u ovom dijelu bavit #u se ponajvi$e mikrorazinskim stvaranjem Hreli#a, odnosno zna"enji-ma koja mu pridaju njegovi neposredni stvaratelji – kupci i prodava"i. S ob-zirom na ograni"enje opsega rada, njime ne#e biti sustavno obuhva#ena zna-"enjska mezorazina, koja se odnosi na “posredni"ke” instance kojima Hreli# biva istovremeno proizvo%en i oblikovan, ne pripadaju#i pritom sasvim niti jednoj od navedenih dimenzija stvaranja mjesta. Rije" je ponajprije o upravi tvrtke “Sajam automobila Zagreb d.o.o.” i medijskim konstrukcijama Hreli#a. Dok prva instanca djeluje u okviru ! zi"kog prostora sajma i konstantno pre-govara sa zna"enjskom makrorazinom, ona se nalazi tek na marginama njego-vog mikrorazinskog oblikovanja. U medijskom se diskursu o Hreli#u, s druge strane, na razli"ite na"ine isprepli#u politi"ka, ekonomska i svakodnevna di-menzija njegovog opstojanja, saturiraju#i ga razli"itim skupovima zna"enja, koji povratno djeluju na obje razine stvaranja zna"enja iz kojih su proiza$li.

S obzirom na to da sve re"eno potvr%uje ranije iznesenu tezu da je dru$-tveni prostor kompleksna cjelina "ije je dijeljenje uvijek “donekle iluzorno” (Low 2006: 95), me%urazina zna"enjskog oblikovanja nu&no #e biti utkana u ovu mikroetnogra! ju (kao $to je, uostalom, utkana i u dru$tvenu proizvod-nju sajma). Me%utim, u kontekstu navedenog ograni"enja rada, na stranu ostavljam analizu medijskog diskursa o Hreli#u, kao i detaljnije promi$ljanje dvojne pozicije Uprave sajma u stvaranju Hreli#a. Fokus ove cjeline bit #e, stoga, usmjeren na iskustvenu, emocionalnu, osjetilnu i re' eksivnu dimenzi-ju mjesta. Hreli# #e biti ocrtan kroz utjelovljeno-umje$tene prakse njegovih sudionika, dok #e kulturnoantropolo$ka analiza ponuditi i$"itavanje ispre-


plitanja razli"itih zna"enjskih razina na sajmi$nom $ljunku – bilo da je rije" o perpetuiranju odre%enih zna"enja, njihovom sukobljavanju ili negiranju.

OD SAJMI%NOG %LJUNKA DO VLASTITOG MJESTA I TOPOSA PREPOZNATLJIVOSTI

Na odabir teme ove knjige navelo me promi$ljanje vlastitih iskustava biva-nja kupcem na Hreli#u. Prilikom opu$tenih $etnji izme%u redova prodajnih najlona i povremenog zastajkivanja uz neke od njih, osvijestila sam neobi"no visok stupanj pravilnosti redova i prolaza koje formiraju prodava"i svojim najlonima i vozilima. Iako je takav prostorni raspored dobro poznat svim su-dionicima sajmi$nog &ivota (i, kao takav, uzet “zdravo za gotovo”), zapitala sam se nije li on manifestacija znanja sudionika sajma o sajmu samom, zna-nja koje proizlazi iz kontinuiteta sajmovanja na istom prostoru (sajmi$nom $ljunku), a svakim danom odr&avanja sajma biva potvr%ivano, propitivano, pregovarano i usvajano kroz raznovrsna zna"enja i prakse koje iz njih pro-izlaze. Naime, ako se takav prostorni raspored ne uzme zdravo za gotovo i ako promislimo o mogu#im kon! guracijama koje prodava"i mogu zauzeti nesputani ! zi"kim barijerama nekog izgra%enog prostora, postaje jasno da je upravo dimenzija prostorne organizacije sajma ulazna to"ka za poku$aj razumijevanja mikrorazinskog stvaranja Hreli#a kao “zna"enjskog mjesta” – onoga koje biva oblikovano ponajprije svakodnevnim iskustvima (emocio-nalnim, osjetilnim) i praksama, ali i internaliziranim zna"enjima proiza$lima iz diskursa proizvodnje prostora. Visoku oprostorenost tih iskustava i praksi iskusila sam, stoga, jo$ u predistra&iva"koj fazi sudjelovanja u sajmi$nom &i-votu – moje iskustvo bivanja-u-Hreli#u bilo je iskustvo posjetitelja (kupca, $eta"a, pregovara"a i promatra"a), iskustvo onoga koji se kre#e i kroz kretanje u"i, spoznaje nepisana sajmi$na pravila promatranjem i uklju"ivanjem u saj-mi$ne narative. Na neki na"in, moje je iskustvo bilo jedno od iskustava koje je mjestom konstituirano, istovremeno ga konstituiraju#i (usp. Casey 1996).

Nakon provedenog terenskog istra&ivanja, a prilikom osmi$ljavanja struk-ture ove mikroetnogra! je, kao temeljni problem nametnuo mi se na"in pre-zentiranja gra%e. Dok je potpuno jasno da #e transkribirana kazivanja biti predstavljena u obliku tekstualnog zapisa multivokalnog oblikovanja mjesta,

DRU&TVENO OBLIKOVANJE HRELI$A 49

postavlja se pitanje kako prikazati izvannarativnu multidimezionalnost mje-sta – to"nije, sve one dimenzije Hreli#a koje ne pripadaju domeni izgovore-nog, a smatram ih podjednako “elokventnima” i zna"ajnima za konstrukciju rada koji po"iva na pretpostavci da su iskustva Hreli#a utjelovljeno-umje$te-na te, kao takva, “nude kontekst nekim utvr%enim dru$tvenim "injenicama o gradu koji ih u krajnjem slu"aju mo&e poljuljati” (Gulin Zrni# 2009: 109). No, koje je to izvannarativne dimenzije iskustva mjesta mogu#e zahvatiti bez zauzimanja pozicije objektivnog i distanciranog istra&iva"a?

Smatram da je u takvom nastojanju, prije svega, mogu#e (i potrebno) po#i od vlastitog iskustva mjesta, u ovom slu"aju iskustva prostorne organi-zacije kao temelja razumijevanja modusa me%upovezanosti ljudi, stvari i nji-hove ! zi"ke okoline. Nadalje, ono $to ne mo&e biti transkribirano, ali ostaje zabilje&eno na diktafonu, su neartikulirani zvukovi (smijeh, uzdasi, du&e ili kra#e stanke, prekidi snimanja zbog odlaska prodava"a, nerazumljivi $umovi doga%anja sajma oko intervjua i sl.). A ti su zvukovi uvijek kontekstualizirani i umje$teni te smatram da ih je potrebno u"initi sastavnim dijelom teksta, kao integralni dio pojedina"nog iskustva. U kona"nici, ono $to je nemogu#e za-bilje&iti diktafonom jesu tjelesne geste onih koji govore, a eventualno se ma-nifestiraju pokaznim zamjenicama u transkribiranom tekstu (bilo da je rije" o pokazivanju rukom prema stvarnoj ili zami$ljenoj lokaciji, primanju nekog objekta sa sajmi$nog najlona, nagloj promjeni tjelesnog polo&aja ili izrazu lica). Te su geste znakovite, jer se u njima o"ituje utjelovljenost iskustava. I vi$e od toga, mo&e se govoriti o umje$tenosti tih utjelovljenja. Filozof Edward S. Casey sa&ima proces umje$tenosti sljede#im rije"ima: “Biti umje$ten zna"i poznavati ispraznost bilo kakve izri"ite podjele onog $to je u ne"ijem umu ili tijelu i onog izvanjskog, onoga $to je percipirano i onoga $to je zapam#e-no ili zami$ljeno, onoga $to je prirodno i $to kulturno” (1996: 36). Uistinu, i sama uo"avam da i$"itavanjem transkribiranih intervjua ponovno bivam umje$tena u Hreli#u – tekst se pretvara u krajolik “punktova” na kojima sam razgovarala s kupcima i prodava"ima, njihovih gesti, vremenskih uvjeta i vla-stitih osje#aja. S odre%enim vremenskim odmakom, shva#am da je proces te-renskog istra&ivanja znatno izmijenio moju percepciju Hreli#a, a time i moje “[lokalno] znanje, koje je ugra%eno u percepciju samu” (ibid.: 18).

Dok je, dakle, Caseyjev pojam umje$tenosti blizak “antropolo$kom po-imanju ‘lokalnog znanja’” (Gulin Zrni# 2009: 29), i njegova je konceptua-lizacija mjesta srodna antropolo$kom de! niranju mjesta kao procesa, kao


onog koje “sadr&ava iskustvenu, emocionalnu, vrijednosnu, interakcijsku i relacijsku, kognitivnu i senzornu, povijesnu i memorijsku dimenziju” ((apo i Gulin Zrni# 2011: 35). Naime, Casey temeljnom odrednicom mjesta nalazi njegovu sposobnost sakupljanja “stvari” (&ivih i ne&ivih entiteta), “iskustava, povijesti, "ak i jezika i misli” (Casey 1996: 24). De! niraju#i mjesto kao do-ga%aj, autor nastavlja: “[Mjesta] se doga%aju. (I upravo zato $to se doga%aju su toliko podlo&na naraciji, u vidu povijesti ili pri"e.)” (ibid.: 27). Valentina Gulin Zrni# upravo u narativizaciji svakodnevnih iskustava &ivljenja u novo-zagreba"kim naseljima nalazi ulaznu to"ku u “svijet mnogostrukih zna"enja grada” (2009: 106), dovode#i na sli"an na"in u vezu mjesta u kojima obitava-mo i njihovu zna"enjsku realizaciju kroz narativne prakse. Dok #e kazivanja sudionika sajma biti klju"na i za konstrukciju ove mikroetnogra! je, ona #e se djelomi"no zasnivati i na opa&enim modusima oblikovanja Hreli#a kroz visoko oprostorene prakse kao “ponavljaju#e performativne "inove kojima ljudi reproduciraju i izra&avaju svoj vlastiti do&ivljaj (eng. sense) mjesta” (Feld 1996: 57). Performativnima predmnijevam one "inove koji su kodirani odre-%enim zakonitostima mjesta, tj. konstituiraju se, i konstituirani su, lokalnim znanjem o Hreli#u. Ukratko, polazim od pretpostavke da je sajam rabljene robe, kao doga%aj, zasnovan na skupu internih pravila koja se reproduciraju i bivaju podlo&na pregovaranju svakim danom odr&avanja sajma.

Na promi$ljanje postojanja takvih pravila navela me tvrdnja Aleksandre Muraj da na Hreli#u “jedva da ima nekih pravila pona$anja, a kamoli utvr-%enih odredaba i kaznenih sankcija” (1990: 34). Slo&ila bih se da na sajmu izostaju uvrije%ena pravila pona$anja, no to bih prije pripisala izostanku uvri-je&enih prostornih pravila. Kao $to je ve# re"eno, sajam se odr&ava na $ljunku – nije legitimiran odre%enim arhitektonskim zdanjem ili unaprijed zadanim rasporedom prodajnih mjesta. Monta&ne zgrade koje ga zapadno opasuju (upravna zgrada, ugostiteljski objekti i sanitarni "vor) saturirane su razli"i-tim skupovima zna"enja (o "emu #e biti vi$e rije"i kasnije), no naj"e$#e slu&e kao topografski orijentiri, na sli"an na"in kao i isto"nije smje$teno odlagali$te otpada i savski nasip na sjeveru. Ipak, ono $to odre%uje odnos ve#ine kaziva-"a prema Hreli#u jest iskustvo bivanja na samom $ljunku, s jedne ili druge strane sajmi$nog najlona. U “kompleksnoj kon! guraciji stvari” (Casey 1996: 25) – u redovima zbijenih najlona, prodava"a i prolaza sa"injenih od bujice kupaca, "iji se horizonti interakcije rubno stapaju sa smetli$tem, nasipom i monta&nim zgradama – nastaju pojedina"na iskustva mjesta. Ta se iskustva,


ugrubo, mogu podijeliti na dva razli"ita korpusa – ona koja dijele kupci i ona koja dijele prodava"i.

Upitani o razlozima posje#ivanja sajma, kupci su kao razloge mahom na-vodili, implicitno ili eksplicitno, potrebu za o"u%ivanjem svakodnevice, ele-ment razonode i potragu za nekim “izgubljenim blagom” koje #e spasiti od zaborava (za male novce). Ti razlozi ne izostaju ni kod onih koji kao temeljni motiv posje#ivanja sajma navode neima$tinu, kao $to je vidljivo iz kazivanja umirovljenice Marine:

Prije sam i$la isklju"ivo iz znati&elje i zato kaj mi je ba$ zanimljiva ta atmosfera. Danas je to puka egzistencija, al znam da mi je uvijek &ao kaj ne ponesem aparat, a takvih divnih motiva se zna na#i!

S druge strane, tridesetogodi$nji ekonomist Ratko sa&eo je svoje razloge po-sje#ivanja Hreli#a na sljede#i na"in: “Idem na Hreli# zato kaj je druk"iji malo, druk"iji u odnosu na svakodnevicu – barem moju.” Nekoliko godina stariji agronom Janko se prilikom opisivanja svog do&ivljaja Hreli#a susreo s Alep-hom tre"egprostora:

Kad idem na Hreli#, idem na neko drugo mjesto – koje nije vezano za grad i nije strukturirano. Dobro, mo&da je vezano za Grad, jer napla-#uju parking. Ali ti to ipak djeluje nekako slobodnije, kao neka komu-na. To je kao kad ide$ na izlet, ne znam sad, u Vukovar, di #e$ vidjet ne$to zanimljivo, ma, ba$ kao da idem na neko drugo mjesto.

Dok ovakav citat doti"e niz stavaka koje su relevantne za ovaj rad, voljela bih se zadr&ati na elementu nemogu#nosti svrstavanja Hreli#a u unaprijed zadane kategorije mjesta ili dru$tvenog zbivanja kao takvog. On se de! nira uvijek u odnosu prema nekom drugom mjestu i nekim drugim pravilima. Pri-mjera je jo$ mnogo: za kupce Hreli# predstavlja “divlju tr&nicu”, “skvotiranje prostora”, “javno mjesto koje su ljudi svojim pona$anjem stvorili”, “! lm od Kusturice”, itd.

Iskustva prodava"a govore, s druge strane, o jednom pragmati"nijem i prakti"nijem do&ivljaju Hreli#a. Za neke je on dobro uhodani posao, a za druge sekundarni izvor prihoda, modus pre&ivljavanja, “recesijski hobi” ili navika. U svakom slu"aju, ono $to se pokazuje presudnim za bivanje proda-va"em na Hreli#u jest “vlastito mjesto”. Jo$ kao kupac na sajmu, povremeno bih na"ula ne$to o problematici “dola&enja do mjesta”, mukotrpnim obilje&a-


vanjima sajmi$nog prostora, dolascima u ranojutarnje sate kako bi se osigu-ralo mjesto i iz toga proiza$lim sukobima. Me%utim, s obzirom na to da sam uvijek dolazila na sajam nakon $to su “redovi zbijeni” (ili postavljene kulise za scene iz “! lma od Kusturice”), upijala sam ta no#na zbivanja kroz kru&e#e sajmi$ne narative u vrevi i kome$anju Hreli#a. Sli"no iskustvo podijelio je sa mnom i umirovljenik Tin: “Nisam nikad vidio sukob prodava"a oko mjesta, s obzirom da se to vjerojatno sve doga%a prije nego mi do%emo, ali pri"a se, pri"a se…” Biti dijelom tih narativa "ini mi se va&nim za proces oblikovanja sajma, jer je pitanje prodajnih mjesta ono $to temeljno povezuje kupce i pro-dava"e kroz sajmi$ne najlone kao njihov primarni zajedni"ki interes, stvara osje#aj pripadanja i poznavanja mjesta. Ti su narativi u neprestanom optje-caju, bivaju proizvo%eni i reproducirani svakim danom odr&avanja sajma te, iako kroz njih nastaje svojevrsna kohezija kupaca, prodava"a i najlona, pitanje prodajnog mjesta saturirano je razli"itim zna"enjima za kupce i prodava"e.

Kazivanja vi$egodi$njih prodava"a o vlastitom mjestu u velikoj su mjeri o"udila moju dotada$nju percepciju Hreli#a. Govor o vlastitom mjestu izra-njao je kod ve#ine kaziva"a spontano, u okviru "itavog niza pitanja nepoveza-nih s tom temom, ukazuju#i na njegovu temeljnu ulogu u razumijevanju po-jedina"nih iskustava Hreli#a, ali i njegove prostorno-dru$tvene organizacije u cjelini, nude#i istovremeno odgovore i na prethodno postavljena pitanja o razlozima speci! "nog rasporeda redova i prolaza, potencijalnim podle&e#im pravilima tih kon! guracija i va&nosti sajmi$nih narativa za oblikovanje Hre-li#a. Me%utim, upravo zbog te kompleksnosti, vlastito mjesto je te$ko de! ni-rati – ono je mo&da ona “sr&” u kojoj mjesta “okupljaju stvari” (Casey 1996: 24), bivaju#i istovremeno statusni simbol prodava"a i uzrok njihove tjesko-be, temelj osje#aja pripadnosti i lokalnog znanja (kao izvor pri"a, uspomena, re' eksivnosti i prostorne organizacije) te sjedi$te prodajnih najlona kao sim-boli"kog ozna"itelja Hreli#a samog. Umirovljenica Mira postupak “dola&enja do mjesta” opisuje sljede#im rije"ima:

Ulazi se u tri i petnaest na sajam, tad pu$taju, ne? Tak da si ja ve# sto-jim na mjestu, na najlonu svom, suprug onda s autom do%e… Otpri-like ve# imamo svoje mjesto, evo, hvala Bogu. Nekako je to ustaljeno kroz godine, nismo imali nikakvih incidenata, niti i$ta.

Dvojica drugih kaziva"a rekla su mi da ve# u petak obilje&avaju svoje mjesto te ih ono do"eka u nedjelju, dok pedesetogodi$nji Milan “uzurpira” bolje lo-kacije srijedom, kada je slabija posje#enost sajma:


Srijedom mogu biti ovdje, a nedjeljom ne mogu biti zato $to ljudi "e-kaju, recimo, od pola jedan poslije pono#i, "ekaju da do%u do ovog mjesta. Jer su ovo atraktivnija mjesta. Ja sam u nedjelju tamo skroz kod sme#a, prvi red.

Ono $to nalazim posebno zanimljivim u kazivanjima prodava"a jest transfor-macija prostora sajmi$nog $ljunka u zone “atraktivnosti”, odnosno ve#e ili manje “frekventnosti”. Posjedovanje vlastitog mjesta ne zna"i samo zauzima-nje odre%enog prostora i odr&avanje kolegijalnih odnosa s najbli&im susjedi-ma, ve# i njegovo pozicioniranje u odnosu na "itavo sajmi$no tijelo u okviru kojeg prostorni odnosi simboliziraju status prodava"a i njegove robe. (etr-desetogodi$nji Mato je “osrednjost” svog mjesta de! nirao iz pozicije mjesta samog, u odnosu prema zonama atraktivnosti: “To je onaj tamo najja"i kut, onaj tamo desno. Tamo dolje pada ponuda. Tamo je druk"ije, tamo je i roba druk"ija.” Mo&e se, stoga, re#i da je pozicija vlastitog mjesta zapravo pozicija samog prodava"a – ona govori o njegovoj umje$tenosti kroz poznavanje (i pridr&avanje) sajmi$nih pravila te o njegovoj ponudi robe.

Iz ovakvog prikaza postaje jasno da je Hreli#, barem na razini sajmi$nog $ljunka, samoregulirani organizam, koji se uvijek iznova izgra%uje kroz skup nepisanih pravila. Pa ipak, ta pravila djeluju toliko striktnima da se "ini kao da nisu podlo&na pregovaranju, niti izmjenama. Je li mogu#e da je jedna “div-lja tr&nica” zapravo zatvorena zajednica vi$egodi$njih prodava"a "iji redovi prodajnih najlona grade zidove "vr$#e i neprobojnije od betonskih? Sama "injenica da (gotovo) svatko mo&e do#i i prodavati na sajmu rabljene robe govori u prilog suprotnome. Prema kazivanjima prodava"a, kriteriji ulaska su minimalni – pla#anje dvadesetak kuna ako se ulazi automobilom i jo$ pet do deset kuna po metru kvadratnom zauzetog prostora. O tome tko napla#uje ulaz i “placovinu” bit #e rije" u posljednjem poglavlju. Me%utim, "ini se da je u uvjetima minimalne i rubne regulacije protoka ljudi (i robe) nu&an visok stupanj njihove samoorganizacije. Iako su redovi prodajnih najlona uvijek podlo&ni razli"itim kon! guracijama novih, povremenih i vi$egodi$njih pro-dava"a, tj. njihove su granice propusne, oni ipak zadr&avaju svoju temeljnu prostornu organizaciju i topose prepoznatljivosti – odre%ene prodava"e u odre%enim redovima. No, na koji se na"in prenosi znanje o modusima iz-gradnje sajma?

(ini se da ve# i sami kru&e#i narativi imaju odre%enu ulogu upozoravanja kupaca – uvijek potencijalnih prodava"a – na sukobe koji slijede iz zauzima-


nja tu%eg mjesta, tj. nepo$tovanja pravila. Prilikom terenskog istra&ivanja, razmi$ljala sam o mogu#nosti da se i sama oku$am u prodaji na Hreli#u, kako bih stekla iskustvo bivanja s druge strane najlona. Me%utim, ve# sam poku$aj vizualizacije mogu#ih problema s kojima je izvjesno da bih se pritom susrela, barem iz onoga $to se “pri"a”, nagnao me da to iskustvo svedem na intervjui-ranje kaziva"a, tj. posu%ivanje dijela njihovog mjesta tijekom na$eg razgovo-ra. Ipak, da nije sve tako “crno”, potvrdilo mi je kazivanje mlade &ene koja je sa suprugom do$la prodavati ru"no izra%ene papu"e, jedne sun"ane nedjelje. S obzirom na to da sam ih zatekla u “najatraktivnijoj zoni” (u onom najja"em kutu desno) – pomislila sam kako sigurno "ekaju tamo od ranojutarnjih sati. Dodu$e, zbunio me pogled na nekoliko uredno poslaganih parova papu"a i plahi glas: “Papu"e, ru"no izra%ene… Ajde, probajte! Samo 10 kuna.” Nakon $to sam kupila papu"e, saznala sam da su se ona i suprug, potaknuti recesi-jom, prvi put odlu"ili oku$ati u prodaji na Hreli#u. Na moje pitanje o tome kako su do$li do mjesta, odgovorila mi je:

Nismo mi znali ni$ta o tim mjestima. Evo, tu nam je gospo%a, ona du&e dolazi, sve objasnila. !pokazuje rukom na gospo!u desno] To je ina"e mjesto od jednog gospodina, ali on danas o"ito nije do$ao pa smo mi dali samo pet kuna da smijemo tu stajati. Mi smo do$li oko pola osam, a ljudi do%u i u pet. Mi smo stvarno imali sre#e.

Dok je jasno da se u slu"aju mladog bra"nog para odre%eni splet okolnosti uistinu povoljno podudarao s njihovom pozicijom po"etnog neznanja o internom skupu sajmi$nih pravila, procesom svojevrsne narativne laterali-zacije, ubrzo su postali svjesni elementa “po"etni"ke sre#e” u nala&enju (tu-%eg) mjesta. “(Sa)znati ne$to o tim mjestima” zna"i biti u mjestu – prvotno nasumi"ni odabir slobodnog mjesta kroz proces umje$tanja, pretvorio se u osvje$tavanje vlastite pozicije u tom konkretnom mjestu. Rekla bih, stoga, da umje$tenost u Hreli#u predstavlja utjelovljeno iskustvo kontinuiranog u"enja “u hodu”, dok “mjesto” predstavlja zbir tih utjelovljenih iskustava koja se uobli"avaju u narative, prostorne prakse i skupove razli"itih pravila. Tako de! niran, Hreli# je proces koji nikada ne mo&e biti dovr$en, jer on nije puki konstituiraju#i element kojim bivaju proizvo%eni kupci, prodava"i i skupovi pravila kojima se oni moraju podvrgavati. Naprotiv, on uzvratno biva konsti-tuiran ' uidno$#u pozicija sudionika i tenzijom izme%u nepisanih sajmi$nih pravila i neminovnih iskliznu#a u okviru kojih ona bivaju uvijek iznova pro-pitivana, prera%ivana, potvr%ivana ili osporavana.


Ve# sami narativi o “vlastitom mjestu” u sebi sadr&e neminovnu mogu#-nost njegove uzurpacije i otvorenost za postizanje dogovora komunikacijom. Kao $to je vidljivo iz Matinog kazivanja, sajmi$na su pravila jasna, ali i pod-lo&na pregovaranju:

(ovjek ide na svoje mjesto, zna$? Ne mogu ja sad oti# tamo sto me-tara dalje. Uuuuu, problemi, ku&i$? Reko bi frajer: “Prijatelju, ja sam tu od prije pet godina, ti sad odjednom…” A to je drugo, ako ja ne#u do# danas, a vi &elite do#, onda ka&em: “Prijatelju, slobodno stani na moje mjesto.”

Narativizacija sajmi$nih pravila nema, dakle, isklju"ivo opominju#u i isklju-"uju#u funkciju – njome se ujedno uspostavlja i kohezija zajednice proda-va"a kroz razgovor, me%usobnu solidarnost i uva&avanje istog skupa normi. Konsenzus o po$tovanju tu!eg mjesta temelj je osje#aja pripadnosti zajednici, iz njega proizlazi povjerenje u prodava"e-susjede te se razvijaju kolegijalni i emocionalni odnosi, o "emu svjedo"e kazivanja:

Mira: Izme%u nas samih postoji dogovor, jedan drugome pri"uvamo malo. Borimo se… Tu sam se sna$la. Tu, nekako, zajedno si s ljudima “na istoj valnoj du&ini” pa su onda svi isti.

Dado: Mi otprilike znamo gdje ko stoji, na primjer, godinama… Ovaj stoji do mene, a ovaj stoji tamo i tako. Funkcioniramo tako ve# do-sta godina. Normalno, i prijateljski poma&emo jedan drugom ako $ta treba.

Biti “tu”, dakle, zna"i biti u “svom mjestu” i, istovremeno, u zajednici jedna-kih. Socijalna obespravljenost s kojom se ve#ina kaziva"a-prodava"a susre#e u “svijetu izvan Hreli#a” biva neutralizirana i/ili nadvladana osje#ajima isto-sti, zajedni$tva i solidarnosti, koji se razvijaju kod vi$egodi$njih prodava"a na sajmu. Da dolazak na Hreli# za mnoge prerasta u dru$tvenu potrebu raz-mjene iskustava, misli i osje#aja, potvr%uju navodi razli"itih kaziva"a da "esto odlaze ku#i “bez zara%ene lipe”, a ipak se opet vra#aju. Kaziva" Milan tvrdi da “na neki na"in postane$ ovisan”, nastavljaju#i:

Tu ima jako puno dobrih i jadnih ljudi. I ovi ljudi koje sam ovdje upoznao, na neki na"in su mi najbolji prijatelji. Moja &ena, kad ja to ka&em, onda ona ka&e da je to bezveze. Me%utim, oni su sli"no jadni ko ja, na nekom levelu.


Dok su i iskustva kupaca sna&no oprostorena, u smislu da su redovi prodaj-nih najlona polazi$na to"ka njihove konceptualizacije Hreli#a u cjelini, oni ne posjeduju vlastito mjesto. Naprotiv, Hreli# iz pozicije kupaca biva percipiran kroz kretanje, orijentiranje, putanje, trase i povremeno zaustavljanje uz pro-dajne najlone. Ve#ina kupaca s kojima sam razgovarala temelji svoj do&ivljaj sajma na odre%enoj fuziji tog iskustva usmjerenog kretanja izme%u redova najlona i apsorbiranih kru&e#ih narativa koji bivaju prera%ivani svakim "inom ponovne verbalizacije.

Ratko: Kad do%e$ na Hreli#, to"no zna$ kak se kretat, kolko si daleko od parkinga i zgrade, na kojem #o$ku je ne$to… Tak da isto postoji neki raspored. Rekli su mi prijatelji da tamo svaki prodava" ima svoje mjesto i da se naljute ako neko do%e na to mjesto. To je kontrolirani kaos neki.

Marko: Ima tu neka ruta, cik-cak izme%u redova. Tu rutu sam bira$ i ja se trudim sve obi#i, jedino presko"im kad vidim da mi je ne$to dosad-no i da nema ni$ta zanimljivo. Pojedini prodava"i uvijek stoje na po-jedinim mjestima. Ovaj, mislim da me%u njima postoji nekakav deal oko toga gdje je tko, s obzirom da dolaze naj"e$#e dan prije. Barem su tako rekli – po no#i do%u pa onda zauzmu te svoje punkteve i tak…

Dean: Ono $to se mo&e osjetit na Hreli#u, to je da postoji odre%eni raspored ljudi i gdje se nalaze koji – zna"i, gdje je roba, gdje je alat. Za neke stvari smo "ak uo"ili da postoji odre%en raspored. Sad, kako to… Mislim, ljudi koji su tamo, oni vjerojatno jesu godinama tamo i znaju svoja mjesta, mada mislim da to nije ba$ kao u kazali$tu – da po-stoje numerirana sjedala. Mislim da se uvijek izme%u mo&e jo$ jedan ugurat, tak da tu ima dosta prostora za ' eksibilnost.

Dok je temeljna potreba prodava"a pozicionirati vlastito mjesto u odnosu na razli"ite “zone po&eljnosti”, prostorno iskustvo kupaca (koji naj"e$#e nasto-je obi#i sve) sastoji se u uo"avanju odre%ene logike – rasporeda prodava"a i njihovih najlona u naoko difuznom tkivu sajmi$ta. Smatram da ti toposi pre-poznatljivosti imaju orijentacijsku funkciju, istovremeno stvaraju#i osje#aj poznavanja mjesta. Kao $to je pozicija vlastitog mjesta klju"ni umje$taju#i "imbenik za prodava"e na sajmu, toposi prepoznatljivosti referentne su to"ke umje$tenosti kupaca. Ona prodajna mjesta koja u kazivanjima kupaca bivaju prepoznata kao svojevrsne konstante, svjedo"e, izme%u ostalog, i o njihovim


speci! "nim interesima te implicitnim i eksplicitnim razlozima posje#ivanja sajma – od prakti"ne razine nabave speci! "nih artikala po povoljnijoj cijeni pa do potrebe za o"u%ivanjem vlastite svakodnevice.

Hana: Mislim, to"no znam kak idu po podu ti… “$atori”! !smije se] To"no zna$, ima$ tu neku logiku. Ima$ tog jednog "ovjeka koji proda-je sve vojni"ko, ne znam gdje to nabavlja, pored njega je lik koji proda-je gitaru, tamburicu i harmoniku i to, dole ni&e likovi prodaju lustere.

Mo&e se, dakle, re#i da za ve#inu kaziva"a-kupaca prostorna organizacija Hre-li#a predstavlja ' eksibilni krajolik redova u kojima se poznato stapa s neiz-vjesnim u raspoznatljivim, ali nikada istovjetnim, kon! guracijama prodajnih mjesta. Ako redovi uistinu izgra%uju sajam, preuzimaju#i i izvr#u#i ulogu koju izgra%eni prostori (trgovanja, ali i uop#e) imaju u konstituiranju na$ih svakodnevnih &ivota, oni tada nu&no postaju podlo&ni re' eksiji i imaginaciji. Osje#aj usmjerenog kretanja izme%u privremeno ! ksnih, a opet nestabilnih i neprestano mijenjaju#ih, jedinica prodajnih najlona, naru$ava uvrije&eno po-drazumijevanje granica unutar kojih se kre#emo. Me%utim, kao $to je vidljivo iz kazivanja tridesetogodi$nje Doris, nisu sva kazivanja intonirana jednakim interesom za prostornu organizaciju Hreli#a:

A prodava"i… Svako zauzima svoj prostor. To je skvoterski %ir. Ono, ko prvi, njegovo. Vrlo primitivno i elementarno. To je svojevrsno za-uzimanje prostora razli"itih skupina koje u jednom trenu postaju za-jedni"ka masa. Mislim, ni$ta posebno.

Ono $to je zajedni"ko ovom komentaru i kazivanjima ostalih kupaca na Hreli#u jest prepoznavanje njegove Drugosti, iako kroz vizuru normalizacije alternativnog. Ono $to ga, pak, kontrastira ostalim kazivanjima jest distan-ca i nezainteresiranost za promi$ljanje odnosa unutar “zajedni"ke mase”, tj. pozicioniranje kaziva"ice na sam rub sajma kao dru$tvenog doga%aja. Takvo iskustvo sajma pridonosi multivokalnosti ovog rada, ukazuju#i pritom na ne-koliko va&nih smjernica za daljnji razvoj teksta, ali i evaluaciju re"enog.

U tom kontekstu, naredne sam odlomke zamislila kao kratko putovanje kroz kazivanje Doris, kako bih objedinila jednu pri"u o Hreli#u te ukazala na potentnost kori$tenja konceptualizacije prostorne organizacije sajma kao ulazne to"ke u razli"ite dimenzije oblikovanja Hreli#a. Ujedno, ono #e poslu-&iti kao svojevrsni uvod u problemske to"ke sljede#eg poglavlja.


DORISINA PRI(A O HRELI&U

Na samom po"etku na$eg razgovora, Doris se na nekoliko na"ina distancirala od Hreli#a – prostorno, vremenski, profesionalno i emocionalno. Naglasila je da njezina povijest posje#ivanja sajma se&e u rano djetinjstvo, kada je “i$la tamo s tatom i njegovom ekipom”, a kasnije i s prijateljima iz srednje $kole i s fakulteta, no preseljenje u drugi grad drasti"no je prorijedilo te posjete u po-sljednjih nekoliko godina. Kao mladu arhitekticu, kaziva"icu je zanimala mo-gu#nost “integracije razli"itih prostora skvotiranja u planiranje samog grada” i razmatranje iskoristivosti “potencijalne energije smetli$ta” ukoliko bi ono postalo sastavnim dijelom sajmi$nog organizma. Emocionalnu povezanost s Hreli#em kategori"ki je odbila, nastavljaju#i da sajam posje#uje isklju"ivo “radi obleke”. Takav odnos prema mjestu u literaturi se naziva funkcionalnim, tj. onim koji se zasniva na “procjeni resursa koje prostor (…) nudi” (Gulin Zrni# 2009: 239). Rije" je o prosu%ivanju prostora u okviru kojega izostaje “procesno vezivanje za mjesto i zajednicu” (ibid.: 198). Daljnji tijek inter-vjua poljuljao je, me%utim, mogu#nost takve kategorizacije odnosa kaziva-"ice prema Hreli#u. Narativizacijom sje#anja i prizvanih iskustava, Hreli# se postupno iz distancirano valoriziranoga prostora pretvorio u mjesto ispunje-no zna"enjima, emocijama i osjetilnim do&ivljajima. Cjelokupno iskustvo mjesta govornim se "inom razlomilo u njegove razli"ite dimenzije u naoko nepovezanim sljedovima re"enica:

Nemam omiljene prodava"e, ali uvijek bih i$la kod starijih bakica, "i-sto zbog odabira robe koju su vadile iz svog vlastitog ormara. To je “ormar "udesa”, robe koju ja jo$ uvijek nosim. Ja sam si sa$ila haljinu po uzorku na tetinu haljinu koju sam prije vadila s bakinog tavana. Ja bih uvijek na Hreli#u i$la na neke ljude, valjda podsvjesno. Kupovala sam obleku, "arape i prazne CD-e. I i$li smo na pivo. Jednom smo i #evape jeli tamo. Pivo i #evape. Nikad nisam i$la u one dijelove gdje imaju one kopirane trenirke, majice i "arape.

“Bujica” rije"i kojom je razotkrivena multidimenzionalnost umje$tenosti na$la je svoj podstrek u pitanju koje se implicitno odnosilo na konceptuali-zaciju prostorne organizacije sajmi$ta: “Ima$ li svoje omiljene prodava"e na Hreli#u?” I dok u slu"aju kaziva"ice ta konceptualizacija nije i$la u smjeru toposa prepoznatljivosti (u smislu orijentacijskih to"aka koje poti"u osje#aj


poznavanja mjesta), ona se usidrila u ne"emu $to bi se moglo nazvati topo-sima prisnosti. “Ormar "udesa” u kazivanju povezuje dva mjesta – “bakin tavan” i Hreli# kao mjesto koje ima potencijal o&ivljavanja tog, vjerojatno iz-gubljenog, iskustva. Ili, rije"ima Keitha S. Bassa: “Kada mjesta bivaju aktivno osje#ana ! zi"ki krajolik se povezuje s krajolikom uma, s lutaju#om ma$tom, a putove uma mo&emo samo naga%ati” (1996: 55). Dorisino kazivanje daje nam uvid u jedan od tih putova, onaj kojeg sama obja$njava kao “podsvje-snu” dimenziju stremljenja odre%enoj robi i ljudima.

Pa ipak, njezino iskustvo Hreli#a nadilazi tu dimenziju i $iri se u razli"i-tim smjerovima – od osvje$tavanja prostornog rasporeda sajma, preko nara-tivizacije sinesteti"kog iskustva, pa sve do aspekta socijalizacije impliciranog “mi” formom, koja u kazivanju povremeno zamjenjuje govor u prvom licu. Iskustvo Hreli#a za Doris podjednako je osobno i zasnovano na praksama podijeljenima s drugom osobom (ili osobama) u kontekstu konkretne saj-mi$ne “kon! guracije stvari”. Ono je iskustvo percipiranja koje “zahtijeva tje-lesni subjekt koji &ivi u mjestu kroz percepciju, ali i mjesto prijemljivo za taj tjelesni subjekt, koje pro$iruje svoj utjecaj na taj subjekt” (Casey 1996: 22). Taj slo&eni me%uodnos mjesta i tjelesnog subjekta (kao misle#eg, kre#u#eg, osjetilnog i, u kona"nici, umje$tenog bi#a) Basso je nazvao “procesom inte-ranimacije” (1996: 55). Zamijeniv$i njegov ranije spomenut koncept aktiv-nog osje"anja mjesta konceptom iskustva percipiranja, Casey je ponudio ne$to operativniji modus promi$ljanja tog odnosa. Percepcija mjesta tako pred-stavlja fuziju utjelovljenog iskustva mjesta in situ i talo&ina sje#anja, emocija, raznorazinskih zna"enja i socio-kulturnih normi koje su upisane u percepciju samu i me%usobno su neodvojive. Zna"enja koja proizlaze iz te fuzije pripa-daju podjednako mjestu i osobi, nu&no rezultiraju#i multivokalno$#u mjesta, ali i stvaranjem razli"itih korpusa dijeljenih iskustava koja oblikuju mjesto i njime su oblikovana. Daljnje Dorisino kazivanje produbilo je takvu koncep-tualizaciju odnosa izme%u “tjelesnog subjekta” i mjesta:

U biti, i$la sam tamo tra&iti robu iz zabave. Kao, ba$ bih sad neku haljinu, nemamo sad novaca, idem s tatom. Meni je to zapravo bilo zna"ajnije zbog dru&enja s tatom. I danas svaki put kad do%em u Za-greb razmi$ljam kako bih voljela oti# na Hreli# jer nisam dugo bila, ali nikad ne stignem, jer se ne organiziram. Ali, odlu"ila sam uskoro i#i tamo po ko%njak.


“U biti” koje stoji na po"etku ovog ulomka kazivanja upu#uje na ono $to je Va-lentina Gulin Zrni# nazvala “re' eksivnim poticajem intervjua kod kaziva"a, odnosno kaziva"evo promi$ljanje vlastite situacije, vrednovanja, mi$ljenja, iskustava, a koje je potencirano u razgovornom kontekstu samog istra&iva-nja” (2009: 107). Kako je razgovor odmicao, kaziva"ica je uistinu postupno rede! nirala svoj odnos prema Hreli#u – od potpuno funkcionalnog do onog emocionalnog. Dok je i ve#ina ostalih kazivanja pokazivala razli"ite stup-njeve osvje$tavanja kroz narativizaciju, po"etak razgovora s Doris toliko je odudarao od njegovog zavr$etka da sam se osje#ala primoranom upitati je za razlog takvog kontrasta. Njezin odgovor uvijek mi izmami osmijeh na lice:

Pa rekla si mi da ti intervju treba za rad, mislila sam da treba$ kon-kretne odgovore, a ne da #emo pri"ati o ovome! Naravno da ja vo-lim Hreli#, pa ja sam cura iz Novog Zagreba! Ja sam dio tog prostora Novog Zagreba, nije meni to neka razlika – Jaku$evac, Dugave, Sloba [Slobo$tina, op. a.]. Meni je granica – Novi Zagreb.

Dakle, iako je poslom vezana za drugi grad, referentna to"ka Dorisine iden-ti! kacije ostaje Novi Zagreb i unutar te cjeline, “urbanog zavi"aja” (Gulin Zrni# 2009: 241), Doris detektira naselja kao svojevrsne topose prepoznatlji-vosti i prisnosti. “Bivanje dijelom tog prostora” zna"i uspostavljanje “odnosa ukorijenjenosti” (ibid.: 178) prema mjestu, koje u ovom slu"aju nadrasta ! -zi"ke okvire Hreli#a, ali i naselja u kojemu je provela najve#i dio &ivota. Od-lazak na Hreli# tako postaje gotovo lokalna praksa koja se odvija u okvirima granica bliskog, poznatog i razumljivog.

I ovaj rad na nekoliko razina “pripada” Novom Zagrebu – njegova je oko-snica sajam koji se odr&ava na isto"nom rubu te urbane cjeline i detaljno opi-suje prakse urbanisti"kog planiranja podru"ja koje nadilazi granice samog sajma, uzimaju#i pritom u obzir i kontaktnu zonu izme%u planski gra%enih naselja i nikada realizirane industrijske zone. U kona"nici, u Novom Zagre-bu sam smje$tena/umje$tena i dok pi$em ovaj rad, a svaki posjet Hreli#u (u funkciji istra&iva"ice i/ili kupca) do&ivljavam kao odlazak u susjedstvo. Moja percepcija Hreli#a, dakle, u velikoj mjeri rezonira s Dorisinom, daju#i tekstu prili"no jaku autoetnografsku notu. Me%utim, s obzirom na to da teza ovog rada po"iva na pretpostavci da se Hreli# stvara na nekoliko razina, a obliku-je subjektivnim zna"enjima koja mu pridaju sudionici sajmi$nog &ivota, sa-gledavanje Hreli#a iz vizure umje$tenosti u Novi Zagreb predstavlja uistinu


samo nekolicinu glasova izme%u ostalih koji grade tekst. Pritom ne bje&im od "injenice da je sam odabir teme rada i pitanja postavljenih kaziva"ima (kao i analiza transkribiranih intervjua) pozicioniran.

OD ZAJEDNICE VI%EGODI%NJIH PRODAVA(A DO UMJE%TENE MASE

Dorisino kazivanje nazna"ilo je nekoliko problemskih to"aka kojima se na-mjeravam baviti u ovom poglavlju, a temelje se na konceptu osje"aja mjesta. Taj je koncept problemati"an zbog svoje eluzivnosti, ali njegovo je de! nira-nje neophodno za razmatranje razli"itih odnosa koje s Hreli#em uspostavlja-ju njegovi sudionici. On je na neki na"in temeljan za razumijevanje mikro-razinskog stvaranja zna"enja, odnosno oblikovanja prostora. Dok, kao $to je ve# re"eno, Basso i Casey zasnivaju de! niranje osje#anja mjesta na dijalektici izme%u tjelesnog subjekta i mjesta samog, tj. podrazumijevaju da je taj su-bjekt ve# (i uvijek) umje$ten, Gulin Zrni# de! nira osje#aj mjesta kao “razli"it odnos prema mjestu” (2009: 178), koji se mo&e de! nirati kao “ukorijenje-nost, otu%enost, relativnost (neva&nost) mjesta i bezmjesnost”, a na njega utje"e “osje#aj zajednice” (ibid.). S druge strane, Saar i Palang osje#aj mjesta de! niraju kao “fuziju zna"enja i vezanosti uz mjesto (eng. place a& achment)” (2009: 16), a samu “vezanost uz mjesto” Altman i Low de! niraju kao afektiv-nu vezu izme%u ljudi i mjesta, koja je "esto popra#ena kognitivnom i prakti"-nom dimenzijom oblikovanja prostora (1992, cit. pr. Kyle i Chick 2007: 10). Na temelju toga, osje#aj mjesta mo&e biti de! niran kao cjelokupno iskustvo percipiranja mjesta iz kojeg proizlaze razli"iti stupnjevi emocionalne pove-zanosti s mjestom, te raznovrsna zna"enja. To iskustvo zasnovano je na me-%usobnoj interakciji ljudi te na njihovoj interakciji s ! zi"kim okoli$em, ali i na razli"itim vi$erazinskim zna"enjima koja su ugra%ena u percepciju i koja su podlo&na pregovaranju. No, ono $to ostaje upitnim jest – korespondira li nu&no osje#aj mjesta s osje#ajem zajednice? Odnosno, mo&e li se o Hreli#u govoriti kao o zajednici i $to bi taj koncept uop#e trebao podrazumijevati?

Pi$u#i o “vlastitim mjestima”, gotovo intuitivno mi se nametnula sintagma “zajednica vi$egodi$njih prodava"a” na Hreli#u. Osje#aji “istosti”, kontinuitet dola&enja, kreiranje “zona atraktivnosti”, solidarnost, razvijanje prijateljskih


odnosa i odr&avanje sajmi$nih pravila ono je $to odra&ava sliku “zami$ljanja lokalne zajednice” (Gulin Zrni# 2009: 205) i “vezanosti uz mjesto” (ibid.). Slika je to ljudi koji dolaze iz razli"itih dijelova grada (ili "ak i razli"itih grado-va) na “vlastito mjesto”, koje je istovremeno ! zi"ka lokacija, statusni simbol, “radno mjesto” i mjesto uspostave emocionalnih odnosa. Me%utim, dok je za vi$egodi$nje prodava"e Hreli# simbol “istosti”, za ve#inu ostalih kaziva"a on simbolizira Drugost, bilo da je rije" o povremenim prodava"ima, kupcima ili $eta"ima. Iz te temeljne razlike proizlazi spomenuta podjela na razli"ite korpuse dijeljenih iskustava, ali i nemogu#nost govorenja o (sajmi$noj) za-jednici u smislu u kojem je de! nira Anthony Cohen:

Temeljno obilje&je zajednice jest to da njezini "lanovi dijele, ili barem misle da dijele, sli"an osje#aj stvari, ili generalno ili barem u odnosu na speci! "ne i zna"ajne interese i, nadalje, da se taj osje#aj razlikuje od onoga koji je stvoren negdje drugdje. Stvarnost zajednice u ljudskom iskustvu odra&ava se (po"iva) u njihovoj povezanosti i privr&enosti zajedni"kom tijelu simbola. (…) Va&no je naglasiti da dijeljenje sim-bola ne zna"i nu&no dijeljenje zna"enja. (1985: 16)

Taj “sli"an osje#aj stvari” zasigurno dijele vi$egodi$nji prodava"i na sajmu, odnosno, oni koji posjeduju “vlastito mjesto”. Ve# individualizirana detekcija toposa prepoznatljivosti i sasvim druga"ija konceptualizacija sajmi$ne orga-nizacije, koja proistje"e iz potrebe kupaca da “obi%u sve”, jest upravljana saj-mi$nim pravilima, ali ne korespondira s osje#ajem zajednice koji je prisutan kod vi$egodi$njih prodava"a. Prije elaboracije te tvrdnje, mo&da nije naod-met prisjetiti se da su granice redova prili"no nepropusne i u odre%enoj mje-ri prepoznatljive, ali prolazi koje tvore namijenjeni su masi kupaca, $eta"a i znati&eljnika. Hreli# biva oblikovan u toj me%uovisnosti stati"nog i dinami"-nog, poznatog i nepoznatog. Odnosi izme%u vi$egodi$njih prodava"a toliko usmjeravaju dinamiku sajmi$nog &ivota i saturiraju ga zna"enjima da je lako zaboraviti da je Hreli#, u svojoj sr&i, ono $to je Foucault nazvao “vremenskom heterotopijom” (2008: 37) (i to onim njezinim oblikom koji je “povezan s vremenom u njegovom najefemernijem, tranzitornom i nestabilnom aspek-tu” (ibid.)), a Sarah Pink (2008: 165) “kompleksnim poljima mnogobroj-nih, mijenjaju#ih i ponekad privremenih dru$tvenih odnosa” (2008: 165). Rije"ju, za ve#inu njegovih posjetitelja-kupaca on nije referentna to"ka iden-ti! kacijskih praksi, ve# povremeno odredi$te na kojemu ispunjavaju potrebu


za o"u%ivanjem vlastite svakodnevice, izvrtanjem socio-kulturnih normi i/ili u"vr$#ivanjem odnosa koji su uspostavljeni u nekim drugim zajednicama – bilo obiteljskim, bilo prijateljskim. Jedan dio kaziva"a odlaskom na Hreli# zadovoljava potrebu za le&ernim dru&enjem i/ili traga za nekom speci! "nom robom (kao $to je “pravi alat” za vikendicu, stvari za opremanje naslije%ene ku#e, posude za cvije#e, “obleka”, itd.), dok drugi nastavljaju “obiteljsku tra-diciju” odlaska na Hreli# u novom kontekstu partnerskih ili prijateljskih veza.

Janko: I#i #u opet kad #e kumovi i#i. Ne ide mi se samom. Ne bih i$ao sam nikada. S kumovima idem naj"e$#e, ali i$ao bih i s nekim drugim. To mi je sav neki doga%aj – komentirati s ljudima, ne da idem ciljano ne$to kupiti.

Vjera: Idem s familijom. S familijom, uglavnom. Ponekad povedemo i prijatelje ili tamo sretnemo prijatelje. Tamo se najbolje i dru&imo, razmjenjujemo iskustva i, u biti, je to ona komunikacija bez politike, bez dnevnih problema, nego samo sitnice koje se na Hreli#u prodaju.

Hana: Ja sam na Hreli# krenula jo$ kao dijete, s mojim tatom. On me vodio u potragu za dobrim biciklom, dobrim nekakvim komadom alata – moj tata vje"no treba neki alat. A ne znam, on u&iva o tome. (ak je zaradio par kazni kad je i$ao ilegalnim motorom tamo – koji si je kupio na Hreli#u, by the way. Ne, pa to je njegov na"in &ivota, on si na taj na"in daje odu$ak. Odnedavno idem s de"kom. Zna"i, mi smo i$li s idejom “pravoga alata”. Odlu"ili smo da je bolje te&iti tim starim stvarima, njih mo&emo kupiti na Hreli#u.

Za Marinu, s druge strane, Hreli# je mjesto uspomena na dru&enja i “neka bolja vremena”, mjesto koje i danas rado posje#uje, “otprilike jednom mje-se"no”:

I$le smo prije, nas dvije-tri. Sad sama $alabajzam. Nemre se to vi$e spojiti, te babe. Velim ti, vremena su se promijenila. Prije smo se zekali i tu i tam nekaj kupili, sad se stvar promijenila, ide$ ciljano…

Masa kupaca sastavljena je, dakle, od grupica, parova ili pojedinaca. Forma kazivanja “mi” prili"no je "esta, no odnosi se na samo na mikrozajednice bliskosti, dok su ostali kupci i prodava"i “oni”. Rije" je o “ostalima”, koji su podlo&ni konstantnoj re' eksiji, komentiranju i procjenjivanju. Odnosi koje


uspostavljaju kupci i prodava"i zasnovani su na kratkotrajnim okupljanjima oko sajmi$nih najlona. Prilikom opisa tih oblika dru$tvene me%upovezano-sti poslu&it #u se konceptom dru$tvenosti (socialities) kao “razli"itih skupo-va dru$tvenih odnosa koji se razvijaju oko stvarnih aktivnosti” (Pink 2008: 172). Prodajni najloni i njihov sadr&aj tako postaju “sr&” dru$tvenosti i pro-cesnog mjesta, koje “ne ujedinjuje samo vrijeme, prostor, ljude i objekte, ve# i osjete i osje#aje” (ibid.). Takav odmak od koncepta zajednice u"inio mi se potrebnim u promi$ljanju Hreli#a kao uistinu proto"ne cjeline, a njime je opet omogu#eno sagledavanje emocionalne dimenzije oblikovanja mjesta, koja se sidri u konceptu vezanosti uz mjesto i, $ire, osje#aju mjesta.

Polazim, dakle, od pretpostavke da razli"ite dru$tvenosti okupljene oko zajednice vi$egodi$njih prodava"a konstituiraju Hreli# te da Hreli# sam re-producira takve skupove odnosa kroz nepisana sajmi$na pravila koja nadilaze sve zasebne dru$tvenosti i ujedinjuju ih u vidu onoga $to kaziva"i sami "esto nazivaju “masom”, “energijom”, “gomilom”. Ako ta “gomila” ljudi ne mo&e biti de! nirana kao zajednica, na koji na"in ona postaje poznato i “ugodno” mje-sto, pa "ak i “navika”, “na"in &ivota”, “ovisnost” ili “hobi”?

Percepcija prostorne organizacije Hreli#a, o kojoj je ve# bilo rije"i, zasi-gurno je jedan od putova povezivanja s mjestom kroz uspostavu odre%enog znanja o njemu. Smatram da se dru$tvenosti ostvaruju prilikom interakcije kupaca i prodava"a te da mogu varirati u stupnju ostvarene me%upovezano-sti. Najve#i stupanj me%upovezanosti ostvaruje se prilikom rubnog dotica-nja utjelovljenih iskustava vlastitog mjesta i toposa prisnosti. Iz kazivanja se pokazuje da toposi prepoznatljivosti "esto podrazumijevaju i topose prisno-sti, iako to nije pravilo. Za neke kupce, kao i za Doris, zna"ajna su samo ona prodajna mjesta kojima se stremi – “podsvjesno” ili svjesno. Tako, na primjer, pedesetogodi$njak Tin, koji je na Hreli# krenuo s ciljem ure%ivanja vikendice u “autohtonom” stilu, navodi:

S obzirom da idemo tamo ve# jedno dvije, tri godine, jasno da ima$ od ljudi s kojima si, ono, bli&i, jer puno vi$e od njih kupuje$ i onda ti oni ostanu. I popri"a$ s njima i proba$ im sugerirat $to ti fali da ti na-bave ako mogu, a uglavnom mogu. To su oni, nazovi, specijalizirani. S njima smo bolji, a $to se ti"e ovih lete#ih, pro%e se i njih, al ti ne ostanu u sje#anju.


Sl. 9. Umje!tena masa kupaca i prodava#a na nedjeljnom sajmu, fotografi rala Mirna Tkal#i$ Simeti$, o"ujak 2012.

S druge strane, Hana navodi da nema omiljene prodava"e, ali ima omiljene “kategorije” prodava"a – one koji prodaju knjige i alat te starce koji proda-ju “stvari koje nitko ne &eli kupiti”. Dok su za nju toposi prisnosti odre%eni kategorijama robe i prodava"a, toposi prepoznatljivosti su ono $to odre%uje Hreli# kao poznato i vjerodostojno mjesto, ono $to osigurava kontinuitet po-vremenog “doga%aja”:

Na Hreli#u, kak ve# godinama tam idem, stvarno odre%eni ljudi su uvijek tu na istom mjestu. I to je njihova garancija. To ljudi ne znaju. Ljudi misle kad kupuju na Hreli#u da su kupili “ma"ka u vre#i”, al to nije istina. Oni, ak do%u sljede#i vikend, oni #e na# tog "ovjeka, mo&-da #e se morat s njim pograbit, ali #e dobit svoje novce i drugu stvar. Do%e$ tamo, ka&e$ da ne valja, poslu$at #e te, dat drugo.

Legitimiraju#i svoje lokalno znanje i pozitivno vrednovanje me%uljudskih odnosa na Hreli#u nagla$avanjem statusa vi$egodi$nje posjetiteljice sajma, Hana ujedno opovrgava ona zna"enja kojima on biva negativno vrednovan, a koja je o"ito i sama internalizirala i podvrgla preispitivanju. Promi$ljaju#i dublje svoj vlastiti odnos s prodava"ima, ona nastavlja:


Nikada ne pri"am s prodava"ima, ali voljela bih uvijek s njima pro-govorit neku rije". Pitat jesu li dobro. Ljudi tamo stvarno razgovaraju normalno. U redu je to, nema la&nog osmijeha. Do%e$ tamo, on nije zadovoljan kaj ti njemu daje$ deset kuna, potera te. Ti #e$ opet do#, dat mu petnaest. I to je to, ono, ljudski, ne. Ne znam, meni je taj Hreli# tak… Drag mi je.

Marina: Znam ih masu, po faci. I opet ih ima masu koja je skroz nova i koje sam ve# registrirala. Ali, sve je to na razini prepoznavanja. Nekak, kaj ja znam, ne zadr&ava$ se, uvijek ide$ dalje, gleda$, kopa$.

Obje su kaziva"ice u razgovoru osvijestile izostanak izravne bliskosti u ko-munikaciji s prodava"ima s kojima se godinama susre#u, a potom i "injenicu da bivanje-u-Hreli"u naprosto ne podrazumijeva uspostavu bliskih odnosa izme%u kupaca i prodava"a, ve# da se ti odnosi zasnivaju na procjenjivanju, cjenkanju i uspostavi privremenih me%upovezanosti. Iako, kao $to je vidljivo iz ranijeg Haninog navoda, niz takvih privremenih i kratkotrajnih susreta re-zultira osje#ajem poznavanja i pripadanja mjestu. Biti kupac na Hreli#u zna"i biti u modusu neprestanog kretanja i povremenog zaustavljanja, zna"i zau-zimati poziciju anonimne utopljenosti u masi ljudi i stvari. S druge strane, nastojanje prodava"a jest da postanu prepoznatljivi (mjestom i robom), ali ne i bliski. Da je rije" o dvama uistinu razli"itim korpusima iskustava, svje-do"e i navodi nekoliko kaziva"a-prodava"a koji ulogu prodava"a povremeno zamjenjuju ulogom kupca.

Milan: Ja kad kao kupac do%em ovdje, nisam kao prodava", onda gle-dam. Mene samo zanimaju ' a$e stare ili male bo"ice. Od ovih drugih stvari, mo&e “te#i” srebro i zlato, to mene uop#e ne#e zanimati.

Dok neki prodava"i otvoreno progovaraju o tome kako i sami $e#u po sajmu i kupuju robu za vlastitu upotrebu, o preprodaji robe kupljene na Hreli#u ve#ina “$uti”. Neke prodava"e koji su u razgovoru o$tro osu%ivali kolege pre-kupce, vidjela sam kako i sami $e#u uokolo i/ili kupuju stvari s tu%ih najlo-na. Kada bi me uo"ili, brzo bi nestali u masi. Prekup robe o"ito je jedan od uvrije&enih, ali prikrivenih mehanizama sajmi$nog funkcioniranja – ono o "emu prodava"i rijetko i nerado govore. Ipak, Korana otvoreno progovara o toj praksi:

Prekupa je uvijek bilo, a ima ga i dan danas. Prvi je moj mu& – on ujutro do%e, isto prvo gleda po sajmu. Jel’ imate ljudi koji do%u da


nakupuju i onih koji do%u rano ujutro da se rije$e pa prodaju je, inije. Jer onda za te novce drugu robu kupuju, voze dalje u Bosnu ili na dru-ge sajmove, di mi ne idemo…

TEMELJNI MODUSI BIVANJA NA HRELI&U: USPOSTAVA PRIVREMENIH ODNOSA, PROCJENJIVANJE I CJENKANJE

Dok je praksa prekupljivanja o"ito neka vrsta pre$utnog dogovora izme%u razli"itih “tipova” prodava"a, nalazim nekoliko razloga potrebe za njezinim prikrivanjem. Kao $to je vidljivo iz nekoliko kazivanja, kupci procjenjuju pro-dava"e prema kategorijama robe koju prodaju, prema dobnim i/ili rodnim parametrima (“bakice”, “star"eki”, “oni koji prodaju knjige”, oni “specijalizi-rani”). Imaginariji pri"a koje stoje iza tih ljudi i robe potaknuti su i medij-skom konstrukcijom Hreli#a kao mjesta na kojem se “rasprodaje &ivot”,34 ali i sli"nom reprezentacijom Hreli#a od strane Uprave sajma. U online jubilarnoj knji&ici35 o Hreli#u, izme%u ostaloga, stoji:

Mnoge kolekcije, zbirke, radionice, alati i godinama sakupljane stva-ri moraju voljom ili nevoljom vlasnika nestati iz odre%enog prostora pa je alternativa deponij sme#a ili “Hreli#”. Svake nedjelje vi$e tisu#a ljudi donosi i dovozi od ranih jutarnjih sati sve te stvari na prodaju, a sakuplja"i starina, kolekcionari (me%u njima i priznati intelektualci) sve to “! ltriraju” i kupuju te time spase mnoge vrijedne stvari, nerijet-ko i umjetnine, od uni$tenja.

Ta zna"enja internalizirana su i u percepciji kupaca i prodava"a, navode#i kupce na potrebu “spa$avanja” robe i/ili prodava"a, a same prodava"e na odre%en na"in prezentiranja robe – kao one koja je, Dorisinim rije"ima, ne-tom “izva%ena iz vlastitog ormara”. Dok su kon! guracije najlona, njihovih vlasnika i sadr&aja za kupce nepresu$ni izvor razli"itih imaginarija, njihova percepcija uvelike se zasniva na praksi procjenjivanja kao zbiru internalizira-nih zna"enja, prija$njih iskustava i sje#anja te materijalnosti koja se pred nji-ma prostire u formi redova. Naga%anje o podrijetlu robe i &ivotnih pri"a koje iza te robe “stoje”, jedan je od temeljnih modusa bivanja kupcem na Hreli#u,

34 Izvor: http://danas.net.hr/hrvatska/video-rasprodaja-zivota-u-soping-centru-hrelic.35 Izvor: http://www.culmena.hr/en/stu& /sajam-obljetnica/knjizica-a5-web.pdf.


a omogu#eno je upravo distancom koja proizlazi iz izostanka ostvarivanja dubljih kontakata s prodava"ima. Iz tih “procjena” mogu#e je ujedno i$"itati razli"ite stupnjeve individualne emocionalne povezanosti s mjestom.

Ratko: Prvo poku$avam procijeniti dal su [prodava"i] varalice ili ne, a onda gledam koja je pri"a iza njih uop#e. Za$to to prodaju. Mislim, ja nikad ne kupujem tamo, samo prolazim. Ku&i$, ima dobrih stvari koje bih kupio, ali to mi je trenutno preskupo i nemam ih gdje staviti. Al ve#inu robe ne bih kupovao.

Dean: Tamo do%e neki "iko, koji rastegne neku deku i posla&e neke stvari – ne znam, neke stare cipele svoje ili nekakav stari komad robe za koji ja smatram da niko ne#e kupiti. Ali mi se isto "ini ko neki bi-znis, jer ljudi to tamo kupuju… Tako da mi ba$ nije jasno kako to funkcionira i za$to to tako funkcionira… Meni je zanimljivo proma-trati te ljude i kako oni to prodaju, kako su obu"eni.

Marko: Najve#i broj prodava"a je sirotinja koja prodaje stvari iz svoje ku#e, ili, ko $to jedna susjeda na$a – kopa po sme#u u naselju i onda te stvari prodaje na Hreli#u. Ali, jednom sam je sreo tamo i prodavala je zadnje stvari koje su joj ostale od mame. Onda je za mamin vr" tra&ila osamdeset kuna, a za jedan drugi deset.

Vjera: Kupce dovodi potreba za ne"im starim, a prodava"e rje$avanje starih stvari koje im vi$e ne trebaju, ali i neima$tina – prodaju stvari iz svog ormara koje bi jo$ i upotrijebili, jer su im drage uspomene, ali jednostavno ih prodaju jer nemaju. I kad mi to od njih kupimo, njima to zna"i koju kunu, a mi se veselimo.

Tin: A ljudi dolaze prodavati jer je veliko osiroma$enje, ima puno lju-di koji su dobili otkaz, ali se ne prepu$taju sudbini, nego se “bore” za egzistenciju. Ali, ima i ovih ljudi koji skupljaju stvari koje se bacaju kod renoviranja ili u glomazni otpad, tu vide dobru zaradu. A ima i onih koji skupljaju godinama – svi smo mi “hr"ci” – pa do%u nekakvi momenti, tipa smrti, preseljenje, ovo, ono… i onda na kraju sve to oti%e. Na%e se stvari koje su stvarno osobne… (uj, svaka roba ima svog kupca, a tamo je roba stvarno je, ina. Na%e se povoljno stvar-no lijepih komada, jo$ pogotovo ako "ovjek, $ta se ka&e, ima “zlatne ru"ice” pa to jo$ malo sredi, onda mo&e i dobro zaraditi na tome, jel.

Marina: Recimo, trideset posto ljudi ide van po tu robu i dovla"i izva-na tu robu. I to je veliki biznis, jo$ i pla#a "ovjeka koji mu radi, dvoje,


troje ljudi. Obavezno gazde tam sjede, imaju pomaga"e. Opet, ima sigurno pedeset posto ljudi koji prodaju svoje stvari i kaj su od susjeda dobili. Od njih najvi$e volim kupiti. Od tih star#eka. Ima$ dosta tih penzi"a kaj prodaju – ma nema $anse da ne kupim od njih.

Hana: Me%u tim ljudima… Gledam ih i &ao mi ih je… kao da su pri-siljeni to radit. A s druge strane, gledam ljude koji tamo profesionalno prodaju, bez ikakvog osje#aja. Ja bih uvijek ra%e kupila neku nepo-trebnu stvar od nekog dede – ono, kupi$ ne$to totalno bezvezno za par kuna i on je sretan.

Iz ovih kazivanja mogu#e je vidjeti da procjena drugih (bilo prodava"a, bilo kupaca “koji to kupuju”) omogu#ava naga%anje o njihovim modusima egzi-stencije, poti"e imaginaciju, usmjerava pona$anje, evocira razli"ite osje#aje i daje podstrek autore' eksiji. Procjenjivanje sudionika sajma je, me%utim, dvosmjerni proces. “Kupaca ima svakakvih – od doktora do onih koji tu ku-puju jer nemaju, pa im je to sila. Ima i stranaca, do%u, do%u…”, rekla mi je Darija. Bilo da je rije" o “specijaliziranim” prodava"ima ili onima koji prodaju sve, “od igle do lokomotive”, kategorizacija kupaca i njihovih interesa od veli-ke je va&nosti za nabavku “po&eljne” robe.

Mato: Na Hreli# dolazi “radni"ka klasa”. Ima i penzi"a puno. Do%u iz drugih gradova isto. I stranci do%u, pa crnci i to. Starine vide, namje-$taj stari, slike… Pa mla!arija… Idu#u ned’elju, donijet #u knjige – odavde sve do tamo. !pokazuje rukom] Za studente, uzmu oni to… Onda koji profesor. Zna$, svi se cjenkaju.

Mo&e se, stoga, re#i da na materijalnu ekspresiju prodajnih najlona utje"u slo&eni odnosi me%usobnih procjenjivanja kupaca i prodava"a opona$anjem zakona ponude i potra&nje te njihovim nu&nim izvrtanjem. Potra&nja je ono $to studenti “uzimaju”, stranci “gledaju” i redoviti kupci “sugeriraju” da im treba, dok je ponuda zbir artikala na najlonima, zdru&en s pretpostavkama o njihovim vlasnicima, svjesnim i “podsvjesnim” stremljenjima te vi$erazin-skim zna"enjima upisanima u percepciju Hreli#a. Distanca izme%u kupaca i prodava"a tako postaje konstitutivnom za Hreli# (uz pretpostavku da je nji-me i konstituirana), jer omogu#uje ispreplitanje razli"itih skupova pretpo-stavki, kategorizacija i naga%anja, kreiraju#i uvijek nove kon! guracije stvari. To"nije, prodajni su najloni uvijek saturirani vi$kom stvari i zna"enja, mo&da naprosto zato $to su dva osnovna sajmi$na mota, koja su i kupci i prodava"i


"esto upotrebljavali u kazivanjima, ona da “svaka roba ima svog kupca” te da se tamo mo&e na#i sve, “od igle do lokomotive”.

Darija: Moja mama je prije nekih osam godina po"ela iz dosade pro-davati, jer je oti$la u penziju. Ja tek nedavno, jer sam ostala bez posla. Onda mi je mama rekla: “Ni$ta se doma ne treba bacati, sve #e se na Hreli#u prodat, jer svaka roba ima svog kupca.” Neko u ne"em $to je nama sme#e, neko u tome vidi ne$to $to mu je dobro za ne$to.

U dinami"koj ravnote&i izme%u zadovoljavanja sajmi$nog zakona ponude i potra&nje i mogu#nosti prodaje i kupnje “svega”, nastaje ono $to je kaziva" Ratko nazvao “kontroliranim kaosom”, a Janko “divljom tr&nicom”. Biti umje-$ten u Hreli#u zna"i prepoznavati, procjenjivati i o"ekivati neo"ekivano. (ak i vi$egodi$nji prodava"i "esto iskora"e iz pozicije “istosti” i poniru u anoni-mnu “drugost” sajmi$ne gomile.

Sl. 10. Primjer suponiranja razli#itih prodajnih artikala na jednom najlonu, fotografi rala Mirna Tal#i$ Simeti$, srpanj 2015.

Kao $to je ve# re"eno, locusi dru$tvenosti su sajmi$ni najloni – mjesta na ko-jima kupci zastaju privu"eni robom ili prodava"em te u okviru kojih se od-vija me%upovezanost kupaca, prodava"a i robe. Naravno, one se ostvaruju i prilikom susreta novinara ili istra&iva"a i posjetitelja sajma (bilo kupaca, bilo prodava"a) te prilikom zastajkivanja i “prislu$kivanja” neke rasprave ili aktiv-nog sudjelovanja u njoj. Na neki na"in, mo&e se re#i da se dru$tvenosti uspo-


stavljaju prilikom ostvarivanja neke ciljane aktivnosti koja, u slu"aju Hreli#a, podrazumijeva izdvajanje iz pokretne gomile i uspostavljanje privremenih odnosa.

Svi navedeni oblici dru$tvene me%upovezanosti zna"enjski oblikuju Hre-li#, no zasad bih se zadr&ala na odnosu izme%u kupaca i prodava"a kao te-meljnom obliku dru$tvenosti koja se uspostavlja na Hreli#u. U okviru njih se prenose kru&e#i narativi, vr$e razli"ite me%usobne procjene kupaca i proda-va"a, produbljuju postoje#i emocionalni odnosi i, eventualno, uspostavljaju neki novi. Ono $to primarno zdru&uje kupce i prodava"e jest sadr&aj sajmi$-nih najlona i, posljedi"no, ve#ina komunikacije me%u njima odnosi se upravo na taj sadr&aj. S obzirom na to da je ve#ina kaziva"a navela praksu cjenkanja kao “bit Hreli#a”, smatram da je ona dobra “ulazna to"ka” u razmatranje ra-zli"itih dimenzija odnosa kupaca i prodava"a, kao i granica tih odnosa.

Cjenkanje je svojevrsni kodeks pona$anja na Hreli#u, u jednakoj mjeri priznat i od prodava"a i od kupaca. Tako #e prodava"ica Korana re#i da je to “zakon tr&i$ta”, Mira da je rije" o “sastavnom dijelu poslovanja”, a kupac Tin da je to “politika trgovaca”. Ono $to je dijeljeno jest spoznaja da se cijene uvijek malo “napu$u” pa ih onda kupci “snizuju”, $to “se kupcu lijepo "ini, a vi ste opet dobili kaj ste mislili”, kao $to navodi Korana. Me%utim, postoje granice tolerancije u cjenkanju, a one su vrlo kontekstualne. )tovi$e, mo&e se re#i da na njih utje"e "itav niz faktora – od osobne simpatije prema kupcu ili prodava"u do potrebe za statusnim pozicioniranjem ili oponiranjem. Pri-likom cjenkanja prodava"i, dakle, koriste taktiku “napuhavanja cijena”, dok su mi kazivanja nekolicine kupaca otkrila za"udne taktike kojima se koriste kako bi spustili cijenu do one koju smatraju “prihvatljivom za Hreli#”, kako se Vjera izrazila. Marko, koji sebe svrstava u “srednju klasu”, kao jednu od tih praksi navodi odijevanje izno$ene odje#e kako bi “zamaskirao” svoj stvarni dru$tveni polo&aj:

Njima je glavno da pogledaju kak si obu"en, kak izgleda$, dal si pla-$ljiv il nisi pa oderu vi$u cijenu, po principu – ak pro%e, pro%e. Pogle-daju kak zgleda$ pa ti tek onda ka&u cijenu. Zato se obu"e$ jednostav-no, ne$to staro, ne treba$ se puno ure%ivati i tak. Ne ure%ujem se ko da idem van ili u nekakav shopping centar. I to oni vole.

Janko, koji “ne voli cjenkanje”, je, s druge strane, osmislio strategiju “indirek-tnog cjenkanja”: “Ja sam svojoj kumi rekao da #u ja gledati ne$to $to me za-


nima, pitati kolko to ko$ta i interesirat se, a ona nek ka&e da je to bezvezno i skupo i po&uruje me da idemo, da bi ovi spustili cijenu”. Na sli"an na"in, Ratko bi, u slu"aju da odlu"i ne$to kupiti, “poslao prijatelja koji se voli cjen-kati”, jer sam “nema tu naviku”. Iako velik broj intervjuiranih kaziva"a nema potrebu za cjenkanjem, jer su cijene na Hreli#u “uistinu niske”, smatraju tu praksu svojevrsnom obavezom.

Hana: Obavezno se cjenkamo, to je bitno. Mislim, meni je neugodno cjenkat se zato $to imam osje#aj, $ta ja znam, da sam u boljoj poziciji od njih, ne mogu sad bit bezobrazna, ne.

Ova kazivanja otkrivaju percepciju nejednakih dru$tvenih polo&aja koji bi u “svijetu izvan Hreli#a” rezultirali razli"itim odnosima mo#i, a in situ bivaju neutralizirani razli"itim praksama mimikrije (od “jednostavnog obla"enja” do nevoljkog cjenkanja). Ono $to cjenkanje potencira jest osje#aj svojevr-sne ravnopravnosti u okviru privremenog susreta, ili, kao $to Janko navodi: “Nadmudruje$ se s njima. Ti se s njima nadmudruje$. Nije mi cjenkanje to-liko bitno.” To “nadmudrivanje” zapravo je pregovaranje, dvosmjerni proces koji naj"e$#e rezultira zadovoljnim kupcem i prodava"em te naknadno evo-cira pozitivna sje#anja i razne anegdote, a ujedno je i potka stvaranja toposa prisnosti i osje#aja pripadanja Hreli#u. Me%utim, ne ostvaruju se sve sajmi$-ne dru$tvenosti kroz praksu cjenkanja. Marko je svjedo"io interakciji u okvi-ru koje je "in kupoprodaje postao simbol solidarnosti izme%u dva stranca:

Sje#am se kad je moja prijateljica vidjela nekakvu sliku koja joj se svi-djela, ali je bilo pred pla#u i imala je samo pedeset kuna. Prodava" je tra&io dvjesto kuna, a ona mu je rekla da je jako lijepa slika, ali da, na&alost, ima samo pedeset kuna jer nije jo$ bila pla#a i da #e kupiti ako opet bude drugi put tamo. Malo ju je prvo "udno gledao, mislio sam, nema $anse da joj da za tolko, al onda joj je dao sliku za pedeset kuna. Mislim da nit on, nit ona nisu znali jel ta slika kaj vrijedi, al se ispostavilo da je to nekakvo ulje na platnu iz 1920 i neke. Ona je rekla da ne#e i# na procjenu, jer ju ionak ne bi prodala.

Mo&e se re#i da je Marko bio dijelom dru$tvenosti u kojoj je imao funkci-ju promatra"a te je kroz narativizaciju dijeljenog sje#anja osvijestio njezinu emocionalnu dimenziju. Mo&da je temeljno obilje&je tog oblika dru$tvene me%upovezanosti upravo njezina sposobnost formiranja kontekstualizira-nog sje#anja na skupove odnosa koji se uspostavljaju izme%u ljudi, stvari, prostora i vremena. Sje#anja s Hreli#a koja se dubinski urezuju u percepciju


u stvari su sje#anja na ostvarenu dru$tvenost, naj"e$#e okupljenu oko nekog izlo&enog artikla. Taj artikl postaje temeljem me%upovezanosti koja se ostva-ruje izme%u kupaca i prodava"a, a o"ituje se u postizanju razli"itog stupnja simpatije ili antipatije kroz gotovo trenutnu procjenu druge osobe (“prvo ju je "udno gledao”) i podloge njezinog interesa za robu. Kolaju, naime, pri"e o kolekcionarima ili preprodava"ima s Britanca [Britanski trg u Zagrebu, op. a.] koji $e#u po Hreli#u i za male novce ostvaruju veliku dobit. U okviru takve “kolektivne” svijesti, prodava"i znaju da mogu biti ne samo “nadmudreni”, ve# prevareni i poni&eni. Oni postaju “neznalice”, oni koji ne znaju pravu vri-jednost svoje robe. Kazivanja nekih kupaca ukazuju na to da im je u percep-ciju ugra%ena ta “svijest” o potencijalnoj vrijednosti robe koju bi upravo oni mogli prepoznati, a $to je posebno potencirano narativom koji kru&i me%u kupcima o kupnji Warholovog [Andy Warhol, ameri"ki umjetnik, op. a.] i Me$trovi#evog [Ivan Me$trovi#, hrvatski kipar, op. a.] djela na Hreli#u.

Sl. 11. Sajmi!ni najlon kao locus dru!tvenosti, fotogra-fi rala Mirna Tkal#i$ Simeti$, srpanj 2015.


Tako se njihovo posje#ivanje Hreli#a pretvara u svojevrsnu “potragu za bla-gom”, koja naj"e$#e ipak biva samo dio ukupnog do&ivljaja Hreli#a i rezultira zabavnim ili emocionalno saturiranim anegdotama. Jer, kao $to navodi Mar-ko, u ve#ini slu"ajeva artiklima niti kupci, niti prodava"i ne znaju stvarnu vri-jednost. U tom kontekstu, me%upovezanosti koje se izme%u njih ostvaruju bivaju potencirane ponajprije osobnim &ivotnim pri"ama, koje se naga%aju ili nagovije$taju u nekoliko rije"i, a njihov je ishod "in kupoprodaje ili njegov izostanak. I jedan i drugi ishod u jednakoj su mjeri materijalni i simboli"ki zato $to se zasnivaju na konkretnom predmetu koji je iskustveno nadogra%en speci! "nim kontekstom zbira razli"itih projekcija, procjena, te&nji i osobnih &ivotnih situacija sudionika.

Obje navedene mogu#nosti odvijaju se u okviru uspostavljenih dru$tve-nosti, a pozitivan ishod kupoprodaje ponekad se urezuje u pam#enje kupaca i prodava"a dublje nego njegov izostanak. Kada sam upitala Vjeru mo&e li mi ispri"ati neku zanimljivu anegdotu s Hreli#a, rekla mi je sljede#e:

Nemam sad neku anegdotu, ali imam jako neugodno iskustvo. Htjela sam kupiti jednu apotekarsku posudu za bilje, koja nije imala poklo-pac i "inilo mi se da vrijedi do pet kuna maksimalno, a "ovjek je rekao deset kuna. Ja sam rekla: “Hvala, ne#u. Preskupo mi je.” On se po"eo derat na mene da ja njega vrije%am, da nek’ si ja to uzmem i bio je vrlo bezobrazan i neugodan. Ja sam rekla da meni njegovi pokloni ne trebaju i vratila sam mu posudu. I onda sam na par tih prostirki dalje kupila posudu koja je bila "ak i ljep$a od te, s poklopcem, za tri kune. To samo dokazuje da je ovaj bio nerealno, irealno skup.

Vjera obja$njava po"etnu poziciju koju je zauzela taktikom indirektnog, “pri-stojnog” cjenkanja na sljede#i na"in:

Meni je jako neugodno cjenkati se i, u principu, ako procijenim da je ne$to bezobrazno skupo, onda ka&em da mi je to preskupo i ka&em – hvala. Ako me pitaju koliko bih ja za to dala, ako mi je stvarno jako lijepo, ne ka&em neku bezobraznu cijenu, jer to podcjenjuje ipak te ljude, nego cijenu koja je za Hreli# primjerena i onda obi"no i kupim takvu stvar.

Dakle, njezina strategija kupnje zasniva se o"ekivanju protupitanja, kako ne bi podcijenila “te ljude” nude#i neku “primjerenu” cijenu sama. Me%utim, koji su kriteriji odre%ivanja primjerene cijene i stvarne vrijednosti robe i kako


se, u kona"nici, posti&u dogovori izme%u kupaca i prodava"a? Iz kazivanja je vidljivo da za kupce "in kupnje na Hreli#u mo&e predstavljati “puku egzisten-ciju”, udjeljivanje svojevrsnog milodara odre%enoj “kategoriji” prodava"a, “spa$avanje” robe od zaborava, “potragu za blagom”, produbljivanje odnosa unutar mikrozajednica bliskosti, o&ivljavanje nekih drugih iskustava i sje#a-nja, plansko stremljenje odre%enoj robi, simboli"ke "inove me%usobne soli-darnosti itd. Iz toga proizlazi da kriteriji ocjenjivanja vrijednosti robe ovise u najve#em broju slu"ajeva o simboli"koj vrijednosti koju oni u nju upisuju te ne postoje objektivni kriteriji njezine procjene. Jedini zakon je da roba mora biti je' ina, a “je, ino” je odre%eno tek relacijski, u odnosu na neka druga mje-sta trgovanja i kontekst uspostavljene dru$tvenosti, ali i u odnosu na omjer ponu%ene cijene i vrijednosti koju kupac projicira u tu robu, ponukan odre-%enim osobnim stremljenjima ili njihovim izostankom.

Na Hreli# smo po"eli dolaziti jer smo odlu"ili adaptirati staru drvenu ku#u koju sam naslijedila od mame. I htjeli smo popuniti stare bakine ormare koje smo tamo zatekli i sve urediti u tom “starinskom” stilu. Najskuplja stvar koju sam na Hreli#u kupila bile su stolice. Prvi put sam kupila sedam komada, to je staro drvo, marka stolice, i njih sam tristo kuna platila. Pretapecirala sam ih poslije i sredila kod restau-ratora za jo$ tisu#u i "etristo kuna. Onda sam od Cigana kupila jo$ "etiri stolice koje su bile u jako dobrom stanju, vjerojatno su "istili neki tavan. Njih sam platila dvjesto kuna i jo$ $esto kuna za ure%iva-nje. I sad imamo predivne stolice koje su upotrebljive jo$ barem sto pedeset godina.

Povezivanje razli"itih fragmenata Vjerinog kazivanja ukazuje na to da njezin imovinski status nije ono prema "emu ocjenjuje vrijednost odre%enih artika-la, ve# uistinu dimenzija osobnih stremljenja prema robi koja mo&e upotpu-niti jedan imaginarij transgeneracijske povezanosti kroz staru drvenu ku#u – bakini ormari upotpunjeni stolicama su ono $to povezuje pro$le i budu#e generacije. Razlog kupnje stolica upravo na Hreli#u, a ne u nekom specijali-ziranom du#anu, vjerojatno le&i u "injenici da se u tamo kupljenu robu mogu upisati razli"ita zna"enja kroz zami$ljanje njezine povijesti. Pretpostavka da su stolice donesene s nekog tavana zna"i da su imale vlasnike u nekim dru-gim vremenima, da su bile kori$tene i da odgovaraju potrazi za “autohtonim starinskim”. Apotekarska posuda za bilje, s druge strane, o"ito nije bila od presudne va&nosti za upotpunjavanje imaginarija koji je poslu&io kao po"etni


podstrek za posje#ivanje sajma. Samim time, za Vjeru je ona imala nisku po-"etnu vrijednost (simboli"ku i materijalnu) kao “usputna roba” u koju nisu investirana neka po"etna o"ekivanja i emocije. Me%utim, iz razloga o kojima se mo&e samo naga%ati, prodava" te posude shvatio je njezin komentar o pre-visokoj cijeni kao osobnu uvredu, a indirektno nastojanje spu$tanja odre%e-ne cijene proizvelo je u njemu osje#aj osobne devaluacije. Tako ostvarena dru$tvenost, u okviru koje se prodava" na neki na"in poistovjetio s artiklom koji je za Vjeru predstavljao tek zanimljivost, urezala se u njezino pam#enje u tolikoj mjeri da ju je izdvojila izme%u svih drugih iskustava Hreli#a.

Kazivanja prodava"a ukazuju na to da se granice “ugodnog trgovanja” probijaju iz nekoliko razloga. Prvi je razlog "injenica da i prodava"i upisuju razli"ita zna"enja u robu koju rasprostiru po najlonima. Ako je rije" o “sme#u” koje se donosi od ku#e, kao $to je Daria objasnila, ili o neosobnim artikli-ma do kojih se dolazi razli"itim na"inima, prodava"ima je u cilju prodati $to vi$e robe i njihova tolerancija na spu$tanje cijene utoliko je ve#a. Me%utim, u okviru prodajnog najlona mogu se na#i i “posebni” artikli. Oni su naj"e-$#e izdvojeni od ostalih, postavljeni su $to bli&e prodava"u i njihova je cijena neobi"no visoka za Hreli#. To je ona kategorija robe koja se uistinu uklapa u napise o “rasprodaji &ivota”. Jedan takav artikl, elegantno uokvireni “pla-kat”, privukao je moju pa&nju tijekom istra&ivanja i uveo u me u razgovor sa sedamdesetogodi$njom prodava"icom Koranom, koja je potom pristala biti kaziva"icom za intervju:

Za ovu sliku ja tra&im petsto kuna. Mislim, to nije slika – to je moja… To je ne$to, kak bih vam rekla, iz obitelji. To je dobila moja teta, ma-mina sestra, kad je Ekvator prelazila s negda$njim HNK. Ona je bila primabalerina. Evo – Posejdon, bog mora, njezino ime, prezime, da-tum, to je 1914. Sve pi$e. Zna"i, to mo&da nema… To nije slika, razu-mijete. Ali, i rama ko$ta. Tako da, to je ne$to $to mene ve&e, to je moja djedovina, a evo, kad morate prodati… Sad, kad vi nekome ka&ete da je to toliko, onda se svi nakostrije$e… (ujte, neke stvari ne mo&ete prodati pa stavite na hrpu za male novce, ali ovo [pokazuje na tetkinu priznanicu], to nikad ne bu na hrpu i$lo.

Milan: Zna"i, uvijek ima$ jedan dio robe koji je neki dio tebe, a ovo drugo nekad i poklanjam. Za nekih pet kuna. Sve #e$ prodat, samo je pitanje kad #e$ prodat. Evo, ove lakaste cipele Rossi sam dobil od


susjede. Imao sam pet pari, prodao sam ih za deset kuna, s vremenom. Ali, ova pustinjska ru&a, ona je sto eura, bez pregovora. S opremom, to zna"i da dobijete i pijesak i to. Imate ovdje &ilu napajalicu, kao $to ima pup"ana vrpca. Sad #u vam pokazati. Sedamdeset i druge sam bio u pustinji i jedan prijatelj mi veli: “Ti #e$ umrijeti od heart a& acka ili od seven stepa.” To je “zmija”. Ju"er sam bio na pregledu i stvarno sam imao mali, lagani sr"ani udar.

Iz kazivanja je vidljivo da prodava"i koji su primorani prodavati osobne stva-ri dijele svoje najlone na dvije zone: onu u kojoj se nalazi roba "ija je jedi-na funkcija da bude prodana i onu koja na neki na"in predstavlja njih same. Osobne stvari, koje na najlonu bivaju predstavljene kao “roba”, saturirane su emocijama, sje#anjima, osje#ajem postignu#a (vlastitog ili obiteljskog) i nisu podlo&ne cjenkanju. Ukratko, one su dio njihovog identiteta, a njihovo podcjenjivanje predstavlja osobnu uvredu za prodava"a. No, s obzirom na relativno visoko postavljenu cijenu i njezinu ne' eksibilnost, njihova namjera kao i da nije da budu prodane. One svjedo"e o &ivotu prodava"a, navode ih na pri"u o sebi, evociraju sje#anja, poti"u imaginarije kupaca, bivaju#i ujedno sredstvom autore' eksije jednih i drugih te re' eksije o dru$tvu u cjelini. U okviru tih pri"a, Hreli# dose&e maksimum svoje heterotopi"nosti – u sebi zdru&uje Ekvator i Libiju, Posejdona i pustinjsku ru&u, primabalerinu i zmiju, 1914. i 1972. godinu, sliku koja nije slika i lije"ni"ku ordinaciju.

Kao $to je ve# re"eno, kupci rijetko imaju potrebu du&e se zadr&avati uz najlone i uspostavljati dublje kontakte s prodava"ima, $to ponajvi$e proizlazi iz potrebe da “obi%u sve”, ali i ostavlja otvorenim prostor distance kao prostor kontinuiranog pregovaranja i procjene. S druge strane, i u%urbanost proda-va"a onemogu#uje dulje zadr&avanje s jednim kupcem, "emu sam svjedo"i-la prilikom intervjuiranja, koja su "esto bila prekidana upitima mu$terija i odlascima prodava"a. No, to ne zna"i da kupci nikada ne saznaju podrijetlo robe ili “njezinu pri"u” te da ne na"uju $to$ta prilikom bivanja u sajmi$noj vrevi. Oni se naprosto prepu$taju imaginariju u okviru kojeg im najloni pri"a-ju brojne pri"e koje zapravo razotkrivaju njihove vlastite potrebe, strahove i &elje. U tom kontekstu, zanimljivim nalazim Deanovo kazivanje:

Ono o "emu ja razmi$ljam – kad do%em tamo kupit sjekiru od nekog ko to ima doma i kupim ju. E, sad – on je to prodao – jel to ne$to $to ti ne treba ili si morao prodati? To mi djeluje malo zabrinjavaju#e.


Kada sam ga upitala je li ikada razgovarao s prodava"ima o njihovim motivi-ma prodaje, kratko je odgovorio: “Nismo ih nikad pitali.” Mo&e se, stoga, re#i da su glasovi prodajnih najlona i njihovih vlasnika u najve#em broju slu"ajeva “naprosto glasovi ljudi koji tiho govore sebi samima” (Basso 1996: 56), kao $to je Marina osvijestila prilikom na$eg razgovora:

Ima jedan bra"ni par, sad su ve# kojih "etrdeset godina, koji imaju bo-lesno dijete. I to vrlo, vrlo, vrlo bolesno dijete. Prije je i to dijete bilo tamo, al ga nisu oni prodavali, u smislu, zna$, sjedi bolesno dijete pa #emo… Dijete je sjedilo u autu, gledalo kroz prozor, bilo je manje pa da im bude na oku. Sku&ila sam da je dijete ba$ ono bolesno. I to su tako tihi, dragi ljudi i obavezno knjigicu iskopam ili nekakvu %in%u, ili nekaj kod njih. Obavezno. Nema tog djeteta ve# jako, jako, jako dugo. Koja je sudbina djeteta, ne znam. Kad ti ja, kaj ja znam, nekak ne vo-lim ba$ previ$e ono pretjerano ispitivati. Kaj ja znam, kaj #e ti oni re#i, i onda se ti nahakla$ i onda sazna$ za tri meseca da je pri"a druga"ija pa se razo"ara$… Bolje ne#u pitat – pa bok.

Kao mjesto o"u%ivanja svakodnevice i autore' eksije, Hreli# mora uvijek ba-rem djelomi"no biti zasnovan na imaginarijima tu%ih &ivota i izlo&ene robe. Kroz glasove tih imaginarija uspostavlja se vezanost uz Hreli#, promi$lja se vlastita i tu%a dru$tvena pozicija, kao i dru$tvene norme u cjelini.

Hana: Mislim da je Hreli# speci! "no i posebno mjesto. I ba$ bih volje-la da generacije poslije nas mogu na#i Tita pored toalet papira. Ajme, kako stvari mijenjaju zna"enje, nevjerojatno.

O"u%uju#a “rje"itost” prodajnih najlona proizlazi iz samih njihovih nebroje-nih sadr&ajnih kon! guracija. Kupci i prodava"i su u okviru speci! "ne ponude i potra&nje te speci! "nih modusa bivanja-u-Hreli#u oblikovali heterotopije u heterotopiji na rubu grada i na margini dru$tva.

SPREGA IZME$U (MULTI)OSJETILNOSTI I OSJE&AJA MJESTA KAO TEMELJ FORMIRANJA POVRATNOG DISKURSA

Dosad je oblikovanju Hreli#a pristupljeno iz pozicije percepcije njegove pro-storne organizacije te razli"itih dru$tvenih odnosa koji se tamo uspostavljaju


– od onoga $to sam nazvala zajednicom vi$egodi$njih prodava"a do dru$tve-nosti. No, iz kazivanja je mogu#e vidjeti da je on uvijek jo$ ne$to malo vi$e, ne$to $to nije lako de! nirati – on je “masa” ljudi i stvari koji se srijedom i nedjeljom kre#u ! zi"kim okoli$em sajma i izgra%uju ga na na"ine koji su za njih smisleni. Iz percepcije te umje$tene mase proizlazi ono $to kaziva"i na-zivaju “posebnom energijom”, “duhom” ili “folklorom Hreli#a”. I$"itavanjem transkribiranih intervjua, uo"ila sam da je ulazna to"ka pristupanja tih cje-lokupnih iskustava sajma sadr&ana u osjetilnoj dimenziji njegove percepcije, one koja mo&e odgovoriti na pitanje kako ljudi “vide” Hreli#, odnosno, kako senzorna iskustva oblikuju mjesto (i bivaju njime uzvratno oblikovana) te na koji na"in postaju jedan od klju"nih umje$taju#ih "imbenika za sudionike sajmi$nog &ivota, rezoniraju#i pritom s njihovim osje#ajem mjesta.

Zanimljivo je da se u engleskom jeziku rije" sense, ovisno o kontekstu, mo&e odnositi na “osjet”, “smisao”, “razumijevanje” i “osje#aj” (npr. eng. sen-se of place), dakle, jedna rije" je izvor onoga $to se kategorizira kao ! zi"ko, kognitivno i emocionalno. Me%utim, ne mogu re#i da je to tek zanimljivost koju sam usput uo"ila, a korespondira s teorijskim nastojanjem povezivanja osjetilnosti s procesom umje$tanja i konceptom vezanosti uz mjesto. Dapa-"e, poigravanje tim pojmom u ameri"koj literaturi zadavalo mi je muke pri prvim susretima s konceptom osje#aja mjesta, posebice ako sam uzimala u obzir izravno prevo%enje citata "iji dio glasi ovako: “centralize the place of sen-se in making a local sense of place” (Feld 1996: 134). Dok je jasno da je osjet centralan za stvaranje ne"ega, ostaje nejasno je li to ne$to osje#aj mjesta (sen-se of place) ili lokalno znanje o mjestu (making sense (of place)). No, ponekad upravo uranjanje u drugi jezik omogu#ava preusmjeravanje toka misli i pro-$irivanje spoznaje. Ono $to isje"ak Feldove re"enice sugerira jest da su osje-tilni aparat, osje#aj mjesta i umje$tenost intrinzi"no povezani, $to nas vra#a pretpostavci o “me%upovezanosti tijela, uma i okoline” (Pink 2009: 25) kroz percepciju, tj. nu&noj utjelovljenosti i umje$tenosti ljudskih iskustava.36

Kao $to je ve# re"eno, Casey podrazumijeva da je percepcija istovremeno konstituirana socio-kulturnim normama i konstitutivna za oblikovanje mje-sta (1996: 18–19). Iako je “na primarnoj razini sinesteti"ka, tj. odnosi se na "itavo osjetilno i kre#u#e tijelo”, tj. konstituirana je “utjecajem” mjesta u koje uranjamo, ona je konstitutivna utoliko $to imamo sposobnost modi! ciranja

36 Za vi'e o teorijama utjelovljenja i umje'tenosti vidi: Casey (1996), Mascia-Lees (2011), Pink (2009).


tog utjecaja (ibid.). Mo&e se, stoga, zaklju"iti da je percepcija mjesta slo&en proces me%udjelovanja internaliziranih normi, zna"enja i sje#anja te tjelesnih iskustava mjesta kao “kompleksne kon! guracije stvari” (ibid.). Iz tog me%u-djelovanja proizlaze individualna iskustva i zna"enja mjesta, kao i razli"iti stupnjevi vezanosti uz mjesto.

Pri razmatranju osjetilne dimenzije percepcije treba, dakle, imati na umu da je ona izvor zna"enja koja predstavljaju fuziju onoga $to “sinesteti"ki”, “multiosjetilno” (Pink 2009: 28) percipiramo dok bivamo u mjestima prija$-njih iskustava, sje#anja i internaliziranih zna"enja.

Uistinu, od iznimne je va&nosti da senzorni etnograf uzima u obzir kulturnu i biografsku speci! "nost osjetilnih zna"enja i modaliteta na koje se ljudi pozivaju i skup diskursa kroz koje mobiliziraju utjelovlje-ne na"ine spoznavanja u dru$tvenim kontekstima. Istovremeno, na$a je osjetilna percepcija neodvojiva od kulturnih kategorija koje kori-stimo pri davanju zna"enja osjetilnim iskustvima (…). (Pink 2009: 28–29)

Kazivanja o Hreli#u otkrivaju uistinu va&nu ulogu senzorne percepcije u nje-govom cjelokupnom iskustvenom do&ivljaju. “Duh mjesta” kaziva"i su naj"e-$#e opisivali upravo kao amalgamaciju senzornih iskustava, iskustva kretanja i dru$tvenih interakcija.

Hana: Hreli# je poseban miks mirisa #evapa i ljudi koji se skrivaju i prodaju duhan. On je ba$ do%ivljaj – $ljunak, blato…

Vjera: Hreli# je mjesto na kojem se jako dobro osje#am i gdje volim oti#i i veselim se kad idem na Hreli# i kad se vozim do Hreli#a jedva "ekam da do%em, jer je obi"no gu&va i onda kad krenemo od po"etka prema kraju, jednostavno gu$tam.

Dok je poku$aj obja$njavanja tog “duha mjesta” evocirao sinesteti"ka iskustva Hreli#a, osvje$tavanje zasebnih osjetilnih iskustava uzvratno je potenciralo razgovor o “duhu mjesta”. Tako je, na primjer, Marina, koja ina"e slu$a “isklju-"ivo klasi"nu glazbu”, komentirala atmosferu na Hreli#u na sljede#i na"in:

A kad krene ona muzika! -smije se] Pa, tam to pa$e, to je dio “folklora”. I ni$ me ne smeta tam! To je tam dio “folklora” i vozdra!


Ono $to smatram zanimljivim u njezinom i ostalim kazivanjima jest drasti"an odmak od uvrije&ene osjetilne percepcije kojim rezultira bivanje u Hreli#u, bilo na individualnoj razini, bilo na razini kolektivne percepcije. Potaknuta Foucaultovim pojmom heterokronizma (2008: 37) kao obilje&ja heterotopije u okviru kojeg dolazi do raskida s tradicionalnim poimanjem vremena, pre-poznala sam navedeni osjetilni odmak kao ne$to $to bi se moglo nazvati “he-teroosjetilno$#u”. Naravno, taj odmak nije istog intenziteta za sve sudionike sajmi$nog &ivota i mo&e se re#i, analogno Foucaultom poimanju heterokro-nizma, da Hreli# bolje funkcionira kao heterotopija $to je osjetilni odmak ve#i.

Hana: U stvari, o tom se radi, kad bih ja i$la na faks, onda bih "im prije htjela izbiciklirat taj dio, jer je, ono, smrad nevjerojatan, a onda bih nedjeljom – i to ne, naravno, svake nedjelje – ciljano bih i$la u taj smrad i ne bi mi smetao op#e.

Janko: Pa ne znam, ja u biti ni ne vidim… Iskreno govore#i, da ne pogledam tamo, ne bih ni sku&io da je smetli$te tamo. Da ne znam. Pri parkiranju vidi$, al tamo kad do%e$ u taj prodajni dio prakti"ki uop#e ne ku&i$. Ni jedanput mi nije smrdilo na smetli$te.

(itaju#i te transkribirane retke, osvijestila sam da ni sama nikada nisam osjetila smrad smetli$ta na Hreli#u. Osjetila sam ga u Slobo$tini i u naselju Jaku$evac, no nikada ga nisam percipirala tijekom boravka na sajmu. Hreli# za mene ne smrdi, on je miris kotlovine, &ivopisnih najlona i konstantnog kre-tanja me%u “veselom rajom”. Pa ipak, nije li to neobi"no? Strathern i Stewart o “univerzalnim tendencijama” (2011: 393) osjeta mirisa navode sljede#e: “[P]rivla"ni mirisi povezuju se sa &ivotom i njegovim pobu%uju#im isku-stvima, dok su odbojni mirisi povezani sa smr#u i raspadanjem.” Me%utim, kazivanja pokazuju da su na"ini na koje same mirise percipiramo, tj. katego-riziramo kao ugodne ili neugodne, odre%eni $irim kontekstom od podra&aja samih – zna"enjima i osje#ajima koje upisujemo u mjesta. Na individualnoj razini, pa "ak i na razini svijesti jednog mikrokolektiva kao $to je Hreli#, oni mogu odudarati od uop#enih kulturnih kategorija odbojnog i privla"nog.

Kao $to je vidljivo iz prve cjeline knjige, odlagali$te otpada, od 1965. go-dine naovamo, predstavlja jednu od “rak-rana” socijalisti"kog i tranzicijskog Zagreba, odnosno onih diskursa kojima on biva proizvo%en – ono je zaga%i-va", ru$i tr&i$nu cijenu i simboli"ku vrijednost prisavskog krajolika te slu&i


kao jedna od okosnica obra"una postsocijalisti"kog dru$tvenog ure%enja s onim koje mu je prethodilo. O nezadovoljstvu onih koji &ive u njegovoj blizi-ni i op#oj negativnoj svijesti svjedo"e brojni protesti i njihov sna&an medijski odjek. Me%utim, i sama konotacija na smetli$te, kao mjesto raspadanja, evo-cira njegovu negativnu percepciju. Kao $to bi rekao Milan: “To sme#e i dan danas smrdi kod mene u Zvonimirovoj, sedam i pol kilometara zra"ne linije od Jaku$evca!” Ipak, u kontekstu Hreli#a, koji je izrastao u svojevrsnoj ! zi"-koj (ali i simboli"koj) simbiozi sa smetli$tem, ta se percepcija ipak mijenja i to upravo mehanizmima njegovog neprestanog uvla"enja u razli"ite dimen-zije sajmi$ne opstojnosti.

Od trenutka preseljenja Hreli#a na Jaku$evac, na vi$estruko marginalnu poziciju, on biva poistovje#ivan sa smetli$tem. Janko se prisje#a svog zami-$ljanja Hreli#a prije nego $to ga je po"eo posje#ivati: “Ja sam prije mislio da je to smetli$te, da to Cigani sjede na podu i prodaju. )to je istina, ali ne u tom obliku.” Romi i smetli$te ozna"itelji su Drugosti Hreli#a, ozna"itelji prven-stveno proiza$li iz odluke o njegovom preseljenju (koja zasigurno nije bila politi"ki neutralna), a posljedi"no i speci! "nih praksi koje ga kontinuirano oblikuju. “Ve#inu gradskih ljudi da pita$ na $to ih Hreli# asocira, rekli bi ti – smetli$te”, rekao mi je Marko.

Me%utim, mo&e se re#i da je iz tog stigmatiziraju#eg diskursa proizvodnje Hreli#a, "ija su se negativno intonirana zna"enja upisala u percepciju stanov-nika grada, proiza$la formacija onoga $to je Foucault nazvao “povratnim dis-kursom” (1994b: 71). Rije" je o diskursu u okviru kojeg je marginalizirana skupina ljudi “po"ela govoriti o sebi (…) istim rje"nikom i kategorijama koje su ga diskvali! cirale” (ibid.). Naime, gotovo da ne postoji kazivanje u okviru kojeg kaziva"i (kupci i prodava"i) nisu spomenuli naziv “sme#e” ili “krame-raj” za sajmi$nu robu, te naziv “smetli$te” ili “ciganluk” za sam sajam rabljene robe. Tako #e Milan, koji za sebe tvrdi da je “ovisnik o Hreli#u” i “starosje-dioc”, re#i: “Auto sajam je sasvim druga stvar. Od ovog kanala nadalje, to je auto-sajam. Ja govorim o ovom krameraju, o ovom dijelu sajma.” Me%utim, kada govori o ljudima koji ne posje#uju sajam ti #e pojmovi imati razli"itu konotaciju:

Ljudima se to gadi, u smislu da je to ciganija, krameraj i ostale stvari. Ali, ja #u vam ne$to re#i – prije nije bilo Jaku$evca, bili su sajmovi.


I nije bila sramota kupiti na sajmu. Neki to i danas misle, me%utim, ve#ina…

Marko: Neki ljudi ne#e i# na Hreli# zato $to im smrdi. A mislim da i neki ljudi koji idu tamo to skrivaju, ja to ne skrivam, simpati"no mi je. Oni to skrivaju, jer to onda zna"i da si sirotinja, da kupuje$ sme#e rabljeno. Ali, bez sme#a, Hreli# ne bi bio Hreli#!

Razlika je, dakle, u vrijednosnoj prosudbi je li sramota prodavati i/ili kupo-vati na Hreli#u i je li to odbojno mjesto, ali i u investiranju razli"itih zna"e-nja i emocija u tu “kramu” i samo mjesto. Rije" je, ukratko, o diskursima koji “mogu kru&iti izme%u protuslovnih strategija a da ne mijenjaju oblik” (ibid.). Strategija sajmi$nog diskursa zasniva se na prisvajanju kategori"kih kalupa do-minantnog diskursa, prihva#anjem marginalne pozicije i poistovje#ivanjem sa smetli$tem (i u kontekstu njegove ! zi"ke blizine i u kontekstu sadr&aja).

Me%utim, ono "ime to “smetli$te” podno smetli$ta biva legitimirano jesu studenti, doktori, novinari i stranci koji ga posje#uju, mogu#nost nala&enja “skrivenog blaga” u “krami”, postojanje nepisanih sajmi$nih pravila koja or-ganiziraju sajmi$no tkivo u zajednicu prodava"a, razli"ite dru$tvenosti i, u kona"nici, “masa” ljudi koja svakim "inom okupljanja potvr%uje Hreli# kao zna"ajno mjesto zagreba"kog urbaniteta. Formiranje povratnog diskursa do-vodi ovu knjigu do promi$ljanja Hreli#a kao prijepornog prostora i mjesta ra-zli"itih otpora koji “po de! niciji, mogu postojati samo u strategijskom polju odnosa mo#i” (ibid.: 67).

S obzirom na to da se tom temom namjeravam baviti u sljede#em po-glavlju, dosada$nje razmatranje zaklju"ila bih opa&anjem da (multi)osjetilna iskustva pojedinog mjesta imaju veliki potencijal u promi$ljanju na"ina na koje procesi dru$tvene proizvodnje i oblikovanja prostora bivaju povezani kroz percepciju mjesta, dok zna"enja koja iz nje proistje"u utje"u na obje na-vedene dimenzije.


ETNOGRAFIJA OTPORA I NEIZVJESNOSTI

Kao $to je ve# re"eno, na razini sajmi$ne svakodnevice Hreli# funkcionira kao samoregulirani i samoorganizirani organizam. Za njegove sudionike on pred-stavlja “osje#aj slobode”, “mjesto koje su ljudi svojim pona$anjem stvorili”, “ni"iju zemlju”, “neko drugo mjesto”, “prostor skvotiranja”, prostor “istosti”, a njegova prostorna konceptualizacija zasniva se na poimanjima vlastitog mjesta, zona atraktivnosti, toposa prepoznatljivosti i toposa prisnosti. Me%u-tim, iz prve cjeline knjige vidljivo je da je on zapravo u privatnom vlasni$tvu

Sl. 12. Pogled sa sajma na odlagali!te otpa-da Jaku!evec/Prudinec, fotografi rala Mirna Tkal#i$ Simeti$, srpanj 2015.


tvrtke “Sajam automobila Zagreb d.o.o.” te da njegova sudbina ovisi o razrje-$enju spora izme%u te tvrtke i Grada Zagreba. S obzirom na to da je temelj-na teza ovog rada da se Hreli# stvara na niz razina, u ovom #u se poglavlju baviti sljede#im pitanjem: u kojoj su mjeri ta vi$erazinska zna"enja ugra%ena u percepciju sudionika sajma i na koje na"ine utje"u na njegovo procesno oblikovanje?

Iz kazivanja gospodina Zorana, "lana Uprave spomenute tvrtke, jasno je da iza praznog sajmi$nog $ljunka, koji poti"e “skvoterske” imaginarije, stoji pomno osmi$ljena mehanizacija osiguravanja tih imaginarija:

Mi organiziramo sajam automobila i Hreli#. Zna"i, odr&avamo ze-mlji$te i, ovaj, i instalacije, "i$#enje ponedeljkom. Na$i ljudi po"nu u sedam sati pa negdje do dvanaest, trinaest sati, pokupe pet, $est pa do deset tona onoga $ta od nedelje ostane. I to skupljamo u kontejnere, imamo pre$u, imamo velike kontejnere, kontejnere u koje se ubacuju velike, krupne stvari koje ne mo&e$ zdrobiti. I, uglavnom, mi tjedno imamo blizu deset tona samo sme#a. Dobro, pored toga "i$#enja, mi imamo i "i$#enje snijega kad padne. I onda, napravili smo ovdje mre&u vodovoda, kanalizacije, elektri"nu mre&u, telefonsku, razglase, i tako… Po potrebi, koristimo Student servis – ovi de"ki $to reguli-raju promet, to su uglavnom sa Student servisa, a imamo zaposlenika trenuta"no devetnaest, nekad smo imali "ak "etrdeset. Me%utim, ta, zapravo, volja Grada da nam odmogne na sve mogu#e na"ine je ipak utjecala da mi poslujemo sve slabije i smanjen je broj zaposlenih, i tako…

Moglo bi se re#i da Hreli# nije isto mjesto od ponedjeljka do petka, kada prodava"i po"inju obilje&avati svoja mjesta, te od petka do ponedjeljka, kada djelatnici tvrtke ra$"i$#uju “ono $to od nedjelje ostane”. Dakle, sajmi$ni $lju-nak nikada nije ispra&njen od ljudske akcije i raznovrsnih zna"enja, a sam sajam i mjesto koje se oblikuje pripremama za sajam zapravo su me%usobno uvjetovani. Me%utim, sajmi$na Uprava, koja je ! zi"ki locirana u monta&noj zgradi na prostoru koji je dio sajmi$ta, ima tek rubnu i zamagljenu ulogu u oblikovanju Hreli#a. Za ve#inu kaziva"a, relevantni su samo oni upravlja"ki mehanizmi koji zadiru u sajmi$nu svakodnevicu te implicitno utje"u na pro-stornu organizaciju sajma. Rije" je o naplati mjesta preko redara, odnosno “plac-majstora”, “"ovjeka koji dolazi”, “"ovjeka koji naplativa”. (injenica da su mi svi kaziva"i ispri"ali pone$to o tom segmentu dobivanja mjesta govori u


prilog ranije iznesenoj pretpostavci da su sajmi$ni najloni, odnosno prodajna mjesta, uistinu “sr&” Hreli#a, od podjednake va&nosti za kupce i za prodava"e. Postupkom naplate mjesta ostvaruju se dru$tvenosti izme%u prodava"a i re-dara, a potom one postaju dio kru&e#ih sajmi$nih narativa, “ono $to se "uje” i/ili “ono $to se mo&e vidjeti”.

Drago: Mi pla#amo, ima "ovjek koji dolazi. Zna"i, na ulazu se pla#a ulaz i ovdje se pla#a ne$to placovina.

Korana: To vam do%e &ena koja napla#uje prema metra&i, kolko ste prostora zauzeli.

Tin: Uglavnom "ovjek vi%a plac-majstora koji skuplja placovinu za neku simboli"nu cijenu. Ka&u nekakvih deset, dvajst kuna za ovo na zemlji.

Milan: Dobro, moram priznati, ja sam nice sa svim redarima, predo-bro me poznaju i meni ne treba potvrda, ne treba mi ni$ta da dokazu-jem da sam platio.

Redari su, dakle, sastavni dio sajmi$nog &ivota, a odnos s njima mo&e, kao u Milanovom slu"aju, slu&iti i kao potvrda statusa starosjedioca. Odre%ena ' eksibilnost u naplati i "injenica da nemaju upliva u interne dogovore oko mjesta, tj. da dolaze nakon $to su redovi ve" formirani, "ini ih dijelom sajmi$nih pravila i njihove legitimacije, odnosno njegovog kontinuiteta i stabilnosti. No, ono $to rezultira njegovom destabilizacijom jest upravo upliv u prostor-nu organizaciju sajma, "emu svjedo"i primjer postavljanja betonskih plo"a kao ! ksnih mjesta prodaje po principu njihovog mjese"nog najma, o "emu mi je Zoran, "lan Uprave sajma, rekao sljede#e:

To [betonske plo"e] smo 2011. postavili, da bar malo pobolj$amo tu podlogu na kojoj se prodaje. Mi ih imamo dvjesto, iznajmljeno ih je negdje oko sto pedeset. Me%utim, njih [prodava"e] jako ne obavezu-je ta betonirana povr$ina – opet i oko nje, ispred nje, iza nje, pokraj nje sla&u robu, i okolo toga betona. (…) Ipak jedan dio ih prihvati tu ipak uredniju povr$inu nego $to je ba$ zemlja. Mi smo radili dok ima interesenata. Me%utim, taj interes je opet ograni"en, kao $to imamo i slobodnih $tandova uvijek.


Sl. 13. Betonske plo#e – predvi%ena prodajna mjesta na sajmu rabljene robe, fotografi rala Mirna Tal#i$ Simeti$, srpanj 2015.

Ve# je iz ovog ulomka kazivanja jasno da postoji odre%eni otpor mijenjanju ! zi"kog okoli$a sajma, odnosno svojevrsna mikropobuna prodava"a zbog koje "etvrtina plo"a ostaje nezakupljena, a o"ituje se njihovim ignoriranjem ili prisvajanjem okolnog prostora i izvrtanjem na"ina na koje je njihovo ko-ri$tenje zami$ljeno. Rije" je o onome $to je De Certeau nazvao “taktikama” (“umije#em slabih”) (2003: 90), a Sco. “skrivenim transkriptom” (1990: xii) koji predstavlja indirektnu kritiku mo#i. Osim navedenim mehanizmi-ma, ta se kritika na Hreli#u u"vr$#uje kroz kru&e#e narative, koji, s druge stra-ne, u"vr$#uju njega samog kao to"ku otpora. Betonske plo"e jo$ su jedna od tema o kojoj su svi kaziva"i imali potrebu progovoriti, "esto bez izravnog upi-ta, ukazuju#i opet na neobi"nu va&nost prostorne dimenzije za oblikovanje Hreli#a, ali i promi$ljanje odnosa mo#i koji se uspostavljaju izme%u razli"itih razina njegovog stvaranja.

Drago: Ideja s tim plo"ama je bila da svatko ima svoj ograni"eni pro-stor i da si uzme koliko kocki ho#e. Sto kuna je jedna plo"a i to bi onda kao bilo va$e stalno mjesto. Znate, mislim da to nije profunkcioniralo kak su oni to zamislili, a vidim da su stali, da ne idu dalje. To se koristi druga"ije nego $to su oni to zamislili.

Korana: Ne znam kaj je s tim blokovima. To oni kane to ne$to na-praviti, naredili su blokove da vam se roba ne zapra$i. Ali, i taj blok je


odma uz zemlju… Ako pro%e auto, normalno je da se sve zapra$i. To je betonski blok za iznajmljivanje? Po danu?

Mira: Za one blokove ne znam to"no. Ne$to, jedan auto je jedna koc-ka, navodno sto pedeset kuna, plus svaka dodana pedeset i tak dalje. Ali, nejdeju dalje. Rekli su do kraja godine da bi trebalo i# do kraja, do ograde skroz. Me%utim, stalo je tu di je. Daj Bo&e da sve zbetoniraju. (uj, onda ima$ svoje stalno mjesto, onda ne mora$ do# tu pa se sva%at s Ciganima.

Mato: Ma, "im su plo"e krenuli postavljat, ne#e oni Hreli# ukidat.

Milan: Ova “mrtva"ka” mjesta, ovo tu, napla#uju vam. Zovu ih grobni-ce, jer ni"emu ne slu&e. Tu, ko ima malo vi$e stvari, ne mo&e prodavati ni slu"ajno na tome, ne. Tako da, to je glupost. Samo da bi prodali. To je uvijek nekom u interesu. Al to su “popu$ili”.

Marina: To sam "ula samo od prodava"a. Neki su zadovoljni, nekima ide na &ivce, neki se popikavaju… U svakom slu"aju, meni to izgleda bezveze, moram priznati. Kak je to rashitano – metar i pol ili sva metra na metar i onda tamo “pustinja”, pa opet blok. Bezveze. Nikog nisam "ula da je pretjerano sretan s time i da je vidio neku svrhu toga. Za nekoga ko se jako ra$iri, ta je plo"a turbo premala.

Marko: A sad su do$li nekakvi novi blokovi betonski, o kojima svi pri"aju puno, al niko ne zna detalje. Navodno da se uvede nekakav red, odnosno da se jo$ vi$e novaca uzme od prodava"a. Al to #e se tek vidjeti, $ta #e bit.

Janko: A sad imaju i one zbetonirane plo"e koje stvaraju osje#aj da nije to vi$e to.

Vjera: Pitala sam prodava"e za$to to i mislim da je to u redu, ljudi su po podu tamo stavljali stvari i kad je bilo mokro, sve im se namo"ilo. Ljudi su gazili blatnim cipelama da bi do$li do nekih stvari. Sad je to ipak betonski dio, iako su ti blokovi poprili"no mali. Ne znam za$to su stali s tim, ali fala Bogu da jesu, jer mora ostati malo i prirode.

Prodajna mjesta kao sr& Hreli#a i locusi dru$tvenosti od velikog su zna"aja i za kupce i za prodava"e te su na neki na"in temeljna za njihovu umje$tenost i osje#aj mjesta. Uvo!enje reda na sajmu ne$to je $to nailazi na otpore "ak i u a! rmativnim kazivanjima. Tu posebno zanimljivom nalazim proturje"nost


Mirinog kazivanja i prakse – iako smatra da bi betoniranje svih prodajnih mjesta dokinulo problem sukoba oko mjesta, ona sama uvijek stoji na vlasti-tom mjestu i ne zakupljuje plo"u. Dakle, dok neki zauzimaju izrazito negati-van stav prema plo"ama (“grobnicama”), koji biva izravno povezan s idejom generiranja pro! ta, drugi su prema njima ravnodu$ni ili ambivalentni – iako su premalene, preblizu tla, oduzimaju “prirodu”, one istovremeno prije"e su-kobe, prljanje robe, a na neki na"in i garantiraju opstanak Hreli#a, kao $to je vidljivo iz Matinog kazivanja. Kroz kru&e#e narative i praksu, stvorila se jedna kolektivna svijest o plo"ama, koja je mo&da dobar pokazatelj kako se kroz privremene odnose stvara osje#aj Hreli#a, "ak i kroz osje#aj “da to nije to”.

Sl. 14. Pozicioniranje robe izvan granica betonskih plo#a, fotografi rala Mirna Tkal#i$ Simeti$, srpanj 2015.

Sco. smatra da “niz takvih ‘bezna"ajnih’ "inova otpora ima drasti"ne politi"-ke i ekonomske posljedice” (1990: 192), bilo da se provode na “tvorni"kom podu” ili na “masivnoj razini” (ibid.). Uistinu, prostorna reorganizacija Hre-li#a na na"in koji prodava"i ne smatraju primjerenim (iz ekonomskih, funkci-onalnih ili drugih razloga) mogla bi uroditi smanjenom posje#eno$#u sajma i ekonomskim gubitkom za tvrtku. S druge strane, izgubiv$i “gomilu”, Hreli# bi izgubio najve#i potencijal za pregovore oko njegovog ukidanja. Svjesna mogu#ih gubitaka, Uprava sajma uvodi promjene postupno i pa&ljivo, oslu$-kuju#i pritom razinu “zainteresiranosti” prodava"a kroz broj zakupljenih plo-"a te glasove stru"ne javnosti.


Zoran ("lan Uprave sajma): U biv$em kinu Mosor, sedamnaestog stu-denog dvije hiljade i desete, odr&ana je tribina, javna tribina koja je najavljena preko Radio Sljemena, Ve#ernjeg lista itd. Na temu: “Hreli# sutra – gdje i kakav?” Na toj tribini je sudjelovalo pedesetak intelek-tualaca. Na moje op#e "udo, nije bila jedna masovnost na toj tribini i nije nastupio nijedan, da ka&emo, “"ovjek iz naroda” – da ne ka&e-mo na$i prodava"i i kupci na Hreli#u. Sve su bili intelektualci! I na toj tribini su svi ponovili, svi diskutanti – da Hreli# i sajam automobila trebaju ostati na sada$njoj lokaciji, da ga treba dotjerati, ali ne previ-$e u$togljiti, da ka&emo, zbetonirat i sagradit nekakve sad robne ku#e, skladi$ta, simo-tamo. Da bi to bilo napravljeno na jedan na"in u ko-jem bi se zadr&ao duh priredbe. Ne u"init, ovaj, jedan gradski ambi-jent od toga Hreli#a.

Ovaj ulomak kazivanja zanimljiv je iz nekoliko razloga – osim $to ukazuje na to da je Hreli# zapravo jedna “planirana divljina” i da postoji uistinu velik sraz izme%u upravlja"kih sajmi$nih instanci i sajmi$ne svakodnevice, on otvara pitanje sudionika sajma kao nemo#nog aktera. Dok #e o potonjem biti ri-je" ne$to kasnije, sada bih razmotrila prirodu odnosa izme%u Uprave sajma i njegovih sudionika. Iako su locirani na istom prostoru, upravlja"ki se meha-nizmi zadr&avaju tek na obodu sajmi$ne svakodnevice – u onoj minimalnoj mjeri koja je potrebna da se naplati placovina i ulaz prijevoznim sredstvima, a da se opet zadr&i “duh priredbe”. Kalkulacija je oti$la u smjeru naturalizaci-je – primarno su tome u prilog vjerojatno i$li nesigurni uvjeti kratkoro"nih ugovora i privremenost lokacije, a naknadno je uo"ena sposobnost Hreli#a da sam reproducira svoj “duh” i privla"i sve ve#i broj ljudi upravo u obliku u kojemu egzistira. Posljedi"no, on je postao arti! cijelno proizvo%en kroz minimalizaciju zadiranja u okoli$ i samo zbivanje. Me%utim, Hreli# zbog toga nije ni$ta manje stvaran u onom obliku u kojem ga do&ivljavaju i zna"enjski oblikuju njegovi sudionici, niti je ta razina njegova stvaranja neovisna o osta-lima, pa "ak niti onima koje djeluju “iz sjene”. Naprotiv, smatram da je uo"ena i iskori$tena njegova sposobnost izvrtanja ustaljenih dru$tvenih obrazaca i reprodukcije odre%enog seta odnosa u speci! "nom okru&enju, te da se na taj na"in konstituirao kao mjesto otpora, ali i kao mjesto generiranja pro! ta i prijeporni prostor. Ako se to prevede u termine mikro-, mezo- i makrorazine, bit #e jasno u kolikoj su mjeri one me%uovisne te koliko je egzistencija sajma krhka i ovisna o ! nancijskim ulaganjima i ishodu spora izme%u Grada Zagre-ba i Uprave sajma.


Posebno zanimljivom nalazim "injenicu da ve#ina kaziva"a (to"nije, svi osim Milana) nije upu#ena u vlasni"ku strukturu sajma, iako su svi svjesni njegove “neizvjesne sudbine”. Prevladavaju#e mi$ljenje me%u kupcima i pro-dava"ima jest da je Hreli# u gradskom vlasni$tvu, dok su samo dvije kazi-va"ice navele da ne znaju tko je vlasnik, ali da “gradsko sigurno nije”. Ne$to precizniji bio je Milan:

Vlasnici ovog sajma su bili gospon Obad i gospon Vedri$, sad ne znam vi$e ko je. Evo, to govori sve o nama, kakvi smo svi mi. Da gradona"el-nik Splita bude najve#i primitivac koji postoji, ali da i gradona"elnik Zagreba bude najve#i primitivac koji postoji. Obada niko ne dira, nit ga je ikad pitao dal su nasuli, dal ima$ WC. Da je jedan WC tamo, da pi$ate okolo… Jedan WC za takav sajam? Bandi# je htio ovdje trgo-va"ki centar otvoriti. Ja sam bio u onom sto&eru koji se borio i izborio da to ne bude trgova"ki centar. To je bilo dve i $este. Ka&e u Ve#ernja-ku: “Ukidanje Hreli#a bio bi genocid”. Naravno, neki koji tu prodaju imaju ve#i interes od mene, ali ja sam znao re#i koja je na$a nakana. Ovo je mjesto za sajam i gotovo.

U okviru ovog fragmenta kazivanja otkriva se da na Hreli#u postoji latentni potencijal transformacija suptilnih taktika otpora u javni prosvjed. Me%utim, impuls za takvu transformaciju dolazi iznutra, u okviru pokreta"ke “energije” koja mobilizira “masu” ljudi i okuplja ih srijedom i nedjeljom na sajmi$nom $ljunku. Posljedi"no, ona je te$ko ostvariva medijskim pozivanjem sudioni-ka sajma na sudjelovanje na tribini – izme%u ostaloga zato $to, "ini mi se, oni imaju selektivan sluh za medijske reprezentacije Hreli#a. Naime, kada sam promi$ljala razloge kaziva"evih nepoznavanja vlasni"ke strukture sajma, palo mi je na pamet sljede#e pitanje: ako smo sposobni selektivno percipirati smrad smetli$ta, za$to ne bismo bili u mogu#nosti u"initi isto s bezbrojnim informacijama kojima smo svakodnevno zasuti? Posebice ako na$e iskustvo mjesta u tolikoj mjeri odudara od uvrije&enih modusa tranzicijskih transfor-macija gradova da bi bilo gotovo kontraintuitivno pomisliti da i ono potpada pod iste obrasce manipuliranja “rupama” u zakonu? Takvo promi$ljanje po-tvrdila mi je Ratkova nevjerica nakon $to sam mu tijekom intervjua ispri"ala stvarne vlasni"ke odnose na sajmu, odnosno “razbila iluzije”:

Ajme, ja sam mislio da je to gradski prostor i da Grad to organizira i radi – isto ko i sve druge stvari koje se kod nas isto rade prakti"ki nelegalno, na rubu legalnosti. Ne svi%a mi se da je to pod nekim pri-


vatnikom, jer je meni to dobro mjesto, ima neku pri"u iza sebe i glupo mi je da to solo neko mo&e kontrolirati, odlu"ivati $ta #e s tim bit. Eh, sad, za$to ja to nisam znao? Ima tolko takvih stvari kod nas istih po novinama, sve se tak odvija. Prakti"ki, cijela dr&ava funkcionira ko taj Hreli#. Isto je tr&nica ilegalna, prakti"ki. A i mislio sam da nema do-voljno motiva za to, da se ne mo&e tol’ko zaraditi na tome.

Zaklju"no, smatram da postoji nekoliko razloga zbog kojih sudionici sajma ne poznaju stvarne vlasni"ke strukture Hreli#a. Jedan je zasigurno selektivna percepcija, udru&ena s "injenicom da je jedno od pravila sajma da se o njemu doznaje kroz umje$tene kru&e#e narative. Sco. (1990) glasine smatra jed-nom od tehnika kritike dominantnih diskursa kroz anonimnost govornika. Na neki na"in, i "in intervjuiranja kaziva"a u ve#ini je slu"ajeva bio omogu#en upravo potvrdom o anonimnosti, jer prikrivanje njihovog identiteta omogu-#uje slobodno progovaranje o odre%enim temama, koje su nu&no prelazile sa stanja na Hreli#u na stanje u dru$tvu i obratno. Transkribirani intervjui obiluju naga%anjima o tu%im egzistencijalnim problemima i, u stvari, projek-cijama "itave dru$tvene situacije na taj korpus ljudi, kao i stvari koje kupuju i prodaju. Kritika kaziva"a je, dakle, upu#ena dru$tvenom ure%enju u kojem vrijedi sljede#e pravilo: “Zakon je zakon, ali zakon nije isti za sve! Jednostav-no nije”, kako mi je rekla Korana. Tako su meta skrivenog transkripta one strukture koje proizvode dru$tvenu nejednakost, a Hreli# je mjesto koje tu nejednakost konkretizira, nagla$ava i prokazuje. Tada poznavati ime i prezi-me osobe koja stoji na "elu sajma, a samo je dio takve dru$tvene reprodukci-je, gotovo da postaje neva&no. Istovremeno, Hreli# tu nejednakost izvr#e vla-stitim skupom nepisanih pravila i vlastitom organizacijom, koja uvla"i ljude u kru&e#e narative, osvje$tava njihovo kretanje, mijenja percepciju i o"u%uje svakodnevicu na najrazli"itije na"ine. Tada se realizira “duh priredbe”, nje-gova puferska komponenta spram te$kih &ivotnih uvjeta. “Hreli# je poseban. Ima$ tu nekakvu energiju. Onda onaj lik koji prodaje stvari za pet kuna, onda nije tol ko tu&na njegova pri"a”, kazuje Hana. Kako bi se ta me%uigra kritike dru$tvenog ure%enja i osje#aja odmaka od njega mogla ostvariti, mehanizmi njegove implementacije u sam Hreli# moraju biti $to zamagljeniji i straniji onima koji ga posje#uju.

No, s druge strane, smatram da je percepcija sajma kao gradskog vlasni$-tva potencirana i na"inima njegovog prezentiranja, tj. onime $to *i&ek naziva univerzalnom ljudskom sposobno$#u “zavaravanja posredstvom same isti-


ne” (1991: 46). Postavljanje zgrade Uprave na samo sajmi$no tlo i medijska izlaganja upravlja"kog vrha "ine se vrlo transparentnim na"inima legitima-cije odre%enog statusa. Me%utim, politika upravljanja sajmom nije u tolikoj mjeri transparentna. Uprava sajma se u jubilarnoj knji&ici37 poziva na kon-tinuitet sajmovanja od Bele IV., koji sam po sebi podrazumijeva da je sajam u vlasni$tvu Grada, pritom ne nagla$avaju#i proces pretvorbe i privatizacije u 90-ima, ve# upravo izjedna"avanje izvora priljeva sredstava u socijalisti"-kom i postsocijalisti"kom razdoblju: “Unato" tome, nakon 40 godina ulo&e-nog truda i sredstava, sve u"injeno se tretira kao neprihvatljiva uzurpacija.” Nadalje, ure%enje sajma po principu “planirane divljine” poti"e imaginarije svojevrsnog iskori$tavanja zapu$tenog prostora ispod smetli$ta od strane marginaliziranih skupina, $to nije uobi"ajena karakteristika “unosnog posla”. U kona"nici, zgrada Uprave saturirana je razli"itim lokalima za iznajmljivanje koji zauzimaju "itav ostakljeni dio zgrade, dok je Uprava smje$tena u gornjim prostorijama. Od svih lokala, najvi$e pozornosti plijeni Galerija Zlatni konj umjetnika Hanibala Salvara. Ve#ina kaziva"a, zapamtila je upravo tu, za “buv-ljak” neobi"nu, karakteristiku.

Tin: Znam da je galerija tamo, gospodin Salvaro ju vodi. Prije sam ne-$to i kupovao od njega. Znam da sam si mislio jel taj "ovjek normalan kad je tamo otvarao galeriju.

Ratko je, s druge strane, zapamtio da se u jednom lokalu odr&avaju svad-bene ve"ere, “ali o"ito za odre%ene tipove ljudi koji bi bili spremni gledati na smetli$te”. Prostorna speci! "nost smje$taja zgrade sadr&ana je upravo u pozicioniranosti njezinog glavnog pro"elja usporedno s deponijem otpada i parkirali$tem za automobile, okomito na tok rijeke Save. Ulaz u prostorije Uprave je, me%utim, smje$ten na sjevernom, u&em, pro"elju zgrade i do njega se dopire uskim stepeni$tem s kojega se istovremeno mo&e vidjeti parkira-li$te, sajam rabljene robe i sajam automobila. Gotovo kao neki obrnuti Pa-noptikon (Foucault 1994a: 206), onaj u okviru kojeg je stra&ar uvijek ! zi"ki prisutan i nadgleda, a izostanak svijesti o tome navodi ljude da se okupljaju u sve ve#em broju.

Upravo je taj broj ljudi, ta masa o kojoj je ve# bilo toliko rije"i u ovom radu, ono na $to se kaziva"i temeljno pozivaju prilikom pitanja o mogu#no-

37 Izvor: http://www.culmena.hr/en/stu& /sajam-obljetnica/knjizica-a5-web.pdf.


sti njegovog ukidanja. Neizvjesnost budu#nosti sajma utkana je u percepciju svih njegovih sudionika, ali stvarne posljedice njegovog zatvaranja kaziva-"i su mahom postepeno osvje$tavali kroz razgovor, dolaze#i u kona"nici do osje#aja pripadanja mjestu ili pripadanja na"inu &ivota kojemu ih je to mjesto podu"ilo. Ve#ina kaziva"a nije u mogu#nosti ukidanja sajma vidjela njegov stvarni kraj – on bi se “preselio negdje drugdje” ili, kao $to je rekao Ratko: “Mislim da bi ljudi na divljaka po"eli onda negdje drugdje dolazit’.” U tom smislu, mo&e se re#i da u percepciji njegovih sudionika sajam nije ne$to $to se mo&e naprosto zatvoriti, jer je on rezultat odre%enih dru$tvenih potreba i aktivnosti koje #e prona#i put svog ispunjenja, neovisno o strukturama mo#i koje ih poku$avaju zauzdati. S druge strane, iz navedenih kazivanja postaje ja-sno da su dug kontinuitet sajmovanja u Zagrebu, migratorni karakter sajmo-va i konkretna neizvjesnost lokacije Hreli#a upisani u kolektivno pam#enje do te mjere da Hreli# na Jaku$evcu postaje samo jedna od mogu#ih to"aka njegovog putovanja.

Me%utim, za neke kaziva"e daljnje promi$ljanje pozicije Hreli#a na ! zi"-koj i politi"ko-ekonomskoj karti grada rezultira odre%enim osvje$tavanjem mogu#nosti da je pozicioniranost sajma uz smetli$te mo&da uistinu njegova posljednja destinacija.

Dean: Pa, ne znam dal ima smisla to ukidat. Prvo, Hreli# je ve# sada postavljen na nekakvu marginalnu poziciju u Zagrebu, tako da ne bi trebao nikom smetat u tom smislu. Kako ja to vidim, tu mo&da po-stoji nekakav sram, jer to je, mi bismo se mogli de! nirati kao nekakav Zapad koji takve stvari ne poznaje, koji za takvim stvarima nema po-trebe.

Mato: Hreli# je Hreli#. Ljudi su navikli, a di ga stavi$? Sve je puno po Zagrebu, jel. A ovo je ogromno i &iva lova im je to. A di je auto pijaca? Di #e nju staviti, ti meni reci! Auuuu…

Milan: Ajmo se sad tu vi i ja kladit da ga nikad ne#e ukinuti i zatvorit, jer uvijek ima onih koji imaju ve#i interes.

Tin: To [Hreli#, op. a.] bi nam sigurno falilo. A opet bi se onda preo-rijentirali – tipa Britanac, Sesvete ili ne$to. Ima manjih sajmova i van Zagreba… Kolko "ujem, tamo i oni nabavljaju robu.

Doris: Za sada, mislim da za Hreli# nema straha. Mislim da je to neka kalkulacija od strane Grada koji taj prostor "uva za sebi ne$to kori-


snije. (uvaju taj prostor za ne$to $to su odavno pripremili. A Hreli# se mo&e preseliti – ima hrpu propale industrije, praznih hala… Al to onda dovodi do problema prometa u mirovanju – di #e$ parkirat sve te ljude? I onda te navodi da im mora$ napravit neku ogromnu gara&u i jedno vodi ka drugom. I onda dobije$ Cvjetni trg!

Osje#aj da je “grad pun” te da se njegovo popunjavanje zasniva na zasebnim interesima u okviru kojih dolazi do “drasti"nog stje$njavanja javnog pro-stora” (Stanilov 2007b: 281) ukazuje na ugra%enost zna"enja tranzicijskog “restrukturiranja dru$tva i dru$tvenih odnosa” (Svir"i# Gotovac 2012: 13) u percepciju Hreli#a. Iz toga proizlazi da je pitanje Hreli#a $ire pitanje neo-liberalne transformacije gradova kojoj svjedo"imo, a odra&ava se u $irokom spektru reakcija kaziva"a – od formuliranja sprege izme%u generiranja pro! ta i prostornih konstelacija pa sve do osvje$tavanja "injenice da bi svaka ve#a in-tervencija u prostor grada rezultirala “Cvjetnim trgom”, sada ve# sinonimom za prevagu privatnog nad javnim interesom (usp. ibid.: 18).

No, razgovor o neizvjesnoj budu#nosti sajma nije se pokazao “forumom re' eksivnosti [kaziva"a, op. a.]” (Gulin Zrni# 2009: 107) samo u kontek-stu osvje$tavanja trenutne pozicije Hreli#a u $irem politi"ko-ekonomskom kontekstu, ve# i u njegovoj ulozi u razumijevanju procesa kojima je taj kon-tekst stvaran. Nekoliko kaziva"a upravo je kroz pitanje $to bi za njih zna"i-lo ukidanje Hreli"a osvijestilo njegovu sposobnost svojevrsnog usporavanja toka vremena i davanja prostora za re' eksiju o “tranzicijskom vrtlogu” koji je premre&io &ivote ljudi rapidno mijenjaju#im sustavom vrijednosti. U tom kontekstu, smisao odlaska na Hreli# nije toliko u poku$aju bijega od neo-liberalne stvarnosti, ve# u poku$aju razumijevanja vlastite pozicije u okviru te stvarnosti, ali i poku$aju materijalnog i konceptualnog povezivanja dvaju dru$tvenih sustava koji su ispisivali ljudske &ivote u kontinuitetu, a naknadno je u njih upisana razlika.

Janko: Bilo bi mi jako &ao da ga maknu ili mijenjaju. Ko da ti ukinu neko staro kino i stave multiplex. Meni Hreli# budi nostalgiju. Mislim da je atraktivan jer se najmanje promijenio u odnosu na sve ostalo u zadnjih dvadeset godina. Ne da se nije uop#e promijenio, nego se naj-manje promijenio. Jer, tu je mo&da jo$ jedino mjesto u Zagrebu gdje ti ima$ sajmi$te kakvo je bilo $ezdesetih godina – di si do$o, di si pojeo, bila je i neka cajk-pevaljka i di si usput gledao ne$to za ku#anstvo da kupi$… Ne bi ga se smjelo dirati. A o"ito se i ljudima svi%a to u kojem


je obliku, jer stvarno, kad god je lijepo vrijeme sve je krcato, proda-va"a uvijek ima, nikad nema praznog mjesta na podu. Zna"i, kupaca i prodava"a uvijek ima i ne znam za$to bi se ne$to mijenjalo. Toga da nema, falilo bi.

Hana: A bila bih tu&na da ga zatvore. Zato $to, kad hoda$ kroz Hreli#, na%e$, na primjer, lampu koju su moji nekad imali doma, iz osamde-setih. I onda taj osje#aj – svi su imali tu istu kuhinju, te iste $alice… To sad nestaje. Svi smo potro$a"i i imamo ta svoja neka potro$a"ka prava, koja su nam bitnija od gra%anskih. Ono, ne znam, bila bih de! nitivno tu&na. Ba$ stvarno bih. I kad je bila ta godi$njica, obljetnica, kad smo prolazili, ba$ sam razmi$ljala o tome. I znam da su htjeli to zatvorit, ono, bilo mi je ba$ &ao.

Sl. 15. “Ogla!avanje” na sajmu rabljene robe, fotografi rala Mirna Tkal#i$ Simeti$, srpanj 2015.


Ako tragovi socijalizma, "ak i oni najosobniji tragovi &ivljenja kao takvog, bivaju sustavno brisani suvremenim ekonomskim i politi"kim doktrinama, oni ostaju zabilje&eni u ne"ijem “sme#u” koje, ako ni$ta drugo, postaje ma-terijalnim iskazom da se i tada “&ivjelo”, ali i simboli"kim iskazom druga"ijeg skupa na"ela prema kojima se &ivjelo. Me%utim, kao $to je ve# re"eno, osim $to ima sposobnost suponiranja najrazli"itijih kontradikcija, Hreli# ima i spo-sobnost okupljanja ljudi, predmeta, osje#aja i sje#anja. Potonja sposobnost na neki na"in obuhva#a prvu, odnosno, o njoj ovisi, ali je i nadilazi, jer je u razlici izme%u njih sadr&an duh mjesta – temeljni razlog zbog kojeg su se svi kaziva"i slo&ili da Hreli" ne bi trebalo ukidati, a generiran je sajmi$nom “gomilom”. Zbog toga nisam uspjela niti u jednom kazivanju (osim u kazi-vanjima predstavnika Uprave) i$"itati puki funkcionalni odnos (kao $to su “puka egzistencija”, “potraga za dobrim alatom” itd.) prema Hreli#u – odla-zak na Hreli# uvijek je jo$ malo vi$e od konkretnih razloga zbog kojih bi se eventualno odlu"ilo provesti ondje nedjeljno jutro. U tom “malo vi$e” mogu se prona#i razli"iti stupnjevi vezanosti uz mjesto, ali nerijetko se mo&e i$"itati i niz “skrivenih transkripata” u okviru kojih posjet Hreli#u postaje svojevrsna politi"ka izjava. Kratki prikaz putanje takvog osvje$tavanja vlastitog osje#aja mjesta nudi Darijino kazivanje:

Ako ukinu Hreli#, on #e se preselit negdje drugdje ili mo&da neko pri-vatno otvori livadu negdje drugdje. Ne znam sad… Ma gle, de! nitiv-no bi trebao ostati – gle kolko ima ljudi, koji je to moving, mislim… A nedjeljom jo$ vi$e! Tu nemre$ pro# nedjeljom. Aj, molim te lijepo da pozitivne stvari napi$e$ – to mora ostati, naravno!

Apel za zagovorom o pozitivnom vrednovanju sajma kroz neki oblik znan-stvenog rada i$"itavam kao potrebu da se Hreli# ispi$e i preispi$e kroz zna-"enja koja bi se suprotstavila dominantnom skupu zna"enja koji je ugra%en u percepciju svih stanovnika grada, pa tako i percepciju njegovih sudionika. U tom bi smislu ova knjiga predstavljala jo$ jednu od “bezna"ajnih” to"aka otpora, "ije gomilanje posti&e odre%ene rezultate, a mo&da je tek malo zna-"ajnija utoliko $to okuplja niz glasova koji svoju kritiku iznose kroz sigurnu ni$u anonimnosti. Me%utim, pitanje koje nu&no slijedi iz takve pretpostavke jest: tko ima mo# utjecanja na suvremene tokove prostorne organizacije kroz imperativ kapitala?

Sociolo$ki koncept dru$tvenih aktera nudi mogu#nost razmatranja ras-podjele mo#i izme%u razli"itih aktera koji su primarno odre%eni mo#i koju


posjeduju. Iz takvih razmatranja proizlazi da “postoji izrazita neravnoprav-nost mo#i dru$tvenih aktera u hrvatskom prostoru (…) koja se odnosi na ve#u korist mo#nih aktera, uglavnom ekonomskih i politi"kih, dok su civilni i stru"ni akteri manje mo#ni, a u nekim slu"ajevima "ak i nemo#ni akteri”, $to nu&no dovodi “do problema ugro&enosti javnog interesa i javnoga pro-stora” (Svir"i# Gotovac 2012: 21). U okviru okolnosti u kojima je njihov glas potisnut glasom privatnih interesa koji premre&uju politi"ko-ekonomsku dru$tvenu matricu, stru"ni akteri (sociolozi, antropolozi, urbanisti, arhitek-ti, civilne udruge) “zbijaju redove” u vidu multidisciplinarnih okupljanja38 koja streme odre%enoj interdisciplinarnosti. Jedno od "esto promi$ljanih pitanja takvih okupljanja jest uloga civilnih aktera u perpetuiranju njihove pozicije “najslabije karike me%u akterima”, odnosno izostanak volje za gra-%anskim aktivizmom koji je potenciran "injenicom da su “postoje#a rje$enja nedovoljna i birokratizirana, te obeshrabruju i one koji poku$avaju djelovati” (Svir"i# Gotovac i Zlatar 2012: 63). Sociolog Ognjen (aldarovi# na sli"an je na"in opisao me%uodnos postoje#eg stanja i mo#i civilnih aktera:

Ve#ina ljudi, stanovnika grada, kao $to svi znate, uglavnom je pasivna, ne &ele i stoga se ni ne mogu previ$e uklju"iti u pro! liranje urbane politike… Pasivnost je latentna i privremena. Me%utim, "im gra%ani, stanovnici grada, osjete da imaju mogu#nost utjecaja na pro! liranje ciljeva izgradnje i transformacije svojih gradova, gra%anski #e se akti-vizam pojaviti i mogu#e ga je usmjeriti na konkretizaciju kako global-nih pitanja, tako i onih ne$to ni&ih planova. (2012: 30–31)

Me%utim, iz primjera Hreli#a, kojemu bih se ovim putem &eljela i vratiti, vidljivo je da je aktivizam zapravo neprestano prisutan u taktikama razli"itih mikrootpora njegovih sudionika, koje proizlaze iz istan"ane svijesti o dru$tve-noj stvarnosti, a ovisno o trenutnim okolnostima mogu uzrokovati javne pro-svjede i konstituirati “sto&ere” otpora, kako je spomenuti sajmi$ni aktivizam iz 2006. godine nazvao kaziva" Milan. Na jednoj $iroj razini, i sama "injenica da je Hreli# pre&ivio tolike smjene vlasti, pa i smjenu politi"kog ure%enja, govori u prilog pretpostavci da je njegovo odr&avanje kroz speci! "ne prakse sudio-nika sajma taktika otpora sama po sebi. Rije" je o svjesnom odabiru mnogih stanovnika grada da ga stvaraju svake srijede i nedjelje na na"ine koji se opiru

38 Izlaganja s jednog od takvih stru!nih okupljanja, okupljena su zborniku Akteri dru#tvenih promjena u prostoru: transformacija prostora i kvalitete "ivota u Hrvatskoj (ur. A. Svir!i" Gotovac i J. Zlatar, 2012.).


temeljnim, sve izra&enijim, postulatima neoliberalizma. No upravo zbog te ste&u#e opne ne bi se ipak trebalo kladiti da se Hreli# ne#e naprosto ukinuti, jer iako “netko uvijek ima ve#i interes”, ti interesi danas ovise i o razli"itoj mo#i razli"itih pojedinaca i/ili me%unarodnih kompanija. Primjer Cvjetnog trga pokazao je u svoj punini nemo# stru"nih i civilnih aktera da utje"u na tokove kapitala. Me%utim, on se i upisao u kolektivnu svijest kao upozorenje, kao jo$ jedna to"ka otpora na mapi grada. Kao $to navodi Foucault:

U odnosu na mo# ne postoji dakle jedno mjesto velikog Odbijanja – du$a pobune, &ari$te svih buna, "isti zakon revolucionarnosti – ve# razni otpori razli"itih vrsta… Oni su drugi "lan u odnosima mo#i; u njih su upisani kao nesvodiva su"eljena strana. (1994b: 67)

Ako glasovi javnosti nisu bili po$tovani prilikom transformacije prostora samog centra grada, za$to bi bili uva&avani pri razmatranju ukidanja jednog marginaliziranog doga%aja, reorganizacije jednog precrtanog i neispisanog prostora kojeg su “mjestom” smatrali samo oni koji su ga oblikovali? Mo&da Hreli# na prvi pogled i nema nekih komparativnih prednosti spram Cvjetnog trga, nikakvu podlogu za pregovaranje o vlastitoj budu#nosti. No, ta podloga o"ito postoji, a mo&e se i$"itati iz izjave zagreba"kog gradona"elnika: “Ne#e-mo ukinuti ni Hreli# ni Jaku$evac, ali moramo napraviti reda. Tko #e biti klju-"ar i dizati rampu nije va&no.”39 Postoje, dakle, naznake da #e Hreli# nastaviti djelovati i u slu"aju da tvrtka “Sajam automobila Zagreb d.o.o.” izgubi sudski spor, no neizvjesno je ho#e li sljede#i vlasnik biti Grad Zagreb. Ono $to je uvijek bilo protektivno za opstojnost Hreli#a jest njegova pozicioniranost uz odlagali$te otpada, "ija potpuna sanacija podrazumijeva jo$ desetlje#a nemo-gu#nosti kori$tenja tog prostora, dok njegov najve#i pregovara"ki potencijal le&i u “gomili” ljudi koji su osobno involvirani u njegovu izgradnju, generira-ju#i duh mjesta, ali i pro! t. Me%utim, stvarna se sudbina Hreli#a sada jo$ ne mo&e predvidjeti – u trenutku razrje$enja sudskog spora, ona #e ovisiti o nizu "imbenika, o kojima je ve# bilo rije"i – razli"itim interesima, stupnju sanacije odlagali$ta otpada, kao i stupnju gra%anskog aktivizma. Mo&e se, stoga, re#i da je ova mikroetnogra! ja zapravo etnogra( ja neizvjesnosti.

39 Izvor: http://novi-zagreb.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3783:bandiae-neaeemo-uki-nuti-hreliae-ni-jakuevac&catid=1:ope&Itemid=100002.

5.ZAKLJU(AK

Analizu dru$tvenog oblikovanja prostora zasnovala sam na gra%i prikuplje-noj tijekom $estomjese"nog terenskog istra&ivanja na Hreli#u. Ta se gra%a odnosi na dvadesetak transkribiranih kazivanja kupaca i prodava"a na sajmu te predstavnika Uprave sajma. Mikroetnogra! ja je, me%utim, pro&eta i autet-nografskim elementima koji su odraz mojih vlastitih umje$tenih iskustava, a poslu&ila su mi kao potka poku$aja razumijevanja izvannarativnih dimenzija stvaranja zna"enja, koje se ponajvi$e o"ituju u sajmi$nim prostornim prak-sama i pravilima koja navode kretanje i pona$anje, a utje"u i na modeliranje osjetilne dimenzije percepcije koja rezultira osje#ajem mjesta.

Put od Hreli#a do “zone sajma automobila Jaku$evac” (i natrag) za mene predstavlja realno-i-imaginarno putovanje po (Novom) Zagrebu, u okviru kojega je moje ! zi"ke korake od sajmi$nog $ljunka do gradskog arhiva pratilo niz ve#ih ili manjih spoznajnih "inova. Tijekom tog putovanja, koje je uklju-"ivalo i poku$aj njegovog teorijskog umje$tanja, i$"itavanje transkribiranih intervjua i razli"ite online gra%e, Hreli# mi je postupno razotkrivao me%uovi-snost razli"itih dimenzija kojima biva simultano stvaran. Kako bih usustavila te dimenzije, koristila sam se konceptima dru$tvene proizvodnje i dru$tvenog oblikovanja prostora, kojima je rad podijeljen u dvije cjeline. Dok se prva cje-lina odnosi na zna"enja kojima Hreli# biva eksplicitno ili implicitno stvaran kroz razli"ite diskurse proizvodnje prostora, druga cjelina bavi se zna"enjima proiza$lima iz umje$tenih iskustava njegovih sudionika, a predstavljena je u vidu mikroetnogra! je. Ta raznorazinska zna"enja u mnogo"emu su sukoblje-na, odra&avaju#i $ire povijesne i politi"ko-ekonomske kon' ikte inherentne tranzicijskom dru$tvenom ustroju u Hrvatskoj, ali i uop#e. U tom kontekstu, Hreli# je teorijski mogu#e odrediti kao prijeporni prostor i heterotopiju. Dok prvi koncept nudi razumijevanje uvjeta stvaranja sukobljenih zna"enja kroz razli"iti stupanj mo#i onih aktera koji zna"enja proizvode, potonji koncept rasvjetljuje njegovu sposobnost o"u%ivanja sociokulturnih normi kroz njiho-vu asimilaciju, izvrtanje i/ili osporavanje.

ZAKLJU'AK 101

Iako komplementarne i me%uovisne, dvije cjeline rada vo%ene su zaseb-nim logikama, $to je ponajvi$e zasnovano na razli"itoj gra%i iz koje su izve-dene, ali i razli"itim skupovima pitanja na koje sam poku$avala izna#i odgo-vor kroz njihovo ispisivanje. Ona pitanja, me%utim, koja te dvije perspektive ujedinjuju i na koja ovaj rad temeljno poku$ava dati odgovor jesu sljede#a: u kojoj su mjeri zna"enja stvaranja Hreli#a sukobljena, na koje se na"ine ispre-pli#u i postaju vidljivima, tj. kako se taj prijepor manifestira?

Prilikom analize dru$tvene proizvodnje Hreli#a orijentirala sam se ponaj-vi$e na i$"itavanje urbanisti"ke gra%e o Novom Zagrebu, s posebnim foku-som na njegov isto"ni rub, u okviru kojeg je Hreli# lociran od 1960-ih godina. Pritom sam uzela u obzir i povijesnu dimenziju sajmovanja u Zagrebu uop-#e, kako bih ukazala na ideolo$ku uvjetovanost socijalisti"ke marginalizacije sajmova kao praksi trgovanja na otvorenom naspram izgradnje Zagreba"kog velesajma kao centra mo#i i ozna"itelja progresa "itave biv$e Jugoslavije. S obzirom na to da je proces ! zi"ke i simboli"ke marginalizacije sajmova ui-stinu nemogu#e sagledati izvan procesa socijalisti"ke gradogradnje, kao one koja je predstavljala sinonim izgradnje dru$tva zasnovanog na novom skupu vrijednosti, smatrala sam potrebnim pobli&e opisati (pred)uvjete iz-gradnje dana$njeg Novog Zagreba – cjeline koja je izrasla na slabo naselje-nom ruralnom prostoru ju&no od Save, a "ija je nacionalizacija omogu#ila njegovo planiranje ab ovo. Osmi$ljavanje tog prostora kao centralnog skupa stambenih naselja (mikrorajona), periferno okru&enih industrijskim zonama i brzim prometnicama, svoj je temeljni podstrek prona$lo upravo u izgrad-nji Zagreba"kog velesajma. Podru"je ju&nog Zagreba bilo je, dakle, 1960-ih godina detaljno planirano, ali i polarizirano u kontekstu konkretnih sadr&aja koji su proiza$li iz socijalisti"kog upravljanja. Naime, s jedne strane, izgra%eni paviljoni Zagreba"kog velesajma osiguravali su infrastrukturu nove gradske cjeline te motivirali daljnje planiranje i izgradnju, a s druge strane su na nje-govom isto"nom rubu, predvi%enom za realizaciju industrijske zone, niknuli privremeni sadr&aji – nekontrolirano odlagali$te otpada, sajam rabljene robe i sajam automobila. Ta tenzija izme%u privremenih sadr&aja i kontinuiranog planiranja zone, koje se zadr&alo u razini drugoprostornog imaginarija, pre&i-vjela je slom socijalisti"kog dru$tvenog ure%enja te je u novom obliku za&i-vjela u razdoblju tranzicije kroz planiranje stambeno-poslovne zone.

Kontinuirano precrtavanje aktualnih sadr&aja na isto"nom rubu Novog Zagreba (odlagali$ta otpada, starog naselja Jaku$evac te sajma automobila i


rabljene robe) rezultiralo je njihovom isklju"eno$#u iz socijalisti"kog urbani-sti"kog diskursa te njihovim nominalnim navo%enjem u okviru tranzicijskog urbanisti"kog planiranja. Mo&e se, stoga, re#i da je "itav prostor isto"nog ruba Novog Zagreba postao prijepornim kada su aktualni sadr&aji precrtani zami$ljenom industrijskom zonom, a taj se kon' ikt produbio u okviru tranzi-cijskog perpetuiranja planiranja poslovne zone. Prostorna trijada sastavljena od odlagali$ta otpada, sajmova podno njega i naselja Jaku$evac samim svojim postojanjem postala je "imbenik destabilizacije nastojanja proiza$lih iz onih diskursa koji su ih ozna"ili irelevantnima ili neprimjerenima. U radu sam u nekoliko navrata nastojala ukazati na to da su, kroz godine me%usobnog su-postojanja, odlagali$te i sajam rabljene robe razvili simbiozu, tj. kao rastu#i i permanentni problem u okviru oba dru$tvena ure%enja, odlagali$te je postalo "imbenik koji je osigurao ukorjenjivanje sajma na istoj lokaciji i upisalo se u “alternativnu kartu grada” kao odredi$te (dru$tvena potreba i/ili navika) sve ve#eg broja ljudi. Tako je i Hreli# postao svojevrsni problem kojeg nije mo-gu#e olako ignorirati. S druge strane, smatram da je preseljenje sajma stoke i rabljene robe podno smetli$ta za"etak njegove simboli"ke transformacije u mjesto Drugosti kroz postupno izjedna"avanje tih dvaju sadr&aja u percepciji stanovnika grada Zagreba (pa "ak i njegovih sudionika), poja"avaju#i pritom njegovu heterotopi"nost.

Relativno ne"ujan proces pretvorbe i privatizacije kojem je Hreli# bio podvrgnut na samom po"etku tranzicijskog razdoblja dodatno je uslo&nio njegov prijeporni karakter. Postojanje privatnog interesa u rukovo%enju saj-mom otkriva zapravo jednu temeljnu tranzicijsku me%upovezanost politi"-kih struktura i ulaga"a kao mo#nih aktera sa zajedni"kim ciljem generiranja pro! ta, dok je spor me%u njima opet motiviran istim ciljem, kojim posljedi"-no bivaju podijeljeni na dvije suprotstavljene stranke. Zna"enja koja u Hreli# kontinuirano upisuje urbanisti"ki diskurs mogu biti izvedena iz onoga $to je implicirano kroz njegovo isklju"ivanje ili pak njegovim recentnijim uklju-"ivanjem u taj diskurs, kojim se implicira da su odlagali$te otpada i sajam automobila i rabljene robe socijalisti"ka ostav$tina, tj. “zate"eno stanje u prostoru” koje priziva “izrazite negativne identitetske konotacije” prisavskog prostora kao vrijednog resursa grada Zagreba. U okviru takvih negativnih vrednovanja (izravno projiciranih na socijalisti"ko urbanisti"ko planiranje), smatrala sam nu&nim ukazati na paradoks da je upravo postsocijalisti"kim upravljanjem gradom omogu#en proces pretvorbe i privatizacije sajma, iz-

ZAKLJU'AK 103

gradnja njegove infrastrukture i uslo&njavanje njegove prijepornosti kroz sudski spor izme%u Grada i Uprave sajma. Dok je taj spor, s jedne strane, obavio sajam “aurom zamagljene neizvjesnosti”, on je, s druge strane, postao jo$ jednim protektivnim "imbenikom za njegovo opstojanje u posljednjih osam godina njegovog trajanja.

Vremensko razdoblje za"etka spora obilje&eno je pojavom novog, ve#eg, interesa za sporni prostor – to je, naime, razdoblje aktivacije prvog tranzicij-skog Generalnog urbanisti#kog plana iz 2003. godine, u okviru kojeg se prvi put spominju sporni sadr&aji i planerska tendencija njihove transformacije u stambeno-poslovnu zonu. Nastojanje delegitimiranja vlasni"ke strukture sajma o"itovalo se i u istodobnom ekonomskom izvje$#u revizije procesa njegove pretvorbe i privatizacije, kojim je ukazano na manjkavosti u provo-%enju tog procesa, $to samo produbljuje ve# spomenuti paradoks urbanisti"-ke konstrukcije sajma kao socijalisti"ke ostav$tine. Kroz tu spregu politi"kih i ekonomskih instanci, iznijela sam tezu da je socijalisti"ka ostav$tina zapravo upisana u sam urbanisti"ki diskurs u okviru potrebe za planiranjem zona, uz devaluaciju postoje#ih sadr&aja. On je, pritom, prilago%en novim uvjetima tranzicije, smanjivanju uloge Dr&ave te rastu#im uplivima privatnih intere-sa u procese planiranja. Procjep izme%u nastojanja postro&ivanja zakonske regulacije upravljanja prostornim resursima i pojave sve mo#nijih aktera u urbanisti"kim se planovima odra&ava proliferacijom nejasnih i "esto kontra-diktornih sadr&aja. Posljednjim izmjenama i dopunama urbanisti"kog plana, Hreli# je svrstan u nekoliko razli"itih kategorija planova i projekata koji se razlikuju u ciljevima i nadle&nostima, ostavljaju#i mogu#nost njegovih razli-"itih realizacija.

Sve te razine zna"enja utje"u na ! zi"ku reprezentaciju sajma i njegovu simboli"ku konotaciju, ona su ugra%ena u percepciju njegovih sudionika i bi-vaju pregovarana u okviru njihovih umje$tenih iskustava sajmi$ne svakodne-vice, rezultiraju#i oblikovanjem Hreli#a kroz razli"ita mikrorazinska zna"enja te razli"ite stupnjeve vezanosti uz mjesto i taktike otpora.

Kao ulazne to"ke razumijevanja procesa oblikovanja Hreli#a poslu&ili su mi na"ini na koje kaziva"i konceptualiziraju njegovu prostornu organizaciju te njihova (multi)osjetilna iskustva sajmi$ne svakodnevice. Te instance ka-zivanja su, naime, naj"e$#e izranjale prilikom nastojanja kaziva"a da objasne svoju umje$tenost u Hreli#u, odnosno legitimiraju svoj status sudionika saj-


mi$nog &ivota kroz poznavanje internih sajmi$nih pravila. Postojanje takvih pravila ponajvi$e je omogu#eno izostankom uvrije&enih prostornih kodova, odnosno minimalnom regulacijom sajmi$nog funkcioniranja koje se odvi-ja na $ljunku. Relativno ! ksne pozicije vlastitih mjesta prodava"a i ' uidne pozicije kupaca, iz kojih proizlaze konceptualizacije toposa prepoznatljivosti i/ili toposa prisnosti, temelj su stvaranja dvaju razli"itih korpusa iskustava, ali i razli"itih oblika dru$tvenih odnosa.

U tom kontekstu, zaklju"ila sam da vi$egodi$nji prodava"i formiraju za-jednicu koja ! zi"ki izgra%uje sajam u formi redova te slu&i o"uvanju i preno-$enju sajmi$nih pravila, bivaju#i ujedno klju"em njegove samoorganizacije i samoregulacije. Ta se zajednica temelji na me%usobnoj solidarnosti, osje-#aju “istosti” i razvijanju emocionalnih odnosa, a svi ti "imbenici proizlaze iz uva&avanja i perpetuiranja pravila “vlastitog mjesta”. S druge strane, kupci na sajam naj"e$#e dolaze u okviru vlastitih mikrozajednica bliskosti i s osta-lim sudionicima uspostavljaju razli"ite dru$tvenosti – privremene odnose, orijentirane u najve#oj mjeri na prodajne najlone. Skup tih dru$tvenosti biva ujedinjen pojmom umje$tene gomile. Sajmi$na “gomila” zna"ajna je utoliko $to u sebi sa&ima sve ostale oblike interakcije ljudi me%usobno i njihove in-terakcije s okolinom, te iz nje proizlazi ono $to kaziva"i nazivaju “duhom” mjesta. Taj duh mjesta prilikom narativizacije evocira (multi)osjetilnu di-menziju percepcije mjesta, koja kod nekih kaziva"a u tolikoj mjeri oduda-ra od uvrije&enih kategorija osjetilnosti da sam je, potaknuta Foucaultovim konceptom heterokronizma, nazvala heteroosjetilno$"u. Ujedno, pripadanje “gomili”, koja ne uvjetuje uspostavu bliskih odnosa, omogu#uje ostvarivanje temeljnih modusa bivanja u Hreli#u: uspostavu privremenih odnosa, cjenka-nje te kontinuirano procjenjivanje drugih ljudi i stvari. Ona osigurava distan-cu potrebnu da Hreli# ostvari svoj o"u%uju#i potencijal, ne negiraju#i pritom mogu#nost uspostavljanja razli"itih stupnjeva vezanosti uz mjesto.

Svi navedeni oblici odnosa koji se ostvaruju na Hreli#u orijentirani su na prodajne najlone: oni su locusi dru$tvenosti, konstituiraju “vlastita mjesta”, usmjeravaju kretanje kupaca, poti"u imaginarije, posreduju osje#ajima simpa-tije i antipatije izme%u kupaca i prodava"a, u okviru njih bivaju perpetuirana i pregovarana sajmi$na pravila i prenose se kru&e#i narativi te u njihov sadr&aj bivaju projicirana razli"ita zna"enja, sje#anja i emocije kupaca i prodava"a. Su-poniraju#i u sebi najrazli"itije artikle, koncepte, projekcije i imaginarije, oni postaju heterotopijama u heterotopiji te predstavljaju samu “sr&” mjesta.

ZAKLJU'AK 105

Prostorna i osjetilna percepcija sajma te oblici dru$tvenih odnosa koje njegovi sudionici uspostavljaju in situ u"inili su mi se uistinu klju"nima za poku$aj razumijevanja manifestacije prijepornih zna"enja upisanih u Hre-li#. Pretpostavka koja proizlazi iz posljednjeg poglavlja ove mikroetnogra( je neizvjesnosti jest da ta zna"enja bivaju sukobljena i pregovarana u percepciji sudionika samih, a iz fuzije eksternih zna"enja i umje$tenih iskustava proizlaze razli"ite prakse, taktike, zna"enja, narativi i “skriveni transkripti”, koji se na razli"ite na"ine opiru negativnim zna"enjima koja u Hreli# upisuju diskur-si njegove dru$tvene proizvodnje, istovremeno subvertiraju#i dominantni dru$tveni poredak. Neke od tih taktika i praksi otpora uklju"uju formiranje “povratnog diskursa”, praksu imenovanja sajma prema njegovoj prija$njoj lokaciji i taktike opiranja promjenama ! zi"kog okoli$a sajma kroz njihovo ignoriranje ili izvrtanje njihove namjene te uklju"ivanje nezadovoljstva nji-ma u kru&e#e narative, kao sredstva anonimne kritike i osiguravanja sajmi$ne kohezije unato" odnosima privremenosti koji se tamo uspostavljaju. Na neki se na"in i nezainteresiranost ve#ine kaziva"a za poznavanje stvarne vlasni"ke strukture sajma mo&e shvatiti kao praksa otpora jednoobraznoj politici tran-sformacije gradskog tkiva po na"elima neoliberalizma. U tom smislu, Hreli# kao da posjeduje selektivno propusnu barijeru za informacije, koja je omogu-#ena mehanizmima njegove reprodukcije kroz speci! "ne prostorne prakse i kru&e#e narative. Prakse otpora, u tom smislu, slu&e o"uvanju tako uspostav-ljenog integriteta, no one su istodobno kritika "itavog dru$tvenog ure%enja koje proizvodi nejednakosti. Na taj na"in, sam Hreli# mo&e biti smatran jed-nom od to"aka otpora dominantnom sustavu vrijednosti.

Pitanje kojemu sam se okrenula na samom kraju rada odnosilo se na pre-govara"ke potencijale koje Hreli# posjeduje prilikom odlu"ivanja o sudbini sajma. U uvjetima u okviru kojih privatni interes nadilazi sve ostale interese u sve ve#em zamahu, uistinu je te$ko o"ekivati pozitivan ishod za Hreli#. Me-%utim, s obzirom na to da odlagali$te otpada jo$ uvijek ru$i cijenu okolnog zemlji$ta, a njegovo zatvaranje nije ishodno u skorijoj budu#nosti, ono je jo$ uvijek protektivno za opstanak Hreli#a. S druge strane, izvjesno je da sajmi$-na “gomila”, kao ona koja reproducira njegov “duh” i subverzivna je samim "inom svojeg okupljanja, u okviru svojih mikropobuna skriva potencijal za prosvjed. U svakom slu"aju, prilikom razmatranja ukidanja sajma ili njego-vog preseljenja, ali i intervencija u prostor na kojem se odr&ava, trebalo bi uzeti u obzir klju"ne pretpostavke o slojevitosti grada koje navodi Valentina Gulin Zrni# (2012: 177):


Ako, naime, polazimo od pretpostavke da je grad socijalno i tempo-ralno slojevit, onda bi svaka nova gradnja, objekt ili koncept, trebali voditi ra"una o postoje#em i ranijem: drugim rije"ima, nije nu&no da sve novo izbri$e staro, nego da se u%e sa starim u dijalog koji #e i na vizualnom i memorijskom planu podr&ati tezu o slojevitosti i kom-pleksnosti grada.

U okviru intrinzi"ne povezanosti Hreli#a sa smetli$tem, jasno je da je potonji sadr&aj vi$estruko saturiran negativnim zna"enjima te da su upravo glasovi javnosti oni koji ga jednoglasno &ele ukloniti iz gradskog tkiva, dok Hreli# biva percipiran kao njegov popratni sadr&aj. Me%utim, “grad je pun” i pitanje odvoza sme#a na neku drugu lokaciju u sr&i je eti"ko pitanje. Posljedi"no, "ini mi se da postoje samo dva puta o"uvanja Hreli#a na dana$njoj lokaciji: prvi se odnosi na odmak od poistovje#ivanja sajma sa smetli$tem kroz njego-vu resemantizaciju u okviru diskursa proizvodnje prostora te zadiranje u nje-govu prostornu organizaciju u onoj mjeri u kojoj ne#e izgubiti svoj speci! "ni duh, a u okviru koje #e biti bolje prilago%en prisavskom prostoru. Drugi put i$ao bi u smjeru osmi$ljavanja kori$tenja energije smetli$ta kako ono vi$e ne bi bilo zaga%iva", ve# proizvo%a". Da nije rije" o sasvim utopijskom projektu, svjedo"i Dorisino kazivanje, kojim bih &eljela i zavr$iti ovu knjigu:

Danas postoji hrpa projekata koji se bave izgradnjom na smetli$nim prostorima i obi"no se to koristi tako da se ispu$ni plinovi – ljudi mi-sle da su to utopijski projekti, a vi$e uop#e nisu – da se nekakvi is-pu$ni plinovi, koji su lo$i, iskori$tavaju tako da pokre#u ne$to drugo. Ne znam, mislim da se kod prenamjena prostora treba $to vi$e gledati da se negativnost pretvori u pozitivno. Tako da, zapravo, to mo&e biti prostor svojevrsnog eksperimenta, mo&e biti vrlo realan prostor, ne znam, nekakvog parka s biljkama koje pro"i$#avaju taj prostor. Tako da ja na tom mjestu mogu prakti"ki sve zamisliti. Bilo bi zanimljivo da postoji taj korak dalje, da zapravo to smetli$te postane dio tog or-ganizma. Ne kao, zna$ ono, to je smetli$te i prodaja. Kad bi oni po-stali jedan zajedni"ki sustav, kad bi se od tog smetli$ta ne$to mo&da iskori$tavalo, nekakav oblik energije. To bi bilo izvrsno. Bilo bi zani-mljivo vidjeti bi li se smanjile sve te naknade kada bi se energija od tog smetli$ta iskori$tavala. To mi je zanimljivo, jer ti uvijek dijeli$ to smetli$te koje je brdo i onda je nizina dolje. Nek &ive skupa, ko jedan organizam.

6.LITERATURA I IZVORI

“Bandi# – ne#emo ukiniti Hreli# ni Jaku$evac”. h. p://novi-zagreb.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3783:bandiae-neaeemo-ukinu-ti-hreliae-ni-jakuevac&catid=1:ope&Itemid=100002 (pristup: velja"a 2013.).

Bar"i#, Damir i Valentina Ivan"i#. 2010. “Utjecaj odlagali$ta Prudinec/Jaku$evac na one"i$#enje okoli$a”. )umarski list 134/7-8: 347–358.

Bartling, Hugh. 2007. “Immigrants, Tourists and the Metropolitan Landscape”. U Tourism, Ethnic Diversity and the City. Jan Rath, ur. New York, Oxon: Routledge, 107–122.

Basso, Keith H. 1996. “Wisdom Sits in Places. Notes on a Western Apache Landsca-pe”. U Senses of Place. Steven Feld i Keith H. Basso, ur. Santa Fe, New Mexico: School of American Research Press, 53–90.

Bili#, Josip i Hrvoje Ivankovi#. 2006. Zagreba#ki leksikon. Zagreb: Zavod Miroslav Krle&a, Masmedia.

Bobovec, Borka et al. 2012. “Zagreba"ki velesajam kao poticaj razvoja novoza-greba"kog centra”. Prostor: znanstveni #asopis za arhitekturu i urbanizam 20/1: 186–197.

Casey, Edward S. 1996. “How to Get from Space to Place in a Fairly Short Stretch of Time: Phenomenological Prolegomena”. U Senses of Place. Steven Feld i Keith H. Basso, ur. Santa Fe, New Mexico: School of American Research Press, 13–52.

Cavri#, Branko I. i Zorica Nedovi#-Budi#. 2007. “Urban Development, Legislation, and Planning in Post-socialist Zagreb”. U * e Post-socialist City. Kiril Stanilov, ur. Dordrecht: Springer, 385–410.

Cohen, Anthony. 1985. * e Symbolic Construction of Community. London: Routledge.(aldarovi#, Ognjen. 2012. “Urbano planiranje nekad i sad – tranzicijsko dru$tvo i

njegov urbanizam”. U Akteri dru$tvenih promjena u prostoru. Transformacija pro-stora i kvalitete %ivota u Hrvatskoj. An%elina Svir"i# Gotovac i Jelena Zlatar, ur. Zagreb: Institut za dru$tvena istra&ivanja u Zagrebu, 29–38.

(apo *mega", Jasna et al. 2006. “Etnologija bliskoga. Poetika i politika suvreme-nih terenskih istra&ivanja”. U Etnologija bliskoga. Poetika i politika suvremenih


terenskih istra%ivanja. Jasna (apo *mega", Valentina Gulin Zrni# i Goran Pavel )antek, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Naklada Jesenski i Turk, 7–43.

(apo, Jasna i Valentina Gulin Zrni#. 2011. “Oprostornjavanje antropolo$kog dis-kursa. Od metodolo$kog problema do epistemolo$kog zaokreta”. U Mjesto, ne-mjesto. Interdisciplinarna promi$ljanja prostora i kulture. Jasna (apo i Valentina Gulin Zrni#, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 9–65.

de Certeau, Michel. 2003. Invencija svakodnevice. Zagreb: Naklada MD.Dobroni#, Lelja. 2003. Stari “vijenac” sela oko Zagreba. Zagreb: Muzej Grada Za-

greba.Elaborat – Industrijska zona “Jaku$evac”: privremeni smje$taj skladi$ta. 1971. Zagreb:

Urbanisti"ki zavod grada Zagreba.Feld, Steven. 1996. “Waterfalls of Song. An Acoustemology of Place Resounding

in Bosavi, Papua New Guinea”. U Senses of Place. Steven Feld i Keith Basso, ur. Santa Fe, New Mexico: School of American Research Press, 91–135.

Fischer, Miljenka. 1985. “Neke primjedbe o oblikovnim zna"ajkama nove izgradnje u ju&nom Zagrebu”. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 9: 88–90.

Foucault, Michel. 1994a. Nadzor i kazna. Ra!anje zatvora. Zagreb: Informator.Foucault, Michel. 1994b. Znanje i mo". Zagreb: Globus.Foucault, Michel. 2008. “O drugim prostorima”. U Operacija: Grad/Priru#nik za

%ivot u neoliberalnoj stvarnosti. Leonardo Kova"evi# et al., ur. Zagreb: Savez za centar za nezavisnu kulturu i mlade et al., 30–39.

Frankovi#, Eugen. 1985. “Urbanisti"ko planiranje Zagreba od 1945. do 1985.” Ra-dovi Instituta za povijest umjetnosti 9: 85–87.

Generalni urbanisti#ki plan grada Zagreba 1971. 1971. Zagreb: Urbanisti"ki zavod grada Zagreba.

Generalni urbanisti#ki plan grada Zagreba 1986. 1986. Zagreb: Urbanisti"ki zavod grada Zagreba.

Generalni urbanisti#ki plan grada Zagreba 2007. h. p://www1.zagreb.hr/slglasnik.nsf/10288f1421388ff8c1256f2d0049015b/fc7bc5b1e3f36f97c12573a90032dc3d/$FILE/Odluka%20o%20dono%C5%A1enju%20Generalnoga%20urbanisti%C4%8Dkog%20plana%20grada%20Zagreba.pdf (pristup: kolovoz 2012.).

Gulin Zrni#, Valentina. 2006. “Doma#e, vlastito i osobno. Autokulturna defamilija-rizacija”. U Etnologija bliskoga. Poetika i politika suvremenih terenskih istra%ivanja. Jasna (apo *mega", Valentina Gulin Zrni# i Goran Pavel )antek, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Naklada Jesenski i Turk, 73–91.

LITERATURA I IZVORI 109

Gulin Zrni#, Valentina. 2009. Kvartovska spika. Zna#enja grada i urbani lokalizmi u Novom Zagrebu. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Naklada Jesenski i Turk.

Gulin Zrni#, Valentina. 2012. “Transformacije novozagreba"kih prostora”. U Akteri dru$tvenih promjena u prostoru. Transformacija prostora i kvalitete %ivota u Hrvat-skoj. An%elina Svir"i# Gotovac i Jelena Zlatar, ur. Zagreb: Institut za dru$tvena istra&ivanja u Zagrebu, 171–188.

Izmjene i dopune GUP-a grada Zagreba 2012. h. p://www.zagreb.hr/UserDocsI-mages/GUP_2012/GUP_ZG/20-12 2012__GUP_Zg_javna_rasprava_Od-luka_tekst.pdf (pristup: kolovoz 2012.).

Jubilarna knji%ica 40 godina sajma automobila i “Hreli"a” u Zagrebu na Jaku$evcu. h. p://www.culmena.hr/en/stu/ /sajam-obljetnica/knjizica-a5-web.pdf (pri-stup: travanj 2012.).

Juki#, Tihomir. 2012. “Strate$ki projekti u kontekstu provedbe urbanisti"kih plano-va – komparacija hrvatskih i europskih gradova”. U Akteri dru$tvenih promjena u prostoru. Transformacija prostora i kvalitete %ivota u Hrvatskoj. An%elina Svir"i# Gotovac i Jelena Zlatar, ur. Zagreb: Institut za dru$tvena istra&ivanja u Zagrebu, 39–50.

Kampu$, Ivan i Igor Karaman. 1975. Tisu"ljetni Zagreb. Zagreb: )kolska knjiga.Kyle, Gerard i Garry Chick. 2007. “0 e Social Construction of a Sense of Place”.

Leisure Sciences 29: 209–225.Lefebvre, Henri. 1991. * e Production of Space. Oxford, Cambridge: Blackwell.Low, Setha M. 2006. “Smje$tanje kulture u prostoru. Dru$tvena proizvodnja i dru$-

tveno oblikovanje javnog prostora u Kostarici”. U Promi$ljanje grada. Studije iz nove urbane antropologije. Setha M. Low, ur. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 91–123.

Low, Setha i Denise Lawrence-Zuniga, ur. 2003. * e Anthropology of Place and Spa-ce. Locating Culture. Oxford: Blackwell Publishing.

Maroevi#, Ivo. 1999. Zagreb njim samim. Zagreb: Durieux.Masia-Lees, Frances E., ur. 2011. A Companion to the Anthropology of the Body and

Embodiment. Singapore: Wiley-Blackwell Publishing Ltd.Matkovi#, Irena i Mladen Obad-)#itaroci. 2012. “Rijeka Sava s priobaljem u Zagre-

bu. Prijedlozi za ure%ivanje obala Save 1899.–2010”. Prostor: znanstveni #asopis za arhitekturu iurbanizam 20/1: 46–59.

Muraj, Aleksandra. 1990. “Alternativno trgovanje izme%u potrebe i razonode”. Etno-lo$ka tribina 20/13: 33–40.

Narayan, Kirin. 1993. “How Native Is a ‘Native’ Anthropologist?” American Anthro-pologist 95/3: 671–686.


Pink, Sarah. 2008. “Re-thinking Contemporary Activism. From Community to Emplaced Sociality”. Ethnos 73/2: 163–188.

Pink, Sarah. 2009. Doing Sensory Ethnography. London: Sage Publications Ltd.Potkonjak, Sanja i Tomislav Pletenac. 2007. “Grad i ideologija. Kultura zaborava

na primjeru grada Siska”. Etnolo$ka tribina 19/1: 171–198. Prilog izmjena i dopuna GUP-a grada Zagreba 2010. h. p://www.zagreb.hr/User-

DocsImages/14-7-2012_prilog-1.pdf (pristup: kolovoz 2012.).Provedbeni urbanisti#ki plan industrijsko servisna zona “Jaku$evac”. 1976. Zagreb: Ur-

banisti"ki zavod grada Zagreba.“Rasprodaja &ivota u $oping centru Hreli#”. h. p://danas.net.hr/hrvatska/video-

rasprodaja-zivota-u-soping-centru-hrelic (pristup: velja"a 2013.).Revizija procesa pretvorbe i privatizacije Komunalnog centra, Zagreb. h. p://www.

revizija.hr/izvjesca/2007/revizije-pretvorbe-i-privatizacije/408-komunalni-centar-zagreb.pdf (pristup: rujan 2012.).

Rodman, Margaret C. 1992. “Empowering Place. Multilocality and Multivocality”. American Ethnologist 94/3: 640–656.

Saar, Maarja i Hannes Palang. 2009. “0 e Dimensions of Place Meanings”. Living Reviews in Landscape Research 3/3: 1–19.

Sco. , James C. 1990. Domination and the Arts of Resistance. Hidden Transcripts. New Haven, London: Yale University Press.

Soja, Edward. 1996. * irdspace. Journeys to Los Angeles and Other Real-and-Imagined Places. Malden: Blackwell.

Stanilov, Kiril. 2007a. “Political Reform, Economic Development and Regional Growth in Post-socialist Europe”. U * e Post-socialist City. Kiril Stanilov, ur. Dordrecht: Springer, 21–34.

Stanilov, Kiril. 2007b. “Democracy, Markets and Public Spaces in Transitional Soci-eties”. U * e Post-socialist City. Kiril Stanilov, ur. Dordrecht: Springer, 269–283.

Stanilov, Kiril. 2007c. “Urban Development Policies in Central and Eastern Europe during the Transition Period and 0 eir Impact on Urban Form”. U * e Post-soci-alist City. Kiril Stanilov, ur. Dordrecht: Springer, 347–359.

Strathern Andrew J. i Pamela J. Stewart. 2011. “Personhood. Embodiment and Per-sonhood”. U A Companion to the Anthropology of the Body and Embodiment. Fran-ces E. Mascia-Lees, ur. Singapore: Wiley-Blackwell Publishing Ltd., 388–402.

Svir"i# Gotovac, An%elina. 2012. “Akteri dru$tvenih promjena u prostoru (2007–2011)”. U Akteri dru$tvenih promjena u prostoru. Transformacija prostora i kva-litete %ivota u Hrvatskoj. An%elina Svir"i# Gotovac i Jelena Zlatar, ur. Zagreb:

LITERATURA I IZVORI 111

Institut za dru$tvena istra&ivanja u Zagrebu, 11–28.Svir"i# Gotovac, An%elina i Jelena Zlatar, ur. 2012. Akteri dru$tvenih promjena u pro-

storu. Transformacija prostora i kvalitete %ivota u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za dru$tvena istra&ivanja u Zagrebu.

)akaja, Laura. 2011. “Mjesto u diskursu humane geogra! je”. U Mjesto, nemjesto. In-terdisciplinarna promi$ljanja prostora i kulture. Jasna (apo i Valentina Gulin Zr-ni#, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 111–127.

)poljari#, Branimir. 2009. Stari Zagreb od vugla do vugla. Zagreb: URIHO.Urbanisti#ki plan ure!enja “Jaku$evec” – prijedlog plana za javnu raspravu. 2005. Za-

greb.Urbanisti#ki program Zagreba. 1963. Zagreb: Urbanisti"ki zavod grada Zagreba.Valorizacija provedbenog urbanisti#kog plana Industrijsko-servisna zona Jaku$evac.

1988. Zagreb: Urbanisti"ki zavod grada Zagreba.Zagrebplan – Razvojna strategija Grada Zagreba. h. p://www.zagreb.hr/UserDocsI-

mages/zgplan/zgplan.pdf (pristup: sije"anj 2013.).ZGOS. h. p://www.zgos.hr/default.aspx?id=40 (pristup: sije"anj 2013.).*i&ek, Slavoj. 1991. Looking Awry. An Introduction to Jacques Lacan through Popular

Culture. Cambridge, London: 0 e MIT Press.

7.O AUTORICI

Mirna Tkal#i! Simeti! diplomirala je antropologiju te etnologiju i kulturnu antropologiju 2013. godine na Filozofskom fakultetu u Za-grebu. Iste godine primila je nagrade za izvrsnost u studiju na obje studijske grupe i zavr"ila dvosemestralni obrazovni program Centra za &enske studije u Zagrebu. U&e podru#je znanstvenog interesa: an-tropologija grada (prostori/mjesta urbane Drugosti) i antropologija tijela i utjelovljenja (s naglaskom na osjetilnu dimenziju utjelovljeno-umje"tenih iskustava).

Documents

MIRNA TKALČIĆ SIMETIĆ elićopologija adarhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/9551/1/Mirna-Tkalcic-Simetic-Hrelic.pdf · tekstu O drugim prostorima (Des Espaces Autres) iz 1966. godine