MLADI BOKE KOTORSKE I PREDUZETNIŠTVO

ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJECRNE GORE

Uprava za mlade i sportCrne Gore

NVO NADA - Herceg Novi

MLADI BOKE KOTORSKE I PREDUZETNIŠTVO

Izdavač NVO NADA – Herceg Novi

Za izdavačaMarina Vuksanović

AutorkaAleksandra Marić (Media Centar Mladih)

Dizajn i prelomNikola Ćurčin

ŠtampaBiro Konto

Tiraž500 primjeraka

Herceg Novi, 2010.

Štampanje ove publikacije omogućeno je kroz finansijsku podršku Uprave za mlade i sport, i to u cilju realizacije Nacionalnog plana akcije za mlade, tj. Akcionog plana za 2010. godinu. Mišljenja izražena u ovoj publikaciji su mišljenja autora i ne izražavaju obavezno stav Uprave za mlade i sport.

MLADI BOKE KOTORSKEI PREDUZETNIŠTVO

Publikacija je dio istoimenog projekta NVO NADA - Herceg Novi

Partneri u realizaciji projekta:Zavod za zapošljavanje Crne Gore – Biro rada Herceg Novi

Udruženje poslodavaca - Montenegro biznis alijansaNVO Media Centar Mladih

Herceg Novi, 2010.

SADRŽAJ

Uvodna riječ .............................................................................................

Podrška Uprave za mlade i sport .............................................................

Preporuke Evropske unije ........................................................................

Vijesti iz regiona .......................................................................................

Akcioni plan za razvoj omladinskog preduzetništva ................................

Šta kažu neinformisani mladi ...................................................................

Šta kažu informisani hercegnovski srednjoškolci .....................................

Zvanična statistika i aktivnosti Biroa rada u Boki Kotorskoj ....................

Imaju li preduzetnici „natprirodne moći“?..................................................

Navike Boke su navike Mediterana...........................................................

Šta nudi država – Investiciono-razvojni fond Crne Gore .........................

Snaga udružene energije – MBA ...........................................................

Medju prvima u Crnoj Gori .......................................................................

Drugi način - Alter modus .........................................................................

Kada nauči da sklanja tanjir sa stola ........................................................

Preduzetništvo u kulturi: Kreativne industrije ...........................................

Hercegnovski entuzijasti ..........................................................................

Bokokotorska NVO mreža .......................................................................

Grbalj i Venecuela zajedno ......................................................................

Fakultetska diploma je samo ulaznica .....................................................

Naći svoje mjesto pod suncem .................................................................

Sam svoj gazda .......................................................................................

Nikad se ne predaj ....................................................................................

Bibliografija ................................................................................................

4

9

10

11

14

18

20

23

27

30

34

38

44

48

51

53

57

58

63

66

67

69

72

73

ZA: MLADE, ONE KOJI RADE SA MLADIMA I ZA MLADE,

RODITELJE, POSLODAVCE,LOKALNE SAMOUPRAVE,SVE KOJI SU ZABRINUTI ZA MLADE I

TEBE...

Uvodna riječ

Na kraju kalendarske 2010 godine, u vrijeme kada finalizujemo rad na ovoj publikaciji, možemo reći da je svjetska ekonomska kriza, koja i dalje traje u globalnim razmjera-ma, mnogima poslužila samo kao izgovor da ništa ne preduzimaju! Doduše, znali smo i na početku ovog projekta da će uloga krize biti važna u sagledavanju uslova za razvoj preduzetništva mladih. Nismo ni sanjali, međutim, da većina mladih u Boki koji ne rade ili su nezadovoljni svojim poslom, ne čini ništa da to stanje promijeni, pravdajući se upravo „krizom“.

Jer tek ako pokušavaš nešto da radiš, a objektivni uslovi te u tome sprječavaju, ti možeš da se žališ – u ovom slučaju, na „krizu“. Svako ko je stvarno bio u krizi, naime, zna da je činio sve da iz nje što prije izađe. Jer je morao. Možemo li zaključiti da mladi u Boki baš i ne moraju da rade, inače bi se više potrudili? Pa nije da nema tog opuštenog mediteranskog stava „da nije preša“ (i da ima vremena) jer se u Boki uvijek lagodnije (i sporije) živjelo nego u mnogim drugim krajevima Crne Gore. Ovdje ipak govorimo o najranjivijem dijelu ove populacije, nezaposlenim mladim ljudima i onima koji rade u nezadovoljavajućim uslovima, koji su neinformisani i nemotivisani, i koji iz nekog neobjašnjivog razloga čekaju da se njihove poslovne sudbine razriješe same od sebe. Učinilo nam se da ti mladi ljudi ulažu trud jedino u gunđanje, o tome da ništa dobro ne može da im se desi u vremenu krize i da je bolje da ne započinju ili mjenjaju bilo šta. A kada smo shvatili da je uloga roditelja u tome jako značajna i da su, previše štiteći svoju djecu, mnogi od njih stvorili nezainteresovane i neambiciozne mlade ljude, postali smo i pomalo tužni...

Ovo zato što smo na terenu vidjeli mnoštvo mjesta gdje mladi mogu da nauče kako da se pokrenu i (zašto da ne) postanu preduzetnici, zatim, mnoštvo ljudi iz najrazličitijih insti-tucija spremnih da im ta znanja i vještine približe, i konačno, mnoštvo ostvarenih biznisa koji na najbolji način dokazuju kako je put od ideje do samostalnog posla logičan i moguć. Kriza? Pa jeste kriza ali život ne smije da stane. Nikad.

Zato ova publikacija i te kako ima smisla – ona informiše, motiviše i hrabri mlade ljude da što prije shvate da su baš oni taj potencijal društva koji svojim radnim angažovanjem treba da bude nosilac razvoja svakog, pa i našeg društva, i da je neophodno da što prije počnu da rade i doprinose - a društvo jeste i uvijek će biti ogledalo onih koji u njemu žive. Natjeraće ih i da preispitaju svoju odluku (ili odluku njihovih roditelja) da se što kas-nije osamostale jer ta odluka ne donosi ništa dobro: status nazaposlenih, po pravilu, ne podstiče njihovu dodatnu volju da riješavaju problem zapošljavanja, a pasivna pozicija ih na kraju natjera da zaključe, ili da nisu potrebni društvu, ili čak, da nezaposlenost i nije neki veliki problem, već da će se u budućnosti, on sam od sebe razriješiti (?!)

6

Zašto baš preduzetništvo (samostalno vođenje malog biznisa)? A zašto da ne? Dobar način da se riješi problem nezaposlenosti upravo je odluka da se postane preduzetnik. Preduzetnik se postaje i zato što ste maštoviti i kreativni a imate dobru ili inovativnu biz-nis ideju. Konačno, preduzetnik postaje i svako ko je nezadovoljan statusom koji ima kod svog poslodavca jer ovaj niti cijeni, niti adekvatno nagrađuje njegov rad.

I zaista se može reći da su mladi ljudi od strane mnogih poslodavaca u Boki negativno tre-tirani: za isti rad ne dobijaju istu platu kao njihove starije kolege, rade na crno i bez ugov-ora a radni staž im se ne upisuje u radnu knjižicu, često rade na poslovima koji zahtjevaju niže kvalifikacije od onih koje posjeduju, obično su prvi na spisku za otpuštanje...

Evo zato apela našoj državi i vladi: omogućite mladim preduzetnicima povoljnije kredite za započinjanje sopstvenog biznisa, umanjite dažbine i poreze mladima koji prvi put postaju preduzetnici, omogućite sticanje preduzetničkog duha kroz redovan sistem školovanja, i to počevši od osnovne škole, promovišite preduzetništvo mladih i informišite mlade ljude o prednostima započinjanja sopstvenog posla. Sigurni smo da će koristi biti višestruke i za državu i za sve nas koji u njoj živimo.

I ono najvažnije: sticanje preduzetničkog duha jeste vještina koja ne služi samo u poslu. Ona je ključna i u životu i u radu, a podrazumijeva da ćete na svim životnim poljima imati inicijativu, prepoznavati prilike, brzo zaključivati i donositi odluke, preduzimati akcije.

Dozvolite zato da vas povedemo na lagano krstarenje (ipak smo u zalivu Boke), te zajedno potražimo odgovore na mnoga logična pitanja koja se tiču mladih (populacija uzrasta 15-29 godina) i preduzetništva. Pred Vama je zbirka tekstova i intervjua o ovoj temi - priče ispredane iz raznih uglova, institucionalnih ili vaninstitucionalnih, ugla mladih ili ugla odraslih, ugla formalnog ili neformalnog obrazovanja...

Iskreno se nadamo i da ćete doći do vašeg primjerka ove publikacije – među prvima koji će imati tu priliku, biće polaznici treninga koje ćemo u nastavku projekta „Mladi Boke Ko-torske i preduzetništvo“ organizovati tokom ovog mjeseca za zainteresovane mlade ljude iz Herceg Novog, Kotora i Tivta.

Srdačno vaši,

NADA – Herceg Novi, autor projektaMedia Centar Mladih, autor publikacije Decembar 2010.

7

PROJEKAT MLADI BOKE KOTORSKE I PREDUZETNIŠTVO SE REALIZUJE KROZFINANSIJSKU PODRŠKU UPRAVE ZA MLADE I SPORT CG, I TO U CILJU REALIZACIJENACIONALNOG PLANA AKCIJE ZA MLADE, TJ. AKCIONOG PLANA ZA 2010.

O preduzetništvu mladih i programima koje u tom cilju realizuje i podržava Uprava, za našu publikaciju govori Jelena Miljanić.

Imajući u vidu redovne izazove u zapošljavanju mladih, efekte globalne krize, proces tranzicije u demokratsko društvo, kao i evropska nastojanja u oblasti ulaganja u mlade i prevazilaženje izazova sa kojima se susrijeću, podsticanje preduzetništva i preduzetničkog duha kod mladih je od izuzetnog značaja.

Preduzetništvo se u prvom redu odnosi na zapošljavanje ali i na pristup životu, životnim preprekama, izazovima i svom ličnom i profesionalnom razvoju. Razvoj preduzetničkih vještina u formalnom i neformalnom obrazovanju, kao i uslovi za razvoj preduzetništva mladih u ekonomskom sektoru, treba da daju cjelovit ambijent u kom će mladi razvijati svoje pune potencijale i doprinositi društvenom i ekonomskom razvoju društva. Direktive Evropske Unije u oblasti preduzetništva mladih naglašavaju značaj podsticanja inicijative, kreativnosti, preduzetništva i aktivnog učešća mladih u srednjem i visokom obrazovanju, kao i u politikama koje se tiču obrazovanja i zapošljavanja.

Uprava za mlade i sport sprovodi određen broj aktivnosti vezano za zapošljavanje i preduzetništvo mladih, i to kroz implementaciju Nacionalnog plana akcije za mlade. Konkretno, projekti podržani ove godine se odnose na pod-sticanje zapošljavanja mladih u NVO sektoru i preduzetništvo mladih upravo kroz projekat Mladi Boke Kotorske i preduzetništvo. Kroz implementaciju Nacionalnog plana akcije za mlade, Uprava za mlade i sport unapređuje i saradnju sa drugim resornim državnim institucijama, kako bi se postigao efikasan međusektorski pristup u od-govoru na razvojne potrebe mladih u Crnoj Gori, u svim oblastima, pa i u oblasti zapošljavanja i preduzetništva mladih.

U okviru projekta Društveno osnaživanje mladih, koji Uprava realizuje u partnerstvu sa Međunarodnom orga-nizacijom za migracije, a koji je finansiran od strane Italijanske kooperacije, u toku je priprema za realizaciju anal-ize stanja kada su u pitanju uslovi za razvoj preduzetništva mladih.

Takođe, krajem novembra ove godine, u okviru crnogorskog predsjedavanja Centralnoevropskom inicijativom, Uprava za mlade i sport je u Budvi realizovala Forum mladih pod nazivom Obrazovanje i zapošljavanje mladih – izazovi i perspektive. Forum je imao za cilj da se razmotre izazovi i mogućnosti za uspješnu tranziciju mladih iz obrazovnog sistema na tržište rada, i poslužio je kao prilika i platforma za razmjenu primjera najboljih praksi, kao i stvaranje zajedničkih zaključaka i preporuka za donosioce odluka i mladih u zemljama učesnicama Foruma. Na Forumu su učestvovali predstavnici ministarstava i omladinskih organizacija koji djeluju u oblastima zapošljavanja i obrazovanja, iz deset zemalja članica Centralnoevropske inicijative.

9

PREPORUKE EVROPSKE UNIJE U VEZI SA ZAPOŠLJAVANJEM I PREDUZETNIŠTVOM MLADIH

Postoji puno dokumenata i strategija koje promovišu preduzetništvo mladih I daju pre-poruke za podsticanje preduzetničkog duha kod mladih. Izdvajamo samo nekoliko prim-jera, ali dovoljno da se stekne uvid u značaj koji Evropska unija (EU) poklanja temi o kojoj govorimo. Takođe, jasno je I da će zemlje kandidati za pristupanje EU, morati o preduzetništvu posebno da povedu računa.

Evropska dimenzija i kandidatski status Preduzetničko učenje ima snažnu evropsku dimenziju a politika ovog učenja je jedna od ključnih za ostvarivanje ciljeva Lisabonske agende EU – ekonomski rast i nova radna mjesta. Zbog toga je EU donijela Zakon o malom biznisu (ranije: Evropska povelja o malim i srednjim preduzećima) čiji je prvi princip, od ukupno deset, uvođenje preduzetničkog učenja i usvajanje odgovarajućeg strateškog dokumenta. U tom smislu, ovaj zakon je jedna od tema pregovora o pristupanju EU.

Preporuke Evropske povelje o malim i srednjim preduzećimaKljučne aktivnosti koje se preporučuju jesu preduzetničko učenje I trening. Oni bi u slučaju populacije najmlađeg uzrasta, kao I kroz osnovno I srednje obrazovanje, trebalo da se sprovodi sa ciljem jačanja preduzetničkog duha. Specifični biznis moduli bi trebalo da se kreiraju za studentsku populaciju I to kroz redovan program univerziteta, dok bi u malim preduzećima treninge trebalo namjeniti menadžerima ovih preduzeća. Mladima, generalno, bi trebalo ponuditi raznovrsne edukativne formate koji bi ih konkretno uputili na osnovne korake u procesu pokretanja sopstvenog biznisa.

Aleksandar Aleksić - Swatch

Evropska povelja o učešću mladih na lokalnom i regionalnom nivou

(Dio integralne verzije dokumenta)Politika podsticanja zapošljavanja i smanjivanja nezaposlenosti među mladima

1. Lokalne i regionalne vlasti obavezuju se da će, svim odgovarajućim sredstvima koja im stoje na raspolaganju, sprovesti ili omogućiti sprovođenje programa borbe protiv nezaposlenosti na ekonomskom i društvenom nivou, te se na taj način pozabaviti jednim od faktora koji mlade ljude čini društveno neprilagođenima.2. U pogledu implementacije konkretne ugovorne politike u korist zapošljavanja mladih, obavezuju se da će us-postaviti ili poboljšati strukture komunikacije na lokalnom ili regionalnom nivou između zajednice poslovnih ljudi, predstavnika vlasti nadležnih za obrazovanje i obuku, te predstavnika lokalnih i regionalnih asocijacija mladih.3. Takođe se obavezuju da će preuzeti svoje odgovornosti u preduzimanju koraka ka ohrabrivanju zapošljavanja mladih ljudi, posebno u sljedećim oblastima: a. U bliskoj saradnji sa školama i ustanovama za stručno osposobljavanje u borbi protiv loših rezultata u obrazovanju; b. Uspostavi lokalnih centara, kako bi se osigurala posebna pomoć mladim ljudima koji imaju ozbiljne teškoće u nalaženju posla, budući da nemaju neophodne kvalifikacije, ili su na drugi način društveno ili porodično hendikepirani; c. Davanjem prioriteta ohrabrivanju mladih ljudi koji namjeravaju pokrenuti mala preduzeća ili zadruge, stav-ljanjem na raspolaganje logističke podrške u obliku prostorija, opreme, te pružanjem finansijskih i komercijalnih savjeta; d. Pružanjem podrške aktivnostima organizacija mladih, asocijacija mladih, kao i klubova za mlade, koji predstavljaju važan činilac društvene scene na lokalnom nivou, posebno onih koje se bave hendikepiranim mlad-im ljudima, putem finansijske pomoći zasnovane na ugovorima, kao i oslobađanjem od poreza i društvenih dopri-nosa, i pružanjem podrške u smislu obučavanja i opremanja; e. Pružanjem podrške projektima koji ohrabruju dobrovoljni rad kao alternativno sredstvo društvene inte-gracije za nezaposlene, kao i dopunu obrazovanju s obzirom na nezaposlenost, te kao aktivnu formu učešća mladih ljudi u njihovom lokalnom ili regionalnom okruženju.

U vezi sa izgradnjom Evrope, opštine i regioni daju punu podršku onim asocijacijama ili grupama koje podstiču mo-bilnost mladih ljudi, putem razmjene projekata za mlade radnike ili studente, te razvijanjem politike umrežavanja razmjene u korist mladih radnika.

Strategija za mlade Evropske unije – Ulaganje i osnaživanje

Mladi su prioritet društvene vizije Evropske unije, a trenutna kriza pojačava potrebu da se razvija mladi ljudski kapital, kaže se, između ostalog, u ovoj strategiji koja je prošle godine usvojena u Briselu.

Mladi vrednuju prijateljstvo, poštovanje, toleranciju i solidarnost, i ova generacija je možda najobrazovanija, tehnički najnaprednija i najmobilnija ikada. Međutim, poput ostatka društva, oni se suočavaju sa većim individu-alizmom i pritiscima konkurencije, i ne dijele nužno iste prilike.

Kao vodeći na listi briga mladih jesu obrazovanje, zapošljavanje, socijalna inkluzija i zdravlje. Mladi Evrope moraju znati koristiti prilike koje im pruža građansko i političko učešće, preduzetništvo, volontiranje, kreativnost, sport i globalna angažovanost.

11

Prilikom izrade crnogorske strategije za mlade (Nacionalni plan akcije za mlade Crne Gore, 2006-2011) naprav-ljen je uvid u sve postojeće strategije I pravne regulative, kako Crne Gore, tako I regiona I Evropske unije. To se pojedinačno odnosi na svaku od devet oblasti koje tretira ovaj dokument, I to: obrazovanje, zapošljavanje, zdrav-lje, učešće mladih u životu društva, ljudska prava, slobodno vrijeme, kultura, porodica, informisanje I mobilnost mladih. U dijelu koji se bavi zapošljavanjem, jedan od strateških ciljeva jeste podrška preduzetničkoj kulturi mladih i razvo-ju malog biznisa kroz programe edukacije I samozapošljavanja. A cilj je moguće ostvariti kroz sljedeće aktivnosti:1. Korišćenje konkretnih preduzetničkih znanja i vještina u osmišljavanju i realizaciji programa obuke koji se re-alizuju u neformalnom sistemu obrazovanja2. Organizovanje programa obuke za sticanje preduzetničkih znanja za lica koja treba da realizuju kredit za samozapošljavanje ili otvaranje sopstvenog biznisa3. Uključivanje mladih u programe obuke za buduće preduzetnike;4. Izrada strategije za preduzetničko učenje;5. Otvaranje kreditne linije pod povoljnim uslovima koje će stimulisati preduzetništvo među mladima, kroz do-govor nadležnih državnih i kreditnih institucija

REGIONVijesti iz regiona

GLOBALNA NEDJELJA PREDUZETNIŠTVA (16 - 22. novembar), svake godine povezuje milione ljudi širom planete oko zajedničke ideje: da se motivišu i ohrabre mladi ljudi da preuzmu inicijativu, budu kreativni i inovativni, da tragaju za novim mogućnostima i da budu spremni da realizuju svoje ideje. Mladi ljudi time ostvaruju svoje lične ciljeve, a dugoročno su podržani opšti, društveni i ekonomski interesi svake zemlje.

SRBIJAOdržano javno slušanje o preduzetničkom učenju u Narodnoj Skupštini - Beograd

Narodna skupština Republike Srbije organizovala je 30. novembra 2010. javno slušanje o preduzetničkom učenju. Ovom događaju su prisustvovali narodni poslanici, predstavnici nadležnih ministarstava i brojne organizacije koje su zainteresovane za ovu problematiku.

U obrazloženju se kaže da je preduzetničko učenje ključna tema čije dobro i ispravno regulisanje, može značajno da doprinese ekonomskom razvoju države. Uvođenje preduzetništva u obrazovni sistem, moglo bi značajno da utiče na unapređenje šansi za zapošljavanje i obezbjeđivanje ekonomske sigurnosti mladih ljudi.

BOSNA I HERCEGOVINA(Izvor: www.nbrudruzenje.org)

Nezavisni biro za razvoj Gradačca iz Modriče, na teritoriji Bosne I Hercegovine sprovodi dio pilot projekta: “Odgov-orno preduzetništvo mladih - stvaranje antikorupcijske kulture u privatnom sektoru”. Projekat se odvija u saradnji sa partnerskim organizacijama iz Makedonije, Srbije I Slovenije koje su aktivne u oblasti promocije preduzetništva, posebno preduzetništva mladih.

12

Tokom ove godine projekat se realizovao na teritoriji država zapadnog Balkana I to Makedoniji, Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Očekuje se da će projekat motivisati činioce civilnog društva u borbi protiv korupcije u poslovnom sektoru, kao i promovisati antikorupcijsku kulturu mladih u privatnom sek-toru, odnosno, promovisati nove, profilisane mlade preduzetnike koji će djelovati kao promoteri zdrave poslovne prakse.

Projekt je proistekao iz prikupljenih informacija I razgovora sa mladim preduzetnicima koji, ne samo da traže pomoć u pristupu kapitalu, ovladavanju tehničkim i drugim vidovima poslovnih vještina, nego, isto tako, zahtijevaju i poštovanje “ osnovnih načela ponašanja “ u poslovnom sektoru kako bi se obezbijedile jednake mogućnosti za sve preduzetnike.

SRBIJAProjekat USAID-a za razvoj omladinskog preduzetništva, mart 2010. (Izvor:www.mos.gov.rs)

Predstavnici 38 lokalnih samouprava i direktor USAID Programa ekonomske sigurnosti Majkl Pilsberi, uz podršku Ministarstva omladine i sporta, potpisali su Memorandum o razumijevanju, na ceremoniji pod nazivom „Spremni za izazove budućnosti“, čime su stvoreni uslovi za jačanje lokalnih kancelarija za mlade u oblasti omladinskog preduzetništva.

Cilj aktivnosti, koje u oblasti omladinskog preduzetništva sprovodi USAID, jeste da poveća konkurentnost om-ladine na tržištu rada i da im obezbijedi pristup dodatnom obrazovanju, kako bi stekli vještine neophodne za uspjeh u svijetu preduzetništva. U sklopu redovnih aktivnosti u Srbiji, USAID podržava i aktivnosti organizacije „Dostignuća mladih“, kroz čije je programe, tokom prošle godine prošlo 2.700 srednjoškolaca iz 93 škole. U ovoj godini, program je predvidio aktivnosti u 124 škole, koje okupljaju gotovo 4.000 učenika srednjih škola.

Srednjoškolcima se nudi mogućnost pohađanja fakultativnog nastavnog programa, koji uključuje obuku iz osnova preduzetništva, kao i početna znanja o principima tržišne ekonomije i poslovanja, ali i priliku da steknu praktična iskustva kroz angažovanje u preduzećima, koje učenici sami vode.

BUDI SVOJ ČOVEK(Izvor:www.budisvojcovek.com)BUDI SVOJ ČOVEK je prva privatna inicijativa koja se bavi razvojem preduzetništva i koja njeguje preduzetnički duh u Srbiji. U njihovom proglasu povodom globalne nedjelje preduzetništva proteklog mjeseca, stoji:

Planetarna ekonomija kao nikada do sada vapi za promjenama a preduzetnici su agenti promjena. Od toga koliko država bude preduzimljiva i preduzetna, od toga koliko brzo bude izgradila i unaprijeđivala ambijent podsticajan za razvoj preduzetništva zavisiće i brzina oporavka njene privrede i rješavanje najvećeg problema ovdašnje eko-nomije - nezaposlenosti i njen budući održivi ekonomski razvoj.

Da bi se podstakla preduzetnička inicijativa i inovativnost, preduzetnici realizovali svoje ideje i projekte, kreirala nova radna mjesta i doprinijelo ekonomskom rastu, neophodno je obezbijediti bar nekoliko preduslova:

1. Ukidanje “preduzetničkih viza” – pojeftinjenje troškova za početak biznisa i u prvim godinama poslovanja 2. Kontinuirane podsticaje i stimulacije3. Dostupnost jeftinijih izvora finansiranja4. Praktično preduzetničko obrazovanje 5. Podršku zajednice u kojoj rade.

13

AKCIONI PLAN ZA RAZVOJ OMLADINSKOG PREDUZETNIŠTVA...

...ili, „Zašto prvi korak moraju da naprave lokalne samouprave u Boki“, je pomalo ciničan osvrt na opušten odnos naših opština prema usvajanju uspješnih praksi ili znanja razvijenog svijeta – u ovom slučaju, prema usvajanju politika koje se tiču mladih ili preduzetništva mladih.

Što se tiče brojki, Kotor vodi sa 1:0:0

Piše: Media Centar MladihNaravno, nije to uvijek slučaj da su lokalne samouprave „opuštene“ kada je u pitanju usvajanje raznih strategija. One prioritetne, kao i „strategije u trendu“, obično se usvajaju velikom brzinom. Obično takve „teme za domaći“ sugeriše država pa u našem slučaju stvarno ostaje nejasno zašto su ove naše teme preskočene? Preduzetništvo je nešto što se u Crnoj Gori prepoznaje kao važno, i u toku su mnoge reforme koje će omogućiti njegov brži raz-voj (to doduše zahtjeva i brže sprovođenje reformi, što svi priželjkujemo). Kako to onda da se u istom obimu ne prepoznaje i važnost preduzetništva mladih? U isto vrijeme, još je na snazi maksima bivšeg društvenog sistema „Čovjek je naše najveće bogatstvo“ pa većina blagonaklono i sa razumijevanjem gleda na to da su ljudi (to znači i mladi ljudi), najveći resurs društva. O čemu se onda radi? Pa - o nepoželjnom prefiksu „mladi“. Jer gdje god i kako god da se danas pojavi, ova riječ se (valjda) prevodi kao: „nije važno“, „nije hitno“, „šta sad oni hoće“, „evo i ovi sada traže nešto“... Istina stvarno provocira i glasi: Mladi su na repu svih dešavanja u našem društvu i na posljednjem mjestu u redu - sa ostalim građanima. Šta god ovi čekali u tom redu.

Zašto to i kako - je široka tema o kojoj ćemo govoriti neki drugi put. Sigurni smo ipak, da će i u slučaju mladih jednom preovladati trend, te da će i mladi „doći na red“, baš kao što se to već i dešavalo kroz istoriju civilizacije. Odnosno, doći će vrijeme kada će država mlade predstaviti kao svoju jedinu uzdanicu i resurs.

Valja samo podsjetiti da je iskustvo te iste civilizacije pokazalo, da predstave mladih koje društvo na taj način gradi o njima, govore relativno malo o stvarnim uslovima života sa kojima sa suočavaju mladi ljudi. One otkrivaju mnogo više o dominatnim društvenim i političkim preokupacijama a „mladi služe kao platno na koje se projektuju debate o opštim obrascima društvenih promjena“ (Adam Brigs i Pol Kobli - Uvod u studije medija).

Zato, evo nekoliko razloga zbog kojih lokalne samouprave, što prije, treba da naprave prvi korak u izradi lokalnih politika koje se tiču mladih ili preduzetništva mladih.

1.Kao prvo, rok, za sve što treba da urade bokokotorske opštine po pitanju izrade lokalnih politika za mlade ili za razvoj omladinskog preduzetništva je – juče. Potenciramo, dakle, vrijeme. Dok se gradski oci premišljaju, da li bi trebalo ili ne, da urade ove strategije, mnogi mladi ljudi postaju odrasli i to bez potrebnog znanja.

Aleksandar Aleksić - Puž Aleksandar Aleksić - Puž

2. Lokalne samouprave su one koje smo izabrali da u naše ime upravljaju gradovima u kojima živimo, pa bi trebalo da one budu te koje će upravljati i ovim strategijama. Od njih se očekuje i da pokreću izradu tih strategija kako bi se unaprijedio kvalitet života građana koji u njima žive. Potrebe mladih zato ne bi smjele da se ignorišu jer ova populacija predstavlja četvrtinu ukupnog broja stanovništva.

3. Lokalna politika ili Lokalni plan aktivnosti ili Lokalni akcioni plan, zapravo je odnos tog grada prema mladima ili prema preduzetništvu mladih, pa bi možda, za one koji su zbunjeni terminologijom, bilo jasnije ako bi te strateške dokumente nazvali gradskim politikama? Jer, možda to pomogne u razumijevanju činjenice da ako gradske sa-mouprave ne kreiraju te dokumente, onda grad i ne može da sprovodi bilo kakvu ozbiljnu politiku iz te oblasti? Politika se, naime, i „računa“ samo ako je ozbiljna, a to znači ako je dugoročna, održiva, sistemska i struktuirana. Odnosno, ako ta politika predvidi i isplanira ko će sve, kada, šta, kako, zašto i gdje, da uradi u jednom gradu, po-vodom mladih Ili povodom preduzetništva mladih.

4. Govorimo o obje strategije na jednom mjestu jer teško da mogu jedna bez druge. U prvoj strategiji se definiše ono što će grad uraditi za svoje mlade po pitanju obrazovanja, zapošljavanja, zdravlja, učešća mladih u životu društva, ljudskih prava, slobodnog vremena, kulture, porodice, informisanja i mobilnosti mladih. U drugoj treba da pojasni kako će razvijati preduzetnički duh kod mladih i kako će im pomagati tokom procesa započinjanja sopstvenog posla. One ne mogu jedna bez druge iz mnogo razloga, ali generalno gledano, ako se mladi ne zbrinu po svim segmentima iz prve strategije, teško da će postati dobri preduzetnici – ljudi – građani – roditelji – supružnici – pri-jatelji – radnici...Ili? Očekivati od mladog čovjeka kome grad nije pružio mnogo, da bude maksimalno osvješćen, obrazovan, ambiciozan, preduzimljiv, radan, human, solidaran.. Ma... kako bi to on mogao da izvede osim uz pomoć trikova? Od koga je to mogao da nauči?

Herceg Novi, Kotor i Tivat treba da otvore gradske centre za mlade (u bivšem sistemu su to bili Domovi omladine) a u mjesnim zajednicama i omladinske klubove, u kojima će početi promišljeno da koriste veliki resurs za rad sa mladima, a to je njihovo slobodno vrijeme. Kada utvrde njihove potrebe, moraće da im pruže mnoga dodatna znanja kroz neformalno obrazovanje, bilo da su to treninzi koji se tiču preduzetništva mladih ili njihovog zdravlja, kulture, ljudskih prava... Tek tada možemo očekivati nove generacije, za novo doba, i novu ljepšu Boku. Ali tek tada.Opština Kotor je kreirala i usvojila svoju lokalnu politiku za mlade (podsjećamo, mladi su populacija uzrasta 15-29 godina). Isto to, bi trebalo da urade i opštine Tivat i Herceg Novi. A potom, usvoje i akcione planove za razvoj omladinskog preduzetništva. Za sada, Kotor vodi sa 1:0:0. Čestitamo.

5. Ni jedna strategija koju je država usvojila ne vrijedi ako ne postoji njena lokalizovana verzija, odnosno, ona koja važi isključivo za konkretnu zajednicu kao što su npr. opštine Tivat, Kotor ili Herceg Novi. Jer, za razliku od državne strategije, samo lokalna strategija ili politika može da predvidi:- ko su konkretni akteri te politike u jednom gradu (formalne institucije, pripadnici civilnog sektora i njihova inter-akcija)- koji su konkretni instrumenti te politike (infrastruktura, budžet, programi, informativna politika, mehanizmi uključivanja mladih u donošenje odluka koje se njih tiču...)TREBA DA BUDEMO PREPLAŠENI ZBOG PROMJENA U SVIJETU RADA JER OD NAS ZAHTIJEVAJU STALNO UČENJE

Tom Peters6. Sve što predlažemo ovdje, predlažemo u slavu Z N A N J A. To je ono za šta vlada planetarno rasprostranjeno mišljenje da je za pojedinca, organizaciju, lokalnu samoupravu ili državu, značajnije od finansijskih ili materijalnih resursa. Pa ko smo onda mi, da se sa tim ne slažemo? Biće da je nešto drugo u pitanju: mi izgleda nemamo znanje ni o tome da nam je to znanje potrebno. Pretjeru-jemo? Možda, ali za kraj, evo malog priloga na tu temu.Prema istraživanju Stanford univerziteta iz SAD-a, ukupno ljudsko znanje nastalo do 1900 godine udvostručeno je do 1950 godine a od tada se udvostručava svakih 5 do 8 godina. Znanje tako brzo zastarjeva, da bi svako od nas, da bi održao korak sa promjenama, trebalo da svoje znanje udvostruči svake 2 do 3 godine. (dr Živka Pržulj, Menadžment ljudskih resursa i upravljanje znanjem)

15

PRIMJER USPJEŠNE PRAKSE:AKCIONI PLAN ZA RAZVOJ OMLADINSKOG PREDUZETNIŠTVA OPŠTINE PALILULA - BEOGRAD

Palilula je jedna od 17 opština grada Beograda, koja se proteže na 451 km2, što je i najveća površina na teri-toriji Beograda. Prema posljednjim procjenama, broj stanovnika je 163.382, što je 10% od ukupno 1.661.333 stanovnika Beograda.

Ove godine, opština Palilula je usvojila Lokalni akcioni plan za mlade, čiji je sastavni dio, u formi aneksa, i Akcioni plan za razvoj omladinskog preduzetništva. Na skoro 50 strana, kreirana je ova lokalna strategija iz koje preno-simo opšte i pojedinačne ciljeve definisane za period od pet godina.

Inače, jedna od dobrobiti koju lokalne samouprave imaju od izrade lokalnih strategija, je i u tome što ovaj doku-ment, u svojoj suštini, predstavlja i gotov prijedlog projekta sa kojim se kod donatora mogu tražiti sredstva za njegovu realizaciju. On sadrži sve što je neophodno: obezbjeđenu participativnost građana kroz iskazane potrebe i analizu trenutne situacije, kvalitetno definisane ciljeve, plan aktivnosti sa prijedlogom budžeta, kao i učešće lo-kalne zajednice – tačnije predstavnika lokalnih institucija i organizacija, odnosno, svih zainteresovanih strana.

Ovu povoljnost je opština Palilula i iskoristila, pa je USAID obezbijedio 10 hiljada dolara za realizaciju dva projekta, sa ciljem sprovođenja lokalne strategije za mlade. Sredstva su dobile palilulska Poljoprivredna škola za otvaranje Centra za karijerno vođenje, kao i NVO Omladina Palilule, za niz obuka namjenjenim mladim preduzetnicima.

16

AKCIONI PLAN ZA RAZVOJ OMLADINSKOG PREDUZETNIŠTVA – opština Palilula

Opšti cilj 1. Unaprijeđenje kvaliteta informisanja mladih ljudi I mladih preduzetnika o mogućnostima zapošljavanja I samozapošljavanja.

Pojedinačni ciljevi:

1.1. Stvaranje mehanizama za redovno informisanje mladih ljudi iz oblasti preduzetništva1.2. Podizanje nivoa informisanosti učenika srednjih škola o mogućnostima koje pruža omladinsko preduzetništvo1.3. Uspostavljanje redovnog informisanja postojećih mladih preduzetnika

Opšti cilj 2: Obezbijediti kontinuiranu edukaciju mladih ljudi iz oblasti zapošljavanja I preduzetništva

Pojedinačni ciljevi:

2.1. Podizanje vidljivosti postojećih edukativnih programa namjenjenih unapređenju omladinskog preduzetništva2.2. Uvođenje novih edukativnih programa iz oblasti preduzetništva u skladu sa utvrđenim potrebama mladih ljudi2.3. Uvođenje osnova preduzetništva kao fakultativnog predmeta u svim srednjim školama

Opšti cilj 3: Obezbijediti kontinuiranu savjetodavnu podršku mladim ljudima iz oblasti preduzetništva

Pojedinačni ciljevi:

3.1. Podizanje vidljivosti postojećih savjetodavnih programa3.2. Stvaranje novih mehanizama za pružanje pravne I ekonomske savjetodavne podrške mladim preduzetnici-ma

Opšti cilj 4: Unaprijediti okruženje za razvoj omladinskog preduzetništva

Pojedinačni ciljevi:

4.1. Usvajanje mjera finansijske podrške4.2. Stvaranje strateškog okvira za razvoj omladinskog preduzetništva4.3. Stvaranje okvira za promociju omladinskog preduzetništva I primjera dobre prakse4.4. Uspostaviti I jačati koordinisanu saradnju opštinske Kancelarije za mlade I zainteresovanih strana na lokal-nom nivou, odnosno, relevantnih lokalnih aktera u oblasti preduzetništva

17

GLAS MLADIH: ANKETAILI, ŠTA KAŽU NEINFORMISANI MLADI IZ BOKE

Anketa koju smo uradili na ulicama Tivta, Kotora i Herceg Novog je bila anonimna pa možda u toj činjenici treba tražiti razlog zašto su anketirani mladi ljudi bili otvoreni i iskreni. No, da li je to tipičan uzorak iz Boke Kotorske, prosudite sami.

Anketirani su bili na mjestima na kojima mladi inače borave a to su škola, gradska riva i bokeški kafići, ali smo odgovore dobili i na različitim dogadjajima za mlade: okrugli sto o alternativnoj kulturi mladih, koncert, izložba, sportski trening. Dva odgovora smo dobili od Novljanina i Kotoranina koji studiraju u Podgorici, i to putem e-maila, a imamo i mišljenje dvije Novljanke koje se nalaze na studijama u Nikšiću, i koje su odgovore dale putem telefona. Svima se ovom prilikom zahvaljujemo i želimo da razmišljaju o preduzetništvu kao šansi koju ne bi trebalo da propuste!

Mlade smo pitali da li bi se usudili na pokretanje sopstvenog posla i koji su razlozi za to.

• Naravno da bih ali za to treba dosta novaca koje ja nemam – pa krediti se dobijaju samo preko veze!• Naravno da ne bih jer ko zna kad će proći ova kriza...• Ne bih ni da mi plate – oni su svi bahati i maltretiraju svoje radnike. Ne znam otkud... Valjda to posao napravi od njih jer stalno imaju problema sa radnicima, pa sa novcem...• Ja sam za kreativnost u poslu a to se može samo ako si slobodan i sam svoj gazda – ne znam kada će to biti ali će biti jednom.• Pa to je idealan način da radiš i zaradiš ali koga ja da opljačkam da bih otvorila firmu? Odakle da nabavim novac?• Moj brat je ovog ljeta radio i kupio sebi polovni auto pa i ja to namjeravam naredne sezone. Ne znam hoću li imati sreće sa početnim kapitalom kao on, jer mu je novce pozajmila naša rodica koja radi u inostranstvu.• Moji su se još prošle godine raspitivali za kredit preko Zavoda za zapošljavanje ali nemamo svoju nekretninu pa od toga nema ništa.• Nisam nigdje čula da neka banka daje povoljne kredite, pa ako što čujete, javite!• Ma kakav privatni posao - kod nas ili moraš biti lud da bi bio privatnik ili imati „dobra ledja“...• Ja i ne mislim da radim nešto drugo u životu – hoću da budem svoj gazda a ne da me maltretira ko kako stigne, kao što maltretiraju moju majku. Ona je dobra i vrijedna žena ali uvijek ima nekog ko joj ne da mira na poslu – u državnoj firmi je bolje da se ne ističeš puno jer uvijek navučeš bijes neradnika.• Moji su privatnici, pa ću i ja nastaviti porodični biznis. Nije lako, ima puno da se radi ali nikada ne bih radio za drugog ako već mogu da imam sopstvenu firmu.• Nisam ti ja za privatnika jer sam miran i dobar. Da bi bio gazda, moraš znati udariti šakom o sto!• Nisam ti ja za to jer sam ja malo usporen tip! To ti je za ove što mira nemaju i po cijele dane điraju naokolo...• Ja o tome nemam pojma. Trebala bih zato prvo da naučim nešto o preduzetništvu, a ne da odem odmah i otvorim firmu!• Ja sam umjetnička duša, šta ja privatno da radim? Mislim da bih svoje znanje prije iskoristila da radim za nekoga, nego da budem direktorica – nisam ja za to. Ali podržavam sve one koji to žele.

18

Vjerujemo da ste shvatili da svi ovi „bolno iskreni“ odgovori ukazuju na to da su mladi veoma malo ili nimalo informisani o preduzetništvu. Dokaz za to su brojni stereotipi i predrasude koje imaju ili o preduzetnicima ili preduzetništvu:- Preduzetnici se rađaju- Preduzetnici vole da imaju sve pod kontrolom- Novac je najvažniji resurs kod započinjanja posla- Preduzetnici trebaju biti energični- Preduzetnici su stalno pod stresom- Preduzetnike motiviše samo veličina zarade- Ukoliko preduzetnik ima dovoljno novca za početak biznisa, ne može propasti- Preduzetnici moraju imati „dobra leđa“ ...

• Uvijek sam sanjala da imam svoj studio a ovdje se isplati samo imati kafić ili plažni bar tokom ljeta, ili napraviti što više apartmana za izdavanje. Ja moram otići u neki veliki grad, pa prvo upoznati nekog sa kim bih počela posao, pa podići kredite...Nadam se da će to biti u ovom životu a ne nekom sljedećem!• Nisam lud da radim privatno pa da me reketira ko kako stigne! Kako ko? Pa fino sam rekao – ko kako stigne. Ne možeš se dažbina naplaćati dok si živ...• Nisam ja podoban za privatnika – ne bavim se politikom a to je obavezan uslov!• Mene to ne interesuje, ja sam skromna i ne trebaju mi milioni...• Rođena sam za direktorku ali mi je svejedno da li je to privatna ili društvena firma.• Koliko znam, u vremenu krize se ne počinje nikakav posao?• Bih, bavio bi se. Poenta je samo da nabaviš novce i kreneš, a onda ne možeš propasti.• Ne bih jer je to stresno – ne znam ni jednog privatnika a da je baš sto posto čitav, svima su živci pošli...

19

WV klub Tivat

ŠTA KAŽU INFORMISANI HERCEGNOVSKI SREDNJOŠKOLCI

Novske srednjoškolke smatraju da se preduzetništvo lako uči ali da je najvažnije da imaju gdje o tome da nauče. Savremeni školski izazov koji im je pružio neophodna znanja i omogućio im da, poput pravih crnogo-rskih biznismena, posjećuju festivale i sajmove u zemlji i inostranstvu, zove se Preduzeće za vježbu. Radi se o simuliranoj kompaniji koja posluje u konkurentskom okruženju sa ciljem da učenicima omogući sticanje preduzetničkih znanja i vještina.

Ovo je i pravo mjesto na kojem bi trebalo zahvaliti međunarodnim organizacijama koje pomažu ovakve pro-grame u Crnoj Gori: vladinoj instituciji - Njemačkom društvu za tehničku saradnju GTZ, i organizaciji Vlade Austrije, Kultur – Kontakt, kancelariji u Podgorici.

Kao i većina škola u Crnoj Gori, i Srednja mješovita škola Ivan Goran Kovačić iz Herceg Novog, radi po reformis-anim programima – jedan od njih je Preduzeće za vježbu, koji tokom treće godine, pohađaju učenici ekonomskog smjera. Radi se o praktičnoj nastavi, čija je organizacija postala jedno od temeljnih pitanja reforme stručnog ob-razovanja u Crnoj Gore, smatra direktor Momir Dragićević.

- Ono što je karakteristično za stručno obrazovanje u Crnoj Gori, jeste da je uglavnom reformisano, mada je ostao jedan manji dio koji nije. U tim programima, praksa se obavlja na tradicionalni način, u preduzećima - socijalnim partnerima. U reformisanim progra-mima, međutim, praktična nastava se izvodi potpuno drugačije a primjer su Preduzeća za vježbu. Ovaj predmet će naredne godine biti uveden i za zanimanje „tehničar market-inga u trgovini“, ali smatram da bi program trebalo proširiti na još neka zanimanja npr. ugostiteljskog ili fizioterapeutskog smjera. Takodje bi ga trebalo ponuditi u formi obavezne fakultativne nastave za gimnazijalce, kako bi i oni na vrijeme, prije upisa na fakultet, up-oznali osnove preduzetničkog učenja.

Preduzeća za vježbu pružaju mogućnost učenicima i profesorima i da razmjene iskustva sa kolegama iz okruženja, pa su naši predstavnici boravili na sajmovima preduzeća za vježbe u Lajpcigu i Sarajevu, a ove godine je održan i prvi crnogorski sajam u Podgorici. Nadam se da će naredni susret na nacionalnom nivou, bit održan upravo u našoj školi.

Inače, razvoj stručnog obrazovanja u Crnoj Gori uspješno pomaže izvjestan broj orga-nizacija vlada zapadnih zemalja. Pomenuću najprije njemački GTZ koji daje podršku za-nimanjima drvoprivrade i metalske industrije, a zatim i austrijski Kultur- Kontakt - kancel-ariju u Podgorici, od kojeg smo dobili izvanrednu podršku i to kroz 2 projekta. TUR REG je finalizovan, a EKO NET, u kojem učestvujemo zajedno sa određenim brojem škola iz Crne Gore, se nalazi u III fazi realizacije. Kultur - Kontakt se, inače, potrudio i da sa grupom stručnjaka iz Jugoistočne Evrope, uključujući i crnogorske nastavnike, napravi publikaciju Preduzetništvo koja se koristi za izvođenje praktične nastave – „Preduzeća za vježbu“ – kaže direktor Dragićević.

Direktor SMŠ IGK,Momir Dragićević

20

U SMŠ Ivan Goran Kovačič, sada postoje dva preduzeća za vježbu (uduće godine će ih biti pet), a osnovala ih je prošlogodišnja generacija ekonomista dok je predmet bio u formi pilot projekta. Razgovarali smo zato sa on-ima koji su napravili ove prve korake za svoju školu: profesorom Miloradom Kisjelicom i učenicama Diandrom Gojković, Nađom Roganović, Anđelom Đokić, Kristinom Pestorić i Tijanom Jeremić.

O svom dosadašnjem iskustvu, sobzirom na to da već drugu godinu predaje ovaj predmet, profesor Milorad Kisjel-ica misli sve najbolje:

- Ja sam zadovoljan dosadašnjim rezultatima jer ovo je prvi put da djeca zaista izlaze iz okvira klasične nastave, i to im je jako interesantno. Način rada podrazumijeva da se razred dijeli u dvije grupe, i da u kabinetu, koji je specijalno opremljen za to, radimo sve ono što bi trebalo da radi jedno preduzeće – u našem slučaju, dva preduzeća: PZV D.O.O. Metallux i PZV D.O.O Exclusive shop. Mi radimo sve kao i u realnom životu kako bi osnovali preduzeće, otvorili žiro račun u banci ili dobili svoj PIB broj, izuzev što ne postoje finansi-jski tokovi novca. Kako u Crnoj Gori postoji oko 40 ovakvih preduzeća, u Podgorici postoji servis centar koji nam pruža bankarske i poreske usluge.

Unutar takvog preduzeća, mi biramo direktora, pravimo svoj statut i pravilnik o radu, os-nivamo sve potrebne službe (nabavka, prodaja, računovodstvo, marketing...) i radimo ono što i prava preduzeća. Da bi lakše razvijalo svoje biznis ideje ili biznis plan, svako preduzeće ima svog socijalnog partnera iz lokalne zajednice, pravo preduzeće na koje se ugleda u svom radu. Tako se Metallux, koji se bavi prodajom metalnog namještaja, ugled-ao na Plavu devetku, a Exclusive shop koji se bavi trgovinom, na Tažex. Ovo povezivanje donosi mnoge koristi pa i one praktične kao što je korišćenje njihovog promotivnog ma-terijala, kako ne bi morali da pravimo naš školski. Ova preduzeća iz Herceg Novog nam pomažu na više načina i mi smo im zahvalni na tome.

Diandra Gojković je bila izabrana za direktoricu Metallux-a od strane ostalih učenika a o svom direktorskom iskustvu kaže:- Nije bilo teško jer smo sve vrijeme imali podršku profesora koji nas je nadgledao govoreći nam šta i kako bi trebalo. Možda je u početku bilo malo problema dok se nismo dogovorili o načinu rada ali kada smo počeli da funksionišemo kao grupa, sve je bilo u redu. Svako je uzeo učešća prema interesovanjima, i mogao je da bira šta će da radi.

I u privatnom životu imam velike ambicije i ne bojim se da ih ostvarujem. Prirodno je da čovjek pomalo osjeća strah ako kreće sa sopstvenim poslom, jer ipak rizikuje sopstveni novac i može da ga izgubi, ali ta vrsta straha je prisutna i kod mnogih drugih stvari koje u životu započinjemo. Sa strahovima se treba boriti!

Nađa Roganović kaže da je iskustvo koje pruža ova praktična nastava veoma korisno:- I ranije sam razmisljala o privatnoj inicijativi ali sada sam otišla korak dalje jer smo ovdje stekli odlično iskustvo. Sve je bilo kao u stvarnom svijetu, jedino što nismo imali kontakt sa pravim ljudima već smo to radili preko interneta i međusobno. Da smo ipak sve sav-ladali pokazalo je naše učešće na Međunarodnom sajmu Preduzeća za vježbu u Sarajevu ove godine - nas tri smo se baš potrudile, a svi su nas jako dobro prihvatili. Uspjeh u životu i zavisi od toga koliko ste motivisani i koliko ste spremni da pružite.

Iz katalogaMetalluxa-a

21

Anđela Đokić je u preduzeću Exclusive shop obavljala posao direktorice i bila prijatno iznenađena rezultatima koje su postizali kao cjelina:- Kao i u mnogim drugim životnim situacijama, potrebno je polako krenuti i učiti usput jer niko u početku ne zna sve – važno je samo vjerovati u sebe. Sve „nosimo iz kuće“ pa i taj optimizam, jer tek ako nas kod kuće ohrabre za nešto onda i mi mislimo da to možemo da uradimo.

Smatram da što više treba učiti iz iskustva, pa bih svakom preporučila da koristi priliku i radi tokom raspusta. Ja sam radeći u jednom hotelu tokom sezone, zaista puno naučila a to ne može ničim da se plati: naučila sam malo bolje engleski jezik, imala priliku da govorim španski a naučila sam i malo madjarskog. I što je najvažnije, mogla sam da vidim koliko znam, tj. i gdje je moje mjesto u svemu tome.

Kristina Pestorić je i ranije prepoznavala preduzetnički duh u sebi ali sada drugačije gleda na svoju budućnost:- Ja sam jedva dočekala da se upišem ovdje jer sam odavno željela da radim u nekoj državnoj službi, odnosno, zarađujem radeći „za državu“. Sada međutim gledam drugačije na stvari i dajem prednost privatnom preduzetništvu - nije lako ali se više isplati. Zato bih poručila svima da ne treba sjedeti kod kuće i čekati prilike za preduzetništvo - prilike neće doći same, već se moramo potruditi da ih pronađemo!

Tijana Jeremić smatra da svako treba da preduzme nešto u skladu sa svojim željama:– Ne treba se bojati rada u privatnom biznisu mada nije baš lako. Meni je najveći izazov to kako da budem stalno uspješna i stalno pronalazim nešto novo, jer tek što npr. plasirate jedan proizvod, morate raditi na poboljšanju asortimana i nuditi novi. Ali najvažnije je da se radi ono što se voli, pa smatram da bi svi oni koji su u školi završili nešto što im se ne sviđa, trebalo da se prekvalifikuju i pronađu ono što im odgovara.

Nađa sa koleginicomsa sajma, Diandrom

i Anđelom

22

ZVANIČNA STATISTIKA I AKTIVNOSTI BIROA RADA U BOKI KOTORSKOJ

Koliko su mladi u Boki zainteresovani za preduzetništvo, sa kojim problemima se susrijeću pri tom, šta bi lokalne zajednice mogle da učine kako bi mladima olakšale pokretanje sopstvenog biznisa, teme su o kojima razgovaramo sa direktorom Biroa rada Herceg Novi, Stevom Lazarevićem.

• Koliko je nezaposlenih mladih ljudi u Boki Kotorskoj ove jeseni i kakva je njihova struk-tura?

Stopa nezaposlenosti u Boki Kotorskoj je inače među najnižim stopama u Crnoj Gori, i iznosi 8,3 %, dok na državnom nivou ova stopa iznosi 11,7%. Prema podacima od sep-tembra ove godine, mladih do 30 godina starosti, na evidenciji ima 466 ili 17,8 % od ukupnog broja. Do 25 godina starosti ih je 221 ili 8,4% što se uklapa u strategiju EU, tačnije, prati smjernice Lisabonskog sporazuma čija je preporuka da taj broj ne bi trebalo da bude veći od 10% od ukupnog broja nezaposlenih. Potreba za mladima kao kadrom postoji ali je uglavnom sezonskog karaktera. Karakteristika drugih regija je takva da je veći broj muškaraca koji rade, međutim, kod nas postoji veća potreba za ženskom rad-nom snagom.

Stevo Lazarević: Mladi svakako treba da se oprobaju u samostalnom biznisu

Stevo Lazarević

23

JEDAN OD POKROVITELJA PROJEKTA: ZZZCG - BIRO RADA HERCEG NOVI

Osnovna karakteristika tržišta rada u Boki je nesklad između ponude i tražnje koji se najvećim dijelom ogleda u oblasti ugostiteljstva i turizma gdje imamo izražen deficit kadrova, pa nedostaju konobari, kuvari i pomoćno ugostiteljsko osoblje. Broj stranaca koji se ovdje zapošljava je značajan i otvorenost tržišta rada u Boki je evidentna - za 9 mjeseci ove godine, izdali smo već 2660 dozvola za rad.

• Nije jednostavno odlučiti se na samostalno pokretanje posla - koliko su mladi iz Herceg Novog, Kotora i Tivta motivisani za preduzetništvo?

Nije lako jer živimo u izuzetno složenim ekonomskim uslovima a i veliki je broj pitanja na koji mladi moraju odgovoriti prije donošenja ovakve odluke. Šta raditi, čime se uopšte baviti? Odakle naći novac? Šta je sve potrebno da bi se biznis započeo? Kako ga orga-nizovati, planirati? Kako voditi knjige? Šta je sa tržištem? Konkurencijom? Papirima? Koje tehnologije primjenjivati? A motivi za pokretanje privatnog biznisa su veoma različiti – preduzetnički duh, porodična tradicija, želja za uspjehom...

• Kako ZZZ CG može da im pomogne i kakav je odziv mladih?

Još od 1999 godine, Zavod realizuje program samozapošljavanja kroz kontinuirano stim-ulisanje preduzetništva. On podrazumijeva dobijanje kredita u iznosu od pet do petnaest hiljada eura, u zavisnosti od toga da li se otvara jedno, dva ili tri radna mjesta. Uslovi vraćanja kredita su veoma povoljni: kamata iznosi 4% za muškarce i 3% za žene, a rok vraćanja kredita je tri godine, plus, grejs period od godinu dana.

Do sada je ukupno 286 muškaraca i 168 žena dobilo ove kredite, otvoreno je ukupno 943 radnih mjesta, a za to je utrošeno oko tri miliona eura. Što se školske spreme tiče, 42% ih je bilo sa trogodišnjom školom, 41% sa srednjom, 7% sa višom a 8,5 posto sa visokom školom. U ovakvoj strukturi, mladih je blizu 30% - većinu predstavlja starija populacija koja se, nakon dobijanja otpremnina u bivšim firmama, odlučuje da uz kredit Zavoda pokrene sopstveni biznis.

• Da li su mladi zadovoljni uslovima kredita i šta im predstavlja najveći problem?

Kredit je zaista povoljan u odnosu na one koje daje bankarski sektor. Potrebno je takođe i sopstveno učešće od 30% koje može biti u novcu ili kroz davanje lokacije za rad, zemljišta na kome će se započeti poljoprivredna proizvodnja, barke sa kojom će raditi...

Najveći problem jesu administrativne bari-jere ali Vlada Crne Gore trenutno sprovodi tzv. Giljotinu propisa kojom se nastoji pojed-nostaviti ova procedura, kao i smanjiti broj dana potreban za dobijanje dozvola za rad. Pošto je za dobijanje kredita neophodno da pored državljanstva, postoje i garancije kroz

24

vlasništvo nad nekretninom i garancije žiranata, problem za mlade predstavlja činjenica da nemaju svoje nekretnine ali se to može riješiti tako što za njih mogu garantovati roditelji koji jesu vlasnici. Žiranti zaista jesu problem jer su mnogi danas opterećeni kreditima ali se ovo mora ispoštovati - mi moramo napraviti uvid u jedinstvenu bazu podataka sa infor-macijama o zaduženosti svakog pojedinca.

• Za koje poslove se mladi obično odlučuju?

Moram istaći da su volja i želja ključni za početak a da mladi obično biraju između poslova u ugostiteljstvu, turizmu, ribarstvu, trgovini i uslužnim djelatnostima. Nije lako odabrati, jer Boka predstavlja malo tržište i sve djelatnosti su značajno pokrivene. Takođe, živimo na području gdje je izražen sezonski način rada pa je veliki broj poslova isplativ samo ako je privremenog karaktera. • Na koji način promovišete preduzetništvo mladih i animirate nezaposlene mlade ljude na pokretanje sopstvenog biznisa?

Odgovore na ova pitanja Zavod za zapošljavanje predlaže kroz organizovanje edukativnog seminara za nezaposlene – buduće preduzetnike – „Kako započeti sopstveni biznis“. Predavanja pokrivaju biznis proces od njegovog osnivanja do funkcionalnog i efikasnog djelovanja, sa ciljem da se nezaposleni prvo motivišu, a potom i uspješno uključe u privat-no preduzetništvo

Mislim da je to dobar način da se polaznici upoznaju sa onim šta ih čeka, tako da ovi sem-inari predstvavljaju i neku prvu selekciju, na kojoj, nažalost, mnogi odustaju. Na primjer, od 12 polaznika treninga, tek 3,4 podnosi zahtjev za kredit. Razloga je puno – nedostatak hrabrosti, znanja, ekonomska kriza, činjenica da živimo u području gdje je izražen sezon-ski način rada...

Zavod takođe štampa potreban promotivan materijal: liflete, brošure i publikacije.

• Šta lokalne samouprave mogu da učine kako bi preduzetništvo mladih zaživjelo u većoj mjeri u gradovima Boke?

Naša saradnja sa lokalnim samoupravama je dobra, naročito sa gradonačelnicima, i to upravo kroz pokrenutu inicijativu za veće učešće lokalnih samouprava u zapošljavanju mladih. Tako su opštine H.Novi, Kotor i Tivat iskazale spremnost da učestvuju u finansir-anju plata pripravnika.

Dobru saradnju imamo i na projektima javnih radova koji na odredjeni način podižu poten-cijal i vještine mladih, i tako stvaraju veće mogućnosti za njihovo kasnije zapošljavanje. Programi su različiti: socijalni, ekološki, kulturni i turistički, a već su prepoznatljivi radovi na čišćenju kotorskih bedema, organizacija turističkih info punktova za turiste, projekat mozaika u Risnu, ekološki projekat „Neka bude čisto“, Njega starih...

Posebno smo sarađivali i na projektima koji uključuju osobe sa invaliditetom: „Sunčana radionica“ u Kotoru je angažovala mlade sa nedostatkom sluha na izradi čestitki; pro-jekat „Nova šansa U Novom“ – je osposobio mlade sa invaliditetom za rad u digitalnoj štampariji (Zavod će u okviru ovog projekta, u narednoj godini podržati otvaranje još dva radna mjesta pored postojećih pet); u projektu „Inkluzivno obrazovanje“ je angažovan poseban nastavni kadar za pomoć mladima sa invaliditetom koji pohađaju školu.

Lokalne samouprave su takođe zainteresovane da one pojednice, koji prvi put počinju sa sopstvenim poslom, oslobode plaćanja administrativnih taksi, ili ih umanje. Ovo se odnosi na mlade ali i na ostale koji žele da se bave preduzetništvom.

Smatram da bi opštine, kroz davanja budžetskih sredstava, trebalo više da se uključe (pored učešća u projektima javnih radova ili zapošljavanja pripravnika) i to za osposoblja-vanje deficitarnog kadra. Poput programa za stipendiranje talentovanih djaka i studenata, trebalo bi raspisati i konkurs za stipendiranje deficitarnih kadrova kojim bi se finansirali mladi koji će u budućnosti imati obezbjeđen posao, Ovo je logičan potez ukoliko se želi rješiti krucijalno važan problem kao što je nezaposlenost.

Iako Herceg Novi nema veliku stopu nezaposlenosti, postoji tzv. latentna ili prikrivena nezaposlenost koja se može pojaviti kroz privatizaciju Instituta dr Simo Milošević u Igalu, Brodogradilišta u Bijeloj ili trgovinskog sektora. U svim ovim slučajevima se radi o skrive-noj nezaposlenosti ali se ranim intervencijama i mjerama može uticati da nezaposlenost bude stabilna.

Ako država već stvara ambijent za otvaranje novih radnih mjesta, pa i kroz ovaj program kontinuiranog samozapošljavanja (radi se o sredstvima iz državnog budžeta) zašto i opštine ne bi opredijelile određena sredstva? Trebalo bi intervenisati tamo gdje je moguće a situacija se može popraviti i kroz dobar odnos opštine prema poslodavcima i olakšice koje im može obezbijediti.

• Koja bi bila Vaša poruka mladima Boke?

Poručio bih mladima da se svakako oprobaju u samostalnom biznisu – ovo, prije svega, zbog toga što na našem prostoru kreću nove investicije – to je Porto Montenegro u luci Tivat, a zatim i investicije na poluostrvu Luštica, kao i u Kotoru. Na ovaj način se, naime, mladima pružaju uslovi za pokretanje poslova koji bi bili dopuna ovim investicijama u oblasti

26

BIRO RADA HERCEG NOVI – PSIHOLOŠKINJA LJILJA SEFEROVIĆ:

Većina odgovora koje smo čuli u anketi sa mladima, a na pitanje da li bi pokrenuli sopstveni posao i bili preduzetnici, glasili su: ne, nisam vam ja za to, ili, daleko sam je od preduzetnika! O tome da li je ovo istina - da li se preduzetnici rađaju ili stvaraju, koje osobine mladi moraju da posjeduju da bi se bavili preduzetništvom, kao i koje prepreke moraju da prevaziđu, razgovaramo sa psihološkinjom Ljiljom Seferović. Kako mladi preduzetnicima obično pripisuju neke specifične moći, odmah je na početku pitamo treba li preduzetnik da ima „natprirodne moći“?

turizma, ugostiteljstva, ribarstva ili uslužnih djelatnosti.

Takođe, ukoliko bi se mladi uključili u rad NVO sektora, mogli bi, kroz programe javnih radova koje organizujemo, da kreiraju projekte u kojima bi sa svojim vršnjacima mogli da rade na unapređenju života u gradovima Boke, tretirajući socijalne, ekološke, turističke i kulturne teme.

• Kako to treba da izgleda Preduzetnik i treba li da ima „natprirodne moći“ ?

Nije jednostavno odrediti šta nekoga čini preduzetnikom – njegov posao ili njegove lične karakteristike. Radi se o različitim poslovima pa je preduzetnik i zanatlija, i menadžer malog biznisa ili velike kompanije, ali i onaj ko vodi nevladinu organizaciju. Svi se oni međusobno razlikuju pa su neki preduzetnici ekscentrični, drugi su bolno i besprekorno komformisti, neki su debeli, drugi su mršavi, neki su zabrinuti, drugi su opušteni, neki su teške pijanice a drugi potpuni trezvenjaci, neki su izuzetnog šarma i topline a drugi nemaju ličnost, više nego smrznuta skuša!

Ljilja Seferović

27

Život nije čekanje da prođe oluja, nego učenje kako plesati na kiši

• Koje su to ipak zajedničke osobine koje preduzetnici imaju?

Nisu svi sposobni da budu preduzetnici iako to mnogi žele i sanjaju - mnogi započinju ali i brzo odustaju od svog biznisa zato što sebe nisu pronašli u tom poslu. Potencijalni preduzetnici se radjaju sa specifičnim karakteristikama ali se oni i stvaraju obrazovan-jem kao i podrškom iz okruženja. Dakle, mogu oni imati genetske predispozicije i sve potrebne osobine ličnosti ali bez obrazovanja i podrške okruženja teško da će uspjeti kao preduzetnici.

U jednoj studiji o preduzetništvu, rađenoj na Harvardu, u kojoj su spojeni elementi bihejviorističkog, psihološkog i sociološkog pristupa, ističe se ovih šest osobina uspješnog preduzetnika:1. inovativnost2. samouvjerenost3. uporan rad4. sposobnost postavljanja ciljeva5. odgovornost6. razumno preuzimanje rizika.

• Šta znači - razumno preuzimanje rizika?

Rizik je veoma važna kategorija u poslovanju i dio je svake djelatnosti. Sa jedne strane, nerazumno je birati poslove koji uopšte nemaju šansi za uspjeh – radi se o prevelikom riziku. Sa druge strane, ni premali rizik nije dobar, jer biranje sigurnih poslova nije u skladu sa prirodom preduzetnika i on u njima neće nalaziti satisfakciju za svoj rad. Preduzetnici bi trebalo da biraju poslove koji odgovaraju njihovim znanjima i vještinama, gdje je rizik prisutan, ali ostavlja razumnu šansu na uspjeh.

• Koliko je samopouzdanje problematično kod mladih?

Mladima je potrebno ojačati samopouzdanje ali škola to znanje ne pruža u dovoljnoj mjeri. Škola daje formalno obrazovanje no veliki dio onoga što nam treba u životu stiče se upravo neformalnim obrazovanjem. Zato je potrebno usvojiti vještine komunikacije ili sticanja samopouzdanja, znanja za rad na kompjuteru, strane jezike, odnosno, sve ono što se nudi kroz programe neformalnog obrazovanja.

Kod mladih je i veoma važno da imaju potrebu za postignućem, vjeru da će moći sami da rade i stvaraju, kao i potrebu da izraze svoju kreativnost. Mlad čovjek mora da ima etiku upornog rada i bude fleksibilan u stvaranju ideja i zahtjeva koje nudi tržište rada. On bi trebalo da bude snalažljiv, da razvije dobru komunikaciju, i bude istrajan u onome što je započeo.To su veoma važne crte ličnosti pa ih kroz obrazovanje stalno treba podsticati kod mladih. Ovo je upravo nešto što mi u Zavodu radimo, pa koristim priliku i pozivam mlade ljude da nas posjete. Kao psiholog, radim na profesionalnom savjetovanju i informisanju, a moj zadatak, u tom smislu, jeste da putem testiranja i svojevrsne selekcije usmjeravam mlade ka sposobnostima koje imaju a nisu ih baš sasvim svjesni. To je vrlo zanimljivo iskustvo jer se praktikuje individualni, kao i grupni rad putem radionica i treninga.

• Koje ste prepreke prepoznali u vezi preduzetništva mladih?

Kao prvo, mladi nisu dovoljno motivisani. U velikom broju su previše zaštićeni od strane

28

porodice i zbog toga njihovo osamostaljivanje daleko kasnije počinje. Ta prezaštićenost je ponekad tolika da se dešava da prvi put na Biro rada ne dođu oni, već njihovi roditelji. Kako onda očekivati da će mladi jednom doći sami na Biro, interesovati se, tražiti pomoć, znati kome treba da se obrate, znati šta mogu da očekuju od savjetodavca i koje usluge od Biroa mogu da dobiju?

Prepreku predstavlja i njihova želja za brzom i lakom zaradom. Mladi ne žele da rade ništa što im ne donosi zaradu pa ne prihvataju lako volonterske poslove, a oni su odlični za početak njihovog radnog angažovanja. Volonterizam bi trebalo da se razvija jer uključivanje mladih kroz praksu daje velike rezultate - njima je dosta priče. Ako čuju da je nekom potrebna pomoć, oni odmah žele da se uključe u dobrovoljni rad. Mladi su, inače, zbog brzog tempa življenja otuđeni od roditelja i porodice, tako da se kroz ovakav rad u njima pokreću uspavane emocije a to je dobro za njihovu dušu.

Mladi stalno nešto očekuju od drugih - roditelja, prijatelja, lokalne zajednice. Mlad čovjek uvijek nekog drugog krivi, uopšte ne polazeći od toga da je on u središtu svega. Na tom putu stizanja do cilja mladi često vide druge, nikada sebe – a to je realna prepreka.

Prepreka je i nedovoljan broj školskih programa koji treba da budu podsticaj zapošljavanju mladih i njihovom aktiviranju na tržište rada. Kada smo, na primjer, prije dvije godine mladima dali šansu za sezonski rad, od 123 maturanta, 16 je bilo zainteresovano, a samo njih 5 je radilo. To pokazuje da oni, pred sam kraj srednjoškolskog obrazovanja, uopšte i ne razmišljaju o dolasku na tržište rada. Često o tome odlučuju upravo roditelji koji ih drže po strani smatrajući da još nije vrijeme da rade.

Kako je koncipiran trening za buduće preduzetnike koji Zavod organizuje u okviru programa samozapošljavanja?

Zavod organizuje trodnevne seminare na kojima potencijalne buduće korisnike kredita za samozapošljavanje obučava o tome kako da započnu sopstveni biznis. Prvog dana razvijamo psiho-socijalnu podršku, tj. radimo na podizanju samopouzdanja i motivacije učesnika. Drugog dana se kreira biznis plan, dok trećeg dana polaznici imaju mogućnost da se upoznaju sa iskustvima starijih preduzetnika.

• Kako se boriti protiv inercije mladih?

Treba ih podsticati da mijenjaju sebe. Ekonomska situacija u zemlji je kontinuirano teška i prvo se osjeća u porodici pa ih to još više tjera da se povlače u sebe i kasno traže za-poslenje, ili da započinju sa osnivanjem porodice. Ko ne radi ili ne nadje odmah posao, gubi aktivnu ulogu, pasivizira se, a kućni bioskop mu omogućuje da ne mora ni da izlazi iz kuće i druži se sa vršnjacima. Za razliku od njih, oni koji rade idu potpuno drugim tokom i stiču karijeru.

• Radeći anketu sa mladima, puno puta smo čuli da zbog krize i ne razmišljaju o poslu. Da li je to opreznost ili izgovor da ništa ne započinju?

Kriza je lažno opravdanje. Čovjek za svoj neuspjeh, svoju netoleranciju, povlačenje i neuspjehe, stalno traži krivca! On je međutim taj koji treba da se pokrene. Mladi treba da krenu u akciju, imaju ideju, budu motivisani i imaju cilj, a sve dok se opravdavaju krizom i čekaju da prođe „samo još ovaj period“, još više se povlače u sebe. Jedna predivna misao upravo govori o tome: Život nije čekanje da prođe oluja, nego učenje kako plesati na kiši.

29

• I čuveni Šekspirov junak, Hamlet, nije bio od akcije u presudnim trenucima svoje isto-rije, a razlog je taj što je bio užasnut i deprimiran situacijom u kojoj se našao. Zbog toga je izgubio motiv da djela, postavljajući sebi čuveno pitanje - Biti ili ne biti, pitanje je sada? Utisak je i da smo svi zajedno, prilično uspjeli da naše mlade ljude „zatrujemo“ pesimiz-mom. Možda nije fer da u isto vrijeme od njih tražimo da budu optimisti željni dokazivanja u poslu?

Ali treba da vjeruju! Moraju da vjeruju da postoji način i naprave taj prvi korak a mi ćemo im pomoći da krenu dalje. Treba da dodju u Biro rada i popričaju sa savjetodavcem o tome šta može da im se ponudi. Seminar, individualno ili grupno savjetovanje, različite vrste informisanja – bilo o čemu da se radi, možemo im pomoći u motivaciji, otkrivanju skrivenih sposobnosti, kao i u pronalaženju zanimanja u kojima mogu biti najuspješniji. Mi ih čekamo.

Rukovodilac Centra za obuku u turizmu i ugostiteljstvu pri ZZZCG,Goran Malović:NAVIKE BOKE SU NAVIKE MEDITERANA

Goran Malović:

• Kako bi u najkraćem opisali naše nezaposlene mlade ljude iz Boke?

Ako govorimo o mladima, situacija ja specifična, jer naši mladi u Boki biraju posao koji će raditi (nemaju prijeke potrebe da rade). Postoje i neki poslovi koje neće da rade, baš kao i njihovi vršnjaci iz ostalih krajeva Crne Gore.

Poznato je da imamo manjak kadrova u turizmu i ugostiteljstvu i ako bi tražili opravdanje za to što mladi neće da rade ove poslove, morao bih reći da je to sezonski rad u trajanju od oko 4 mjeseca, fizički dosta težak a radno vrijeme mnogo duže od uobičajenog. Sa druge strane, mislim da su, uslovno rečeno, i roditelji krivi za takvu situaciju jer finansijski potpuno pokrivaju potrebe svoje djece pa mladi jednostavno nemaju potrebe da rade. Naravno, ima mladih koji vrijedno rade i veoma su zadovoljni što uspijevaju da zarade novac za različite prohtjeve.

30

Takodje, ni obrazovanje tih kadrova ne ide u skladu sa potrebama. Prije dvije godine smo radili jedno zanimljivo istraživanje sa hercegnovskim srednjoškolcima, a jedno od pitanja glasilo: Šta namjeravate dalje? Dvije trećine anketiranih se izjasnilo da ide da stu-dira - objasniću zašto je važan ovaj podatak. Svjetski standardi kažu da je 85% kadrova u turizmu i ugostiteljstvu sa 3. I 4. stepenom obrazovanja tj. sa srednjom školom, oko10% treba da ima 5. i 6. stepen, a svega 5 do,6% trebalo bi da budu visokokvalifikovani kadrovi sa 7. stepenom. Nama, dakle, treba 85% kadrova sa završenom srednjom školom, a dvije trećine novskih srednjoškolaca se odlučuje da studira i u toj struci se obrazuje kao menažer turizma i menadžer ugostiteljstva. Postavlja se pitanje šta će biti sa tolikim menadžerima?

• Da li je ovaj problem prepoznat na nivoima gdje se planira i odlučuje o tome?

Što se Zavoda tiče, osnovan je CIPS - centar za profesionalno informisanje i savjetovanje, upravo da bi mlade usmjeravao prema zanimanjima koja traži tržište rada i u kojima bise mogli zaposliti. Ali obično roditelji „presude“ i kažu – ako drugovi moje djece idu da stu-diraju, sramota je da moje dijete radi kao kuvar, npr. Teško je promijeniti takav stav kod lju-di, iako dobri kuvari tokom turističke sezone zaradjuju 1,5 do 2 hiljade eura mjesečno.

Takođe, Zavod redovno šalje svoje mišljenje lokalnoj samoupravi i Ministarstvu prosv-jete. U slučaju ponude i potražnje tzv. turističkih tehničara, bili smo mišljenja da ih ima dovoljno i da ne bi trebalo upisivati nova odjeljenja bar dvije godine. Medjutim, pošto je veliko interesovanje i mladih i roditelja, svake školske godine se i dalje upisuju po dva odjeljenja. Sistem redovnog školovanja je dakle veoma nefleksibilan i spor, a ekonomija traži brze promjene.

• Gdje vidite rješenje?

Zakon o nacionalnim kvalifikacijama koji je donesen prije godinu i po dana i koji se konkretno odnosi na neformalno obrazovanje može da pomogne. Imamo veliki broj gim-nazijalaca koji ne završavaju fakultet a završen gimnazijski smjer im ne daje konkretno zanimanje. Zato radimo na tome da se ta radna snaga prekvalifikuje kroz obuke u javnim ili privatnim centrima, a da zakon reguliše način sticanja konkretnog zanimanja, kao i da ono bude nacionalno priznato i upisano u radnu knjižicu.

Irci, Njemci i Portugalci to odavno rade kao način brzog odgovora na potrebe tržišta rada. Time se postiže i to da mladi ljudi koji su nekada bili na evidenciji nezaposlenih, i tako na određen način na teretu državi, sada počinju da rade i plaćanjem poreza pomažu državi. Isti je slučaj sa invalidnim licima. Mi smo kroz „Sunčanu radionicu“ u Kotoru, i projekat „Nova šansa u Novom“ u Herceg Novom, omogućili zapošljavanje lica sa invaliditetom, čime oni stiču iskustvo, znanja ili vještine. ZZZ CG im sada pomaže kroz dotiranje plata, ali kroz dvije godine bi trebali samostalno da vode svoj posao. To je dobar ali rijedak primjer.

• Predstavili ste nam tzv. opštu sliku u kojoj je jasno da na mlade i njihovo mjesto na tržištu rada, veoma utiču roditelji i država. Kakav je slučaj sa preduzetništvom mladih?

Potpuno isti – u tom lancu postoje prvo roditelji, a zatim država ili neko treći - banke.Roditelji danas finansiraju sve potrebe svoje djece – mobilni i internet, auto i gorivo, gar-derobu, obuću i džeparac – pa zašto bi mladi radili? Ili imali ambiciju da postanu pre-duzetnici?

Moram priznati da imamo i neke prirodne predispozicije koje utiču na to da imamo mali problem sa ambicioznošću. Prosječni Bokelj, naime, baš kao i prosječni čovjek Medit-erana, zapravo ne voli previše da radi. To najbolje ilustruje onaj stari vic o ribaru sa ovih mediteranskih prostora: Ribao on tako, a naišao turista pa ga pita ima li ribe dovoljno i da li bi imao nešto za prodaju. Bih, a zašto, pita ribar? Pa da kupiš bolju mrežu i bolju barku. A što onda, pita ribar. Pa, možeš da uloviš više ribe i kada je prodaš, možeš da kupiš još jednu barku. A što onda, pita ribar opet. Pa napraviš jednog dana čitavu flotu, zaposliš ribare da rade za tebe, love i prodaju robu. A sto onda, pita ribar ponovo. Pa eto, oni rade za tebe a ti lijepo dodjes ovdje da uživaš i pecas ribu. A što sada radim nego to? – odgovori ribar.

Hoću reći, puno ljudi odavde slično rezonuje – imam za osnovne potrebe, što bih se mučio za više?

• Šala je odlična i u potpunosti odgovara ovome o čemu razgovaramo. A kako Vi reagu-jete kada u radu naiđete na mladog čovjeka kome nedostaje malo ambicije, kako ga stimulišete?

32

Ja ne mogu nista da uradim ako on nije zainteresovan! Nije moje da mlade ubjeđujem, moje je da ih informišem i obrazujem. I to o stvarima koje njih interesuju. Slogan Zavoda kaže: „Posao se ne čeka, posao se traži“. To znači da je Zavod samo posrednik, da radi na podizanju kompetencija (znanja, vještina i stavova) ali nije taj koji može čovjeku dati posao. Isto je i sa preduzetništvom - kada dođu ovdje, mladi će dobiti sve moguće in-formacije u vezi toga kako da započnu sopstveni biznis: od toga kako da vjeruju u sebe i imaju samopouzdanja u vezi posla koga pokreću, do toga, kako da nastupe na tržištu ili vode poslovne knjige. Ali ako ne dodju, mi ne možemo ništa da uradimo, zar ne?

ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE CRNE GORE REALIZUJE PROJEKAT“VIRTUELNA PREDUZEĆA”

(Izvor: www.zzzcg.org)

U Zavodu za zapošljavanje Crne Gore, započeo je projekat Virtuelna preduzeća, koji se realizuje u saradnji sa Zavodom Papilot iz Ljubljane i MOC Pamark, I uz podršku Unije poslodavca Crne Gore.

Koncept obuke kroz virtuelna preduzeća se u svijetu primjenjuje više od trideset godina, gdje posluje više od 6500 virtuelnih ili trening preduzeća, povezanih u jednu mrežu sa centralom EUROPEN, koja se nalazi u Njemačkoj u Esenu.

Realizacija projekta u Crnoj Gori će se realizovati u dvije faze. Prva podrazumijeva obuku mentora a druga obuku polaznika sa evidencije nezaposlenih lica Zavoda za zapošljavanje. Obuka u virtuelnom preduzeću je osmišljena kao efikasan model učenja kroz rad, gdje polaznici, zajedno sa mentorima simuliraju radni proces. Započinje se osnivanjem samog preduzeća, izradom biznis plana, zapošljavanjem, pa sve do formiranja neophodnih službi unutar preduzeća, kao što su: služba prodaje, nabavke, kadrovsko odjeljenje, finansije i računovodstvo, marketing i sl.

Prednost obuke u virtuelnom preduzeću je i ta što se polaznici periodično mijenjaju na radnim pozicijama, tako da svi oni, tokom obuke prolaze sve sektore unutar virtuelnog preduzeća. Takođe, od velikog značaja je i to što virtuelna preduzeća, međusobno ostvar-uju poslovnu komunikaciju i to uglavnom na engleskom jeziku. Svako virtuelno ili trening preduzeće mora imati vezu sa jednim stvarnim preduzećem, koja se ogleda u tome što zaposleni iz stvarnih preduzeća posjećuju trening preduzeća, prenose im svoja znanja i iskustva iz prakse. Dakle, polaznici posjećuju stvarna preduzeća i na licu mjesta imaju priliku da se upoznaju sa njihovim poslovanjem i sl.

33

ŠTA NUDI DRŽAVA: INVESTICIONO-RAZVOJNI FOND CRNE GORE

Intervju sa pomoćnikom direktora, mr Nemanjom NikolićemUvijek je dobra prilika za preduzetništvo

• Molim Vas, recite nam na početku razgovora, kako i kada je osnovan IRFCG?

Investiciono-razvojni fond Crne Gore A.D. osnovan je početkom ove godine transformaci-jom Fonda za razvoj Crne Gore. Fond je osnovan, prije svega, u cilju pružanja podrške sektoru privatnog biznisa, podrške realizaciji infrastrukturnih i ekoloških projekata, ali i u cilju nastavka postupka privatizacije ostatka državnog kapitala. Osnovna djelatnost IRF-a je, dakle, da kroz set finansijskih I nefinansijskih mjera podrži privatnu inicijativu.

Finansijske mjere odnose se na set finansijskih instrumenata kratkoročne i dugoročne prirode čiji je osnovni cilj da omogući razvoj preduzetničke inicijative kroz lakši pristup povoljnim finansijskim sredstvima.

Što se tiče nefinansijskih mjera podrške, one će se uglavnom realizovati u saradnji sa dru-gim institucijama, sa posebnim akcentom na Direkciju za razvoj malih I srednjih preduzeća čiji je to prevashodni cilj. Međutim, IRF će i sam organizovati određene sadržaje eduka-tivno-obrazovnog karaktera kojima će podržati razvoj preduzetništva.

• Da li je IRF opravdao svoje postojanje?

Ne bih rekao da postoje dileme oko opravdanosti postojanja IRF-a, naročito danas kada su banke u značajnoj mjeri redukovale kreditnu aktivnost i svoja sredstva učinila prilično skupim. Međutim, veoma je važno znati da IRF nije osnovan kako bi “spasio” preduzeća, koja su zahvaljujući svojim nerealnim očekivanjima iz prošlosti, zapala u dugove. Cilj IRF-a je da podrži preduzetnike, mikro, mala i srednja preduzeća koja imaju u planu nove inves-ticije. Dakle, korisnici naših usluga biće ona preduzeća koja imaju dobre ideje i preduslov za njihovu realizaciju, ali im je potreban “jeftin” kapital za realizaciju.

• Koliko je preduzetničkih inicijativa do sada podržano od strane IRF-a?

Odbor direktora Investiciono-razvojnog fonda Crne Gore A.D. je u periodu april – novem-bar 2010. godine usvojio ukupno 78 odluka o kreditnoj podršci preduzetnicima, malim i srednjim preduzećima.

Ukupan iznos sredstava IRF CG A.D. koja su opredijeljena u ove svrhe iznosi 6,85mil €. Obzirom da jedan od modela kreditne podrške IRF-a podrazumijeva i učešće banke u fi-nansiranju projekta – minimum 30% , to su banke za finansiranje projekata u navedenom periodu izdvojile dodatnih 2,44 mil €.

INVESTICIONO-RAZVOJNIFOND CRNE GOREBulevar revolucije 1181000 PodgoricaCrna Gorawww.irfcg.meTelefon/fax: 020/241 933

34

JEDAN OD POKROVITELJA PROJEKTA: IRFCG

Centralni region Opština PodgoricaDanilovgradCetinje NikšićUKUPNO Sjever Crne GoreOpština ŽabljakBijelo PoljePljevljaKolašinŠavnikRožajeMojkovacPlužineUKUPNO

Jug Crne GoreOpština BarTivatUlcinjHerceg NoviBudvaKotorUKUPNOUKUPNO

Broj projekata

20855

38

Broj projekata 68921121

30

Broj projekata 221221

1078

Iznos kredita Fond

1,573,400753,010345,100365,037

3,036,547

Iznos kredita Fond

686,000593,000483,000105,000150,000150,00025,000

200,0002,392,000

Iznos kredita Fond

240,000300,00080,000

199,000400,000200,000

1,419,0006,847,547

Iznos kredita Banka

649,600751,290147,90097,500

1,646,290

Iznos kredita Banka

51,000207,000192,000

0.000.000.000.000.00

450,000

Iznos kredita Banka

60,000220,00040,00021,000

0.000.00

341,0002,437,290

35

BOY IV d.o.o. Herceg Novi – Proizvodnja papira I kartonažne konfekcije

Od ukupnog broja odobrenih projekata, 30 projekata ili 38,46% realizovano je u sjever-nom regionu Crne Gore (što govori u prilog činjenici da IRF sa uspjehom realizuje jedan od svojih zadataka, a to je ublažavanje regionalnih disproporcija u ekonomskom razvoju Crne Gore) U realizaciji pomenutih kredita, IRF je učestvovao sa 2,39mil €.

U strukturi odobrenih projekata dominiraju projekti iz oblasti proizvodnih djelatnosti, pol-joprivredne proizvodnje i proizvodnje hrane, uslužnih djelatnosti i turizma.

Odobreni krediti IRF-a, shodno Instrumentima finansijske podrške IRF CG A.D. za 2010. godinu, bili su dugoročnog i kratkoročnog karaktera. Dugoročni krediti odobravani su sa rokom otplate do 6 godina, uključujući grejs period do 18 mjeseci i kamatnu stopu od 5,25% do 6% godišnje. Za sve projekte koji investicijom zapošljavaju više od 5 novih radnika ili se realizuju u sjevernom regionu Crne Gore, IRF CG A.D. odobrava posebne stimulacije u vidu sniženja kamatne stope za 1%, produženja grejs perioda za 6 mjeseci ili produženja roka otplate kredita za 12 mjeseci. Kratkoročni krediti odobravani su sa rokom dospijeća do 12 mjeseci i kamatnom stopom od 6% godišnje.

Stimulativne mjere podrške IRF CG A.D. odnose se i na odobravanje mirovanja otplate kredita za sva preduzeća-korisnike kredita, koja su kredit upotrijebila namjenski, a čija je likvidnost u značajnoj mjeri narušena uslovima globalne ekonomske krize. U skladu sa tim, na Upravnom odboru Fonda za razvoj Republike Crne Gore (kao pravnog prethodnika Investiciono-razvojnog fonda Crne Gore A.D.) i Odboru direktora Investiciono-razvojnog fonda Crne Gore A.D. usvojene su Odluke o odobrenju reprograma kredita za ukupno 56 preduzeća. Reprogram kredita odobravan je na period do 12 mjeseci.

Djelatnost

ProizvodnjaPoljoprivreda i prehrambena industrijaUslužne djelatnostiTurizam i ugostiteljstvo UKUPNO

Iznos odobrenih kredita

2,249,5371,756,4101,570,6001,271,000

6,847,547

Procentualno učešće

33%26%23%19%

100.00%

Broj kredita

22242012

78

Mibost - Joketić d.o.o.Kotor, Mini porodični hotel – novi

hotelski sadržaji

• Rizik u poslu je neminovan ali za mnoge predstavlja nepremostivu prepreku. Naime, dok veliki broj ljudi oko nas vodi svoj privatni biznis, mnogi se ne usudjuju ni da pomisle da bi mogli nešto slično da urade?

Percepcija rizika je nešto što je individualno. Veliki broj građana Crne Gore je živio u jed-nom sistemu koji nije zasnovan na sistemu liberalnog tržišta, te rizik kao kategorija nije postojao.

Međutim, sve je veći broj mladih ljudi koji svoju sudbinu, u ekonomskom smislu, žele da vežu za privatni biznis, te se polako mijenja trend zapošljavanja u državnim institucijama nakon svršenih studija.

Kada govorimo o preduzetničkim karakteristikama koje pojedinac treba da posjeduje da bi pokrenuo vlastiti biznis, možemo reći da je u Crnoj Gori ostvaren veliki napredak i da je sve veći broj ljudi sa izraženim preduzetničkim karakteristikama. Uvođenje preduzetništva u sistem obrazovanja je svakako jedna od činjenica koja će značajno promijeniti stavove građana Crne Gore o preduzetništvu i privatnom biznisu uopšte.

• Šta bi ste poručili mladim ljudima – da li u Crnoj Gori vladaju specifični uslovi za preduzetništvo ili dijelimo sudbinu “ostatka svijeta”?

Svaka država, region, grad ima svoje komparativne prednosti i nedostatke kada su u pi-tanju uslovi za obavljanje biznisa, ali se ne može izbjeći uticaj globalnih promjena, poput aktuelne ekonomsko-finansijske krize. Ukoliko uzmete u obzir da je Crna Gora proklam-ovala otvorenu tržišnu ekonomiju u kojoj je zvanična valuta EUR-o, onda je jasno da će uticaji spolja imati itekako veliki značaj u budućem periodu.

Sa druge strane, sprovedene su značajne mjere sa državnog i lokalnog nivoa kako bi se pospješila privatna inicijativa i smatram da će biti još puno aktivnosti u tom pravcu. Još uvijek postoje određene barijere koje treba otkloniti da bi se uslovi za bavljanjem preduzetništvom učinili što boljim. Koje su to biznis barijere? Svaki preduzetnik ima svoju priču i oni su ti koji mogu dati inpute za sprovođenje konkretnih mjera.

Mladima u Crnoj Gori bih poručio da vjeruju u sebe i da je uvijek prilika da se oprobaju kao preduzetnici, bez obzira na klimu koja trenutno vlada u Crnoj Gori i svijetu uopšte.

Elink Group d.o.o. Kotor – Proizvodnja vrata i premanje enterijera

„SNAGA UDRUŽENE ENERGIJE“ JE SLOGAN POD KOJIM UDRUŽENJE POSLODAVACA - MONTENEGRO BIZNIS ALIJANSA (MBA) OKUPLJA VIŠE OD 500 ČLANOVA IZ ZEMLJE I INOSTRANSTVA.

Susreti u kancelariji MBA u Starom gradu u Kotoru, već godinama plijene našu pažnju – ova NVO, od svog nastanka insistira na profesionalnom i poslovnom odnosu sa svima, ne praveći razliku između svojih članova, saradnika ili novinara (govorimo iz sopstvenog iskustva). U vrijeme nastanka projekta Mladi Boke Kotorske i preduzetništvo, odmah nakon obraćanja MBA, dobijamo pozitivan odgovor za dobijanje preporuke za njegovu realizaciju, kao i potvrdu o partnerstvu u projektu.

Vjerujemo da ne male zasluge za sve ovo, pripadaju Anđeli Milošević koja vodi kancelariju MBA u Kotoru, i to zbog toga što je uvijek dostupna, ljubazna i, zašto ne reći – nasmijana. Iako ispred MBA, Anđela govori za pub-likaciju, svoj doprinos daju i njena koleginica iz podgoričke kancelarije Bojana Čabarkapa proslijeđujući nam potrebne informacije i kontakte, kao i izvršni direktor Darko Konjević, koji i pored toga što je na višednevnom službenom putu, rado odgovara na naše pitanje o značaju razvoja preduzetništva mladih.

• MBA je pravo mjesto gdje možemo saznati o osnovama preduzetništva. Recite nam zato na početku, šta je to preduzetništvo?

Preduzetništvo suštinski podrazumjeva realizaciju neke komercijalne ideje u oblasti orga-nizacije proizvodnje, trgovine ili pružanja usluga, a u cilju osvarivanja dobiti (profita).

U literaturi se preduzetništvo najčešće razmatra kao metod privređivanja koji podra-zumjeva samostalnost u radu, nezavisnost u odlučivanju, slobodu izbora, sposobnost preuzimanja rizika, zavisnost od tržišta, odgovornost za odluke, ispoljavanje inicijative, inovativnost, traženje ne-tradicionalnih rješenja. Preduzetništvo je takođe poseban tip ekonomskog mišljenja koje se zasniva na originalnosti ideja, pristupa i odluka, visokom nivou znanja, iskustva, sposobnosti predviđanja i kreativnosti. Dalje, preduzetništvo se tretira kao ekonomska kategorija, faktor proizvodnje, inicijativna samostalna ekonomska djelatnost privrednih subjekata usmjerena na ostvarivanje dobiti u konkurentnim tržišnim uslovima, itd.

• Šta je najvažnije za ulazak u biznis?

Treba reći da svi oni koji se odluče da započnu biznis, čine to sa istim ciljem - da ostvare dobit. U vrijeme kada ljudi to osvijeste, javlja se i biznis ideja. Međutim, nisu sve poslovne ideje dobre niti se mogu uspješno realizovati, pa je potrebno da se bolje sagledaju i ana-liziraju, kako radi sebe tako i zbog drugih (potencijalni investitori). Zbog toga moramo napraviti biznis plan čiji je cilj da dokaže zasnovanost, realnost i ostvarljivosti idejnog projekta, da otkrije dobre i loše strane firme, pomogne da se rano uoče problemi, pronađu njihovi uzroci i rješenja. Biznis plan ne smije biti samo sredstvo za dobijanje kredita, već treba da se prepliće kroz poslovanje preduzeća, da „živi, i ne bude samo mrtvo slovo na papiru“.Anđela Milošević

38

• Sobzirom na to da MBA ima 500 članova – njih 70 su iz Boke, mjerodavna je i da is-takne najveće probleme sa kojima se preduzetnici susrijeću u radu? O kojim problemima je riječ?

Potrebno je da se ti problemi sagledaju sa tri nivoa. Prvo, veliki problem za poslovne ljude predstavlja glomazan birokratski aparat (skoro 33% ukupnog broja zaposlenih radi u administraciji) Za ono što je u tržišno orijentisanim zemljama potrebno par sati i neko-liko formulara, kod nas su potrebni mjesec dana ili više, hrpe papira i brojne posjete javnim službenicima. Ovakav sistem je potrebno zamjeniti pragmatičnim i jednostavnim rješenjima koja u svojoj biti imaju preduzetnički pristup. Na drugom mjestu su visoka poreska opterećenja, jer postojeći poreski zakoni još uvijek ne odražavaju potrebe rasta i razvoja privrede Crne Gore. Još uvijek se dešava da se oni koji preuzimaju rizik, kažnjavaju visokim porezima. Treće, problematična stavka jeste i dostupnost kredita. Zbog globalne ekonomske krize, došlo je do smanjenog kreditiranja privrede, pooštrenih uslova za dobi-janje kredita, te visokih kamatnih stopa na kredite.

• Preduzetništvo mladih u Crnoj Gori nije dovoljno razvijeno. Šta je potrebno uraditi kako bi se na pravi način ono podstaklo?

Država treba da obezbijedi vladavinu prava, odnosno, primjenu zakonskih propisa za sve pod istim uslovima. Od države se očekuje da kreira sistem i stalno ga poboljšava tako da uslovi za preuzimanje rizika i bavljenje biznisom budu unaprijed poznati, a pravila sta-bilna, pouzdana i lako primjenljiva.

Lokalne samouprave pak, bi trebalo da analiziraju situaciju a zatim sprovedu neophodne mjere. Lokalni plan akcije za mlade (Gradska politika za mlade) opštine Kotor u čijoj iz-radi je učestvovala i Montenegro Biznis Alijansa, upravo u jednom svom dijelu navodi da „Mladima nedostaje kadrovska i finansijska podrška opštine u realizaciji njihovih preduzetničkih ideja, kao i pojednostavljenje procedura prilikom dobijanja opštinskih odobrenja za rad i smanjenje poreza, čime bi se izbjegao rad na crno“. Od lokalnih sa-mouprava se, dakle, očekuje da pruže podršku projektima i inicijativama mladih, da pod-staknu mlade na otpočinjanje sopstvenog biznisa i da sarađuju sa njima. Nakon što je donesen Lokalni plan akcije za mlade za opštinu Kotor, očekuje se da isti bude donesen i za opštine Herceg Novi i Tivat, a takodje se od svih gradskih vlasti očekuje i da sprovode i primjenjuju ovaj akcioni plan.

Kada je u pitanju lokalna zajednica, treba naglasiti da je zadatak svih lokalnih institucija i organizacija (Zavoda za zapošljavanje, Montenegro Biznis Alijanse, nevladinih organizaci-ja zainteresovanih za ovu oblast itd.) da edukuju mlade ljude putem obuka, seminara i ra-dionica namjenjenih mladima. Teme koje bi trebale da se obuhvate jesu: preduzetništvo, biznis ideja i biznis plan, otpočinjanje sopstvenog posla, procedura registracije, licenci-ranje, dostupnost kredita i uslovi kreditiranja od strane banaka i kreditnih organizacija (npr. Alter Modus), kreditnim linijima Zavoda za zapošljavanje, te uslugama koje nude konsultantske kuće (npr. Centar za preduzetništvo i ekonomski razvoj, Pro Consult Rev i dr).

• Kakvo je iskustvo MBA u radu sa mladima? Sa ciljem da mlade ljude podstakne da razmišljaju o biznis idejama i o tome kako da za-rade novac i osnuju porodične firme, MBA je za osnovnoškolski uzrast izdala publikaciju

39

Moj Biznis koja na jednostavan način prikazuje prerastanje jedne ideje u porodični biznis uz objašnjenje osnovnih ekonomskih pojmova kao što su kapital, zaposlen-ost, prihodi, troškovi, bogatstvo, profit, investicije, dividende... To je ilustrovana pub-likacija čiji glavni likovi - Nikola i Milena, stanovnici malog crnogorskog sela, kreću sa sopstvenim biznisom pravljenja džempera, osnivajući svoje preduzeće i odlazeći da žive i rade u veliki grad. Na primjer, jedna od poruka iz publikacije jeste „da je sistem privatnog preduzetnistva dinamično i uzbudljivo mjesto za rad i vodjenje biznisa“.

MBA je prepoznala značaj edukacije mladih jer je održivost svih naših ostvarenja, moguća samo ako imamo podršku onih koji tek dolaze. Oni su slijedeće generacije poslovnih ljudi koji će imati važnu ulogu u razvoju privatnog sektora u Crnoj Gori. U saradnji sa Centrom za preduzetništvo i ekonomski razvoj iz Podgorice, organizovali smo niz seminara na temu «Kako započeti vlastiti biznis». Jedan od tih seminara posebno je bio namjenjen za mlade iz Centra za rehabilitaciju lica sa poremećajem sluha i govora iz Kotora.

- Preduzetništvo kao način razmišljanja i kao filozofija treba da se razvija u svim porama društva. S obzirom na to da je Crna Gora u procesu tranzicije, potrebno je prije svega fokusirati se na mlađe generacije, odnosno, generacije koje dol-aze. Preduzetništvo kod mladih potrebno je razvijati kroz praktične primjere onih koji su uspjeli u svom poslu a to se može uraditi kroz različite oblike praktične i neposredne komunikacije između uspješnih preduzetnika i mladih ljudi koji izražavaju interes da uđu u taj svijet.

Takođe, potrebno je uvesti predmet Preduzetništvo u sistem redovnog obra-zovanja. Moram reći I da to nije dovoljno ali jeste prvi korak ka širenju ideje preduzetništva I privatnog biznisa još u najranijem uzrastu kod djece.

40

Izvršni direktor MBA, Darko Konjević:

O Montenegro Biznis Alijansi…

MBA je poslovna asocijacija koja okuplja preduzetnike, domaće i strane investitore. Od svog osnivanja MBA radi na promociji razvoja privatnog sektora i ukazuje na probleme u postojećoj zakonskoj regulativi, sa namjerom da kroz ponuđene predloge doprinese otklanjanju postojećih barijera i unapredjenju ukupnog ambijenta za biznis u Crnoj Gori. Montenegro Biznis Alijansa okuplja više od 500 najuspješnijih preduzeća u Crnoj Gori. Članovi MBA kreiraju više od 40% BDP-a Crne Gore i zapošljavaju više od 20.000 radnika.

Misija MBA je da kroz konkretne predloge poboljša uslove za bavljenje biznisom u Crnoj Gori, saradjuje sa javnim i privatnim sektorom, medjunarodnim organizacijama i individualnim ekspertima kako bi doprinijela razvoju, rastu investicija i prosperitetu ekonomije Crne Gore.

Dugoročni ciljevi MBA:

• da pomogne stvaranju zdravog poslovnog okruženja za vlasnike privatnih biznisa, koji predstavljaju osnovni stub razvoja crnogorske ekonomije;

• da poboljša ambijent za investicije;

• da obezbijedi veće učešće privatnog sektora u donošenju nove zakonske regulative;

• da učestvuje u implementaciji reformskih zakona;

• da bude lider u postizanju nacionalnog konsenzusa oko prioriteta budućeg ekonomskog razvoja Crne Gore;

• da stalno širi spektar usluga koje pruža svojim članovima;

• da gradi privatno-javno partnerstvo;

• da radi na stalnom uvećanju svog članstva.

41

Montenegro Biznis Alijansa je član ICC-a (International Chamber of Commerce) i WCF-a (World Chambers Federa-tion) kao i YES-a (European Confederation of Young Entrepreneurs).

MBA je dobitnik međunarodnih priznanja:• American Society of Association Executives (ASAE) je u okviru svog programa “Asocijacije čine svijet boljim” proglasila Montenegro Biznis Alijansu pobjednikom za 2004. godinu;• MBA je dobitnik prestižne nagrade ATLAS Fondacije u Filadelfiji 2006. godine;

Inicijativa: Smanjiti cijenu električne energije za biznis

Cijena koju plaćaju domaćinstva U Crnoj Gori je tri puta niža od cijene koju plaćaju potrošači prve kategorije, odnosno 3,7 puta niža od cijene koju plaćaju potrošači druge kategorije. Ovakva cjenovna politika je posljedi-ca nastojanja očuvanja socijalnog mira, a s druge strane, postiže se negativan efekat jer se u značajnoj mjeri opterećuju preduzeća, odnosno biznis.

MBA je zato pokrenula inicijativu za izmjenu cjenovne politike i smanjenje cijene električne energije koju plaćaju preduzeća. U prilog ovome ide i činjenica da su u zemljama OECD-a cijene struje koje plaćaju preduzeća ubjedljivo niže od cijena koje plaćaju domaćinstva. Tako npr. u Poljskoj je 3,7 centi za industriju, a 5,1 za domaćinstva, u Albaniji 4 - 4,5 za industriju, a 5,4 za domaćinstva, u Bugarskoj 2,4 za industriju, a 7,5 za domaćinstva, u Rusiji 2,7 za industriju, a 6 centi za domaćinstva, u Ukrajini 1,4 za industriju, a 3,4 za domaćinstva.

Najava Elektroprivrede Crne Gore da će doći do korekcija cijena električne energije za biznis govori u prilog da su nastojanja MBA opravdana.

O aktivnostima MBA...

• Izmjene zakona i propisa: MBA je u skladu sa svojom misijom unapredjenja ambijenta za razvoj biznisa aktivno učestvovala u izradi i izmjenama više zakona i drugih propisa i pokrenula više inicijativa; • Specijalne Interesne Grupe: Da bi što više ukazala na barijere sa kojima se suočava privatni biznis, odnosno njeni članovi, te da bi se konkretnije angažovala na njihovom otklanjanju, MBA je formirala više specijalnih in-teresnih grupa u sektorima koji će ubrzati razvoj privatnog biznisa. • Kampanja 10% za Crnu Goru: Cilj kampanje je da svi porezi budu na nivou 10% i niže.• Nagrade najboljima: Prepoznajući potencijal koji leži u malom i srednjem biznisu MBA je pokrenula akciju iz-bora najboljih u dvije kategorije: “Preduzetnik godine” i “Preduzeće godine“. • Međunarodni kontakti: MBA svojim članovima obezbjedjuje kontakte sa stranim kompanijama i asocijacijama tako stvarajući mogućnosti za saradnju;• Skupština MBA: MBA organizuje godišnju skupštinu svojih članova;• B2B Forum: MBA stvara pogodno tlo za saradnju u regionu kroz kontakte i veze koje dovode do redovnih održavanja ovih skupova;• Biznis Forumi: MBA obezbjedjuje mogućnost da se govori o aktuelnim temama kao što su Korporativno uprav-ljanje ili značaj zalaganja za poslovnu zajednicu;• MBA Poslovni ručak: Cilj ove aktivnosti je da se susretnu ljudi iz biznisa i da kroz neformalne razgovore razmi-jene iskustva u poslovanju i sklope nove poslove. Svaki poslovni ručak ima posebnog gosta (osobu iz politike ili biznisa) sa kojim članovi imaju priliku da govore;• Edukativne aktivnosti: MBA organizuje okrugle stolove, seminare, radionice i prezentacije, kako bi informisala i edukovala svoje članove;• Izdavaštvo: S ciljem da na transparentan način promoviše svoje aktivnosti i da predstavi svoje članove, MBA publikuje sledeće publikacije: Godišnji Izvještaj, Biznis Agenda, Kontakt Info, Biznis Insider i Biznis Direktorijum.

42

Primjer uspješno sprovedene inicijative “10% za Crnu Goru”MBA je početkom 2004. započela kampanju “10% za Crnu Goru”. Cilj kampanje je bio da do kraja 2008 godine svi porezi budu na nivou 10% i niže.Upornim angažovanjem MBA je uspjela da se izbori za smanjenje poreza i doprinosa na zarade zaposlenih za 10%. Ovo je bilo prvo smanjenje poreza u posljednjih 20 godina. Sa prosječno 100% opterećenja na neto zarade Crna Gora je u proteklih par godina kroz sprovedene reforme došla do nivoa od 65%, što značajno olakšava po-slovanje. Takodje, u saradnji sa Ministarstvom finansija, uspjela je da smanji porez na dobit pravnih lica sa pro-gresivne stope od 15% do 20% na proporcionalnu stopu od 9%, kao i da smanji stopu poreza na dohodak fizičkih lica na 9%. MBA insistira na daljem smanjenju svih vrsta poreza što je preduslov za brži ekonomski razvoj.

O prednostima članstva u MBA

MBA uvijek ide promjenama u susret i ne čeka da se stvari dešavaju same po sebi. Zato članstvo u MBA omogućava bolju zaštitu interesa članova, predstavljanje biznisa u zemlji i inostranstvu, povezivanje sa privrednicima iz re-giona, korišćenje brojnih popusta i kompletnog poslovnog servisa. Svaki član postaje aktivni učesnik u kreiranju boljeg poslovnog okruženja i smanjenju barijera za bavljenje biznisom u Crnoj Gori.

Članstvo u Montenegro Biznis Alijansi je otvoreno za sve pojedince i kompanije koje podržavaju misiju organizacije i koji su spremni da promovišu ideje tržišne ekonomije. Sadašnji članovi su domaće i strane kompanije, pre-duzetnici, asocijacije, nevladine organizacije, a svi ostali su dobrodošli da postanu dio MBA.

Montenegro Biznis Alijansa – Kontakti

Podgorica: 020/ 622 728, 020/ 622 738, E-mail: mbapg@t-com.meKotor: 032/ 304 208, 032/ 323 823, E-mail: mbako@t-com.meVeb sajt Montenegro Biznis Alijanse: www.visit-mba.org

43

MEĐU PRVIMA U CRNOJ GORI

Priča o preduzetništvu mladih u Boki ne bi bila potpuna bez Slobodana Radovića – Kruša. Vlasnik i direktor preduzeća DOO KRUŠO iz Herceg Novog, i predsjednik Udruženja poslodavaca MONTENE-GRO BIZNIS ALIJANSA, odavno je postao institucija za sebe.

Nakon dvije ipo decenije uloženog rada, preduzeće DOO KRUŠO posluje u dva ogranka – jedan se bavi turizmom i ugostiteljstvom a drugi gradjevinarstvom. Pored upornosti i rada, kažu oni koji ga poznaju, za poslovni uspjeh je podjednako zaslužna i njegova ličnost, a svi se slažu u ocjeni da je rođeni lider.Za našu publikaciju, jedan od prvih crnogorskih preduzetnika, govori o svojim počecima, mladima danas, kao i njihovim roditeljima.

• Kada ste i kako počeli?

Privatnik sam od davne 1985 godine. U to vrijeme sam bio sasvim mlad, i kao i svi drugi mladi ljudi, razmišljao sam čime da se bavim i kako da stvorim dovoljno da bi mi bilo što udobniije u životu. Kada sam zavšio srednju mašinsku školu i automehaničarski zanat, zaposlio sam se u državnom preduzeću Prvoborac kao mašinski tehničar. Svi ti poslovi koje sam radio, bili su interesantni i lagani ali sam ipak shvatio da će mi posao jednog dana biti fizički teži i da neće biti lako zaraditi penziju. Takođe sam shvatio da ako se zadržim u društvenom preduzeću i oslonim na tu platu, inače sasvim pristojnu u to vri-jeme, sebi neću moći da priuštim sve one udobnosti za koje smatram da svako treba da ima - kupi svoj stan, organizuje svoj porodični život i izdržava svoju familiju.

I vrlo rano, sa svojih 19 godina, počeo sam da razmišljam kako da uz pomoć svojih spo-sobnosti – a uvijek sam se osjećao sposobnim za više – te svoje mogućnosti i unovčim. Naravno da sam zaključio da bih trebao da započnem privatni posao ali u to vrijeme, 1983 i 1984 godine, nije bilo lako otvoriti privatnu radnju.

Tada su se društveni interesi štitili i vladao je državni monopol. U Herceg Novom su po-slovale trgovine Mješovito i PKB, i kada bi neko zatražio dozvolu da otvori prodavnicu, prvo je zasijedao komitet, važno tijelo bivšeg socijalističkog uređenja, i to razmatrao provjeravajući da nisu ugroženi interesi države. Prilikom otvaranja objekata, vodilo se računa da se ne nalaze u blizini kapitalnih objekata Mješovitog ili PKB-a, i iako se moja trgovinska radnja nije nalazila u njihovoj blizini, ja sam je uz tešku muku otvorio. U to vrijeme sam imao jednu od najvećih radnji, ne samo u Herceg Novom, već i u Crnoj Gori i bio jedan od prvih crnogorskih preduzetnika. Dakle, već 1985. ja sam postao privatnik koji je u tom poslu pristojno zaradjivao a takođe, ostvario sam bio ono što sam kao dijete planirao. Moja vizija je me je međutim tjerala dalje i ja sam išao za njom.

44

Slobodan Radović– Krušo

JEDAN OD POKROVITELJA PROJEKTA: DOO KRUŠO

• Šta je bilo presudno za Vaš uspjeh? Šta bi ste savjetovali mladim ljudima koji žele da postanu preduzetnici?

Da bi bio preduzetnik, čovjek mora da ima viziju onog što želi da ostvari, talenat za bav-ljenje privatnim biznisom, i mora da bude jako uporan, jer se pri ostvarenju bilo kog cilja, neminovno javljaju prepreke. Čovjek ne smije da odustane ili pomisli da je trud bio uzalu-dan, jer ma koliko prepreke bile teške, moguće ih je prevazići, odnosno, potrebno je naći način kako da se problem riješi i dođe do planiranog cilja.

Kada ulaze u neki privatni posao, mladi treba da vode računa da li je to što planiraju da rade, konkurentno na tržištu. Često se dešava da ljudi neplanirano dobiju neki novac ili naslijedstvo, pa ne razmišljajući mnogo, otvore bilo koji privatni posao. Tako se dešavaju potpuno nelogične situacije a to je da npr. otvore objekat koji ima konkurenciju u blizini i zbog toga propadne. Smatram i da je veliki problem to što se novac za pokretanje privat-nog posla ne zaradi lično, nego se dobije ili pozajmi. Mladi ljudi se onda odlučuju za što udobniji i atraktivniji biznis, zapostavljaju ekonomičnost, komercijalu, prihode...Tako je popularnije držati DVD klub nego biti automehaničar. Bolje je držati butik nego biti kuvar, ili držati suvenirnicu nego biti konobar...Medjutim, ti atraktivni poslovi su osudjeni na mali profit u sredinama kakva je naša. Sa druge strane, zanati, kao što su automehaničarski i kuvarski, su potrebniji društvu i imaju veću perspektivu. Biće to slučaj i sa mnogim drugim poslovima koji danas nedostaju a potrebni su društvu čiji standard ubrzano raste ili ima luksuzne potrebe.

• Veliki broj mladih je danas prezaštićen od strane svojih porodica pa se često dešava da mladi uopšte i ne rade do svojih kasnih 20-ih. U takvoj situaciji im manjka i samopouzdan-ja, i ambicije i volje da se pokrenu – svega onoga što Vama nije nedostajalo da krenete u samostalan posao. Šta bi trebalo da se uradi da se takvo stanje promijeni?Familija je ta koja treba da utiče i usmjerava svoju djecu i to u najranijem uzrastu. Uvijek postoje prigodni poslovi koje djeca mogu da rade a koristi od toga su višestruke jer dijete samostalno razmišlja, analizira, mašta o boljem. Ako dijetetu od 10 godina omogućite da prodaje sladoled, vrlo brzo će shvatiti da je na suncu vruće, pa će početi da razmišlja o nekom poslu u hladovini. Onda nema bojazni i dileme hoće li se u budućnosti prihvatiti pravog posla i pravog izazova. Poenta je da se stvori želja za radom, za dokazivanjem, i normalno, za uspjehom.

45

Konoba KRUŠO

Najlakše je reći – ne želim da se kao roditelj miješam, neka dijete samo izabere ono što hoće. Ja se sa tim ne slažem već sam od onih koji smatra da i sam naziv „dijete“ (do 18 godina) ili „mladi“ (do 29 godina) ukazuje na to da treba da im pomognemo da odrastu i postanu ljudi. Zato je familija u obavezi da svoje dijete kanališe. Ne treba biti isključiv i gurati dijete u onu školu ili zanat za koje nema predispozicija ali im u otvorenom razgovoru treba pojasniti u kom smjeru bi trebali da idu kako bi se osposobili za tražena zanimanja a time dobili šansu da rade i zarade. Takođe, treba im reći i da onda kada steknu dovoljno iskustva i na određen način prevaziđu posao koji su do tada radili – oni mogu da započnu samostalan biznis. Ali najvažnije je kod njih stvoriti svijest o tome da koliko urade i koliko se potrude, toliko će i imati.

• Koju vrstu zadovoljstva ste Vi osjećali radeći i dokazujući se – a počeli ste kao vrlo mladi?

Dobro se sjećam da sam išao u osnovnu školu i bio sedmi ili osmi razred, kada sam u vri-jeme ljetnjeg raspusta, u Sutorini brao grožđe. Tamo danas nema vinograda ali je nekada na tom PKB-ovom gazdinstvu bilo na hiljade i hiljade loza, pa je mnogo djece iz moje generacije tamo sebi našlo radno mjesto. Brali smo grožđe ali i jagode ili breskve i mogli smo da zaradimo toliko da sebi priuštimo nove farmerice i cipele. Veliko zadovoljstvo, koje nikad neću zaboraviti, i za mene i za moje drugove, je bilo upravo to - da zaradimo za jedne farmerice i jedne cipele, a onda, sa tim novcem u džepu, obilazimo prodavnice i po mjesec dana dok se ne odlučimo kako da potrošimo novac. Već prve godine smo planirali kako ćemo iduće sezone raditi duže i više kako bi kupili jaknu, a naredne godine bicikl, pa motor...

• Mlade u Boki je izgleda sramota da rade mnoge poslove, a roditelji, ma koliko bili siromašni, uvijek pronađu način da mladom čovjeku plate račun za telefon i internet i obezbijede kakav-takav džeparac. Zašto roditelji ne pomognu mladima da sami zarade novac za svoje potrebe?

Ne bih želio nikoga da povrijedim, niti da moj komentar neko pogrešno shvati ali ja od-govor na ovo pitanje - jednostavno ne znam. Ipak mislim da roditelji snose veliku, veliku odgovornost za ovoliki nerad čitavih generacija mladih danas u Crnoj Gori. To je moje mišljenje i neka mi niko ne zamjeri. Ja imam troje djece uzrasta 17,18 i 19 godina koji rade od svoje desete godine, svakog ljeta. Počeli su sa prodajom sladoleda, novina, zatim pomagali u raznim poslovima, dok danas rade kao čekeri na kasama gdje kucaju račune. Za taj posao primaju platu istog dana kada i svi ostali zaposleni u firmi. Ljeti rade više jer su na raspustu a zimi kada imaju slobodnog vremena ili vikendom.

Zašto mladi neće da budu kuvari? Kako je moguće da to spada u neatraktivna zanimanja, kada je britanski kuvar Jamie Oliver postao svjetska zvijezda, bogat je, ima svoj restoran u Londonu, kao i prestižnu TV emisiju koja se emituje širom svijeta? Kako to da neko ko ima talenat za ovu profesiju, nema i ambiciju da to što bolje izuči, već ga je sramota da bude kuvar?

Potrebno je da mlada osoba bude informisana o tome – od strane svojih najbližih, medija, ili u školi. Kako možete očekivati da mlad čovjek od 16 ili 17 godina, koji je na nekoj vrsti životnog raskršća, ima ovu informaciju koju mi imamo, a to je da je Oliver svjetska kuvarska zvijezda? Oni to ne znaju pa im treba kazati. U informisanje mladih treba da se uključe i mediji kroz radio i TV emisije, lokalne zajednice kroz organizovanje okruglih stolova i informa-tivnih radionica za mlade, a potrebno je da se uključe i osnovne škole kako bi se mladi ljudi na vrijeme usmjerili na sticanje preduzetničkog duha.

46

• Uslovi privredjivanja u ovom dijelu svijeta su ipak malo otežani pa se često može čuti da se zbog toga ljudi boje da započnu samostalni posao.

Uslovi življenja na našim prostorima su takvi kakvi jesu, a poboljšanje tih uslova se može ostvariti isključivo kroz rad! Samo rad može da promijeni naše sadašnje stanje – nemoguće je da se ono samo od sebe promijeni. A strah od rada koji pominjete nije strah već samo često upotrebljavana riječ kojom ljudi opravdavaju svoj nerad. Strah je samo izgovor za bježanje od posla. Zato svako treba da preispita i sebe i svoj odnos prema djeci kako bi vidio da li ih je dovoljno i na pravi način uputio.

• Ili može da ih uputi na nekoga kao što ste Vi, ko može da im pruži koristan savjet? Mogu li mladi doći kod vas?

Pa naravno! Sve što sam stvorio je bilo zato što sam se uvijek na više strana raspitivao i interesovao o tome kako da ostvarim više i budem bolji. Zato sam spreman da ponudim mladim ljudima savjete i pomognem im koliko god ih bude. Čak bih bio srećan ako bih bio zatrpan brojem mladih koji žele da dodju i saznaju nešto o poslu.

• Znači ne bojite se da ćete biti zatrpani?

Ne, nikako! (smijeh)

• Šta bi ste na kraju poručili mladima na pragu Nove 2011 godine?

Isto ono što i poznata narodna poslovica: Ko radi ne boji se gladi!

47

Asistentkinja za marketing i obuku, Jelena Damjanović Vidaković:

MI SMO ALTER MODUS ILI DRUGI NAČIN

Alter Modus je mikrokreditna finansijska institucija koja se bavi odobravanjem mikrokredita preduzetnicima za sve vrste djelatnosti: trgovina, usluge, zanati, turizam, ugostiteljstvo, ribarstvo, proizvodnja, poljoprivreda i stočarstvo. Osnovan je još 1997. kao nevladina organizacija, a sa ciljem da pruža podršku pripadnicima zapostavljenih kategorija stanovništva kako bi povećali svoju ekonomsku samostalnost i samopouzdanje, i aktivno učestvovali u društvu.

O preduzetništvu i mladima u Boki Kotorskoj, kao i načinima na koji mladi mogu dobiti kredite za svoje biznis ideje, razgovarali smo sa asistentkinjom za marketing i obuku u Alter Modusu, Jelenom Damjanović Vidaković.

Kakvo je iskustvo Alter Modusa u radu sa mladim preduzetnicima iz Boke Kotorske – ko-liko su bili zainteresovani za vaše kredite i o kojim poslovima se uglavnom radi?

Od samog početka našeg poslovanja, prisutni smo u svim gradovima Boke – Tivtu, Kotoru i Herceg Novom. U prethodnih 13 godina, na tom području smo odobrili oko 6.400 kredita, od kojih je čak 1.200 otišlo u ruke preduzetnika mlađih od 30 godina. Djelatnosti za koje su mladi uglavnom tražili kredite, su bile iz domena trgovine i usluga – trgovina gardero-bom, tezge na pijaci, frizerske, kozmetičarske, ugostiteljske, turističke, automehaničarske ili usluge prevoza putnika, autoperionice, proizvodnja suvenira, proizvodnja kolača itd. Uglavnom su to poslovi za koje nije potrebna velika suma novca da bi započeli, ali su od ključnog značaja znanje i vještina mlade osobe za obavljanje tog posla. Prosječna vrijed-nost kredita koji je odobravan u prethodnom periodu je od 1.300 do 1.500 eura, što je značajno niži iznos od tradicionalnog bankarskog kredita.

Alter Modus je latinski izraz i znači “drugi nacin”. Ime je vezano za početak rada naše organizacije kada smo radili na kreditima I bespovratnoj pomoći za izbjeglice i raseljena lica u Crnoj Gori, dakle, onima koji su I danas na mar-gini društvenih zbivanja a za koje nije postojao drugi način da dobiju kredite za svoje “sitne” biznise. Od 2001. smo započeli sa kreditiranjem lokalnog stanovništva - odredjeni procenat izbjegličke populacije I dalje koristi naše kredite a program bespovratne pomoci ne postoji od 2003.

U svom odnosu sa klijentima Alter Modus inače nudi drugačiji pristup kreditiranju u smislu dostupnosti infor-macija, ljubaznosti osoblja, brzine usluge i sl. Po tome smo prepoznatljivi u društvu, pa je naš slogan Poslovno - efikasno - ljubazno.

Jelena Damjanović Vidaković

48

JEDAN OD POKROVITELJA PROJEKTA: ALTER MODUS

• Koja je razlika izmedju vašeg I rada komercijalnih banaka – čini se da je kod vas mnogo lakše dobiti kredit?

Osnovna razlika između pristupa koji Alter Modus ima prema preduzetničkim inicijati-vama i kreditnim zahtjevima u odnosu na komercijalne banke, jeste u tome što se mik-rokrediti odobravaju i onima koji nisu stalno zaposleni i čiji biznisi nisu nužno registrovani. Uvijek uzimamo u obzir kredibilitet potencijalnog klijenta, u smislu njegove dobre kreditne prošlosti, upoznajemo se sa njegovom biznis idejom, kroz razgovor vršimo provjeru ispla-tivosti i opravdanosti ulaganja novca, kao i kapaciteta klijenta za vraćanje rata. Na ovaj način, Alter Modus je podržao mnoge “biznis početke”, pa sa ponosom možemo reći da je veliki broj uspješnih preduzetnika danas, svoje prve korake u sopstvenom poslu, započeo upravo uz kreditnu podršku Alter Modusa.

Mikrokrediti predstavljaju kredite malih iznosa novca, koji obezbjeđuju start-up kapital, profesionalne i finansijske usluge finansijski slabijim preduzetnicima, koji nemaju mogućnost kreditiranja od strane komercijalnih banaka. Najčešće, njihov biznis nije registrovan, ne ostvaruju dovoljne mjesečne prihode i nisu u mogućnosti da obezbi-jede potrebne garancije.

Tipični klijenti mikrokreditiranja su osobe samozaposlene u porodičnom ili kućnom biznisu, poljoprivrednici i stočari, ribari, sitni trgovci, zanatlije, autoprevoznici, serviseri, ugostitelji itd.

Alter Modus u akciji

49

• Koji su sve uslovi potrebni da bi ste odobrili kredite?

Proces odobravanja kredita u Alter Modusu je relativno jednostavan. Potrebno je da se mladi preduzetnik javi u našu najbližu kancelariju, uspostavi kontakt sa kreditnim asis-tentom I upozna ga sa svojom biznis idejom - njen razvoj ili unapređenje već postojećeg posla. Tom prilikom treba da pruži dovoljno informacija o tom poslu kako bi kreditni asis-tent vidio sa kolikom ozbiljnošću se klijent upušta u buduće kreditne obaveze: kolika je vi-sina željenog kredita, iznos mjesečne rate koju bi klijent mogao podnijeti bez opterećenja, kolika su mjesečna primanja ostalih članova domaćinstva, koja je namjena ulaganja, koji su planirani i očekivani efekti ulaganja i sl.

Sljedeći korak je provjera kreditne zaduženosti potencijalnog klijenta u Centralnom reg-istru kreditnog biroa što je naša obaveza koju moramo ispoštovati kako bi se izbjegla prezaduženost klijenata. Ukoliko se sve prethodno ocijeni pozitivnim, sa potencijalnim klijentom se zatim odlučuje o vrsti garancija za kredit koje je ovaj u mogućnosti da obez-bijedi.

S obzirom da su u pitanju manje sume novca, garancije koje se najčešće koriste su ad-ministrativne zabrane žiranata zaposlenih u državnim ili privatnim firmama, jemstvo au-tomobilom, i mjenica i mjenično ovlašćenje pravnog lica, a moguće su I različite kombi-nacije navedenih garancija. Ovo prilično olakšava situaciju klijentima, jer bi u bankama, za podizanje kredita morali da primaju platu preko te banke i pronađu dva i više kreditno sposobnih žiranata koji svojim platama mogu da garantuju za otplatu kredita.

Kreditni asistent takođe posjećuje potencijalnog klijenta na terenu, gdje se upoznaje sa planiranim ulaganjima, detaljima i specifičnostima planiranog posla i preuzima ovjerene papire garancija. Nakon toga, on prezentuje zahtjev klijenta kreditnoj komisiji koja u sva-kom od gradova zasijeda jednom nedjeljno, a odobreni kreditni zahtjevi mogu da isplaćuju već sjutra nakon potpisivanja ugovora. Uglavnom, cijeli proces dobijanja kredita može da se završi za par radnih dana.

Visina kredita koje Alter Modus odobrava• Ukoliko se prvi put podiže kredit, moguće je dobiti kredit u iznosu 500 do 3.000 eura za fizičko, ili do 5.000 eura za pravno lice• Za ponovljene kredite, moguće je dobiti do 8.000 eura za fizičko, i do 10.000 eura za pravno liceUkoliko klijent uzima kredit kao fizičko lice, odobreni novac, u gotovini, podiže sa računa koji mu Alter Modus otvara u Crnogorskoj komercijalnoj banci. Ukoliko kredit podiže kao pravno lice, uplata kredita se vrši na ŽR preduzeća u njegovoj poslovnoj banci.

Alter Modus promoteri

50

Kreditni asistent Ilija Mikulić:KADA NAUČE DA SKLANJAJU TANJIR SA STOLA, NAĆI ĆE POSAO

Već godinu ipo dana, u hercegnovskoj ekspozituri Alter Modusa, radi kreditni asistent Ilija Mikulić. Reklo bi se da je „pravi čovjek na pravom mjestu“ jer je ovaj mladi čovjek, koji radi na odobravanju kredita pre-duzetnicima, i sam bio korisnik ovih kredita, i to ne jednom. Otvoreno govori o lijenosti koja vlada među nje-govim vršnjacima koji su nezaposleni, i za njih kaže, da će pronaći posao tek kada shvate, da nakon ručka, moraju sami da sklone svoj tanjir sa stola.

• Iako ste mladi, možete da se pohvalite solidnom karijerom, kako privatnog preduzetni-ka, tako i kreditnog asistenta koji dobro razumije one koji traže kredit? Imao sam 25 godina kada sam prvi put uzeo kredit u Alter Modusu i uložio novac u porodični biznis koji je već postojao. Bio sam zadovoljan kreditom koji sam uzeo a naročito uslovima i kamatom jer sam to sve vratio tokom turističke sezone, pa sam i sljedeće godine ponovo uzeo kredit, samo veći. Tada sam uzeo tzv. turistički kredit koji i danas mnogima preporučujem jer se sredstva dobijaju početkom godine a vraćaju obično tokom same turističke sezone. Ja sam npr. prodavao suvenire i plažni mobilijar i bio baš zado-voljan rezultatima. Naravno da razumijem potrebu da se uzme kredit, posebno u sezoni – to je vrijeme koje svima donese zaradu pa niko ne bi trebao da se plaši rada tokom turističke sezone.

• Pomenuli ste porodični biznis – to bi moglo da znači i da Vam je ideja vođenja sopst-venog posla potpuno prirodna?

Pa istina je, moji roditelji su privatnici skoro 20 godina a ja sam još kao dijete pomagao i po malo radio. Međutim, kasnije, kada sam poželio da sebi kupim auto, počeo sam da planiram samostalni posao. U to vrijeme sam započeo studije u Beogradu pa sam novac skupljao i za studiranje. Iskustvo mojih roditelja pokazuje da od privatnog posla može da se zaradi – moji roditelji su od privatnog posla sagradili porodičnu kuću pa ja mogu da kažem da se zaista isplati raditi privatno.

• Kako objašnjavate to da mnogi Vaši vršnjaci neće da rade u sezoni iako im je potreban novac i da se stide mnogih poslova?

Ne znam ni sam razlog. U sezoni se čovjek malo pomuči, pa i meni nije bilo lako, ali kada dodje jesen, možete sebi da priuštite mnoge stvari. Kada sam jednog ljeta, pomažući roditeljima, za kiosk brze hrane trebao da pronadjem asistenta kuvara, nikoga nisam mogao da pronađem iako sam pitao sve svoje drugove za koje sam znao da su školovani za to zanimanje. Nudili smo platu od 400 eura, smještaj i ishranu, ili 500 eura bez smještaja, ali niko nije htio da radi. Vidjao sam ih svakodnevno kako šetaju kroz Meljine i bezbrižno piju osvežavajuća pića. Bilo je i onih koji su radili - za mnogo manji novac, birali su, po njima, mnogo atraktivniji posao kao što je iznajmljivanje ležaljki na plaži.

• Mislite li da im možda nedostaju informacije o tome kako da započnu posao i uzmu „svoju sudbinu u svoje ruke“?

Ilija Mikulić

51

Pa mislim da su ljudi samo lijeni da preduzmu nešto, a da znaju sve što treba da znaju. Po meni je Herceg Novi perspektivan grad i smatram da nema mjesta strahu od poslovnog rizika. Evo upravo pored nas, u komšiluku, počeli su sa radom i pekara, i frizerski salon, i mala pijaca. Poznajem, na žalost, mnoge mlade ljude koji uopšte i ne traže posao jer smatraju da ga ne mogu pronaći pošto „nemaju vezu“. Oni čak i ne prate oglase za posao, a ja sam, recimo, posao koji sada radim pronašao upravo putem oglasa. Jednom sam tako javio prijatelju da sam u oglasima pronašao interesantnu ponudu za njega, i rekao mu da požuri i pođe da se prijavi. On mi je prvo odgovorio da hoće ako ja pođem sa njim, zatim me je molio da ja zovem i raspitam se o uslovima, a na kraju se ništa od svega planiranog nije desilo. Ja za takve uvijek kažem: „kada nauči da sklanja tanjir sa stola, naći će posao“ Jer sve dok mu mama sklanja tanjir, za njega nema mnogo šansi. Imao sam baš takvog cimera dok sam studirao, pa sam se stalno čudio kako nakon jela ustane od stola i nikad ne skloni tanjir iza sebe. Zato sam ja, iako nisam morao, radio različite poslove preko Studentske zadruge i zarađivao dodatni novac, a on recimo uopšte nije imao interesovanja da radi.

ALTER MODUS – INFO TELEFONI

Herceg Novi 031/ 326 840Kotor 032/ 335 350Tivat 032/ 675 456

52

PREDUZETNIŠTVO U KULTURI: KREATIVNE INDUSTRIJE

Savremeni razvoj umjetničke i kulturne produkcije, nužno je donio i nove termine - jedan od njih je svakako „kreativna industrija“, termin ponikao u Velikoj Britaniji. U ostalim zemljama, prije svega u SAD-u, osim iz-raza „kulturna industrija“, koriste se i pojmovi kao što su „industrije budućnosti“ ili „industrija sadržaja“.

Kreativnost sama po sebi, naravno, nije ništa novo, ali svijest o njenoj ekonomskoj moći svakako jeste. Razg-ovaramo zato sa producentom, profesorom univerziteta i predavačem Kreativnih industrija na FDU Cetinje, docentom mr Jankom Ljumovićem.

• Šta su to kreativne industrije?

Ne postoji jedinstvena definicija kreativnih industrija ali je zajednička odrednica tog novog sektora - preduzetnička logika i ekonomska valorizacija kreativnosti, koja počiva na indi-vidualnim ili timskim znanjima i vještinama koje predstavljaju pravo intelektualne svojine. Njih definiše savremena teorija menadžmenta u kulturi, studije kulture i druge teorijske discipline, ali i razne međunarodne organizacije poput UNESCO-a ili Savjeta Evrope i Bri-tanskog savjeta. Interes za politike razvoja kreativnih industrija, pokazale su, prije svega, javne politike na različitim nivoima, koje su u snazi tog sektora kulture prepoznale njegov potencijal i značaj, kako u oblasti ekonomije, tako i u različitim sociološkim aspektima.

• Koji sve poslovi I djelatnosti, zanimanja, oblasti, jesu kreativne industrije?

Svako društvo ili, tačnije rečeno, javna politika, na nacionalnom, regionalnom ili lokalnom nivou, uspostavlja svoju, ne samo definiciju, vec i oblasti koje se uključuju kao sektor kreativnih industrija. To su prije svega oblasti dizajna, filma, mode, softvera, umjetničkih zanata, muzike, izdavaštva, fotografije, multimedije. To može biti i obrazovanje za umjet-nost i kulturni turizam. Širom Evrope razvijeni su projekti kreativnih industrija, a kao dobri primjeri javnih politika koje su dale konkrektne rezultate, vidljive i prepoznatljive, ističu se primjeri Velike Britanije i Njemačke. Moramo istaći da ne postoji regija ili grad u Evropi a da nema neku svoju karakteristicnu priču koja oko kreativnih industrija ne gradi svoj savremeni imidž I kulturnu produkciju, i kroz razvoj tržišta emanira potencijal sopstvenih kreativnih industrija.

Docent mr Janko Ljumović

53

• Da li ovakav vid preduzetništva može donijeti finansijsko blagostanje onom ko ga pokreće? Koje oblasti ili konkretni poslovi donose najvise profita danas?

Bez ekonomskog efekta koji se, prije svega, ogleda u zapošljavanju ali I stvaranju profita, ne bismo ni mogli govoriti o kreativnim industrijama. Neki sektori su izuzetno vidljivi na globalnom planu, kao industrija softvera, multimedije i filma, druge oblasti su značajne na nacionalnom planu poput mode ili izdavaštva, a neki sektori su sasvim dovoljni za razvoj lokalne ekonomije, kao što su dizajn i umjetnički zanati.

• Da li ovakav vid preduzetništva u kulturi egzistira samostalno ili moze biti uspješan I ako se kreira u sklopu nekih drugih poslova? Kakva preporuka se u tom smislu može dati za nevladine organizacije, koje zapravo predstavljaju privatni sektor u kulturi?

Intersektorksa saradnja, posebno na malim tržištima, je preduslov njihovog razvoja. Suština jeste da taj sektor predstavlja privatnu inicijativu tj. on bi trebao biti profitni sek-tor kulture, dakle, ne ni nevladin ni javni sektor. Ukoliko je naglašena tržišno potentna ori-jentacija, organizacija kreativnih industrija morala bi biti, I jeste, zapravo kreativna firma, preduzeće koje posluje po tržišnim principima rada. To što kod nas javni i nevladin sektor ne pokusavaju da razvijaju ovaj koncept, govori o specificnosti uspostavljanja politike i prakse kreativnih industrija u Crnoj Gori.

• Na čemu bi se mogla graditi kreativna industrija Boke”?

To prije svega zavisi od lokalnih aktera i vizije projekta koji možete nazvati Creative Boka u okviru koga se može napraviti dobra platforma za uspostavljanje sektora, njegovu samo-organizaciju, i najvažnije, produkciju roba i usluga koje su namijenjene tržištu i turistima, prije svega. U raznim oblastima kreativnih industrija nedostaju autentični proizvodi koji bi prezentovali kulturu i specifičnost Boke kroz dizajn, umjetničke zanate, multimediju, film i dr. Primjer susjedne Hrvatske sa paletom kreativnih prozvoda kojima su brendirali razne lokalne specifičnosti, uspješan je primjer za pokretanje lanca proizvodnje i u Crnoj Gori.

• Dobra vijest za mlade koji su kreativni i sa menadžerskim ambicijama, a žele stvarati u kulturi I umjetnosti, jeste da na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) - Cetinje, mogu steći akademsko zvanje producenta. Prvi korak za preduzetništvo u kulturi, dakle, može biti obrazovanje?

U okviru poslijediplomskih specijalističkih i magistarskih studija Produkcije na FDU, izučavaju se i Kreativne industrije. To je svakako doprinos trendovima savremene umjetničke i kulturne produkcije i potrebama buducih profesionalaca da jačaju svoje ob-razovne kapacitete, a dobro ste primjetili da takav interes mogu imati i ekonomisti, ali i drugi obrazovni profili koji upravo u realnosti I izazovu kreativnih industrija mogu jačati ne samo ovaj sektor, već i sopstvene pozicije na tržištu biznis ideja.

54

ARTefakt – MADE IN CETINJE

Na konkursu Ministarstva kulture Crne Gore za stvaralaštvo, ove je je godine po prvi put bila zastupljena i oblast Kreativnih industrija. Aktuelan projekat, podržan na ovom konkursu, jeste projekat ARTefakt – MADE IN CETINJE, koji navodimo kao studiju slučaja.

Projekat ARTefakt – MADE IN CETINJE pozicionira kulturno naslijeđe i kulturni identitet Cetinja i njegovu mani-festaciju u oblasti savremenog dizajna i vizuelne reprezentacije.

Projekat problematizuje postojeću praksu i tržište koje nudi tradicionalne oblike reprezentacije u kojoj nema orga-nizovanog i inovativnog pristupa u produkciji značenja i brendiranju grada. Kulturni identitet i nasljeđe se u sferi produkcije suvenira organizuje ad hoc, uz izuzetak produkcije Narodnog muzeja i Turističke organizacije Cetinja. Projekat ukazuje da su potencijali i resursi za inovativnu produkciju puno veći i da postoji kreativni potencijal i tržišna valorizacija novih suvenira i predmeta koji mogu predstaviti različite artefakte (npr. Njegoša, pjesmu Noć skuplja vijeka, arhitekturu, umjetničke radove, fotografije, industrijsko naslijeđe i dr.)

Producenti projekta su Fakultet dramskih umjetnosti i Fakultet likovnih umjetnosti, i to studijski programi Produk-cije i Grafičkog dizajna.

Ciljevi projekta (tržišni potencijali, doprinos ekonomskom razvoju zajednice itd)

Osnovni cilj projekta jeste da ukaže na neophodnost primjene savremenog dizajna u produkciji suvenira i prezentacije Cetinja.Taj osnovni cilj sadrži niz operativnih ciljeva a oni su: - Tržišno pozicioniranje kreativnog potencijala i vidljivosti rada umjetničkih fakulteta u zajednici- Prezentacija umjetničkih radova i aplikacija u različitim formama i nalaženje strateških partnera koji će pokre-nuti reprodukciju i organizovati distribuciju i prodaju predmeta koji će biti zaštićeni autorskim pravom. Na osnovu navedenih ciljeva može se ostvariti i dugoročni cilj projekta, a on inicira strategije razvoja kreativnih industrija na lokalnom nivou i u drugim gradovima Crne Gore (model projekat ili uzorni projekat), kao i strategiju komercijalizacije institucija kulture koje svoje resurse mogu da komercijalizuju u sadejstvu sa umjetnicima i proizvodnim kapacitetima privatnih firmi. Na taj način može doći do niza novih proizvoda koji su u funkciji pro-mocije kultrnog nasljeđa i kulturnog identiteta.

Očekivani ekonomski i socijalni efekti i održivost projekta

Projekat predstavlja model ili uzorak, kojim se može definisati permanentna aktivnost i razvoj koji inicira stalnu produkciju i proizvodnju sadržaja za različite institucije i različite oblike privatno-javnog partnerstva. Ekonomski efekti:- Razvoj tržišta- Dodatni prihodi i pokretanje lanca proizvodnje- Razvoj strategija komercijalizacije i kreativnog biznisa u javnom sektoru - Stimulisanje pokretanja kreativnih biznisa na lokalnom nivou Socijalni efekti: - Razvijanje pozitivnog odnosa prema identitetu zajednice- Obogaćivanje društvenog okruženja stimulisanjem kreativnosti i njene prezentacije u javnosti- Poboljšanje kvaliteta života kroz učešće u projektu

55

Kreativne industrije Podgorice, British Council, Podgorica, 2005.

Start –up creative Podgorica – Kreativne industrije Podgorice

Britanski savjet (British Council) je dosta uticao na razvoj kreativnih industrija U Crnoj Gori a jedan od prvih ko-raka na njihovoj promociji 2005 godine, bio je izdavanje publikacije pod nazivom Start-up creative Podgorica – Kreativne industrije Podgorice, za koju su priređivač I urednik bili Vanja Madžgalj I Janko Ljumović.

Publikacija se u elektronskoj varijanti može pronaći na linku: http://www.britishcouncil.org/montenegro-projects-creative_industries-creative_podgorica-start_up-mne.pdf

Publikacija između ostalog, sadrži i zanimljivu priču o britanskoj oblasti Kornvol, autora Sehada Čekića, koja se odnosi na vrijeme procvata kreativnijh industirija u Velikoj Britaniji, u 1990-im. Za razvoj koncepta i uspjeh kreativnih industrija, inače, bio je zaslužan tadašnji britanski premijer, Toni Bler.

Niko nije pretpostavljao da će jedan od najreprezentativnijih i najuspješnijih primjera, postati jugo-zapadna bri-tanska oblast – Kornvol, region koji je po mnogo čemu sličan Crnoj Gori. Kornvol je smješten na poluostrvu, ima 500.000 stanovnika, a među tradicionalnim djelatnostima ovog kraja su bili rudnici lima, poljoprivreda i ribarstvo. Globalne ekonomske okolnosti, međutim, dovele su ove djelatnosti do skoro potpune marginalizacije, a jedino je slikovita priroda ukazivala na mogućnost razvoj turizma. Može se reći da je Kornvol tada predstavljao jednu od najsiromašnijih oblasti u Britaniji ali i Evropskoj uniji, sa prilično zanemarujućim političkim uticajem. Osjetno ponosan na keltsku tradiciju, Kornvol je izgrađivao i sopstvenu neprilagodljivost, i to religijsku, etničku i jezičku.

Uslijedio je kreativni bum, koji je doveo do pregrupisavanja kreativnih snaga i potencijala ovog regiona, i njegov planski razvoj. Već 2003 godine, prema studiji „Creative Value“ , oko 9.000 ljudi je bilo zaposleno u kreativnim industrijama u Kornvolu – 4 procenta cjelokupne radne snage okruga – I imali su godišnji obrt od 250 miliona funti.

Dvije godine kasnije, 2005, godišnji obrt je dostigao 348 miliona funti, broj zaposlenih, koji je radio u 4 hiljade preduzeća, porastao je na 10 hiljada. Učešće u bruto domaćem proizvodu je bilo 5%, a godišnji rast se kretao između 12 i 15%.

56

HERCEGNOVSKI ENTUZIJASTI

Zato što rade sa osmjehom uprkos svemu, sebe nazivaju entuzijastima. U Boki ih prepoznaju po krat-kim reklamnim filmovima i efektnim audio i video porukama, kaže za našu publikaciju izvršna direktorka firme Seavision creative team, Đina Vujović. Ništa čudno sobzirom na to da je vizija ovog kreativnog tima – morska. Da je vizija iskrena i istinita, međutim, prepoznaju i na kontinentu, odnosno, svuda gdje putuju epizode dokumentarnih ili igranih serija koje producira ovaj krativni tim iz Zelenike.

• Kada je i kako počeo sa radom Seavision creative team?

Grupa hercegnovskih entuzijasta, veoma različitih po umjetničkom I kreativnom senzibil-itetu, ali u isto vrijeme, veoma srodnih u pogledu poslovne vizije Seavision-a, prije dvije godine je došla na ideju da svoje znanje i neiscrpnu kreativnu energiju investira u sferu advertajzinga i marketinga, i to u formi male produkcijske kuće. Limitiran budžet, kao i nepovoljni uslovi kreditiranja koji podrazumijevaju visoke kamatne stope, hipoteke, te krajnje nepopularno fiducijarno pravo prenosa svojine, uskratile su nam mogućnost da svoje ideje i ambicije predstavimo u većem obimu, pa je sve počelo skromno i nenametlji-vo u home made varijanti. Imali smo tek toliko da možemo registrovati djelatnost, ali i jasnu viziju, koju smo simbolično nazvali morskom. Tako je sve počelo.

• Koje su ključne odrednice vašeg posla?

Nasi ključni argumenti i reference jesu naše znanje i iskustvo dokumentovano ret-rospektivom odradjenih i nagradjenih produkcijskih poduhvata. Spoj novinarskog i dugogodišnjeg televizijskog produkcijskog iskustva, te poznavanja informatičkih sfera, otvorili su nam brojne mogućnosti. Naime, tokom protekle dvije godine Seavision creative team je realizovao veliki broj promotivnih multilingvalnih filmova, audio i video spotova, televizijskih serija, dokumentarnih filmova, te sve popularnijih kratkih igranih audio i video formi. U odredjivanju vizuelnog identiteta oslanjamo smo se na utemeljene zakonitosti, a ključne riječi naše produkcije jesu estetska definicija, funkcionalnost rješenja, original-nost pristupa, dosljednost sprovođenja, poštovanje specifičnosti predmeta vizuelizacije, prepoznatljivost itd.

• Koji su bili motivi za pokretanje posla?

Pored novca - profita, kao sasvim logične i očekivane satisfakcije, jedan od ključnih moti-va za ulazak u ovu kreativnu avanturu jeste činjenica da je marketing, kao veoma “skupa igračka”, postao privilegija moćnih i velikih, a ostao vječita težnja malih, a ništa manje značajnih. U tom smislu je naš cilj bio da cijene usluga prilagodimo aktuelnom stan-dardu i nivelišemo razlike, kako bi izrada različitih reklamnih materijala postala svima dostupna. Magična formula nas je dovela do realizacije brojnih, produkcijski zahtjevnih I ozbiljnih projekata.

57

• Na kakve probleme nailazite u radu?

Niža cijena usluge nekada zbunjuje klijente pa se dešava da bude okvalifikovana kao početna pozicija za realizaciju ne tako kvalitetne usluge. Međutim, uspjevamo brzo da ih razuvjerimo jednostavnim uvidom u ono što smo postigli do sada.

Problem nam predstavlja i nepostojanje sinergije izmedju lokalnih institucija i nas kao njihovih potencijalnih servisa. To je ozbiljan ali i rješiv problem. Za lojalnu konkurenciju mislimo da je poželjna i motivirajuća, ali monopolistički odnos snaga na tržištu, koji je i dalje prisutan u našoj poslovnoj praksi, je nepoželjan i nedopustiv. Smatramo da treba stvoriti uslove za ravnopravnu borbu nas koji lokalnim institucijama možemo pružiti ove usluge, inače se stvara negativan utisak o tržištu – ono je samo naizgled otvoreno i pruža brojne mogućnosti, a često je upravo obrnuto: zatvoreno je i bez mogućnosti da ponudimo svoje ideje i rješenja.

• Postali ste prepoznatljivi po kratkim reklamnim filmovima?

Veoma smo ponosni na multilingvalne reklamne filmove rađene za potrebe heregnovskih javnih preduzeća Vodovod I Gradska čistoća, kao i filma za preduzeće Panto group, koje je dalo značajan doprinos vizuelnom identitetu cjelokupne prezentacije ove kompanije, i osvajanju laskave titule najboljeg na Sajmu prehrane u Budvi. Naš veliki produkcijski iza-zov jeste i rad na humorističkoj seriji „Nijesmo mi od juce“, za koju smo radili snimanje, montažu i režiju.

Iz biografije Seavision creative team-a:- Humoristička serija Nijesmo mi od juče, 45 epizoda - snimanje, montaža i režija- TV reportaže Priče iz Crne Gore, 6 reportaža - snimanje, montaža- TV reportaže Priče iz Herceg Novog, 21 reportaža – snimanje i montaža- Reklamni filmovi – Panto group, JP Vodovod i kanalizacija, JP Gradska čistoća, Hotel Xanadu...- Reklamni spotovi - Pekara Aleksandrija... - Video prezentacije - JP Vodovod i kanalizacija, JP Gradska čistoća, Omnibus predstava Naš čovjek, Mjuzikl Pepi i Roki... - Bilbordi – Vodacom... - Novinarske reportaže -Izbor sportiste godine Crne Gore...

58

BOKOKOTORSKA NVO MREŽA

Socijalno preduzetništvo

Govoreći u kontekstu preduzetništva, rad mnogih bokokotorskin nevladinih organizacija bi mogao da se okarakteriše kao socijalno preduzetništvo. Ovaj termin neki koriste samo samo za prakse u kojima neprof-itna organizacija obavljaju profitne djelatnosti. Drugi koriste taj termin kako bi opisali djelovanje bilo kakve neprofitne organizacije, a treći o njemu govore u kontekstu poslovnog sektora koji integriše prakse društveno odgovornog poslovanja. (“Sam svoj majstor – Početnica iz socijalnog preduzetništva za organizacije mladih i za mlade, Anamarija Sočo, Čakovec, 2009)

Socijalni preduzetnici su vrsta preduzetnika sa društvenom misijom – za njih je misija ključna. Upravo takva misija ih čini drugačijima jer uticaj koji preduzetnička aktivnost ima na misiju, postaje najvažniji kriterijum, a ne stvaranje bogatstva - novčana dobit je samo sredstvo za postizanje cilja. Nasuprot tome, za klasične preduzetnike, samo stvaranje bogatstva znači stvaranje nove vrijednosti. U klasičnom preduzetništvu se dobit raspodjeljuje po-jedincima. U kontekstu socijalnog preduzetništva, sva dobit se usmjerava za realizaciju programskih aktivnosti (koje doprinose ostvarenju misije) i/ili pokrivanje operativnih troškova organizacije.

Dakle, socijalni preduzetnik je osoba iz bilo kojeg sektora koja koristi preduzetničke aktivnosti (one koje donose novčanu dobit) za ostvarenje društvene misije. Postoje dvije vrste socijalnog preduzetništva:1. samofinansirajuće djelatnosti – članarina, naplaćivanje usluga, prodaja proizvoda, korišćenje materijalne i nematerijalne imovine, investicije2. socijalno zapošljavanje – osnivanje preduzeća u kome su zaposlena socijalno ugrožena lica ili teže zapošljive osobe. Mnogo je zahtjevnije i iziskuje veće kapacitete i resurse, i čvrstu podršku svih relevantnih aktera u lokalnoj zajednici.

Predstavljamo vam NVO Nova šansa u Novom koja je pravi primjer socijalnog preduzetništva kroz socijalno zapošljavanje.

Posao koji mijenja život

Zahvaljujući nevladinoj organizaciji NOVA ŠANSA U NOVOM, i to prije svega, koordinatorki projekta, Vesni Odalović, nekoliko mladih sa invali-ditetom, dobilo je priliku da započne svoju preduzetničku avanturu i pokrene sopstveni posao. I ne samo to - digitalna štamparija NAŠA ID KARTICA je prerasla u Centar za rad-no osposobljavanje i zapošljavanje lica sa invaliditetom, jedini te vrste u Crnoj Gori.

Aleksandar Aleksić – ŽIVOT

Nakon dvije godine mukotrpnog rada profesionalaca, roditelja i donatora okupljenih oko NVO “Nova šansa”, u Herceg Novom je otvorena digitalna štamparija “Naša ID kartica”, u kojoj su zaposlene četiri osobe sa invalidite-tom i jedan volonter. Programi za zapošljavanje osoba sa teškoćama u razvoju, u Crnoj Gori skoro i ne postoje, a situaciju otežava i činjenica da mali broj njih završi srednju školu.

Na hercegnovskom Birou rada je 13 nezaposlenih sa invaliditetom, a zahvaljujući projektu digitalne štamparije simboličnog naziva “Naša ID kartica”, njih četvoro je dobilo posao koji im je, kako sami ističu, potpuno promijenio život. S obzirom na to da svi imaju različite dijagnoze, u skladu sa njima su i raspoređeni na radna mjesta.

Željko Đaković je prezadovoljan šansom koja mu je pružena jer mu je “omogućeno da maksimalno iskoristi sebe, da ima finansijsku sigurnost kroz platu, da omogući sebi bolji način liječenja i ostalih životnih potreba, a ujedno i da se više socijalizuje”. Njegovo oduševljenje, kao i ostalih zaposlenih, dijeli i Emina Dobra, koja je u Podgorici završila osnovnu i srednju školu, nakon čega se prijavila na Biro rada.

Pomoć u realizaciji projekta pružila je Opština Herceg Novi koja učestvuje u dijelu zakupa prostorija sa 500 eura, a pomogli su i Zavod za zapošljavanje. koji obezbjeđuje plate od 250 eura i putne troškove, kao i hercegnovski Centar za socijalni rad. Fond za otvoreno društvo donirao je mašine u vrijednosti od 13.000 eura.

Zaposleni su obučeni da sami kreiraju, štampaju i dorađuju vizit karte, zidne kalendare. flajere, plakate, me-nije... (Izvor: “Vijesti”, mart 2010, S.Kosić)

NAŠA ID KARTICA – DIGITALNA ŠTAMPARIJAAdresa: Tržni centar NOVLJANKA, Herceg Novi

Kontakt telefon: + 382 67 261 703

EXPEDITIO

Još 1997 godine, u Kotoru je osnovan EXPEDITIO, nevladina organizacija čija je misija podsticanje održivog prostornog razvoja u Crnoj Gori i regionu, kroz djelovanje u oblasti održive arhitekture, kulturnog nasljeđa, planiranja prostora, kao i kroz aktivnosti koje doprinose ukupnom razvoju civilnog društva.

U svijetlu priče o socijalnom preduzetništvu, treba istaći da u cilju postizanja samoodrživosti, EXPEDITIO pruža usluge grafičkog dizajna, izrade kompjuterskih 3D modela i animacija, idejnih arhitektonskih projekata, studija, baza podataka, kompjuterskih animacija, web dizajna.

A u kontekstu mladih Boke Kotorske i preduzetništva, evo priče o volonterizmu. U ovoj NVO smatraju da su za-pravo i nastali i opstali zahvaljujući dobrovoljnom radu, jer veliki broj njihovih aktivnosti je i danas zasnovan na volonterizmu – prvo u sopstvenim redovima, a zatim, od strane prijatelja, članova i saradnika koji pomažu rad organizacije.

Volonterizam razvija preduzetnički duh u nama kao i svaki drugi rad, ali i stvara osjećaj da uspješno stvaramo nešto novo i korisno za sve nas. Na pitanje koje bi volonterske aktivnosti preporučila mladima u Boki, Tanja Rajić iz EXPEDITIO tima, odgovara da briga o kulturnom naslijeđu Boke pruža veliku šansu za uključivanje mladih.

60

- Posljednjih godina se na međunarodnom nivou mnogo govori o neophodnosti uključivanja nevladinih organizacija u oblast zaštite kulturnog naslijeđa. Volonterski radni kampovi su jedan od mogućih, konkretnih, vidova djelovanja NVO na tom polju. O ovom modelu djelovanja članovi EXPEDITIO su imali prilike da saznaju preko Švedske aso-cijacije za brigu o nasljeđu - Svenska föreningen för byggnadsvård. Tokom Youth Heritage Forum-a, u Piranu, u Sloveniji, koji je organizovala Europa Nostra, članovi NVO EXPEDITIO imali su prilike da upoznaju predstavnike ovešvedske organizacije, a već septembra iste godine, dvije naše predstavnice su uzela učešće na radnom kampu za rekonstrukciju na ostrvu Öland u Švedskoj. Time je uspostavljena bliska saradnja i započela je razmjena volo-ntera između ove organizacije i nas.

U Švedskoj se posljednjih godina, u prosjeku, organizuje 10 kampova svakog ljeta, kroz koje prođe oko 120 učesnika. Osnovna ideja i cilj ovih kampova je da se, prije svega, zaustavi propadanje kulturnih dobara, ali i da se učesnici kampa obuče kako da obnove građevinu koristeći tradicionalne materijale i tehnike. Radionice vode zanatlije sa iskustvom a učesnici (volonteri) su najčešće različitih profesija i godina starosti. Objekti na kojima se radi su raznovrsni, a najčešće su zaštićeni spomenici kulture. Dobri rezultati prvih kampova bili su podsticaj lo-kalnim i državnim kulturnim institucijama u Švedskoj da podrže ovakve projekte, i da se i sami uključe predlažući lokacije na kojima bi se moglo raditi, čime se pozitivan efekat kampova još više povećao.

Ovo je bila i preporuka za nas da pokušamo da ostvarimo nešto slično ovdje. Kao lokacije za volonterski radni kamp odabrane su tvrđava Sv. Križa u Perastu, a potom i palata Visković u Perastu. Ovaj vid angažovanja volo-ntera različitih godišta, jedna je od najzanimljivijih aktivnosti koje je naša organizacija započela. Za razliku od Šveđana, u našem regionu posebno su mladi iskazali interesovanje ze učešće. Boravak na terenu, druženje i učenje zanata izuzetno im je bilo zanimljivo.

Istraživanje “Kulturne potrebe mladih u Boki” koje smo radili ove godine, pokazalo je da mlade zanima kulturno naslijeđe, ali da ga doživljavaju kao “nešto čime se bave odrasli”. Sigurno je da to ne bi trebalo da bude tako. Kroz iskustvo organizovanja volonterskiih kampova naša organizacija je shvatila koliko je važno stvoriti prilike za volontiranje mladih i njihovo uključivanje u najrazličitije aktivnosti u zajednici – poručuje Tanja Rajić.

61

IZ DNEVNIKA KOMPASA

Mladi preduzetnik/ca je osoba koja stalno uči, istražuje, inovira, sklapa partnerstva i kontakte, dosta radi, ali ono što je najvažnije jeste da uživa u radu i voli ono što radi, kaže Venera Ljutić, NVO preduzetnica iz Centra za informisanje I savjetovanje mladih - KOMPAS, iz Kotora.

Preduzetništvo je veoma važna i jako interesantna tema koja bi trebala puno više zanimati mlade ljude, kao i one koji se bave mladima, ali i cjelokupno društvo. Smatram da je problem slabog preduzetništva mnogo širi i ima dublje korjene.

A koliko je neko preduzimljiv i ima preduzetničkog duha zavisi od same individue, zatim od porodice, kao I formal-nog obrazovanja koje je prilično ograničavajuće i rijetko daje završenom studentu ili đaku praktične vještine koje su potrebne jednoj mladoj osobi. Takođe, ono što mislim da je direktno povezano sa slabom preduzimljivošću mladih jeste njihova neinformisanost, kao I nepostojanje klubova i info centara za mlade u našim gradovima.

Sa druge strane preduzetništvo sa sobom povlači rizik i odgovornost, a mladi su prepoznati kao osjetljiva grupa u društvu, stoga im je podrška u tom smislu prijeko potrebna. Sama biznis ideja donosi mladoj osobi i puno pitanja. Da li ja to zaista mogu? Da li mogu sam/a? Koje su pravne regulative? Kako da osmislim biznis plan i razvoj svog preduzeća?... Sve su to pitanja na koja treba da sa pronađe odgovor.

Ipak, ono što bi trebalo da motiviše mlade da se odluče i započnu svoj biznis jeste samo saznanje o mogućnostima i prednostima malih preduzeća na tržištu. Ono što je realno jeste da velike kompanije teško opstaju jer ih je puno teže voditi, a prednost se daje upravo malim preduzećima kojima je lakše, brže i efikasnije rukovoditi.

Venera Ljutić

Kako sam i sama socijalna preduzetnica, ohrabrila bih mlade generacije da sve više razmišljaju u smjeru kreiran-ja svoje budućnosti, radu na ličnom i profesionalnom raz-voju, stalnom usavršavanju i cjeloživotnom učenju. Mladi preduzetnik-ca je osoba koja stalno uči, istražuje, inovira, sklapa partnerstva i kontakte, dosta radi, ali i ono što je najvažnije uživa u radu i voli ono što radi. Takođe, postoji dosta stručnih službi, koje se nalaze u samoj brošuri a koje vam mogu dati puno korisnih odgovora na vaša pitanja, samo budite uporni sa idejom u koju vjerujete, i vjerujte u sebe prije svega!

KOMPAS – Centar za informisanje I savjetovanje mladihE-mail: nvokompas@gmail.comKontakt telefoni: 032/ 330 053, 068 429 251

62

GRBALJ I VENECUELA ZAJEDNO

U firmi TexMontOil, odavno je pronađena uspješna poslovna formula – Venecuela + Grbalj = svjetska pozornica. Već deset godina, naime, na poslovima nabavke i prodaje u ovoj firmi u Grblju, radi Shira Gomez Pilastro, porijek-lom iz Venecuele, inače, odavno nastanjena u Kotoru, gdje živi sa svojom porodicom.

• Kako je došlo do saradnje između Vas i firme TexMontOil?Vlasnika firme, Radovana Marinovića sam upoznala prije 10 godina, u vrijeme kada je bio vlasnik benzinske pumpe WR Dinamic Company u Radanovićima - bila sam prijatno iznenađena koliko energije i znanja ima. Odmah smo se dogovorili da radimo a počeli smo tako što smo potpisali ugovor sa belgijskom firmom Texaco i postali njihovi distributeri za Crnu Goru. Nakon 4 godine je pumpa prodata, a ime firme smo promijenili u TexMontOil. Inače, pored prodaje ulja i maziva, firma se bavi i uvozom automobila iz Kine kao i po-slovima iz oblasti građevinarstva.

Nije bilo lako u početku – nepoznavanje jezika mi je bila velika barijera u komunikaciji, a poslije sam se suočila i sa velikim administrativnim barijerama u poslu. Još uvijek je lakše potpisati ugovor o saradnji sa svjetski poznatom firmom, nego ovdje kod nas završiti mnogo manji posao u administrativnom smislu. Ja razumijem i da se po prvi put desilo kod nas da neko dobije pravo distribucije direktno iz fabrike, kao što je to bilo u našem slučaju (a ne preko Slovenije i Hrvatske), ali svejedno mislim da je moglo brže i bolje.

Shira Gomez Pilastro

63

ISKUSTVA PREDUZETNIKA BOKE

• Da li ste se nečeg plašili kada ste počinjali sa radom?Ne. U Venecueli sam počela da radim sa 18 godina, i već sam bila stekla različito iskustvo u različitim poslovima. Bila sam zaposlena i u sektoru nabavke u Kombinatu aluminijuma - u državnom sektoru je medjutim drugačije jer uvijek iznad vas postoji neko ko je odgov-oran i ko može da pokrije vaše eventualne greške ali u privatnom sektoru je drugačije i mora se biti oprezan.

Ponosna sam što smo započeli posao koji niko nije radio u Crnoj Gori a mogle su da rade neke državne firme. Ovako, posao je počela jedna mala firma iz Radanovića iz Grblja. Kada su došli veliki distributeri u posjetu, bilo je malo teže za objasniti gdje se nalazimo ali sve ostalo je bilo lako.

• Sarađujete sa Texaco-om i Shevronom, kineskim firmama Great wall i Synotire. Pozna-vanje engleskog Vam je dodatno otvorilo vrata svjetskog biznisa?Strani jezik je jako važan za posao i to sam prenijela na svoju ćerku – ona je studentkinja, koja pored maternjeg crnogorskog, isto tako perfektno govori engleski i španski a voli i njemački jezik. Mladi U Kotoru se inače dosta služe engleskim i italijanskim ali vidim da nema ozbiljne škole sa licencom koja bi ih učila strane jezike – zato podržavam najavu francuske ambasade da će organizovati učenje francuskog.

• Kako je to biti žena u našem poslovnom okruženju?Dosta teško, jer poslove uglavnom vode muškarci, a posebno u svijetu automobila. Ovdje mi čak i serviser kaže da ne može da mi objasni šta je sa automobilom - jer sam žena.

• Vi se bavite potpuno netipičnim poslom za Boku gdje se svi uglavnom oslanjaju na tur-izam pa su kafić ili apartman i dalje na listi prioriteta za pokretanje sopstvenog posla?

64

Na žalost, ovdje je prisutno veliko neznanje o potrebama tržišta. More nije sve što Crna Gora može da ponudi turistima. Švajcarska npr. nema more ali ima razvijen turizam. Iako se kod nas forsira turizam, turizam ne može biti sve - ljudi zaboravljaju koliko su bitne druge grane privrede. Generalno nedostaje kretivnost ali i inicijativa da se posao započne – ljudi se takodje boje odgovornosti i preuzimanja rizika.

Ali ako ljudi imaju inicijativu, upornost i hrabrost, ne treba da sjede kod kuće, već treba da započnu preduzetnički posao. Pogotovo ne treba gubiti vrijeme ako se ne prima plata. Stvarno se čudim ljudima koji godinama rade a ne dobijaju platu. Ja ovdje radim 10 go-dina i nikada plata nije kasnila jer vlada pravilo našeg vlasnika da nije radnik kriv ako direktor i vlasnik nisu u stanju da naplate dug za firmu. Radniku mora da se da plata jer je on radio svoj posao. Mnoge firme se žale da nemaju za plate ali mislim da to nije kore-ktno i da svakog dana u mjesecu zaposleni treba da imaju hranu na svom stolu, a firme su dužne da se snadju, uzmu kredit i uvijek imaju za platu. Svako drugačije ponašanje je sramotno.

Takodje mi smeta kada prodavačica u butiku, osim svog posla treba da radi i posao čistačice, čime pokriva dva radna mjesta za jednu platu, a ni nju ne dobija redovno. To su sve razlozi za pokretanje biznisa.

• Kako podstaci mlade na biznis, kakvo okruženje stvoriti?

Sviđa mi se što se situacija mijenja u odnosu na mlade i što im se konačno otvaraju oči, jer mladi treba da se mjenjaju u odnosu na tržište rada i realnije sagledavaju svoje mjesto na tom tržištu.

Samo edukacijom je mlade moguće osposobiti i u njima razviti preduzetnički duh, i to počevši od osnovne škole. Projekat koji ste vi pokrenuli sa ovom publikacijom, takođe je je dobar način za to.

Uloga porodica je takođe značajna i ja vjerujem u generaciju mladih majki koje će sigurno pravilno vaspitavati svoju djecu, pružiti im potrebno znanje, i natjerati ih da rade. Ovi stariji, na žalost, i dalje vrše negativan uticaj pa često možete čuti - nemoj da se mučiš, mi smo tu da ti pomognemo. Zato u jednoj kući imate više generacija koje samo sjede - od penzionera do djece. Zbog toga ne treba slušati „bapske priče“ koje poručuju – nemoj, kako ćeš, ili nećeš ti to znati. Uvijek treba ići naprijed i pokušavati novo.

65

FAKULTETSKA DIPLOMA JE SAMO ULAZNICA

Tek kada čovjek počne da radi, on nauči mnoge druge stvari koje su mu neophodne za posao a njih je zaista puno i sve su važne. Na primjer, da jedan susret ili posao mogu biti ulaznica za drugi, bolji. Ili da čovjek nikada ne smije zaboraviti onoga koji mu je barem malo u životu pomogao – kaže za našu publikaciju direktor UNEL-a, Miloš Dževerdanović

• Kada je firma UNEL osnovana i čime se bavi?

Preduzeće UNEL DOO Iz Kotora se prevashodno bavi prodajom dizel i elektro agregata i UPS-eva za rezervno napajanje struje, zatim prodajom ugostiteljske opreme, profesional-nih mašina za pranje rublja i mašina za pranje posuđa. Mi smo porodična kompanija koja već sedmu godinu zastupa četiri evropska brenda na tržištu Crne Gore, kroz prodaju re-nomirane opreme i ovlašćeni servis. Osnivač kompanije je moj stric Milutin Dževerdanović, koji je radno i profesionalno iskustvo stekao u radu u industrijskim pogonima, kao ruko-vodilac i pogonski inžinjer.

• Posao u lokalnoj samoupravi mnogi vide kao privilegiju a Vi ste ga napustili?

Nakon 8 godina rada u Opštini Kotor, na mnogim važnim i odgovornim poslovima, riješio sam da napustim posao i počnem da radim u UNEL-u kao direktor. Da budem iskren, bio sam se zasitio rada u administraciji i kolotečine u koju je posao ušao. Znam puno ljudi kojima takav način rada odgovara ali ja nisam mogao više da mirujem.Inače, imao sam sreću da sam radio u nekoliko opštinskih službi gdje sam stekao različita iskustva - čak sam imao mogućnost da radim i sa strancima na međunarodnim donatorskim progra-mima. Rad u ovakvoj ustanovi je jako ozbiljan posao i takve institucije počivaju na radu i stručnosti onih koji se „ne vide“ i koji se ne eksponiraju u javnosti. Građani često ne prave razliku izmedju opštinskih činovnika i političara, a ona je suštinska i ogromna. Političar može biti svako i, kao što često vidimo, ne mora da odgovara za svoje postupke. Sa druge strane, službenik mora odgovorno da vrši svoj posao, svakodnevno da bude u susretu sa strankama ili predmetima, i uvijek pokaže ličnu odgovoronost jer je njegovo znanje pod lu-pom zakona i nadležnih organa. Ljudi jako dobro pamte sve što sam radio pa mi je drago što u susretu sa njima imam samo benefite od toga.

66Miloš Dževerdanović

• Kako gledate na značaj obrazovanja danas?Ja sam završio ekonomski fakultet u Podgorici i ponosan sam na svoje profesore i smjer-nice koje sam dobio iz te obrazovne kuće. Ovaj poziv sam iz ljubavi završio. Ljubav je strašno bitna jer onda lakše savladavate prepreke kojih neminovno ima u poslu ili u životu – ljubav uvijek pobjeđuje, zar ne? Danas u obrazovanju, ali i životu generalno, mladi imaju više izbora, puno je informacija, tehnologija je sve jevtinija, granice su otvorene. Kada sam ja završio studije i trebao da nađem posao, naše društvo nije izgledalo ovako perspe-ktivno kao sada. Sve se promijenilo, pa je bitno da mladi ljudi u promjenama vide šansu a ne da osjećaju strah zbog toga!

Fakultetska diploma je samo ulaznica za veliku životnu utakmicu ili ulazak na željeno tržište. Tek poslije, čovjek nauči mnoge druge stvari koje su mu neophodne za posao a njih je zaista puno i sve su važne.

• Koje su to stvari?Na primjer, da jedan susret ili posao mogu biti ulaznica za drugi, bolji. Ili da čovjek nikada ne smije zaboraviti onoga koji mu je barem malo u životu pomogao. Takođe, da je za uspjeh neophodno imati tim - često sujeta, tako dominatna u ponašanju na ovim našim prostorima, sprečava ljude da sagledaju istinu da samo jaka ekipa pobjeđuje. Čovjek uči i kako sebe da predstavi kao ličnost, kako da gradi optimizam, kako da istrpi nepravdu. Kako da širi krug svojih poznanika i partnera, ili kako da se relaksira i odmara. Ali prije svega toga, mlad čovjek mora da počne da radi jer to je najvažnije.

NAĆI SVOJE MJESTO POD SUNCEM

Smatram da običan, prosječan čovjek, u svakom sistemu može da pronađe svoje mjesto pod suncem i tu organi-zuje svoj život onako kako dolikuje normalnom čovjeku, i da je to uvijek samo do njega samog, a da sa tim nemaju veze ni kriza, ni sistem, ni bilo šta drugo – kaže mlada vlasnica tivatske firme Orange line DOO i kozmetičkog salona BORKA u Seljanovu, Borka Roćen.

Borka Roćen u sa-lonu koji od juna ove godine nudi tretman lica, šminkanje, mani-kir, pedikir, depilaciju i masaže: sportsku, relax i fizioterapiju.

67

• Kada je salon počeo sa radom i da li ste dugo planirali njegovo otvaranje?Od kako sam završila školu, nikada nisam potražila posao kozmetičara na drugom mjestu jer sam uvijek imala viziju privatnog biznisa i svog salona. Tako da mogu da kažem da sam planirala salon od dana kada sam se upisala u srednju stručnu školu za zanimanje kozmetičar.

Po završetku škole sam se udala i rodila troje djece. Ipak, uz pomoć porodice i muža ja sam evo počela da radim jer smatram da zbog djece ne treba ostajati kod kuće, kao što se to često čuje, već naprotiv, zbog djece se treba radno angažovati kako bi im se obezbije-dila bolja budućnost. Od kako sam ja otvorila salon, otvorila su se još 2 ili 3 u gradu ali se ne bojim konkurencije već čak i saradjujem sa koleginicama. Svako ima svoje mušterije a jedini način da se izborite jeste kvalitetan i pošten rad.

• Vrlo ste mladi ali Vam ne manjka samopouzdanja? Samopouzdanje je ključna stvar u životu: da vjerujete da možete da završite školu koju želite, da se udate za koga želite, da odgojite djecu kako želite, da se bavite poslom koji želite. Što se posla tiče, nema tu nikakve tajne: radi se o velikim obavezama, potrebni su veliki napor i energija da bi ste uspjeli sve da uradite. Potrebno je vrijeme, istrajnost da os-tanete u onome što ste započeli. Ali psihička stabilnost i snaga su najvažniji. Voditi ovakav posao, tj. biti svoj gazda, podrazumijeva veliku odgovornost prema brojnim obavezama, kao i da budete radni i vrijedni. Nije svako sposoban za ovo.

• Uspjeh je samo za odabrane?Ne, naravno. Svako može da uspije ali neće svako da se potrudi. Smatram da običan, prosječan čovjek u svakom sistemu može da nadje svoje mjesto pod suncem i tu orga-nizuje svoj život onako kako dolikuje normalnom čovjeku i da je to uvijek samo do njega samog, a da sa tim nemaju veze ni kriza ni sistem, ni bilo šta drugo. Kada sam odlučila da radim i stvaram, i pomognem mužu kako bi za djecu stvorili mogućnosti za kvalitetan život, ja sam odlučila da to bude salon ali sam odmah shvatila i da za to nemam novca. Međutim, stvorila sam način, uzela sam kredit za samozapošljavanje preko Zavoda za zapošljavanje Crne Gore. Suma je dosta mala i sa pet hiljada eura (za otvoreno jedno radno mjesto) je zaista teško početi bilo šta u mom poslu. Zato sam privatnim kanalima došla do novca za dodatno ulaganje u opremu i aparate. Sve to moram da vraćam a to nije lako uzevši u obzir troškove zakupa poslovnog prostora, razne komunalne obaveze, poreze, troškove knjigovođe, svoju platu...

• Ipak ste optimista – koje su po Vama dobre strane posla kada radite za sebe?Imate mogucnost da se kreativno izražavate i da po sopstvenoj volji kreirate posao, imate podsticaj da napredujete jer kad radite kod nekog, godinama radite iste stvari bez mogućnosti da napredujete, zatim, možete da ulažete u sebe, da samostalno raspoložete novcem, ne može niko da vas omalovažava, i lijepo je kada pogledate iza sebe, a iza vas stoji vaše djelo, koje jos uvijek raste i napreduje.

• Većina mladih u Boki danas razmišlja o poslovima opremanja i izdavanja apartmana ili zakupa nekog kafića. Vi svojim primjerom pokazujete da ima i drugih mogućnosti za pokretanje posla?U velikim naseljima ima puno mogućnosti za rad jer u njima živi mnogo ljudi sa različitim potrebama. Da li nema ekonomske računice za neke poslove ili nema svijesti o tome da nešto treba, ja ne znam. Po meni nedostaju privatni vrtici, kvalitetne pekare sa raznovrs-nom ponudom, fitnes centar za žene... Znam da je u malom mjestu teško obezbijediti održivost jer je preko zime malo posla a obaveze prema društvu ostaju iste. Ipak, treba istražiti potrebe tj. tržiste.

„Alo kurir“ je služba dostave iz Herceg Novog koja zbog specifičnog radnog vremena od 7 do 24h, u potpu-nosti okupira svog vlasnika Ivana Peulića. U isto vrijeme mu pruža potpunu slobodu u radu, što je bio i osnovni preduslov našem sagovorniku za početak ovog preduzetničkog posla.

• Radno vrijeme Vam je baš zahtjevno?Služba dostave Alo kurir je zapravo rad na terenu koji ne zahtijeva postojanje kancelarije i klasično radno vrijeme, pa mogu reći da mi je posao vrlo dinamičan i ponekad naporan. Ali, privuklo me je to što mogu da budem slobodan u poslu i - sam svoj gazda. Cijelu orga-nizaciju posla, naime, mogu da napravim po sopstvenom nahođenju, počevši od radnog vremena, do biranja saradnika.

• Kako ste došli na ideju da ovaj posao radite u Herceg Novom? U velikim gradovima svijeta su ovakve službe veoma razvijene a kod nas ih gotovo i nema?Postoje i kod nas, samo što su organizovane od strane gigantskih firmi kao što je DHL npr. za koji su svi čuli. Ovaj moj posao je u nadležnosti Pošte Crne Gore iako sam ja svoj rad bazirao na dostavi namirnica što pošte ne rade iako bi mogle, jer imaju odgovarujuće službe. Dakle, registrovao sam se i kao preduzetnik i kao Služba dostave, čime sam ušao u sistem poštanske djelatnosti.

SAM SVOJ GAZDA

69

Ideja se rodila tako što sam jednom, uz kafu, sa prijateljem došao do zaključka da bi bilo dobro kada bi smo baš u tom momentu mogli da pozovemo nekog kurira na motoru da nam donese pizzu – bili smo gladni a odlazak u pizzeriju nam se činio jako komplikovan. Tako je počelo, a danas se moj posao sastoji u primanju telefonskih poziva i narudžbina koje tim putem dobijam. Stariji sugrađani traže dostavu namirnica, ljekova ili plaćanje kućnih računa, a mlađi uglavnom traže dostavu brze hrane, bilo da se radi o sokovima i grickalicama, ili hrani iz restorana ili pizzerije. Stare mušterije od mene traže i druge usluge kao što je na primjer odnošenje tepiha u servis na pranje, i slično.

• Vjerovatno imate anegdota sa terena?Pa često me pitaju da im odnesem stare stvari iz kuće, na primjer stare šporete ili TA peći. Kažu – ispred vrata su im, samo treba da dodjem i ponesem šporet, ili rasklopim peć, i prodam je nekom. Pamtim, inače, jednu od svojih prvih narudžbina – čovjek, koji me je prethodnog dana zvao i interesovao se oko načina rada i dostave robe, pozvao me je sutradan rano ujutro i izdiktirao mi detaljan spisak namirnica koje je trebalo da se kupe. Bilo je oko 40 stavki na spisku a diktiranje svih detalja, putem mobilnog, je potrajalo12 minuta! Moram reći i da je ovaj gospodin postao stalna mušterija i da smo se sprijateljili u međuvremenu.

U ovom poslu je najvažniji dobar kontakt sa ljudima – mora se biti profesionalan i kada vam baš i nije do toga. Ljudi, naročito stariji, vole da razgovaraju na razne teme i gener-alno im nedostaje druženje sa ljudima, a ja sam često u žurbi i ne mogu da ispoštujem sve njihove želje. Ima i „teških“ ljudi ali ne možete reći nekome da ne želite da radite sa njim jer vam se ne sviđa. To je stvar etike, baš kao i pitanje šta raditi sa onima koji su siromašni i kojima je 3 eura puno za ovu uslugu koja im je potrebna.

• Kolike su inače cijene usluga? U gradskoj zoni, od Igala do Meljina, usluga Alo kurir-a košta 2,5 eura. Kasnije se cijena povećava, u zavisnosti od toga o kom dijelu rivijere se radi.Moj plan je da služba zaposli kurire u više mjesta u opštini čime bi troškovi dostave bili minimalni. Ovi kuriri bi imali stalnu platu a bili bi im placeni i troskovi amortizacije vozila koje koriste. Takođe, imam u planu i da se posao proširi na sve gradove Crne Gore.

• Korisnik ste kredita Zavoda za zapošljavanje Crne Gore?Da, a sredstva sam uložio u kupovinu auta koji mi predstavlja osnovno sredstvo za rad, kao i u razne vidove reklame, kako bih oglasio ono što radim i kako bi ljudi znali da služba postoji. Postoji mogućnost dobijanja još jednog kredita u slučaju otvaranja novog rad-nog mjesta ali meni je otežavajuća okolnost to što imam obavezu da tog novog radnika zapošljavam u periodu od dvije godine. Ovo mi je poprilično sporno jer ne znam kako mogu biti siguran da će taj drugi radnik, takođe preuzet sa evidencije nazaposlenih, moći da odgovori na zahtjeve posla i da li će izdržati toliko vremena? Ja sam već imao prilike da razgovaram sa mladim ljudima za koje sam pomislio da bi mogli da rade ovaj posao, medjutim, nisam naišao na razumijevanje. Iako zadovoljan platom i radnim vremenom koje sam mu predlagao, jedan mladić nije prihvatio posao jer je smatrao da neće izdržati boravak u autu od 4,5 sati tokom radnog vremena.

• I Vi ste mladi a imate dosta iskustva u poslu?Moj prvi posao je bio posao konobara, a počeo sam da radim već u svojoj15-oj godini. Imao sam zatim svoj prodajni štand, jedno vrijeme sam vodio kafić, a radio sam i na or-ganizaciji koncerata i drugih dogadjaja. Mada sam uživao u svim tim poslovima, shvatio

70

sam da je ovaj posao koji sada radim, zaista nešto ozbiljno jer se može razvijati i graditi. Zadovoljan sam kako se stvari u poslu odvijaju ali znam i da može biti bolje. Potrebno je strpljenje i vrijeme od bar 2 do 3 godine da posao i stvarno uspije. Ali se ne bojim neuspjeha - nekad je upravo potrebno da nešto radiš, kako bi shvatio da to nije za tebe i da treba da radiš drugi posao. To mi se desilo u poslu sa butikom koji sam svojevremeno bio pokrenuo ali sam ga zatvorio nakon 7 mjeseci jer sam zaključio da to meni uopšte ne leži.

- Poruka mladima koji razmišljaju o pokretanju sopstvenog posla?Prije no počnu, mladi moraju jako dobro da se informišu o detaljima posla kojim žele da se bave, kako se ne bi desilo da odmah na početku shvate da su pogriješili ili da nemaju sve potrebne dozvole npr. Tek kada naprave ozbiljan i realan biznis plan i analiziraju i predvide sve pojedinosti, i planirane i neplanirane, mogu da počnu sa poslom.

71

NIKAD SE NE PREDAJ

Biti ili ne biti? - pitanje je koje je još u 16. vijeku izrekao Šekspirov junak Hamlet. Zbog toga što je Vilijam Šekspir genije bez ostatka, a Šekspirova poetika dio svih sfera života, našeg i bilo čijeg društva, sada i uvijek, ovo je pi-tanje za mene osnovno i suštinsko. Istu jačinu ima i pitanje Mirka Božića u Nesplakanima: Gnjiti ili biti?

Priča o preduzetništvu samo naizgled nije poetična. Jer ove krizne 2010, kada smo i crnogorsko društvo i ja u velikim tranzicijskim vihorima, ja iskreno razumijem Viktora Igoa koji kaže da ništa na svijetu nije tako snažno kao ideja čije je vrijeme stiglo...

Dakle, stigla je. Ideja o preduzetništvu, u ovom trenutku, je velika kao Boka. Liči na Boku, crtačkom preciznošću prati njene granice, i može se reći da je ideja – Boka sama.

A zašto da ne? Ova publikacija je za to pružila dosta argumenata i ne bi trebalo da bude onih koji još sumnjaju. Možda samo onih sa manjkom samopouzdanja i vjere da to prihvate i u to povjeruju. Valja nam preduzetnicima postajati! Nama, sa nesigurnim izvorima prihoda, ili nama nezaposlenima, ili nama koji nismo zadovoljni pos-lom koji radimo i prihodima koje ostvarujemo. A postajanje preduzetnikom će nam uliti dodatnu snagu i vjeru u sebe, jer na taj način, i sebi i drugima konačno priznajemo da posjedujemo eksplicitna znanja, vještine, iskustvo, poznajemo vrijednosti, i da ćemo znati graditi kvalitetne društvene odnose.

Jer nije svejedno kako i koliko intezivno živimo ovaj život u kojem svoje ravnopravno mjesto traže i posao, i naša porodica, i ljubav, i prijatelji, i zdravlje, i sloboda, i mir, i sreća... Uvažavajući svaku od ovih životnih vrijednosti, čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da se pokaže dobrim preduzetnikom! Pa zašto onda čekati? Za one koji posustanu u uvjerenju, poruka:

Nikad se ne predaj.Nikad se ne predaj.Nikad se ne predaj.Nikad.Nikad. Nikad.(Winston Churchill)

72

BIBLIOGRAFIJA

• Evropska povelja o učešću mladih na lokalnom i regionalnom nivou, 1992.• Kako započeti sopstveni biznis – Priručnik za nezaposlene, Grupa autora, Zavod za zapošljavanje Crne Gore - Biro rada Herceg Novi, Herceg Novi, 2001.• Moj biznis, Centar za preduzetništvo i ekonomski razvoj u saradnji sa privrednom komorom Sad, Centrom za medjunarodni privatni biznis, MBA i Ambasadom SAD u CG, Podgorica, 2004.• Kako zapoceti i voditi sopstveni biznis, Grupa autora, Ekonomski fakultet Istočno Sarajevo, Ekonomski fakultet Banja Luka, Istočno Sarajevo, 2005.• Kreativne industrije Podgorice, urednik Janko Ljumović, British Council, Podgorica, 2005.• Evropski propisi, Građanski informativno-edukativni centar Cetinje, Podgorica, 2006.• Preduzetništvo i marketing – Praktični savjeti za preduzetnike, Dario Tučić, Goran Janković, Miloš Šipragić, Banja Luka 2007.• Nacionalni plan akcije za mlade Crne Gore, Podgorica, 2007.• (Samo)zapošljavanje mladih – između deklarativne i stvarne podrške, Aleksandar Draganić, Banja Luka, 2008.• Preduzetnički putokazi, Grupa autora, Zavod za zapošljavanje Crne Gore, Fond za razvoj Crne Gore, Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća, Preduzetnički inkubator BIOS, Podgorica, 2008. • Strategija za mlade Evropske unije – ulaganje i osnaživanje, Komisija evropskih zajednica, Brisel, 2009.• Priručnik za razvoj i primjenu omladinske politike u opštinama u Crnoj Gori, Aleksandra Marić, Forum mladi i neformalna edukacija, Podgorica, 2009.• Sam svoj majstor – Početnica iz socijalnog preduzetništva za organizacije mladih i za mlade – Anamarija Sočo, Mreža mladih Hrvatske, Čakovec, 2009.• Lokalni plan akcije za mlade, Kotor, 2010.• Lokalni akcioni plan za mlade opštine Palilula, Beograd, 2010.

NETOGRAFIJA

www.infomladi.mewww.zzzcg.orgwww.palilula.orgwww.edabl.orgwww.euroinfo.mewww.nbruudruzenje.orgwww. kombeg.org.rs www.smsigkovacic.mewww.britishcouncil.orgwww.expeditio.org

73

CIP - Каталогизација у публикацијиЦентрална народна библиотека Црне Горе,Цетиње

ISBN 978-9940-9327-0-1COBISS.CG-ID 17085456