Mladi i savremeni izazovi

Mladi i savremeni izazovis gledišta ajatollaha Sejjid Ali Hameneija

Mladi

i sav

remeni

izazov

iAli

ja Adel

1 2

Ajatollah Sejjid Ali Hamnei


Alija AdelMladi i savremeni izazovi s gledišta ajatollaha Sejjid Ali HameneijaU.G. “Novi Mozaik” Sarajevo U.G. “Novi Mozaik” Sarajevo

Autor: Naslov:

Izdavač:Tehnička priprema i dizajn:

Lektor:Tiraž:

Štamparija:


Poruka svim mladim ljudima u zemljama Zapada.

Mladi i savremeni izazovi

7

Predgovor

Jedna od tema koja konstantno zaokuplja pažnju lidera Islamske republike Iran, ajatollaha Ali Hameneija, jeste pitanje mladih i njihova konstruktivna i djelotvorna uloga u kretanju društva ka naprijed. Na tragu toga ajatollah Ali Hameneji je političkim dužnosnicima i vjerskim liderima različitih društava opetovano ukazivao na neophodnost usmjeravanja pažnje ka stvarnim potrebama mladih te na nužnost ulaganja napora u rješavanju njihovih problema. Prije oko godinu dana ajetollah Hameneji je uputio dvije povijesne, prosvijetljujuće i smjerodavne poruke mladima Evrope i Sjeverne Amerike u kojima ih je pozvao da se izravno i neposredno upoznaju sa islamom te da obrate pažnju na licemjernu i dvostruku politiku koju zapadni državnici i politički dužnosnici vode prema islamu. Izdanje koje je pred Vama nastoji tretiranjem ove problematike razmotriti važnost duhovne diplomacije vjerskih lidera i njihovu konstruktivnu i efikasnu ulogu u rješavanju suvremenih problema i izazova posredstvom mlade populacije.

8


Poruka ajatollaha Hameneija, lidera Irana, svekolikoj omladini Evrope i Sjeverne Amerike

U ime Allaha Milsotivog Samilosnog

Posljednji događaji u Francuskoj i njima slična dešavanja u nekim drugim zapadnim zemljama, nagnali su me da o njima govorim izravno vama. Obraćam se vama, omladino; ne stoga što zanemarujem vaše majke i očeve, već zbog toga što budućnost vaše nacije i vaše zemlje vidim u vašim rukama, a i zato što osjećaj traganja za istinom u vašim srcima nalazim vitalnijim i budnijim. Također, u ovom se pismu ne obraćam ni vašim političarima i državnim zvaničnicima, jer vjerujem da su oni svjesno razdvojili put politike od staze iskrenosti i ispravnosti.

Moje riječi upućene ovdje vama govore o islamu i posebno o slici i licu islama koje se vama prikazuje. Od prije više od dvije decenije, tačnije od raspada Sovjetskog saveza, učinjeno je mnogo napora da se ova velika religija prikaže kao zastrašujući neprijatelj. Izazivanje osjećaja straha i gnušanja te instrumentalizacija tih osjećanja, nažalost imaju dugu tradiciju u političkoj historiji Zapada. Ovdje se ne namjeravam baviti raznovrsnim „strahovima“ koji su do sada inducirani i usađeni narodima na Zapadu. I kraćim izlistavanjem novijih kritičkih studija o povijesti, sami ćete uvidjeti da savremene historiografije prijekorno govore o neiskrenim i prijetvornim ponašanjima vlada Zapada prema drugim narodima i nacijama u svijetu. Povijest Evrope i Amerike posramljena je robovlasništvom, pokunjena razdobljem imperijalizma i postiđena nepravdom nad „obojenima“ i nekršćanima. Vaši znanstveni istraživači i historičari izražavaju duboku nelagodu i postiđenost svim krvoprolićima počinjenim u ime religije među katolicima i protestantima ili u ime nacije i narodnosti u Prvom i Drugom svjetskom ratu.

To samo po sebi zavrijeđuje pohvalu i navodeći mali dio s tog dugačkog popisa ne želim koriti povijest, već želim da vi upitate svoje intelektualce: zašto se javna savijest na Zapadu uvijek mora buditi i dolaziti k sebi s višedecenijskim, a nekada i višestoljetnim kašnjenjem? Zašto se revizija kolektivne svijesti mora odnositi na daleku prošlost, a ne i na aktuelna


9

pitanja? Zašto se spriječava oblikovanje javne svijesti o tako važnom pitanju kakvo je pitanje načina suočavanja s islamskom misli i kulturom? Vi dobro znate da zajednički podtekst svih onih nepravednih i profiterskih nstrumentalizacija osjećanja čine nipodaštavanje, izazivanje gnušanja i fobije. Sad od vas tražim da se zapitate zašto je stara politika širenja straha i mržnje ovoga puta nezapamćenim intenzitetom usmjerena prema islamu i muslimanima? Zašto strukture moći u današnjem svijetu žele da se islamska misao nađe na margini i u stanju pasivnosti? Koja to značenja i vrijednosti u islamu ometaju plan velikih sila i koji se to interesi zadovoljavaju u sjeni građenja pogrešne slike o islamu? Dakle, moj prvi zahtjev vama jest da propitujete i istražujete o motivima tog rasprostranjenog ocrnjivanja islama.

Moj drugi zahtjev je da na poplavu predrasuda i negativne propagande reagujete tako što ćete nastojati ovu religiju upoznati izravno i bez posrednika. Zdrava logika nalaže da bar saznate šta je to čime vas plaše i od čega to trebate bježati. Ja ne insistiram da prihvatite moje razumijevanje ili bilo koju drugu intepretaciju islama, već kažem da ne dozvolite da vam ovaj dinamični realitet (islam) koji utječe na današnji svijet predstavljaju sa zadnjim namjerama i nečistim ciljevima. Ne dozvolite da vam, prijetvorno i licemjerno, teroriste koje sami angažuju predstave kao predstavnike islama. Upoznajte islam kroz autentične izvore, kroz izvore prvoga reda. Upoznajte se s islamom kroz Kur'an i životopis njegovoga časnog Vjerovjesnika (Mir i blagoslov Božiji na nj i njegovu porodicu).

Htio bih vas upitati: jeste li ikada do sada uopće posegnuli za Kur'anom kao knjigom muslimana? Jeste li proučili išta od nauka Vjerovjesnika islama (mir i blagoslov Božiji na nj i njegovu porodicu), njegovih humanih i etičkih naučavanja? Jeste li ikada do sada primili poruku o islamu iz nekog drugog izvora, mimo medija? Jeste li se ikada zapitali kako i na temelju kojih vrijednosti je taj islam kroz nekoliko kontinuiranih stoljeća odnjegovao najveću intelektualnu i znanstvenu civilizaciju i odgojio najbolje mislioce i znanstvenike? Tražim od vas da ne dozvolite da opscenim i blesavim maskama između vas i stvarnosti naprave emocionalnu branu i tako vam oduzmu sposobnost objektivnog

10


prosuđivanja. Danas kad su komunikacijska sredstva srušila geografske granice, ne dozvolite da vas izoluju vještačkim, mentalnim granicama. Premda nijedan pojedinac nije u stanju popuniti načinjene praznine, ipak svako od vas, s namjerom da osvijetli stvarnost sebi i svojoj okolini, može napraviti most nad tim prazninama, most sazdan od mišljenja i poštenja. Koliko god ovo unaprijed isplanirano sučeljavanje vas, mladi ljudi, sa islamom, bilo neprijatno, ono ipak može u vašem znatiželjnom tragalačkom umu proizvesti nova pitanja. Nastojanja na tragu iznalaženja odgovora na ta pitanja otvaraju pred vama vrijednu priliku za otkrivanje novih istina. Zato, ne propustite tu priliku za ispravno razumijevanje i percepciju islama, bez ikakvih predrasuda; e kako bi, zahvaljujući vašem odgovornom odnosu prema istini, buduće generacije ovu etapu historije odnosa Zapada prema islamu pisale s manje nelagode i s mirnijom savijesti.

Sejjid Ali Hamenei21.01.2015.


11

Iran’s Supreme Leader to Western youthTo the Youth in Europe and North America

The recent events in France and similar ones in some other Western countries have convinced me to directly talk to you about them. I am addressing you, [the youth], not because I overlook your parents, rather it is because the future of your nations and countries will be in your hands; and also I find that the sense of quest for truth is more vigorous and attentive in your hearts.I don’t address your politicians and statesmen either in this writing because I believe that they have consciously separated the route of politics from the path of righteousness and truth. I would like to talk to you about Islam, particularly the image that is presented to you as Islam. Many attempts have been made over the past two decades, almost since the disintegration of the Soviet Union, to place this great religion in the seat of a horrifying enemy. The provocation of a feeling of horror and hatred and its utilization has unfortunately a long record in the political history of the West.

Here, I don’t want to deal with the different phobias with which the Western nations have thus far been indoctrinated. A cursory review of recent critical studies of history would bring home to you the fact that the Western governments’ insincere and hypocritical treatment of other nations and cultures has been censured in new historiographies.The histories of the United States and Europe are ashamed of slavery, embarrassed by the colonial period and chagrined at the oppression of people of color and non-Christians. Your researchers and historians are deeply ashamed of the bloodsheds wrought in the name of religion between the Catholics and Protestants or in the name of nationality and ethnicity during the First and Second World Wars. This approach is admirable. By mentioning a fraction of this long list, I don’t want to reproach history; rather I would like you to ask your intellectuals as to why the public conscience in the West awakens and comes to its senses after a delay of several decades or centuries. Why should the revision of collective conscience apply to the distant past and not to the current

12


problems? Why is it that attempts are made to prevent public awareness regarding an important issue such as the treatment of Islamic culture and thought?

You know well that humiliation and spreading hatred and illusionary fear of the “other” have been the common base of all those oppressive profiteers. Now, I would like you to ask yourself why the old policy of spreading “phobia” and hatred has targeted Islam and Muslims with an unprecedented intensity. Why does the power structure in the world want Islamic thought to be marginalized and remain latent? What concepts and values in Islam disturb the programs of the super powers and what interests are safeguarded in the shadow of distorting the image of Islam? Hence, my first request is: Study and research the incentives behind this widespread tarnishing of the image of Islam.

My second request is that in reaction to the flood of prejudgments and disinformation campaigns, try to gain a direct and firsthand knowledge of this religion. The right logic requires that you understand the nature and essence of what they are frightening you about and want you to keep away from.I don’t insist that you accept my reading or any other reading of Islam. What I want to say is: Don’t allow this dynamic and effective reality in today’s world to be introduced to you through resentments and prejudices. Don’t allow them to hypocritically introduce their own recruited terrorists as representatives of Islam.

Receive knowledge of Islam from its primary and original sources. Gain information about Islam through the Qur’an and the life of its great Prophet. I would like to ask you whether you have directly read the Qur’an of the Muslims. Have you studied the teachings of the Prophet of Islam and his humane, ethical doctrines? Have you ever received the message of Islam from any sources other than the media?Have you ever asked yourself how and on the basis of which values has Islam established the greatest scientific and intellectual civilization of the world and raised the most distinguished scientists and intellectuals throughout several centuries? I would like you not to allow the derogatory and offensive image-buildings to create an emotional gulf between you


13

and the reality, taking away the possibility of an impartial judgment from you. Today, the communication media have removed the geographical borders. Hence, don’t allow them to besiege you within fabricated and mental borders.

Although no one can individually fill the created gaps, each one of you can construct a bridge of thought and fairness over the gaps to illuminate yourself and your surrounding environment. While this preplanned challenge between Islam and you, the youth, is undesirable, it can raise new questions in your curious and inquiring minds. Attempts to find answers to these questions will provide you with an appropriate opportunity to discover new truths.Therefore, don’t miss the opportunity to gain proper, correct and unbiased understanding of Islam so that hopefully, due to your sense of responsibility toward the truth, future generations would write the history of this current interaction between Islam and the West with a clearer conscience and lesser resentment.

Seyyed Ali Khamenei21st Jan. 2015.

14


Poruka vrhovnog lidera Islamske Republike Iran svim mladim ljudima u zemljama Zapada

U ime Boga Milosnoga, Premilosnoga

Gorka događanja slijepoga terorizma koji se desio u Francuskoj, motivirala su me da se ponovo obratim Vama, mladim ljudima. Žao mi je što je takav događaj povod za ovo obraćanje, ali činjenica je da će štete biti višestruke ukoliko bolna pitanja i događaji ne budu podsticaj za iznalaženje rješenja i predtekst za zajedničko promišljanje. Patnja svakog čovjeka na bilo kojoj tački ovoga svijeta sama po sebi nanosi bol svakom pripadniku ljudskoga roda. Prizor djeteta koje izdiše pred očima svojih najmilijih, majke čije je porodično veselje pretvoreno u žalost, muža koji trči ni sam ne znajući kamo noseći u naručju beživotno tijelo svoje supruge, posmatrača koji nije svjestan da će za nekoliko trenutka upravo vidjeti posljednji čin svoje drame koja se životom zove, prizori su koji neizostavno moraju izazvati ljudska osjećanja. Ko god u sebi ima i koliko trun ljubavi i čovječnosti, biva dirnut i ožalošćen, bez obzira da li ti prizori bili ozbiljeni u Francuskoj, Palestini, Iraku, Libanu ili Siriji.

Sigurno je da takav osjećaj ima svih milijardu i pet stotina miliona muslimana i da oni preziru izvršitelje i poticatelje ovih tragedija, ograđujući se od njih. Međutim, stvar je u tome da će današnje patnje i suosjećanja biti tek jalova gorka sjećanja, ukoliko ne doprinesu izgradnji boljeg i sigurnijeg sutra. Ja vjerujem da ćete samo vi, mladi ljudi, biti u stanju uzeti pouku iz današnjih neprijatnosti i pronaći puteve izgradnje boljega sutra, zapriječavajući stranputice koje su Zapad i dovele u stanje u kojem se danas nalazi. Tačno je da je terorizam danas naša zajednička bol, vaša i naša, ali trebali biste znati da između nesigurnosti i zebnje koje ste iskusili u nedavnim događajima i patnje koju narodi Iraka, Jemena, Sirije i Afganistana trpe već duži niz godina, postoje dvije ključne razlike. Prva je razlika u tome što je svijet islama žrtva širenja straha i nasilja na mnogo širem planu, u mnogo većim količinama i sve to traje mnogo duže. A druga je razlika u tome što su, nažalost, ova nasilja, na različite načine, učinkovito i konstantno bivala i jesu potpomagana od velikih sila. Danas je već malo onih koji ne znaju da su Sjedinjene


15

Američke Države imale ulogu u osnivanju, snaženju i naoružavanju Al-Qaeede, Talibana i njihovih sramnih produžetaka. Uz ovu izravnu podršku, očigledni i poznati podržavatelji tekfirijskog terorizma, uprkos tome što se radi o najretrogradnijim političkim sistemima, uvijek su u redovima saveznika Zapada, dok se u isto vrijeme nemilosrdno nastoje ugušiti najnaprednije i najsvjetlije ideje u regiji koje su proizišle iz dinamičnih demokratskih procesa. Dvostruki pristup pokretu buđenja u svijetu islama rječit je primjer protivrječja u politici Zapada. Drugo lice te medalje ogleda se u podršci državnom terorizmu Izraela. Obespravljeni i potlačeni narod Palestine već šezdeset godina prolazi kroz iskustvo najgore vrste terorizma. Narod Evrope ovih je nekoliko dana tražio pribježište u četiri zida svojih domova, izbjegavajući boravak na javnim mjestima, okupljalištima i centrima gdje boravi veliki broj ljudi, ali jedna palestinska porodica već je desetljećima nesigurna i u svome vlastitom domu, jer se nalazi na domašaju mašine za ubijanje i destrukciju kojom upravlja cionistički režim. Ima li danas svirepijeg nasilja od onog što ga cionistički režim provodi izgradnjom naselja? Bez da se ijednom nađe na udaru ozbiljne i djelotvorne kritike svojih utjecajnih saveznika, ili bar formalno neovisnih međunarodnih institucija.

Taj režim ruši palestinske domove i uništava njihova polja i vrtove, ne dozvoljavajući jadnome narodu da bar sa sobom ponese svoja skromna pokućstva i pokupi plodove svojih usjeva. I sve se to uglavnom čini na očigled uplakanih i prestravljenih žena i djece dok gledaju zlostavljanje i tjelesno nasilje nad svojim najmilijim članovima porodice koji ponekad bivaju odvođeni u zloglasne kazamate. Poznajete li u savremenom svijetu svirepost koja bi se po svome obimu, količini i vremenskom kontinuitetu mogla s tim usporediti? Kako nazvati pucanje u damu nasred ulice, samo zato što je verbalno izrazila svoj protest do zuba naoružanom vojniku? Šta je to ako ne terorizam? Ovaj se barbarizam ne može nazvati ekstremizmom valjda samo zato što ga čine oružane snage jedne okupatorske vlade? Ili, možda, ove slike više ne zavređuju buđenje naše savjesti, samo zbog toga što ih već 60 godina posmatramo na svojim televizijskim ekranima?Vojne invazije na svijet islama u posljednjim godinama, sa bezbroj žrtava, još su jedan primjer kontradiktorne logike Zapada. Napadnute su zemlje, pored ljudskih žrtava, izgubile svoju ekonomsku i industrijsku

16


infrastrukturu; njihovo kretanje putem razvoja je ili potpuno zaustavljeno ili usporeno, a u nekim slučajevima vraćeno desetljećima unutraga. Uprkos svemu tome, od njih se bezobzirno traži da ne konstatiraju vlastitu obespravljenost. Kako je moguće jednu zemlju pretvoriti u veliku ruševinu, njezine gradove i sela sravniti sa zemljom, a onda joj kazati: Molimo, nemojte misliti da ste ugnjetani i obespravljeni!? Nije li iskreno izvinjenje bolje od apela na ignoranciju i zaboravljanje tragedija koje su se tim ljudima dogodile? A bol i duševna patnja koju je svijet islama ovih godina osjetio od dvoličnosti i mimikrije svojih napadača, zacijelo nije manji od pričinjenih materijalnih šteta.

Draga omladino!Nadam se da ćete vi, danas ili sutra, promijeniti taj hipokrizijom okaljani mentalitet, mentalitet čija se vještina ogleda u skrivanju dugoročnih ciljeva i uljepšavanje zlobnih namjera. Po mome mišljenju, prva faza u stvaranju mira i sigurnosti jeste u ispravljanju mentaliteta koji proizvodi nasilje. Dok politikom Zapada dominiraju dvostruka mjerila, i dok se terorizam u očima njegovih moćnih sponzora dijeli na dobri i loši, i dok interesi vlada imaju preimućstvo nad humanim i etičkim vrijednostima, nema potrebe da na drugim mjestima tragamo za korijenima nasilja. Nažalost, ti su korijeni kroz dugi niz godina prodrli i u dubinu kulturnih politika Zapada, oblikujući jednu “soft” i tihu agresiju. Mnoge su zemlje u svijetu ponosne na svoju autohtonu, domaću i nacionalnu kulturu. Govorim o kulturama koje su snagom svojega sazrijevanja i plodnosti stotinama godina hranile ljudske zajednice. Ni svijet islama u tome nije nikakav izuzetak. Međutim, u savremenom dobu, svijet Zapada, koristeći se sofisticiranim sredstvima, insistira na kulturnoj klonifikaciji i unifikaciji svijeta. To nametanje kulture Zapada drugim narodima i omalovažavanje pojedinačnih neovisnih kulturnih obrazaca smatram izuzetno štetnim, tihim nasiljem. Ponižavanje bogatih kultura i vrijeđanje/skrnavljenje njihovih najpoštovanijih elemenata, dešava se u situaciji u kojoj “zamjenska” kultura uopće nema kapaciteta za takovrsnu alternaciju. Naprimjer, “agresivnost” i “moralni promiskuitet” pretvoreni su, nažalost, u dva glavna elementa kulture Zapada, reducirajući njezin kredibilitet i prihvatljivost čak i u njenim kolijevkama. Sada se postavlja pitanje: Jesmo li mi “griješni” ako ne


17

želimo agresivnu / ratobornu, vulgarnu kulturu koja izmiče svakoj vrsti duhovnosti? Bit ćemo inkriminirani ako stanemo na put destruktivnoj poplavi koja se u liku raznoraznih pseudoumjetničkih izraza sručuje na našu omladinu? Ja ne poričem važnost kulturnih povezanosti. One su uvijek polučivale razvoj, sazrijevanje i uzajamno obogaćivanje, ali samo ako su realizirane u prirodnim okolnostima, u ozračju poštivanja zajednice koja je predmetom takvih upliva. U suprotnom, neharmonične, nametane veze polučuju neuspjeh i štetu. Sa potpunim žaljenjem, moram kazati da prezrene skupine kakav je DAESH jesu plod takvih neuspjelih “brakova” s uvoznim kulturama. Da je problem zaista samo doktrinarne / teološke naravi, onda bi takve pojave u svijetu islama morale postojati i prije kolonijalnog doba, a historija svijeta islama svjedoči suprotno. Pouzdani historijski dokumenti bjelodano pokazuju kako je susretanje kolonijalizma s jednim odbačenim ekstremnim mišljenjem, i to u srcu jednog beduinskog plemena, posijalo sjeme radikalizma u ovoj regiji. Jer, kako bi u suprotnom, iz jedne od najetičnijih i najhumanijih religijskih ideja u svijetu – u čijem je temeljnom tekstu ubijanje jednoga čovjeka poistovjećeno s ubijanjem cijeloga čovječanstva – moglo poniknuti takvo smeće kakav je DAESH?

Valja se, nadalje, zapitati zašto ljudi rođeni u Evropi i intelektualno i duhovno odgajani u evropskome okruženju, bivaju privučeni takvim skupinama? Je li moguće povjerovati da ti ljudi nakon jednog ili dva putovanja u ratna područja odjednom postaju tako ekstremni da su spremni mecima rešetati svoje sunarodnjake? Sigurno je da se ne može prenebregnuti ni jednoživotna nezdrava kulturna hrana u jednom kontaminiranom okruženju koje porađa nasilje. S tim u vezi bi trebalo doći do jedne obuhvatne analize koja bi razotkrila skrivene i otvorene kontaminiranosti društva. Možda je duboka mržnja, nastajala u srcima pojedinih slojeva zapadnih društava tokom godina ekonomskog i industrijskog procvata, na tragu nejednakosti i gdjekad pravne i strukturalne diskriminacije, stvorila komplekse koji sada svako malo, na jedan bolestan i maničan način, pokazuju svoje lice. U svakom slučaju, vi ste ti koji trebaju razgrnuti površinske slojeve svojih društava, pronaći čvorove i pritajene mržnje, driješiti ih i uklanjati. Rascjepe treba popunjavati, pukotine popravljati, a ne dodatno doprinositi njihovome produbljivanju.

18


Velika pogreška u borbi protiv terorizma jeste u ishitrenim reakcijama koje doprinose daljem cijepanju. Svaki ishitren i nagao postupak koji doprinosi izolaciji, zaplašivanju i zebnji muslimana Evrope i Amerike koji broje milione aktivnih i odgovornih članova društva u kojem žive, svaki postupak koji bi doprinio njihovom dodatnom obespravljivanju i društvenoj marginalizaciji, ne samo da neće riješiti problem, već će produbiti razdaljine i proširiti netrpeljivosti. Ukoliko dođe do legalizacije i legitimizacije površnih i afektivnih rješenja, to će pojačati postojeće polarizacije i k tome još otvoriti puteve u nove krize. I ništa više. Prema dostupnim izvješćima, u nekim evropskim zemljama uvedeni su propisi koji podstiču građanstvo na uhođenje i špijuniranje njihovih muslimanskih sugrađana. Takva su ponašanja nepravedna i svi znamo da nepravda, htjeli ne htjeli, po svojoj prirodi ima učinak bumeranga. A muslimani i ne zaslužuju takvu vrstu nezahvalnosti. Svijet Zapada dobro poznaje muslimane već stoljećima. I onda kada su zapadnjaci bili gosti na tlu islama, mjerkajući bogatstva svojih domaćina, i onda kada je Zapad ugostio muslimane, koristeći se njihovim radom i mišljenjem, uglavnom su od muslimana vidjeli samo ljubaznost, blagonaklonost i strpljivost. Zato želim da vi, mladi ljudi, na osnovu ispravne spoznaje, snagom dubokoumnosti i poučeni onim neprijatnim iskustvima, udarite temelje jednoj ispravnoj, časnoj i dostojanstvenoj interakciji sa svijetom islama. U tom slučaju, u bliskoj ćete budućnosti vidjeti kako će zgrada nastala na tim temeljima svojom sjenkom pouzdanja i povjerenja napraviti hlad svojim graditeljima, podariti im toplinu mira i sigurnosti, a čitavome svijetu biti svjetionikom za jednu bolju budućnost.

Sejjid Ali Hamenei29. 11. 2015. god.


19

Imam Khamenei issues second letter to the Youth of the West

In the Name of God, the Beneficent, the Merciful

The bitter events brought about by blind terrorism in France have once again, moved me to speak to you young people. For me, it is unfortunate that such incidents would have to create the framework for a conversation, however the truth is that if painful matters do not create the grounds for finding solutions and mutual consultation, then the damage caused will be multiplied. The pain of any human being anywhere in the world causes sorrow for a fellow human being. The sight of a child losing his life in the presence of his loved ones, a mother whose joy for her family turns into mourning, a husband who is rushing the lifeless body of his spouse to some place and the spectator who does not know whether he will be seeing the final scene of life- these are scenes that rouse the emotions and feelings of any human being.

Anyone who has benefited from affection and humanity is affected and disturbed by witnessing these scenes- whether it occurs in France or in Palestine or Iraq or Lebanon or Syria. Without a doubt, the one-and-a-half billion Muslims also have these feelings and abhor and are revolted by the perpetrators and those responsible for these calamities. The issue, however, is that if today’s pain is not used to build a better and safer future, then it will just turn into bitter and fruitless memories. I genuinely believe that it is only you youth who by learning the lessons of today’s hardship, have the power to discover new means for building the future and who can be barriers in the misguided path that has brought the west to its current impasse. It is correct that today terrorism is our common worry. However it is necessary for you to know that the insecurity and strain that you experienced during the recent events, differs from the pain that the people of Iraq, Yemen, Syria and Afghanistan have been experiencing for many years, in two significant ways. First, the Islamic world has been the victim of terror and brutality to a larger extent territorially, to greater amount quantitatively and for a longer period in terms of time. Second, that unfortunately this violence has been supported by certain

20


great powers through various methods and effective means. Today, there are very few people who are uninformed about the role of the United States of America in creating, nurturing and arming al-Qaeda, the Taliban and their inauspicious successors. Besides this direct support, the overt and well-known supporters of takfiri terrorism- despite having the most backward political systems- are standing arrayed as allies of the west while the most pioneering, brightest and most dynamic democrats in the region are suppressed mercilessly. The prejudiced response of the west to the awakening movement in the Islamic world is an illustrative example of the contradictory western policies.

The other side of these contradictory policies is seen in supporting the state terrorism of Israel. The oppressed people of Palestine have experienced the worst kind of terrorism for the last sixty years. If the people of Europe have now taken refuge in their homes for a few days and refrain from being present in busy places- it is decades that a Palestinian family is not secure even in its own home from the Zionist regime’s death and destruction machinery. What kind of atrocious violence today is comparable to that of the settlement constructions of the Zionists regime?This regime- without ever being seriously and significantly censured by its influential allies or even by the so-called independent international organizations- everyday demolishes the homes of Palestinians and destroys their orchards and farms. This is done without even giving them time to gather their belongings or agricultural products and usually it is done in front of the terrified and tear-filled eyes of women and children who witness the brutal beatings of their family members who in some cases are being dragged away to gruesome torture chambers. In today’s world, do we know of any other violence on this scale and scope and for such an extended period of time?

Shooting down a woman in the middle of the street for the crime of protesting against a soldier who is armed to the teeth- if this is not terrorism, what is? This barbarism, because it is being done by the armed forces of an occupying government, should not be called extremism? Or maybe only because these scenes have been seen repeatedly on television screens for sixty years, they should no longer stir our consciences.


21

The military invasions of the Islamic world in recent years- with countless victims- are another example of the contradictory logic of the west. The assaulted countries, in addition to the human damage caused, have lost their economic and industrial infrastructure, their movement towards growth and development has been stopped or delayed and in some cases, has been thrown back decades. Despite all this, they are rudely being asked not to see themselves as oppressed. How can a country be turned into ruins, have its cities and towns covered in dust and then be told that it should please not view itself as oppressed? Instead of enticements to not understand and to not mention disasters, would not an honest apology be better? The pain that the Islamic world has suffered in these years from the hypocrisy and duplicity of the invaders is not less than the pain from the material damage.

Dear youth! I have the hope that you-now or in the future-can change this mentality corrupted by duplicity, a mentality whose highest skill is hiding long-term goals and adorning malevolent objectives. In my opinion, the first step in creating security and peace is reforming this violence-breeding mentality. Until double-standards dominate western policies, until terrorism- in the view of its powerful supporters- is divided into “good” and “bad” types, and until governmental interests are given precedence over human values and ethics, the roots of violence should not be searched for in other places.Unfortunately, these roots have taken hold in the depths of western political culture over the course of many years and they have caused a soft and silent invasion. Many countries of the world take pride in their local and national cultures, cultures which through development and regeneration have soundly nurtured human societies for centuries. The Islamic world is not an exception to this. However in the current era, the western world with the use of advanced tools is insisting on the cloning and replication of its culture on a global scale. I consider the imposition of western culture upon other peoples and the trivialization of independent cultures as a form of silent violence and extreme harmfulness. Humiliating rich cultures and insulting the most honored parts of these, is occurring while the alternative culture being offered in no way has any qualification for being a replacement. For example, the two elements of

22


“aggression” and “moral promiscuity” which unfortunately have become the main elements of western culture, has even degraded the position and acceptability of its source region. So now the question is: are we “sinners” for not wanting an aggressive, vulgar and fatuous culture? Are we to be blamed for blocking the flood of impropriety that is directed towards our youth in the shape of various forms of quasi-art? I do not deny the importance and value of cultural interaction. Whenever these interactions are conducted in natural circumstances and with respect for the receiving culture, they result in growth, development and richness. On the contrary, inharmonious interactions have been unsuccessful and harmful impositions.

We have to state with full regret that vile groups such as DAESH are the spawn of such ill-fated pairings with imported cultures. If the matter was simply theological, we would have had to witness such phenomena before the colonialist era, yet history shows the contrary. Authoritative historical records clearly show how colonialist confluence of extremist and rejected thoughts in the heart of a Bedouin tribe, planted the seed of extremism in this region. How then is it possible that such garbage as DAESH comes out of one of the most ethical and humane religious schools who as part of its inner core, includes the notion that taking the life of one human being is equivalent to killing the whole humanity?

One has to ask why people who are born in Europe and who have been intellectually and mentally nurtured in that environment are attracted to such groups? Can we really believe that people with only one or two trips to war zones, suddenly become so extreme that they can riddle the bodies of their compatriots with bullets? On this matter, we certainly cannot forget about the effects of a life nurtured in a pathologic culture in a corrupt environment borne out of violence. On this matter, we need complete analyses, analyses that see the hidden and apparent corruptions. Maybe a deep hate-planted in the years of economic and industrial growth and borne out of inequality and possibly legal and structural prejudice-created ideas that every few years appear in a sickening manner. In any case, you are the ones that have to uncover the apparent layers of your own society and untie and disentangle the knots and resentments.


23

Fissures have to be sealed, not deepened. Hasty reactions is a major mistake when fighting terrorism which only widens the chasms. Any rushed and emotional reaction which would isolate, intimidate and create more anxiety for the Muslim communities living in Europe and America- which are comprised of millions of active and responsible human beings- and which would deprive them of their basic rights more than has already happened and which would drive them away from society- not only will not solve the problem but will increase the chasms and resentments.

Superficial measures and reactions, especially if they take legal forms, will do nothing but increase the current polarizations, open the way for future crises and will result in nothing else. According to reports received, some countries in Europe have issued guidelines encouraging citizens to spy on Muslims. This behavior is unjust and we all know that pursuing injustice has the characteristic of unwanted reversibility. Besides, the Muslims do not deserve such ill-treatment. For centuries, the western world has known Muslims well- the day that westerners were guests in Islamic lands and were attracted to the riches of their hosts and on another day when they were hosts and benefitted from the efforts and thoughts of Muslims- they generally experienced nothing but kindness and forbearance.

Therefore I want you youth to lay the foundations for a correct and honorable interaction with the Islamic world based on correct understanding, deep insight and lessons learned from horrible experiences. In such a case and in the not too distant future, you will witness the edifice built on these firm foundations which creates a shade of confidence and trust which cools the crown of its architect, a warmth of security and peace that it bequests on them and a blaze of hope in a bright future which illuminates the canvass of the earth.

Sayyid Ali Khamenei8th of Azar, 1394 - 29th of Nov, 2015

24


Pismo grupe mladih ljudi Balkana lideru Islamske Republike Iran, ajatollahu Hameneiju

U svijetu u kojem je unilateralna prevlast neoliberalizma dovela do povećanja razlika među bogatim i siromašnim, u kojem veliki medijski magnati poslušno izvršavaju naloge totalitarnih političara i dojučerašnjih imperijalista, nastojeći ovladati umovima i srcima mladih ljudi, neophodno je raditi na samouvjerenosti te ispravnom i s vremenom uskalđenom upoznavanju božanskih religija, posebno čiste vjere islama, vjere koja je danas sa dvije strane izložena pritiscima i nedostojnim napadanjima: s jedne strane zavjera islamofobije, a s druge strane fitna ekstremizma i tekfira (izopćenja vjerskih neistomišljenika)!

U takvoj tmosferi, jasno je da da „duhovna diplomatija“ religijskih vođa na različite načine može u ovom kontekstu odigrati veoma važnu i djelotvornu ulogu, posebno kroz emitovanje poruka, apela i otvorenih pisama s ciljem osvješćenja naroda i buđenja moralne savjesti kod političara. Vaše nedavno, istorijsko pismo mladima u Evropi i Americi razumijevamo upravo u tom kontekstu. To je pismo iskreni eho naše današnje boli, naših teškoća i potreba. Koliko mi znamo i kako mi vjerujemo, božanske religije, uključujući i islam, izvorni Muhammedov a.s., islam kao vjeru milosti, pozivaju ljude na poštivanje i čuvanje ljudskih prava i ljudskog dostojanstva. Borba Božijih vjerovjesnika protiv silnika na pozornici historije nikada nije bila praćena promovisanjem mržnje niti širenjem straha među ljudima.

Islam poziva na razmišljanje, mudrost i lijepo sučeljavanje stavova; islam navješćuje slobodu, pravdu i sigurnost. Stoga, mi dobro znamo da divljačko, neprihvatljivo djelovanje grupe tobože muslimanskih ekstremista koji su oruđe u rukama neprijatelja čovječanstva, nema ničega zajedničkog s islamom i izvornim religijskim naukom.Vjerujemo da su ekstremističke i tekfirijske tendencije među takvim grupama proizvod jedne antirazumske i antiduhovne interpretacije islama. Mi se i na ovaj način ograđujemo od takvih retrogradnih i opasnih struja te ćemo učiniti dodatni napor da proučavanjem prvih izvora islama, dakle Kur'ana i sunneta, životne prakse Božijeg poslanika a.s. što bolje


25

upoznamo i drugima predstavimo islam. Jer, duboko smo uvjereni da predstavljanje bogate i blistave islamske kulture i jeste najbolji način suprotstavljanja ekstremističkim i tekfirskim tendencijama.Naravno, od državnih i vjerskih institucija odlučno zahtijevamo da omoguće promociju razumske i umjerene interpretacije islama i religije uopće, te da ne dozvole da radikalizam i ekstremizam nađu put do naših vjerskih škola i fakulteta, ali i naših domova. Vjerujemo da je kulturna i civilizacijska koegzistencija islama i Zapada u okrilju tolerancije i poštivanja moralnih i ljudskih vrijednosti itekako moguća. Bez takve miroljubive koegzistencije ne može se govoriti o svjetskom miru i sigurnosti. Stoga od vladinih i nevladinih institucija i zvaničnika očekujemo da otvore put slobodnom mišljenju i intelektualnom procvatu, put ljubavi, jednakosti, dostojanstva, poštivanja čovjekove časti, kao i individualnih i kolektivnih prava čovjeka.

Na kraju, uvjeravamo Vas da ćemo na poplavu predrasuda i negativne propagande odgovoriti direktnim i neposredovanim saznanjima o vjeri, da ćemo islam upoznavati i predstavljati na osnovu njegovih primarnih izvora, ne dozvoljavajući da javne i skrivene prljave ruke svojim opscenim i blesavim maskama naprave emocionalnu branu između nas i stvarnosti i tako nas liše mogućnosti nepristranog rasuđivanja.

Grupa mladih Balkana, Mart 2015.

26


KOMENTAR PISMA IMAMA HAMENEIJA OMLADINI EVROPE I SJEVERNE AMERIKE(ISLAMOFOBIJA, ZAŠTO I KAKO?)

Uvod

Islamska revolucija u Iranu predvođena Imamom Homeinijem, r.a., značila je revitalizaciju čistog Muhamedova, s.a.v.s., islama u savremenom svijetu. Bio je to začetak jednog toka mišljenja i diskursa koji se temelji na izvornoj naravi čovjeka i koji centralnu ulogu daje ljudskome umu, nasuprot modernom i modernističkom diskursu koji vlada svijetom. Kontinuitet ovog izvornog, autentičnog i u Božijem nauku utemeljenog toka viđen je u konceptu njegova predstavljanja savremenom svijetu, koncepta oslikanog u mišljenju, riječima i djelu Imama Homeinija, r.a.Uprkos svim urotama hegemonističkog i imperijalističkog fronta i kulturnoj agresiji koja ima za cilj neutralizirati vrijednosti koje baštini islamska revolucija, ovaj tok i nakon tri decenije s brojnim usponima i padovima uspijeva učvrstiti svoju vitalnost i nailazi na pozitivan odjek u drugim narodima i društvima. U tom svjetlu treba posmatrati i jakošnji val islamskog buđenja. Odjeci rečenog diskursa i oblikovanja autentičnog islamskog otpora diljem islamskog svijeta i šire prepoznati su kao ozbiljan izazov za postojeći svjetski poredak dovodeći ga na svojevrsnu povijesnu raskrsnicu. Stoga je hegemonistički front osmislio mnoge planove i upotrijebio sve svoje potencijale kako bi ocrnio islam i predstavio ga u jednom nasilnom i iracionalnom liku.

Historijsko dubokoumno pismo ajatollaha Hameneija mladima u Evropi i Sjevernoj Americi predstavlja prekretnicu u suprotstavljanju njihovim urotama. Ono bi moglo opsežnu i sofisticiranu prijetnju islamofobije i borbe protiv islama (antiislamizam) pretvoriti u priliku za razmišljanje i traganje za islamom. Ovo kratko, ali veoma sadržajno i duboko promišljeno pismo stvara jedan sasma novi intelektualni potencijal za propitivanje odnosa između islama i Zapada. Za takvo što je, upravo potrebno mnogo prostora i vremena. Ovdje ćemo, međutim, ponuditi jedan kratak komentar na spomenuto pismo nastojeći da damo doprinos kulturnom frontu čistog Muhamedova, s.a.v.s., islama u ostvarenju


27

njegovih povijesnih ciljeva. Pri tom smo se, pored unutartekstualne analize koristili i drugim kazivanjima ajatollaha Hameneija e kako bismo sam tekst pisma osmotrili u svjetlu šireg konteksta njegovih sistematičnih i konzistentnih stavova i mišljenja.

Druga kazivanja ajatollaha Hameneija

Kapaciteti mladih ljudi:

- Živi, vedri, čestiti mladi ljudi puni nade i optimizma mogu biti jemci cijele jedne historije - Mladi čovjek je po svojoj naravi protiv nepravde, nasilja i arogancije. Mladi čovjek je, po svojoj naravi, protiv one vlade čije se postojanje temelji na tlačenju i nepravdi. - Omladina je pokretačka snaga velikih procesa u društvu. Oni su motorna snaga zemlje. - Neprijatelj ima planove za našu omladinu. Ti se planovi temelje na slabim tačkama mladih ljudi. Međutim, mladi ljudi imaju mnogo više pozitivnih osobina nego slabosti. Mladi i budućnost: - Mladi ljudi, omladina puni su darovitosti i talenta. Mladi čovjek je budućnost. Dobra omladina znači dobru budućnost. - Draga moja omladino, vrijedna moja djeco! Pripremite se za bolje sutra, za osvajanje novih megdana. Budućnost pripada vama. - Vi, omladino, a posebno studenti, vi ste nada u bolju budućnost. - Vi, mladi ljudi, pripremajte se za teške i velike odgovornosti koje ćete preuzeti.

Mladi čovjek i težnja ka istini:

- Iskoristite svoju mladost koja pruža priliku vašem tragalačkom duhu da se razvije, iskoristite svoju znatiželju i vrijeme koje imate na raspolaganju. - Istina ima svoje neprijatelje. Nije lahko kazati istinu. Protivnici (neprijatelji) istine vladaju ovim svijetom, imaju moć, osorni su i oholi, a tako je bilo i kroz cijelu ljudsku povijest.

28


O Zapadu:

- Jedna od dobrih osobina Evropljana je njihova spremnost izlaganja riziku. To je jedan od glavnih izvora njihove uspješnosti... Dalje, oni su radini, ne bježe od rada... Najveći i najznačajniji naučnici i naučni pronalazači na Zapadu bili su ljudi koji su godinama imali skroman i težak život. Iz skromnog sobička bi dolazili do velikih otkrića. Treba čitati njihove biografije pa vidjeti kako su ti ljudi živjeli. - Protivljenje vjernika muslimana zapadnoj civilizaciji ne znači protivljenje njihovu naučnom napretku i uklanjanju sujevjerja niti temeljenju svih društvenih odnosa na naučnim standardima. Ne. Mi smo samo protiv nedostatka duhovnosti i vrline u tom svijetu.

Političari i vladari na Zapadu:

- Najveća prijetnja regiji i cijelome svijetu danas su Amerika i cionistički režim. Oni se bez ikakve kontrole i bez pridržavanja i najosnovnijih normi koje nam nalaže ljudski svijet pa i vjera, upliću u svaki dio svijeta gdje god to ocijene potrebnim. I ubijaju ljude. Žalosni događaji u Jemenu i podrška koju Amerika i Zapad pružaju agresoru na tu zemlju primjer su ponašanja koje ugrožava globalnu sigurnost. - Vlada SAD-a i njezini sateliti uistinu ne pokazuju nimalo senzibiliteta kada je u pitanju ubijanje ljudi. I ne samo to, oni čak brane i podržavaju počinitelje strašnih i stravičnih zločina – kakav je slučaj sa zločinima u Gazi, recimo.

- Zapadni političari, oni koji zaista imaju moć utjecaja, nažalost, većinom su pod utjecajem cionista, danas sve svoje aktivnosti svode na zamajavanje javnog mnijenja, širenje laži, pravljenje lažnih parola. Od tih šefova država samo tražim da toliko ne lažu. Da Amerika, Engleska i još po neka evropska vlada toliko ne zamajavaju svjetsko javno mnijenje. - Danas u svijetu vidimo da vlade i sile koje se najviše pozivaju na pravdu i poštenje, ustvari nemaju ni pravde ni poštenja, osim u granicama u kojima je to u skladu s njihovim uskogrudnim i ograničenim tlačiteljskim politikama.


29

Nepravda na Zapadu

Danas u zemljama koje se hvastaju demokratijom, ima više nepravde nego drugdje. Evo, u Americi. Mnogo je godina prošlo od proglašenja jednakopravnosti crnaca i bijelaca. A i dan danas tamo upravo na toj rasnoj osnovi vlada diskriminacija. U nekim evropskim državama također vidimo diskriminaciju. Tamo je još uvijek pitanje rase aktuelno. I dan danas u tim zemljama, uključujući Ameriku, svaki pojedinac ili grupa koji se usude usprotiviti apsolutnoj moći kapitalista, bivaju nemilice ušutkani... Oni koji prate medije i štampu i danas se dobro sjećaju kako su prije nekoliko godina u SAD-u ljudi živi spaljeni! Sedamdeset do osamdeset ljudi, žena, muškaraca i djece, u Americi je spaljeno usred bijela dana, pred očima čitavog svijeta. A u istoj toj Americi kažu da su maksimalno zaštićena čak i prava životinja, pa ako neko naudi svom psu ili mački bit će suočen sa sudskim gonjenjem. U isto vrijeme, ista ta Amerika otvoreno podržava najterorističkiju državu i vladu u svijetu-cionistički režim.

Politička historija Zapada

- Jedno od najtragičnijih djela u savremenom svijetu je „Ujka Jovina koliba“, knjiga koja oslikava život robova u Americi. Mislim da je ova knjiga napisana prije skoro dvjesto godina i još je aktuelna. Da, to je Amerika. To je američka vlast. To je onaj primjer kojeg američki sistem nudi ostatku svijeta? A sloboda, a jednakost? Koja jednakost? Vi još crnce i bijelce ne smatrate jednakima. Evo i dan danas pri prijemu u državnu službu na bilo kojoj razini ljudima uzimate za zlo, ako imalo „vuku“ na „crvenokošce“! - Mnogo je zemalja, mnogo je nacija, na Istoku i na Zapadu-u Aziji i Africi-snagom zapadne nauke uništeno, porobljeno, kolonijalizirano. Današnji su američki crnci djeca afričkog roblja dovedenog iz koloniziranih zemalja. Lovili su ih kao životinje i odvodili s njihovih ognjišta, njiva i plantaža i zaposlili da za njih odrađuju najteže fizičke poslove. Radili su to diljem svijeta, koristeći i nauku. Zlorabili su taj veliki dar Božiji čovjeku da bi ponizili i ugnjetavali Božija stvorenja i na duge staze uništili njihove živote. Dalje, uspinjući se ljestvama nauke

30


došli su i do atomske bombe, hemijskog oružja-uništili su njima čitave generacije ljudi. Na koncu, svijet danas izgleda kako izgleda, pogledajte današnju političku geografiju, svijet je podijeljen na gospodare i robove moći, zulumćare i žrtve zuluma. A rascjep između njih je svakim danom sve dublji.

Islamofobija

- Vidite danas u Evropi i Americi silnu propagandu protiv muslimana. Ne govorimo ovdje o tome zašto muslimani u mnogim zemljama ne uživaju neophodne slobode. Govorimo o tome zašto nemaju čak ni čisto biološku sigurnost. Evo, pogledajte ovaj holandski film. U tom se filmu, ustvari, potiču nemuslimani da torturišu muslimane gdje god stignu. Meni je bar tako prepričano. Ja zaista nisam vidio taj film. U islamu je to neprihvatljivo. Islam poziva pravdi i poštenju. - Za njih nema razlika između sunija i šija. Koja god osoba, grupa ili društvo se čvršće drži islama, za njih je opasniji. Pa, imaju pravo. Islam je zaista opasnost za hegemonističke ciljeve i namjere svjetske arogancije, ali ne i za nemuslimanske nacije. Ali, oni to predstavljaju upravo suprotno. Oni putem medija, umjetnosti, politike, propagiraju kako je islam protiv drugih naroda i religija. To nije tačno.

Motivi islamofobije

- Učenost može biti štetna koliko i neukost. Danas posebno razmislite o tome zašto zapadne politike raspiruju islamofobiju? Koji moćni element političkog islama danas motivira pohlepne moćnike i arogantne sile da mu se suprotstave, kakav je slučaj s Iranom?

- Jedna od najvažnijih tema koju danas koriste poznate svjetske umjetničke produkcije jeste plašenje ljudi islamom. Zašto? Zato što je islam prijetnja velikim svjetskim proždrljivcima. To što formiraju određene grupe pod islamskim imenom, nazivaju ih islamskom državom, opremaju, naoružavaju i huškaju na nedužne ljude ugrožavaju bezbjednost država... sve to pokazuje snagu poruke islama. Oni se ustvari boje pravog islama.


31

- Islamofobija postoji. Islamom plaše narod, omladinu, javno mnijenje. Ko su ti koji to čine? Ako malo razgrnemo ispod površine i pažljivije analiziramo ovo pitanje, vidjet ćemo da je to ona manjina moćnih i bogatih nezasitih hegemonista i eksploatatora koji se boje političkog islama, boje se prisustva islama u društvenom životu. A zašto se boje? Pa zato što to prisustvo islama ugrožava njihove interese. Islamofobija je ustvari prevod straha i zabrinutosti svjetskih sila. To je suština stvari. Dakle, vi ste ovdje uložili velike napore, iranska nacija se potrudila, borila i na vlast dovela jedan islamski poredak. Taj islamski poredak je učvršćen, stabiliziran i postao imun na različite spletke, bivajući svakim danom sve jačim. To plaši svjetske sile. Islamofobija koju danas vidimo je ustvari refleksija njihove zabrinutosti. To je samo potvrda da smo napredovali, da islam može polučiti jedan tako uspješan pokret.

Susret islama s drugim religijama

- Islam nije protiv drugih religija. Islam je religija koju su hvalili i čijoj su se samilosti divili i pripadnici drugih religija u krajevima koji su se našli pod vlašću muslimana. Evo upravo u području Šama (Levanta) muslimanski osvajači su bili hvaljeni od domicilnih Jevreja i kršćana zbog njihova samilosnog ponašanja. Islam je religija blagosti i samilosti. Milost svjetovima je Poslanik islama. Islam kršćanima kaže: „o sljedbenici knjige! Dođite da se oko jedne riječi okupimo! Nama i vama zajedničke!“ (Kur'an, Ali Imran: 64). Islam poziva na ono što nam je zajedničko, a ne ono što bi bilo predmetom sporenja.

Budućnost islamofobije

- Ova njihova nastojanja protiv islama, raspirivanje islamofobije polučit će kontraefekte, tj. učinit će da islam bude u centru pažnje mladih ljudi. Dakle, ako se običan čovjek malo zainteresira, ako mu se skrene pažnja, on će odjednom početi razmišljati i zapitat će se: zašto cionistički mediji, TV stanice ovisne o gospodarima moći i novca, toliko napadaju baš Islam? To, dakle, otvara pitanje koje po meni nosi sa sobom određene blagodati. To pitanje može prijetnju pretvoriti u priliku.

32


Preziranje terorista - Mi preziremo i gnušamo se onih koji napadaju civile, žene i djecu. Takvi ljudi ne znaju ni za ljudsku savjest ni za Islam. - Ko god i gdje god, u kojem god selu ili gradu na ovome svijetu postavi bombu na ulici ili gdje god drugo i njome ubije nedužne, nebranjene ljude, civile, žene ili muškarce on je terorist. Mi takve nikada nismo podržavali niti ćemo ih podržavati.

Tekfirijska struja protiv islama

Tekfirijska je struja ocrnila lice islama. Oskrnavila ga. Čitav svijet je u formi televizijskog spektakla gledao kako tamo posjednu čovjeka i hladno mu sabljom odrube glavu. A šta Kur'an kaže: „Ne odvraća vas Bog od činjenja dobra i pravednosti prema onima koji ne ratuju protiv vas oko vjere niti vas protjeruju s vaše zemlje. Zaista Bog voli one koji pravično postupaju. Bog vam samo zabranjuje da prijateljujete s onima koji protiv vas ratuju – ubijaju vas – zbog vjere vaše i protjeruju vas iz domova vaših u tome se potpomažući. (Kur'an, Mumtahina: 8 i 9) A kako ovi postupaju? Pa upravo suprotno kur'anskom nalogu. Ubijaju muslimane, kao i nedužne nemuslimane koji se ne dižu protiv islama. Odrubljuju glave na očigled cijeloga svijeta. Cijeli je svijet vidio kako neko u ime islama ubija nedužnog čovjeka, zasijeca njegova prsa, vadi njegovo srce i grize ga zubima. Svijet je to vidio i to je fakturirao islamu. A islam je religija milosti, religija razuma i logike. Islam zabranjuje ubijanje nedužnih ljudi. A oni ga ovako predstavljaju svijetu. Ima li većeg zločina? Ima li gore spletke? To je struja tekfira.

Tekfirijska struja – teroristi koje su uposlili i angažirali zapadni politički lideri

Ovu tekfirijsku struju – koja danas djeluje u Iraku i Siriji i još nekim državama u regiji, i koja je usmjerena protiv svih muslimana a ne samo šiija – osnovali su kolonijalisti. Pa oni su ti koji su stvorili Al-Qaedu i ISIL da bi se suprotstavili Islamskoj Republici i valu islamskog buđenja.


33

E danas je to opasnost i za njihove tvorce. Ipak ako bolje pogledamo vidjet ćemo da su nastojanja Amerike, njenih koalicionih partnera u tzv. „borbi protiv ISIL-a“ više usmjerena na kanalisanje i usmjeravanje međumuslimanskih neprijateljstava nego na tobožnje uništavanje ISIL-a. Oni huškaju muslimane jedne na druge, a u tome im kao izvođač radova danas pomaže ova fanatična, neznalačka, rigidna, marionetska, tekfirijska struja. Oni pokušavaju odvratiti muslimansku pažnju od stvarnog neprijatelja. Obavijestili su me da je američki teretni avion dostavio tzv. ISIL-u u Iraku neophodna sredstva i opremu. Bacali su to iz zraka u ISIL-ove centre u Iraku. Kažemo, možda je greška. Ali, onda se to ponovilo. Koliko znam pet puta. I svih pet puta je bila greška? A onda, stvorili su tzv. Koliciju protiv ISIL-a! Pa to je čista laž! Oni imaju druge prljave namjere. Oni hoće ovu smutnju održati u životu. Zavađati i održati kontinuitet međumuslimanskog rata. To je njihov cilj. Ali, znajte da neće moći.

Kur'an

- Draga omladino, znajte da je u Kur'anu i mudrost i svjetlo i lijek. - U razumijevanju islamskih načela za osnovu treba uzeti izvorne islamske tekstove, a ne vlastite prethodne stavove i ukuse, ili mišljenja ovog ili onog čovjeka. Tako će plod intelektualnog pregnuća i istraživanja biti uistinu „islamski“. U tu svrhu Kur'an je najsavršeniji i najpouzdaniji dokument na kojeg se možemo osloniti. To je knjiga u koju nemamo nikakve sumnje, to je žito bez kukolja, svjetlo koje osvjetljuje sve stvari. Naravno za takav poduhvat je potreban dostojan nivo oštroumnosti i promišljenosti kojoj nas i sam Kur'an poziva.

- Kur'anom se mogu riješiti svi problemi u svakome društvu. Kur'anske spoznaje pomažu rješavanje problema.Kur'an nudi sinovima Ademovim puteve rješavanja životnih poteškoća. To je Kur'an obećao, a to pokazuje i povijest islama. Ako se muslimanska omladina zbliži s Kur'anom i nađe vremena za promišljanje i zadubljivanje u kur'anski tekst, mnoge bi začkoljice neprijatelja izgubile svoju učinkovitost.

34


Poslanik islama

Poslanik, s.a.v.s., se lijepo ophodio sa ljudima. Među ljudima je uvijek bio vedar. Tugu, žalost i brigu pokazivao bi samo u samoći. Nije dozvoljavao da drugi vide tugu na njegovu licu. Bio je veseo. Uvijek je prvi nazivao selam (pozdravljao) koga bi god sreo. Ako bi ga ko možda i naljutio, ne bi ni progovorio. A on sam nikad to nije ni činio. Bio je blag prema djeci, ljubazan prema ženama i posebno uljudan prema slabima.

- A život Časnog Poslanika, s.a.v.s.? Njegovo djetinjstvo, njegova mladost. Prije poslanstva je bio čuven među Kurejšijama i Arapima po svome poštenju, pa su ga svi zvali Emin – pouzdani. Zahvaljujući njegovoj pravičnosti i poštenju kad se arapska plemena bijahu sukobila oko toga ko će postaviti „Crni kamen“ složili su se da im baš on presudi iako bijaše tek stasali mladić. To govori o čuvenosti njegova poštenog odnosa prema svim ljudima. Bio je uvijek iskren i pouzdan. A nakon poslanstva, koliko samo odricanja, trpljenja, borbe i ustrajnosti. Svi su bili protiv njega, ali je izdržao. Kako su teške bile te godine. Dugih trinaest godina u Meki. Toliko pritisaka je izdržao. Ta njegova ustrajnost polučila je čvrste i vjerne muslimane koji nisu podlijegali nikakvu pritisku. Sve su to pouke za nas. A, onda, je (u Medini) formirao jednu civilnu zajednicu i vlast koja je trajala samo deset godina. Utemeljio je građevinu koja će kroz vijekove biti krovom svijeta u nauci, civilizaciji, duhovnosti i moralu, pa i bogatstvu.

Cionistički mediji

- Mladi ljudi bi trebali biti prvi koji će pokazati otpornost prema zavođenju i zlokobnom spletkarenju neprijatelja, prema propagandi koja smjera zavesti našu omladinu.

- Danas su skoro svi važniji globalni mediji u rukama finansijskih magnata. Oni upravljaju i mnogim vladama. A u pravilu su ili cionisti ili njihovi saveznici.


35

Islamska misao i kultura

Mi smo od islama naučili da prema pripadnicima drugih religija trebamo biti pravedni i pošteni. To nam islam propisuje. Zapovjednik vjernika Ali ibn Ebu Talib u vezi s napadom na grad Anbar kaže: Čuo sam da napadaju kuće žena, muslimanki i nemuslimanki (jevrejki i kršćanki) i maltretiraju ih! Ne bi trebalo koriti muslimana koji bi presvisnuo iz žalosti zbog toga! Tako je govorio zapovijednik vjernika. I to je islam. To je stav islama o nemuslimanima.

- Prenosi se da je plemeniti poslanik islama Muhammed s.a.v.s., kazao: „Bog nije podijelio robovima svojim ništa vrijednije od razuma.“ Sve blagodati koje uživamo, voda, zrak, hrana, život, sve je od Boga i sve Njemu pripada. A prema riječima Božijeg Poslanika, s.a.v.s., razum je najvrednija od tih blagodati. A onda Poslanik, s.a.v.s., kaže: I Bog nije poslao nijednog poslanika ni vijesnika, osim s ciljem upotpunjenja, usavršavanja razuma. A imam Ali u Stazi rječitosti kaže kako je Bog Uzvišeni slao poslanike da među ljudima potaknu otkrivanje riznica razuma. A za šta nam služi razum? Za iznalaženje životnih puteva. Treba snagom mišljenja, analize i sazrijevanja tragati za životnim putem.

- Islam je došao i sunce islamske spoznaje obasjalo je srce i umove. Uprkos tadašnjem preovlađujućem neznanju i veoma nepovoljnim okolnostima, karavana čovjekova uspona i napretka je brzo napredovala. Ne bijaše prošlo pedeset godina od Muhamedova poslanstva, a već je polovina naseljenog svijeta bila pod zaštitom islama. To nije mala stvar. Gdje god bi došao, islam je nailazio na dobar prijem tamošnjih narodnih masa, a arogantne sile su s lahkoćom uklanjane. Šta je to uzrokovalo toliku snagu islama i učinilo da kasnije nastane islamska civilizacija koja je uspjela preživjeti čak i dekadencu političke moći islama. Ta je civilizacija uspjela utjecati na kulturu i nauku diljem svijeta.

- Čovječanstvo danas ima snažnu potrebu za dva važna rukavca proizišla iz poslanstva: jedan je oživljavanje uma i poticanje na razmišljanje, a drugi je moralno pročišćenje. To bi, onda, značilo

36


zadovoljenje vjekovnog stremljenja čovječanstva i donijelo pravdu, sreću i blagostanje. Osnovni problem čovječanstva je upravo u tome. Čovjek ima ogroman, veličanstven dar i predispoziciju za mišljenje. Ali, kada ne razmišlja, ne misli, ne čita, ne zamišlja se nad znamenjem Božijim kada ne razmišlja o svojoj prošlosti, o povijesti, o raznovrsnim događajima koji su zadesili čovječanstvo, o prošlim i sadašnjim problemima ljudskog roda, kad ne propitujemo faktore uspjeha i neuspjeha nacije, tada ostajemo uskraćeni za onu duhovnu riznicu koju je Bog Uzvišeni u Vas usadio. Danas čovjeku, čini se više nego ikad, treba razuma i morala.

- Kulturna interakcija je poput čovjekova susreta s trpezom na kojoj je raznovrsno voće i mnoga jela, pa biva ono što se svidi njegovu oku, njegovu ukusu, što godi njegovoj prirodi. Tako vam je i s kulturom. Kad vidite kod drugoga, druge nacije, nešto što je lijepo, što vam godi, u čemu nema ničega lošeg ni štetnog po vas, to i uzmite. „Tragajte za znanjem, makar i u Kini.“ Tome nas je naučio naš Poslanik, s.a.v.s., prije hiljadu i četiristotine godina.

Osobenost čistog Muhamedova islama

- Trebamo nastojati svijetu predstaviti čisti islam, islam koji štiti potlačenog i protivi se tlačitelju. Mladić koji živi u Evropi, Americi ili bilo gdje drugo osjetit će ushićenost ako se upozna s činjenicom da je islam snaga, energija, volja i mišljenje koja teži zaštiti potlačenih i borbi protiv tlačitelja, i za to ima plan, i smatra to svojom obavezom. To je i islam razumnosti, islam dubokih filozofskih naučavanja, islam intelektualnog pregnuća, islam čija knjiga Kur'an ogroman prostor posvećuje razumu, mišljenju, umovanju, mudrosti. Taj islam predstavimo ljudima. Islam racionalnosti, a ne islam učmale rigidnosti, formalizma, sujevjerja i uobrazilja. Kažimo ljudima da je to islam. Da, islam ima i odgovoran odnos prema razuzdanosti i rigidnom liberalizmu koji poziva omladinu potpunoj razuzdanosti i raskalašenosti. Islam od čovjeka traži odgovornost, prema sebi i drugima, prema životu. Da, taj islam hoće da je prisutan u ljudskim životima, u društvu. Nasuprot sekularnom islamu koji nalikuje sekularnom kršćanstvu ustuknulom i zaklonjenom, zarobljenom u ćošak crkve. Danas neki ljudi pozivaju izolovanom, sekularnom islamu


37

koji se neće miješati u život ljudi. Ti pozivaju muslimane da obave svoje obrede, u džamiji ili u kući i to je to. Ne, predstavimo ljudima islam koji je živ i aktivan, islam samilosti prema slabima i islam snage pred silnicima.

- H. Ali ibn Ebi Talib je rekao obraćajući se mladima: Čuvajte svoju čast i dostojanstvo edebom, a vjeru svoju znanjem. Ovo je vrlo važno. Znanje čuva vjeru. To je logika islama.

Islamska civilizacija i muslimanski naučnici

- Pogledajte četvrto stoljeće po Hidžri. Knjiga „Islamska civilizacija u četvrtom stoljeću po Hidžri“, djelo Adama Metsa pokazuje kako je u to vrijeme islamsko okruženje bilo jedna velika tržnica znanja i znanosti. Posebno Iran. Da, Isfahan, Rej, Širaz, Horasan, Hurat, Merv...ti su gradovi bili veliki centri svjetske znanosti.

- Poslanik je za deset medinskih godina uradio toliko toga da čovječanstvu nikada neće trebati nikakav novi vjerovjesnik. A šta je uradio? Predstavio je ljudima jednu potpunu religiju koja obuhvata sve glavne životne smjernice i primijenio ih u svom životu. Oslanjajući se na razum i znanje. Da u oslonu nije toliko naglašena uloga znanja i razuma, on možda i ne bi mogao dugo ostati primjenjiv u životu čovjeka. Razumski pristup vjerskim načelima i islamskom nauku omogućuje njegov kontinuitet. Poslanik, s.a.v.s., je potaknuo ljude na korištenje razuma u svemu pa i u interpretaciji islamskog nauka. Naravno, govorimo o Poslaniku, s.a.v.s., a ustvari je sam Bog taj koji je u svojoj objavi pokazao taj put, put spoznaje, znanja i razuma. To pridavanje velike važnosti znanju i nauci učinilo je da muslimani bavljenje naukom smatraju dužnošću, farzom – strogom vjerskom obavezom. To je bio jemac naučnog razvoja u tadašnjem svijetu. To ste sigurno čuli, a ne znam koliko ste vi, omladino, proučavali ovu temu. Nekoliko su stoljeća nakon pojave islama muslimani bili jedini bajraktari nauke u svijetu. Sve do petnaestog stoljeća. Do prije nekih petsto ili šesto godina znanost u Evropi koja se danas smatra kolijevkom nauke, svodila se uglavnom na rukopise prevođene s arapskog jezika

38


koje su pisali muslimani ili neko djelo na grčkom, Aristotelova djela naprimjer. S tim što su to uglavnom bila filozofska djela. Naučna djela koja su tada bila u opticaju većinom su pisali muslimani. Havarizmijeve, Ibn Sinaove, Razijeve knjige pažljivo su poput bisera čuvali i njima se koristili učeni Evropljani. Baklju nauke, dakle, nosili su muslimani osam ili deset stoljeća od pojave islama. Sve to plodom onoga što je Poslanik, s.a.v.s., učinio u onih deset godina u Medini. Rekli smo za samo pola stoljeća svjetlo islama je obasjalo skoro pa cijeli svijet. U to vrijeme pojavljuju se temelji velikih svjetskih imperija. Velika su carstva kleknula pred islamom, Egipat, Rim, Perzija. Njihove su zemlje već bile u rukama muslimana. A samo je deset godina Poslanik vladao u Medini. To je mudžiza.

- I dan danas se naučni stavovi Havarizmija i Ibn Sinaa uvažavaju u svijetu. Šta je motiviralo muslimane u tim vremenima da se tako prilježno posvete nauci? Njihova vjera, islam, bez ikakve sumnje. U kasnijim razdobljima imamo muslimanske učenjake koji su prije svega bili vjerski učenjaci ali su se itekako bavili i naukom poput Šejha Bahaija recimo.

KOMENTAR (OBJAŠNJENJA)

Kome je pismo upućeno?

Obzirom da je motiv pisanja ovoga pisma bilo ustvari autorovo nastojanje da pomogne mladim ljudima da se izbave iz kulturnog i medijskog ozračja kontaminiranog mržnjom i zadnjim namjerama prema islamu i muslimanima na Zapadu, te da demaskira planove i urote cionizma koji na različite načine pokušava islam prikazati u što ružnijem svjetlu ovo je pismo namijenjeno ne samo omladini već svim ljudima u Evropi, Americi, ali i drugdje koji su pod utjecajem takvoga ozračja, a žele saznati istinu i izvorno upoznati islam. Pismo nije upućeno nekom posebnom sloju ljudi, nekoj posebnoj grupi, već svima i pripadnicima svih religija, pa i agnosticima i ateistima.


39

1. Događaji u Francuskoj

7. januara 2015. godine dogodio se oružani napad na redakciju lista Charlie Hebdo sa smrtnim ishodom. Prema saopćenju francuskih pravosudnih organa ubijeno je 12, a ranjeno 10 lica. Kako su izvijestile francuske agencije među ubijenima bilo je 2 policajca, 4 karikaturista i urednik spomenutog sedmičnjaka. Dva muškarca s crnim povezom na licu i puškom kalašnjikov u rukama upali su u prostorije spomenutog lista u Parizu, pucali u prisutne i pobjegli. O ovom događaju postoje na internetu i amaterski video snimci. Policija je saopćila da je napad izveden za vrijeme sastanka redakcije Charlie Hebdo-a, te da su napadači prilikom izlaska iz zgrade uzvikivali „Allahu ekber“. Kažu bila je to osveta za karikature o Poslaniku. Kasnije je saopćeno da je policija locirala vinovnike ovog događaja te su nakon dvodnevnog okršaja isti ubijeni. Ožalošćene porodice i preživjeli članovi redakcije okupili su se kasnije pred sjedištem dnevnog lista „Libration“ i djelili novi broj Charlie Hebdoa s naslovom „Oprost za sve“, a na naslovnoj strani ponovo je objavljen strip poslanika Muhameda, s.a.v.s., s naslovom „Je suis Charlie“. Ovaj potez naišao je na negodovanje muslimana širom svijeta.

2. Slični događaji na Zapadu

Nakon Pariza sličan se događaj zbio i u Danskoj prijestolnici Kopenhagenu. Kako je izvijestio Royters u napadu u Kopenhagenu poginulo je dvoje civila, a ranjeno petero policajaca. Do napada je došlo prvo u subotu kada je pucano na sudionike skupa o islamizmu i slobodi govora, s posebnim osvrtom na karikature o Poslaniku, s.a.v.s. Napadač je ubio jednu osobu i ranio tri policajaca, a potom pobjegao s mjesta zločina da bi iste noći bio lociran i ubijen od strane danske policije. I prije toga desili su se slučajevi izazivanja straha i opće opasnosti u Kopenhagenu. Četiri naturalizirana Šveđanina, nekoliko ljudi marokanskog porijekla, te nekolicina njih s Bliskog istoka, su 2010. godine isplanirali oružani napad na prostorije danskih novina u kojima je 2005. godine objavljena karikatura Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Te osobe su 2012. godine optužene i osuđene. Dalje, 10. februara 2015. godine tri američka studenta, muslimana starosne dobi od 19–25 godina upucani su hicima u glavu, u Sj. Karolini. Dva dana

40


kasnije u Mičigenu u jednom supermarketu jednog Amerikanca arapskog porijekla nemilosrdno su napala dvojica bijelaca. A 13. februara iste godine zapaljene su prostorije jedne muslimanske udruge u Hjustonu što je uzrokovalo štetu od preko 100.000 američkih dolara. Četiri dana kasnije 17. februara je američka policija uhapsila jednu osobu pod optužbom da je namjeravala podmetnuti bombu u jedan islamski centar u Texasu. Imajući u vidu ova i slična izvješća jasno se nameće zaključak da je nakon 11. 09. 2001. godine povećan broj napada na muslimane u zemljama Zapada. Isto tako, prema rezultatima jedne nedavno napravljene ankete, Amerikanci imaju najnegativniji stav prema muslimanima (u odnosu na pripadnike drugih religija). I to je plod djelovanja izražene antimuslimanske kampanje u evropskim i američkim medijima. U posljednjih desetak godina su političke i medijske agencije na Zapadu potrošile desetine miliona dolara kako bi osnažili antimuslimanski osjećaj i netrpeljivost prema muslimanima. U tome su sudjelovali i političari i novinari, ali i aktivisti tzv. nevladinog sektora i eksperti i naučnoistraživački centri. Ta islamofobična mržnja dobrano koristi i dobre veze s policijom i obavještajnim agencijama. Ustvari, ovi ataci i antiislamska histerija daju potrebno opravdanje za američke hegemonističke pohode na Bliskom istoku, ali i za ugrožavanje demokratskih prava u svojoj zemlji. Skrnavljanje i vrijeđanje islamskih svetinja zadnjih je godina postalo skoro pa uobičajena praksa. Publikovanje filmova i karikatura kojima se gnusno vrijeđa Poslanik islama događalo se u Francuskoj, Danskoj i Holandiji. S druge strane jedan je kršćanski ekstremni svećenik u Americi posegnuo za spaljivanjem Kur'ana kao najveće muslimanske svetinje. Prema nekim predviđanjima širenje islama na Zapadu moglo bi rezultirati time da će 2015. većinsko stanovništvo Evrope biti muslimani. Možda bi sve spomenute događaje i projekte trebalo posmatrati u svjetlu pokušaja da se takvo što spriječi po svaku cijenu.

3. Osjećaj obaveze osjećaj za vrijeme

Pismo ajatollaha Hameneija govori o osjećaju odgovornosti i obaveze kao i prepoznavanju trenutka. To nam kazuje da je riječ o brižnom islamskom misliocu koji je ozbiljno zabrinut trenutnim stanjem muslimana na globalnom nivou. Stoga ovo pismo nadilazi diplomatska nastojanja i


41

treba ga posmatrati iznad političkih tema poput pregovora o iranskom nuklearnom programu ili okrenutosti iranske vlade komunikaciji sa zapadnim liderima. Diplomatijom pa i onom populističkom se nastoji uspostaviti komunikacija sa svijetom da bi se poboljšali politički odnosi. Međutim, ajatollah Hamanei se u svom pismu ne bavi iranskom vanjskom politikom i pitanjima poput onog o nuklearnom programu, već u njemu govori o islamu. Ono odražava misiju jednog vjerskog lidera i mislioca, te ne pokušavajući nametnuti neko svoje mišljenje, poziva svoje sagovornike da tragaju za istinom na temelju izvorne naravi čovjekove i razuma ljudskoga.

4. Izravno obraćanje mladima

Posebna pažnja prema mladima i nastojanje da s njima uspostavi intelektualnu i kulturalnu komunikaciju nije nikakva novina u ponašanju ajatollaha Hameneija. On je još i prije revolucije imao redovna predavanja i druženja s omladinom u džamiji Kiramet u Mešhedu, a u svojstvu lidera često upriličuje susrete s iranskom omladinom i odgovara na njihova pitanja. Ajatollah Hamenei se u svom pismu eksplicitno obraća mladima na Zapadu, bez obzira da li se radi o nativnim Evropljanima ili Amerikancima ili onim naturaliziranim. Jezik pisma je jezik fitreta (izvorne čovjekove Bogomdane naravi) i razuma. Kontaminiranost medijskog prostora i opsežne državne propagande, ponukali su jednog vjerskog lidera da se obrati mladima na Zapadu koji su graditelji budućnosti svojih zemalja i poziva ih na razmišljanje i traganje za istinom. Ovo bi moglo stvoriti nove okolnosti i plodno tlo za intelektualnu, racionalnu i ljudsku interakciju između islama i ljudi na Zapadu. Naravno, za takvo što je potreban određen napor, s obje strane.

U zapadnim društvima političari sprečavaju da istina dođe do naroda. Oni nastoje zadovoljiti interese velikih korporacija i nastaviti svoju hegemoniju na temelju liberalizma i sekularizma kakvim ga oni vide. U tome im dobrano pomažu mediji. Na taj način mnogi potencijali mladih ljudi ostaju skriveni i nerazvijeni, te omladina nema svijesti o mogućnosti ikakve promjene. Zrelije, starije osobe, obično su sklone laganom koračanju jednoličnom svakodnevnicom i stazama kojima su

42


ih već podučili ignorirajući postojanje i alternativnih, možda povoljnijih rješenja. Oni većinom ne posmatraju iz perspektive „kakav bi svijet mogao biti“ već iz perspektive „kakav je, takav je“. Dok mladi ljude nastoje isprobati različite načine života sa značajnom dozom znatiželje. To zalaganje i znatiželja tjeraju ih da, nakon okušavanja različitih paradigmi ponašanja, bivaju ono najbolje. Stručnjaci o tome govore kao o „otkrivanju vlastitog identiteta“. Mladi čovjek iz središta svoga bića kao žiže njegovih htijenja proizišlih iz izvorne ljudske naravi čuje samo glas čistote i ljubavi. On zahvaljujući svojoj neiskvarenoj naravi i zdravom duhu ponašanja drugih ljudi posmatra očima dobra i pravednosti. Mladi je čovjek zaljubljenik u potpunu čistotu i ne pristaje lahko na zlo. Imam Homeini, r.a., o ovoj osobini mladih ljudi kaže: „Taj srčani utisak i zamisao nutrine bolje se ozbiljuje u mladosti. Jer, srce mladog čovjeka je mehko, blago, jednostavno i čistije.“ Časni Poslanik islama je imajući u vidu tu blagost mladih srca pozivao i preporučivao da se prema mladima ophodimo lijepo i dobrohotno: „Preporučujem vam dobrotu prema mladima, jer srca su njihova mehka.“Od Imama Džafera Sadika se prenosi: „Posvetite se mladima jer oni najbrže hitaju svakome dobru.“Uporedo s adolescencijom, transformacijama, u mladom se čovjeku razvija i snažna sklonost religiji i duhovnosti.

„Dolaskom adolescentnog doba, u mladome se čovjeku izraženo bude religijska osjećanja i sklonosti, te on s velikom željom pristupa duhovnim poukama. Nakon toga razdoblja ova se prirodna sklonost smiruje i umanjuje, pa se sklonost vjeri i moralu pretvara u jednu uobičajenu, rekli bismo normalnu težnju. I časni Poslanik islama (s.a.v.s.) je mnogo energije i pažnje posvećivao tome da omladinu privuče vrelu istine. On je dobro znao da mladi čovjek ima višu razinu spremnosti za prihvatanje istine. Imam Sadik o tome kaže: „Ako mladi vjernik uči Kur'an, on će se utkati u njegovo meso i krv.“ Mladić koji ni pred kim nije spreman pognuti glavu i jogunasto izmiče pokoravanju ikakvoj sili, iznutra osjeća svoje slabosti, te snagu i opstanak vidi u vjeri. On želi koncepte svoje vjere i religije preispitati svojim umom, te snagom svoje intelektualne zagledanosti u svoja uvjerenja, otvara pred sobom put vlastitog usavršavanja. Istovremeno s adolescentskom dobi tajanstvena sila vuče


43

mladoga čovjeka religiji i duhovnom putovanju. Toj izvornoj prirodnoj potrebi mladoga čovjeka treba odgovoriti ispravno, kako se ne bi našao na neprohodnom putu.“Temeljna činjenica je to da sa stanovišta izvornog islama, takav prirodni, primordijalni kapacitet postoji u svim mladim ljudima. Mladi čovjek jučer, danas, sutra, na Istoku ili Zapadu, posjeduje esencijalnu predispoziciju za mišljenje i dokučivanje istine. Uprkos tome što kulturno-medijsko ozračje na Zapadu monopolistički izoluje mlade ljude, to, shodno islamskoj antropologiji ne može vječno ostati tako.

5. Neiskreno i prijetvorničko djelovanje zapadnih političara i vlastodržaca

Zloupotrebom terorističkih akata koji su se zbili u posljednjoj deceniji političari na Zapadu su pokazali da za njih voditi politiku ne znači držati se istine, već naprotiv. To, naravno, uočavaju oni analitičari koji s većom dozom pronicljivosti i poštenja prate i analiziraju događaje i pojave u svijetu politike. Sjetimo se samo invazije na Irak pod izgovorom onoga što se zbilo 11. septembra 2001. godine, ali i tzv. mirovna šetnja u znak podrške Charlie Hebdo u Parizu primjeri su takvih zloupotreba i manipulacija. Neki su svjetski državnici marširali Parizom zajedno s Benjaminom Natanjahuom čija je vojska samo u 2014. godini ubila preko 60 novinara na okupiranoj palestinskoj teritoriji.

Na tragu razotkrivanja/raskrinkavanja hipokrizijske/pretvorničke naravi političkih lidera na Zapadu, trebalo bi im postaviti sljedeća pitanja na Zapadu: Zbog čega je obim vaše proizvodnje u vojnoj industriji mnogostruko veći od obima recimo prehrambene proizvodnje? Koji su opravdani, humani razlozi masovnih ubijanja ljudi civila u Gazi, Jemenu, Siriji, Iraku, Afganistanu, Pakistanu..., a pod izgovorom da se radi o „terorističkim leglima“, prijetnji za Zapad? Šta su zgriješila djeca, starci i žene u Jemenu, Afganistanu, Palestini...? Ako se među njima, pretpostavimo zaista nalaze i teroristi, je li uistinu jedino rješenje to da ih se stalno zasipa bombama iz bespilotnih letjelica, da se podmeće požar na svadbi s nekoliko stotina svatova pa da se njihovo veselje pretvara u dan žalosti? Nisu li korijeni ovakvog divljačkog odnosa Zapada prema ne

44


Zapadu ustvari u filozofskim osnovama savremenog Zapada? Dominantno filozofsko učenje na Zapadu poslije renesanse je antropocentrično. Čovjek je neovisan subjekt subzistent, centar svemira, dok se uloga Boga i duhovnosti u ovosvjetskom životu svodi na najmanju moguću mjeru. Ustvari je zapadnjački humanizam uklonio duhovnost i moralnost iz politike koja se temelji na načelu „cilj opravdava sredstva“. Politička filozofija, a onda i politička praksa na Zapadu poslije renesanse temelji se na stavovima i naučavanjima filozofa poput Makijavelija, Hobsa, Loka, Rusoa...

Među spomenutima se Makijaveli smatra perjanicom protjerivanja morala iz politike. Po njemu političar može upotrijebiti sva sredstva kako bi postigao cilj. Makijaveli vjeruje da vladar koji želi opstati i uspjeti ne treba prezati od zločašća i nasilja, jer bez toga se vlast ne može sačuvati. Vlast se u cilju svoga opstanka; jačanja može poslužiti bilo kakvim djelom, uključujući i ubijanje, izdaje, teror, falsificiranje i svaki drugi postupak želiš li postići cilj u politici, dopušteno je zaboraviti moral, čast, pravdu. Prema ovoj političkoj filozofiji, političar mora biti potpuno realističan i ozbiljan u svojoj namjeri do te mjere da je spreman na svom putu žrtvovati i vjerske i moralne obaveze i osjećaje. Makijaveli u svojoj knjizi „Prince“ predlaže principe kojih se treba pridržavati vladar koji želi biti uspješan, a ti se principi kose s moralnim načelima.

Tako u ovoj knjizi čitamo: „Trebate znati da u nadmetanju s drugima imate samo dva puta, put zakona i put sile. Prvi je dostojan čovjeka, a drugi dostojan zvijeri. Ako ovaj prvi način nije primjenjiv neizostavno treba posegnuti za drugim, te jedan „prince“ mora znati kako primjeniti i metod ljudi i metod zvijeri.“Politika i političari na Zapadu funkcioniraju na temelju ovakvih ideja. Naravno, ne poričemo da je makijavelističkih ideja bilo uvijek u povijesti čovječanstva, ali one nikada nisu pretočene u jednu konkretnu i homogenu teoriju na koju se referira djelovanje ljudi, posebno političara. Makijavelističke ideje, od renesanse na ovamo bivaju zaglavnim kamenom zapadnjačke političke teorije i prakse. Djelovanje i funkcioniranje američkih predsjednika kao zakonitih reprezenata političke prakse na Zapadu, podudara se s Makijavelijevim idejama. Oni se u ostvarenju svojih političkih ciljeva i namjera koriste svim mogućim sredstvima.


45

6. Intenziviranje islamofobije nakon raspada Sovjetskog saveza

Raspadom SSSR-a hladni rat je praktično završen, a kako američko-političko vođstvo ima stalnu potrebu za pretpostavljenim protivnikom (neprijateljem) ova je uloga dodijeljena islamu. Ranije su tu ulogu igrali američki domoroci, pa crnci i imigranti, onda nacisti pa Rusi. Holiwudski filmovi 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća (James Bond i sl.) kao i serije poput Nikite, Homelanda, 24 i sl. imali su važnu ulogu u konceptualizaciji slike tog zamišljenog neprijatelja u ljudskim umovima. Ta se praksa nastavlja.

A i historičari na Zapadu su nakon raspada SSSR-a uspostavili tezu straha od islama (zelena prijetnja) kao zamjenu za Sovjetsku opasnost (crvena prijetnja), argumentirajući to, između ostalog, i primjerima iz povijesti Zapada koji govore o tome da liberalni kapitalizam kao sustav i poredak u cilju jačanja političke, socijalne i kulturne integracije Zapada mora posezati za liberalnim i sekularnim vrijednostima kao pozitivnim elementima vlastitoga identiteta, ali i za elementom „neprijatelja“ kao negativnom odrednicom identiteta. A raspadom SSSR-a, ta je negativna strana ostala upražnjena, te ju je trebalo popuniti „islamom“. To posebno imajući na umu da su naučavanja islama mogla prirodno privući svjesna srca i znatiželjne umove. Jean Lebaouf analizirajući učinke krstaških ratova piše: „Oblikovanje i afirmacija religijskog i(li) nacionalnog identiteta ozbiljuje se u sučeljavanju i konfrontaciji, te suprotna strana, tj. protivnik ili neprijatelj biva poticajem i činiteljem nastanka i oblikovanja identiteta.“ Ova je argumentacija povijesničara brzo prihvaćena i pretočena u stanovite strategije.

Valja podsjetiti da su prvo Bernard Lewis, a onda Samuel Huntington upravo na ovome tragu ponudili svoju kvazi teoriju o „sukobu civilizacija“ odmah po raspadu SSSR-a i mnogo prije 11. septembra. Rečenu je pseudoteoriju prvi spomenuo Lewis u svome tekstu „The Roots of Muslim Rage“ objavljenom 1990. godine da bi je dopunio Huntington tekstom u Foreign Affaires-u 1998. godine. Ovu analitičku tezu o namjernom instaliranju islama kao neprijatelja umjesto dodatnog Sovjetskog saveza, a zarad homogenizacije Zapada potvrđuju mnogi intelektualci na Zapadu

46


poput Hala i Saida. Tako, naprimjer, Muritmer u tekstu objavljenom u International Affairs-u 1999. godine, izričito govori o politici traganja za neprijateljem. (Wanted new enemy): „Početkom 90-tih nastala je analiza prema kojoj je neprijateljstvo između Zapada i SSSR-a odnosno istočnog bloka pomoglo oblikovanju identiteta Zapada, te sada kada više takav činitelj ne postoji valjalo bi mu potražiti alternativu. Čovjekova priroda je takva da se društvene grupe samoodređuju na temelju onoga što jesu ali i na osnovu onoga što nisu. Mnogi čak osjećaju potrebu za jednom novom prijetnjom koja bi nadomjestila Sovjete. U tom pogledu „islam“ je „tu“. Natuknicu o ovome pitanju nalazimo u pismu ajatollaha Hameneija. Ovdje valja podsjetiti da u analizi islamofobije ne bismo trebali njezine faktore ograničavati samo na 11. septembar, ISIL i slične pojave. Islamofobija je jedna strateška poluga u politici zapadnih lidera koju ne bi trebalo svoditi na zahtjeve vremena i aktuelnih događanja. Dapače, postoje i vrlo ozbiljne analize koje pokazuju da bi sam događaj 11. septembar mogao biti dio smišljenje kampanje koja će opravdati i omogućiti suočavanje s „prijetnjom“ inkliniranja islamu u zapadnim društvima, te grubljim i nasilnijim odnosom prema muslimanima uopće. Sjetimo se da je i tadašnji američki predsjednik netom nakon ovog događaja javno objavio početak novih krstaških ratova.

Islamofobija nije samo rezultat jedne doktrine kakva je ona o sukobu civilizacija, već je oblikovana i razvijana u jednom produženom kontekstu političkih i imperijalističkih motiva. Premda su teorija o neskladu civilizacija Rajmona Arona (francuski sociolog) ili teorija o sukobu kultura Lewisa (poznati orijentalist i islamolog) i na koncu ona Huntingtonova o sukobu civilizacija, snažno utjecale na pojam i eskaliranje islamofobije. Ne treba smetnuti s uma da su već mnogo prije njih muslimani za kršćane bili oni drugi. Kršćansko viđenje muslimana, što je na izvjestan način i crkveni nauk, uključuje superiornost kršćanstva. Povijest kršćanskog stava o islamu i muslimanima, ustvari, nudi odgovor na pitanje o korijenima islamofobije. Crkvena naučavanja tokom stoljeća vrve od kazivanja o Kur'anu i Muhamedu kao neprijateljima civilizacije i ljudskih sloboda, o islamu kao anahronoj pojavi koja ne može poroditi nikakv napredak. Iako su Zapad i kršćani upoznavali islam i preko Bizantije


47

i Sicilije i Andalusa ipak dvjestogodišnji krstaški ratovi predstavljaju vrlo ozbiljan ako ne i dominantan predtekst kršćanske slike o islamu. Čini se kako ta srednjovjekovna netrpeljivost ima svoje odjeke i dan danas.

7. Islam kao „drugi“

Historijski nam uvidi pokazuju kako su lideri zapadnoga svijeta temeljnu odrednicu identiteta oblikovali i re(definirali) kroz predstavljanje „drugoga“ kao protivnika i neprijatelja. Uopće, ratoboran odnos prema svijetu islama bio je jedan od važnih činilaca oblikovanja zapadne Evrope i ideje „Zapada“. Sam termin „Evropljani“ je prvi put upotrijebljen u osmom stoljeću vis a vis pobjede Karla Martela nad muslimanima u području Toursa. Evropljani su tada naspram vanjskoga neprijatelja, postali samosvjesniji, a ta ih je samosvijest učinila homogenijim. Do afirmacije ideološkog identiteta kršćanskog zapada dolazi upravo u konfliktima s „drugim“ kroz koje su zapadne zemlje, uprkos brojnim unutarnjim razlikama, postepeno sve više vidjele sebe kao dijelove jedne jedinstvene porodice – Zapadne civilizacije. Taj je postepeni proces simbolično završen čuvenim proglasom Pape Pia III iz 1458. godine u kojoj se Evropa poistovjećuje s granicama kršćanstva.

Stoljećima su pojmovi Evropa i kršćanstvo razumijevani kao ekvivalenti. Naime, kulturni identitet Evrope i ono što evropsku civilizaciju čini drugačijom i jedinstvenom, jeste prije svega religijska odrednica – kršćanstvo. Kasnije će na tragu unutarnjih i vanjskih promjena, ideja „Evrope“ zadobiti precizniju geografsku, političku i ekonomsku definiciju, te su Evropa i Zapad dobili svoj sekularni identitet. Identitet Zapada u današnjem modernom i sekularnom značenju također je bio pod utjecajem faktora neprijateljstva prema „drugome“ . Suočavanje s novim svijetom praktično je osnažio ovaj novi evropski identitet. Kolonijalno doba promijenilo je evropski identitet. Odnosno, pripravljanjem mentalne podloge za kolonijalizam. Identitet Zapada je doživio transformaciju, iz kršćanskog u sekularni. Istina je da s kršćanskim identitetom nije bilo lahko krenuti u kolonijalna osvajanja. Ono u čemu je kršćanstvo sputavalo Evropu, ruke joj je otvorio Rimsko-grčki i sekularni identitet. Prosvjetiteljska Evropa bila je okrenuta prošlosti u kojoj je tragala za

48


identiteom i u tom je procesu traganja imala potrebu za neprijateljem koji se zove „orijent“, a čija je najvažnija manifestacija „islam“. Pored islamofobije kolonijalistički pristup Zapada nakon pada velikih imperija, nastavljen je na jedan novi način tako da se on danas primjećuje i unutar Evrope i Zapada. Diskriminatorsko ponašanje prema imigrantima i etničkim manjinama, ne odnosi se samo na muslimane (islamofobija i antiislamizam) već i na sve ostale evropske „druge“, čak se mnogi građani istočne Evrope suočavaju s problemima koji ih navode na zaključak da Evropa i Zapad i nisu baš njihov pravi zavičaj, a zemlje poput Njemačke, Francuske i Engleske ipak su prava „evropska Evropa“.

U vremenu i svijetu integracijskih i globalizacijskih procesa, islamofobija ima stratešku funkciju u očuvanju granica identiteta Zapada. Osim toga nakon pobjede islamske revolucije u Iranu Zapad je suočen i s jednim izazovom islamskim diskursom kojega krasi racionalnost i svojevrsni intelektualizam koji se nameće kao ozbiljan kritičar i propitivač teorijskih temelja Zapada. Velike su sile došle do zaključka da je za usporavanje i zaustavljanje procesa širenja pozitivnog raspoloženja prema islamu potrebno stanovito upravljanje tokovima spoznavanja islama, i to na dva moguća načina. Prvi je medijska diabolizacija islama i islamofobija, a druga širenje tzv. „umjerenog islama“. Oba ova projekta provode se na tragu zadavanja udaraca islamu kao izvoru i inspiraciji otpora prema svjetskoj aroganciji. Čini se da ciljnu grupu prvog projekta (diabolizacija – islamofobija) čine nemuslimani, a onog drugog (nametanja ideje o umjerenim muslimanima) muslimani.

8. Stvaranje pogrešne slike o islamu

Medijska diskreditacija islama i muslimana pojava je koja zavređuje posebnu pažnju. U povijesti svijeta teško je naći takav primjer manipulacije sredstvima kulture i duhovnosti u cilju ostvarenja prizemnih političkih ciljeva. Ovolika količina instrumentalizacije umjetnosti na tragu sugestiranja rivalstva i neprijateljstva, nuđenja iskrivljene slike stvarnosti, teško da je ranije zabilježena u dosadašnjoj povijesti. U mnogim slučajevima medijsko ozračje na Zapadu nije usmjereno protiv


49

islama i muslimana, već proizvoljnu sliku „drugoga“. Tako je, nizozemski reditelj Van Gog kojeg je kasnije ubio jedan muslimanski ekstremista, muslimane bio okarakterizirao kao, one koji spolno opće s kozama! Danas se na svaki mogući način nastoji proširiti medijska islamofobija u Evropi i na Zapadu, koristeći se pojmovima poput političkog islama. Općenito, islamofobija ne bi imala smisla bez medija. Islamofobična naracija o islamu promiče jednu falsificiranu, iskrivljenu sliku islama. Ustvari, islamofobiju bi se moglo okarakterizirati kao svojevrsni „inžinjering utiscima i recepcijom“. Antiislamsko bi se djelovanje u smislu nuđenja njegove falsificirane slike i njegova skrnavljenja moglo svesti na nekoliko osnovnih vidova: - Izravno medijsko vrijeđanje islama i muslimana

Karikature objavljene u danskom Holands posten-u, 30. 09. 2005. godine svakako su jedan od primjera ovog vida djelovanja protiv islama. Ovaj je list objavio 12 uvredljivih i podrugljivih karikatura Poslanika, s.a.v.s., karikatura koje i po mišljenju mnogih kritičara umjetnosti nemaju čak ni umjetničku vrijednost. Objavljivanje karikatura propraćeno je uredničkim uvodnikom u kojem su kritizirani muslimani zbog oreola svetosti koji su stvorili oko lika svoga poslanika. Urednik Polstena pozvao je muslimane da prekrše taj „tabu“ i demaskiraju „tamnu historiju vjerovjesnika islama“ i „pokažu svjetskom javnom mnijenju ono što je prava istina“.

Zapadni analitičari, tzv. eksperti za islam, koji se redovno pojavljuju u medijima, uglavnom se trude o islamu i muslimanima govoriti na način sasvim smišljene i ciljane interpretacije. Nerijetko koriste i antireligijski orijentirane „muslimane“ kao najpodesnije medijske eksponente za „ocrnjivanje“ islama. Tako je u Nizozemskoj somalijka Ayaan Hirsi Ali napustivši islam i radeći na antiislamskoj propagandi postala nacionalnim herojem. Sličan je primjer i norveškog komičara pakistanskog porijekla Ša'bana Rahmana koji je objavio svoju fotografiju na kojoj je nago tijelo ogrnuo norveškom zastavom odbacujući tradicionalnu pakistansku nošnju.Evropski centar za monitoring rasizma i ksenofobije kritizirao je evropske medije zbog korištenja negativnih stereotipa i proglašavanja muslimana teroristima i „petom kolonom“.

50


Historijski predtekst i razlozi islamofobije

Islamofobija je jedna od strateških teza Zapada i tzv. kršćanskog svijeta. I nije to samo rezultat jedne posebne doktrine poput one o sukobu civilizacija, već fenomen koji je nastajao i razvijao se u dugačkom historijskom kontekstu. Teorije o neskladu civilizacija (Aaron), sukoba kultura (Lewis) ili sukobu civilizacija (Huntington) svakako snažno utjecale na oblikovanje savremenog fenomena islamofobije. Međutim, viđenje muslimana kao „drugoga“ u očima kršćana i iz perspektive superiornosti ima svoje korijene u crkvenom nauku. Osnovni faktor islamofobije temelji se na povijesti jednoga naučavanja prema kojemu su Kur'an i Muhammed protiv slobode i civilizacije, a islam, religija koja onemogućuje progres, i koja se protivi etici i znanosti. Iako upoznavanje Zapada i kršćana s islamom do kojeg je dolazilo putem Bizantije, Sicilije i Andaluzije, svakako nije za potcijeniti, ipak su dvjestogodišnji križarski ratovi dominantno utjecali na oblikovanje povijesne mentalne slike kršćana o islamu – slike koja je pretežno pogrešna. Možda je i pretjerano suditi kako su upravo križarski ratovi izvor svih neprijateljskih recepcija i interpretacija među islamskim i kršćanskim svijetom, ali oni zacijelo jesu bili vrhunac neprijateljskog, možda do tada donekle pritajenog, raspoloženja.

Sa stanovišta psihologije medija, treba kazati da islamofobiju omogućavaju i zloupotrebe nedostatka informacija kod prosječnog građanina na Zapadu, nizak nivo medijske pismenosti, pa čak i neki psihološki motivi. Industrija straha u zapadnim medijima ima svoje korijene u egzistencijalnim zabrinutostima tamošnjeg stanovništva. Mass mediji na Zapadu stvorili su svojevrstan opsesivno-kompulzivni poremećaj u odnosu prema drugom i drugačijem. Unutarnje slabosti, kompleksi i nedostaci, također, su plodno tlo za medijsku manipulaciju i iz nje priozišlu islamofobiju. Schwartz islamofobiju karakterizira kao novu američku industriju straha, opisujući je ovako: „ Islamofobija nam kaže da je terorizam Al-Qaede ustvari očigledan proizvod islamskih načela, islam je po svojoj biti nasilna religija i zahvaljujući tome džihadisti rade to što rade; radikalna interpretacija islama je ustvari jedina valjana i logički ispravna; pa su muslimani oni „prijeteći drugi“ čija je povezanost s radikalnom ideologijom očigledna, na ovu su


51

temu napisane brojne knjige i studije. Međutim, ovdje treba naglasiti da islamofobija nije tek jedna mentalna slika, već fenomen koji prouzrokuje sasvim objektivne i realne posljedice koje se ostvaruju kroz praktične, ekonomske i vojne reakcije Zapada na „islamsku prijetnju“.

Kako islamofobija koristi političkim liderima na Zapadu?

Naprimjer, interesima svjetskih sila i njihovim hegemonističkim planovima itekako smeta koncept šehadeta kao spremnosti muslimana na žrtvu i mučeničku smrt. Ovaj se naime, koncept pokazao izuzetno učinkovitim u suprotstavljanju njihovim naumima. Primjer te učinkovitosti je recimo odbrana Irana pred Sadamovom agresijom, uprkos podrr[ic koju je Saddam imao od regionalnih kao i podržavatelja sa Zapada. Drugi primjer je otpor libanskog pokreta Hezbollah cionističkoj agresiji. Stoga, hegemonistički / imperijalistički front uvodi u upotrebu pojam „samoubilačkih akcija“, posežući pritom za operativnom instrumentalizacijom i instaliranjem grupa i pojedinaca koji u svojim samoubilačkim napadima ubijaju nedužne civile. A to je u izravnoj suprotnosti s izričitim kur'anskim naukom prema kojemu Bog sprečava jedne ljude drugima da ne bi doveli do potpune destrukcije (vidjeti: 40. ajet sure Hadždž), a prema 61. ajetu sure Al-Anfal, muslimani su dužni pristupiti okončanju rata i prihvatiti mir onda kada se agresor povuče. Imperijalističkim uplivima proizvedeno sektaštvo i sekte koje su napravile odmak od racionalnosti u tumačenju temeljnih izvora islama drugi su primjer instrumentalizacije i pripremanja terena za islamofobiju. Te su sekte, izravno ili posredno potpomognute marionetskim vladama, dale nemjerljiv doprinos širenju psihoze i straha od islama. Naravno, ovdje je riječ o slici islama koja izaziva svojevrsnu histeriju površno informiranog čovjeka na Zapadu, a koju su mu iskomunicirali dominantni zapadni mediji.

Izravno upoznavanje s islamom

Ajatollah Hamenei u svome pismu ističe značaj slobodoumnosti i racionalnosti kao osobina koje su i dio njegova vlastitog habitusa. On je teoretičar i najgorljiviji podržavatelj „katedri za slobodno mišljenje“ koje se osnivaju diljem Irana, a što je uvjetovano i njegovim razumijevanjem

52


samih izvora islamske spoznaje. Čitajući časni Kur'an nailazimo na mnoge ajete u kojima Uzvišeni Bog poziva čovjeka na razmišljanje i razumijevanje. Tako, npr., u Kur'anu čitamo: „Obraduj robove Moje koji pažljivo riječ slušaju i ono najbolje biraju“. Slobodno mišljenje je aktivno intelektualno pregnuće kojim se nastoji dokučiti i pojmiti istina, koju onda valja promicati i, u konačnici, vlastitim življenjem svjedočiti. Čovjek slobodnog uma je znalac i tražitelj znanja, bilo da je njegovo traganje temeljeno na čulnoj i iskustvenoj spoznaji, bilo da se ono ogleda u prihvatanju racionalne argumentacije, ili, pak, tradiranih spoznaja. U svakom od spomenutih vidova traganja za znanjem logika slobodnog mišljenja zahtijeva napuštanje uskih okvira „instrumentalističke racionalnosti“ i oslanjanje na „kritičku racionalnost“ koja će na tragu racionalnosti spo/razumijevanja tragati za istinom kao životnim načelom. Slobodno mišljenje ovisi tako o prihvatanju istine, ali i njezinome kritičkom propitivanju.

U uvjetima koji danas vladaju svijetom nastoji se nametnuti jedan specifičan način mišljenja kao jedini ispravan, a koji služi tek pukom zadovoljavanju nelegitimnih interesa svjetskog imperijalističkog bloka. Ovim postaje jasnijom potreba za jednim širim i dubljim intelektualnim pokretom utemeljenim na bogomdanoj ljudskoj slobodi. Njega je, ipak, moguće realizirati tek uz respektiranje uvjetovanosti same slobode. Imam Ali je rekao: „Onaj ko ustane radi slobode poštivajući njezine uvjete, dostojan je te slobode, dok onaj koji svojim ustajanjem krši njezine uvjete vraća se robovanju i sluganstvu“. Dakle, za suprotstavljanje imperijalizmu i širenju pravde neophodno je slobodno mišljenje, a odsustvo slobodnog mišljenja vodi u robovanje i ovisnost o drugima. To stanje u svakodnevnim životnim pitanjima i zadovoljavanju materijalnih potreba društva neizostavan je rezultat intelektualne ovisnosti, konformizma i odsustva posvećenosti slobodnom mišljenju kao temelju proizvodnih sposobnosti svakoga društva. Ovisnost jedne države o drugoj, naročito jedne muslimanske države čiji bi ljudi po svome religijskom određenju trebali biti zagovornici ideje o čovjeku kao biću kojeg je Bog stvorio slobodnog, zaista izaziva žaljenje i zabrinutost. Pa i zamišljenost. Jer kako imam Ali reče svome sinu imamu Hasanu: „Ništa ti ne može nadoknaditi ono što izgubiš od časti svoje i dostojanstva svoga“ a šta je veća čovjekova čast


53

od njegove sposobnosti mišljenja i slobode? Na svakom je muslimanu da u svome životu uloži dodatni intelektualni napor, bar u onoj mjeri u kojoj ulaže napore za postizanje materijalnih pretpostavki za život. Imam Sadik s tim u vezi kaže: „Trudi se na putu ostvarenja slobode vlastitog uma, onako kako se trudiš da zaradiš za svoje materijalno obezbjeđenje“.

Dinamičnost i djelotvornost islama u današnjem svijetu

Autentična islamska misao u savremenom svijetu vođena ličnošću imama Homeinija, a uz podršku iranskoga naroda, uspjela je u ovoj zemlji jednim prije svega etičkim i intelektualnim pristupom svrgnuti podanički i o Zapadu ovisni režim šaha Reze Pahlavija; a onda se odbraniti i od agresije Sadama Huseina potpomognutog većinom vlada sa Zapada, ali i nekim diktaturama Zapadne Azije. Niti jedan pedalj iranske zemlje u tom ratu nije izgubljen. Ova je zemlja i tada ali i nakon toga, uključujući i vrijeme koje je obilježeno tzv. „paralizirajućim“ sankcijama, kako ih Zapad oslovljava, ostala cjelovita i stabilna. Iran se nije raspao već je uspio postići zavidan napredak u različitim poljima naučnog razvoja, od nano tehnologije do mirnodopske nuklearne tehnologije i slično. Naravno, Iran ima svoje ekonomske i druge poteškoće, ali uprkos svim sankcijama, pokušajima izolacije, brojnim prijetnjama, osmogodišnjem ratu, tzv. spletkama i pokušajima raspirivanja spomenutog tekfirizma i sl., svi postignuti napreci mogli su se postići samo zahvaljući intelektualnoj slobodi, očuvanjem izvorne islamske misli, učinivši Iran jednim od primjera dinamičnosti i djelotvornosti islama u savremenom svijetu.

Tekfirijske skupine kao sredstvo širenja islamofobije

Ajatollah Hamenei u svome pismu upotrebljava riječ „angažiranje“ ukazujući na činjenicu da su tekfirijski teroristi angažirani za određeni zadatak, (krivotvorenje i izopačenje vrijednih koncepata islamskog nauka poput džihada i šehadeta), nastojeći tu krivu interpretaciju predstaviti izvornom. Vlade zemalja Zapada s ciljem nametanja ideje odvojenosti vjere od politike posegnule su za svojevrsnim inžinjeringom i produkcijom „umjerenog islama“. Njihova stvarna bojazan od islama uzrokovana je njegovom snagom i sposobnošću kao izazovom svjetskom

54


poretku nastalom na temeljima evrocentrizma. Oni suočavanje s ovim izazovom i izlaz iz ovoga stanja vide u raspirivanju sektaštva među muslimanima tako, s jedne strane, podržavaju ekstremističke skupine muslimana predstavljajući islam kao nasilnu i dehumaniziranu religiju; dok s druge strane, posežu za ustanovljenjem samozvane mezhebske strukture kojom se nastoji utemeljiti i instalirati ona interpretacija islama koja će eliminarati njegov sadržinski potencijal suočavanja sa silnicima ovoga svijeta. U ovome je kontekstu uloga Zapadnih medija od velikoga značaja. „Tekfir“ u islamskoj povijesti datira još od prvih generacija muslimana. U ranoj povijesti islama već su na scenu stupale skupine muslimana koje su svoje idejne ili političke protivnike proglašavali nevjernicima. Značajan historijski događaj s tim u vezi zacijelo je pojava tzv. Haridžija. Mnogi od njih su proglašavali otpadnikom i nevjernikom svakog onog ko bi počinio jedan od „velikih grijeha“.

Također, neke su Mu'tezilije i Eš'erije nevjernikom proglašavali svakoga ko bi Bogu pripisao svojevrsni atributivni antropomorfizam. Jedan od primjera tekfira iz prvih stoljeća islama jeste i fetva Muhameda ibn Musaa (hanefijskog kadije, umro, 506 h.g.) kojom je pripadnike šafijskog mezheba proglasio nevjernicima, kao i fetva Abu Hamida Tusija (umro 586 h.g.) kojom se hambelije proglašavaju nevjernicima. Tekfirijske ideje kasnijih razdoblja, u nekoliko proteklih stoljeća uglavnom su teorijski ukorijenjene u mišljenjima Ibn Tejmijje stoga, da bismo razumjeli savremena tekfirijska stajališta potrebno je vratiti se upravo Ibn Tejmiji i njegovim djelima. U 12. hidžretskom stoljeću pojavom Muheda ibn Abdulvehaba u Nedždu te su tekfirijske ideje iz teorije prešle u praksu. On je odveć olahko muslimane proglašavao mnogobošcima i nevjernicima, dozvoljavajući, opravdavajući i promičući njihovo ubijanje, pljačkanje njihove imovine i prisvajanje njihovih zakonitih supruga. Njegove knjige i traktati iz oblasti dogmatike (akaida) prepuni su optuživanjima muslimanskog puka ali i islamske uleme za nevjerstvo. Muhamed ibn Abdulvehab nije čak ostao dosljedan ni Ibn Tejmijinim teorijskim osnovama, proglašavajući dozvoljenim ubijanje, pljačkanje i obesčašćavanje muslimana i muslimanki pod optužbom vjerolomstva. On u svome traktatu „kashf al shubehat“ proglašava islamsku ulemu mnogobošcima svoga vremena, te izdaje fetvu o njihovu izlasku iz


55

vjere islama. Premda od novovjeke smutnje „tekfira“ prolazi već tri stoljeća, a u tom je vremenu ova ideologija imala svoje brojne uspone i padove – nikada vrijeme niti brojne unutarnje i vanjske promjene nisu umanjili ekstremističku primjenu te ideje. Ovdje treba imati na umu da postoji razlika između „vehabizma“ i „tekfirizma“ i ne može se svaka vehabijska skupina smatrati tekfirijskom. Danas smo svjedoci kako neke skupine sljedbenika Abdulvehaba, reagirajući na realnosti svijeta islama i društava u kojima žive, prave otklon od tekfira i inkliniraju umjerenosti naravno, oni se još nisu uspjeli nametnuti kao dominantna vehabijska struja. S druge strane, pri evaluaciji stanja tekfirizma u savremenom svijetu valja posvijestiti i činjenicu da u proteklih stotinjak godina svijet islama proživljava neke nove okolnosti. Postojanje i djelovanje velikih zajedničkih neprijatelja, te širenje talasa islamofobije i antiislamskog djelovanja na Zapadu, te, s druge strane, sazrijevanje islamskog revivalizma, stvaraju preduvjete i plodno tlo za integracijske, zbližavajuće i inkluzivističke procese među muslimanskim narodima i skupinama, također, naopakost djelovanja tekfirijskih grupa kakve su Al-Qaeda, Sepahe Sehabe, Hizb Al-Tahrir i slično uzrokuju pad popularnosti tekfirizma u svijetu islama.

Islamske predaje svjedoče o neutemeljenosti i pogrešnosti teološke osnove tekfirijskih skupina u vezi s vjerovanjem i nevjerovanjem potvrđujući da pogrešno djelovanje ne briše samu suštinu vjerovanja. Kako prenosi Buhari, kada je hazreti Ali ibn Ebi Talib dobio naredbu da osvoji Hajber i spriječi dalje urote Poslanik, s.a.v.s., mu je kazao: „Idi i ne osvrći. Bog Uzvišeni će tvojim rukama osvojiti hajberske utvrde.“ Hazreti Ali ga je upitao: „ A dokle da se borim protiv njih?“ Poslanik, s.a.v.s., mu je odgovorio: „ Dok ne izgovore šehadet – Svjedočim da nema božanstva nikakvoga osim Boga jedinoga i da je Muhamed poslanik Božiji. Kada to izgovore, zabranjeno ti je liti njihovu krv i prisvajati njihovu imovinu.“ Mnogo je predaja iz kojih se može izvesti kategorički zaključak prema kojemu proglašavanje nekoga nevjernikom jeste u koliziji s osnovnim načelom islama, osim ako za takvo što postoje neoborivi dokazi. Poslanik islama je rekao: „Musliman je muslimanu brat; ne čini mu nepravdu, niti ga predaje (drugome).“ Ili „Psovanje muslimana je grijeh, a ubijanje nevjerstvo“; te „Zaista vam je zabranjeno (haram) da se međusobno

56


ubijate, jedni drugima imetke prisvajate, oštećujete, i jedni drugima čast skrnavite“ ili „Ko god vjernika optuži za nevjerstvo, kao da ga je ubio“ a u Buharijinom sahihu čitamo i ovaj Poslanikov iskaz: “Ko god posvjedoči da nema božanstva nikakvoga osim Boga Jedinoga, i okrene se prema našoj Kibli, i klanja naš namaz, i jede ono što mi zakoljemo, taj je musliman, njemu pripada ono što pripada muslimanu, a škodi ono što škodi muslimanu.“ Najznačajnije tekfirijske skupine nastale podrškom sa Zapada u nekoliko posljednjih godina dominantno doprinose predstavljanju krive slike o islamu i lahko su iskorištene za ostvarenje ciljeva Zapada. Takve su npr. Al-Kaida, DAISH i sl.

Kur'an

Spoznaja ostvarena uvidom u neautentične i uopće „sekundarne“ izvore, nije nužno ispravna. Ona je, naprotiv, ranjiva i nekredibilna. Da bismo spoznali islam kao vjeru / religiju i iznosili o njemu svoje stavove, neophodno je prije svega ostvariti uvid u njegove temeljne izvore. Časni Kur'an i vjerodostojni (sahih) Poslanikovi, a. s., hadisi, odnosno predaje neporočnih Imama sabrane u pouzdanim zbirkama primarna su i izravna vrela spoznaje islama. Nijedno istraživanje, upoznavanje niti predstavljanje islama, bez obraćanja na te temelje, ne može biti vjerodostojna slika islama, niti slika o islamu, niti se na osnovu takvih nedostatnih istraživanja može ustvrditi šta je stav islama po nekom pitanju. Naravno, imajući u vidu da je tekst Kur'ana na arapskome jeziku kojega mnogi ne poznaju, uputno je koristiti se i referentnim prijevodima na druge jezike, uz značajnu dozu opreza, jer među prijevodima ima i onih veoma loših koji ne zadovoljavaju ni minimalne standarde kakvi bi morali krasiti prijevod jednog tako važnog teksta. Najbolje bi bilo da se stalno radi na novim, osavremenjenijim prijevodima u čemu bi zajedno trebali sudjelovati vrsni poznavaoci arapskog jezika i književnosti kao i vrhunski stručnjaci u čiji se nativni jezik Kur'an prevodi. Ovdje bi neko mogao pomisliti kako obraćanje Kur'anu i hadisu s ciljem upoznavanja islama, a bez uvida u propedeutičeke islamske nauke, i nije baš upitno, već bi, recimo zbog postojanja kur'anskih stavaka koji se kategoriziraju kao „opći“ i „posebni“, „jasni“ i „amfibolični“, „apsolutni“ i „uvjetovani“..., takvo što odvelo čovjeka u pogrešnome smjeru. Međutim, u odgovoru


57

na takvu eventualnu primjedbu kažemo: u samome Kur'anu „nejasni i amfibolični“ ajeti objašnjeni su putem „jasnih i nedvosmislenih“ ajeta, a sam Kur'an nam govori kako je izvorni tumač i objasnitelj kur'anskog teksta sam Božiji Poslanik, s.a.v.s. Stoga, uvidom u vjerodostojne hadise(izreke) Poslanikove, s.a.v.s., posebno one prenesene putem časnih Imama iz njegove čeljadi, moguće je dokučiti značenje konkretnog ajeta. Osim toga, koliko je uopće kur'anskih ajeta koji su nejasni i koji bi se mogli razumijevati i tumačiti na različite načine e da bi nekoga ko im prilazi na jedan partikularistički način, odveli u zabludu? Ovaj problem rezultat je samo jednog usko partikularističkog pristupa kur'anskim ajetima, pristupa koji zanemaruje činjenicu da je Kur'an jedna savršena kompaktna cjelina, te ga tako treba i čitati. Drugim riječima, ne može se samo na osnovu pojedinih ajeta, izvučenih iz ukupnog kur'anskog univerzuma, ustvrditi kako Kur'an o nekom pitanju ima takav i takav stav. Naprotiv, kur'anski stav o bilo kojem pitanju moguće je dokučiti tek temeljitim uvidom u cijeli kur'anski tekst, s jednim potpuno holističkim pristupom. Ako bi se takvi odgovori i mogli tražiti na način da se istraživač fokusira samo na tematske ajete, onda bi sve ajete koji govore o jednoj temi trebao imati u vidu, bilo da se radi o derogiranim ili derogirajućim, općim ili posebnim, te uz ovo, ostvariti i uvid u vjerodostojne Poslanikove predaje koje govore o datoj temi i razjašnjavaju značenja tih ajeta.

Valja imati na umu da sam časni Kur'an poziva čovjeka na učenje, iščitavanje njegova teksta i zamišljanje nad njegovim ajetima. Kur'an nam ne kaže potražite kakvog mufessira, već kaže: „Učite / čitajte Kur'an koliko god možete“ ili „zašto oni ne razmisle o Kur'anu“ (Al-Nisa, 82).Naime, čudesnost Kur'ana i jeste u tome da svaka osoba koja mu pristupi izravno, bez predrasuda, čistog nauma i uma, bez unaprijed pripremljenih zaključaka i nametnutih hipoteza, okoristit će se njegovim nadahnjujućim naukom i mudrošću, svakako u granicama vlastite umske i znanstvene dozrelosti i pripravljenosti: „A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa ima li koga ko bi pouku primio?“ (Al-Qamar, 17 i 32). Kur'an je knjiga upute, objavljena svim ljudima te je sasvim prirodno da će svaki čovjek biti u stanju okoristiti se njome u skladu sa svojim kapacitetima. Ajeti časnog Kur'ana prepuni su pojmova koji zadobijaju srca mladih ljudi željnih istine. Iako su za stvaranje pogrešne slike o islamu u

58


zapadnom svijetu odgovorne propagandne mašinerije tamošnjih vlada, u čemu su imale svesrdnu pomoć zavedenih muslimanskih formalista, ipak ne treba smetnuti s uma ni odgovornost muslimanskih mislilaca i umjetnika. Ni oni, naime, nisu učinili dovoljno kako bi podstaknuli mlade ljude na Zapadu željne istine, a njih nije malo, da se okrenu proučavanju Kur'ana i drugih primarnih i temeljnih tekstova konstitutivne tradicije islama. Mladi čovjek na Zapadu, uvidom u kur'anski tekst, vrlo lahko može dokučiti šta islam preporučuje o slobodi govora: „A ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da sasluša riječi Božije, a potom ga otpremi na mjesto za njega sigurno. Jer, oni pripadaju narodu koji nije saznao.“ (Al-Tawba, 6)

Taj će mladi čovjek, uvidom u Kur'an shvatiti da džihad u značenju borbe protiv nekoga u Kur'anu označava suprotstavljanje onima koji namjeravaju zatrti takvu slobodu u svijetu i ne dozvoljavaju da riječ islama dopre do svakoga čovjeka: „i borite se protiv njih sve dok smutnje ne nestane i dok se vjera Božija slobodno ispovijedati ne mogne.“ (Al-Baqara, 193) Kako da taj mladi čovjek ne bude dirnut kur'anskim riječima: „Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima osjećate nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže pobožnosti.“ (Al-Ma'ida, 8) Kako da njegova čista priroda u svojim najintimnijim dubinama ne bude dirnuta ovim riječima: „Reci: O sljedbenici Knjige! Dođite da se okupimo oko jedne riječi, vama i nama zajedničke – da se nikome osim Boga ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Boga, bogovima ne smatramo.“ (Ali Imran, 63) Kako taj mladi čovjek može islam smatrati religijom nasilja i osjećati odbojnost prema njemu, ako pročita, onako za sebe i sam sa sobom, ove kur'anske riječi: „Ne grdite one kojima se oni, mimo Boga, klanjaju, da ne bi i oni, nepravedno i neznajući šta govore, o Bogu šta ružno kazali!“ (Al-An'am, 108) Kako će taj naš mladi čovjek na Zapadu i dalje tvrditi kako je islam religija koja se kosi s logikom i razumom, stekne li uvid u kur'anske ajete koji nebrojeno puta pozivaju čovjeka razumu, razmišljanju, umovanju, stjecanju znanja i nauke: „Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.“ (Al-Mugadala, 11); „Zar ne razmišljate?!“ (Al-Baqara, 44 i 76 i niz drugih ajeta). Taj mladi čovjek na Zapadu, čistoga srca i dobre


59

namjere, kako da ne bude dirnut islamskom duhovnošću kada pročita ajete koji ulijevaju nadu i samopouzdanje, upućuju čovjeka unutarnjem miru i zadovoljstvu: „zaista se srca samo sjećanjem na Boga smiruju“ (Al-Ra'd, 28); Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv." ( Al-Zummar, 53); „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu“ (Al-Baqara, 186) „.. i ne gubite nadu u milost Božiju; samo poricatelji gube nadu u milost Božiju“ (Jusuf, 87). Kako taj mladi čovjek može ostati ravnodušan na moralni nauk Kur'ana: „i oporučili smo čovjeku dobročinstvo prema roditeljima“ (Al-'Ankabut, 8); „I sa njima lijepo postupajte“ (Al-Nisa, 19); „Siroče ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni (Al-Duha, 9 i 10); I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!" (Lukman, 18 i 19); „A od imetka siročeta - što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati!“ (Al-'Isra, 34); „Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.“ (Al-'Isra, 35)Kur'anski ajeti koji govore o moralu, društvenim odnosima, ličnom ophođenju, političkim i pravnim odnosima, listom zavređuju pažnju i privlače svojim značenjima srca i umove ljudi koji uistinu tragaju za uputom i „svjetlom na kraju tunela“. Poziv Kur'anu i islamu nije šićardžijski niti nasilni prozelitizam, već pokušaj da se pomogne čovjeku, ma ko on bio i ma kako se zvao. Ta vrsta osjećaja odgovornosti prema čovjeku, prema čovječanstvu nagnala je i ajatollaha Hameneija da se obrati mladim ljudima na Zapadu i pozove ih proučavanju Kur'ana, u vremenu u kojemu pseudoinformacije i pseudoznanja dominiraju medijskim sadržajima. Njegov je poziv dobronamjeran i usmjeren mirenju među ljudima i mirenju čovjeka s Bogom, mirenju koje vodi spasenju. On rješenje u ovim tegobnim vremenima vidi u onom pravorijeku plemenitog Poslanika islama: „Kada vas smutnje poput tmina noćnih prekriju, a vi se Kur'anu obratite, jer Kur'an je zagovaratelj čiji zagovor biva prihvaćen i izvjestitelj čije izvješće biva potvrđeno“.

60


Poslanikov životopis

Proučavanje životopisa Poslanika islama, tj. proučavanje njegova ponašanja prema porodici, običnim ljudima, prijateljima, protivnicima, sljedbenicima drugih religija, pa čak i njegov odnos prema drugim bićima i predmetima, svakako zavređuje posebnu pažnju. Ajatollah Hamenei u svome pismu poziva na proučavanje Poslanikove prakse odmah iza proučavanja Kur'ana, podsjećajući mladog čovjeka na Zapadu da u Poslaniku islama i njegovoj životnoj praksi može naći praktičan uzor djelovanja u skladu s časnim Kur'anom. To je primjer koji potvrđuje da kur'anska naučavanja nisu nešto apstraktno i idealistično što se ne može u praksu pretočiti, kako u ličnom i porodičnom tako i društvenom, ekonomskom, političkom životu i svim sadržajima ljudskoga življenja i djelovanja. A Kur'an sam kaže: „Vi zaista u Božijem poslaniku divan uzor imate.„ (Al-Ahzab, 21)

Cionistički mediji kao sredstvo prevare

Političari i državni zvaničnici na Zapadu često se vole pohvaliti kako je čovjek na Zapadu dobro obaviješten i informiran. Međutim, valja ih upitati nisu li, ustvari, medijskom invazijom i propagandnim bombardovanjem velikom količinom informacija, lišili ljude ikakve mogućnosti da na miru i u tišini razmisle o onome što vide i čuju? Je li sve ono što im saopćavaju zvanične medijske kuće, zaista, istina? Koliko je, zaista, u tzv. Main stream medijima prostora za programe koji omogućavaju ozbiljnu intelektualnu raspravu i kritičko mišljenje? Nisu li satelitski kanali koji se sa Zapada emitiraju recimo na perzijskom jeziku ustvari tek alat i instrument ostvarenja hegemonističkih ciljeva zapadnih sila? Ne rade li oni na destrukciji islamskog i iranskog identiteta i kulture? Na ova i niz sličnih pitanja, poštenom čovjeku je odveć lahko naći prave odgovore.

Uloga islama u civilizacijskom napretku čovječanstva

U znanstvenom i civilizacijskom napretku i razvoju Irana, nakon dolaska islama, nemjerljivu ulogu su imali muslimanski mislioci i naučnici poput Džabira ibn Hajjana, Havarizmija, Al-Farabija, Razija, Firdusija, Ibn Sinaa, šejha Tusija, Ibn Arabija, Hadže Nasira, Mevlane Dželaluddina Rumija,


61

Muhammeda Hafiza Širazija, Ibn Halduna, Mulla Sadraa Širazija, šejha Behaija, allame Medžlisija i mnogih drugih, a u novije vrijeme velikih učenjaka poput Allame Tabatabaija, imama Homeinija, allame Muhammed Taki Džaferija, profesora Hesabija, Mutahharija i mnogih drugih.

U pismu ajatollaha Hameneija, omladina na Zapadu se poziva prvo da uvidom u temeljne tekstove, primarna vrela islama – Kur'an i Poslanikove riječi, kao i njegovu životnu praksu – ustanovi kako iskrivljene slike o islamu koje im se plasiraju putem političkih moćnika i dominirajućih medijskih mašinerija, ne odgovaraju zbilji islama. U drugom dijelu, ajatollah Hamenei poseže i za jednim sasvim praktičnim i iskustveno provjerljivim argumentom. On, naime, ustvrđuje. Ako je islam toliko nazadan, retrogradan i nasilan kakvim ga se predstavlja na Zapadu, kako to da je za pet stoljeća upravo islamska kultura u najširem smislu porodila tako veliku i naprednu, na znanju i mišljenju utemeljenu, civilizaciju? Ustvari, upravo to objektivno, historijsko i sjajno iskustvo u potpunosti potvrđuje tezu o uzvišenosti, humanosti i naprednosti islamskih naučavanja i vrijednosti koje on promovira. Da ne naučava tako uzvišene vrijednosti, islam nikada ne bi bio u stanju polučiti takvu civilizaciju. Poticaje i gradivne elemente te civilizacije treba tražiti upravo u temeljnim islamskim vrelima, u upornom pozivanju čovjeka znanju, učenju, mišljenju i intelektualnom i duhovnom uzdizanju. A takvim su pozivima ispunjeni listovi Kur'ana i Poslanikova hadisa: „Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“ (Al-Zummar, 9); „Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.“ (Al-Mugadala, 11); „Najvredniji je onaj čovjek koji najviše znanja ima“ (Hadis); „Tragajte za naukom / znanjem, makar i u Kini, jer traženje znanja obaveza je svakom muslimanu“ (Hadis).

Mjera kredibiliteta, ugleda i društvenog statusa među muslimanima koji su živjeli između IX i XIII st. po Isau, bile su knjige. Ljudi su se cijenili po tome koliko i kakvih ko knjiga ima u svojoj vlastitoj biblioteci. A one su, i privatne i javne, nicale kao pečurke poslije kiše. Nije tada bilo nijednog muslimanskog grada a da nije imao bar jednu biblioteku, a u mnogim gradovima bilo je i više javnih biblioteka. U njima su bile i čitaonice gdje bi ljudi odlazili i provodili vrijeme čitajući i istražujući,

62


a neke su mogli posuditi i ponijeti kući na čitanje. Hadže Nasiruddin Tusi je u biblioteci opservatorija u Maraqi sakupio četiri stotine hiljada knjiga. Zabilježeno je da su fundusi nekih tadašnjih iranskih biblioteka brojali i do milion i šest stotina hiljada svezaka, a čuvena biblioteka Bej al-hikma u Bagdadu imala je čak četiri miliona svezaka. Što se, pak, tiče doprinosa muslimanskih naučnika ukupnom razvoju svjetske nauke, ovdje ćemo spomenuti samo nekolicinu njih: - U matematici: Sabit ibn Kurra, Muhammed ibn Ibrahim Hazzari, Ebu Kamil, Muhammed ibn Musa al-Hawarizmi, Al-Bittani, Buzdžani, Kurdži, Ibn Sina, Ebu Rejhan Biruni, Omer ibn Hajjam, Nasawi, Hadže Nasiruddin Tusi, Gijasuddin Džamšid Kašani, šejh Behauddin Amoli...; - U astronomiji: Sabit ibn Kurra, Al-Bitani, Ibn Hejsam, Hadže Nasiruddin Tusi, Abdurrahman Sufi, Biruni, Al-Kindi, Omer ibn Ibrahim Fejjas, Hawarizmi...; - U fizici i mehanici: Kordži, Biruni, Al-Kindi, Musa ibn Šakir, Sabit ibn Kurra, Mansur Hazeni, Ebu Hamid Muhammed al-Gazali...; - U hemiji: Džabir ibn Hajjan, Zekerija Razi, Biruni, Muhammed ibn Asil Temimi, Salihi Hawarizmi, Tugraji...; - U botanici i biologiji: Rešiduddin al-Suri, Idrisi, Ibn al-Awan, Abdullah ibn Ahmed Malaki, Ebu Hanife Dasturi, Muhammed ibn Mahmud ibn Ahmed Tusi...; - U medicini: Džabir ibn Hajjan, Ali ibn Rejn Taberi, Ebu Bekr Zekerija Razi, Ali ibn Abbas Medžusi, Ebulkasim Zahravi, Ibn Sina, Ibn Zuhr, Ibn Nefis, Husejni Džurdžani, Kutbuddin Širazi, Ebu Hamid Muhammed Samarkandi...; - U geografiji: Hišam ibn Muhammed Kelbi, Ebu Abdullah Jakut Hamawi, Jakubi, Muhammed ibn Hawkal, Mes'udi, Al-Zuhri, Ibn Džubejr, Ebu Abdullah Idrisi, Ebul Fida Šami...; - U historiografiji: Ibn Esir, Taberi, Jakubi, Mesudi, Ibn Asakir, Balazuri, Ibn Haldun...; - U ekonomiji: Safwan Džemal, Ebu Jusuf Jakub ibn Ibrahim, Ebu Ubejd Kasim ibn Selam, Ibn Jahja Dameški.

Čuveni britanski historičar William Montgomery Watt u vezi sa znanstvenim postignućima muslimana postavlja pitanje o tome koliko su, ustvari, muslimani bili tek prenositelji helenske nauke, a koliki je


63

njihov stvarni doprinos kao plod vlastite kreativnosti? U odgovoru na ovo pitanje Watt podsjeća da su mnogi evropski historičari koji su pisali na ovu temu, ustvari veoma pristrasni i ostrašćeni. Sigrid Hunke o upoznatosti Evrope s islamom piše: uprkos tome što je svijet islama stoljećima pred očima Evrope, evropsko poznavanje islama manje je od poznavanja drugih civilizacija. A i to malo što evropljani znaju o islamu, uglavnom je pogrešno. Takva situacija posljedica je one zapadne historiografije koja velike podvige islamske civilizacije nastoji prikazati odveć malim i beznačajnim. Prema Hunkeu, takva omalovažavanja i šutnja o prinosima islama svjetskoj civilizaciji traju i danas, što je vidljivo i iz djela savremenih zapadnih historičara. Niko ne govori o tome kako su u srednjem vijeku prve evropske komšije, muslimani, tokom osam stotina godina razvili veliku i avangardnu civilizaciju za to vrijeme.

Procvat islamske civilizacije bio je mnogo veći od onoga civilizacijskog procvata kojeg su svojevremeno realizirali antički grci. Muslimani su izravnije i u mnogo većem obimu utjecali na svijet zapada. No, evropski historičari zanemaruju tu činjenicu i u svojim djelima naglašavaju kako je uloga muslimana bila u tome što su riznicu helenske civilizacije prenijeli u Evropu. Što je, naravno, umanjivanje uloge muslimana u razvoju svjetske civilizacije. Reducirajući muslimansku ulogu na transponiranje grčke filozofije i znanosti u Evropu, prešućuje se stvarni muslimanski doprinos utemeljenju i razvoju nauke u Novom vijeku. Muslimani su, naime, nauke koje su svojedobno preuzeli od grka, dodatno kultivirali, razvijali i unapređivali, na način da bi se s pravom moglo govoriti o muslimanskim naučnicima kao pionirima empirijske nauke uopće. Islamska civilizacija jeste sačuvala, prevela i od propadanja spasila bogato grčko naslijeđe, sistematizirali ga i prenijeli Evropljanima. Međutim, u ozračju islamske civilizacije nastale su i empirijska hemija i fizika, aritmetika, algebra, geologija, pa čak i prva empirijska sociološka istraživanja. Hunke napominje kako su muslimanski naučnici došli do brojnih otkrića koja su kasnije evropski naučnici nepošteno pripisivali sebi. O ovome, na sličan način, govori i Sarten, naglašavajući kako se može govoriti o velikom podvigu islamske civilizacije nastale za samo dva stoljeća, te kako takva podsjećanja nikako nisu dovoljna da bi se dostojno iskazalo poštovanje onome što je ta civilizacija doprinijela čovječanstvu.

64


Watt govori kako Evropljani u kulturnom smislu zaista jesu dužnici islama i muslimana, ali kako se taj muslimanski doprinos nerijetko potcjenjuje. On vjeruje kako je od XII st. na ovamo u Evropi prevladavala sasvim pogrešna i krivotvorena slika o islamu. U tom je vidiku islam krivotvoritelj stvarnosti, podržavatelj nasilja i mača, a muslimani su ekstremni i radikalni, dok se Poslanik islama predstavlja kao oponent kršćanstvu. Stoga, kada su suočeni sa zadivljujućim napretkom muslimana, evropljani su se osjećali poniženim. Razvili su kompleks niže vrijednosti sličan onome kojeg imaju uskraćeni, marginalizirani i manje razvijeni slojevi u jednome društvu. Taj osjećaj poniženosti nastojali su nadomjestiti stvaranjem sasvim iskrivljene i krivotvorene slike o islamu i muslimanima. Jedanaesto stoljeće bilo je stoljeće evropskog divljenja muslimanskom civilizacijskom i naučnom napretku, da bi u XII st. krenuo proces prevođenja djela muslimanskih autora na evropske jezike. Prema Wattu, muslimanski utjecaj nije se ograničavao samo na empirijske i egzaktne nauke, već prije svega bio je vidljiv i u filozofiji i mišljenju uopće, na način da su muslimani primorali Evropu da stvori jednu novu sliku o sebi samoj. Međutim odgovor Evrope bio je u ignoriranju i zanemarivanju uloge muslimana, uz prenaglašenu ulogu Grčke i Rimske civilizacije na oblikovanje nove Evrope. Watt je smatrao kako Evropa ima obavezu nadoknaditi propušteno i ispraviti greške iz prošlosti tako što će konačno priznati stvarnu ulogu i značaj muslimana i islamske civilizacije u vlastitom sazrijevanju. I Bertrand Rassel je svojedobno insistirao na ovim utjecajima, podsjećajući da su muslimani uspjeli razviti bujnu i plodnu civilizaciju u vremenu koje se na Zapadu (s pravom) smatra mračnim dobom Srednjeg vijeka.

Pežorativna portretiranja islama

Orijentalistika na Zapadu i tamošnje naizgled akademske katedre bile su veoma pogodno tlo za iskrivljavanje historijskih činjenica i krivotvorenje slike o islamu i muslimanima. S tim u vezi uputno je obratiti se djelu Edwarda Saida „Orijentalizam“ u kojemu možemo naći pouzdana utemeljenja za ovu tvrdnju i svjedočanstva koja pokazuju kako su stoljećima orijentalisti na Zapadu doprinosili stvaranju jedne pežorativne i sasma krive slike o islamu koja, nažalost, dominira kulturnim ozračjem


65

tog dijela svijeta. Primjere tog pežorativnog portretiranja i vizueliziranja islama putem cionističkih medija posljednjih godina nalazimo i u prikazivanju šiitskog ogranka islama kroz scene samoranjavanja šiita u pojedinim ceremonijama, bez da se istakne činjenica da su takvi postupci i „obredi“ odbačeni od strane velikana šiitskog islamskog nauka i velikih šiitskih autoriteta poput ajatollaha Hameneija. Posebno se temeljito i dugoročno radilo i još radi na stvaranju iskrivljene i uvredljive slike o Poslaniku islama, njegovom porodičnom životu i njegovim suprugama. Takve primjere u najnovijoj povijesti nalazimo u pojedinim filmskim i drugim pseudoumjetničkim ostvarenjima, posebno u holivudskoj produkciji koja protežira islamofobičan i antiislamski narativ. Na temelju teorije o „vladavini slike“, kroz različite forme vizuelne umjetnosti nastoji se staviti znak jednakosti između muslimana i terorista, što itekako utječe na formiranje slike i mišljenja o islamu i muslimanima u mentalnim obrascima zapadnoga čovjeka. Nažalost, takva portretiranja nalazimo još uvijek u udžbeničkoj literaturi nekih evropskih zemalja gdje djeca u udžbenicima historije čitaju o islamu kao religiji koja ugnjetava žene i krši njihova prava, koja promiče robovlasništvo i tome slično.

Mostovi poštenja/pravednosti i (slobodnog) mišljenja nad nastalim pukotinama

Nasuprot prevlađujućem pesimizmu (koji se poziva na uvriježene kulturne i medijske obrasce koji preplavljuju svijet Zapada danas) u vezi s mogućnošću da se individualnim naporom premoste te velike pukotine, autor pisma mladima na Zapadu (ajatollah Hamenei) te individualne poduhvate smatra korisnim i djelotvornim. U njegovoj percepciji, proizišloj iz kur'anskih stavova o ovom pitanju, svaki je pojedinac, bez obzira na vlast i prevlađujuća viđenja svijeta, pa i stanovite pritiske, ipak dužan i kadar uložiti vlastiti intelektualni napor na putu saznavanja istine. Hrabre na tome putu zacijelo očekuje i Božija pomoć i zaštita. Ajatollah Hamenei se u dijelu ovoga pisma obraća i mladim muslimanima koji žive na Zapadu, ali su, pasivni i izolirani, zaboravili na svoju misiju. Kada bi upravo te mlade generacije muslimana na Zapadu u svome okruženju, u školama, na sveučilištima, u svom radnom i profesionalnom ambijentu i angažmanu, bile vjerne svojoj misiji i odani načelima islama, moglo bi se

66


govoriti o oblikovanju jednog novog talasa koji bi bio u stanju na najbolji način suprotstaviti se islamofobiji. Ti bi mladi ljudi trebali imati na umu kur'anski nalog: „za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati!“ (Al-Ahzab, 39) A na tome putu, „ko učini i koliko trun dobra, vidjet ćega„ (Al-Zilzal, 7)

Budućnost interakcije između Zapada i islama U posljednjem dijelu pisma ajatollaha Hameneija nalazimo zagledanost u budućnost odnosa i interakcije između Zapada i islama. Iz ovog dijela pisma vidljivo je da autor optimistično gleda u budućnost, očekujući i nadajući se da će se stanje u tom odnosu popraviti. To je nada u budne savjesti, u čiste iskonske ljudske prirode, nada u znanstvena pregnuća i postepeno upoznavanje mladih ljudi na Zapadu sa stvarnom slikom o islamu. Taj optimizam utemeljen je i u samim izvorima islamskog nauka. Možemo se nadati ispravnom, univerzalnom, holističkom pristupu islamu na Zapadu, posebno među obrazovanim mladim ljudima, pristupu koji će značiti obraćanje primarnim vrelima islama radi njegova zbiljskog upoznavanja. Postoji nada u mlade, predrasudama neopterećene ljude koji će ne samo biti u stanju upoznati islam, već i omogućiti Evropi i Zapadu da se još jednom okoristi vrijednostima i naučavanjima islama, u njima naći motivaciju za popravljanje stanja u vlastitim društvima i svijetu uopće. Na tragu solidarnosti, humanosti, ljubavi i pravde u svijetu. To naravno iziskuje jedan ozbiljan i odgovoran pristup i samih muslimana.

Documents

Mladi i savremeni izazovi