mons. Bandera

��

��

� � ��

�� š��

��ć��š��

č��š��

��

�

�� š� ��

�� š� ��

�� č�� š��

�� ž� ��

�obri duh Trmaunta-ne, živ a legenda,čuvar T ramuntane,to su samo neka ododređenja koja se ve-zuju uz mons . Josipa

Banderu, župnika u B elom, naglavi otoka Cresa, kako to kaže la-tinski naziv B elog – Caput Insule.

Sve oko o vog čovjeka je poseb-no i tako doživljav aju mnogi. Pot-vrđuje se to u pošto vanju župnikaBandere, koji će 8. srpnja ove go-dine pr oslaviti 96. r ođendan, a21. lipnja punih 70 godina nepr e-kinutog sv ećeništva. P redanosluži B ogu i nar odu, nagradile suga i svjeto vne i cr kvene vlasti.

Dan uoči 90. rodendana S vetiOtac I van P avao II. imeno vao jemons. Josipa B anderu apostol-skim protonotarom, što je najvišecrkveno pr iznanje sv ećeniku –župniku.

U povodu 60 godina svećeništ va ,predsjednik S tjepan M esić odliko-vao ga je Redom Danice hrvatske slikom Katarine Zrinske, a 2007. go-dine dobio je najviše priznanje Gra-da Cresa, Priznanje Frane Petrića.

Od 1914. godine , kada se r odio,mons. Bandera je živio samo naotoku Cresu i u Zadru, gdje seškolovao od sv oje 12. godine dokraja studija teologije 1940. godi-ne. O d kolega s kojima se školo-vao u Z adru nitko više nije živ . Is-pratio je mnoge biskupe . Rođenje za vr ijeme pape Pija X., a sa-

dašnji papa Benedikt XVI. je šestipapa kojem služi. Prvi put vidio jepapu 1940. godine i to Pija XII., apotom i papu P avla VI. s kojim seslikao za njego va posjeta Hr vat-skoj i Rijeci.

�� »��ž��«! ��

O njemu je snimljen dokumen-tarni film, »M oja T ramuntana«,njegov živ ot, a nadasv e njegovaosobnost, po vod su da se donBanderu posjećuje, po ziva, inter-vjuira, a na sv e to on pr imjećujekako nema tu niš' posebno, kažeda nije bio ni za to da se radifešta u povodu 70 godinas ve ć e n i štva i uz osmijeh dodaje:

– Znaš, ja sam ti u B elom protivsvoje volje, mene ti je biskup de-kretom 1949. godine poslao naj-prije na Unije, a potom u Orlec iVranu, pa u B eli i to privremeno,dok se nađe zamjena za pr otjera-nog župnika! Davno sam trebao upenziju, još 1985. godine i trebaosam biskupu tada dati ostavku,ali nisam, a nema biskup ni kogaposlati u B eli, na T ramuntanu –pojašnjava nam dugovječni žup-nik koji ne samo da u desetomdesetljeću ne pomišlja na mir ovi-nu, nego služi u čak tr i župe – Be -lom, D ragozetićima i P redošćici.Svake nedjelje u sv a tr i mjestadrži mise . G užve u cr kvama ne-ma, ali upr avo njegova služba

svjedoči da mjesta na Tramunta-ni, iako opustjela, još uvijek pos-t o j e.

U njegovoj Tramuntani nema ni-ti jedne službe koja r edovito dolazii ima uredovni dan u sv akom odnjih, jedini »službenik« je slugaBo žji, don Bandera. Kada je počeo,u B elom je bilo 1.200, u Dragoze-tićima 500, P redošćici 100 ljudi.Danas u sva tri mjesta brojka jedvaprelazi stotinu. Don Bandera je biosvjedokom nestajanja, gašenja, de-setaka naselja na T ramuntani.Mnogi su otišli, svi u suzama, jernije lako ostaviti r odni kraj i r odnukuću, kaže don B andera i be z za-drške zaključuje da mu nije žao štoje ostao, makar biti pr orok u svommjestu nikada i nigdje nije lako. Po-ziva i povoda da ode bilo je mnogo.

"��

Otac i dva brata bila su u Amer i-ci, po zivali su ga Bejani koji su seiselili u Italiju, A ustraliju. Kada jekonačno 1966. godine dobio pasošputovao je , ali se uvijek vraćao idalje službo vao u svom rodnommjestu u uvjetima komunističkevlasti, kojoj nije bio naklonjen, aona njemu još manje. Iako je pr o-mijenio nekoliko držav a, jer r ođenje pod Austrijom, školovao se podItalijom, za njegova života postoja-le su tri Jugoslavije – K ra l j e v i n aSHS, Kr aljevina J ugoslavija i SFRJ,dočekao je i samostalnu Hr vatsku,ali najveći dio života i službe bio jepod komunistima, a »nisu me vo-ljeli«, kaže don B andera. No, o ko-munizmu danas i svemu što je podnjim trpio ne govori ni s gorčinom,a kamo li s mržnjom. Drago mu ješto su mnogi koji su, kao komunis-ti pri vlasti, stalno osluškiv ali štoradi i kako pr opovijeda, pri kr ajuživota ponovno došli u okrilje vjerei napustili komunističku ideologi-ju. A za komuniste je don Banderabio od onih, kako se to voljelo na-zivati, unutarnjih neprijatelja.

O njegovoj »kriminalnoj« prošlo-sti pisao je i Novi list 1953. godinekada je na sudu u M alom Lošinjužupnik osuđen na sedam mjesecizatvora, jer da nije platio porez!Međutim, u žalbenom postupkuodluka je poništena, a mons. Ban-dera oslobođen optužb e.

�� ž��

Ali nije to bio kraj sudskim pro-cesima. Svako malo stizale su ne-ke novčane kazne i s njima pr ijet-nje zatvorom od pet, sedam, pet-naest, mjesec dana. K aže donBandera, komunisti su mislili dami u cr kvi stalno go vorimo pr otivnjih. Nije da se nije go vorilo, alibilo je toga mnogo manje nego štosu komunističke vlasti optuži va l e.Ka žu Bejani da prije nego što bidon Bandera završio misu, o tomešto je propovijedao v eć su znali uMalom Lošinju. Kad mu je dosadi-lo plaćati, don Bandera je jednegodine odlučio , umjesto no včane

kazne, u pržun u M ali Lošinj:– A znaš kako je u pržunu, loša

hrana, loši kr eveti, sr ećom bilo jeljeto pa nije bilo hladno. Ne morenreć, nisu me poslali delati, pustili sumi molitv enik, ali kad sam tr ažioknjigu o S tepincu, oni mi donijelionu koju su komunisti napisali - uzosmijeh komentira sv oje zatvorskedane don B andera, koji je no včanekazne plaćao i kaznu u pržunuslužio zbog r aznih »opasnih« razlo-ga, pa je tako suđen jer nije prijavioprocesiju, koje nije ni bilo, nego jejednu djevojčicu poslao da pokućama nosi kip Majke Božje. U ob-jašnjenju jedne presude stajalo jeda je »psihičkim sredstvima prisiliojedan br ačni par da se oženi u cr-kvi«. Kažnjen je bio jer je organizi-rao pokop pr ije nego je obavijest osmrti dobio nar odni odbor. Umjes-to četir i dana zatvora izabr ao jeplaćanje no včane kazne kada jeosuđen jer »u određenom roku nijep ro d u žioličnu kartu«. Priveden je i

nakon jedne mise na kojoj je u po-vodu blagdana propovijedao o Kris-tu Kralju, a netko ga prijavio da je zakralja Petra i kraljevinu! Pa iako je naračun komunista skupio i zatvorskoiskustvo, s padom komunizma donBandera njihove simbole nije ni pa-lio ni razbijao, nego je lijepo velikucrvenu zvije zdu, koja je godinamastajala na mjesnom trgu, pospremiou svoju arhivu i pridružio je veneci-janskom lavu, koji je također uklo-njen s trga, kao još jedan podsjetnikna prolaznost sustava i ideologija.

#�� ž��! ��

Iako kaže da komunistima ne du-guje ništa, a oni njemu mnogo ,mons. B andera im najmanje zam-jera što su r adili njemu, ali teškoprihvaća ono što su učinili Tramun-tani, budući da je upr avo pod ko-munistima sjeverni dio otoka Cresadoživio egz odus i od tog vr emenase praktično ovaj kraj nije oporavio.- Ljudi su Tramuntanu napuštali, as njom i dio sebe . Odlazili su u ne-poznato i no vo, nitko nije odlaziosretan. Nisu znali je zik, nisu znalikamo idu, sr ećom naši su se ljudidobro snašli i u no vim svjetovimasebi i svojoj djeci osigurali dobarživot. Mnogo im je u tome pomoglavjera, jer su u vjer i uvijek nalazilimotiv i utjehu, a crkva je našim lju-dima u svijetu uvijek pomagala -govori don Bandera i žalosno kon-statira kako mu najteže pada to štoTramuntana ima sv e manje ljudi,što vidi da njegovo mjesto umire, anema nadu da će se to popr aviti.Koliko god iskustv a imao, ne možepredvidjeti niti zamisliti kako će ubudućnosti izgledati o vaj kr aj. B ri-ne ga i to što je vjer e i duhovnostisve manje i što je sve materijalizira-no. Mladi se otuđuju od roditelja,roditelji od djece, napr edak i teh-nologije ne pomažu u duhovnosti.

$��ć��

- L judi su nekada o teoriji vjer eznali mnogo manje, ali su bili višeduhovni. D anas ljudi postaju sv eviše tjelesni i okr enuti materijal-nom, ali to im ne donosi ispunjenjei zadovoljstvo. Zaboravili su biti go-spodari svoga tijela, čovjek postajeslab i popušta, mor al gubi predmaterijalnim, a kad pada mor al,pada sve - kaže don Bandera. - I s-tovremeno u svijetu materijalnogsve je više sir omašnih, ljudi su do-vedeni u situaciju da nemaju zakruh, nakon što su odr adili cijeliradni vijek, od mir ovine ne moguživjeti, to je žalosno - kaže.

No i ove teške prilike i slabljenjevjere i duhovnosti nisu oslabili vjerui volju župniku Tramuntane, koji jekao svoje središte uzeo prihvaćanjesvakog čovjeka, svih ljudi, stoga zasebe v oli r eći da je »cittadino delltutto mondo« – građanin svijeta:

– Svećenik mora prihvatiti svako-ga i biti za svakog čovjeka. Katolička

,,Č��

��

��

��

� ��š��

��

��

��

��

��

��

č��

��

��ć��

��č��

mons. Josip Bandera / 70. godišnjica svećeništva

��ž�ć

,,

�

��

crkva je univerzalna, nema granica.Nacionalizmi su nesreća, jer nacio-nalist vidi samo sebe, svoja prava istavlja ih ispr ed prava svih dr ugih.Čovjek ljude ne smije dijeliti po to-me odakle su došli i koje su vjere,treba biti otvoren, svoje cijeniti, vo-ljeti, čuv ati, ali r azumjeti i pr ih-vaćati različitosti. Evo, vidiš m e n e,rođen sam kao Austrijanac za vla-davine cara Franca Jozefa, ime mi jeJosip i G iuseppe, otac i brat su mipokopani u Americi, majka i sestreu B elom. K ako se osjećati dr ukčijenego građaninom svijeta. To je da-nas, kada je svijet globalno selo, jošva žnije - kaže don Bandera, čijiživotni interesi prelaze okvire otokana kojem živi, koji v oli i kojem jeposvećen u cijelosti. Ali to ga nepriječi da sumirajući utiske sa svoj-ih putovanja zaključuje kako je svi-jet i na drugim mjestima lijep.

��đ��

Tijekom dva posjeta Americi de-vet mjeseci je proveo u toj zemlji zakoju kaže da je treba vidjeti. Više odAmerike don B anderi se svidjelaAustralija, a tijekom tri mjeseca ko-liko je proveo gledajući nebodrukčijih zvije zda obišao je polaaustralskog kontinenta. M irna, ve-lika i posebna, A ustralija je zemljau koju bi najviše volio ponovo otićii ostavila je na njega jak utisak, apriroda još jednom potvrdila Boga.U Europi don Bandera je rado odla-zio u Italiju, Švicarsku, Francusku.

Iako je pr aktično cijeli ži vo tproveo na otoku i to njegovomgotovo najizoliranijem dijelu, donBandera se ne žali na samoću ikaže kako možeš biti u samoći ikada si okr užen s mnogo ljudi idogađaja. P omanjkanje ljudi i do -gađaja ostavilo mu je pr ostora začitanje, učenje , molitvu, pr omatra-nje, doživljavanje prirode. Pa ako jedon Bandera bio uskraćen za sveono što donose velike sredine i ve-liki gradovi, nije bio uskraćen zaljepotu prirode. S toga priča o donBanderi neizostavno ide s pr ičom oTramuntani, sjev ernom dijelu oto -ka Cresa, koja svojim specifičnosti-ma pridonosi da je o vaj otok međunajvrjednijima na Mediteranu i E u-ropi. G rađaninu svijeta, u nastoja-nju da r azumije sve ljude , sigur noje pomogla i bioraznolikost Tra-muntane, različitost njenih biljnih iživotinjskih vrsta, koje živ e u skla -du nadopunjav ajući se u ljepoti,dajući jedni drugima smisao. Sve ihnadlijeću kr aljevi nebeskih visina,bjeloglavi supo vi. P rirodu i ljude ,običaje, prošlost i sadašnjost, po ve-zuje mons . B andera, svećenik kojibez unaprijed napisane propovije-di šalje por uke nade i vjer e iz sr caarhetipa o voga jedinstvenog pr os-tora, i kaže »nisam ja kriv što dugoživim«, a na pitanje što nam novo-ga iz golemog iskustva može r eći,mons. B andera podučav a: - N emanovog, postoje samo tajne .

Ira Cupač Marković

�� š��

� � ��

�� ć�� š� � � ��

�� š��

��

,,

�

�� š��

� ��ć��

��

� � ��

��š �

��

��

� � ��

��

č � ��

��

��

!��

��ć�

ž��

ž��

ž��

��

��

�arstvo boga P ana, i S il-vana, i S atira i malih,obijesnih Macmalića...Tramuntana nisu sela,nego rasijani i udaljenibrojni stanovi na neka-

dašnjim veleposjedima bogatihcreskih patricija.

Gospodar je na stanu imaosvoju kuću u koju je svr aćao i bo-ravio, na stanu je bila kuća zaobitelj gospodareva b ra va ra ,čuvara njegovih stada i nadgled-nika dobara, nastambe za pastir ei radnike, gospodarske zgr ade,

staje, sjenici, tor ovi i gumna, gdjese vijalo žito i tukle gr ahorice.

Od čega su živjeli latifundi naTramuntani? Od paše i o vaca, odsječe šume i izv oza drva, odpčela i meda, od tr adicionalnoglova, a u moder no doba i od ek-sploatacije boksita, r ude za pr e-radbu aluminija.

Sve proizvode trebalo je do vućistrminama do mor a gdje sučekali usidreni brodovi.

Povijesna Tramuntana bezmehanizacije bila je muka i znoj .Danas, kada su uknuti latifundi,

tko će se mučiti i kulačiti i tko ćesamotovati po stano vima Tra-muntane?! Tramuntana je danaskrajolik bez ljudi.

Ujesen 1994. još je na stanuNiski, okr užena beskr ajnomtišinom, tr ajno stanovala samojedna star ica. Nju sam naša o,ne - nju sam nanjušio po v onjudima s njenog star inskogognjišta, na kome mi je kao do-bra ostarjela vila htjela skuhaticrnu kavu. O na po cijeli danmoli i sama sa sobom na glasra z g ova ra .

Najudaljeniji stan je K onac. Ta-mo po službi živi jedna obitelj iradnici koji služe u r ezervatu ve-prova, zemljištu ograđenomžičanom mrežom. Oni su tu dadočekaju vas s autima i psima, sdalekozorima i lo vačkim puška-ma ne bi li šuma odjeknula la-ve žom i pr askom.

Dok jurite k sv ojim veprovimaili dok sabr ano, korak po kor ak,ubirete gljive, šumsko v oće i sv o-je dojmove, najednom uz put ot-vara se usr ed šume krčevina, z e-lena ravnica s o vcama i pčelinja-

cima. Tu su i pr azne, napuštenekuće s ur ušenim krovovima. Gle,u toj osami ima i star a crkva sv.Ivana Krstitelja, onog br adatogsveca s dugom, ner ezanom ko-som nazireja, odjevena u kostr ijetod devine dlake koji se u pales-tinskoj pustinji hr anio divljimmedom i skakav cima. Ni ovdje uTramuntani jelovnik mu ne bi biora s k o šan, no bio bi bogatiji svimonim što nam daju o vce i šuma.

Branko Fučić, Apsyr tides,TZO Mali Lošinj, TZO Cres, Mali

Lošinj, 1995., str . 18. - 19.

�� č� ��

�abrijela i J osip-ĐinoVe l č i ć rođeni su u P re-došćici, živjeli su i r a-dili u Rijeci, a umir o-vljeničke dane pr ovo-de u mjestu sv oga dje-

tinjstva i desna su r uka don B an-deri. Naime, uređuju mjesnu cr-kvu, g. Đino zv oni i pjev a na mi-sama nedjeljom. M ons. Banderaje ovaj otočni br ačni par vjenčaoi kažu kako pr ema njemu imajuduboko poštovanje zbog sv egašto je učinio za T ramuntanu:

– Don Bandera živi za Tramunta-nu i njene ljude. On o nama zna sve,ali ne samo o nama koji smo ostali,nego i o iseljenim ljudima s Tra-muntane. On je živa enciklopedija,dobri duh koji čuva i povezuje i za-divljujuće je da sva ova desetljeća iunatoč svojoj visokoj životnoj dobi,redovito dolazi i održava mise ned-jeljom u Belom, Dragozetićima iPre d o šćici. Svejedno je li kiša, sni-jeg, vrućina, don Bandera dolazi isvojom propovijedi daje život i na-du. U našoj crkvi u Predošćici, kojojpripadaju i Vodice, svega je devetžupljana, za blagdana svetog Blaža,zaštitnika, dolazi i pedesatak ljudi,mnogo se toga promijenilo, alimonsinjor je konstanta.

U njegovim propovijedima ne-ma filozofiranja, sve je jednostav-no, iskreno, riječi se upijaju i r azu-miju, lako dopir u do vjer nika. Onima posebnu ener giju, uz njega se

naprosto drukčije osjećate, zračipozitivnom energijom. Njegove ri-ječi imaju snagu utjehe , a donBandera je čovjek velike širine, onprihvaća, prilagodljiv je i r azumi-je. Njegove sprovodne mise su po-sebne jer on pokojnika po znaje,misa bude posv e personaliziranapa opraštanje dobiva posebnu di-menziju upravo zbog pr opovijedidon Bandere, kažu nam G abrijalai Đino i zaključuju kako je zbogposebnosti njegove osobnosti jakoteško naći prave riječi koje ćedočarati njegovu snagu i v eličinu,a istovremeno i jednostavnostsvećenika koji je živ ot posvetiosvojim ljudima i sv om kraju.

�� – �š��ć��

Aldo Velčić iz Vodica poznajedon Banderu od r ođenja i kažekako mons. Bandera svoje ljudepozna u dušu:

– Uvijek je bio pr istupačan, vo-lim dolaziti na mise u P re-došćicu. Don B andera za sv akogima razumijevanja i vr emena,prihvaća ljude kakvi su i zato uznjega ne osjećate nikakv e tenzije,kaže Aldo Velčić.

Anton Bandera iz Vodica sjećase don B andere još iz vremenakada je na misu u P redošćicu do-lazio na magar cu, a kad je Krčkabiskupija nabavila motocikl, ne-kada ga je i v ozio motorom doDragozetića i B elog:

– Don Bandera je čo vjek kojizna reći i pr imiti, voli se šaliti ion je napr osto naš svećenik. Ma-lo je ljudi koji su o vako hrabrop ro šli kroz život kao on, koji nasnije napustio ni u komunizmupod kojim mu nije bilo lako . Nje-mu ništa za T ramuntanu i njeneljude nije teško , on je za ži vo t apostao heroj i legenda, kaže An-ton Bandera.

��

Đanino Sučić – Mor nar ićrođen je u mjestu K onec na naj-

sjevernijem dijelu Tramuntane,koju je napustio s četir i godinekada je s r oditeljima otišao živjetiu Rijeku, a s 20 godina vr atio sena otok i živi u C resu. Za donBanderu kaže da je otac T ramun-tane, čovjek koji personalizir aono najbolje u ljudima – upor no-st, ljubav, vjeru, nadu, r azumije-vanje, opraštanje, prihvaćanje,spremnost na šalu i humor , po-moć kada je najteže:

– Kao dijete sam za ljetne i zim-ske praznike redovito dolazio naotok mojim nonićima. Slike djeti-njstva su među najljepšima kojenosimo u sebi, a meni su neizbr isi-vi upravo ti doživljaji s Tramunta-ne, a Tramuntana ne postoji bezmons. Bandere. O njemu sam kaodijete slušao mnogo priča, anegdo-ta, ali najviše su mi se usjekle oneo njegovoj predanosti ljudima i po-zivu. Osim što je u svim vr emen-skim uvjetima, pješice i na magar-cu obilazio svaki kutak Tramunta-ne, a mise neizostavno držao u trižupe, don Bandera je prva dese-tljeća svoje službe odrađivao i uteškim uvjetima komunizma ipamtim neke zaista strašne pričeiz tog vremena. Jednom su ga, dokje pješice išao po Tramuntani, neg-dje oko Niske gađali kamenjem,bio je ozlijeđen i morao potražitiliječničku pomoć, al se nije dao,išao je dalje, uvijek iznova s vjeromi nadom u ljude i dobr o. Bilo jemnogo takvih situacija, ali očito je ,one su ga samo ojačale.

Preko ljeta su u B eli kod mon-signora dolazili sjemeništar ci, inaš kardinal je kao dječak ljetoproveo u B elom kod don B ande-re, koji među sv ojim brojnimodlikama, ima i or ganizacijskesposobnosti. Sve bi or ganizirao isvaka obitelj je sudjelo vala pa sutako za mlade iz sjemeništa jedninosili ribu, drugi janjca, tr eći vo-du... Moj nonić je bio zadužen zadrva, pa sam s njima na to varu uBeli nosio dr va da teta D umamože kuhati, pr isjeća se ĐaninoSučić-Mornarić za kojeg je mons .Bandera najjača kar ika Tramun-tane i B elog, koji po vezuje onekojih više nema s onima koji sujoš ovdje, ali i onima koji su iseli-li i koji dolaz e samo po vremeno.

– On živi iskreno, zrači prih-vaćanjem, može okupiti djecu,mlade, starce, kada se dođe u B e-li najprije se ide k njemu, monsi-njor daje živ ot Tramuntani.

Ira Cupač Marković


��

��

��

�

��

,,��š �� ć� ��

�� ć� �� š��

�� – ��

�� " � �� ž� ��

�� ž� �� $�� "

�� $��

��š�� % �� š� �� ž�� ž��

��

�ad se na z emljopisnojkarti bolje pogleda ko-me to na C resu sa sje-vera puše tr amuntana(tramontana), sa zapa-da-jugozapada garbin

(gerbîn), a s juga južni vjetr ovi,onda vidimo da se svi ti vjetr enipravci sijeku upr avo u – g ra d uCre s u .

Dakle, drevni su C resani još udavna vremana, dok nisu znali zazemljopisne strane svijeta, testrane svijeta naziv ali po vjetr ovi-ma koji su s te str ane puhali. Svremenom, ovdje su to postali itoponimi. Tako je za C resane izgrada Cresa Tramuntanom posta-lo sve što je izv an grada Cresa,već od Vodica, prema sjeveru.Danas se to uobičajeno naziv aCreskom Tramuntanom.

Ali, nisu stano vnici kraja oda-kle Cresanima puše tr amuntanato samo tako pr ihvatili. Čini seda oni taj vjetar i ne doži v l j a va j ubaš onako kako ga doži v l j a va j uCresani, naročito ne D ragu-ze šćani, kako B ejani i Vanjšćaci,stanovnici Beloga i okolnih sela,nazivaju stanovnike sela D rago-zetići i F ilozići. Oni tramuntanunaročito i ne osjećaju, jer ih štitevisoka brda po hrptu sjev ernogdijela Cresa, koja su ujedno i naj-viši vrhovi otoka – Sis, 638 m iGorice, 648 m visine . Zato oniTramuntanom nazivaju sjeverois-točni dio otoka, tj . Beli i okolnasela – Va n j šćinu.

Tako smo dobili dvije T ramun-tane. Tramuntanu u šir em smis-lu, ili C resku Tramuntanu, te Tra-mutanu u užem smislu, koja i

nema neki poseban naziv . Dabismo je ipak r azlikovali od C res-ke Tramuntane, nazvali smo jeBejskom Tramuntanom. Konkret-no, kopnena gr anica Bejske Tra-muntane ide od lokaliteta Kr ižićhrptom sjevernog dijela otokasjeverno do uv ale Dirašnić, aobalna granica odatle sjev erno,pa istočno, zatim južno od uv alePod Križić, na kar tama naz-načene kao Vela Draga.

Glavno mjesto je B eli, a Va-njšćina se sastoji od sela: F rantin(Frãntin), Ivanje ( Jivanji), Niska(u Popisu duša iz god. 1760. na-vedena je kao stan, odnosnostancija), Petrićevi, Polači (Polã-ci), Stepići, Sveti Petar, Vazminesi Žanjevići (Zãnjevići). T ih je selau davnini bilo još, pa u P opisuduša iz 1760. još imamo zabi-

lježeno: Usena (ili O sena) i C ero-vi. U podr učje Bejske Tramunta-ne pripadaju i stano vi (stancije):Crekveni, Dol, J edro, Konac, Po-dupcići, Pojana (Pojãna), Pôje,Rosuja i S rednji. U P opisu duša iz1760. zabilježen je i stan B rêh. Ujoš starijim vremenima postojalasu sela ili stano vi Cerić, Sitni,Stare Ivanje (Stâre Jivãnji ili J ivã-njini), Parvić i Tarbijanšćica, alipisanih tragova o tome nema.

Pri prvom popisu stano vništ vaposlije II. svjetskog r ata na o vomje području zabilježea 921 osoba.Sad ih je , prema optimističnojprocjeni, 50-ak.

Nikola Velčić, Besedar BejskeTra m u n t a n e , Katedra Čakavskogsabora Cres-Lošinj, Mali Loši n j,Beli, Rijeka, 2003., str . 7.

��šć�

�

��š� ��

�� š��

��č ��

� � ��

�� !��"� ��

��ć� $�� $��

� $�� ć � !��"�

��

�avnoga 7. kolovoza1993. godine don B an-dera otvorio je i daosmjer još jednom odmnoštva svojih Putovatijekom života. Tog je

dana u staroj školskoj zgradi u Be-lom na otoku C resu ustanovljenEko-centar Caput Insulae-Beli, is-t ra živačko-edukacijski centar zazaštitu prirode, a u cilju zaštite bje-loglavih supova ali i cijele pr irodnei kulturno-povijesne baštine otokaCresa. Blagoslovio je tada sv e oso-be i sve radnike koji su se posv etiliorlovima, ili će se posv etiti njiho-vim potrebama, u E ko-centru.

Don Bandera cijeloga je ži vo t aznao čitati zapise pr irode osta-vljajući svoje tragove u njima,one koje i E ko-centar nastoji sli-jediti svih o vih godina. P un razu-mijevanja za sv e što je živ o i štopostoji, blagoslovio je i cr eske su-pove i pr vo Oporavilište za bjelo-glave supove, 24. lipnja 1996. go-

dine, a 4. lipnja 2002. godine iprvo hranilište za njih.

Uvijek je imao sluha za ono štose mnogima činilo svojeglavim,čak krivim potezima. Na Ivanje, 24.lipnja 1997. godine, otvorio je iblagoslovio prvu od sedam eko-staza, koju čini dvadeset umjet-ničkih skulptura s uklesanimstihovima i glagoljskim slovima,pod imenom Iz l o žba-Povijest iumjetnost u prirodi (Crvena staza,duljine 10 km), i tom pr igodom jenaglasio: Staze Tramuntane punesu znoja, muke i r ada naših starih,pa je svaka od njih uspomena nasve one koji su o vuda prolazili. Bl a -goslovom su obilježene i sv e drugestaze koje je E ko-centar sagradiona Tramuntani, a kao uspomenena sve one koji su o vuda prolazili.

Uz molitvu i blagoslo v donBandere, Eko-centar je, u želji dase očuva prekrasna šuma Tra-muntane, bioraznolikost, bjelo-glavi supovi, a posebice da se ot-

vorenim održi duho vni dijalog,komunikacija između duha P riro-de i suvr emenog čovjeka, otvaraoi gradio i svih sedam labir inatana Tramuntani. Oni su, pr ema ri-ječima don B andere na otv aranjupr vog, Vesninog labirinta , 21. lip-nja 2003. godine - simboli moći,svetosti i besmr tnosti. Jedan jeput do sr edišta, ulazak i izlazaksu simboli smr ti i uskrsnuća . Is-tom je pr igodom rekao: Dok ot-varam ovaj labirint i blagosli-vljam, želim da naš narod izađeiz svog labirinta na svjetlo , u boljiživot i napr edak, a to će se dogo-diti ako budemo otkrili pr avi putkoji vodi središtu sreće.

U neprekidnom traganju zatakvim središtem nastao je i L a-din labirint, blagoslovljen 24. lip-nja 2006. godine . Dana 7. kolo vo-za 2008. godine blagoslo vljen jeIzidin labirint, posvećen CrnojMadoni, čiji se čudotv orni kipnalazi i u župnoj cr kvi u B elom.

Poput dobrog duha, don B an-dera uvijek bdije nad T ramunta-nom, nad živ otima svih onih kojionuda koračaju. Uvijek je bio i dioEko-centra. Sudjelovao je na svimotvaranjima izložaba, na svimpredstavljanjima knjiga i pr ojeka-ta, u svim v ažnim i manje v ažnimposjetima Eko-centru, uvijek kaon a j d ra ži gost, onaj bez kojeg nije-dno događanje ne bi imalo punismisao. Bio je onaj kojem je E ko-centar odavao priznanja, ali i onajkoji je pr iznanja tražio za njih, pasu tako predsjednik Eko-centra dr.sc. Goran Sušić i dopredsjednicaVesna Radek, dipl. inž. biologije ,upravo na njegov prijedlog i poti-caj dobitnici dragocjenih prizna-nja koje ur učuje Grad Cres podnazivom „Pro Insula“.

Ako upotrijebiš mozak, nikadanećeš pogriješiti, a ako uspiješspojiti dušu i mo zak, onda ćešnaći sve. A ako pronađeš p r i ro d ui osjetiš je na pr avi način, onda si

našao Boga, riječi su don B ande-re, a misao v odilja Eko-centru.

Upravo kao znak neizr ecivezahvalnosti za sv e što čini zanjih, a cijeneći uvijek golem tr udi napor E ko-centra da se i o vaposljednja populacija bjeloglavihsupova u našoj z emlji sačuva,Eko-centar je no vosagrađenoOp o ra v i l i šte za bjeloglave supove,koje je otv oreno i don B anderaga je blagoslo vio na sv oj 95.rođendan, 8. srpnja 2009. godine ,posvetio upravo njemu.

Blagoslovi don B andere nasvim su str anicama života Eko-centra, nad svim njiho vim djeli-ma, on je Čo vjek koji ih, kako sa-mi kažu, nesebično uči pr epoz-navati stvarnost i Put u riječimaAndra Vida Mihičića da je … mo-litva u upo znavanju vlastitih sla-bosti i u obar anju glave pred ve-ličinom Stvoritelja koji se očitujeu Prirodi…

Vesna Radek i dr . sc. Goran S ušić

�� č�� š��

� ��

��" �� %&� �� %'('�

��

��) ��š ��č��

*�� ) �� ć

+�� đ� �� "�

-.�� /��"�/�) �� č �ć

*�/č� �� ) ��

0�� ) � ��č � ��ć�

��š !��ć

1��š�� - �� 0��" ��

"�� č��ć

2��"�/��) �� #��ć� � ��č � ��ć�

� �� $ �� Č� �� &�� '�� ( ��

3�� )

�(�� ć � ��

+�� ) ��(�� '��'�

- $��" "�� !�� 4��

�� ž � 6��

,,�

godini kad obi-lježavamo dv adesetugodišnjicu osnutkaDr uštva Tramuntana,poklopila se i sedam-deseta godišnjica

misništva mons . Josipa B andere,koji u našem D ruštvu ima vrlobitnu i značajnu ulogu. N aime,mons. Josip B andera jedan je odinicijatora osniv anja Društva Tra-muntana i od samog začetka nje-gov doživ otni počasni član. O n jeidejni tvorac i vođa Društva koji jeneumorno sakupljao nar od kakobi u r ad i aktivnosti bilouključeno što više člano va.

Uvijek spr eman na sur adnju, sidejama, neumor an je u poticanjuDr uštva na no ve aktivnosti i pr o-jekte u nastojanju da se otme zabo-

ravu sve naše, od negda. Neprekid-no dobiv amo golemu potporu zarad Društva u cjelini be z obzira nanjegovu živ otnu dob i bezbroj ob-veza koje i dan danas unatoč svimnedaćama besprijekorno obavlja.

Svojim živ otnim izbor om da os-tane u Belom, uz svoj puk – kada jekao svećenik nakon rata bio proga-njan i zatv aran, a odlazak se nudiokao bolje i daleko lakše rješenje –govori o njegovoj ljubavi i vezanos-ti za rodni kr aj. Živeći sv oju Tra-muntanu punih 96 godina, on jedanas živ a knjiga, neiscrpan izvorinformacija iz pr ošlosti B eloga.Njegova su kaziv anja utoliko inte-resantnija sugovorniku jer on ne iz-nosi gole činjenice, već svaku pričuzačini do zom britkoga humor a.Moramo naglasiti da je mons . Ban-dera vrlo važna karika koja povezu-je dijaspor u i naš zavičaj. Nepreki-dno je u kontaktu s našim iseljeni-cima po svijetu, koji nas takođerpodupiru i sudjeluju u r adu i aktiv-nostima D ruštva. O n je u pravomsmislu duho vni vođa, koji svojestado (puk) vrlo uspješno drži naokupu. Za mjesto Beli kao središtečitave Tramuntane mons . B anderaje jedna v elika i osebujna ličnostkoja o vim prostorima daje poseb-nu draž i značaj. Kad sve saberemo,možemo reći da je on »institucija«Beloga, Tramuntane i šire okolice.

I na kraju što reći nego da ga dragiBog blagoslovi i da nam još poživi.

Ivan Nino Načinović,predsjednik Društva Tramuntana

�

��


��

� � �ž��

č��

��

!)*�)"�+,�� !��)$�-

�� !"� #�� $ #��ć�

�

Č��

đ��

�on Bandera, taj dr agičovjek, svećenik kojiza sebe kaže da jerođen kao krsnik,znači s ciljem, posla-

njem, jedna je od mojih naj-neobičnijih priča o dobr oti,ljubavi i vjer i. Zašto? Zato jertajnu ljepote i dobr ote donBandera ne čuv a u sebi, negou ljudima koje susr eće, potičei voli otkrivajući im da jesu,da su potr ebni njivi, o vci, seluu kojem živ e, otoku, njego vimorlima. Skrivajući godine u v e-drom duhu, vječnom pokr etukoji potiče sv e čega se i kogase dodirne, riječju i vjer om,uvijek je bio i ostao dr agocjenu mojim r adijskim i televizij-skim emisijama. N ije čudnoda mu je posebno mjesto pr i-palo i u mojem r omanu zadjecu Miris tajne.

U nadi da ću uskor o sa sla-vljenikom snimiti još jednoZagonetno putovanje, zahva-lan sam na pr ilici da po zdra-vim i čestitam obljetnicumonsinjoru Josipu Banderi,našemu don B anderi.

Mladen Kušec

��

��

� ��

��

�� š� � �� š� ��

� � �� Č��

�� !�� ! � "� ��#� ��

�� š��

��

��

�ledam u po zivnicu ko-jom me mons . JosipBandera poziva naproslavu sedamdeseteobljetnice mlade mise .Zadovoljan sam zbog

poziva i nadam se da ću se moćiodazvati, a pomalo i sjetan što semome dragom prijatelju nakupi-lo podosta ljeta, tim više r aznihobljetnica. Sretan ću biti u jed-nom kutu bejske župne cr kvesudjelujući u jedinstv enom i ne-ponovljivom slavlju kojeg ću sedoživotno sjećati.

Daleko je moj zavičaj od donBanderinog, iako je to isti otok,no u star a vremena, a ta su tr aja-la stoljećima, naši su pr edci živje-li svoj život svaki za sebe , većprema zatečenim otočnim datos-tima – Bandere u B elom izmeđumora i G orice, Sokolići u N erezi-nama između mor a i O soršć i c e.U razlitičim klimama, u dr ukčijojprirodnoj vegetaciji, bliže kopnuna sjeveru, dalje od njega na ju-gu. Ali svim tim našim udaljenos-tima i dobnim r azlikama nešto jezajedničko – muka i tr ud svag-dašnji u borbi za održanje na tomotoku, radost i v eselje za sv akimnovim korakom u tom opstoju.

Kad sam počeo plo viti na tr go-vačkim brodovima i kad je tr eba-lo popravljati razne strojeve iuređaje, služio sam se r aspo-loživim alatom, kojim sam otklo-nio kvar ili bar em omogućio br o-du da stigne do pr ve luke gdje suproblem preuzeli stručniji i opr e-mljeniji. Don J osip Bandera je usvom poslanju imao dobr u, pra-vu riječ, iskren i umir ujući pogledi Božju pomoć da bi opor aviomnoga srca i tješio duše župljanapo čitavoj Tramuntani – od Belo-ga do K oneca, od P redošćice doPorozine. Činio je to sam, sv ojom

m u d ro šću i smjelošću. Ljudi nje-gova kraja jedino su se njemumogli s po vjerenjem utjecati, is-kazati svoje muke i str epnje. Tâon ih je krstio , prvu im sv etu is-povijest i pr ičest dijelio, pripre-mao za kr izme, vjenčavao i ko-načno pomazivao pred odlazak uvječnost. Zato je on čo vjek većiod Sisa i Tramuntane kad je mo-gao toliko toga nositi u sebi i sasobom, cijeloga sv oga bogatog,ispunjenog i nepono vljivog ži vo t aduhovnoga pastira.

No nije sv oj život posvetio sa-mo svom zvanju, on se oduvijekborio i ukaziv ao na ljude T ra-muntane kao žitelje specifičnogidentiteta, pa je tako bio međuutemeljiteljima Društva za is-t ra živanje i njego vanje povijesti ikulture svoga kraja, podržao jeosnivanje Eko-centra Caput Insu-lae, sa zado voljstvom dočekaokulturnu manifestaciju D ani Tra-muntane i mnoge dr uge akcijekoje su pr užale ovom kraju mo-gućnost produljenja života i op-stoja u er i opće globalizacije i ne-povratnoga gubitka posebnosti.

S nestrpljenjem očekujemodlazak na Tramuntanu, u B eli,na misno slavlje . Bit će tamomnogo ljudi i be zbroj čestitara.Don Bandera je to zaslužio . S nji-me se r aduju i svi T ramuntanezi,ponosni i zahv alni što imaju po-pa kakvog nema nadaleko . I ja ćuse sresti s mnogim znancima,prijateljima, dobrim ljudima.Tiho ću moliti u nepono vljivo li-panjsko popodne da B og da jošljeta mons. Josipu Banderi i dadobije dostojnog nasljednika.Ovaj je nar od to zaslužio . DonĐuzepe, ne dajte se ! B oh dalzdravlja i još ku feštu ! Z dalga, avavek blizu, Vaš

Julijano Sokolić

,,– ��

Prečasnom gospodinu J osipuBanderi u pr igodi sedamdesetegodišnjice mlade mise pr i-dr užujemo se u slavlju i mi, čla-novi Društva sv. Marije, Bejani izChicaga, sa željom da o va prosla-va bude uistinu blagoslo vljena,sretna i v esela. Kad nam v eć nijebilo moguće doći u B eli, na o vajnačin želimo da budemo svi sku-pa, duševno i u mislima s V ama,te se čestitkama pr idružuju obi-telji Jurassi, Bandera, Bon, Velci-ch, Lazzari, Jurasich, Abraham,Paocic, Mikicich., Vala Zec temnogi drugi stanovnici ovogagrada koji potječu iz B eloga. Jošjednom sretno,

uime svihDominic Jurassi

– �� Dragi naš vlč. Bandera,i s k re n e

čestitke i sv ako dobro, uime vjer-nika i pr ijatelja Hrvatske kato-ličke misije bl. I vana Merza u As-toriji (New York) i moje osobno ,u prigodi Vašega svećeničkog ju-bileja.

Zahvaljujući uistinu v ažnojodluci, prije punih 70 godina, ko-ja je pr omijenila Vaš život i odv e-la Vas duhovnim putem pr emaBogu, Katolička crkva u Hr vatskojzadobila je još jednoga istinsko-ga, skromnog, predanog sljedbe-nika i zago varatelja Krista.

Vjera kao najv ažniji temeljkršćanstva duboko je ukor ijenje-na u našim sr cima i nepr esušnije izvor nade i snage u vr emeni-ma kad je najteže . Vaš zlatni

svećenički jubilej r adosna je vi-jest za sv e hrvatske vjernike uBiskupiji Brooklyn jer ste sv ojimgorljivim angažmanom u ši re n j uBo žje riječi i blagoslo va obogatilisvoj, ali i duho vni život mnogihnaših iseljenika.

Želim Vam mnogo z dravlja isreće u godinama koje se tek na-laze pred Vama, uz želju da uVa šoj svakodnevici, kao i do sa-da, uspješno pr onosite temeljneporuke vjere, mira, zajedništva iljubavi!

Ad multos annos!

Don Ellis T ommaseo,Voditelj HKM bl. I vana Merza –

Astoria (New York)

�� ž� � ��

�

Č�� ž��

��

,,�� š ��

�� ć�š ��š��

�� š �� š� �

�� ć�š �ć� ��

� �� đ�š �� š ��

�� č�� š� ��

��


�ad pogledam unatr ag i usjećanje prizovem trenutkesusreta s monsinjor om Josi-pom Banderom, trenutakprvog susreta s njim ostajemi neodređen. Zapravo se

pitam jesu li ti susr eti započeli ondakad sam kao ministr ant dalekih še zd e -setih godina slušao star ije kolege mi-nistrante, sjemeništarce i bogoslo ve ka-ko oduševljeno pr ičaju o v edrini, rado-sti i zanosu župnika koji ih je ugostio uvrijeme njihova ljetovanja u B elom naotoku Cresu, ili početak tih susr etaseže u one dane kad sam ga viđao nasvećeničkim sastancima u B iskupiji isam se uvjer io u njego vu neposrednosti komunikativnost, ili su započeli ondakad me služba do vela u njego vu blizi-nu?

Bez obzira kada su započeli našisusreti, imao sam dojam da se oduvi-jek znamo, da oduvijek sur ađujemo.U tim smo susr etima upoznavali je-dan dr ugoga i otkr ivali koje su namstvari važne, koje načine odabr ati dabismo ostvarili htijenja i ciljev e i ukojem smjer u krenuti. Usudio bih sereći da, iako nas je gener acijska pr i-padnost popr ilično udaljila, gener acij-ski jaz među nama ne postoji. B istri-na, svježina i pr onicljivost otkr ivajumladost njegova duha. S vojom nepos-re d n o šću monsinjor se jednostavnouklapa u sv ako dr uštvo, bez obzira nasve ono što bi moglo biti r azlogomudaljavanja ili otuđenja. Ov akvomsvojom naravi sigur no je pr idonio je-dnom dojmu koji me fascinir ao.

U najranijim fazama svog ulaženja uprezbiterij Krčke biskupije, još u vrijemesvojih prvih koraka i početnih druženjasa svećenicima, otkrivao sam u njimaljude koji su osjećali i prakticirali svojebratstvo. To se bratstvo manifestiralo uneformalnim druženjima, u solidarnostii suosjećanju, u bliskosti koja nije bilaopterećena nikakvim formalnostima, uosjećaju koji sam u sebi nosio da ću u bi-lo kojem trenutku kod bilo kojeg svećeni-ka biti radosno primljen kao putnik

namjernik, ili kao posjetitelj, ili kao sura-dnik i pomoćnik. Vjerujem da ovakavdojam dijelim sa svim svojim kolegama skojima sam rastao i stasao. Jedan od gra-ditelja takvih odnosa svakako je biomonsinjor Bandera.

Na ši su susr eti izlazili iz službenih ilipoluslužbenih okvira. Vrlo često bili sunepredviđeni, nedogovoreni i nenaja-vljeni. Upravo zbog toga nosili su dr ažiznenađenja i slobode . Razgovori utakvim susretima znali su biti zabavnii lepršavi, ali vrlo često o zbiljni i dubo-ki. U njima se monsinjor otkr ivao kaočovjek iskustva i r azboritosti, ali i čo v-jek ovog vremena, informiran iupućen, upoznat sa zbiv anjima na lo-kalnom i općem planu, u civilnomdr uštvu i u C rkvi, zauzet za dobr obit inapredak osobito dijela nar oda Božjegkoji mu je po vjeren, otvoren zat ra ženje novih putova, spreman na su-radnju sa svima koji žele činiti dobr o iulažu u dobr obit kraja i ljudi na cr es-koj Tramuntani.

U svim tim r azgovorima zrcalila senjegova razboritost, njegovo iskustvo,osobito ono koje je u por atnim godi-nama ostavilo tr ag boli i patnje . Dok jegovorio o sv ojim patnjama osjećaosam da ni sam ne zna da li da se smijeljudskoj gluposti onih koji su pr otivnjega iznosili nesuvisle i nebulo zneoptužbe, ili plače zbog njiho ve zaslije-pljenosti. Nisam znao ni ja, ali jednosam znao, bilo je očito: monsinjor otome nije go vorio s gorčinom, ni osv e-toljubivo, ni zlur ado. Tu sam upo znaoveličinu njegova duha. Velik je pr edamnom zbog toga ali i zato što u nesi-gurnim vremenima, kad je noć gutalaljude, nije tr ažio svoju sigurnost, negoje ostao s nar odom spreman podijelitinjegovu sudbinu.

Monsinjor Bandera čovjek je duha ito Božjega, čovjek je nar oda i to onogza kojeg živi, čo vjek je v edrine i r adostikoju širi, čovjek je star ačke razboritostii mladenačkog poleta, čo vjek za sv egeneracije i sv a vremena.

mr. sc. I van Milovčić

�ons. Josip Bandera je živuća le-genda T ramuntane v eć cijeliniz desetljeća. Poznajemo seod moje mladosti i od tada dodanas prijateljujemo, bilo u Ri-

jeci, bilo u Belom. U vijek sam mu se diviokada je , sve do prije nekoliko godina, ljetipješačio skroz na drugi kraj otoka C resa, ito samo zbog – kupanja, što osobno ne bihradio za sv a kupanja o voga svijeta.

Njegovi župljani, ali i B eljani razasuti pocijelom svijetu, oduvijek ga poštuju i cijene .Nas ostale svećenike ljudi u rodnom mjestujedva i prepoznaju, kao što dobar dio G rob-ničana mene ne zna. J ednostavno, on je le-genda vjere i hrvatskog domoljublja. Stogame jedino viša sila može spr iječiti da 23.lipnja budem gost o voga mog dr agog prija-telja i sv ećenika Krčke biskupije .

mons. Ivoslav Linić

�� !��

�ons. Josipa B anderu poznajemčitav svoj život jer je cijeli r adnivijek proveo u Belom, odnosnona otoku C resu, gdje sam i jaro đ e n .

Uvijek mi je bio poseban po sv ojoj ži va h -nosti, otv orenosti prema ljudima i spr em-nosti za dijalog. O n je primjer angaži ra n o gsvećenika. Uvijek je pr atio različitu literatu-ru, događanja u C rkvi i dr uštvu. N išta mu

nije moglo pr omaći, pa čak ni politička zbi-vanja u dr uštvu.

Njegov dugo vječni živ ot i sv ećenički stažna neki su način izr az njego voga ži vo t n o gstava. Uvjeren sam da je u mlađim danimap ro p j e šačio čitavu Tramuntanu, tj. sjevernidio otoka Cresa. Ta i sada u po znim godina-ma svoga života sve tri župe Tramuntane sunjegov djelokrug pastoralnoga rada.

dr. sc. F ranjo Velčić

� �� č��

Documents

mons. Bandera