Važnost orijentira na putu pomagala i pomagači važnost teme i naslova Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili

osobu nazvali dobrom

Vrlina je bitno obilježje čovjeka Dio je čovjekovog karaktera Čovjek odabire i vježba svoja djelovanja i ponašanja koja mu pomažu da postane - vrli cjeloviti čovjek želi karakter do te mjere da mu određena vrlina postane navika i pretoči se u njegovu osobnost je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo) Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem (navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od znanja

Ciljevi lažni prividni istinski opreka idealnog i realnog

Uloga etike u srednjoškolskom programu ili obrazovanju

Budući da zadatak etike nije samo proučavati opisivati i objašnjavati već i odrediti što bi ljudi trebali

činiti kako bi trebali živjeli i kakvi bi uistinu trebali biti da bi u skladu s onim što je istinito i dobro u

skladu s onim što čovjeka i zajednicu uistinu oplemenjuje i obogaćuje korisno je u sustavu obrazovanja

iomati Etiku kao predmet

Moralna dimenzija života odgovornost za sebe druge prirodu

1

Etika -materijali za predavanja i seminare 1

1 Etika je filozofska disciplina koja se bavi problematikom morala umijećem življenja koje

dovodi do sreće pojedinca i zajednice Ona propituje izvore motive i svrhu morala te traži njegovo

razložno utemeljenje Njezin zadatak nije samo opisivati i objašnjavati već i odrediti što bi ljudi trebali

činiti da bi živjeli u skladu s onim što je istinito a ne prividno ili izopačeno da bi živjeli pravedno i činili

ono što čovjeka uistinu oplemenjuje i obogaćuje

Kako postati cjelovita osoba Što činiti da bismo ostvarili svoju ljudsku i društvenu prirodu Kako voditi

društvo da u njemu ljudi budu u mogućnosti ostvariti specifično ljudske potrebe slobodu ljubav

pravednost To su neka od pitanja etike Moralna problematika prožima sav naš život osobni obiteljski

politički privredni Etičar Tugendhat u Predavanjima o etici kaže

bdquoKada je riječ o međuljudskome potrebno je samo obratiti pažnju na to kolik prostor u sporovima među prijateljima

u obitelji ili na radnom mjestu zauzimaju oni osjećaji koji pretpostavljaju moralne sudove ljutnja i ogorčenje osjećaji

krivice i sramaI u političkome se stalno moralno sudi i isplati se razmisliti kako bi izgledao neki politički spor koji se

ne bi ndash bar među ostalim ndash vodio u moralnim kategorijama Onaj tko odbacuje apeliranje na neki određeni pojam

pravednosti to skoro nikad ne može ako mu ne suprotstavi neki drugi koncept pravednosti Odnosi moći obično su

doduše de facto presudni ali valja primijetiti da im je potrebno moralno ruholdquo

Mnogi danas misle da živimo u vremenu u kojem je moral postao nešto upitno ndash no to je

predrasuda Moral je uvijek bio upitan danas je upitan i uvijek će ostati upitan Uvijek će se ljudi

pitati ndash da li se isplati biti pošten Što se tiče današnjice istina je nešto drugo Ljudi sve više gube volju za

mišljenjem Duhovno su otupjeli Bilo je takvih vremena i prije ali oni koji su u njima živjeli propali su

Etičar Nikolaj Hartman piše

laquoŽivot današnjeg čovjeka nije povoljan za produbljivanje Njemu nedostaje mira i kontemplacije to je život nespokojstva i žurbe natjecanje bez cilja i promišljenosti Tko se načas zaustavi u slijedećem je času već prevladan I kao što se smjenjuju zahtjevi izvanjskog života tako se smjenjuju i dojmovi doživljaji senzacije I naše ulaženje u stvar je površno naš se vrijednosni osjećaj otupljuje u lovu na ono senzacionalno

Moderni čovjek nije samo u nemiru i žurbi on je također otupio on je blaziran njega ništa više ne uzdiže ne zahvaća ne dohvaća u njegovoj najunutarnjijoj sferi Napokon on za sve ima samo još ironičan i umoran smiješak Da na kraju on od svoje moralne zaspalosti čini čak vrlinu Nil admirari njegova nesposobnost za divljenje čuđenje oduševljenje strahopočitovanje postaje mu stalnim voljnim habitusom života Nedodirnuto prelaženje preko svega udoban je modus vivendi I tako se on zadovoljava pozom da stoji izvan svega što zapravo skriva njegovu unutarnju prazninu

Ovaj je patos tipičan On nije tu po prvi put u povijesti Ali gdje god je nastupio bio je simptom slabosti i dekadencije unutarnjeg zakazivanja i općeg životnog pesimizmaŠto želi propasti treba pustiti da propadne U svakom propadanju klija mladi novi život Ni našem vremenu on ne nedostajeldquo

2 Naziv etika dolazi od dviju grčkih riječi Prva je ēthos što znači običaj karakter prebivalište

ozračje Druga je ĕtos što znači navika

2

Etika i moral nisu istoznačni pojmovi premda se ponekad upotrebljavaju kao istoznačnice

Moral je skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U svakom društvu je

prisutan nekakav moral Ponekad se on nekritički bez promišljanja prihvaća Zato on nije uvijek u

skladu sa idejom moralnosti ljudskosti s istinskim moralnim vrijednostima On takav ne može postati

bez filozofskog odnosno etičkog promišljanja Jedna od značajki moralno osviještenog čovjeka jest da

preispituje svoje postupke i ono što se u društvu zbiva Život koje se ne promišlja nije vrijedan življenja

a društva koja ne brinu o moralnom razvoju stagniraju ili propadaju Tako je razmišljao utemeljitelj

etike grčki filozof Sokrat

Sokrat nije predavao etiku niti je o njoj pisao On je s ljudima razgovarao o onome što je smatrao ljudski

bitnim Kaže da o tome ništa ne zna ali da može pomoći ljudima da u sebi osvijeste svoje (ne)znanje

Slušajući potiče ih da govore On uči kako se vodi dijalog i kako se mišljenjem može doći do sigurnog

znanja Suprotstavljanje različitih stanovišta ne mora rezultirati svađom raskolom međusobnim

isključivanjem već uspostavom skladne zajednice u kojoj nitko nije gubitnik Njegova pitanja donose

nemir uzbuđenje i laquotrudoveraquo dok se ne realizira pravi odgovor

Sokrat pitanjem pretresa prividno znanje drugoga dok ovaj ne dođe do točke na kojoj uviđa da ne zna

Bezizlaznost (aporija) što time nastaje točka je preokreta od koje u razgovoru na temelju razumskog

zajedništva može početi traženje istinskog uvida Napredak od pojedinačnog k općemu koji zahvaća ono

bitno od pojma koji istražuje Sokratovi sugovornici su zarobljeni u mnoštvo pojavnosti i o pitanjima o

krepostima mogu odgovoriti samo pomoću primjera a ne određivanjem biti Sokratov postupak nošen je

povjerenjem u Logos čija unutarnja zakonitost u razumnu razgovoru dovodi do pravog uvida

Atenski vlastodršci su u Sokratovom poučavanju prepoznali veliku opasnost i osudili su ga na smrt zbog

manipulacije Kažu kvari mlade naučava one bogove i one vrijednosti koje država ne

priznajeDemokratski sud ga je osudio na smrt Sokrat je odbio mogućnost bijega iz zatvora jer je

smatrao da je takav postupak nemoralan Nakon razgovora sa svojim prijateljima o besmrtnosti duše

prema presudi je popio otrov u zatvoru Evo nekih odlomaka iz Platonovog djela Obrana Sokratova U

njemu Platon izlaže Sokratov govor pred atenskim sudom koji ga je proglasio krivim i osudio na smrt

ldquoAli možda bi tko rekao E zar se ti ne stidiš Sokrate što si se predao takvom zanimanju zbog kojega si sada u opasnosti da ćeš glavu izgubiti Ja bih takvom čovjeku pravom riječju odgovorio Ne govoriš mudro čovječe ako misliš da jedan čovjek ako i nešto malo ima koristi od njega mora računati sa opasnostima života i smrti a da u svom radu i postupanju ne mora gledati samo na to radi li pravo ili nepravo vrši li posao dobra ili zla čovjeka []

Ja bih na primjer strašno uradio građani Atenjani da sam onda kad su me zapovjednici koje ste vi odabrali da zapovijedaju postavljali i pod Potidejom i pod Amfipolijem i kod Deliona da sam tada kao i svaki drugi ostajao na onome mjestu gdje su me postavili i izlagao se opasnostima prkoseći smrti a da sam se sada kad mi je bog naredio kako sam pomislio i razumio da svoj život posvetim filozofiji i ispitivanju sebe i ostalih - prepao ili smrti ili ma čega drugoga pa ostavio svoje mjesto [] Jer bojati se smrti građani ne znači ništa drugo nego držati se mudrim a ne biti mudar [] Ta nitko ne zna nije li smrt od svih dobara najveće dobro za ljude a opet se plaše nje kao da pouzdano znaju da je najveće zlo [] A ja građani po tome i u tom pitanju odudaram

3

možda od većine ljudi pa ako bih zaista smio reći da sam u čemu mudriji nego drugi rekao bih da sam u tome što budući da nisam dovoljno obaviješten o prilikama u Hadu i ne smatram da imam kakvo znanje o tome A znam da je zlo i sramotno kad netko krivo radi i ne sluša boljega bilo boga bilo čovjeka Dakle umjesto onoga zla za koje pouzdano znam da je zlo ja se nikad neću bojati ni kloniti stvari o kojima ne znam nisu li možda dobre za nas Zato ni onda kad biste vi mene oslobodili [] - i kad biste vi na to meni kazali Sokrate sada doduše nećemo povjerovati Anitu nego te puštamo ali samo pod tim uvjetom razumije se da se više ne baviš tim ispitivanjem i da se ostaviš ljubavi prema mudrosti ako te uhvatimo još jednom u takvom poslu izgubit ćeš glavu sigurno - kad biste me dakle kao što rekoh pod tim uvjetom oslobodili optužbe ja bih vam odgovorio Ja vas građani Atenjani pozdravljam i veoma cijenim ali ću se više pokoravati bogu nego li vama i dokle god budem imao snage neću prestati baviti se ispitivanjem istine i savjetovati vas i poučavati kad se s nekim od vas već budem sastao govoreći po svom običaju Čestiti moj čovječe Atenjanin si građanin najveće i po mudrosti i snazi najuglednije države a nije te stid što se brineš za blago kako ćeš ga više nagomilati i za slavu i za čast a za pamet i za istinu i za dušu da budu što bolje za to se ne brineš i nimalo ne mariš A ako bi tko od vas to osporio i ustvrdio da se brine za to neću ga pustiti da odmah ode niti ću se ja s njim rastati nego ću ga pitati i ispitivati i rešetati pa ako dobijem utisak da on nema vrline a tvrdi da je ima korit ću ga što najvažnije stvari najmanje cijeni a ništavnije više []

Jer to budite uvjereni bog naređuje i ja smatram da vama i vašemu gradu još nikada nije osvanula veća sreća od ove moje službe bogu posvećene Ta ja i ne radim ništa drugo nego neprestano obilazim i savjetujem vas i mlađe i starije da se ne brinete toliko revno ni za tijelo ni za blago nego više za dušu da vam ona bude što bolja I učim da se vrlina ne rađa iz blaga nego iz vrline da se rađa blago i sva ostala dobra i u privatnom i u javnom životu []

Dobro znajte ako me osudite ovakva kakvim se ja prikazujem nećete naškoditi više meni nego sebi jer meni sigurno ništa neće naškoditi ni Melet ni Anit niti mogu jer smatram da božanski poredak stvari ne podnosi da bolji čovjek strada od gorega Pa ipak možda će me on pogubiti ili prognati ili oduzeti građansko pravo ali možda on ili tko drugi smatra to nekim velikim zlom ali ja ne smatram nego mnogo više smatram velikim zlom ono što on sada radi tj pokušava na pravdi pogubiti čovjeka

Ali molim vas još ovoliko kad moji sinovi odrastu osvetite im se ljudi dodijavajući im isto onako kao što sam i ja vama dodijavao ako vam se čini da se više brinu za blago ili za što drugo nego li za vrlinu I ako budu smatrali da su nešto a nisu ništa korite ih kao što sam ja vas korio što se ne brinu za ono za što treba ili što misle da su nešto a ne valjaju ništa I ako budete tako radili onda sam od vas doživio punu pravdu i ja sacircm i moji sinovirdquo

3 Etika vrlina

(Vidi prezentaciju Etika vrline i načela)U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji

trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar stolar samo ako

je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju Izvorno grčki arete znači

najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je vrhovna ideja

ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro činit ćemo dobro naprosto

stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače

od same istine što bi moglo pokrenuti volju Platon naučava četiri vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje već dobra

pojedinačne stvari No on govori o vrlini razboritosti Riječ je o praktičnoj razumskoj moći koja se

razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono što će nam

4

pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane navikom Određujući strast

kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo) Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se

ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem (navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno

indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja

voditi do vrline ili poroka Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je

postojanija i od znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti manjak ili suvišak

u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična razumna sposobnost vodi do

sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i izabrati tu sredinu jest vrlina

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash

blaženstvu sreći ndash eudaimonia

3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi

O autoru Dietrich von Hildebrand (1889-1977) je njemački filozof učenik Edmunda Husserla i Maxa Schelera

jedan od predstavnika realističke fenomenologije Rodio se u Italiji kao sin glasovitog njemačkog kipara Adolfa

von Hildebranda Filozofiju je studirao i najprije predavao u Muumlnchenu u Njemačkoj Kao odlučan protivnik

Hitlera i nacista prešao je najprije u Austriju a potom je morao bježati u SAD Tamo je bio profesor na sveučilištu

Fordham u New Yorku

O tekstu Tekst je dio prvog poglavlja Hildebrandovog djela Temeljni moralni stavovi (Fundamental Moral

Attitudes) koje je bilo objavljeno najprije na njemačkom jeziku (Sittliche Grundhaltungen) Kasnije je to djelo

uključeno u Hildebrandovu knjigu Umijeće življenja (The Art of Living)

Moralne vrijednosti su najviše među svim naravnim vrijednostima Čovjekova dobrota čistoća

istinoljubivost i skromnost vrijede više od genijalnosti briljantnosti i bujne životne snage više od

prirodne ili umjetničke ljepote više od stabilnosti i moći države Ono što se ostvaruje i što sjaji u činu

zbiljskog opraštanja u plemenitom i velikodušnom odricanju u žarkoj i nesebičnoj ljubavi značajnije je i

plemenitije važnije i trajnije nego li sve kulturne vrijednosti Pozitivne moralne vrijednosti su žarište

svijeta a negativne moralne vrijednosti su najveće zlo gore od patnje bolesti smrti ili raspada cvatuće

kulture

Ovu činjenicu su priznavali svi veliki umovi kao Sokrat ili Platon koji su stalno ponavljali da je

bolje trpjeti nepravdu nego li je činiti Ovo isticanje moralne sfere je iznad svega temeljni stav

kršćanskog ethosa

Moralne vrijednosti su uvijek osobne vrijednosti One su prisutne jedino u čovjeku i jedino čovjek

ih može ostvarivati Materijalna stvar kao kamen ili kuća ne može biti moralno dobra ili zla kao što

moralna dobrota nije dostupna stablu ili psu Slično ni za djela ljudskog uma (otkrića znanstvene knjige

umjetnička djela) ne može se u pravom smislu reći da su nositelji moralnih vrijednosti ona ne mogu biti

vjerna skromna i puna ljubavi Ona mogu u najboljem slučaju indirektno odražavati ove vrijednosti

budući da nose otisak ljudskog uma Samo čovjek kao slobodno biće koje je odgovorno za svoja djela i

5

svoje stavove za svoja htjenja i nastojanja za svoju ljubav i svoju mržnju svoju radost i svoju tugu te za

svoje trajno temeljno držanje može biti moralno dobar ili zao Naime daleko iznad njegovih kulturnih

postignuća izdiže se važnost čovjekova vlastitog bića osobnost koja zrači moralne vrijednosti čovjek

koji je skroman čist istinoljubiv častan i pun ljubavi

Ali kako čovjek može sudjelovati u ovim moralnim vrijednostima Je li ih dobio po naravi isto

kao i ljepotu svog lica svoju inteligenciju ili živ temperament Ne one mogu izrasti jedino iz svjesnih

slobodnih stavova sam čovjek mora bitno surađivati u njihovom ostvarivanju One se mogu razviti jedino

kroz njegovo svjesno i slobodno predanje samoga sebe istinskim vrijednostima Razmjerno svojoj

sposobnosti shvaćanja vrijednosti koliko on vidi puninu svijeta vrijednosti jasnim i svježim pogledom

koliko je njegovo predanje tom svijetu čisto i bezuvjetno toliko će čovjek biti bogat u moralnim

vrijednostima

Dok se čovjek slijepo ne obazire na moralne vrijednosti drugih osoba dok on ne razlikuje

pozitivnu vrijednost koja je prisutna u istini od negativne vrijednosti koja je svojstvena zabludi dok on ne

razumije vrijednost koja je sadržana u ljudskom životu i negativnu vrijednost koja je povezana s

nepravdom on će biti nesposoban za moralnu dobrotu Dok njega zanima jedino pitanje zadovoljava li

njega nešto ili ne odgovara li to njemu ili ne umjesto da se pita je li to nešto važno je to nešto u sebi

lijepo i dobro jednom riječju je li to nešto što ima vrijednost on ne može biti moralno dobar

Srž svakog moralno dobrog stava je predanje onome što je objektivno važno to je zanimanje za

neku stvar zato što ona ima vrijednost Na primjer dva čovjeka su svjedoci nepravde koja je nanesena

trećoj osobi Onaj koji se u svakoj situaciji pita jedino odgovara li nešto njemu ili ne odgovara neće se

brinuti zbog toga jer on računa da njemu osobno ne može proizaći nikakva šteta iz nepravde nanesene

nekome drugome Drugi čovjek naprotiv spreman je radije nešto sam prepatiti nego li ostati

nezainteresiran za nepravdu koja se čini trećoj osobi Za ovog drugog čovjeka nije glavno pitanje

odgovara li nešto njemu ili ne odgovara nego je li to nešto važno po sebi Jedan se ponaša moralno

dobro a drugi moralno zlo jer on indiferentno mimoilazi pitanje vrijednosti

Prihvaća li netko ili odbacuje nešto što mu odgovara ali je indiferentno s vrijednosne točke

gledišta ovisi jedino o njegovoj volji Jede li netko ili ne jede odlično meso to ovisi o njemu Ali

pozitivna vrijednost od nas traži prihvaćanje a negativna vrijednost traži odbacivanje Način na koji bi se

netko suočen s njima trebao ponašati nije prepušten njegovoj proizvoljnoj odluci To bi naprotiv trebalo

biti predmet glavne zaokupljenosti i pravi odgovor treba dati jer dužni smo zanimati se za vrijednosti i

odgovoriti im na pravi način Pomaže li netko ili ne pomaže drugoj osobi koja je u potrebi ne ovisi o

njegovoj proizvoljnoj odluci on je kriv ako zanemaruje ovu objektivnu vrijednost

Samo onaj tko razumije da postoje stvari važne u sebi da ima stvari koje su krasne i dobre u

sebi samo onaj čovjek koji shvaća uzvišeni zahtjev vrijednosti njihov poziv i dužnost okrenuti se njima i

biti formiran njihovim zakonom samo taj je sposoban za osobno ostvarivanje moralnih vrijednosti Samo

čovjek koji može gledati izvan svog subjektivnog horizonta i koji slobodan od taštine i požude ne pita

6

uvijek zadovoljava li to mene nego onaj tko se ostavljajući svaku uskogrudnost prepušta onome što je

važno po sebi - krasno dobro - i podlaže se tome samo takav može postati nositelj moralne vrijednosti

Sposobnost shvatiti vrijednosti prihvatiti ih i odgovoriti im je temelj za ostvarenje moralnih

vrijednosti čovjeka

Ove osobine mogu se naći jedino u čovjeku koji ima poštovanje Poštovanje je stav koji se može

nazvati majkom svega moralnog života jer najprije u njemu čovjek zauzima stav prema svijetu koji

otvara njegove duhovne oči i omogućuje mu shvatiti vrijednosti []

Čovjek bez poštovanja je čovjek nesposoban za ikakvo odricanje ili podlaganje samoga sebe On

je ili rob svoje taštine onog sputavajućeg egoizma koji ga čini sužnjem samoga sebe i slijepim za

vrijednosti te ga navodi da se uvijek iznova pita Hoće li moj ugled porasti hoće li se moja slava

uvećati Ili je on rob svoje požude onaj za koga sve na svijetu postaje jedino prilika da služi svojoj

strasti Čovjek bez poštovanja ne može nikad ostati u nutarnjoj tišini On situacijama stvarima i osobama

nikad ne daje mogućnost da otkriju svoj pravi karakter i svoju vrijednost On svemu pristupa na jedan

tako nametljiv i netaktičan način da se obazire samo na sebe sluša jedino sebe i ignorira sva ostala bića

[]

Nepoštivanje se može podijeliti na dvije vrste zavisno od toga ima li korijen u taštini ili požudi

Prva vrsta postoji kod onoga čije je nepoštivanje plod njegove taštine On je tip čovjeka koji svemu

pristupa s preuzetnom lažnom superiornošću i koji se nikad nimalo ne trudi razumjeti stvar iznutra On

je sveznalica tip učitelja koji vjeruje da on sve prozrijeva na prvi pogled i sve stvari zna ab ovo On

je čovjek za kojega ništa ne može biti veće od njega samoga koji nikad ne vidi dalje od svog horizonta

za kojega svijet bića ne skriva nikakvu tajnu [] Ovaj čovjek ne sluti ništa od širine i dubine svijeta od

tajanstvenih dubina i neizmjerljive punine vrijednosti o kojima govori svaka zraka sunca i svaka biljka i

koje se otkrivaju u nevinom smijehu djeteta kao i u pokajničkim suzama grešnika []

Drugi tip čovjeka kojemu nedostaje poštovanje grub požudan čovjek jednako je slijep za

vrijednosti On ograničava svoj interes na jednu jedinu stvar odgovara li mu nešto ili ne odgovara nudi li

mu zadovoljstvo može li mu ili ne može ikako biti od koristi On u svim stvarima vidi samo onaj

segment koji se tiče njegovog slučajnog neposrednog interesa Svako biće za njega nije ništa drugo

nego sredstvo za njegov vlastiti sebični cilj On se vječno vrti u svom uskom krugu i nikad ne uspijeva

izaći iz sebe Stoga on niti ne poznaje pravu i duboku sreću koja može jedino izvirati iz predanja pravim

vrijednostima iz dodira s onim što je u sebi dobro i lijepo []

Čovjek koji ima poštovanja pristupa svijetu na potpuno drugačiji način On je slobodan od ovog

egospazma od taštine i požude On ne ispunja svijet svojim vlastitim egom nego ostavlja biću prostor

koji mu je potreban da se otkrije On razumije dostojanstvo i plemenitost bića kao takvog vrijednost koju

ono već posjeduje nasuprot pukom ništavilu

[]

Temeljni stav poštovanja je pretpostavka za svaku istinsku ljubav iznad svega za ljubav prema

7

bližnjemu jer taj stav jedini otvara naše oči za vrijednost čovjeka kao duhovne osobe i jer bez te svijesti

nije moguća nikakva ljubav Poštovanje prema ljubljenoj osobi je također bitan element svake ljubavi

Obratiti pažnju na specifično značenje i vrijednost njezine individualnosti iskazati obzir prema njoj

umjesto da joj namećemo naše vlastite želje to spada u poštovanje Iz poštovanja izvire htjenje onoga

koji voli da ljubljenoj osobi ostavi duhovni prostor potreban za slobodno izražavanje njezine vlastite

individualnosti Svi ovi elementi svake prave ljubavi izviru iz poštovanja Što bi bila majčina ljubav bez

poštovanja za to biće koje raste za sve moguće vrijednosti koje tu još leže latentne za tu dragocjenost

dječje duše

Slično poštovanje se očituje u pravednosti prema drugima u skrbi za tuđa prava za slobodu tuđih

odluka u ograničenju vlastite težnje za moći i u svakom razumijevanju prava drugoga Poštovanje za naše

bližnje je osnova za svaki istinski zajednički život za ispravan pristup braku obitelji narodu državi

čovječanstvu za respekt prema zakonitoj vlasti za ispunjavanje moralnih dužnosti prema zajednici kao

cjelini i prema pojedinim članovima zajednice Čovjek bez poštovanja lomi i razara zajednicu

4 Etika načela

((Vidi prezentacije Etika vrline i načela 7 navika uspješnih ljudi)Praktički um propisuje načelo ljudskoj osjetilnosti ndash nagnućima Naša volja je slobodna Bez obzira čini

li netko dobro ili zlo njegovi čini jesu čini njegove volje Ništa na svijetu ni izvan njega se ne može

pretpostaviti kao dobro osim naše dobre volje Ako su naši motivi reakcije na osjetilne podražaje ako se

povodimo za nagnućima ostajemo dio osjetilnoga svijeta u kojem vlada zakon uzročnosti Pod zakonima

pak uzročnosti nije moguće zamisliti slobodnu volju

Praktični je um također čisti um što znači da i praksa može biti izraz neiskustvenoga Praktičnost

praktičnoga uma jest u činima koji su izvedeni iz umnih načela a ne iz osjetilnosti Smislenost pak te

prakse leži u činjenici da moralni zakon obvezuje da ga laquotrebaraquo izvršiti

Kategorički imperativ laquoDjeluj tako da maksima tvoje volje uvijek može istodobno važiti kao načelo

općega zakonodavstvaraquo Kant vidi da djelujemo prema subjektivnim praktičnim načelima koja jesu opća

načela ali se odnose kao praktični stav na iskustvo Ta načela naziva maksimama Kada bismo djelovali

isključivo prema njima ne bismo mogli zajamčiti općost i bezuvjetnu važnost svojih moralnih normi jer

one ne bi bile inteligibilne već ovisne o iskustvu

laquobih li mogao reći samome sebi Neka svatko dade neistinito obećanje kad se nađe u neprilici iz koje

se na drugi način ne može izvući Tako ubrzo postajem svjestan da doduše hoću laž ali da nikako ne

mogu htjeti opći zakon da se laže Prema takvome zakonu zapravo ne bi bilo nikakvoga obećanja

Dakle moja bi maksima morala uništiti samu sebe čim bi se napravila općim zakonomraquo

Covey tvrdi načela su nam intuitivno već poznata i postoje duboko negdje u nama kad ih

nastojimo shvatiti shvaćamo istodobno nešto o nama ndash o vlastitoj prirodi i mogućnostima te tako

8

oslobađamo golem potencijal Ako ih pravilno shvatimo postat ćemo Platon bi rekao mudri a Aristotel

razboriti Reagirat ćemo adekvatno izazovu na njemu primjeren način Ne treba nam neki popis novih

načina djelovanja na nove situacije laquone moramo naučiti stotinu novih postupaka tražiti uvijek nove

tehnike ndash potreban je temeljni okvir osnovnih načelaraquo Navike proizašle iz usmjerenosti na najviša načela

laquonam neće govoriti što moramo činiti one pružaju način razmišljanja tako da mi znamo što nam je

činitiraquo

Načela postoje nezavisno o tome da li ih mi spoznajemo ili ne spoznajemo Prema platonistički

orijentiranom Coveyu ona su objektivna U 19 stoljeću takve objektivne načelne zakonitosti u

međuljudskiim odnosima što znači i u poslovanju pretpostavlja i Adam Smith On ih smatra

laquonevidljivim rukamaraquo koje automatski neovisno o bilo čijem mišljenju usklađuju sve pravilno izražene

poslovne interese Covey ih uspoređuje sa prirodnim zakonima jer su ta načela nepromjenljiva poput

zakona gravitacije Nadalje ako ih kršimo nećemo proći nekažnjeno Ako ih slijedimo postajemo ljudski

djelotvorni premda ne uvijek odmah Postoji i treća analogija sa zakonima prirode U prirodi postoji

proces koji traži određeno vrijeme Ne možemo žeti ako nismo sijali Priroda ne priznaje prečace

kampanjstvo lakirovke surogate To isto vrijedi za život u skladu s načelima Postoji i razlika spram

prirode Moralnost nije nastavak prirodnog djelovanja nego predstavlja kako bi Kant rekao djelovanje

jednog sasvim drugog reda koji je prirodi nadređen premda se događa u toj istoj prirodi To je područje

praktičkog uma odnosno područje slobode U prirodi iza jedne akcije uvijek slijedi određena reakcija

Čovjek je i prirodno biće i mnoge njegove reakcije su kauzalne ali on je i umno biće Šireći granice

svoje slobode on je u mogućnosti da bira reakcije na određene podražaje čak u toj mjeri da povratno

djeluje na same podražaje

Što su to i koja su to univerzalna moralna načela Ovo univerzalna upućuje ne samo na to da bi

trebala vrijediti za sve ljude već i to da su svim ljudima poznata ili da im mogu biti poznata Na prvom

mjestu je dostojanstvo ljudske osobe koje se potvrđuje kroz njenu fizičku emocionalnu i intelektualnu

neovisnost Ta neovisnost omogućuje višu razinu bivanja a to je međuzavisnost u zajednici gdje sloboda

jedne osobe ograničava ali i obogaćuje slobodu druge što isključuje izrabljivanja i manipulacije Načela

koja su u ova uključena ili iz njih proizlaze su i ona koja se artikuliraju u ljudskim pravima U sferi

poslovanja posebno je važno pravo na privatno vlasništvo ali ono koje je ograničeno općom namjerom

dobara Bez ostvarenja ovog prava nije moguća samostalna inicijativa poduzetnost proaktivnost što je

jedno od temeljnih potreba ljudske prirode a stoga i temeljna značajka moralnosti No ne mogu svi

sudionici gospodarskog procesa biti poduzetnici ne mogu svi voditi poslovanje - ali svi bi trebali moći

sudjelovati u odlučivanju Ako ne na onim višim razinama onda na nižim a svakako na osobnoj razini

Riječ je u načelu supsidijarnosti Univerzalna načela uključuju i one koji su izvan gospodarskih procesa

jer gospodarstvo je samo jedan od vidova ljudske djelatnosti Ne može se cjelokupno ljudsko bivanje

svesti samo na proizvodnju dobara i usluga Oni koji proizvode moraju misliti i na opće dobro i na one

9

koji mu doprinose ali i na one koji zbog raznih razloga su onemogućeni da daju neki znatniji doprinos ndash

što predstavlja poštivanje načela solidarnosti

Immanuel Kant nije insistirao na sistematizaciji ovih načela Ona nije ni moguća moguće su

samo naznake Zakone prirode možemo upoznati i neposredno primijeniti dok se moralna načela opiru

takvoj manipulaciji Moguće je ukazati na njihov izvor a on je u našoj svijesti u praktičkom umu Popis

moralnih načela koji dolazi izvana ma koliko on bio prihvatljiv nema nikakvu moć jer se radi o

heteronomnom moralu Moć može imati samo autonoman moral Izricanje njegovog zahtjeva ne može

biti izricanje nekog sadržaja pa ma kako on poželjan bio već izricanje samo forme djelovanja takozvanog

kategoričkog imperativa djelujmo po onim principima za koje možemo htjeti da svi drugi po njima

djeluju On nam ne kaže što konkretno moramo činiti već kako po kakvim to principima moramo

djelovati

Covey tu najvišu zapovijed praktičkog uma koja se mora vršiti da bi um uopće mogao biti

praktički uspoređuje sa kompasom koji stalno pokazuje u pravcu sjevera Po njemu možemo određivati

pravac svoga kretanja odnosno rangirati vrijednosti i birati postupke koje ćemo učiniti Djelujemo li

drugačije skrenuli smo s pravog puta Ovaj kompas nam se ne ulaguje niti nam prijeti a ipak zadobiva

naše odobravanje premda ne uvijek i slušanje Pred njim moraju zanijemiti sve naše strasti i porivi

premda u potaji i dalje rade protiv njega Nadahnut tom silnom moći Kant se pita Gdje je tebe dostojno

poslanje i gdje se nalazi korijen tvoga plemenita podrijetla koje ponosno odbija svaku srodnost s

nagnućima a potjecati od tog korijena nužni je uvjet one vrijednosti koju sebi ljudi jedino mogu datiraquo

5 Metaetika

Metaetika zahtijeva jezičnu i logički analizu iskaza u kojima se pojavljuje riječ dobro ili pak vrijednosni

predikati (ispravno dopušteno itd) Analizom iskaza treba utvrditi je li moguće opravdati moralne

iskaze Načelno se metaetička stajališta dijele na nekognitivistička (moralne sudove nije moguće

razumski obrazložiti) i kognitivistička (moguće je spoznati opravdanost moralnih sudova)

Prvima pripada emotivizam i preskriptivizam

Emotivizam potječe od Huma osnovni izvor moralnosti vidi u tzv moralnom osjećaju (moral sense

moral sentiment) Hume je odvojio činjenice od vrijednosti odnosno umnu spoznaju i volju Vrijednosne

sudove ne možemo umno dokazati ma kako oni bili općeniti ili dostojni ideala Neku vrst emotivizma

razvijaju filozofi Bečkoga kruga smatrajući da su moralni sudovi zapovijedi ili pak pravila prihvaćanje

kojih je psihološki problem

A J Ayer laquoJezik istina i logikaraquo Smislene su tvrdnje ili analitički sudovi ili pak iskustveno provjerljivi

iskazi Etički su iskazi logički besmisleni Koriste se kako bi se njima izrazili osjećaji i kako bi se

djelovalo na osjećaje Oni pobuđuju osjećajno odobravanje ili gnušanje

10

6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam

Ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je

moguće više dovesti do zadovoljstva ugode osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba

rukovoditi terminima izbjegavanje neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson

no konzekventnije ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanje laquonajveće moguće

sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje

naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham predlaže uvođenje

hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere (intenzitet ugode i neugode trajanje i

stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd)

J S Mill laquoBolje biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega

individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj

pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće

smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne mari za pravednost

Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose bolje posljedice

nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima Kriterij moralne

opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se čin podvrgne pod određena

pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na temelju pravila Tako JS Smart

prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao

brodom slijedi pravila koja su upisana u nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i

u djelovanju slijede pravila i norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim

etikama Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama

7 Savjest

Savjest prati sve naše doživljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte) Ona objedinjuje moralno iskustvo kao

pripadno jednom te istom praktičnom subjektu Savjest jest subjektivna norma ali nije norma moralnosti

uopće jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga promišljanja moralnosti ne bismo mogli

zadovoljiti zahtjev za općevažnošću načela djelovanja No ona je prvo i posljednje etičko motrište i

sudište zato što objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi maksime navike moralna svojstva) norme

koje se postavljaju pred praktični subjekt (prihvaćanje normi i naša osobna laquoprivrženostraquo) kao i

respektiranje posljedica čina i cjeline djelovanja Ciceron kaže da je savjest najbolje prikazište kazalište

kreposti misleći da krepost stavlja na javni sud Savjest se i shvaća poslije kao sudište njezini prijekori

kao sudačke izreke kako kaže Kantgt

11

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

Etika -materijali za predavanja i seminare 1

1 Etika je filozofska disciplina koja se bavi problematikom morala umijećem življenja koje

dovodi do sreće pojedinca i zajednice Ona propituje izvore motive i svrhu morala te traži njegovo

razložno utemeljenje Njezin zadatak nije samo opisivati i objašnjavati već i odrediti što bi ljudi trebali

činiti da bi živjeli u skladu s onim što je istinito a ne prividno ili izopačeno da bi živjeli pravedno i činili

ono što čovjeka uistinu oplemenjuje i obogaćuje

Kako postati cjelovita osoba Što činiti da bismo ostvarili svoju ljudsku i društvenu prirodu Kako voditi

društvo da u njemu ljudi budu u mogućnosti ostvariti specifično ljudske potrebe slobodu ljubav

pravednost To su neka od pitanja etike Moralna problematika prožima sav naš život osobni obiteljski

politički privredni Etičar Tugendhat u Predavanjima o etici kaže

bdquoKada je riječ o međuljudskome potrebno je samo obratiti pažnju na to kolik prostor u sporovima među prijateljima

u obitelji ili na radnom mjestu zauzimaju oni osjećaji koji pretpostavljaju moralne sudove ljutnja i ogorčenje osjećaji

krivice i sramaI u političkome se stalno moralno sudi i isplati se razmisliti kako bi izgledao neki politički spor koji se

ne bi ndash bar među ostalim ndash vodio u moralnim kategorijama Onaj tko odbacuje apeliranje na neki određeni pojam

pravednosti to skoro nikad ne može ako mu ne suprotstavi neki drugi koncept pravednosti Odnosi moći obično su

doduše de facto presudni ali valja primijetiti da im je potrebno moralno ruholdquo

Mnogi danas misle da živimo u vremenu u kojem je moral postao nešto upitno ndash no to je

predrasuda Moral je uvijek bio upitan danas je upitan i uvijek će ostati upitan Uvijek će se ljudi

pitati ndash da li se isplati biti pošten Što se tiče današnjice istina je nešto drugo Ljudi sve više gube volju za

mišljenjem Duhovno su otupjeli Bilo je takvih vremena i prije ali oni koji su u njima živjeli propali su

Etičar Nikolaj Hartman piše

laquoŽivot današnjeg čovjeka nije povoljan za produbljivanje Njemu nedostaje mira i kontemplacije to je život nespokojstva i žurbe natjecanje bez cilja i promišljenosti Tko se načas zaustavi u slijedećem je času već prevladan I kao što se smjenjuju zahtjevi izvanjskog života tako se smjenjuju i dojmovi doživljaji senzacije I naše ulaženje u stvar je površno naš se vrijednosni osjećaj otupljuje u lovu na ono senzacionalno

Moderni čovjek nije samo u nemiru i žurbi on je također otupio on je blaziran njega ništa više ne uzdiže ne zahvaća ne dohvaća u njegovoj najunutarnjijoj sferi Napokon on za sve ima samo još ironičan i umoran smiješak Da na kraju on od svoje moralne zaspalosti čini čak vrlinu Nil admirari njegova nesposobnost za divljenje čuđenje oduševljenje strahopočitovanje postaje mu stalnim voljnim habitusom života Nedodirnuto prelaženje preko svega udoban je modus vivendi I tako se on zadovoljava pozom da stoji izvan svega što zapravo skriva njegovu unutarnju prazninu

Ovaj je patos tipičan On nije tu po prvi put u povijesti Ali gdje god je nastupio bio je simptom slabosti i dekadencije unutarnjeg zakazivanja i općeg životnog pesimizmaŠto želi propasti treba pustiti da propadne U svakom propadanju klija mladi novi život Ni našem vremenu on ne nedostajeldquo

2 Naziv etika dolazi od dviju grčkih riječi Prva je ēthos što znači običaj karakter prebivalište

ozračje Druga je ĕtos što znači navika

2

Etika i moral nisu istoznačni pojmovi premda se ponekad upotrebljavaju kao istoznačnice

Moral je skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U svakom društvu je

prisutan nekakav moral Ponekad se on nekritički bez promišljanja prihvaća Zato on nije uvijek u

skladu sa idejom moralnosti ljudskosti s istinskim moralnim vrijednostima On takav ne može postati

bez filozofskog odnosno etičkog promišljanja Jedna od značajki moralno osviještenog čovjeka jest da

preispituje svoje postupke i ono što se u društvu zbiva Život koje se ne promišlja nije vrijedan življenja

a društva koja ne brinu o moralnom razvoju stagniraju ili propadaju Tako je razmišljao utemeljitelj

etike grčki filozof Sokrat

Sokrat nije predavao etiku niti je o njoj pisao On je s ljudima razgovarao o onome što je smatrao ljudski

bitnim Kaže da o tome ništa ne zna ali da može pomoći ljudima da u sebi osvijeste svoje (ne)znanje

Slušajući potiče ih da govore On uči kako se vodi dijalog i kako se mišljenjem može doći do sigurnog

znanja Suprotstavljanje različitih stanovišta ne mora rezultirati svađom raskolom međusobnim

isključivanjem već uspostavom skladne zajednice u kojoj nitko nije gubitnik Njegova pitanja donose

nemir uzbuđenje i laquotrudoveraquo dok se ne realizira pravi odgovor

Sokrat pitanjem pretresa prividno znanje drugoga dok ovaj ne dođe do točke na kojoj uviđa da ne zna

Bezizlaznost (aporija) što time nastaje točka je preokreta od koje u razgovoru na temelju razumskog

zajedništva može početi traženje istinskog uvida Napredak od pojedinačnog k općemu koji zahvaća ono

bitno od pojma koji istražuje Sokratovi sugovornici su zarobljeni u mnoštvo pojavnosti i o pitanjima o

krepostima mogu odgovoriti samo pomoću primjera a ne određivanjem biti Sokratov postupak nošen je

povjerenjem u Logos čija unutarnja zakonitost u razumnu razgovoru dovodi do pravog uvida

Atenski vlastodršci su u Sokratovom poučavanju prepoznali veliku opasnost i osudili su ga na smrt zbog

manipulacije Kažu kvari mlade naučava one bogove i one vrijednosti koje država ne

priznajeDemokratski sud ga je osudio na smrt Sokrat je odbio mogućnost bijega iz zatvora jer je

smatrao da je takav postupak nemoralan Nakon razgovora sa svojim prijateljima o besmrtnosti duše

prema presudi je popio otrov u zatvoru Evo nekih odlomaka iz Platonovog djela Obrana Sokratova U

njemu Platon izlaže Sokratov govor pred atenskim sudom koji ga je proglasio krivim i osudio na smrt

ldquoAli možda bi tko rekao E zar se ti ne stidiš Sokrate što si se predao takvom zanimanju zbog kojega si sada u opasnosti da ćeš glavu izgubiti Ja bih takvom čovjeku pravom riječju odgovorio Ne govoriš mudro čovječe ako misliš da jedan čovjek ako i nešto malo ima koristi od njega mora računati sa opasnostima života i smrti a da u svom radu i postupanju ne mora gledati samo na to radi li pravo ili nepravo vrši li posao dobra ili zla čovjeka []

Ja bih na primjer strašno uradio građani Atenjani da sam onda kad su me zapovjednici koje ste vi odabrali da zapovijedaju postavljali i pod Potidejom i pod Amfipolijem i kod Deliona da sam tada kao i svaki drugi ostajao na onome mjestu gdje su me postavili i izlagao se opasnostima prkoseći smrti a da sam se sada kad mi je bog naredio kako sam pomislio i razumio da svoj život posvetim filozofiji i ispitivanju sebe i ostalih - prepao ili smrti ili ma čega drugoga pa ostavio svoje mjesto [] Jer bojati se smrti građani ne znači ništa drugo nego držati se mudrim a ne biti mudar [] Ta nitko ne zna nije li smrt od svih dobara najveće dobro za ljude a opet se plaše nje kao da pouzdano znaju da je najveće zlo [] A ja građani po tome i u tom pitanju odudaram

3

možda od većine ljudi pa ako bih zaista smio reći da sam u čemu mudriji nego drugi rekao bih da sam u tome što budući da nisam dovoljno obaviješten o prilikama u Hadu i ne smatram da imam kakvo znanje o tome A znam da je zlo i sramotno kad netko krivo radi i ne sluša boljega bilo boga bilo čovjeka Dakle umjesto onoga zla za koje pouzdano znam da je zlo ja se nikad neću bojati ni kloniti stvari o kojima ne znam nisu li možda dobre za nas Zato ni onda kad biste vi mene oslobodili [] - i kad biste vi na to meni kazali Sokrate sada doduše nećemo povjerovati Anitu nego te puštamo ali samo pod tim uvjetom razumije se da se više ne baviš tim ispitivanjem i da se ostaviš ljubavi prema mudrosti ako te uhvatimo još jednom u takvom poslu izgubit ćeš glavu sigurno - kad biste me dakle kao što rekoh pod tim uvjetom oslobodili optužbe ja bih vam odgovorio Ja vas građani Atenjani pozdravljam i veoma cijenim ali ću se više pokoravati bogu nego li vama i dokle god budem imao snage neću prestati baviti se ispitivanjem istine i savjetovati vas i poučavati kad se s nekim od vas već budem sastao govoreći po svom običaju Čestiti moj čovječe Atenjanin si građanin najveće i po mudrosti i snazi najuglednije države a nije te stid što se brineš za blago kako ćeš ga više nagomilati i za slavu i za čast a za pamet i za istinu i za dušu da budu što bolje za to se ne brineš i nimalo ne mariš A ako bi tko od vas to osporio i ustvrdio da se brine za to neću ga pustiti da odmah ode niti ću se ja s njim rastati nego ću ga pitati i ispitivati i rešetati pa ako dobijem utisak da on nema vrline a tvrdi da je ima korit ću ga što najvažnije stvari najmanje cijeni a ništavnije više []

Jer to budite uvjereni bog naređuje i ja smatram da vama i vašemu gradu još nikada nije osvanula veća sreća od ove moje službe bogu posvećene Ta ja i ne radim ništa drugo nego neprestano obilazim i savjetujem vas i mlađe i starije da se ne brinete toliko revno ni za tijelo ni za blago nego više za dušu da vam ona bude što bolja I učim da se vrlina ne rađa iz blaga nego iz vrline da se rađa blago i sva ostala dobra i u privatnom i u javnom životu []

Dobro znajte ako me osudite ovakva kakvim se ja prikazujem nećete naškoditi više meni nego sebi jer meni sigurno ništa neće naškoditi ni Melet ni Anit niti mogu jer smatram da božanski poredak stvari ne podnosi da bolji čovjek strada od gorega Pa ipak možda će me on pogubiti ili prognati ili oduzeti građansko pravo ali možda on ili tko drugi smatra to nekim velikim zlom ali ja ne smatram nego mnogo više smatram velikim zlom ono što on sada radi tj pokušava na pravdi pogubiti čovjeka

Ali molim vas još ovoliko kad moji sinovi odrastu osvetite im se ljudi dodijavajući im isto onako kao što sam i ja vama dodijavao ako vam se čini da se više brinu za blago ili za što drugo nego li za vrlinu I ako budu smatrali da su nešto a nisu ništa korite ih kao što sam ja vas korio što se ne brinu za ono za što treba ili što misle da su nešto a ne valjaju ništa I ako budete tako radili onda sam od vas doživio punu pravdu i ja sacircm i moji sinovirdquo

3 Etika vrlina

(Vidi prezentaciju Etika vrline i načela)U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji

trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar stolar samo ako

je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju Izvorno grčki arete znači

najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je vrhovna ideja

ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro činit ćemo dobro naprosto

stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače

od same istine što bi moglo pokrenuti volju Platon naučava četiri vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje već dobra

pojedinačne stvari No on govori o vrlini razboritosti Riječ je o praktičnoj razumskoj moći koja se

razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono što će nam

4

pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane navikom Određujući strast

kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo) Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se

ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem (navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno

indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja

voditi do vrline ili poroka Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je

postojanija i od znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti manjak ili suvišak

u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična razumna sposobnost vodi do

sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i izabrati tu sredinu jest vrlina

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash

blaženstvu sreći ndash eudaimonia

3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi

O autoru Dietrich von Hildebrand (1889-1977) je njemački filozof učenik Edmunda Husserla i Maxa Schelera

jedan od predstavnika realističke fenomenologije Rodio se u Italiji kao sin glasovitog njemačkog kipara Adolfa

von Hildebranda Filozofiju je studirao i najprije predavao u Muumlnchenu u Njemačkoj Kao odlučan protivnik

Hitlera i nacista prešao je najprije u Austriju a potom je morao bježati u SAD Tamo je bio profesor na sveučilištu

Fordham u New Yorku

O tekstu Tekst je dio prvog poglavlja Hildebrandovog djela Temeljni moralni stavovi (Fundamental Moral

Attitudes) koje je bilo objavljeno najprije na njemačkom jeziku (Sittliche Grundhaltungen) Kasnije je to djelo

uključeno u Hildebrandovu knjigu Umijeće življenja (The Art of Living)

Moralne vrijednosti su najviše među svim naravnim vrijednostima Čovjekova dobrota čistoća

istinoljubivost i skromnost vrijede više od genijalnosti briljantnosti i bujne životne snage više od

prirodne ili umjetničke ljepote više od stabilnosti i moći države Ono što se ostvaruje i što sjaji u činu

zbiljskog opraštanja u plemenitom i velikodušnom odricanju u žarkoj i nesebičnoj ljubavi značajnije je i

plemenitije važnije i trajnije nego li sve kulturne vrijednosti Pozitivne moralne vrijednosti su žarište

svijeta a negativne moralne vrijednosti su najveće zlo gore od patnje bolesti smrti ili raspada cvatuće

kulture

Ovu činjenicu su priznavali svi veliki umovi kao Sokrat ili Platon koji su stalno ponavljali da je

bolje trpjeti nepravdu nego li je činiti Ovo isticanje moralne sfere je iznad svega temeljni stav

kršćanskog ethosa

Moralne vrijednosti su uvijek osobne vrijednosti One su prisutne jedino u čovjeku i jedino čovjek

ih može ostvarivati Materijalna stvar kao kamen ili kuća ne može biti moralno dobra ili zla kao što

moralna dobrota nije dostupna stablu ili psu Slično ni za djela ljudskog uma (otkrića znanstvene knjige

umjetnička djela) ne može se u pravom smislu reći da su nositelji moralnih vrijednosti ona ne mogu biti

vjerna skromna i puna ljubavi Ona mogu u najboljem slučaju indirektno odražavati ove vrijednosti

budući da nose otisak ljudskog uma Samo čovjek kao slobodno biće koje je odgovorno za svoja djela i

5

svoje stavove za svoja htjenja i nastojanja za svoju ljubav i svoju mržnju svoju radost i svoju tugu te za

svoje trajno temeljno držanje može biti moralno dobar ili zao Naime daleko iznad njegovih kulturnih

postignuća izdiže se važnost čovjekova vlastitog bića osobnost koja zrači moralne vrijednosti čovjek

koji je skroman čist istinoljubiv častan i pun ljubavi

Ali kako čovjek može sudjelovati u ovim moralnim vrijednostima Je li ih dobio po naravi isto

kao i ljepotu svog lica svoju inteligenciju ili živ temperament Ne one mogu izrasti jedino iz svjesnih

slobodnih stavova sam čovjek mora bitno surađivati u njihovom ostvarivanju One se mogu razviti jedino

kroz njegovo svjesno i slobodno predanje samoga sebe istinskim vrijednostima Razmjerno svojoj

sposobnosti shvaćanja vrijednosti koliko on vidi puninu svijeta vrijednosti jasnim i svježim pogledom

koliko je njegovo predanje tom svijetu čisto i bezuvjetno toliko će čovjek biti bogat u moralnim

vrijednostima

Dok se čovjek slijepo ne obazire na moralne vrijednosti drugih osoba dok on ne razlikuje

pozitivnu vrijednost koja je prisutna u istini od negativne vrijednosti koja je svojstvena zabludi dok on ne

razumije vrijednost koja je sadržana u ljudskom životu i negativnu vrijednost koja je povezana s

nepravdom on će biti nesposoban za moralnu dobrotu Dok njega zanima jedino pitanje zadovoljava li

njega nešto ili ne odgovara li to njemu ili ne umjesto da se pita je li to nešto važno je to nešto u sebi

lijepo i dobro jednom riječju je li to nešto što ima vrijednost on ne može biti moralno dobar

Srž svakog moralno dobrog stava je predanje onome što je objektivno važno to je zanimanje za

neku stvar zato što ona ima vrijednost Na primjer dva čovjeka su svjedoci nepravde koja je nanesena

trećoj osobi Onaj koji se u svakoj situaciji pita jedino odgovara li nešto njemu ili ne odgovara neće se

brinuti zbog toga jer on računa da njemu osobno ne može proizaći nikakva šteta iz nepravde nanesene

nekome drugome Drugi čovjek naprotiv spreman je radije nešto sam prepatiti nego li ostati

nezainteresiran za nepravdu koja se čini trećoj osobi Za ovog drugog čovjeka nije glavno pitanje

odgovara li nešto njemu ili ne odgovara nego je li to nešto važno po sebi Jedan se ponaša moralno

dobro a drugi moralno zlo jer on indiferentno mimoilazi pitanje vrijednosti

Prihvaća li netko ili odbacuje nešto što mu odgovara ali je indiferentno s vrijednosne točke

gledišta ovisi jedino o njegovoj volji Jede li netko ili ne jede odlično meso to ovisi o njemu Ali

pozitivna vrijednost od nas traži prihvaćanje a negativna vrijednost traži odbacivanje Način na koji bi se

netko suočen s njima trebao ponašati nije prepušten njegovoj proizvoljnoj odluci To bi naprotiv trebalo

biti predmet glavne zaokupljenosti i pravi odgovor treba dati jer dužni smo zanimati se za vrijednosti i

odgovoriti im na pravi način Pomaže li netko ili ne pomaže drugoj osobi koja je u potrebi ne ovisi o

njegovoj proizvoljnoj odluci on je kriv ako zanemaruje ovu objektivnu vrijednost

Samo onaj tko razumije da postoje stvari važne u sebi da ima stvari koje su krasne i dobre u

sebi samo onaj čovjek koji shvaća uzvišeni zahtjev vrijednosti njihov poziv i dužnost okrenuti se njima i

biti formiran njihovim zakonom samo taj je sposoban za osobno ostvarivanje moralnih vrijednosti Samo

čovjek koji može gledati izvan svog subjektivnog horizonta i koji slobodan od taštine i požude ne pita

6

uvijek zadovoljava li to mene nego onaj tko se ostavljajući svaku uskogrudnost prepušta onome što je

važno po sebi - krasno dobro - i podlaže se tome samo takav može postati nositelj moralne vrijednosti

Sposobnost shvatiti vrijednosti prihvatiti ih i odgovoriti im je temelj za ostvarenje moralnih

vrijednosti čovjeka

Ove osobine mogu se naći jedino u čovjeku koji ima poštovanje Poštovanje je stav koji se može

nazvati majkom svega moralnog života jer najprije u njemu čovjek zauzima stav prema svijetu koji

otvara njegove duhovne oči i omogućuje mu shvatiti vrijednosti []

Čovjek bez poštovanja je čovjek nesposoban za ikakvo odricanje ili podlaganje samoga sebe On

je ili rob svoje taštine onog sputavajućeg egoizma koji ga čini sužnjem samoga sebe i slijepim za

vrijednosti te ga navodi da se uvijek iznova pita Hoće li moj ugled porasti hoće li se moja slava

uvećati Ili je on rob svoje požude onaj za koga sve na svijetu postaje jedino prilika da služi svojoj

strasti Čovjek bez poštovanja ne može nikad ostati u nutarnjoj tišini On situacijama stvarima i osobama

nikad ne daje mogućnost da otkriju svoj pravi karakter i svoju vrijednost On svemu pristupa na jedan

tako nametljiv i netaktičan način da se obazire samo na sebe sluša jedino sebe i ignorira sva ostala bića

[]

Nepoštivanje se može podijeliti na dvije vrste zavisno od toga ima li korijen u taštini ili požudi

Prva vrsta postoji kod onoga čije je nepoštivanje plod njegove taštine On je tip čovjeka koji svemu

pristupa s preuzetnom lažnom superiornošću i koji se nikad nimalo ne trudi razumjeti stvar iznutra On

je sveznalica tip učitelja koji vjeruje da on sve prozrijeva na prvi pogled i sve stvari zna ab ovo On

je čovjek za kojega ništa ne može biti veće od njega samoga koji nikad ne vidi dalje od svog horizonta

za kojega svijet bića ne skriva nikakvu tajnu [] Ovaj čovjek ne sluti ništa od širine i dubine svijeta od

tajanstvenih dubina i neizmjerljive punine vrijednosti o kojima govori svaka zraka sunca i svaka biljka i

koje se otkrivaju u nevinom smijehu djeteta kao i u pokajničkim suzama grešnika []

Drugi tip čovjeka kojemu nedostaje poštovanje grub požudan čovjek jednako je slijep za

vrijednosti On ograničava svoj interes na jednu jedinu stvar odgovara li mu nešto ili ne odgovara nudi li

mu zadovoljstvo može li mu ili ne može ikako biti od koristi On u svim stvarima vidi samo onaj

segment koji se tiče njegovog slučajnog neposrednog interesa Svako biće za njega nije ništa drugo

nego sredstvo za njegov vlastiti sebični cilj On se vječno vrti u svom uskom krugu i nikad ne uspijeva

izaći iz sebe Stoga on niti ne poznaje pravu i duboku sreću koja može jedino izvirati iz predanja pravim

vrijednostima iz dodira s onim što je u sebi dobro i lijepo []

Čovjek koji ima poštovanja pristupa svijetu na potpuno drugačiji način On je slobodan od ovog

egospazma od taštine i požude On ne ispunja svijet svojim vlastitim egom nego ostavlja biću prostor

koji mu je potreban da se otkrije On razumije dostojanstvo i plemenitost bića kao takvog vrijednost koju

ono već posjeduje nasuprot pukom ništavilu

[]

Temeljni stav poštovanja je pretpostavka za svaku istinsku ljubav iznad svega za ljubav prema

7

bližnjemu jer taj stav jedini otvara naše oči za vrijednost čovjeka kao duhovne osobe i jer bez te svijesti

nije moguća nikakva ljubav Poštovanje prema ljubljenoj osobi je također bitan element svake ljubavi

Obratiti pažnju na specifično značenje i vrijednost njezine individualnosti iskazati obzir prema njoj

umjesto da joj namećemo naše vlastite želje to spada u poštovanje Iz poštovanja izvire htjenje onoga

koji voli da ljubljenoj osobi ostavi duhovni prostor potreban za slobodno izražavanje njezine vlastite

individualnosti Svi ovi elementi svake prave ljubavi izviru iz poštovanja Što bi bila majčina ljubav bez

poštovanja za to biće koje raste za sve moguće vrijednosti koje tu još leže latentne za tu dragocjenost

dječje duše

Slično poštovanje se očituje u pravednosti prema drugima u skrbi za tuđa prava za slobodu tuđih

odluka u ograničenju vlastite težnje za moći i u svakom razumijevanju prava drugoga Poštovanje za naše

bližnje je osnova za svaki istinski zajednički život za ispravan pristup braku obitelji narodu državi

čovječanstvu za respekt prema zakonitoj vlasti za ispunjavanje moralnih dužnosti prema zajednici kao

cjelini i prema pojedinim članovima zajednice Čovjek bez poštovanja lomi i razara zajednicu

4 Etika načela

((Vidi prezentacije Etika vrline i načela 7 navika uspješnih ljudi)Praktički um propisuje načelo ljudskoj osjetilnosti ndash nagnućima Naša volja je slobodna Bez obzira čini

li netko dobro ili zlo njegovi čini jesu čini njegove volje Ništa na svijetu ni izvan njega se ne može

pretpostaviti kao dobro osim naše dobre volje Ako su naši motivi reakcije na osjetilne podražaje ako se

povodimo za nagnućima ostajemo dio osjetilnoga svijeta u kojem vlada zakon uzročnosti Pod zakonima

pak uzročnosti nije moguće zamisliti slobodnu volju

Praktični je um također čisti um što znači da i praksa može biti izraz neiskustvenoga Praktičnost

praktičnoga uma jest u činima koji su izvedeni iz umnih načela a ne iz osjetilnosti Smislenost pak te

prakse leži u činjenici da moralni zakon obvezuje da ga laquotrebaraquo izvršiti

Kategorički imperativ laquoDjeluj tako da maksima tvoje volje uvijek može istodobno važiti kao načelo

općega zakonodavstvaraquo Kant vidi da djelujemo prema subjektivnim praktičnim načelima koja jesu opća

načela ali se odnose kao praktični stav na iskustvo Ta načela naziva maksimama Kada bismo djelovali

isključivo prema njima ne bismo mogli zajamčiti općost i bezuvjetnu važnost svojih moralnih normi jer

one ne bi bile inteligibilne već ovisne o iskustvu

laquobih li mogao reći samome sebi Neka svatko dade neistinito obećanje kad se nađe u neprilici iz koje

se na drugi način ne može izvući Tako ubrzo postajem svjestan da doduše hoću laž ali da nikako ne

mogu htjeti opći zakon da se laže Prema takvome zakonu zapravo ne bi bilo nikakvoga obećanja

Dakle moja bi maksima morala uništiti samu sebe čim bi se napravila općim zakonomraquo

Covey tvrdi načela su nam intuitivno već poznata i postoje duboko negdje u nama kad ih

nastojimo shvatiti shvaćamo istodobno nešto o nama ndash o vlastitoj prirodi i mogućnostima te tako

8

oslobađamo golem potencijal Ako ih pravilno shvatimo postat ćemo Platon bi rekao mudri a Aristotel

razboriti Reagirat ćemo adekvatno izazovu na njemu primjeren način Ne treba nam neki popis novih

načina djelovanja na nove situacije laquone moramo naučiti stotinu novih postupaka tražiti uvijek nove

tehnike ndash potreban je temeljni okvir osnovnih načelaraquo Navike proizašle iz usmjerenosti na najviša načela

laquonam neće govoriti što moramo činiti one pružaju način razmišljanja tako da mi znamo što nam je

činitiraquo

Načela postoje nezavisno o tome da li ih mi spoznajemo ili ne spoznajemo Prema platonistički

orijentiranom Coveyu ona su objektivna U 19 stoljeću takve objektivne načelne zakonitosti u

međuljudskiim odnosima što znači i u poslovanju pretpostavlja i Adam Smith On ih smatra

laquonevidljivim rukamaraquo koje automatski neovisno o bilo čijem mišljenju usklađuju sve pravilno izražene

poslovne interese Covey ih uspoređuje sa prirodnim zakonima jer su ta načela nepromjenljiva poput

zakona gravitacije Nadalje ako ih kršimo nećemo proći nekažnjeno Ako ih slijedimo postajemo ljudski

djelotvorni premda ne uvijek odmah Postoji i treća analogija sa zakonima prirode U prirodi postoji

proces koji traži određeno vrijeme Ne možemo žeti ako nismo sijali Priroda ne priznaje prečace

kampanjstvo lakirovke surogate To isto vrijedi za život u skladu s načelima Postoji i razlika spram

prirode Moralnost nije nastavak prirodnog djelovanja nego predstavlja kako bi Kant rekao djelovanje

jednog sasvim drugog reda koji je prirodi nadređen premda se događa u toj istoj prirodi To je područje

praktičkog uma odnosno područje slobode U prirodi iza jedne akcije uvijek slijedi određena reakcija

Čovjek je i prirodno biće i mnoge njegove reakcije su kauzalne ali on je i umno biće Šireći granice

svoje slobode on je u mogućnosti da bira reakcije na određene podražaje čak u toj mjeri da povratno

djeluje na same podražaje

Što su to i koja su to univerzalna moralna načela Ovo univerzalna upućuje ne samo na to da bi

trebala vrijediti za sve ljude već i to da su svim ljudima poznata ili da im mogu biti poznata Na prvom

mjestu je dostojanstvo ljudske osobe koje se potvrđuje kroz njenu fizičku emocionalnu i intelektualnu

neovisnost Ta neovisnost omogućuje višu razinu bivanja a to je međuzavisnost u zajednici gdje sloboda

jedne osobe ograničava ali i obogaćuje slobodu druge što isključuje izrabljivanja i manipulacije Načela

koja su u ova uključena ili iz njih proizlaze su i ona koja se artikuliraju u ljudskim pravima U sferi

poslovanja posebno je važno pravo na privatno vlasništvo ali ono koje je ograničeno općom namjerom

dobara Bez ostvarenja ovog prava nije moguća samostalna inicijativa poduzetnost proaktivnost što je

jedno od temeljnih potreba ljudske prirode a stoga i temeljna značajka moralnosti No ne mogu svi

sudionici gospodarskog procesa biti poduzetnici ne mogu svi voditi poslovanje - ali svi bi trebali moći

sudjelovati u odlučivanju Ako ne na onim višim razinama onda na nižim a svakako na osobnoj razini

Riječ je u načelu supsidijarnosti Univerzalna načela uključuju i one koji su izvan gospodarskih procesa

jer gospodarstvo je samo jedan od vidova ljudske djelatnosti Ne može se cjelokupno ljudsko bivanje

svesti samo na proizvodnju dobara i usluga Oni koji proizvode moraju misliti i na opće dobro i na one

9

koji mu doprinose ali i na one koji zbog raznih razloga su onemogućeni da daju neki znatniji doprinos ndash

što predstavlja poštivanje načela solidarnosti

Immanuel Kant nije insistirao na sistematizaciji ovih načela Ona nije ni moguća moguće su

samo naznake Zakone prirode možemo upoznati i neposredno primijeniti dok se moralna načela opiru

takvoj manipulaciji Moguće je ukazati na njihov izvor a on je u našoj svijesti u praktičkom umu Popis

moralnih načela koji dolazi izvana ma koliko on bio prihvatljiv nema nikakvu moć jer se radi o

heteronomnom moralu Moć može imati samo autonoman moral Izricanje njegovog zahtjeva ne može

biti izricanje nekog sadržaja pa ma kako on poželjan bio već izricanje samo forme djelovanja takozvanog

kategoričkog imperativa djelujmo po onim principima za koje možemo htjeti da svi drugi po njima

djeluju On nam ne kaže što konkretno moramo činiti već kako po kakvim to principima moramo

djelovati

Covey tu najvišu zapovijed praktičkog uma koja se mora vršiti da bi um uopće mogao biti

praktički uspoređuje sa kompasom koji stalno pokazuje u pravcu sjevera Po njemu možemo određivati

pravac svoga kretanja odnosno rangirati vrijednosti i birati postupke koje ćemo učiniti Djelujemo li

drugačije skrenuli smo s pravog puta Ovaj kompas nam se ne ulaguje niti nam prijeti a ipak zadobiva

naše odobravanje premda ne uvijek i slušanje Pred njim moraju zanijemiti sve naše strasti i porivi

premda u potaji i dalje rade protiv njega Nadahnut tom silnom moći Kant se pita Gdje je tebe dostojno

poslanje i gdje se nalazi korijen tvoga plemenita podrijetla koje ponosno odbija svaku srodnost s

nagnućima a potjecati od tog korijena nužni je uvjet one vrijednosti koju sebi ljudi jedino mogu datiraquo

5 Metaetika

Metaetika zahtijeva jezičnu i logički analizu iskaza u kojima se pojavljuje riječ dobro ili pak vrijednosni

predikati (ispravno dopušteno itd) Analizom iskaza treba utvrditi je li moguće opravdati moralne

iskaze Načelno se metaetička stajališta dijele na nekognitivistička (moralne sudove nije moguće

razumski obrazložiti) i kognitivistička (moguće je spoznati opravdanost moralnih sudova)

Prvima pripada emotivizam i preskriptivizam

Emotivizam potječe od Huma osnovni izvor moralnosti vidi u tzv moralnom osjećaju (moral sense

moral sentiment) Hume je odvojio činjenice od vrijednosti odnosno umnu spoznaju i volju Vrijednosne

sudove ne možemo umno dokazati ma kako oni bili općeniti ili dostojni ideala Neku vrst emotivizma

razvijaju filozofi Bečkoga kruga smatrajući da su moralni sudovi zapovijedi ili pak pravila prihvaćanje

kojih je psihološki problem

A J Ayer laquoJezik istina i logikaraquo Smislene su tvrdnje ili analitički sudovi ili pak iskustveno provjerljivi

iskazi Etički su iskazi logički besmisleni Koriste se kako bi se njima izrazili osjećaji i kako bi se

djelovalo na osjećaje Oni pobuđuju osjećajno odobravanje ili gnušanje

10

6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam

Ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je

moguće više dovesti do zadovoljstva ugode osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba

rukovoditi terminima izbjegavanje neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson

no konzekventnije ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanje laquonajveće moguće

sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje

naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham predlaže uvođenje

hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere (intenzitet ugode i neugode trajanje i

stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd)

J S Mill laquoBolje biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega

individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj

pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće

smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne mari za pravednost

Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose bolje posljedice

nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima Kriterij moralne

opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se čin podvrgne pod određena

pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na temelju pravila Tako JS Smart

prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao

brodom slijedi pravila koja su upisana u nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i

u djelovanju slijede pravila i norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim

etikama Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama

7 Savjest

Savjest prati sve naše doživljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte) Ona objedinjuje moralno iskustvo kao

pripadno jednom te istom praktičnom subjektu Savjest jest subjektivna norma ali nije norma moralnosti

uopće jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga promišljanja moralnosti ne bismo mogli

zadovoljiti zahtjev za općevažnošću načela djelovanja No ona je prvo i posljednje etičko motrište i

sudište zato što objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi maksime navike moralna svojstva) norme

koje se postavljaju pred praktični subjekt (prihvaćanje normi i naša osobna laquoprivrženostraquo) kao i

respektiranje posljedica čina i cjeline djelovanja Ciceron kaže da je savjest najbolje prikazište kazalište

kreposti misleći da krepost stavlja na javni sud Savjest se i shvaća poslije kao sudište njezini prijekori

kao sudačke izreke kako kaže Kantgt

11

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

Etika i moral nisu istoznačni pojmovi premda se ponekad upotrebljavaju kao istoznačnice

Moral je skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U svakom društvu je

prisutan nekakav moral Ponekad se on nekritički bez promišljanja prihvaća Zato on nije uvijek u

skladu sa idejom moralnosti ljudskosti s istinskim moralnim vrijednostima On takav ne može postati

bez filozofskog odnosno etičkog promišljanja Jedna od značajki moralno osviještenog čovjeka jest da

preispituje svoje postupke i ono što se u društvu zbiva Život koje se ne promišlja nije vrijedan življenja

a društva koja ne brinu o moralnom razvoju stagniraju ili propadaju Tako je razmišljao utemeljitelj

etike grčki filozof Sokrat

Sokrat nije predavao etiku niti je o njoj pisao On je s ljudima razgovarao o onome što je smatrao ljudski

bitnim Kaže da o tome ništa ne zna ali da može pomoći ljudima da u sebi osvijeste svoje (ne)znanje

Slušajući potiče ih da govore On uči kako se vodi dijalog i kako se mišljenjem može doći do sigurnog

znanja Suprotstavljanje različitih stanovišta ne mora rezultirati svađom raskolom međusobnim

isključivanjem već uspostavom skladne zajednice u kojoj nitko nije gubitnik Njegova pitanja donose

nemir uzbuđenje i laquotrudoveraquo dok se ne realizira pravi odgovor

Sokrat pitanjem pretresa prividno znanje drugoga dok ovaj ne dođe do točke na kojoj uviđa da ne zna

Bezizlaznost (aporija) što time nastaje točka je preokreta od koje u razgovoru na temelju razumskog

zajedništva može početi traženje istinskog uvida Napredak od pojedinačnog k općemu koji zahvaća ono

bitno od pojma koji istražuje Sokratovi sugovornici su zarobljeni u mnoštvo pojavnosti i o pitanjima o

krepostima mogu odgovoriti samo pomoću primjera a ne određivanjem biti Sokratov postupak nošen je

povjerenjem u Logos čija unutarnja zakonitost u razumnu razgovoru dovodi do pravog uvida

Atenski vlastodršci su u Sokratovom poučavanju prepoznali veliku opasnost i osudili su ga na smrt zbog

manipulacije Kažu kvari mlade naučava one bogove i one vrijednosti koje država ne

priznajeDemokratski sud ga je osudio na smrt Sokrat je odbio mogućnost bijega iz zatvora jer je

smatrao da je takav postupak nemoralan Nakon razgovora sa svojim prijateljima o besmrtnosti duše

prema presudi je popio otrov u zatvoru Evo nekih odlomaka iz Platonovog djela Obrana Sokratova U

njemu Platon izlaže Sokratov govor pred atenskim sudom koji ga je proglasio krivim i osudio na smrt

ldquoAli možda bi tko rekao E zar se ti ne stidiš Sokrate što si se predao takvom zanimanju zbog kojega si sada u opasnosti da ćeš glavu izgubiti Ja bih takvom čovjeku pravom riječju odgovorio Ne govoriš mudro čovječe ako misliš da jedan čovjek ako i nešto malo ima koristi od njega mora računati sa opasnostima života i smrti a da u svom radu i postupanju ne mora gledati samo na to radi li pravo ili nepravo vrši li posao dobra ili zla čovjeka []

Ja bih na primjer strašno uradio građani Atenjani da sam onda kad su me zapovjednici koje ste vi odabrali da zapovijedaju postavljali i pod Potidejom i pod Amfipolijem i kod Deliona da sam tada kao i svaki drugi ostajao na onome mjestu gdje su me postavili i izlagao se opasnostima prkoseći smrti a da sam se sada kad mi je bog naredio kako sam pomislio i razumio da svoj život posvetim filozofiji i ispitivanju sebe i ostalih - prepao ili smrti ili ma čega drugoga pa ostavio svoje mjesto [] Jer bojati se smrti građani ne znači ništa drugo nego držati se mudrim a ne biti mudar [] Ta nitko ne zna nije li smrt od svih dobara najveće dobro za ljude a opet se plaše nje kao da pouzdano znaju da je najveće zlo [] A ja građani po tome i u tom pitanju odudaram

3

možda od većine ljudi pa ako bih zaista smio reći da sam u čemu mudriji nego drugi rekao bih da sam u tome što budući da nisam dovoljno obaviješten o prilikama u Hadu i ne smatram da imam kakvo znanje o tome A znam da je zlo i sramotno kad netko krivo radi i ne sluša boljega bilo boga bilo čovjeka Dakle umjesto onoga zla za koje pouzdano znam da je zlo ja se nikad neću bojati ni kloniti stvari o kojima ne znam nisu li možda dobre za nas Zato ni onda kad biste vi mene oslobodili [] - i kad biste vi na to meni kazali Sokrate sada doduše nećemo povjerovati Anitu nego te puštamo ali samo pod tim uvjetom razumije se da se više ne baviš tim ispitivanjem i da se ostaviš ljubavi prema mudrosti ako te uhvatimo još jednom u takvom poslu izgubit ćeš glavu sigurno - kad biste me dakle kao što rekoh pod tim uvjetom oslobodili optužbe ja bih vam odgovorio Ja vas građani Atenjani pozdravljam i veoma cijenim ali ću se više pokoravati bogu nego li vama i dokle god budem imao snage neću prestati baviti se ispitivanjem istine i savjetovati vas i poučavati kad se s nekim od vas već budem sastao govoreći po svom običaju Čestiti moj čovječe Atenjanin si građanin najveće i po mudrosti i snazi najuglednije države a nije te stid što se brineš za blago kako ćeš ga više nagomilati i za slavu i za čast a za pamet i za istinu i za dušu da budu što bolje za to se ne brineš i nimalo ne mariš A ako bi tko od vas to osporio i ustvrdio da se brine za to neću ga pustiti da odmah ode niti ću se ja s njim rastati nego ću ga pitati i ispitivati i rešetati pa ako dobijem utisak da on nema vrline a tvrdi da je ima korit ću ga što najvažnije stvari najmanje cijeni a ništavnije više []

Jer to budite uvjereni bog naređuje i ja smatram da vama i vašemu gradu još nikada nije osvanula veća sreća od ove moje službe bogu posvećene Ta ja i ne radim ništa drugo nego neprestano obilazim i savjetujem vas i mlađe i starije da se ne brinete toliko revno ni za tijelo ni za blago nego više za dušu da vam ona bude što bolja I učim da se vrlina ne rađa iz blaga nego iz vrline da se rađa blago i sva ostala dobra i u privatnom i u javnom životu []

Dobro znajte ako me osudite ovakva kakvim se ja prikazujem nećete naškoditi više meni nego sebi jer meni sigurno ništa neće naškoditi ni Melet ni Anit niti mogu jer smatram da božanski poredak stvari ne podnosi da bolji čovjek strada od gorega Pa ipak možda će me on pogubiti ili prognati ili oduzeti građansko pravo ali možda on ili tko drugi smatra to nekim velikim zlom ali ja ne smatram nego mnogo više smatram velikim zlom ono što on sada radi tj pokušava na pravdi pogubiti čovjeka

Ali molim vas još ovoliko kad moji sinovi odrastu osvetite im se ljudi dodijavajući im isto onako kao što sam i ja vama dodijavao ako vam se čini da se više brinu za blago ili za što drugo nego li za vrlinu I ako budu smatrali da su nešto a nisu ništa korite ih kao što sam ja vas korio što se ne brinu za ono za što treba ili što misle da su nešto a ne valjaju ništa I ako budete tako radili onda sam od vas doživio punu pravdu i ja sacircm i moji sinovirdquo

3 Etika vrlina

(Vidi prezentaciju Etika vrline i načela)U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji

trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar stolar samo ako

je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju Izvorno grčki arete znači

najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je vrhovna ideja

ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro činit ćemo dobro naprosto

stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače

od same istine što bi moglo pokrenuti volju Platon naučava četiri vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje već dobra

pojedinačne stvari No on govori o vrlini razboritosti Riječ je o praktičnoj razumskoj moći koja se

razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono što će nam

4

pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane navikom Određujući strast

kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo) Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se

ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem (navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno

indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja

voditi do vrline ili poroka Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je

postojanija i od znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti manjak ili suvišak

u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična razumna sposobnost vodi do

sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i izabrati tu sredinu jest vrlina

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash

blaženstvu sreći ndash eudaimonia

3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi

O autoru Dietrich von Hildebrand (1889-1977) je njemački filozof učenik Edmunda Husserla i Maxa Schelera

jedan od predstavnika realističke fenomenologije Rodio se u Italiji kao sin glasovitog njemačkog kipara Adolfa

von Hildebranda Filozofiju je studirao i najprije predavao u Muumlnchenu u Njemačkoj Kao odlučan protivnik

Hitlera i nacista prešao je najprije u Austriju a potom je morao bježati u SAD Tamo je bio profesor na sveučilištu

Fordham u New Yorku

O tekstu Tekst je dio prvog poglavlja Hildebrandovog djela Temeljni moralni stavovi (Fundamental Moral

Attitudes) koje je bilo objavljeno najprije na njemačkom jeziku (Sittliche Grundhaltungen) Kasnije je to djelo

uključeno u Hildebrandovu knjigu Umijeće življenja (The Art of Living)

Moralne vrijednosti su najviše među svim naravnim vrijednostima Čovjekova dobrota čistoća

istinoljubivost i skromnost vrijede više od genijalnosti briljantnosti i bujne životne snage više od

prirodne ili umjetničke ljepote više od stabilnosti i moći države Ono što se ostvaruje i što sjaji u činu

zbiljskog opraštanja u plemenitom i velikodušnom odricanju u žarkoj i nesebičnoj ljubavi značajnije je i

plemenitije važnije i trajnije nego li sve kulturne vrijednosti Pozitivne moralne vrijednosti su žarište

svijeta a negativne moralne vrijednosti su najveće zlo gore od patnje bolesti smrti ili raspada cvatuće

kulture

Ovu činjenicu su priznavali svi veliki umovi kao Sokrat ili Platon koji su stalno ponavljali da je

bolje trpjeti nepravdu nego li je činiti Ovo isticanje moralne sfere je iznad svega temeljni stav

kršćanskog ethosa

Moralne vrijednosti su uvijek osobne vrijednosti One su prisutne jedino u čovjeku i jedino čovjek

ih može ostvarivati Materijalna stvar kao kamen ili kuća ne može biti moralno dobra ili zla kao što

moralna dobrota nije dostupna stablu ili psu Slično ni za djela ljudskog uma (otkrića znanstvene knjige

umjetnička djela) ne može se u pravom smislu reći da su nositelji moralnih vrijednosti ona ne mogu biti

vjerna skromna i puna ljubavi Ona mogu u najboljem slučaju indirektno odražavati ove vrijednosti

budući da nose otisak ljudskog uma Samo čovjek kao slobodno biće koje je odgovorno za svoja djela i

5

svoje stavove za svoja htjenja i nastojanja za svoju ljubav i svoju mržnju svoju radost i svoju tugu te za

svoje trajno temeljno držanje može biti moralno dobar ili zao Naime daleko iznad njegovih kulturnih

postignuća izdiže se važnost čovjekova vlastitog bića osobnost koja zrači moralne vrijednosti čovjek

koji je skroman čist istinoljubiv častan i pun ljubavi

Ali kako čovjek može sudjelovati u ovim moralnim vrijednostima Je li ih dobio po naravi isto

kao i ljepotu svog lica svoju inteligenciju ili živ temperament Ne one mogu izrasti jedino iz svjesnih

slobodnih stavova sam čovjek mora bitno surađivati u njihovom ostvarivanju One se mogu razviti jedino

kroz njegovo svjesno i slobodno predanje samoga sebe istinskim vrijednostima Razmjerno svojoj

sposobnosti shvaćanja vrijednosti koliko on vidi puninu svijeta vrijednosti jasnim i svježim pogledom

koliko je njegovo predanje tom svijetu čisto i bezuvjetno toliko će čovjek biti bogat u moralnim

vrijednostima

Dok se čovjek slijepo ne obazire na moralne vrijednosti drugih osoba dok on ne razlikuje

pozitivnu vrijednost koja je prisutna u istini od negativne vrijednosti koja je svojstvena zabludi dok on ne

razumije vrijednost koja je sadržana u ljudskom životu i negativnu vrijednost koja je povezana s

nepravdom on će biti nesposoban za moralnu dobrotu Dok njega zanima jedino pitanje zadovoljava li

njega nešto ili ne odgovara li to njemu ili ne umjesto da se pita je li to nešto važno je to nešto u sebi

lijepo i dobro jednom riječju je li to nešto što ima vrijednost on ne može biti moralno dobar

Srž svakog moralno dobrog stava je predanje onome što je objektivno važno to je zanimanje za

neku stvar zato što ona ima vrijednost Na primjer dva čovjeka su svjedoci nepravde koja je nanesena

trećoj osobi Onaj koji se u svakoj situaciji pita jedino odgovara li nešto njemu ili ne odgovara neće se

brinuti zbog toga jer on računa da njemu osobno ne može proizaći nikakva šteta iz nepravde nanesene

nekome drugome Drugi čovjek naprotiv spreman je radije nešto sam prepatiti nego li ostati

nezainteresiran za nepravdu koja se čini trećoj osobi Za ovog drugog čovjeka nije glavno pitanje

odgovara li nešto njemu ili ne odgovara nego je li to nešto važno po sebi Jedan se ponaša moralno

dobro a drugi moralno zlo jer on indiferentno mimoilazi pitanje vrijednosti

Prihvaća li netko ili odbacuje nešto što mu odgovara ali je indiferentno s vrijednosne točke

gledišta ovisi jedino o njegovoj volji Jede li netko ili ne jede odlično meso to ovisi o njemu Ali

pozitivna vrijednost od nas traži prihvaćanje a negativna vrijednost traži odbacivanje Način na koji bi se

netko suočen s njima trebao ponašati nije prepušten njegovoj proizvoljnoj odluci To bi naprotiv trebalo

biti predmet glavne zaokupljenosti i pravi odgovor treba dati jer dužni smo zanimati se za vrijednosti i

odgovoriti im na pravi način Pomaže li netko ili ne pomaže drugoj osobi koja je u potrebi ne ovisi o

njegovoj proizvoljnoj odluci on je kriv ako zanemaruje ovu objektivnu vrijednost

Samo onaj tko razumije da postoje stvari važne u sebi da ima stvari koje su krasne i dobre u

sebi samo onaj čovjek koji shvaća uzvišeni zahtjev vrijednosti njihov poziv i dužnost okrenuti se njima i

biti formiran njihovim zakonom samo taj je sposoban za osobno ostvarivanje moralnih vrijednosti Samo

čovjek koji može gledati izvan svog subjektivnog horizonta i koji slobodan od taštine i požude ne pita

6

uvijek zadovoljava li to mene nego onaj tko se ostavljajući svaku uskogrudnost prepušta onome što je

važno po sebi - krasno dobro - i podlaže se tome samo takav može postati nositelj moralne vrijednosti

Sposobnost shvatiti vrijednosti prihvatiti ih i odgovoriti im je temelj za ostvarenje moralnih

vrijednosti čovjeka

Ove osobine mogu se naći jedino u čovjeku koji ima poštovanje Poštovanje je stav koji se može

nazvati majkom svega moralnog života jer najprije u njemu čovjek zauzima stav prema svijetu koji

otvara njegove duhovne oči i omogućuje mu shvatiti vrijednosti []

Čovjek bez poštovanja je čovjek nesposoban za ikakvo odricanje ili podlaganje samoga sebe On

je ili rob svoje taštine onog sputavajućeg egoizma koji ga čini sužnjem samoga sebe i slijepim za

vrijednosti te ga navodi da se uvijek iznova pita Hoće li moj ugled porasti hoće li se moja slava

uvećati Ili je on rob svoje požude onaj za koga sve na svijetu postaje jedino prilika da služi svojoj

strasti Čovjek bez poštovanja ne može nikad ostati u nutarnjoj tišini On situacijama stvarima i osobama

nikad ne daje mogućnost da otkriju svoj pravi karakter i svoju vrijednost On svemu pristupa na jedan

tako nametljiv i netaktičan način da se obazire samo na sebe sluša jedino sebe i ignorira sva ostala bića

[]

Nepoštivanje se može podijeliti na dvije vrste zavisno od toga ima li korijen u taštini ili požudi

Prva vrsta postoji kod onoga čije je nepoštivanje plod njegove taštine On je tip čovjeka koji svemu

pristupa s preuzetnom lažnom superiornošću i koji se nikad nimalo ne trudi razumjeti stvar iznutra On

je sveznalica tip učitelja koji vjeruje da on sve prozrijeva na prvi pogled i sve stvari zna ab ovo On

je čovjek za kojega ništa ne može biti veće od njega samoga koji nikad ne vidi dalje od svog horizonta

za kojega svijet bića ne skriva nikakvu tajnu [] Ovaj čovjek ne sluti ništa od širine i dubine svijeta od

tajanstvenih dubina i neizmjerljive punine vrijednosti o kojima govori svaka zraka sunca i svaka biljka i

koje se otkrivaju u nevinom smijehu djeteta kao i u pokajničkim suzama grešnika []

Drugi tip čovjeka kojemu nedostaje poštovanje grub požudan čovjek jednako je slijep za

vrijednosti On ograničava svoj interes na jednu jedinu stvar odgovara li mu nešto ili ne odgovara nudi li

mu zadovoljstvo može li mu ili ne može ikako biti od koristi On u svim stvarima vidi samo onaj

segment koji se tiče njegovog slučajnog neposrednog interesa Svako biće za njega nije ništa drugo

nego sredstvo za njegov vlastiti sebični cilj On se vječno vrti u svom uskom krugu i nikad ne uspijeva

izaći iz sebe Stoga on niti ne poznaje pravu i duboku sreću koja može jedino izvirati iz predanja pravim

vrijednostima iz dodira s onim što je u sebi dobro i lijepo []

Čovjek koji ima poštovanja pristupa svijetu na potpuno drugačiji način On je slobodan od ovog

egospazma od taštine i požude On ne ispunja svijet svojim vlastitim egom nego ostavlja biću prostor

koji mu je potreban da se otkrije On razumije dostojanstvo i plemenitost bića kao takvog vrijednost koju

ono već posjeduje nasuprot pukom ništavilu

[]

Temeljni stav poštovanja je pretpostavka za svaku istinsku ljubav iznad svega za ljubav prema

7

bližnjemu jer taj stav jedini otvara naše oči za vrijednost čovjeka kao duhovne osobe i jer bez te svijesti

nije moguća nikakva ljubav Poštovanje prema ljubljenoj osobi je također bitan element svake ljubavi

Obratiti pažnju na specifično značenje i vrijednost njezine individualnosti iskazati obzir prema njoj

umjesto da joj namećemo naše vlastite želje to spada u poštovanje Iz poštovanja izvire htjenje onoga

koji voli da ljubljenoj osobi ostavi duhovni prostor potreban za slobodno izražavanje njezine vlastite

individualnosti Svi ovi elementi svake prave ljubavi izviru iz poštovanja Što bi bila majčina ljubav bez

poštovanja za to biće koje raste za sve moguće vrijednosti koje tu još leže latentne za tu dragocjenost

dječje duše

Slično poštovanje se očituje u pravednosti prema drugima u skrbi za tuđa prava za slobodu tuđih

odluka u ograničenju vlastite težnje za moći i u svakom razumijevanju prava drugoga Poštovanje za naše

bližnje je osnova za svaki istinski zajednički život za ispravan pristup braku obitelji narodu državi

čovječanstvu za respekt prema zakonitoj vlasti za ispunjavanje moralnih dužnosti prema zajednici kao

cjelini i prema pojedinim članovima zajednice Čovjek bez poštovanja lomi i razara zajednicu

4 Etika načela

((Vidi prezentacije Etika vrline i načela 7 navika uspješnih ljudi)Praktički um propisuje načelo ljudskoj osjetilnosti ndash nagnućima Naša volja je slobodna Bez obzira čini

li netko dobro ili zlo njegovi čini jesu čini njegove volje Ništa na svijetu ni izvan njega se ne može

pretpostaviti kao dobro osim naše dobre volje Ako su naši motivi reakcije na osjetilne podražaje ako se

povodimo za nagnućima ostajemo dio osjetilnoga svijeta u kojem vlada zakon uzročnosti Pod zakonima

pak uzročnosti nije moguće zamisliti slobodnu volju

Praktični je um također čisti um što znači da i praksa može biti izraz neiskustvenoga Praktičnost

praktičnoga uma jest u činima koji su izvedeni iz umnih načela a ne iz osjetilnosti Smislenost pak te

prakse leži u činjenici da moralni zakon obvezuje da ga laquotrebaraquo izvršiti

Kategorički imperativ laquoDjeluj tako da maksima tvoje volje uvijek može istodobno važiti kao načelo

općega zakonodavstvaraquo Kant vidi da djelujemo prema subjektivnim praktičnim načelima koja jesu opća

načela ali se odnose kao praktični stav na iskustvo Ta načela naziva maksimama Kada bismo djelovali

isključivo prema njima ne bismo mogli zajamčiti općost i bezuvjetnu važnost svojih moralnih normi jer

one ne bi bile inteligibilne već ovisne o iskustvu

laquobih li mogao reći samome sebi Neka svatko dade neistinito obećanje kad se nađe u neprilici iz koje

se na drugi način ne može izvući Tako ubrzo postajem svjestan da doduše hoću laž ali da nikako ne

mogu htjeti opći zakon da se laže Prema takvome zakonu zapravo ne bi bilo nikakvoga obećanja

Dakle moja bi maksima morala uništiti samu sebe čim bi se napravila općim zakonomraquo

Covey tvrdi načela su nam intuitivno već poznata i postoje duboko negdje u nama kad ih

nastojimo shvatiti shvaćamo istodobno nešto o nama ndash o vlastitoj prirodi i mogućnostima te tako

8

oslobađamo golem potencijal Ako ih pravilno shvatimo postat ćemo Platon bi rekao mudri a Aristotel

razboriti Reagirat ćemo adekvatno izazovu na njemu primjeren način Ne treba nam neki popis novih

načina djelovanja na nove situacije laquone moramo naučiti stotinu novih postupaka tražiti uvijek nove

tehnike ndash potreban je temeljni okvir osnovnih načelaraquo Navike proizašle iz usmjerenosti na najviša načela

laquonam neće govoriti što moramo činiti one pružaju način razmišljanja tako da mi znamo što nam je

činitiraquo

Načela postoje nezavisno o tome da li ih mi spoznajemo ili ne spoznajemo Prema platonistički

orijentiranom Coveyu ona su objektivna U 19 stoljeću takve objektivne načelne zakonitosti u

međuljudskiim odnosima što znači i u poslovanju pretpostavlja i Adam Smith On ih smatra

laquonevidljivim rukamaraquo koje automatski neovisno o bilo čijem mišljenju usklađuju sve pravilno izražene

poslovne interese Covey ih uspoređuje sa prirodnim zakonima jer su ta načela nepromjenljiva poput

zakona gravitacije Nadalje ako ih kršimo nećemo proći nekažnjeno Ako ih slijedimo postajemo ljudski

djelotvorni premda ne uvijek odmah Postoji i treća analogija sa zakonima prirode U prirodi postoji

proces koji traži određeno vrijeme Ne možemo žeti ako nismo sijali Priroda ne priznaje prečace

kampanjstvo lakirovke surogate To isto vrijedi za život u skladu s načelima Postoji i razlika spram

prirode Moralnost nije nastavak prirodnog djelovanja nego predstavlja kako bi Kant rekao djelovanje

jednog sasvim drugog reda koji je prirodi nadređen premda se događa u toj istoj prirodi To je područje

praktičkog uma odnosno područje slobode U prirodi iza jedne akcije uvijek slijedi određena reakcija

Čovjek je i prirodno biće i mnoge njegove reakcije su kauzalne ali on je i umno biće Šireći granice

svoje slobode on je u mogućnosti da bira reakcije na određene podražaje čak u toj mjeri da povratno

djeluje na same podražaje

Što su to i koja su to univerzalna moralna načela Ovo univerzalna upućuje ne samo na to da bi

trebala vrijediti za sve ljude već i to da su svim ljudima poznata ili da im mogu biti poznata Na prvom

mjestu je dostojanstvo ljudske osobe koje se potvrđuje kroz njenu fizičku emocionalnu i intelektualnu

neovisnost Ta neovisnost omogućuje višu razinu bivanja a to je međuzavisnost u zajednici gdje sloboda

jedne osobe ograničava ali i obogaćuje slobodu druge što isključuje izrabljivanja i manipulacije Načela

koja su u ova uključena ili iz njih proizlaze su i ona koja se artikuliraju u ljudskim pravima U sferi

poslovanja posebno je važno pravo na privatno vlasništvo ali ono koje je ograničeno općom namjerom

dobara Bez ostvarenja ovog prava nije moguća samostalna inicijativa poduzetnost proaktivnost što je

jedno od temeljnih potreba ljudske prirode a stoga i temeljna značajka moralnosti No ne mogu svi

sudionici gospodarskog procesa biti poduzetnici ne mogu svi voditi poslovanje - ali svi bi trebali moći

sudjelovati u odlučivanju Ako ne na onim višim razinama onda na nižim a svakako na osobnoj razini

Riječ je u načelu supsidijarnosti Univerzalna načela uključuju i one koji su izvan gospodarskih procesa

jer gospodarstvo je samo jedan od vidova ljudske djelatnosti Ne može se cjelokupno ljudsko bivanje

svesti samo na proizvodnju dobara i usluga Oni koji proizvode moraju misliti i na opće dobro i na one

9

koji mu doprinose ali i na one koji zbog raznih razloga su onemogućeni da daju neki znatniji doprinos ndash

što predstavlja poštivanje načela solidarnosti

Immanuel Kant nije insistirao na sistematizaciji ovih načela Ona nije ni moguća moguće su

samo naznake Zakone prirode možemo upoznati i neposredno primijeniti dok se moralna načela opiru

takvoj manipulaciji Moguće je ukazati na njihov izvor a on je u našoj svijesti u praktičkom umu Popis

moralnih načela koji dolazi izvana ma koliko on bio prihvatljiv nema nikakvu moć jer se radi o

heteronomnom moralu Moć može imati samo autonoman moral Izricanje njegovog zahtjeva ne može

biti izricanje nekog sadržaja pa ma kako on poželjan bio već izricanje samo forme djelovanja takozvanog

kategoričkog imperativa djelujmo po onim principima za koje možemo htjeti da svi drugi po njima

djeluju On nam ne kaže što konkretno moramo činiti već kako po kakvim to principima moramo

djelovati

Covey tu najvišu zapovijed praktičkog uma koja se mora vršiti da bi um uopće mogao biti

praktički uspoređuje sa kompasom koji stalno pokazuje u pravcu sjevera Po njemu možemo određivati

pravac svoga kretanja odnosno rangirati vrijednosti i birati postupke koje ćemo učiniti Djelujemo li

drugačije skrenuli smo s pravog puta Ovaj kompas nam se ne ulaguje niti nam prijeti a ipak zadobiva

naše odobravanje premda ne uvijek i slušanje Pred njim moraju zanijemiti sve naše strasti i porivi

premda u potaji i dalje rade protiv njega Nadahnut tom silnom moći Kant se pita Gdje je tebe dostojno

poslanje i gdje se nalazi korijen tvoga plemenita podrijetla koje ponosno odbija svaku srodnost s

nagnućima a potjecati od tog korijena nužni je uvjet one vrijednosti koju sebi ljudi jedino mogu datiraquo

5 Metaetika

Metaetika zahtijeva jezičnu i logički analizu iskaza u kojima se pojavljuje riječ dobro ili pak vrijednosni

predikati (ispravno dopušteno itd) Analizom iskaza treba utvrditi je li moguće opravdati moralne

iskaze Načelno se metaetička stajališta dijele na nekognitivistička (moralne sudove nije moguće

razumski obrazložiti) i kognitivistička (moguće je spoznati opravdanost moralnih sudova)

Prvima pripada emotivizam i preskriptivizam

Emotivizam potječe od Huma osnovni izvor moralnosti vidi u tzv moralnom osjećaju (moral sense

moral sentiment) Hume je odvojio činjenice od vrijednosti odnosno umnu spoznaju i volju Vrijednosne

sudove ne možemo umno dokazati ma kako oni bili općeniti ili dostojni ideala Neku vrst emotivizma

razvijaju filozofi Bečkoga kruga smatrajući da su moralni sudovi zapovijedi ili pak pravila prihvaćanje

kojih je psihološki problem

A J Ayer laquoJezik istina i logikaraquo Smislene su tvrdnje ili analitički sudovi ili pak iskustveno provjerljivi

iskazi Etički su iskazi logički besmisleni Koriste se kako bi se njima izrazili osjećaji i kako bi se

djelovalo na osjećaje Oni pobuđuju osjećajno odobravanje ili gnušanje

10

6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam

Ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je

moguće više dovesti do zadovoljstva ugode osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba

rukovoditi terminima izbjegavanje neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson

no konzekventnije ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanje laquonajveće moguće

sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje

naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham predlaže uvođenje

hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere (intenzitet ugode i neugode trajanje i

stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd)

J S Mill laquoBolje biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega

individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj

pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće

smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne mari za pravednost

Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose bolje posljedice

nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima Kriterij moralne

opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se čin podvrgne pod određena

pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na temelju pravila Tako JS Smart

prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao

brodom slijedi pravila koja su upisana u nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i

u djelovanju slijede pravila i norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim

etikama Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama

7 Savjest

Savjest prati sve naše doživljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte) Ona objedinjuje moralno iskustvo kao

pripadno jednom te istom praktičnom subjektu Savjest jest subjektivna norma ali nije norma moralnosti

uopće jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga promišljanja moralnosti ne bismo mogli

zadovoljiti zahtjev za općevažnošću načela djelovanja No ona je prvo i posljednje etičko motrište i

sudište zato što objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi maksime navike moralna svojstva) norme

koje se postavljaju pred praktični subjekt (prihvaćanje normi i naša osobna laquoprivrženostraquo) kao i

respektiranje posljedica čina i cjeline djelovanja Ciceron kaže da je savjest najbolje prikazište kazalište

kreposti misleći da krepost stavlja na javni sud Savjest se i shvaća poslije kao sudište njezini prijekori

kao sudačke izreke kako kaže Kantgt

11

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

možda od većine ljudi pa ako bih zaista smio reći da sam u čemu mudriji nego drugi rekao bih da sam u tome što budući da nisam dovoljno obaviješten o prilikama u Hadu i ne smatram da imam kakvo znanje o tome A znam da je zlo i sramotno kad netko krivo radi i ne sluša boljega bilo boga bilo čovjeka Dakle umjesto onoga zla za koje pouzdano znam da je zlo ja se nikad neću bojati ni kloniti stvari o kojima ne znam nisu li možda dobre za nas Zato ni onda kad biste vi mene oslobodili [] - i kad biste vi na to meni kazali Sokrate sada doduše nećemo povjerovati Anitu nego te puštamo ali samo pod tim uvjetom razumije se da se više ne baviš tim ispitivanjem i da se ostaviš ljubavi prema mudrosti ako te uhvatimo još jednom u takvom poslu izgubit ćeš glavu sigurno - kad biste me dakle kao što rekoh pod tim uvjetom oslobodili optužbe ja bih vam odgovorio Ja vas građani Atenjani pozdravljam i veoma cijenim ali ću se više pokoravati bogu nego li vama i dokle god budem imao snage neću prestati baviti se ispitivanjem istine i savjetovati vas i poučavati kad se s nekim od vas već budem sastao govoreći po svom običaju Čestiti moj čovječe Atenjanin si građanin najveće i po mudrosti i snazi najuglednije države a nije te stid što se brineš za blago kako ćeš ga više nagomilati i za slavu i za čast a za pamet i za istinu i za dušu da budu što bolje za to se ne brineš i nimalo ne mariš A ako bi tko od vas to osporio i ustvrdio da se brine za to neću ga pustiti da odmah ode niti ću se ja s njim rastati nego ću ga pitati i ispitivati i rešetati pa ako dobijem utisak da on nema vrline a tvrdi da je ima korit ću ga što najvažnije stvari najmanje cijeni a ništavnije više []

Jer to budite uvjereni bog naređuje i ja smatram da vama i vašemu gradu još nikada nije osvanula veća sreća od ove moje službe bogu posvećene Ta ja i ne radim ništa drugo nego neprestano obilazim i savjetujem vas i mlađe i starije da se ne brinete toliko revno ni za tijelo ni za blago nego više za dušu da vam ona bude što bolja I učim da se vrlina ne rađa iz blaga nego iz vrline da se rađa blago i sva ostala dobra i u privatnom i u javnom životu []

Dobro znajte ako me osudite ovakva kakvim se ja prikazujem nećete naškoditi više meni nego sebi jer meni sigurno ništa neće naškoditi ni Melet ni Anit niti mogu jer smatram da božanski poredak stvari ne podnosi da bolji čovjek strada od gorega Pa ipak možda će me on pogubiti ili prognati ili oduzeti građansko pravo ali možda on ili tko drugi smatra to nekim velikim zlom ali ja ne smatram nego mnogo više smatram velikim zlom ono što on sada radi tj pokušava na pravdi pogubiti čovjeka

Ali molim vas još ovoliko kad moji sinovi odrastu osvetite im se ljudi dodijavajući im isto onako kao što sam i ja vama dodijavao ako vam se čini da se više brinu za blago ili za što drugo nego li za vrlinu I ako budu smatrali da su nešto a nisu ništa korite ih kao što sam ja vas korio što se ne brinu za ono za što treba ili što misle da su nešto a ne valjaju ništa I ako budete tako radili onda sam od vas doživio punu pravdu i ja sacircm i moji sinovirdquo

3 Etika vrlina

(Vidi prezentaciju Etika vrline i načela)U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji

trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar stolar samo ako

je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju Izvorno grčki arete znači

najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je vrhovna ideja

ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro činit ćemo dobro naprosto

stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače

od same istine što bi moglo pokrenuti volju Platon naučava četiri vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje već dobra

pojedinačne stvari No on govori o vrlini razboritosti Riječ je o praktičnoj razumskoj moći koja se

razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono što će nam

4

pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane navikom Određujući strast

kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo) Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se

ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem (navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno

indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja

voditi do vrline ili poroka Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je

postojanija i od znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti manjak ili suvišak

u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična razumna sposobnost vodi do

sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i izabrati tu sredinu jest vrlina

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash

blaženstvu sreći ndash eudaimonia

3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi

O autoru Dietrich von Hildebrand (1889-1977) je njemački filozof učenik Edmunda Husserla i Maxa Schelera

jedan od predstavnika realističke fenomenologije Rodio se u Italiji kao sin glasovitog njemačkog kipara Adolfa

von Hildebranda Filozofiju je studirao i najprije predavao u Muumlnchenu u Njemačkoj Kao odlučan protivnik

Hitlera i nacista prešao je najprije u Austriju a potom je morao bježati u SAD Tamo je bio profesor na sveučilištu

Fordham u New Yorku

O tekstu Tekst je dio prvog poglavlja Hildebrandovog djela Temeljni moralni stavovi (Fundamental Moral

Attitudes) koje je bilo objavljeno najprije na njemačkom jeziku (Sittliche Grundhaltungen) Kasnije je to djelo

uključeno u Hildebrandovu knjigu Umijeće življenja (The Art of Living)

Moralne vrijednosti su najviše među svim naravnim vrijednostima Čovjekova dobrota čistoća

istinoljubivost i skromnost vrijede više od genijalnosti briljantnosti i bujne životne snage više od

prirodne ili umjetničke ljepote više od stabilnosti i moći države Ono što se ostvaruje i što sjaji u činu

zbiljskog opraštanja u plemenitom i velikodušnom odricanju u žarkoj i nesebičnoj ljubavi značajnije je i

plemenitije važnije i trajnije nego li sve kulturne vrijednosti Pozitivne moralne vrijednosti su žarište

svijeta a negativne moralne vrijednosti su najveće zlo gore od patnje bolesti smrti ili raspada cvatuće

kulture

Ovu činjenicu su priznavali svi veliki umovi kao Sokrat ili Platon koji su stalno ponavljali da je

bolje trpjeti nepravdu nego li je činiti Ovo isticanje moralne sfere je iznad svega temeljni stav

kršćanskog ethosa

Moralne vrijednosti su uvijek osobne vrijednosti One su prisutne jedino u čovjeku i jedino čovjek

ih može ostvarivati Materijalna stvar kao kamen ili kuća ne može biti moralno dobra ili zla kao što

moralna dobrota nije dostupna stablu ili psu Slično ni za djela ljudskog uma (otkrića znanstvene knjige

umjetnička djela) ne može se u pravom smislu reći da su nositelji moralnih vrijednosti ona ne mogu biti

vjerna skromna i puna ljubavi Ona mogu u najboljem slučaju indirektno odražavati ove vrijednosti

budući da nose otisak ljudskog uma Samo čovjek kao slobodno biće koje je odgovorno za svoja djela i

5

svoje stavove za svoja htjenja i nastojanja za svoju ljubav i svoju mržnju svoju radost i svoju tugu te za

svoje trajno temeljno držanje može biti moralno dobar ili zao Naime daleko iznad njegovih kulturnih

postignuća izdiže se važnost čovjekova vlastitog bića osobnost koja zrači moralne vrijednosti čovjek

koji je skroman čist istinoljubiv častan i pun ljubavi

Ali kako čovjek može sudjelovati u ovim moralnim vrijednostima Je li ih dobio po naravi isto

kao i ljepotu svog lica svoju inteligenciju ili živ temperament Ne one mogu izrasti jedino iz svjesnih

slobodnih stavova sam čovjek mora bitno surađivati u njihovom ostvarivanju One se mogu razviti jedino

kroz njegovo svjesno i slobodno predanje samoga sebe istinskim vrijednostima Razmjerno svojoj

sposobnosti shvaćanja vrijednosti koliko on vidi puninu svijeta vrijednosti jasnim i svježim pogledom

koliko je njegovo predanje tom svijetu čisto i bezuvjetno toliko će čovjek biti bogat u moralnim

vrijednostima

Dok se čovjek slijepo ne obazire na moralne vrijednosti drugih osoba dok on ne razlikuje

pozitivnu vrijednost koja je prisutna u istini od negativne vrijednosti koja je svojstvena zabludi dok on ne

razumije vrijednost koja je sadržana u ljudskom životu i negativnu vrijednost koja je povezana s

nepravdom on će biti nesposoban za moralnu dobrotu Dok njega zanima jedino pitanje zadovoljava li

njega nešto ili ne odgovara li to njemu ili ne umjesto da se pita je li to nešto važno je to nešto u sebi

lijepo i dobro jednom riječju je li to nešto što ima vrijednost on ne može biti moralno dobar

Srž svakog moralno dobrog stava je predanje onome što je objektivno važno to je zanimanje za

neku stvar zato što ona ima vrijednost Na primjer dva čovjeka su svjedoci nepravde koja je nanesena

trećoj osobi Onaj koji se u svakoj situaciji pita jedino odgovara li nešto njemu ili ne odgovara neće se

brinuti zbog toga jer on računa da njemu osobno ne može proizaći nikakva šteta iz nepravde nanesene

nekome drugome Drugi čovjek naprotiv spreman je radije nešto sam prepatiti nego li ostati

nezainteresiran za nepravdu koja se čini trećoj osobi Za ovog drugog čovjeka nije glavno pitanje

odgovara li nešto njemu ili ne odgovara nego je li to nešto važno po sebi Jedan se ponaša moralno

dobro a drugi moralno zlo jer on indiferentno mimoilazi pitanje vrijednosti

Prihvaća li netko ili odbacuje nešto što mu odgovara ali je indiferentno s vrijednosne točke

gledišta ovisi jedino o njegovoj volji Jede li netko ili ne jede odlično meso to ovisi o njemu Ali

pozitivna vrijednost od nas traži prihvaćanje a negativna vrijednost traži odbacivanje Način na koji bi se

netko suočen s njima trebao ponašati nije prepušten njegovoj proizvoljnoj odluci To bi naprotiv trebalo

biti predmet glavne zaokupljenosti i pravi odgovor treba dati jer dužni smo zanimati se za vrijednosti i

odgovoriti im na pravi način Pomaže li netko ili ne pomaže drugoj osobi koja je u potrebi ne ovisi o

njegovoj proizvoljnoj odluci on je kriv ako zanemaruje ovu objektivnu vrijednost

Samo onaj tko razumije da postoje stvari važne u sebi da ima stvari koje su krasne i dobre u

sebi samo onaj čovjek koji shvaća uzvišeni zahtjev vrijednosti njihov poziv i dužnost okrenuti se njima i

biti formiran njihovim zakonom samo taj je sposoban za osobno ostvarivanje moralnih vrijednosti Samo

čovjek koji može gledati izvan svog subjektivnog horizonta i koji slobodan od taštine i požude ne pita

6

uvijek zadovoljava li to mene nego onaj tko se ostavljajući svaku uskogrudnost prepušta onome što je

važno po sebi - krasno dobro - i podlaže se tome samo takav može postati nositelj moralne vrijednosti

Sposobnost shvatiti vrijednosti prihvatiti ih i odgovoriti im je temelj za ostvarenje moralnih

vrijednosti čovjeka

Ove osobine mogu se naći jedino u čovjeku koji ima poštovanje Poštovanje je stav koji se može

nazvati majkom svega moralnog života jer najprije u njemu čovjek zauzima stav prema svijetu koji

otvara njegove duhovne oči i omogućuje mu shvatiti vrijednosti []

Čovjek bez poštovanja je čovjek nesposoban za ikakvo odricanje ili podlaganje samoga sebe On

je ili rob svoje taštine onog sputavajućeg egoizma koji ga čini sužnjem samoga sebe i slijepim za

vrijednosti te ga navodi da se uvijek iznova pita Hoće li moj ugled porasti hoće li se moja slava

uvećati Ili je on rob svoje požude onaj za koga sve na svijetu postaje jedino prilika da služi svojoj

strasti Čovjek bez poštovanja ne može nikad ostati u nutarnjoj tišini On situacijama stvarima i osobama

nikad ne daje mogućnost da otkriju svoj pravi karakter i svoju vrijednost On svemu pristupa na jedan

tako nametljiv i netaktičan način da se obazire samo na sebe sluša jedino sebe i ignorira sva ostala bića

[]

Nepoštivanje se može podijeliti na dvije vrste zavisno od toga ima li korijen u taštini ili požudi

Prva vrsta postoji kod onoga čije je nepoštivanje plod njegove taštine On je tip čovjeka koji svemu

pristupa s preuzetnom lažnom superiornošću i koji se nikad nimalo ne trudi razumjeti stvar iznutra On

je sveznalica tip učitelja koji vjeruje da on sve prozrijeva na prvi pogled i sve stvari zna ab ovo On

je čovjek za kojega ništa ne može biti veće od njega samoga koji nikad ne vidi dalje od svog horizonta

za kojega svijet bića ne skriva nikakvu tajnu [] Ovaj čovjek ne sluti ništa od širine i dubine svijeta od

tajanstvenih dubina i neizmjerljive punine vrijednosti o kojima govori svaka zraka sunca i svaka biljka i

koje se otkrivaju u nevinom smijehu djeteta kao i u pokajničkim suzama grešnika []

Drugi tip čovjeka kojemu nedostaje poštovanje grub požudan čovjek jednako je slijep za

vrijednosti On ograničava svoj interes na jednu jedinu stvar odgovara li mu nešto ili ne odgovara nudi li

mu zadovoljstvo može li mu ili ne može ikako biti od koristi On u svim stvarima vidi samo onaj

segment koji se tiče njegovog slučajnog neposrednog interesa Svako biće za njega nije ništa drugo

nego sredstvo za njegov vlastiti sebični cilj On se vječno vrti u svom uskom krugu i nikad ne uspijeva

izaći iz sebe Stoga on niti ne poznaje pravu i duboku sreću koja može jedino izvirati iz predanja pravim

vrijednostima iz dodira s onim što je u sebi dobro i lijepo []

Čovjek koji ima poštovanja pristupa svijetu na potpuno drugačiji način On je slobodan od ovog

egospazma od taštine i požude On ne ispunja svijet svojim vlastitim egom nego ostavlja biću prostor

koji mu je potreban da se otkrije On razumije dostojanstvo i plemenitost bića kao takvog vrijednost koju

ono već posjeduje nasuprot pukom ništavilu

[]

Temeljni stav poštovanja je pretpostavka za svaku istinsku ljubav iznad svega za ljubav prema

7

bližnjemu jer taj stav jedini otvara naše oči za vrijednost čovjeka kao duhovne osobe i jer bez te svijesti

nije moguća nikakva ljubav Poštovanje prema ljubljenoj osobi je također bitan element svake ljubavi

Obratiti pažnju na specifično značenje i vrijednost njezine individualnosti iskazati obzir prema njoj

umjesto da joj namećemo naše vlastite želje to spada u poštovanje Iz poštovanja izvire htjenje onoga

koji voli da ljubljenoj osobi ostavi duhovni prostor potreban za slobodno izražavanje njezine vlastite

individualnosti Svi ovi elementi svake prave ljubavi izviru iz poštovanja Što bi bila majčina ljubav bez

poštovanja za to biće koje raste za sve moguće vrijednosti koje tu još leže latentne za tu dragocjenost

dječje duše

Slično poštovanje se očituje u pravednosti prema drugima u skrbi za tuđa prava za slobodu tuđih

odluka u ograničenju vlastite težnje za moći i u svakom razumijevanju prava drugoga Poštovanje za naše

bližnje je osnova za svaki istinski zajednički život za ispravan pristup braku obitelji narodu državi

čovječanstvu za respekt prema zakonitoj vlasti za ispunjavanje moralnih dužnosti prema zajednici kao

cjelini i prema pojedinim članovima zajednice Čovjek bez poštovanja lomi i razara zajednicu

4 Etika načela

((Vidi prezentacije Etika vrline i načela 7 navika uspješnih ljudi)Praktički um propisuje načelo ljudskoj osjetilnosti ndash nagnućima Naša volja je slobodna Bez obzira čini

li netko dobro ili zlo njegovi čini jesu čini njegove volje Ništa na svijetu ni izvan njega se ne može

pretpostaviti kao dobro osim naše dobre volje Ako su naši motivi reakcije na osjetilne podražaje ako se

povodimo za nagnućima ostajemo dio osjetilnoga svijeta u kojem vlada zakon uzročnosti Pod zakonima

pak uzročnosti nije moguće zamisliti slobodnu volju

Praktični je um također čisti um što znači da i praksa može biti izraz neiskustvenoga Praktičnost

praktičnoga uma jest u činima koji su izvedeni iz umnih načela a ne iz osjetilnosti Smislenost pak te

prakse leži u činjenici da moralni zakon obvezuje da ga laquotrebaraquo izvršiti

Kategorički imperativ laquoDjeluj tako da maksima tvoje volje uvijek može istodobno važiti kao načelo

općega zakonodavstvaraquo Kant vidi da djelujemo prema subjektivnim praktičnim načelima koja jesu opća

načela ali se odnose kao praktični stav na iskustvo Ta načela naziva maksimama Kada bismo djelovali

isključivo prema njima ne bismo mogli zajamčiti općost i bezuvjetnu važnost svojih moralnih normi jer

one ne bi bile inteligibilne već ovisne o iskustvu

laquobih li mogao reći samome sebi Neka svatko dade neistinito obećanje kad se nađe u neprilici iz koje

se na drugi način ne može izvući Tako ubrzo postajem svjestan da doduše hoću laž ali da nikako ne

mogu htjeti opći zakon da se laže Prema takvome zakonu zapravo ne bi bilo nikakvoga obećanja

Dakle moja bi maksima morala uništiti samu sebe čim bi se napravila općim zakonomraquo

Covey tvrdi načela su nam intuitivno već poznata i postoje duboko negdje u nama kad ih

nastojimo shvatiti shvaćamo istodobno nešto o nama ndash o vlastitoj prirodi i mogućnostima te tako

8

oslobađamo golem potencijal Ako ih pravilno shvatimo postat ćemo Platon bi rekao mudri a Aristotel

razboriti Reagirat ćemo adekvatno izazovu na njemu primjeren način Ne treba nam neki popis novih

načina djelovanja na nove situacije laquone moramo naučiti stotinu novih postupaka tražiti uvijek nove

tehnike ndash potreban je temeljni okvir osnovnih načelaraquo Navike proizašle iz usmjerenosti na najviša načela

laquonam neće govoriti što moramo činiti one pružaju način razmišljanja tako da mi znamo što nam je

činitiraquo

Načela postoje nezavisno o tome da li ih mi spoznajemo ili ne spoznajemo Prema platonistički

orijentiranom Coveyu ona su objektivna U 19 stoljeću takve objektivne načelne zakonitosti u

međuljudskiim odnosima što znači i u poslovanju pretpostavlja i Adam Smith On ih smatra

laquonevidljivim rukamaraquo koje automatski neovisno o bilo čijem mišljenju usklađuju sve pravilno izražene

poslovne interese Covey ih uspoređuje sa prirodnim zakonima jer su ta načela nepromjenljiva poput

zakona gravitacije Nadalje ako ih kršimo nećemo proći nekažnjeno Ako ih slijedimo postajemo ljudski

djelotvorni premda ne uvijek odmah Postoji i treća analogija sa zakonima prirode U prirodi postoji

proces koji traži određeno vrijeme Ne možemo žeti ako nismo sijali Priroda ne priznaje prečace

kampanjstvo lakirovke surogate To isto vrijedi za život u skladu s načelima Postoji i razlika spram

prirode Moralnost nije nastavak prirodnog djelovanja nego predstavlja kako bi Kant rekao djelovanje

jednog sasvim drugog reda koji je prirodi nadređen premda se događa u toj istoj prirodi To je područje

praktičkog uma odnosno područje slobode U prirodi iza jedne akcije uvijek slijedi određena reakcija

Čovjek je i prirodno biće i mnoge njegove reakcije su kauzalne ali on je i umno biće Šireći granice

svoje slobode on je u mogućnosti da bira reakcije na određene podražaje čak u toj mjeri da povratno

djeluje na same podražaje

Što su to i koja su to univerzalna moralna načela Ovo univerzalna upućuje ne samo na to da bi

trebala vrijediti za sve ljude već i to da su svim ljudima poznata ili da im mogu biti poznata Na prvom

mjestu je dostojanstvo ljudske osobe koje se potvrđuje kroz njenu fizičku emocionalnu i intelektualnu

neovisnost Ta neovisnost omogućuje višu razinu bivanja a to je međuzavisnost u zajednici gdje sloboda

jedne osobe ograničava ali i obogaćuje slobodu druge što isključuje izrabljivanja i manipulacije Načela

koja su u ova uključena ili iz njih proizlaze su i ona koja se artikuliraju u ljudskim pravima U sferi

poslovanja posebno je važno pravo na privatno vlasništvo ali ono koje je ograničeno općom namjerom

dobara Bez ostvarenja ovog prava nije moguća samostalna inicijativa poduzetnost proaktivnost što je

jedno od temeljnih potreba ljudske prirode a stoga i temeljna značajka moralnosti No ne mogu svi

sudionici gospodarskog procesa biti poduzetnici ne mogu svi voditi poslovanje - ali svi bi trebali moći

sudjelovati u odlučivanju Ako ne na onim višim razinama onda na nižim a svakako na osobnoj razini

Riječ je u načelu supsidijarnosti Univerzalna načela uključuju i one koji su izvan gospodarskih procesa

jer gospodarstvo je samo jedan od vidova ljudske djelatnosti Ne može se cjelokupno ljudsko bivanje

svesti samo na proizvodnju dobara i usluga Oni koji proizvode moraju misliti i na opće dobro i na one

9

koji mu doprinose ali i na one koji zbog raznih razloga su onemogućeni da daju neki znatniji doprinos ndash

što predstavlja poštivanje načela solidarnosti

Immanuel Kant nije insistirao na sistematizaciji ovih načela Ona nije ni moguća moguće su

samo naznake Zakone prirode možemo upoznati i neposredno primijeniti dok se moralna načela opiru

takvoj manipulaciji Moguće je ukazati na njihov izvor a on je u našoj svijesti u praktičkom umu Popis

moralnih načela koji dolazi izvana ma koliko on bio prihvatljiv nema nikakvu moć jer se radi o

heteronomnom moralu Moć može imati samo autonoman moral Izricanje njegovog zahtjeva ne može

biti izricanje nekog sadržaja pa ma kako on poželjan bio već izricanje samo forme djelovanja takozvanog

kategoričkog imperativa djelujmo po onim principima za koje možemo htjeti da svi drugi po njima

djeluju On nam ne kaže što konkretno moramo činiti već kako po kakvim to principima moramo

djelovati

Covey tu najvišu zapovijed praktičkog uma koja se mora vršiti da bi um uopće mogao biti

praktički uspoređuje sa kompasom koji stalno pokazuje u pravcu sjevera Po njemu možemo određivati

pravac svoga kretanja odnosno rangirati vrijednosti i birati postupke koje ćemo učiniti Djelujemo li

drugačije skrenuli smo s pravog puta Ovaj kompas nam se ne ulaguje niti nam prijeti a ipak zadobiva

naše odobravanje premda ne uvijek i slušanje Pred njim moraju zanijemiti sve naše strasti i porivi

premda u potaji i dalje rade protiv njega Nadahnut tom silnom moći Kant se pita Gdje je tebe dostojno

poslanje i gdje se nalazi korijen tvoga plemenita podrijetla koje ponosno odbija svaku srodnost s

nagnućima a potjecati od tog korijena nužni je uvjet one vrijednosti koju sebi ljudi jedino mogu datiraquo

5 Metaetika

Metaetika zahtijeva jezičnu i logički analizu iskaza u kojima se pojavljuje riječ dobro ili pak vrijednosni

predikati (ispravno dopušteno itd) Analizom iskaza treba utvrditi je li moguće opravdati moralne

iskaze Načelno se metaetička stajališta dijele na nekognitivistička (moralne sudove nije moguće

razumski obrazložiti) i kognitivistička (moguće je spoznati opravdanost moralnih sudova)

Prvima pripada emotivizam i preskriptivizam

Emotivizam potječe od Huma osnovni izvor moralnosti vidi u tzv moralnom osjećaju (moral sense

moral sentiment) Hume je odvojio činjenice od vrijednosti odnosno umnu spoznaju i volju Vrijednosne

sudove ne možemo umno dokazati ma kako oni bili općeniti ili dostojni ideala Neku vrst emotivizma

razvijaju filozofi Bečkoga kruga smatrajući da su moralni sudovi zapovijedi ili pak pravila prihvaćanje

kojih je psihološki problem

A J Ayer laquoJezik istina i logikaraquo Smislene su tvrdnje ili analitički sudovi ili pak iskustveno provjerljivi

iskazi Etički su iskazi logički besmisleni Koriste se kako bi se njima izrazili osjećaji i kako bi se

djelovalo na osjećaje Oni pobuđuju osjećajno odobravanje ili gnušanje

10

6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam

Ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je

moguće više dovesti do zadovoljstva ugode osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba

rukovoditi terminima izbjegavanje neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson

no konzekventnije ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanje laquonajveće moguće

sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje

naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham predlaže uvođenje

hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere (intenzitet ugode i neugode trajanje i

stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd)

J S Mill laquoBolje biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega

individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj

pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće

smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne mari za pravednost

Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose bolje posljedice

nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima Kriterij moralne

opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se čin podvrgne pod određena

pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na temelju pravila Tako JS Smart

prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao

brodom slijedi pravila koja su upisana u nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i

u djelovanju slijede pravila i norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim

etikama Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama

7 Savjest

Savjest prati sve naše doživljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte) Ona objedinjuje moralno iskustvo kao

pripadno jednom te istom praktičnom subjektu Savjest jest subjektivna norma ali nije norma moralnosti

uopće jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga promišljanja moralnosti ne bismo mogli

zadovoljiti zahtjev za općevažnošću načela djelovanja No ona je prvo i posljednje etičko motrište i

sudište zato što objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi maksime navike moralna svojstva) norme

koje se postavljaju pred praktični subjekt (prihvaćanje normi i naša osobna laquoprivrženostraquo) kao i

respektiranje posljedica čina i cjeline djelovanja Ciceron kaže da je savjest najbolje prikazište kazalište

kreposti misleći da krepost stavlja na javni sud Savjest se i shvaća poslije kao sudište njezini prijekori

kao sudačke izreke kako kaže Kantgt

11

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane navikom Određujući strast

kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo) Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se

ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem (navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno

indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja

voditi do vrline ili poroka Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je

postojanija i od znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti manjak ili suvišak

u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična razumna sposobnost vodi do

sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i izabrati tu sredinu jest vrlina

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash

blaženstvu sreći ndash eudaimonia

3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi

O autoru Dietrich von Hildebrand (1889-1977) je njemački filozof učenik Edmunda Husserla i Maxa Schelera

jedan od predstavnika realističke fenomenologije Rodio se u Italiji kao sin glasovitog njemačkog kipara Adolfa

von Hildebranda Filozofiju je studirao i najprije predavao u Muumlnchenu u Njemačkoj Kao odlučan protivnik

Hitlera i nacista prešao je najprije u Austriju a potom je morao bježati u SAD Tamo je bio profesor na sveučilištu

Fordham u New Yorku

O tekstu Tekst je dio prvog poglavlja Hildebrandovog djela Temeljni moralni stavovi (Fundamental Moral

Attitudes) koje je bilo objavljeno najprije na njemačkom jeziku (Sittliche Grundhaltungen) Kasnije je to djelo

uključeno u Hildebrandovu knjigu Umijeće življenja (The Art of Living)

Moralne vrijednosti su najviše među svim naravnim vrijednostima Čovjekova dobrota čistoća

istinoljubivost i skromnost vrijede više od genijalnosti briljantnosti i bujne životne snage više od

prirodne ili umjetničke ljepote više od stabilnosti i moći države Ono što se ostvaruje i što sjaji u činu

zbiljskog opraštanja u plemenitom i velikodušnom odricanju u žarkoj i nesebičnoj ljubavi značajnije je i

plemenitije važnije i trajnije nego li sve kulturne vrijednosti Pozitivne moralne vrijednosti su žarište

svijeta a negativne moralne vrijednosti su najveće zlo gore od patnje bolesti smrti ili raspada cvatuće

kulture

Ovu činjenicu su priznavali svi veliki umovi kao Sokrat ili Platon koji su stalno ponavljali da je

bolje trpjeti nepravdu nego li je činiti Ovo isticanje moralne sfere je iznad svega temeljni stav

kršćanskog ethosa

Moralne vrijednosti su uvijek osobne vrijednosti One su prisutne jedino u čovjeku i jedino čovjek

ih može ostvarivati Materijalna stvar kao kamen ili kuća ne može biti moralno dobra ili zla kao što

moralna dobrota nije dostupna stablu ili psu Slično ni za djela ljudskog uma (otkrića znanstvene knjige

umjetnička djela) ne može se u pravom smislu reći da su nositelji moralnih vrijednosti ona ne mogu biti

vjerna skromna i puna ljubavi Ona mogu u najboljem slučaju indirektno odražavati ove vrijednosti

budući da nose otisak ljudskog uma Samo čovjek kao slobodno biće koje je odgovorno za svoja djela i

5

svoje stavove za svoja htjenja i nastojanja za svoju ljubav i svoju mržnju svoju radost i svoju tugu te za

svoje trajno temeljno držanje može biti moralno dobar ili zao Naime daleko iznad njegovih kulturnih

postignuća izdiže se važnost čovjekova vlastitog bića osobnost koja zrači moralne vrijednosti čovjek

koji je skroman čist istinoljubiv častan i pun ljubavi

Ali kako čovjek može sudjelovati u ovim moralnim vrijednostima Je li ih dobio po naravi isto

kao i ljepotu svog lica svoju inteligenciju ili živ temperament Ne one mogu izrasti jedino iz svjesnih

slobodnih stavova sam čovjek mora bitno surađivati u njihovom ostvarivanju One se mogu razviti jedino

kroz njegovo svjesno i slobodno predanje samoga sebe istinskim vrijednostima Razmjerno svojoj

sposobnosti shvaćanja vrijednosti koliko on vidi puninu svijeta vrijednosti jasnim i svježim pogledom

koliko je njegovo predanje tom svijetu čisto i bezuvjetno toliko će čovjek biti bogat u moralnim

vrijednostima

Dok se čovjek slijepo ne obazire na moralne vrijednosti drugih osoba dok on ne razlikuje

pozitivnu vrijednost koja je prisutna u istini od negativne vrijednosti koja je svojstvena zabludi dok on ne

razumije vrijednost koja je sadržana u ljudskom životu i negativnu vrijednost koja je povezana s

nepravdom on će biti nesposoban za moralnu dobrotu Dok njega zanima jedino pitanje zadovoljava li

njega nešto ili ne odgovara li to njemu ili ne umjesto da se pita je li to nešto važno je to nešto u sebi

lijepo i dobro jednom riječju je li to nešto što ima vrijednost on ne može biti moralno dobar

Srž svakog moralno dobrog stava je predanje onome što je objektivno važno to je zanimanje za

neku stvar zato što ona ima vrijednost Na primjer dva čovjeka su svjedoci nepravde koja je nanesena

trećoj osobi Onaj koji se u svakoj situaciji pita jedino odgovara li nešto njemu ili ne odgovara neće se

brinuti zbog toga jer on računa da njemu osobno ne može proizaći nikakva šteta iz nepravde nanesene

nekome drugome Drugi čovjek naprotiv spreman je radije nešto sam prepatiti nego li ostati

nezainteresiran za nepravdu koja se čini trećoj osobi Za ovog drugog čovjeka nije glavno pitanje

odgovara li nešto njemu ili ne odgovara nego je li to nešto važno po sebi Jedan se ponaša moralno

dobro a drugi moralno zlo jer on indiferentno mimoilazi pitanje vrijednosti

Prihvaća li netko ili odbacuje nešto što mu odgovara ali je indiferentno s vrijednosne točke

gledišta ovisi jedino o njegovoj volji Jede li netko ili ne jede odlično meso to ovisi o njemu Ali

pozitivna vrijednost od nas traži prihvaćanje a negativna vrijednost traži odbacivanje Način na koji bi se

netko suočen s njima trebao ponašati nije prepušten njegovoj proizvoljnoj odluci To bi naprotiv trebalo

biti predmet glavne zaokupljenosti i pravi odgovor treba dati jer dužni smo zanimati se za vrijednosti i

odgovoriti im na pravi način Pomaže li netko ili ne pomaže drugoj osobi koja je u potrebi ne ovisi o

njegovoj proizvoljnoj odluci on je kriv ako zanemaruje ovu objektivnu vrijednost

Samo onaj tko razumije da postoje stvari važne u sebi da ima stvari koje su krasne i dobre u

sebi samo onaj čovjek koji shvaća uzvišeni zahtjev vrijednosti njihov poziv i dužnost okrenuti se njima i

biti formiran njihovim zakonom samo taj je sposoban za osobno ostvarivanje moralnih vrijednosti Samo

čovjek koji može gledati izvan svog subjektivnog horizonta i koji slobodan od taštine i požude ne pita

6

uvijek zadovoljava li to mene nego onaj tko se ostavljajući svaku uskogrudnost prepušta onome što je

važno po sebi - krasno dobro - i podlaže se tome samo takav može postati nositelj moralne vrijednosti

Sposobnost shvatiti vrijednosti prihvatiti ih i odgovoriti im je temelj za ostvarenje moralnih

vrijednosti čovjeka

Ove osobine mogu se naći jedino u čovjeku koji ima poštovanje Poštovanje je stav koji se može

nazvati majkom svega moralnog života jer najprije u njemu čovjek zauzima stav prema svijetu koji

otvara njegove duhovne oči i omogućuje mu shvatiti vrijednosti []

Čovjek bez poštovanja je čovjek nesposoban za ikakvo odricanje ili podlaganje samoga sebe On

je ili rob svoje taštine onog sputavajućeg egoizma koji ga čini sužnjem samoga sebe i slijepim za

vrijednosti te ga navodi da se uvijek iznova pita Hoće li moj ugled porasti hoće li se moja slava

uvećati Ili je on rob svoje požude onaj za koga sve na svijetu postaje jedino prilika da služi svojoj

strasti Čovjek bez poštovanja ne može nikad ostati u nutarnjoj tišini On situacijama stvarima i osobama

nikad ne daje mogućnost da otkriju svoj pravi karakter i svoju vrijednost On svemu pristupa na jedan

tako nametljiv i netaktičan način da se obazire samo na sebe sluša jedino sebe i ignorira sva ostala bića

[]

Nepoštivanje se može podijeliti na dvije vrste zavisno od toga ima li korijen u taštini ili požudi

Prva vrsta postoji kod onoga čije je nepoštivanje plod njegove taštine On je tip čovjeka koji svemu

pristupa s preuzetnom lažnom superiornošću i koji se nikad nimalo ne trudi razumjeti stvar iznutra On

je sveznalica tip učitelja koji vjeruje da on sve prozrijeva na prvi pogled i sve stvari zna ab ovo On

je čovjek za kojega ništa ne može biti veće od njega samoga koji nikad ne vidi dalje od svog horizonta

za kojega svijet bića ne skriva nikakvu tajnu [] Ovaj čovjek ne sluti ništa od širine i dubine svijeta od

tajanstvenih dubina i neizmjerljive punine vrijednosti o kojima govori svaka zraka sunca i svaka biljka i

koje se otkrivaju u nevinom smijehu djeteta kao i u pokajničkim suzama grešnika []

Drugi tip čovjeka kojemu nedostaje poštovanje grub požudan čovjek jednako je slijep za

vrijednosti On ograničava svoj interes na jednu jedinu stvar odgovara li mu nešto ili ne odgovara nudi li

mu zadovoljstvo može li mu ili ne može ikako biti od koristi On u svim stvarima vidi samo onaj

segment koji se tiče njegovog slučajnog neposrednog interesa Svako biće za njega nije ništa drugo

nego sredstvo za njegov vlastiti sebični cilj On se vječno vrti u svom uskom krugu i nikad ne uspijeva

izaći iz sebe Stoga on niti ne poznaje pravu i duboku sreću koja može jedino izvirati iz predanja pravim

vrijednostima iz dodira s onim što je u sebi dobro i lijepo []

Čovjek koji ima poštovanja pristupa svijetu na potpuno drugačiji način On je slobodan od ovog

egospazma od taštine i požude On ne ispunja svijet svojim vlastitim egom nego ostavlja biću prostor

koji mu je potreban da se otkrije On razumije dostojanstvo i plemenitost bića kao takvog vrijednost koju

ono već posjeduje nasuprot pukom ništavilu

[]

Temeljni stav poštovanja je pretpostavka za svaku istinsku ljubav iznad svega za ljubav prema

7

bližnjemu jer taj stav jedini otvara naše oči za vrijednost čovjeka kao duhovne osobe i jer bez te svijesti

nije moguća nikakva ljubav Poštovanje prema ljubljenoj osobi je također bitan element svake ljubavi

Obratiti pažnju na specifično značenje i vrijednost njezine individualnosti iskazati obzir prema njoj

umjesto da joj namećemo naše vlastite želje to spada u poštovanje Iz poštovanja izvire htjenje onoga

koji voli da ljubljenoj osobi ostavi duhovni prostor potreban za slobodno izražavanje njezine vlastite

individualnosti Svi ovi elementi svake prave ljubavi izviru iz poštovanja Što bi bila majčina ljubav bez

poštovanja za to biće koje raste za sve moguće vrijednosti koje tu još leže latentne za tu dragocjenost

dječje duše

Slično poštovanje se očituje u pravednosti prema drugima u skrbi za tuđa prava za slobodu tuđih

odluka u ograničenju vlastite težnje za moći i u svakom razumijevanju prava drugoga Poštovanje za naše

bližnje je osnova za svaki istinski zajednički život za ispravan pristup braku obitelji narodu državi

čovječanstvu za respekt prema zakonitoj vlasti za ispunjavanje moralnih dužnosti prema zajednici kao

cjelini i prema pojedinim članovima zajednice Čovjek bez poštovanja lomi i razara zajednicu

4 Etika načela

((Vidi prezentacije Etika vrline i načela 7 navika uspješnih ljudi)Praktički um propisuje načelo ljudskoj osjetilnosti ndash nagnućima Naša volja je slobodna Bez obzira čini

li netko dobro ili zlo njegovi čini jesu čini njegove volje Ništa na svijetu ni izvan njega se ne može

pretpostaviti kao dobro osim naše dobre volje Ako su naši motivi reakcije na osjetilne podražaje ako se

povodimo za nagnućima ostajemo dio osjetilnoga svijeta u kojem vlada zakon uzročnosti Pod zakonima

pak uzročnosti nije moguće zamisliti slobodnu volju

Praktični je um također čisti um što znači da i praksa može biti izraz neiskustvenoga Praktičnost

praktičnoga uma jest u činima koji su izvedeni iz umnih načela a ne iz osjetilnosti Smislenost pak te

prakse leži u činjenici da moralni zakon obvezuje da ga laquotrebaraquo izvršiti

Kategorički imperativ laquoDjeluj tako da maksima tvoje volje uvijek može istodobno važiti kao načelo

općega zakonodavstvaraquo Kant vidi da djelujemo prema subjektivnim praktičnim načelima koja jesu opća

načela ali se odnose kao praktični stav na iskustvo Ta načela naziva maksimama Kada bismo djelovali

isključivo prema njima ne bismo mogli zajamčiti općost i bezuvjetnu važnost svojih moralnih normi jer

one ne bi bile inteligibilne već ovisne o iskustvu

laquobih li mogao reći samome sebi Neka svatko dade neistinito obećanje kad se nađe u neprilici iz koje

se na drugi način ne može izvući Tako ubrzo postajem svjestan da doduše hoću laž ali da nikako ne

mogu htjeti opći zakon da se laže Prema takvome zakonu zapravo ne bi bilo nikakvoga obećanja

Dakle moja bi maksima morala uništiti samu sebe čim bi se napravila općim zakonomraquo

Covey tvrdi načela su nam intuitivno već poznata i postoje duboko negdje u nama kad ih

nastojimo shvatiti shvaćamo istodobno nešto o nama ndash o vlastitoj prirodi i mogućnostima te tako

8

oslobađamo golem potencijal Ako ih pravilno shvatimo postat ćemo Platon bi rekao mudri a Aristotel

razboriti Reagirat ćemo adekvatno izazovu na njemu primjeren način Ne treba nam neki popis novih

načina djelovanja na nove situacije laquone moramo naučiti stotinu novih postupaka tražiti uvijek nove

tehnike ndash potreban je temeljni okvir osnovnih načelaraquo Navike proizašle iz usmjerenosti na najviša načela

laquonam neće govoriti što moramo činiti one pružaju način razmišljanja tako da mi znamo što nam je

činitiraquo

Načela postoje nezavisno o tome da li ih mi spoznajemo ili ne spoznajemo Prema platonistički

orijentiranom Coveyu ona su objektivna U 19 stoljeću takve objektivne načelne zakonitosti u

međuljudskiim odnosima što znači i u poslovanju pretpostavlja i Adam Smith On ih smatra

laquonevidljivim rukamaraquo koje automatski neovisno o bilo čijem mišljenju usklađuju sve pravilno izražene

poslovne interese Covey ih uspoređuje sa prirodnim zakonima jer su ta načela nepromjenljiva poput

zakona gravitacije Nadalje ako ih kršimo nećemo proći nekažnjeno Ako ih slijedimo postajemo ljudski

djelotvorni premda ne uvijek odmah Postoji i treća analogija sa zakonima prirode U prirodi postoji

proces koji traži određeno vrijeme Ne možemo žeti ako nismo sijali Priroda ne priznaje prečace

kampanjstvo lakirovke surogate To isto vrijedi za život u skladu s načelima Postoji i razlika spram

prirode Moralnost nije nastavak prirodnog djelovanja nego predstavlja kako bi Kant rekao djelovanje

jednog sasvim drugog reda koji je prirodi nadređen premda se događa u toj istoj prirodi To je područje

praktičkog uma odnosno područje slobode U prirodi iza jedne akcije uvijek slijedi određena reakcija

Čovjek je i prirodno biće i mnoge njegove reakcije su kauzalne ali on je i umno biće Šireći granice

svoje slobode on je u mogućnosti da bira reakcije na određene podražaje čak u toj mjeri da povratno

djeluje na same podražaje

Što su to i koja su to univerzalna moralna načela Ovo univerzalna upućuje ne samo na to da bi

trebala vrijediti za sve ljude već i to da su svim ljudima poznata ili da im mogu biti poznata Na prvom

mjestu je dostojanstvo ljudske osobe koje se potvrđuje kroz njenu fizičku emocionalnu i intelektualnu

neovisnost Ta neovisnost omogućuje višu razinu bivanja a to je međuzavisnost u zajednici gdje sloboda

jedne osobe ograničava ali i obogaćuje slobodu druge što isključuje izrabljivanja i manipulacije Načela

koja su u ova uključena ili iz njih proizlaze su i ona koja se artikuliraju u ljudskim pravima U sferi

poslovanja posebno je važno pravo na privatno vlasništvo ali ono koje je ograničeno općom namjerom

dobara Bez ostvarenja ovog prava nije moguća samostalna inicijativa poduzetnost proaktivnost što je

jedno od temeljnih potreba ljudske prirode a stoga i temeljna značajka moralnosti No ne mogu svi

sudionici gospodarskog procesa biti poduzetnici ne mogu svi voditi poslovanje - ali svi bi trebali moći

sudjelovati u odlučivanju Ako ne na onim višim razinama onda na nižim a svakako na osobnoj razini

Riječ je u načelu supsidijarnosti Univerzalna načela uključuju i one koji su izvan gospodarskih procesa

jer gospodarstvo je samo jedan od vidova ljudske djelatnosti Ne može se cjelokupno ljudsko bivanje

svesti samo na proizvodnju dobara i usluga Oni koji proizvode moraju misliti i na opće dobro i na one

9

koji mu doprinose ali i na one koji zbog raznih razloga su onemogućeni da daju neki znatniji doprinos ndash

što predstavlja poštivanje načela solidarnosti

Immanuel Kant nije insistirao na sistematizaciji ovih načela Ona nije ni moguća moguće su

samo naznake Zakone prirode možemo upoznati i neposredno primijeniti dok se moralna načela opiru

takvoj manipulaciji Moguće je ukazati na njihov izvor a on je u našoj svijesti u praktičkom umu Popis

moralnih načela koji dolazi izvana ma koliko on bio prihvatljiv nema nikakvu moć jer se radi o

heteronomnom moralu Moć može imati samo autonoman moral Izricanje njegovog zahtjeva ne može

biti izricanje nekog sadržaja pa ma kako on poželjan bio već izricanje samo forme djelovanja takozvanog

kategoričkog imperativa djelujmo po onim principima za koje možemo htjeti da svi drugi po njima

djeluju On nam ne kaže što konkretno moramo činiti već kako po kakvim to principima moramo

djelovati

Covey tu najvišu zapovijed praktičkog uma koja se mora vršiti da bi um uopće mogao biti

praktički uspoređuje sa kompasom koji stalno pokazuje u pravcu sjevera Po njemu možemo određivati

pravac svoga kretanja odnosno rangirati vrijednosti i birati postupke koje ćemo učiniti Djelujemo li

drugačije skrenuli smo s pravog puta Ovaj kompas nam se ne ulaguje niti nam prijeti a ipak zadobiva

naše odobravanje premda ne uvijek i slušanje Pred njim moraju zanijemiti sve naše strasti i porivi

premda u potaji i dalje rade protiv njega Nadahnut tom silnom moći Kant se pita Gdje je tebe dostojno

poslanje i gdje se nalazi korijen tvoga plemenita podrijetla koje ponosno odbija svaku srodnost s

nagnućima a potjecati od tog korijena nužni je uvjet one vrijednosti koju sebi ljudi jedino mogu datiraquo

5 Metaetika

Metaetika zahtijeva jezičnu i logički analizu iskaza u kojima se pojavljuje riječ dobro ili pak vrijednosni

predikati (ispravno dopušteno itd) Analizom iskaza treba utvrditi je li moguće opravdati moralne

iskaze Načelno se metaetička stajališta dijele na nekognitivistička (moralne sudove nije moguće

razumski obrazložiti) i kognitivistička (moguće je spoznati opravdanost moralnih sudova)

Prvima pripada emotivizam i preskriptivizam

Emotivizam potječe od Huma osnovni izvor moralnosti vidi u tzv moralnom osjećaju (moral sense

moral sentiment) Hume je odvojio činjenice od vrijednosti odnosno umnu spoznaju i volju Vrijednosne

sudove ne možemo umno dokazati ma kako oni bili općeniti ili dostojni ideala Neku vrst emotivizma

razvijaju filozofi Bečkoga kruga smatrajući da su moralni sudovi zapovijedi ili pak pravila prihvaćanje

kojih je psihološki problem

A J Ayer laquoJezik istina i logikaraquo Smislene su tvrdnje ili analitički sudovi ili pak iskustveno provjerljivi

iskazi Etički su iskazi logički besmisleni Koriste se kako bi se njima izrazili osjećaji i kako bi se

djelovalo na osjećaje Oni pobuđuju osjećajno odobravanje ili gnušanje

10

6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam

Ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je

moguće više dovesti do zadovoljstva ugode osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba

rukovoditi terminima izbjegavanje neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson

no konzekventnije ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanje laquonajveće moguće

sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje

naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham predlaže uvođenje

hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere (intenzitet ugode i neugode trajanje i

stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd)

J S Mill laquoBolje biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega

individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj

pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće

smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne mari za pravednost

Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose bolje posljedice

nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima Kriterij moralne

opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se čin podvrgne pod određena

pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na temelju pravila Tako JS Smart

prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao

brodom slijedi pravila koja su upisana u nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i

u djelovanju slijede pravila i norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim

etikama Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama

7 Savjest

Savjest prati sve naše doživljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte) Ona objedinjuje moralno iskustvo kao

pripadno jednom te istom praktičnom subjektu Savjest jest subjektivna norma ali nije norma moralnosti

uopće jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga promišljanja moralnosti ne bismo mogli

zadovoljiti zahtjev za općevažnošću načela djelovanja No ona je prvo i posljednje etičko motrište i

sudište zato što objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi maksime navike moralna svojstva) norme

koje se postavljaju pred praktični subjekt (prihvaćanje normi i naša osobna laquoprivrženostraquo) kao i

respektiranje posljedica čina i cjeline djelovanja Ciceron kaže da je savjest najbolje prikazište kazalište

kreposti misleći da krepost stavlja na javni sud Savjest se i shvaća poslije kao sudište njezini prijekori

kao sudačke izreke kako kaže Kantgt

11

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

svoje stavove za svoja htjenja i nastojanja za svoju ljubav i svoju mržnju svoju radost i svoju tugu te za

svoje trajno temeljno držanje može biti moralno dobar ili zao Naime daleko iznad njegovih kulturnih

postignuća izdiže se važnost čovjekova vlastitog bića osobnost koja zrači moralne vrijednosti čovjek

koji je skroman čist istinoljubiv častan i pun ljubavi

Ali kako čovjek može sudjelovati u ovim moralnim vrijednostima Je li ih dobio po naravi isto

kao i ljepotu svog lica svoju inteligenciju ili živ temperament Ne one mogu izrasti jedino iz svjesnih

slobodnih stavova sam čovjek mora bitno surađivati u njihovom ostvarivanju One se mogu razviti jedino

kroz njegovo svjesno i slobodno predanje samoga sebe istinskim vrijednostima Razmjerno svojoj

sposobnosti shvaćanja vrijednosti koliko on vidi puninu svijeta vrijednosti jasnim i svježim pogledom

koliko je njegovo predanje tom svijetu čisto i bezuvjetno toliko će čovjek biti bogat u moralnim

vrijednostima

Dok se čovjek slijepo ne obazire na moralne vrijednosti drugih osoba dok on ne razlikuje

pozitivnu vrijednost koja je prisutna u istini od negativne vrijednosti koja je svojstvena zabludi dok on ne

razumije vrijednost koja je sadržana u ljudskom životu i negativnu vrijednost koja je povezana s

nepravdom on će biti nesposoban za moralnu dobrotu Dok njega zanima jedino pitanje zadovoljava li

njega nešto ili ne odgovara li to njemu ili ne umjesto da se pita je li to nešto važno je to nešto u sebi

lijepo i dobro jednom riječju je li to nešto što ima vrijednost on ne može biti moralno dobar

Srž svakog moralno dobrog stava je predanje onome što je objektivno važno to je zanimanje za

neku stvar zato što ona ima vrijednost Na primjer dva čovjeka su svjedoci nepravde koja je nanesena

trećoj osobi Onaj koji se u svakoj situaciji pita jedino odgovara li nešto njemu ili ne odgovara neće se

brinuti zbog toga jer on računa da njemu osobno ne može proizaći nikakva šteta iz nepravde nanesene

nekome drugome Drugi čovjek naprotiv spreman je radije nešto sam prepatiti nego li ostati

nezainteresiran za nepravdu koja se čini trećoj osobi Za ovog drugog čovjeka nije glavno pitanje

odgovara li nešto njemu ili ne odgovara nego je li to nešto važno po sebi Jedan se ponaša moralno

dobro a drugi moralno zlo jer on indiferentno mimoilazi pitanje vrijednosti

Prihvaća li netko ili odbacuje nešto što mu odgovara ali je indiferentno s vrijednosne točke

gledišta ovisi jedino o njegovoj volji Jede li netko ili ne jede odlično meso to ovisi o njemu Ali

pozitivna vrijednost od nas traži prihvaćanje a negativna vrijednost traži odbacivanje Način na koji bi se

netko suočen s njima trebao ponašati nije prepušten njegovoj proizvoljnoj odluci To bi naprotiv trebalo

biti predmet glavne zaokupljenosti i pravi odgovor treba dati jer dužni smo zanimati se za vrijednosti i

odgovoriti im na pravi način Pomaže li netko ili ne pomaže drugoj osobi koja je u potrebi ne ovisi o

njegovoj proizvoljnoj odluci on je kriv ako zanemaruje ovu objektivnu vrijednost

Samo onaj tko razumije da postoje stvari važne u sebi da ima stvari koje su krasne i dobre u

sebi samo onaj čovjek koji shvaća uzvišeni zahtjev vrijednosti njihov poziv i dužnost okrenuti se njima i

biti formiran njihovim zakonom samo taj je sposoban za osobno ostvarivanje moralnih vrijednosti Samo

čovjek koji može gledati izvan svog subjektivnog horizonta i koji slobodan od taštine i požude ne pita

6

uvijek zadovoljava li to mene nego onaj tko se ostavljajući svaku uskogrudnost prepušta onome što je

važno po sebi - krasno dobro - i podlaže se tome samo takav može postati nositelj moralne vrijednosti

Sposobnost shvatiti vrijednosti prihvatiti ih i odgovoriti im je temelj za ostvarenje moralnih

vrijednosti čovjeka

Ove osobine mogu se naći jedino u čovjeku koji ima poštovanje Poštovanje je stav koji se može

nazvati majkom svega moralnog života jer najprije u njemu čovjek zauzima stav prema svijetu koji

otvara njegove duhovne oči i omogućuje mu shvatiti vrijednosti []

Čovjek bez poštovanja je čovjek nesposoban za ikakvo odricanje ili podlaganje samoga sebe On

je ili rob svoje taštine onog sputavajućeg egoizma koji ga čini sužnjem samoga sebe i slijepim za

vrijednosti te ga navodi da se uvijek iznova pita Hoće li moj ugled porasti hoće li se moja slava

uvećati Ili je on rob svoje požude onaj za koga sve na svijetu postaje jedino prilika da služi svojoj

strasti Čovjek bez poštovanja ne može nikad ostati u nutarnjoj tišini On situacijama stvarima i osobama

nikad ne daje mogućnost da otkriju svoj pravi karakter i svoju vrijednost On svemu pristupa na jedan

tako nametljiv i netaktičan način da se obazire samo na sebe sluša jedino sebe i ignorira sva ostala bića

[]

Nepoštivanje se može podijeliti na dvije vrste zavisno od toga ima li korijen u taštini ili požudi

Prva vrsta postoji kod onoga čije je nepoštivanje plod njegove taštine On je tip čovjeka koji svemu

pristupa s preuzetnom lažnom superiornošću i koji se nikad nimalo ne trudi razumjeti stvar iznutra On

je sveznalica tip učitelja koji vjeruje da on sve prozrijeva na prvi pogled i sve stvari zna ab ovo On

je čovjek za kojega ništa ne može biti veće od njega samoga koji nikad ne vidi dalje od svog horizonta

za kojega svijet bića ne skriva nikakvu tajnu [] Ovaj čovjek ne sluti ništa od širine i dubine svijeta od

tajanstvenih dubina i neizmjerljive punine vrijednosti o kojima govori svaka zraka sunca i svaka biljka i

koje se otkrivaju u nevinom smijehu djeteta kao i u pokajničkim suzama grešnika []

Drugi tip čovjeka kojemu nedostaje poštovanje grub požudan čovjek jednako je slijep za

vrijednosti On ograničava svoj interes na jednu jedinu stvar odgovara li mu nešto ili ne odgovara nudi li

mu zadovoljstvo može li mu ili ne može ikako biti od koristi On u svim stvarima vidi samo onaj

segment koji se tiče njegovog slučajnog neposrednog interesa Svako biće za njega nije ništa drugo

nego sredstvo za njegov vlastiti sebični cilj On se vječno vrti u svom uskom krugu i nikad ne uspijeva

izaći iz sebe Stoga on niti ne poznaje pravu i duboku sreću koja može jedino izvirati iz predanja pravim

vrijednostima iz dodira s onim što je u sebi dobro i lijepo []

Čovjek koji ima poštovanja pristupa svijetu na potpuno drugačiji način On je slobodan od ovog

egospazma od taštine i požude On ne ispunja svijet svojim vlastitim egom nego ostavlja biću prostor

koji mu je potreban da se otkrije On razumije dostojanstvo i plemenitost bića kao takvog vrijednost koju

ono već posjeduje nasuprot pukom ništavilu

[]

Temeljni stav poštovanja je pretpostavka za svaku istinsku ljubav iznad svega za ljubav prema

7

bližnjemu jer taj stav jedini otvara naše oči za vrijednost čovjeka kao duhovne osobe i jer bez te svijesti

nije moguća nikakva ljubav Poštovanje prema ljubljenoj osobi je također bitan element svake ljubavi

Obratiti pažnju na specifično značenje i vrijednost njezine individualnosti iskazati obzir prema njoj

umjesto da joj namećemo naše vlastite želje to spada u poštovanje Iz poštovanja izvire htjenje onoga

koji voli da ljubljenoj osobi ostavi duhovni prostor potreban za slobodno izražavanje njezine vlastite

individualnosti Svi ovi elementi svake prave ljubavi izviru iz poštovanja Što bi bila majčina ljubav bez

poštovanja za to biće koje raste za sve moguće vrijednosti koje tu još leže latentne za tu dragocjenost

dječje duše

Slično poštovanje se očituje u pravednosti prema drugima u skrbi za tuđa prava za slobodu tuđih

odluka u ograničenju vlastite težnje za moći i u svakom razumijevanju prava drugoga Poštovanje za naše

bližnje je osnova za svaki istinski zajednički život za ispravan pristup braku obitelji narodu državi

čovječanstvu za respekt prema zakonitoj vlasti za ispunjavanje moralnih dužnosti prema zajednici kao

cjelini i prema pojedinim članovima zajednice Čovjek bez poštovanja lomi i razara zajednicu

4 Etika načela

((Vidi prezentacije Etika vrline i načela 7 navika uspješnih ljudi)Praktički um propisuje načelo ljudskoj osjetilnosti ndash nagnućima Naša volja je slobodna Bez obzira čini

li netko dobro ili zlo njegovi čini jesu čini njegove volje Ništa na svijetu ni izvan njega se ne može

pretpostaviti kao dobro osim naše dobre volje Ako su naši motivi reakcije na osjetilne podražaje ako se

povodimo za nagnućima ostajemo dio osjetilnoga svijeta u kojem vlada zakon uzročnosti Pod zakonima

pak uzročnosti nije moguće zamisliti slobodnu volju

Praktični je um također čisti um što znači da i praksa može biti izraz neiskustvenoga Praktičnost

praktičnoga uma jest u činima koji su izvedeni iz umnih načela a ne iz osjetilnosti Smislenost pak te

prakse leži u činjenici da moralni zakon obvezuje da ga laquotrebaraquo izvršiti

Kategorički imperativ laquoDjeluj tako da maksima tvoje volje uvijek može istodobno važiti kao načelo

općega zakonodavstvaraquo Kant vidi da djelujemo prema subjektivnim praktičnim načelima koja jesu opća

načela ali se odnose kao praktični stav na iskustvo Ta načela naziva maksimama Kada bismo djelovali

isključivo prema njima ne bismo mogli zajamčiti općost i bezuvjetnu važnost svojih moralnih normi jer

one ne bi bile inteligibilne već ovisne o iskustvu

laquobih li mogao reći samome sebi Neka svatko dade neistinito obećanje kad se nađe u neprilici iz koje

se na drugi način ne može izvući Tako ubrzo postajem svjestan da doduše hoću laž ali da nikako ne

mogu htjeti opći zakon da se laže Prema takvome zakonu zapravo ne bi bilo nikakvoga obećanja

Dakle moja bi maksima morala uništiti samu sebe čim bi se napravila općim zakonomraquo

Covey tvrdi načela su nam intuitivno već poznata i postoje duboko negdje u nama kad ih

nastojimo shvatiti shvaćamo istodobno nešto o nama ndash o vlastitoj prirodi i mogućnostima te tako

8

oslobađamo golem potencijal Ako ih pravilno shvatimo postat ćemo Platon bi rekao mudri a Aristotel

razboriti Reagirat ćemo adekvatno izazovu na njemu primjeren način Ne treba nam neki popis novih

načina djelovanja na nove situacije laquone moramo naučiti stotinu novih postupaka tražiti uvijek nove

tehnike ndash potreban je temeljni okvir osnovnih načelaraquo Navike proizašle iz usmjerenosti na najviša načela

laquonam neće govoriti što moramo činiti one pružaju način razmišljanja tako da mi znamo što nam je

činitiraquo

Načela postoje nezavisno o tome da li ih mi spoznajemo ili ne spoznajemo Prema platonistički

orijentiranom Coveyu ona su objektivna U 19 stoljeću takve objektivne načelne zakonitosti u

međuljudskiim odnosima što znači i u poslovanju pretpostavlja i Adam Smith On ih smatra

laquonevidljivim rukamaraquo koje automatski neovisno o bilo čijem mišljenju usklađuju sve pravilno izražene

poslovne interese Covey ih uspoređuje sa prirodnim zakonima jer su ta načela nepromjenljiva poput

zakona gravitacije Nadalje ako ih kršimo nećemo proći nekažnjeno Ako ih slijedimo postajemo ljudski

djelotvorni premda ne uvijek odmah Postoji i treća analogija sa zakonima prirode U prirodi postoji

proces koji traži određeno vrijeme Ne možemo žeti ako nismo sijali Priroda ne priznaje prečace

kampanjstvo lakirovke surogate To isto vrijedi za život u skladu s načelima Postoji i razlika spram

prirode Moralnost nije nastavak prirodnog djelovanja nego predstavlja kako bi Kant rekao djelovanje

jednog sasvim drugog reda koji je prirodi nadređen premda se događa u toj istoj prirodi To je područje

praktičkog uma odnosno područje slobode U prirodi iza jedne akcije uvijek slijedi određena reakcija

Čovjek je i prirodno biće i mnoge njegove reakcije su kauzalne ali on je i umno biće Šireći granice

svoje slobode on je u mogućnosti da bira reakcije na određene podražaje čak u toj mjeri da povratno

djeluje na same podražaje

Što su to i koja su to univerzalna moralna načela Ovo univerzalna upućuje ne samo na to da bi

trebala vrijediti za sve ljude već i to da su svim ljudima poznata ili da im mogu biti poznata Na prvom

mjestu je dostojanstvo ljudske osobe koje se potvrđuje kroz njenu fizičku emocionalnu i intelektualnu

neovisnost Ta neovisnost omogućuje višu razinu bivanja a to je međuzavisnost u zajednici gdje sloboda

jedne osobe ograničava ali i obogaćuje slobodu druge što isključuje izrabljivanja i manipulacije Načela

koja su u ova uključena ili iz njih proizlaze su i ona koja se artikuliraju u ljudskim pravima U sferi

poslovanja posebno je važno pravo na privatno vlasništvo ali ono koje je ograničeno općom namjerom

dobara Bez ostvarenja ovog prava nije moguća samostalna inicijativa poduzetnost proaktivnost što je

jedno od temeljnih potreba ljudske prirode a stoga i temeljna značajka moralnosti No ne mogu svi

sudionici gospodarskog procesa biti poduzetnici ne mogu svi voditi poslovanje - ali svi bi trebali moći

sudjelovati u odlučivanju Ako ne na onim višim razinama onda na nižim a svakako na osobnoj razini

Riječ je u načelu supsidijarnosti Univerzalna načela uključuju i one koji su izvan gospodarskih procesa

jer gospodarstvo je samo jedan od vidova ljudske djelatnosti Ne može se cjelokupno ljudsko bivanje

svesti samo na proizvodnju dobara i usluga Oni koji proizvode moraju misliti i na opće dobro i na one

9

koji mu doprinose ali i na one koji zbog raznih razloga su onemogućeni da daju neki znatniji doprinos ndash

što predstavlja poštivanje načela solidarnosti

Immanuel Kant nije insistirao na sistematizaciji ovih načela Ona nije ni moguća moguće su

samo naznake Zakone prirode možemo upoznati i neposredno primijeniti dok se moralna načela opiru

takvoj manipulaciji Moguće je ukazati na njihov izvor a on je u našoj svijesti u praktičkom umu Popis

moralnih načela koji dolazi izvana ma koliko on bio prihvatljiv nema nikakvu moć jer se radi o

heteronomnom moralu Moć može imati samo autonoman moral Izricanje njegovog zahtjeva ne može

biti izricanje nekog sadržaja pa ma kako on poželjan bio već izricanje samo forme djelovanja takozvanog

kategoričkog imperativa djelujmo po onim principima za koje možemo htjeti da svi drugi po njima

djeluju On nam ne kaže što konkretno moramo činiti već kako po kakvim to principima moramo

djelovati

Covey tu najvišu zapovijed praktičkog uma koja se mora vršiti da bi um uopće mogao biti

praktički uspoređuje sa kompasom koji stalno pokazuje u pravcu sjevera Po njemu možemo određivati

pravac svoga kretanja odnosno rangirati vrijednosti i birati postupke koje ćemo učiniti Djelujemo li

drugačije skrenuli smo s pravog puta Ovaj kompas nam se ne ulaguje niti nam prijeti a ipak zadobiva

naše odobravanje premda ne uvijek i slušanje Pred njim moraju zanijemiti sve naše strasti i porivi

premda u potaji i dalje rade protiv njega Nadahnut tom silnom moći Kant se pita Gdje je tebe dostojno

poslanje i gdje se nalazi korijen tvoga plemenita podrijetla koje ponosno odbija svaku srodnost s

nagnućima a potjecati od tog korijena nužni je uvjet one vrijednosti koju sebi ljudi jedino mogu datiraquo

5 Metaetika

Metaetika zahtijeva jezičnu i logički analizu iskaza u kojima se pojavljuje riječ dobro ili pak vrijednosni

predikati (ispravno dopušteno itd) Analizom iskaza treba utvrditi je li moguće opravdati moralne

iskaze Načelno se metaetička stajališta dijele na nekognitivistička (moralne sudove nije moguće

razumski obrazložiti) i kognitivistička (moguće je spoznati opravdanost moralnih sudova)

Prvima pripada emotivizam i preskriptivizam

Emotivizam potječe od Huma osnovni izvor moralnosti vidi u tzv moralnom osjećaju (moral sense

moral sentiment) Hume je odvojio činjenice od vrijednosti odnosno umnu spoznaju i volju Vrijednosne

sudove ne možemo umno dokazati ma kako oni bili općeniti ili dostojni ideala Neku vrst emotivizma

razvijaju filozofi Bečkoga kruga smatrajući da su moralni sudovi zapovijedi ili pak pravila prihvaćanje

kojih je psihološki problem

A J Ayer laquoJezik istina i logikaraquo Smislene su tvrdnje ili analitički sudovi ili pak iskustveno provjerljivi

iskazi Etički su iskazi logički besmisleni Koriste se kako bi se njima izrazili osjećaji i kako bi se

djelovalo na osjećaje Oni pobuđuju osjećajno odobravanje ili gnušanje

10

6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam

Ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je

moguće više dovesti do zadovoljstva ugode osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba

rukovoditi terminima izbjegavanje neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson

no konzekventnije ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanje laquonajveće moguće

sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje

naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham predlaže uvođenje

hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere (intenzitet ugode i neugode trajanje i

stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd)

J S Mill laquoBolje biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega

individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj

pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće

smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne mari za pravednost

Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose bolje posljedice

nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima Kriterij moralne

opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se čin podvrgne pod određena

pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na temelju pravila Tako JS Smart

prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao

brodom slijedi pravila koja su upisana u nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i

u djelovanju slijede pravila i norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim

etikama Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama

7 Savjest

Savjest prati sve naše doživljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte) Ona objedinjuje moralno iskustvo kao

pripadno jednom te istom praktičnom subjektu Savjest jest subjektivna norma ali nije norma moralnosti

uopće jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga promišljanja moralnosti ne bismo mogli

zadovoljiti zahtjev za općevažnošću načela djelovanja No ona je prvo i posljednje etičko motrište i

sudište zato što objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi maksime navike moralna svojstva) norme

koje se postavljaju pred praktični subjekt (prihvaćanje normi i naša osobna laquoprivrženostraquo) kao i

respektiranje posljedica čina i cjeline djelovanja Ciceron kaže da je savjest najbolje prikazište kazalište

kreposti misleći da krepost stavlja na javni sud Savjest se i shvaća poslije kao sudište njezini prijekori

kao sudačke izreke kako kaže Kantgt

11

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

uvijek zadovoljava li to mene nego onaj tko se ostavljajući svaku uskogrudnost prepušta onome što je

važno po sebi - krasno dobro - i podlaže se tome samo takav može postati nositelj moralne vrijednosti

Sposobnost shvatiti vrijednosti prihvatiti ih i odgovoriti im je temelj za ostvarenje moralnih

vrijednosti čovjeka

Ove osobine mogu se naći jedino u čovjeku koji ima poštovanje Poštovanje je stav koji se može

nazvati majkom svega moralnog života jer najprije u njemu čovjek zauzima stav prema svijetu koji

otvara njegove duhovne oči i omogućuje mu shvatiti vrijednosti []

Čovjek bez poštovanja je čovjek nesposoban za ikakvo odricanje ili podlaganje samoga sebe On

je ili rob svoje taštine onog sputavajućeg egoizma koji ga čini sužnjem samoga sebe i slijepim za

vrijednosti te ga navodi da se uvijek iznova pita Hoće li moj ugled porasti hoće li se moja slava

uvećati Ili je on rob svoje požude onaj za koga sve na svijetu postaje jedino prilika da služi svojoj

strasti Čovjek bez poštovanja ne može nikad ostati u nutarnjoj tišini On situacijama stvarima i osobama

nikad ne daje mogućnost da otkriju svoj pravi karakter i svoju vrijednost On svemu pristupa na jedan

tako nametljiv i netaktičan način da se obazire samo na sebe sluša jedino sebe i ignorira sva ostala bića

[]

Nepoštivanje se može podijeliti na dvije vrste zavisno od toga ima li korijen u taštini ili požudi

Prva vrsta postoji kod onoga čije je nepoštivanje plod njegove taštine On je tip čovjeka koji svemu

pristupa s preuzetnom lažnom superiornošću i koji se nikad nimalo ne trudi razumjeti stvar iznutra On

je sveznalica tip učitelja koji vjeruje da on sve prozrijeva na prvi pogled i sve stvari zna ab ovo On

je čovjek za kojega ništa ne može biti veće od njega samoga koji nikad ne vidi dalje od svog horizonta

za kojega svijet bića ne skriva nikakvu tajnu [] Ovaj čovjek ne sluti ništa od širine i dubine svijeta od

tajanstvenih dubina i neizmjerljive punine vrijednosti o kojima govori svaka zraka sunca i svaka biljka i

koje se otkrivaju u nevinom smijehu djeteta kao i u pokajničkim suzama grešnika []

Drugi tip čovjeka kojemu nedostaje poštovanje grub požudan čovjek jednako je slijep za

vrijednosti On ograničava svoj interes na jednu jedinu stvar odgovara li mu nešto ili ne odgovara nudi li

mu zadovoljstvo može li mu ili ne može ikako biti od koristi On u svim stvarima vidi samo onaj

segment koji se tiče njegovog slučajnog neposrednog interesa Svako biće za njega nije ništa drugo

nego sredstvo za njegov vlastiti sebični cilj On se vječno vrti u svom uskom krugu i nikad ne uspijeva

izaći iz sebe Stoga on niti ne poznaje pravu i duboku sreću koja može jedino izvirati iz predanja pravim

vrijednostima iz dodira s onim što je u sebi dobro i lijepo []

Čovjek koji ima poštovanja pristupa svijetu na potpuno drugačiji način On je slobodan od ovog

egospazma od taštine i požude On ne ispunja svijet svojim vlastitim egom nego ostavlja biću prostor

koji mu je potreban da se otkrije On razumije dostojanstvo i plemenitost bića kao takvog vrijednost koju

ono već posjeduje nasuprot pukom ništavilu

[]

Temeljni stav poštovanja je pretpostavka za svaku istinsku ljubav iznad svega za ljubav prema

7

bližnjemu jer taj stav jedini otvara naše oči za vrijednost čovjeka kao duhovne osobe i jer bez te svijesti

nije moguća nikakva ljubav Poštovanje prema ljubljenoj osobi je također bitan element svake ljubavi

Obratiti pažnju na specifično značenje i vrijednost njezine individualnosti iskazati obzir prema njoj

umjesto da joj namećemo naše vlastite želje to spada u poštovanje Iz poštovanja izvire htjenje onoga

koji voli da ljubljenoj osobi ostavi duhovni prostor potreban za slobodno izražavanje njezine vlastite

individualnosti Svi ovi elementi svake prave ljubavi izviru iz poštovanja Što bi bila majčina ljubav bez

poštovanja za to biće koje raste za sve moguće vrijednosti koje tu još leže latentne za tu dragocjenost

dječje duše

Slično poštovanje se očituje u pravednosti prema drugima u skrbi za tuđa prava za slobodu tuđih

odluka u ograničenju vlastite težnje za moći i u svakom razumijevanju prava drugoga Poštovanje za naše

bližnje je osnova za svaki istinski zajednički život za ispravan pristup braku obitelji narodu državi

čovječanstvu za respekt prema zakonitoj vlasti za ispunjavanje moralnih dužnosti prema zajednici kao

cjelini i prema pojedinim članovima zajednice Čovjek bez poštovanja lomi i razara zajednicu

4 Etika načela

((Vidi prezentacije Etika vrline i načela 7 navika uspješnih ljudi)Praktički um propisuje načelo ljudskoj osjetilnosti ndash nagnućima Naša volja je slobodna Bez obzira čini

li netko dobro ili zlo njegovi čini jesu čini njegove volje Ništa na svijetu ni izvan njega se ne može

pretpostaviti kao dobro osim naše dobre volje Ako su naši motivi reakcije na osjetilne podražaje ako se

povodimo za nagnućima ostajemo dio osjetilnoga svijeta u kojem vlada zakon uzročnosti Pod zakonima

pak uzročnosti nije moguće zamisliti slobodnu volju

Praktični je um također čisti um što znači da i praksa može biti izraz neiskustvenoga Praktičnost

praktičnoga uma jest u činima koji su izvedeni iz umnih načela a ne iz osjetilnosti Smislenost pak te

prakse leži u činjenici da moralni zakon obvezuje da ga laquotrebaraquo izvršiti

Kategorički imperativ laquoDjeluj tako da maksima tvoje volje uvijek može istodobno važiti kao načelo

općega zakonodavstvaraquo Kant vidi da djelujemo prema subjektivnim praktičnim načelima koja jesu opća

načela ali se odnose kao praktični stav na iskustvo Ta načela naziva maksimama Kada bismo djelovali

isključivo prema njima ne bismo mogli zajamčiti općost i bezuvjetnu važnost svojih moralnih normi jer

one ne bi bile inteligibilne već ovisne o iskustvu

laquobih li mogao reći samome sebi Neka svatko dade neistinito obećanje kad se nađe u neprilici iz koje

se na drugi način ne može izvući Tako ubrzo postajem svjestan da doduše hoću laž ali da nikako ne

mogu htjeti opći zakon da se laže Prema takvome zakonu zapravo ne bi bilo nikakvoga obećanja

Dakle moja bi maksima morala uništiti samu sebe čim bi se napravila općim zakonomraquo

Covey tvrdi načela su nam intuitivno već poznata i postoje duboko negdje u nama kad ih

nastojimo shvatiti shvaćamo istodobno nešto o nama ndash o vlastitoj prirodi i mogućnostima te tako

8

oslobađamo golem potencijal Ako ih pravilno shvatimo postat ćemo Platon bi rekao mudri a Aristotel

razboriti Reagirat ćemo adekvatno izazovu na njemu primjeren način Ne treba nam neki popis novih

načina djelovanja na nove situacije laquone moramo naučiti stotinu novih postupaka tražiti uvijek nove

tehnike ndash potreban je temeljni okvir osnovnih načelaraquo Navike proizašle iz usmjerenosti na najviša načela

laquonam neće govoriti što moramo činiti one pružaju način razmišljanja tako da mi znamo što nam je

činitiraquo

Načela postoje nezavisno o tome da li ih mi spoznajemo ili ne spoznajemo Prema platonistički

orijentiranom Coveyu ona su objektivna U 19 stoljeću takve objektivne načelne zakonitosti u

međuljudskiim odnosima što znači i u poslovanju pretpostavlja i Adam Smith On ih smatra

laquonevidljivim rukamaraquo koje automatski neovisno o bilo čijem mišljenju usklađuju sve pravilno izražene

poslovne interese Covey ih uspoređuje sa prirodnim zakonima jer su ta načela nepromjenljiva poput

zakona gravitacije Nadalje ako ih kršimo nećemo proći nekažnjeno Ako ih slijedimo postajemo ljudski

djelotvorni premda ne uvijek odmah Postoji i treća analogija sa zakonima prirode U prirodi postoji

proces koji traži određeno vrijeme Ne možemo žeti ako nismo sijali Priroda ne priznaje prečace

kampanjstvo lakirovke surogate To isto vrijedi za život u skladu s načelima Postoji i razlika spram

prirode Moralnost nije nastavak prirodnog djelovanja nego predstavlja kako bi Kant rekao djelovanje

jednog sasvim drugog reda koji je prirodi nadređen premda se događa u toj istoj prirodi To je područje

praktičkog uma odnosno područje slobode U prirodi iza jedne akcije uvijek slijedi određena reakcija

Čovjek je i prirodno biće i mnoge njegove reakcije su kauzalne ali on je i umno biće Šireći granice

svoje slobode on je u mogućnosti da bira reakcije na određene podražaje čak u toj mjeri da povratno

djeluje na same podražaje

Što su to i koja su to univerzalna moralna načela Ovo univerzalna upućuje ne samo na to da bi

trebala vrijediti za sve ljude već i to da su svim ljudima poznata ili da im mogu biti poznata Na prvom

mjestu je dostojanstvo ljudske osobe koje se potvrđuje kroz njenu fizičku emocionalnu i intelektualnu

neovisnost Ta neovisnost omogućuje višu razinu bivanja a to je međuzavisnost u zajednici gdje sloboda

jedne osobe ograničava ali i obogaćuje slobodu druge što isključuje izrabljivanja i manipulacije Načela

koja su u ova uključena ili iz njih proizlaze su i ona koja se artikuliraju u ljudskim pravima U sferi

poslovanja posebno je važno pravo na privatno vlasništvo ali ono koje je ograničeno općom namjerom

dobara Bez ostvarenja ovog prava nije moguća samostalna inicijativa poduzetnost proaktivnost što je

jedno od temeljnih potreba ljudske prirode a stoga i temeljna značajka moralnosti No ne mogu svi

sudionici gospodarskog procesa biti poduzetnici ne mogu svi voditi poslovanje - ali svi bi trebali moći

sudjelovati u odlučivanju Ako ne na onim višim razinama onda na nižim a svakako na osobnoj razini

Riječ je u načelu supsidijarnosti Univerzalna načela uključuju i one koji su izvan gospodarskih procesa

jer gospodarstvo je samo jedan od vidova ljudske djelatnosti Ne može se cjelokupno ljudsko bivanje

svesti samo na proizvodnju dobara i usluga Oni koji proizvode moraju misliti i na opće dobro i na one

9

koji mu doprinose ali i na one koji zbog raznih razloga su onemogućeni da daju neki znatniji doprinos ndash

što predstavlja poštivanje načela solidarnosti

Immanuel Kant nije insistirao na sistematizaciji ovih načela Ona nije ni moguća moguće su

samo naznake Zakone prirode možemo upoznati i neposredno primijeniti dok se moralna načela opiru

takvoj manipulaciji Moguće je ukazati na njihov izvor a on je u našoj svijesti u praktičkom umu Popis

moralnih načela koji dolazi izvana ma koliko on bio prihvatljiv nema nikakvu moć jer se radi o

heteronomnom moralu Moć može imati samo autonoman moral Izricanje njegovog zahtjeva ne može

biti izricanje nekog sadržaja pa ma kako on poželjan bio već izricanje samo forme djelovanja takozvanog

kategoričkog imperativa djelujmo po onim principima za koje možemo htjeti da svi drugi po njima

djeluju On nam ne kaže što konkretno moramo činiti već kako po kakvim to principima moramo

djelovati

Covey tu najvišu zapovijed praktičkog uma koja se mora vršiti da bi um uopće mogao biti

praktički uspoređuje sa kompasom koji stalno pokazuje u pravcu sjevera Po njemu možemo određivati

pravac svoga kretanja odnosno rangirati vrijednosti i birati postupke koje ćemo učiniti Djelujemo li

drugačije skrenuli smo s pravog puta Ovaj kompas nam se ne ulaguje niti nam prijeti a ipak zadobiva

naše odobravanje premda ne uvijek i slušanje Pred njim moraju zanijemiti sve naše strasti i porivi

premda u potaji i dalje rade protiv njega Nadahnut tom silnom moći Kant se pita Gdje je tebe dostojno

poslanje i gdje se nalazi korijen tvoga plemenita podrijetla koje ponosno odbija svaku srodnost s

nagnućima a potjecati od tog korijena nužni je uvjet one vrijednosti koju sebi ljudi jedino mogu datiraquo

5 Metaetika

Metaetika zahtijeva jezičnu i logički analizu iskaza u kojima se pojavljuje riječ dobro ili pak vrijednosni

predikati (ispravno dopušteno itd) Analizom iskaza treba utvrditi je li moguće opravdati moralne

iskaze Načelno se metaetička stajališta dijele na nekognitivistička (moralne sudove nije moguće

razumski obrazložiti) i kognitivistička (moguće je spoznati opravdanost moralnih sudova)

Prvima pripada emotivizam i preskriptivizam

Emotivizam potječe od Huma osnovni izvor moralnosti vidi u tzv moralnom osjećaju (moral sense

moral sentiment) Hume je odvojio činjenice od vrijednosti odnosno umnu spoznaju i volju Vrijednosne

sudove ne možemo umno dokazati ma kako oni bili općeniti ili dostojni ideala Neku vrst emotivizma

razvijaju filozofi Bečkoga kruga smatrajući da su moralni sudovi zapovijedi ili pak pravila prihvaćanje

kojih je psihološki problem

A J Ayer laquoJezik istina i logikaraquo Smislene su tvrdnje ili analitički sudovi ili pak iskustveno provjerljivi

iskazi Etički su iskazi logički besmisleni Koriste se kako bi se njima izrazili osjećaji i kako bi se

djelovalo na osjećaje Oni pobuđuju osjećajno odobravanje ili gnušanje

10

6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam

Ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je

moguće više dovesti do zadovoljstva ugode osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba

rukovoditi terminima izbjegavanje neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson

no konzekventnije ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanje laquonajveće moguće

sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje

naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham predlaže uvođenje

hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere (intenzitet ugode i neugode trajanje i

stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd)

J S Mill laquoBolje biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega

individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj

pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće

smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne mari za pravednost

Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose bolje posljedice

nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima Kriterij moralne

opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se čin podvrgne pod određena

pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na temelju pravila Tako JS Smart

prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao

brodom slijedi pravila koja su upisana u nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i

u djelovanju slijede pravila i norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim

etikama Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama

7 Savjest

Savjest prati sve naše doživljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte) Ona objedinjuje moralno iskustvo kao

pripadno jednom te istom praktičnom subjektu Savjest jest subjektivna norma ali nije norma moralnosti

uopće jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga promišljanja moralnosti ne bismo mogli

zadovoljiti zahtjev za općevažnošću načela djelovanja No ona je prvo i posljednje etičko motrište i

sudište zato što objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi maksime navike moralna svojstva) norme

koje se postavljaju pred praktični subjekt (prihvaćanje normi i naša osobna laquoprivrženostraquo) kao i

respektiranje posljedica čina i cjeline djelovanja Ciceron kaže da je savjest najbolje prikazište kazalište

kreposti misleći da krepost stavlja na javni sud Savjest se i shvaća poslije kao sudište njezini prijekori

kao sudačke izreke kako kaže Kantgt

11

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

bližnjemu jer taj stav jedini otvara naše oči za vrijednost čovjeka kao duhovne osobe i jer bez te svijesti

nije moguća nikakva ljubav Poštovanje prema ljubljenoj osobi je također bitan element svake ljubavi

Obratiti pažnju na specifično značenje i vrijednost njezine individualnosti iskazati obzir prema njoj

umjesto da joj namećemo naše vlastite želje to spada u poštovanje Iz poštovanja izvire htjenje onoga

koji voli da ljubljenoj osobi ostavi duhovni prostor potreban za slobodno izražavanje njezine vlastite

individualnosti Svi ovi elementi svake prave ljubavi izviru iz poštovanja Što bi bila majčina ljubav bez

poštovanja za to biće koje raste za sve moguće vrijednosti koje tu još leže latentne za tu dragocjenost

dječje duše

Slično poštovanje se očituje u pravednosti prema drugima u skrbi za tuđa prava za slobodu tuđih

odluka u ograničenju vlastite težnje za moći i u svakom razumijevanju prava drugoga Poštovanje za naše

bližnje je osnova za svaki istinski zajednički život za ispravan pristup braku obitelji narodu državi

čovječanstvu za respekt prema zakonitoj vlasti za ispunjavanje moralnih dužnosti prema zajednici kao

cjelini i prema pojedinim članovima zajednice Čovjek bez poštovanja lomi i razara zajednicu

4 Etika načela

((Vidi prezentacije Etika vrline i načela 7 navika uspješnih ljudi)Praktički um propisuje načelo ljudskoj osjetilnosti ndash nagnućima Naša volja je slobodna Bez obzira čini

li netko dobro ili zlo njegovi čini jesu čini njegove volje Ništa na svijetu ni izvan njega se ne može

pretpostaviti kao dobro osim naše dobre volje Ako su naši motivi reakcije na osjetilne podražaje ako se

povodimo za nagnućima ostajemo dio osjetilnoga svijeta u kojem vlada zakon uzročnosti Pod zakonima

pak uzročnosti nije moguće zamisliti slobodnu volju

Praktični je um također čisti um što znači da i praksa može biti izraz neiskustvenoga Praktičnost

praktičnoga uma jest u činima koji su izvedeni iz umnih načela a ne iz osjetilnosti Smislenost pak te

prakse leži u činjenici da moralni zakon obvezuje da ga laquotrebaraquo izvršiti

Kategorički imperativ laquoDjeluj tako da maksima tvoje volje uvijek može istodobno važiti kao načelo

općega zakonodavstvaraquo Kant vidi da djelujemo prema subjektivnim praktičnim načelima koja jesu opća

načela ali se odnose kao praktični stav na iskustvo Ta načela naziva maksimama Kada bismo djelovali

isključivo prema njima ne bismo mogli zajamčiti općost i bezuvjetnu važnost svojih moralnih normi jer

one ne bi bile inteligibilne već ovisne o iskustvu

laquobih li mogao reći samome sebi Neka svatko dade neistinito obećanje kad se nađe u neprilici iz koje

se na drugi način ne može izvući Tako ubrzo postajem svjestan da doduše hoću laž ali da nikako ne

mogu htjeti opći zakon da se laže Prema takvome zakonu zapravo ne bi bilo nikakvoga obećanja

Dakle moja bi maksima morala uništiti samu sebe čim bi se napravila općim zakonomraquo

Covey tvrdi načela su nam intuitivno već poznata i postoje duboko negdje u nama kad ih

nastojimo shvatiti shvaćamo istodobno nešto o nama ndash o vlastitoj prirodi i mogućnostima te tako

8

oslobađamo golem potencijal Ako ih pravilno shvatimo postat ćemo Platon bi rekao mudri a Aristotel

razboriti Reagirat ćemo adekvatno izazovu na njemu primjeren način Ne treba nam neki popis novih

načina djelovanja na nove situacije laquone moramo naučiti stotinu novih postupaka tražiti uvijek nove

tehnike ndash potreban je temeljni okvir osnovnih načelaraquo Navike proizašle iz usmjerenosti na najviša načela

laquonam neće govoriti što moramo činiti one pružaju način razmišljanja tako da mi znamo što nam je

činitiraquo

Načela postoje nezavisno o tome da li ih mi spoznajemo ili ne spoznajemo Prema platonistički

orijentiranom Coveyu ona su objektivna U 19 stoljeću takve objektivne načelne zakonitosti u

međuljudskiim odnosima što znači i u poslovanju pretpostavlja i Adam Smith On ih smatra

laquonevidljivim rukamaraquo koje automatski neovisno o bilo čijem mišljenju usklađuju sve pravilno izražene

poslovne interese Covey ih uspoređuje sa prirodnim zakonima jer su ta načela nepromjenljiva poput

zakona gravitacije Nadalje ako ih kršimo nećemo proći nekažnjeno Ako ih slijedimo postajemo ljudski

djelotvorni premda ne uvijek odmah Postoji i treća analogija sa zakonima prirode U prirodi postoji

proces koji traži određeno vrijeme Ne možemo žeti ako nismo sijali Priroda ne priznaje prečace

kampanjstvo lakirovke surogate To isto vrijedi za život u skladu s načelima Postoji i razlika spram

prirode Moralnost nije nastavak prirodnog djelovanja nego predstavlja kako bi Kant rekao djelovanje

jednog sasvim drugog reda koji je prirodi nadređen premda se događa u toj istoj prirodi To je područje

praktičkog uma odnosno područje slobode U prirodi iza jedne akcije uvijek slijedi određena reakcija

Čovjek je i prirodno biće i mnoge njegove reakcije su kauzalne ali on je i umno biće Šireći granice

svoje slobode on je u mogućnosti da bira reakcije na određene podražaje čak u toj mjeri da povratno

djeluje na same podražaje

Što su to i koja su to univerzalna moralna načela Ovo univerzalna upućuje ne samo na to da bi

trebala vrijediti za sve ljude već i to da su svim ljudima poznata ili da im mogu biti poznata Na prvom

mjestu je dostojanstvo ljudske osobe koje se potvrđuje kroz njenu fizičku emocionalnu i intelektualnu

neovisnost Ta neovisnost omogućuje višu razinu bivanja a to je međuzavisnost u zajednici gdje sloboda

jedne osobe ograničava ali i obogaćuje slobodu druge što isključuje izrabljivanja i manipulacije Načela

koja su u ova uključena ili iz njih proizlaze su i ona koja se artikuliraju u ljudskim pravima U sferi

poslovanja posebno je važno pravo na privatno vlasništvo ali ono koje je ograničeno općom namjerom

dobara Bez ostvarenja ovog prava nije moguća samostalna inicijativa poduzetnost proaktivnost što je

jedno od temeljnih potreba ljudske prirode a stoga i temeljna značajka moralnosti No ne mogu svi

sudionici gospodarskog procesa biti poduzetnici ne mogu svi voditi poslovanje - ali svi bi trebali moći

sudjelovati u odlučivanju Ako ne na onim višim razinama onda na nižim a svakako na osobnoj razini

Riječ je u načelu supsidijarnosti Univerzalna načela uključuju i one koji su izvan gospodarskih procesa

jer gospodarstvo je samo jedan od vidova ljudske djelatnosti Ne može se cjelokupno ljudsko bivanje

svesti samo na proizvodnju dobara i usluga Oni koji proizvode moraju misliti i na opće dobro i na one

9

koji mu doprinose ali i na one koji zbog raznih razloga su onemogućeni da daju neki znatniji doprinos ndash

što predstavlja poštivanje načela solidarnosti

Immanuel Kant nije insistirao na sistematizaciji ovih načela Ona nije ni moguća moguće su

samo naznake Zakone prirode možemo upoznati i neposredno primijeniti dok se moralna načela opiru

takvoj manipulaciji Moguće je ukazati na njihov izvor a on je u našoj svijesti u praktičkom umu Popis

moralnih načela koji dolazi izvana ma koliko on bio prihvatljiv nema nikakvu moć jer se radi o

heteronomnom moralu Moć može imati samo autonoman moral Izricanje njegovog zahtjeva ne može

biti izricanje nekog sadržaja pa ma kako on poželjan bio već izricanje samo forme djelovanja takozvanog

kategoričkog imperativa djelujmo po onim principima za koje možemo htjeti da svi drugi po njima

djeluju On nam ne kaže što konkretno moramo činiti već kako po kakvim to principima moramo

djelovati

Covey tu najvišu zapovijed praktičkog uma koja se mora vršiti da bi um uopće mogao biti

praktički uspoređuje sa kompasom koji stalno pokazuje u pravcu sjevera Po njemu možemo određivati

pravac svoga kretanja odnosno rangirati vrijednosti i birati postupke koje ćemo učiniti Djelujemo li

drugačije skrenuli smo s pravog puta Ovaj kompas nam se ne ulaguje niti nam prijeti a ipak zadobiva

naše odobravanje premda ne uvijek i slušanje Pred njim moraju zanijemiti sve naše strasti i porivi

premda u potaji i dalje rade protiv njega Nadahnut tom silnom moći Kant se pita Gdje je tebe dostojno

poslanje i gdje se nalazi korijen tvoga plemenita podrijetla koje ponosno odbija svaku srodnost s

nagnućima a potjecati od tog korijena nužni je uvjet one vrijednosti koju sebi ljudi jedino mogu datiraquo

5 Metaetika

Metaetika zahtijeva jezičnu i logički analizu iskaza u kojima se pojavljuje riječ dobro ili pak vrijednosni

predikati (ispravno dopušteno itd) Analizom iskaza treba utvrditi je li moguće opravdati moralne

iskaze Načelno se metaetička stajališta dijele na nekognitivistička (moralne sudove nije moguće

razumski obrazložiti) i kognitivistička (moguće je spoznati opravdanost moralnih sudova)

Prvima pripada emotivizam i preskriptivizam

Emotivizam potječe od Huma osnovni izvor moralnosti vidi u tzv moralnom osjećaju (moral sense

moral sentiment) Hume je odvojio činjenice od vrijednosti odnosno umnu spoznaju i volju Vrijednosne

sudove ne možemo umno dokazati ma kako oni bili općeniti ili dostojni ideala Neku vrst emotivizma

razvijaju filozofi Bečkoga kruga smatrajući da su moralni sudovi zapovijedi ili pak pravila prihvaćanje

kojih je psihološki problem

A J Ayer laquoJezik istina i logikaraquo Smislene su tvrdnje ili analitički sudovi ili pak iskustveno provjerljivi

iskazi Etički su iskazi logički besmisleni Koriste se kako bi se njima izrazili osjećaji i kako bi se

djelovalo na osjećaje Oni pobuđuju osjećajno odobravanje ili gnušanje

10

6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam

Ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je

moguće više dovesti do zadovoljstva ugode osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba

rukovoditi terminima izbjegavanje neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson

no konzekventnije ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanje laquonajveće moguće

sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje

naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham predlaže uvođenje

hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere (intenzitet ugode i neugode trajanje i

stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd)

J S Mill laquoBolje biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega

individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj

pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće

smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne mari za pravednost

Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose bolje posljedice

nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima Kriterij moralne

opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se čin podvrgne pod određena

pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na temelju pravila Tako JS Smart

prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao

brodom slijedi pravila koja su upisana u nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i

u djelovanju slijede pravila i norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim

etikama Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama

7 Savjest

Savjest prati sve naše doživljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte) Ona objedinjuje moralno iskustvo kao

pripadno jednom te istom praktičnom subjektu Savjest jest subjektivna norma ali nije norma moralnosti

uopće jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga promišljanja moralnosti ne bismo mogli

zadovoljiti zahtjev za općevažnošću načela djelovanja No ona je prvo i posljednje etičko motrište i

sudište zato što objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi maksime navike moralna svojstva) norme

koje se postavljaju pred praktični subjekt (prihvaćanje normi i naša osobna laquoprivrženostraquo) kao i

respektiranje posljedica čina i cjeline djelovanja Ciceron kaže da je savjest najbolje prikazište kazalište

kreposti misleći da krepost stavlja na javni sud Savjest se i shvaća poslije kao sudište njezini prijekori

kao sudačke izreke kako kaže Kantgt

11

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

oslobađamo golem potencijal Ako ih pravilno shvatimo postat ćemo Platon bi rekao mudri a Aristotel

razboriti Reagirat ćemo adekvatno izazovu na njemu primjeren način Ne treba nam neki popis novih

načina djelovanja na nove situacije laquone moramo naučiti stotinu novih postupaka tražiti uvijek nove

tehnike ndash potreban je temeljni okvir osnovnih načelaraquo Navike proizašle iz usmjerenosti na najviša načela

laquonam neće govoriti što moramo činiti one pružaju način razmišljanja tako da mi znamo što nam je

činitiraquo

Načela postoje nezavisno o tome da li ih mi spoznajemo ili ne spoznajemo Prema platonistički

orijentiranom Coveyu ona su objektivna U 19 stoljeću takve objektivne načelne zakonitosti u

međuljudskiim odnosima što znači i u poslovanju pretpostavlja i Adam Smith On ih smatra

laquonevidljivim rukamaraquo koje automatski neovisno o bilo čijem mišljenju usklađuju sve pravilno izražene

poslovne interese Covey ih uspoređuje sa prirodnim zakonima jer su ta načela nepromjenljiva poput

zakona gravitacije Nadalje ako ih kršimo nećemo proći nekažnjeno Ako ih slijedimo postajemo ljudski

djelotvorni premda ne uvijek odmah Postoji i treća analogija sa zakonima prirode U prirodi postoji

proces koji traži određeno vrijeme Ne možemo žeti ako nismo sijali Priroda ne priznaje prečace

kampanjstvo lakirovke surogate To isto vrijedi za život u skladu s načelima Postoji i razlika spram

prirode Moralnost nije nastavak prirodnog djelovanja nego predstavlja kako bi Kant rekao djelovanje

jednog sasvim drugog reda koji je prirodi nadređen premda se događa u toj istoj prirodi To je područje

praktičkog uma odnosno područje slobode U prirodi iza jedne akcije uvijek slijedi određena reakcija

Čovjek je i prirodno biće i mnoge njegove reakcije su kauzalne ali on je i umno biće Šireći granice

svoje slobode on je u mogućnosti da bira reakcije na određene podražaje čak u toj mjeri da povratno

djeluje na same podražaje

Što su to i koja su to univerzalna moralna načela Ovo univerzalna upućuje ne samo na to da bi

trebala vrijediti za sve ljude već i to da su svim ljudima poznata ili da im mogu biti poznata Na prvom

mjestu je dostojanstvo ljudske osobe koje se potvrđuje kroz njenu fizičku emocionalnu i intelektualnu

neovisnost Ta neovisnost omogućuje višu razinu bivanja a to je međuzavisnost u zajednici gdje sloboda

jedne osobe ograničava ali i obogaćuje slobodu druge što isključuje izrabljivanja i manipulacije Načela

koja su u ova uključena ili iz njih proizlaze su i ona koja se artikuliraju u ljudskim pravima U sferi

poslovanja posebno je važno pravo na privatno vlasništvo ali ono koje je ograničeno općom namjerom

dobara Bez ostvarenja ovog prava nije moguća samostalna inicijativa poduzetnost proaktivnost što je

jedno od temeljnih potreba ljudske prirode a stoga i temeljna značajka moralnosti No ne mogu svi

sudionici gospodarskog procesa biti poduzetnici ne mogu svi voditi poslovanje - ali svi bi trebali moći

sudjelovati u odlučivanju Ako ne na onim višim razinama onda na nižim a svakako na osobnoj razini

Riječ je u načelu supsidijarnosti Univerzalna načela uključuju i one koji su izvan gospodarskih procesa

jer gospodarstvo je samo jedan od vidova ljudske djelatnosti Ne može se cjelokupno ljudsko bivanje

svesti samo na proizvodnju dobara i usluga Oni koji proizvode moraju misliti i na opće dobro i na one

9

koji mu doprinose ali i na one koji zbog raznih razloga su onemogućeni da daju neki znatniji doprinos ndash

što predstavlja poštivanje načela solidarnosti

Immanuel Kant nije insistirao na sistematizaciji ovih načela Ona nije ni moguća moguće su

samo naznake Zakone prirode možemo upoznati i neposredno primijeniti dok se moralna načela opiru

takvoj manipulaciji Moguće je ukazati na njihov izvor a on je u našoj svijesti u praktičkom umu Popis

moralnih načela koji dolazi izvana ma koliko on bio prihvatljiv nema nikakvu moć jer se radi o

heteronomnom moralu Moć može imati samo autonoman moral Izricanje njegovog zahtjeva ne može

biti izricanje nekog sadržaja pa ma kako on poželjan bio već izricanje samo forme djelovanja takozvanog

kategoričkog imperativa djelujmo po onim principima za koje možemo htjeti da svi drugi po njima

djeluju On nam ne kaže što konkretno moramo činiti već kako po kakvim to principima moramo

djelovati

Covey tu najvišu zapovijed praktičkog uma koja se mora vršiti da bi um uopće mogao biti

praktički uspoređuje sa kompasom koji stalno pokazuje u pravcu sjevera Po njemu možemo određivati

pravac svoga kretanja odnosno rangirati vrijednosti i birati postupke koje ćemo učiniti Djelujemo li

drugačije skrenuli smo s pravog puta Ovaj kompas nam se ne ulaguje niti nam prijeti a ipak zadobiva

naše odobravanje premda ne uvijek i slušanje Pred njim moraju zanijemiti sve naše strasti i porivi

premda u potaji i dalje rade protiv njega Nadahnut tom silnom moći Kant se pita Gdje je tebe dostojno

poslanje i gdje se nalazi korijen tvoga plemenita podrijetla koje ponosno odbija svaku srodnost s

nagnućima a potjecati od tog korijena nužni je uvjet one vrijednosti koju sebi ljudi jedino mogu datiraquo

5 Metaetika

Metaetika zahtijeva jezičnu i logički analizu iskaza u kojima se pojavljuje riječ dobro ili pak vrijednosni

predikati (ispravno dopušteno itd) Analizom iskaza treba utvrditi je li moguće opravdati moralne

iskaze Načelno se metaetička stajališta dijele na nekognitivistička (moralne sudove nije moguće

razumski obrazložiti) i kognitivistička (moguće je spoznati opravdanost moralnih sudova)

Prvima pripada emotivizam i preskriptivizam

Emotivizam potječe od Huma osnovni izvor moralnosti vidi u tzv moralnom osjećaju (moral sense

moral sentiment) Hume je odvojio činjenice od vrijednosti odnosno umnu spoznaju i volju Vrijednosne

sudove ne možemo umno dokazati ma kako oni bili općeniti ili dostojni ideala Neku vrst emotivizma

razvijaju filozofi Bečkoga kruga smatrajući da su moralni sudovi zapovijedi ili pak pravila prihvaćanje

kojih je psihološki problem

A J Ayer laquoJezik istina i logikaraquo Smislene su tvrdnje ili analitički sudovi ili pak iskustveno provjerljivi

iskazi Etički su iskazi logički besmisleni Koriste se kako bi se njima izrazili osjećaji i kako bi se

djelovalo na osjećaje Oni pobuđuju osjećajno odobravanje ili gnušanje

10

6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam

Ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je

moguće više dovesti do zadovoljstva ugode osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba

rukovoditi terminima izbjegavanje neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson

no konzekventnije ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanje laquonajveće moguće

sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje

naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham predlaže uvođenje

hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere (intenzitet ugode i neugode trajanje i

stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd)

J S Mill laquoBolje biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega

individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj

pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće

smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne mari za pravednost

Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose bolje posljedice

nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima Kriterij moralne

opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se čin podvrgne pod određena

pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na temelju pravila Tako JS Smart

prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao

brodom slijedi pravila koja su upisana u nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i

u djelovanju slijede pravila i norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim

etikama Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama

7 Savjest

Savjest prati sve naše doživljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte) Ona objedinjuje moralno iskustvo kao

pripadno jednom te istom praktičnom subjektu Savjest jest subjektivna norma ali nije norma moralnosti

uopće jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga promišljanja moralnosti ne bismo mogli

zadovoljiti zahtjev za općevažnošću načela djelovanja No ona je prvo i posljednje etičko motrište i

sudište zato što objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi maksime navike moralna svojstva) norme

koje se postavljaju pred praktični subjekt (prihvaćanje normi i naša osobna laquoprivrženostraquo) kao i

respektiranje posljedica čina i cjeline djelovanja Ciceron kaže da je savjest najbolje prikazište kazalište

kreposti misleći da krepost stavlja na javni sud Savjest se i shvaća poslije kao sudište njezini prijekori

kao sudačke izreke kako kaže Kantgt

11

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

koji mu doprinose ali i na one koji zbog raznih razloga su onemogućeni da daju neki znatniji doprinos ndash

što predstavlja poštivanje načela solidarnosti

Immanuel Kant nije insistirao na sistematizaciji ovih načela Ona nije ni moguća moguće su

samo naznake Zakone prirode možemo upoznati i neposredno primijeniti dok se moralna načela opiru

takvoj manipulaciji Moguće je ukazati na njihov izvor a on je u našoj svijesti u praktičkom umu Popis

moralnih načela koji dolazi izvana ma koliko on bio prihvatljiv nema nikakvu moć jer se radi o

heteronomnom moralu Moć može imati samo autonoman moral Izricanje njegovog zahtjeva ne može

biti izricanje nekog sadržaja pa ma kako on poželjan bio već izricanje samo forme djelovanja takozvanog

kategoričkog imperativa djelujmo po onim principima za koje možemo htjeti da svi drugi po njima

djeluju On nam ne kaže što konkretno moramo činiti već kako po kakvim to principima moramo

djelovati

Covey tu najvišu zapovijed praktičkog uma koja se mora vršiti da bi um uopće mogao biti

praktički uspoređuje sa kompasom koji stalno pokazuje u pravcu sjevera Po njemu možemo određivati

pravac svoga kretanja odnosno rangirati vrijednosti i birati postupke koje ćemo učiniti Djelujemo li

drugačije skrenuli smo s pravog puta Ovaj kompas nam se ne ulaguje niti nam prijeti a ipak zadobiva

naše odobravanje premda ne uvijek i slušanje Pred njim moraju zanijemiti sve naše strasti i porivi

premda u potaji i dalje rade protiv njega Nadahnut tom silnom moći Kant se pita Gdje je tebe dostojno

poslanje i gdje se nalazi korijen tvoga plemenita podrijetla koje ponosno odbija svaku srodnost s

nagnućima a potjecati od tog korijena nužni je uvjet one vrijednosti koju sebi ljudi jedino mogu datiraquo

5 Metaetika

Metaetika zahtijeva jezičnu i logički analizu iskaza u kojima se pojavljuje riječ dobro ili pak vrijednosni

predikati (ispravno dopušteno itd) Analizom iskaza treba utvrditi je li moguće opravdati moralne

iskaze Načelno se metaetička stajališta dijele na nekognitivistička (moralne sudove nije moguće

razumski obrazložiti) i kognitivistička (moguće je spoznati opravdanost moralnih sudova)

Prvima pripada emotivizam i preskriptivizam

Emotivizam potječe od Huma osnovni izvor moralnosti vidi u tzv moralnom osjećaju (moral sense

moral sentiment) Hume je odvojio činjenice od vrijednosti odnosno umnu spoznaju i volju Vrijednosne

sudove ne možemo umno dokazati ma kako oni bili općeniti ili dostojni ideala Neku vrst emotivizma

razvijaju filozofi Bečkoga kruga smatrajući da su moralni sudovi zapovijedi ili pak pravila prihvaćanje

kojih je psihološki problem

A J Ayer laquoJezik istina i logikaraquo Smislene su tvrdnje ili analitički sudovi ili pak iskustveno provjerljivi

iskazi Etički su iskazi logički besmisleni Koriste se kako bi se njima izrazili osjećaji i kako bi se

djelovalo na osjećaje Oni pobuđuju osjećajno odobravanje ili gnušanje

10

6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam

Ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je

moguće više dovesti do zadovoljstva ugode osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba

rukovoditi terminima izbjegavanje neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson

no konzekventnije ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanje laquonajveće moguće

sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje

naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham predlaže uvođenje

hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere (intenzitet ugode i neugode trajanje i

stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd)

J S Mill laquoBolje biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega

individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj

pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće

smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne mari za pravednost

Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose bolje posljedice

nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima Kriterij moralne

opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se čin podvrgne pod određena

pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na temelju pravila Tako JS Smart

prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao

brodom slijedi pravila koja su upisana u nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i

u djelovanju slijede pravila i norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim

etikama Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama

7 Savjest

Savjest prati sve naše doživljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte) Ona objedinjuje moralno iskustvo kao

pripadno jednom te istom praktičnom subjektu Savjest jest subjektivna norma ali nije norma moralnosti

uopće jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga promišljanja moralnosti ne bismo mogli

zadovoljiti zahtjev za općevažnošću načela djelovanja No ona je prvo i posljednje etičko motrište i

sudište zato što objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi maksime navike moralna svojstva) norme

koje se postavljaju pred praktični subjekt (prihvaćanje normi i naša osobna laquoprivrženostraquo) kao i

respektiranje posljedica čina i cjeline djelovanja Ciceron kaže da je savjest najbolje prikazište kazalište

kreposti misleći da krepost stavlja na javni sud Savjest se i shvaća poslije kao sudište njezini prijekori

kao sudačke izreke kako kaže Kantgt

11

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam

Ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je

moguće više dovesti do zadovoljstva ugode osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba

rukovoditi terminima izbjegavanje neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson

no konzekventnije ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanje laquonajveće moguće

sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje

naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham predlaže uvođenje

hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere (intenzitet ugode i neugode trajanje i

stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd)

J S Mill laquoBolje biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega

individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj

pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu stvar moguće

smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne mari za pravednost

Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose bolje posljedice

nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima Kriterij moralne

opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se čin podvrgne pod određena

pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na temelju pravila Tako JS Smart

prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao

brodom slijedi pravila koja su upisana u nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i

u djelovanju slijede pravila i norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim

etikama Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama

7 Savjest

Savjest prati sve naše doživljaje u svakoj posebnoj prilici (Fichte) Ona objedinjuje moralno iskustvo kao

pripadno jednom te istom praktičnom subjektu Savjest jest subjektivna norma ali nije norma moralnosti

uopće jer kada bismo ostali samo na razini subjektivnoga promišljanja moralnosti ne bismo mogli

zadovoljiti zahtjev za općevažnošću načela djelovanja No ona je prvo i posljednje etičko motrište i

sudište zato što objedinjuje unutarnju perspektivu (motivi maksime navike moralna svojstva) norme

koje se postavljaju pred praktični subjekt (prihvaćanje normi i naša osobna laquoprivrženostraquo) kao i

respektiranje posljedica čina i cjeline djelovanja Ciceron kaže da je savjest najbolje prikazište kazalište

kreposti misleći da krepost stavlja na javni sud Savjest se i shvaća poslije kao sudište njezini prijekori

kao sudačke izreke kako kaže Kantgt

11

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

U njemu promišljamo svoja načela djelovanja svoju moralnu kakvoću ali i konkretne činjenične

posljedice U savjesti postajemo sami sebi moralno dvojbeni sami predmet vlastite moralne prosudbe

uzimajući u obzir ne samo svoju unutarnjost već i izvanjske učinke svojih čina

Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće posljedice govorimo o

prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne razmatra činjenične posljedice Savjest

na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi

posljedice

Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica

Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro pretvori u načelo a kada

je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za

djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da ih kao

dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere one motive koji će

postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu što znači da su posljedice

povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe Stoga treba naglasiti da je bez obzira na

utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti

moralnu kakvoću norme i odgovornost za posljedice

Ispravna i neispravna savjestKad govorimo o savijesti uglavnom mislimo na onaj moralni izvor koji nas vodi do moralno ispravnog

djelovanja Prihvaćanjem određenih vrijednosti kao moralnih načela po kojima nastojimo živjeti sve

svoje postupke i odluke analiziramo i opravdavamo po tim načelima Ako su te vrijednosti općenito

prihvaćene u društvu u kom živimo tada takvu savijest zovemo ispravna savijest

No često su kroz povijest ljudi činili mnoga dijela koja su za moralnu osudu a istovremeno su se

pozivali na djelovanje u ime savjesti Ponekad čovjek zbog određenih okolnosti neznanja nedostatka

volje ili predrasuda prihvati moralno neispravna načela kao važeća i obvezujuća u svakoj situaciji U

takvoj situaciji on stvarno djeluje po svojoj savjesti ali tu se javlja dvojba dali je takav čovjek bio u

mogućnosti ustanoviti ispravnost načela ili nije Takvu savijest nazivamo neispravna savijest

Ponekad čovjek potpuno ispravno procijeni što bi trebao učiniti ali kad sagleda sve činjenice i

shvati koliki će napor u to trebati uložiti popusti i promjeni odluku ponekad u posve pogrešnu Razlog za

to može biti nedostatak volje hrabrosti ali isto tako i pritisak okoline U takvom slučaju govorimo o

popustljivoj savijesti

U svojim se odlukama možemo rukovoditi nekim moralnim načelima a da istovremeno

zanemarimo druga ili razmišljajući o mogućim posljedicama svojih djela zbog neznanja ili neupućenosti

možemo nehotice ne vidjeti neke posljedice U takvim situacijama govorimo o površnoj savijesti

12

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

No kakva god bila savijest je ono što čovjeka tjera na osjećaj odgovornosti za svoja djela i odluke

jer čovjek koji nema savijesti ne osjeća potrebu da misli na ikoga osim na sebe Iako se danas gotovo sve

vrti oko novca a borba za političku moć i stjecanje bogatstva dovodi u pitanje dali uopće možemo

govoriti o postojanju savijesti i moralne svijesti ipak se treba boriti da moralne vrijednosti budu utkane u

svako područje našeg djelovanjaNovac i materijalne vrijednosti nužno su potrebne da bi preživjeli ali to

su samo sredstva koja nam trebaju pomoći u zadovoljenju naših potreba a ne prevladavajuća vrijednost

kojoj bi trebali težiti

8 Razvoj moralne svijesti

Očekujemo da ljudi uvijek djeluju u skladu s visokim principima moralnosti u svim oblicima

suradnje s drugima Ali ljudi imaju fleksibilne moralne standarde Moralna svijest se razvija Ne možemo

od svih ljudi očekivati istu razinu moralne svijesti

Život počinjemo kao amoralna bića a moralne norme usvajamo aktivnim učenjem Ono počinje u

obitelji a nastavlja se u krugu prijatelja onih s kojima se družimo u školi crkvi Prve norme su krute i

vezane su za konkretne pojedine situacije Djeca ih često prihvaćaju i protiv svoje želje da bi pokazalo

poslušnost izbjeglo kaznu i nelagodnost Do brzog moralnog razvoja dolazi od pete do jedanaeste godine

Škola vršnjaci i nastavnici značajno utiču na usvajanje normi najčešće kroz napore djeteta da zadobije

njihovu naklonost i da bude pohvaljeno

Prema Kohlbergu razlikujemo tri faze u razvoju moralne svijesti Svaka razina sadrži složenije i

harmoničnije putove razumijevanja i razmišljanja o moralu o odnosima prema drugima i prema sebi

1) predkonvencionalna faza mislimo uglavnom na vlastite potrebe i interese

a) odsutnost moralne svijesti činimo ono za što ćemo biti nagrađeni i izbjegavamo ono za što bi mogli

biti kažnjeni

b) činimo dobro onima koji nama čine dobro

2 konvencionalna faza brinemo se za druge

a) bezrezervno prihvaćanje autoriteta djelujemo onako da bismo od njih bili prihvaćeni kao bdquodobri dečkildquo

ilildquodobre puceldquo

b) bezrezervno prihvaćanje priznatih vrijednosti i zakonskih pravila lojalnost sredini u z koju smo vezani

bez preispitivanja moralnih načela i pravila koje ona zastupa

3 post konvencionalna ili principijelna faza tražimo utemeljenje morala ne djeluju iz poštovanja

prema autoritetima privrženosti nekoj sredini i njenom moralu već načelno Rasuđivanje koji vodi brigu

o dobrobiti drugih i izražava svjesno odabrana načela zasnovana na općim etičkim principima

13

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

a) poštivanje zakona ali i shvaćanje da su oni ljudsko djelo pa se mogu mijenjati pa i trebaju promijeniti

kad se promijene društvene prilike Ako varamo u jednoj situaciji ne mora značiti da varamo u nekoj

drugoj ako lažemo jednoj osobi ne znači da lažemo i drugim osobama nije pitanje da li se ponašamo

moralno i li ne nego u kojim situacijama to činimo Moralno rasuđivanje jedne osobe na razini usvojenih

principa ne primjenjuje se u svim situacijama Različite okolnosti uvjetuju različite odgovore

b) slijedimo univerzalna a ne dogovorena ili pak pojedinim situacijama prilagođena načela Dobra djela

činimo zato što je njihova vrijednost u njima samima Činimo ih bezuvjetno ne razmišljajući o

neposrednoj koristi

9 Osobni integritet1

U razvijenim društvima pojedinac identitet gradi na svojim osobnim postignućima od kojih se

njegov integritet sastoji U sustavu su pojedinci ohrabrivani razviti svoj identitet upravo zato da bi postali

sposobni donositi jasne odluke Integritet označuje ldquocjelovitostrdquo vrlina cjelovitost osobnosti i cjelovitost

u takvu smislu da je pojedinac integralni dio vrijednosnoga sustava U civilnome se društvu smatra da su

ljudi sposobni sami razlikovati istinu od neistine dobro od zla Zbog toga je autonomnost na cijeni

Integritet nije neka zasebna vrlina Integritet se sastoji od cjelovitosti svih vrlina

samodisciplinirane osobe koja je pluralitet vrlina iznutra uskladila i povezala u savršeno jedinstvo

Integritet osobe često shvaćamo kao neku vrstu časnosti Ali časnost je ograničenija od integriteta

jer postoje situacije u kojima upravo integritet potražuje da formalno budemo nečasni Naime prosudba u

kojoj samo kažemo da ili ne nije nikakva prosudba Mišljenje je neslobodno ako nema alternativu Prvo

pravilo u proceduri odlučivanja jest da je nemoguće donijeti odluku ako ne postoji neslaganje

Integritet je dispozicija da se radi ispravno tako što se sama dispozicija oblikuje s pomoću kontinuirane

serije ispravnih postupaka

Integritet podrazumijeva i lojalnost prema referentnoj društvenoj grupi i smisao za moralnu

autonomnost

Dok je čovjek uplašen i dok su mu aktivnosti reducirane on je duhovno paraliziran pa se lako

podređuje jačemu (To mu daje privid zaštićenosti i oslobađa ga od tereta nesigurnosti i odgovornosti za

sebe) No podvrgavajući se dominaciji on gubi integritet jer prihvaća kao istinu sve što oni koji imaju

1 Integralan ndash kojemu ništa ne nedostaje koji ima sve dijelove koji postoji sam za sebe koji sam za sebe čini cjelinu

Integracija ndashpretvaranje ili spajanje pojedinačnih dijelova u cjelinu

Integritet ndash stanje potpunosti cjelovitosti kada netko nije funkcionalno manjkav osobno poštenje neovisnost strikna privrženost određenim vrijednostima i ponašanjima ukupnost odlika koje čine pojedinca kao stabilnu osobu prema drugima i prema društvu

14

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

moć nad njim nazivaju istinom On gubi svoj moralni osjećaj jer mu nesposobnost da posumnja ili

kritizira one na vlasti obezvrijeđuje vlastitu moralnu prosudbu

Paternalistička praksa smanjuje integritet javne sfere time što skriva relevantne informacije i

prema tomu onemogućuje građane u ispunjenju dužnosti da naprave kvalificiran izbor Dakle

paternalizam treba smatrati odgovornim za - kako se izrazio Wilhelm von Humboldt napad na laquounutarnji

život duše a od tog života se individualnost ljudskih bića u biti i sastojiraquo

Voditelji koji vladaju s pomoću generiranja straha ubiru mržnju zato što laquodruga strana straha jest

mržnjaraquo Mržnja očito nije suprotnost ljubavi premda se obično misli kao da jest Budući da je ljubav

intrinzična moralna vrijednost ona ne poznaje svoju suprotnost Ljubav je osobita kvaliteta što se sastoji

u receptivnosti Poput egzistencije samostojne vlastite punine ona jednostavno postoji Čak i intimnost

je stanje svijesti a ne tek fizička blizina Polarna bi joj suprotnost bila zanemarivanje i indiferentnost a

ne mržnja Mržnja se sastoji od odsutnosti ljubavi i zato ona nema pozitivan sadržaj

Normalni pojedinac u kulturi koja priznaje i poštuje individualni integritet osobe odricanje od

laquoseberaquo može provesti samo uz cijenu nemira umjesto mira tjeskobe umjesto povjerenja i samopouzdanja

rastrojenosti umjesto duševnoga mira Nasuprot tomu u kolektivističkoj kulturi koja ne respektira

integritet osobe svijest čovjeka o samome sebi nije naslonjena na rezultate njegovih individualnih

postignuća Ta je svijest jako uvjetovana odobravanjem ili neodobravanjem okoline Zato je u takvim

kulturama preče podržavati konformistično ponašanje nego izgrađivati vlastitu osobnost

laquoKolektivističkiraquo karakteri radije sebe izjednačuju sa svojom ulogom u društvu više su skloni prilagoditi

se toj ulozi te ostati pasivnihellip U kolektivističkim kulturama prosječan čovjek nema ni ekonomsku ni

društvenu moć koje bi mu osigurale uvjete za vlastiti individualni razvitak Zbog toga je potreba za

konformizmom mnogo jača nego što je to u individualističkim kulturama

Immanuel Kant tvrdi da je čovjek po svojoj biti apsolutna svrha samome sebi i ne smije biti

stavljen u službu nikakvu drugom cilju Čovjek smije sam sebe dragovoljno staviti u službu vanjskom

cilju jedino tako što će u relativnome odnosu postati sredstvo što znači da ga uloga koju laquoodigravaraquo neće

ponijeti toliko da postane konformist

10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)

Što su neke potrebe na nižoj razini to su sličnije kod različitih ljudi Najveće su razlike u potrebama između pojedinaca na najvišim razinama u hijerarhiji Osim toga potrebe koje su na višim razinama u hijerarhiji su više ljudske potrebe a manje životinjske one su karakteristične za ljudsku vrstu1 Fiziološke potrebe organizma (primarne biološke potrebe) ndash To su najvažnije najosnovnije i najjače od svih potreba čovjeka Nezadovoljavanje tih potreba dovodi do smrti organizma Ako jedna od ovih potreba nije zadovoljena ove ostale ne mogu funkcionirati To su potreba za hranom vodom kisikom spavanjem (sanjanjem) potreba za seksualnošću (opstanak vrste) zaštita od ekstremnih temperatura i potreba za izlučivanjem

15

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

2 Potreba za sigurnošću ndash temeljna psihološka potreba To je potreba za stalnošću redom poretkom strukturom i potrebe za predvidljivošću događaja u bližoj ili daljnjoj budućnostiKad su zadovoljene ove prve dvije potrebe onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba3 Potreba za pripadanjem i ljubavlju ndash Privrženost odanost i ljubav stvara odnos s drugim ljudima4 Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ndash traži da se pojedinac zna nositi s poteškoćama i da ih rješava Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti gdje se čovjek vidi u boljem svijetlu nego stoje Sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu5 Potreba za samoostvarenjem ndash Samoostvarene osobe su one osobe koje su postale sve ono što su mogle postati Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete potencijalnosti i talente Iskrenost prema sebi je za kompletni razvoj pojedinca a neiskrenost prema sebi je pravo otuđenje čovjeka6 Potreba za samonadilaženjem (transcendencijom) ndash Ovu je potrebu Maslow nadodao pred samu svoju smrt kad se već naziru obrisi transpersonalne psihologije kojoj je on također jedan od prvih začetnika i osnivačaBitne karakteristike samoostvarenih ljudi - Efikasna percepcija realnosti- Prihvaćanje sebe drugih ljudi i prirode- Spontanost jednostavnost skromnost- Usmjerenost na probleme- Potreba za samoćom i privatnošću- Nezavisnost od kulture i okoline gdje živimo- Stalna svježina zamjećivanja- Vrhunski-oceanski osjećaji- Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu- Duboke veze s malim brojem pojedinaca- Sklonost demokraciji- Oštro razlikovanje sredstava od ciljeva- Smisao za filozofski humor- Stvaralaštvo- Odolijevanje kulturi

11 Čemu etika danas (promišljanje etičara i teologa Josipa Mužića)

Treba nam izlaz iz krize u kojoj se nalazimo zaustavljanje dezintegracije i njeno nadilaženje kako

bi bilo moguće ostvarenje čovjeka Rješenje je u onom što bi se moglo definirati kao jedinstvo života

što znači da čovjek koji je uzročnik razjedinjenosti unutar i izvan sebe sada bude nositelj integracije

objedinivši prvo svoj nutarnji svijet uskladivši s njim svoje djelovanje te donoseći tako dobrobit svemu

što ga okružuje Lako se složiti ako nikako drugačije onda na temelju vlastita iskustva da svatko traži

iako na razne načine više ili manje svjesno kako se ostvariti kao biće jer želi sebi dobro To

samoostvarenje želi se konkretno hic et nunc a ne u nekoj tuđoj utopijskoj budućnosti tipa besklasnog

društva ili u reminiscencijama prošlosti Dakle djelovanje čovjeka mora biti ne otuđeno od njega nego u

funkciji njega samoga

Zato su stari Grci shvaćali etiku eudemonistički kao onu koja treba odgovoriti sveobuhvatno na

čovjekovo traženje sreće garantirajući mu raquopuno zadovoljenje svake naravne željelaquo i harmoniju raznih

dimenzija života Sreća je ističe Aristotel stvarnost sebi dostatna i krajnja svrha radi koje se sve drugo

16

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

bira Takav pristup je i danas izuzetno aktualan i blizak čovjeku za razliku od onog više teorijskog koji

definira etiku kao raquofilozofsko razmišljanje o moralu moralnim problemima i moralnim sudovimalaquo Etika

kao znanost ima za predmet ljudsko djelovanje stoga ne čudi da je ve ć 1729 jedan od prvih hrvatskih

naziva za etiku bio raquodiloređelaquo dakle uspostavljanje reda u ljudskim djelima Njen poglaviti izvor je

ljudska stvarnost i to konkretno moralno iskustvo kako ono osobno nutarnje tako i ono izvanjsko

društveno objektivizirano

Etika je raquotemeljito kontinuirano i argumentirano domišljanje o dobrom življenju i ispravnom djelovanju

koje je započelo ve ć u 5 stoljeću prije Krista i traje sve do danaslaquo To znači da ima svoje opravdanje

onoliko koliko omogućava da čovjekovo življenje bude što kvalitetnije da on s njim bude zadovoljan i da

se preko njega ostvaruje Stoga se može reći u skladu s Aristotelom da etika služi ne da bismo znali više

nego da bismo bili bolji

Najbolje djelovanje traži aktiviranje totaliteta osobe jer je pravo samoostvarenje nužno integralno

i kako nije lako ostvarivo treba složiti različite snage osobe da konvergiraju prema tome istome

cilju kako bi se ostvario uspjeh Ključno je pri tome postići usklađenost akcije i spoznaje jer

jednostavno kako kaže izreka duboko ljudska omne agens agit propter finem (sve što djeluje djeluje

zbog neke svrhe) Ne može se htjeti ono što se ne pozna

Tako imamo na djelu karakteristične moći čovjeka razum i volju koji mu omogućavaju da ono što čini

čini svjesno što je daleko kompletnije i svrsihodnije gledano kako iz društvene tako i iz osobne

perspektive negoli nesvjesno djelovanje Uz to djelovanje se tada odvija na specifičan ljudski način

različit od drugih oblika života čije je djelovanje unaprijed determinirano

Kad se jednom ukazalo na potrebu integracije te na konstitutivnu čovjekovu težnju da postigne vlastitu

realizaciju traži se što je potrebno činiti kako bi se ostvarila ta težnja bez obzira na ono što ona znači za

svakog osobno

Sve smo više svjesni potrebe etike posebno u društvenom životu koja će se zalagati za zajedničko dobro

i davati nam sigurnost kako na narodnom tako i na međunarodnom planu Tako primjerice nije dovoljno

da netko bude izvrstan stručnjak u svom poslu već ga treba resiti poštenje i spremnost da podredi svoje

osobno dobro općemu Bez toga se njegove sposobnosti pretvaraju u pogibelj za one koji mu se nađu na

putu i potenciraju zastranjenja svake vrsti Jednako tako i na globalnom planu sve se glasnije traži sklad

utemeljen na pravednosti i slobodi a ne na sve većim nejednakostima i sili

Egzistirati u stanju krize etike na objektivnom i subjektivnom planu većini je izuzetno naporno i nosi sa

sobom sve veću stvarnu obespravljenost i međusobno otuđenje koje sustavno ruši kulturu solidarnosti Na

društvenom planu stoga posebno danas kada smo osvjedočeni u razornu moć tehnološkog napretka lako

17

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

se makar deklarativno složiti oko jednog zajedničkog minimuma etičkog reda koji će obvezivati sve jer

tu svatko može pronaći garanciju makar za vlastitu elementarnu sigurnost

Da bismo ostvarili svoju osobnu integraciju a time i sebe integrirali u društvo moramo upregnuti

sve svoje snage - razum volju osjećaje i imaginaciju

Zapreka koja se podiže prije svjesne upotrebe moći jest vanjsko djelovanje koje se umjesto da bude

podređeno prvenstveno razumu i volji otima nadzoru i postavlja kao svrha samome sebi Tada imamo

takozvanu raquoherezu akcijelaquo preko koje čovjek upada u sve dublju krizu gubitka vlastitog identiteta

Razum se vrednuje na različite načine ali ono zajedničko im je da se već od antičkih mislilaca priznaje

njegova nezamjenjiva uloga u razvoju osobe i svega ljudskog Etika kao znanost nije bez njega ni

zamisliva i stoga ne čudi što se definira također kao raquofilozofsko proučavanje ljudskog djelovanja i

ponašanja promatrano u njegovu skladu ili neskladu sa ispravnim razumomlaquo

Da bi djelovanje bilo učinkovito a ponekad uopće moguće treba znati što i kako stoga etika opravdano

raquotraži umske načine orijentiranja i principe ljudskog djelovanjalaquo a to uključuje ne samo ono što jest

nego i ono što treba biti Spoznaja se stoga treba razvijati pojednostavljeno rečeno prema van to jest u

smislu onoga što zovemo kultura i prema unutra u smislu grčke mudrosti raquoupoznaj sama sebelaquo Zato

imamo i obvezatno školovanje koje je sve dulje a opet kao da ga nikad nije dosta i s druge strane

svatko ima osobno iskustvo koliko mu je stalo da zna što u stvari želi što ga ostvaruje i usrećuje a

vezano s time i potrebu poznavanja svoje naravi i njenih zakona

Između ovih dvaju načina stjecanja znanja prema van i prema unutra postoji uzajamno traženje i

jednostavno ne mogu jedan bez drugog Problemi nastaju kada mjesto uzajamne suradnje imamo izolaciju

ili konfrontiranje jer onda objektivno smeta i guši subjektivno ili obrnuto subjektivno ignorira i bojkotira

objektivno

Kada se jednom postigne ispravan stav pojavljuju se opet poteškoće oko provedbe Subjektivno

osim što je čovjek uvidio potrebu za samospoznajom treba se po tom pitanju i organizirati izdvajajući

vrijeme i iznalazeći prikladne načine koji će mu to omogućiti kao što su samopromatranje analiza

vlastitog iskustva adekvatna znanja i refleksija Na objektivnom planu osim informacija treba i formacija

i to ne tek teorijska kao primjerice kod onih koji etiku svode na lingvistiku nego u funkciji konkretnog

života Suvremeno društvo kao da se po tom pitanju nalazi u stanju izgubljenosti pa sve više odbacuje

formaciju jer nitko ne može dati ono što nema

Na jednoj splitskoj srednjoj školi napisan je grafit raquoSve što znaš krivo jelaquo Drugim riječima sve što učiš

dvanaest i više godina neupotrebljivo je ne odgovara tvojim vitalnim potrebama i povećava tvoje stanje

konfuzije i smutnje umjesto da ti pomogne Ako tome pridodamo i ulogu medija onda vidimo da kultura

18

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

slike sve više otežava pojmovno razmišljanje odnosno kritičko prosuđivanje i selekciju što čini osobu

pogodnom za instrumentalizaciju Stoga je potrebna samodisciplina pomoću koje osoba na temelju

rasuđivanja bira ono što je dobro za nju i njezinu stvarnu egzistenciju držeći pravu mjeru u upotrebi

razuma

Jednom kada čovjek razumom i iskustvom dođe do toga što je za njega dobro i to vrednuje kloneći se

racionalizma koji svodi moralno djelovanje na razum postavlja se pitanje provedbe jer sama spoznaja ne

znači odmah i ostvarenje Dapače događa se puno puta da čovjek ne čini ono što je prethodno naumio

nego čini obrnuto premda je svjestan da je to za njega loše Sada dolazimo do volje čija je uloga da se

dotična spoznaja prenese iz teorije u praksu

Stvaranje odluke je samo prvi korak onoga što treba učiniti Doista potrebna je dugotrajna vježba gdje

volja mora pokazati ustrajnost sve dok se ne stvori navika činjenja Jednom pak stečena navika povećava

slobodu provođenja onog što se zamislilo te osnažuje samu volju U isto vrijeme osoba stječe okretnost

Uvješti se i postane spretna u izvođenju određene aktivnosti te njeno djelovanje biva sve kompletnije

umijeće Tada već s pravom možemo govoriti o krepostima koje kod antičkih filozofa kako kod Platona

tako i kod Aristotela osiguravaju sreću već ovdje na zemlji

Svakako i volja je moć koju svjetlom razuma poglavito treba dovesti u red odgajati je i oplemenjivati u

smjeru da i ona doprinese cjelovitom dobru osobe a ne da ga ugrožava svojim devijacijama Samo

isključivost volju proglašava jedinim mjerilom etike Tako voluntarizam zna dovesti do posvemašnje

iracionalnosti gdje je volja bez predmeta ili do stavova poput Maine de Birana koji postavlja načelo

volo ergo sum (hoću dakle postojim)

Osjećaji ili emocije čine da djelovanje bude savršenije Konkretno s jedne strane iznad apstraktnog i

suhog razuma a s druge strane iznad prazne volje Jasno je da čovjek u svakom svom činu ne može biti

angažiran sa svim svojim moćima podjednako i uvijek će nešto nedostajati međutim treba težiti za

puninom a to je realno mogu će Znamo iz iskustva da nitko ne želi mrzovoljno davanje u međuljudskim

odnosima te da doživjeti nekoga hladnim bešćutnim bezosjećajnim uzrokuje antipatiju zebnju pa čak i

strah Ipak kod osjećaja treba sačuvati trezvenost kloneći se krajnosti u njihovu vrednovanju Ne smiju

nam oni biti jedini kriterij upravljanja kao što se to događa na primjer kod emotivizma ili u prostijem

obliku kod hedonizma koji priznaje samo užitak Dapače razum je pozvan da razlučuje i rasuđuje

emocije dozvoljavajući tako mogućnost slobodnog opredjeljenja

Ne samo da nije dovoljno postupati prema trenutačnom subjektivnom raspoloženju nego je najčešće i

štetno jer takva navodna spontanost direktno je u protivnosti s čovjekovom slobodom a emocije izdvaja

iz cjeline osobe dajući im neograničenu vladajuću ulogu To najčešće konkretno znači da se prešutno

19

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

pušta takozvano javno mnijenje ili još točnije njegove tvorce da usmjeravaju i ustrojavaju cjelokupnu

osobnu egzistenciju

Slijed dopunjavanja ne ide samo od spontanih emocija do njihove provjere i prosuđivanja od strane

razuma nego i obrnuto Razum sam može a nekad i treba prethoditi emocijama uzrokujući njihov

nastanak Tako na primjer kada znamo da je nešto dobro za naše zdravlje nakon nekog vremena to nam

se može početi i sviđati Svakako osjećaji su korisni etici i treba ih uključivati u moralno djelovanje na

način da budu uklopljeni u jednu ve ću sintezu

Imaginacija ili mašta posebno je aktualna danas kada imamo sve ve ću prisutnost virtualnog svijeta preko

najraznovrsnijih medija ali i ona ima svoje prednosti i mane prema kojima treba zauzeti stav Pogledati

dobar film i pustiti maštu da prati radnju može biti za nas jedan oblik rekreacije ali ako ne možemo a da

dnevno ne provodimo više sati pred televizorom onda smo jednostavno ovisnici kojima je to nužda s vrlo

malo elemenata odmora Isto vrijedi i za maštu kada radi sama i bez reda jer nedvojbeno može biti štetna

Valja se naučiti prikladno je koristiti kao pomoćnu snagu koja podržava htijenje te je znati držati pod

kontrolom

Uživljavanje u imaginaran svijet kod djeteta je najčešće simpatično i bezazleno Ali ako je odrasla osoba

nerealan sanjar posebno za vrijeme obavljanja svojih dužnosti koje su u pravilu odgovorne to ljudi iz

njegove okoline opravdano osuđuju kao ponašanje koje ih može ugroziti Nužno je potrebno znati

razlikovati virtualni svijet od stvarnosti on mora biti u funkciji te iste stvarnosti i tada predstavlja pravo

obogaćenje Ako je pak virtualni svijet izoliran u funkciji sama sebe i jednako stvaran kao onaj stvarni

onda čovjek živi u podijeljenosti između dvaju paralelnih svjetova koji se sve više udaljavaju jedan od

drugoga

Još je opasnije ako mašta odnese prevagu nad stvarnosti što se lako dogodi jer na tom području sve

zavisi od nas i sve možemo prilagoditi sebi onako kako nam se prohtije bez ikakve muke i truda Rezultat

toga je da čovjek stvarnost tada doživljava nestvarno i neprijateljski Svaki gubitak ravnoteže u odnosu

realnog i irealnog ima direktan odraz na kvalitetu življenja tako što nas između ostalog opterećuje

psihički te uzrokuje razne oblike otuđenja i bijega od odgovornosti Zato je potrebno odvažno prihvaćanje

stvarnosti te iskreno preispitivanje i budnost nad virtualnim kako bi osoba ostala vjerna onome što jest i

što je izabrala da bi mogla koristiti maštu kao dio jednog šireg umijeća življenja koje vodi sreći

Hrvatski naziv za etiku je ćudoređe On označava da se ćud ili karakter treba stavljati u red To je i

umijeće realizacije preko kojega se teorija uspješno prenosi i provodi u praktičnu zbilju nadilazeći

zapreke koje pri tom susreće Konačni rezultat svega jest objedinjena osoba u svim svojim dimenzijama i

moćima u kojima se ne samo vrednuju sve njene osobine nego se iste žive u punini Takva je osoba

maksimalno realizirana sposobna donositi drugima ono što sama ima te na temelju vlastitog iskustva

20

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

razumijeva i suosjeća s njima Ona zna biti odgovorna u suživotu te tako davati svoj nezamjenjivi

doprinos izgradnji pravednijeg i ljepšeg svijeta Ostvarena je osoba najbolji put do obnove društva a ne

neki veliki planovi s vrha koji najčešće osobu kao takvu previđaju ili je svode na puko sredstvo raquoTko

ima ordo moralis (moralni poredak) nekoga čovjeka ima čovjekalaquo tvrdi Scheler a gdje toga nema u

pitanju je i samo društvo

12 Pismo KatariniPred vama je pismo koje je jedan djed napisao svojoj unuci Djed je Marcello Brenardi čuveni

talijanski pedijatar i psiholog a djevojčica je njegova unuka Katarina

Draga Katarina

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio jer ovo što imam reći tebi odnosi se i na sve tvoje

vršnjake u stvari sve vas koji ćete 2000 godine imati oko 20 godina

Kad budeš čitala ovo što ti sada pišem mene vjerojatno više neće biti Zato ovo pismo ima vrijednost

testamenta jer mislim da drugi neću pisati budući da ti ne mogu ostaviti ništa osim- sjećanja Ne želim te

savjetovati ni upozoravati ni bodriti niti učiniti bilo što je slično tome Mnoge savjete dobre ili loše već

si imala priliku čuti i mnoge ćeš tek čuti pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto

pomogao Zato ću se i zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli osjećaje i uvjerenja

Ponavljam naime da je sjećanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti Sjećanje na jednu osobu koju

si vjerujem voljela i to nezavisno od njene vrijednosti što smatram još važnijim

Tko zna što ćeš ti raditi kroz dvadeset godina Tko zna kakva ćeš biti Tko zna da li ćeš i tada kao i

danas biti inteligentna nježna hrabra ponosna iskrena inventivna puna smisla za šalu Nadam se da

hoćeš ali je sigurno da će svijet učiniti sve da ti pomogne da izgubiš sve te lijepe osobine Protiv tebe će

se udružiti mnoge sile a pogotovo jedna ndash strah

Strah od izolacije i zamjeranja društvu strah od siromaštva strah od neuspjeha od obaveza i

odgovornosti od borbe od samoće strah od ljudi strah od smrti Čini mi se da je strah najteža bolest koja

ugrožava čovječanstvo i očito sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni osnovni instrument pomoću

kojega se svatko može prisiliti da se prilagodi određenoj situaciji ma kakvo zlo da je u pitanju Strah je

najbolji put na kojem se svatko može prisiliti da se odrekne vlastite autonomije nezavisnosti i na kraju

slobode Sad se ničeg ne plašiš i to za mene predstavlja veliko zadovoljstvo U tebi još ne zapažam znake

onih strahova koji samo odrasli umiju usaditi u glave djece Volim te promatrati kako sama stječeš

iskustva kako se krećeš po mračnoj sobi kako proučavaš insekte i životinjice u prirodi kako pokušavaš

pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima U ovom svijetu ti i tvoji vršnjaci

predstavljate pravu utjehu i naravno nadam se da će to vječno trajati da ćeš uvijek ostati takva

plemenita i borbena sigurna i jaka ponosna i ljupka Ako u tome uspiješ imat ćeš po mom mišljenju sve

uvjete da izabereš pravi put Mogu ti reći bar što se mene tiče da sam sve ne baš sretne odluke u životu

donosio pritisnut strahom i nesigurnošću

21

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

Jednom prilikom pošto si mi ručicom pokazala četvrtinu mjeseca objasnila si da je slomljen Zatim si

me uvjerila da si to ti učinila i pokazala si mi kako si to učinila uhvatila si ga objema rukama i snažno si

ga tresnula o zemlju Imala si tada 18 mjeseci Ustvari tvojoj i mašti tvojih vršnjaka nema granica

Uvjereni ste u svoju nesalomljivost svemoć Vjerujete da možete izmijeniti svijet

Pretjerujete Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu Oni su laquopraktičniraquo laquorealniraquo laquokonkretniraquo Vidjet

ćeš govorit će ti da je svijet oduvijek bio takav i da će uvijek takav biti Govorit će ti da je uvijek bilo

bogatih i siromašnih da je uvijek bilo bijede odatle i gladi privilegija ropstva rata Govorit će ti da je

svatko tko je pokušao nešto izmijeniti išao ravno u propast Sasvim su lišeni mašte Čak i nade

Ako nešto već nije ostvareno reći će ti da je to nemoguće ostvariti Da je čovjek sazdan tako da je

društvo takvo i da je svijet takav Reći će ti da je mirenje s stanjem jedina razumna stvar I

prilagođavanje isto tako Ako i kroz dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje s

kojim raspolažeš danas i ako im odgovoriš da se uz volju sve može mijenjati naročito položaj ljudi ako

im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjećajnim odnosima umjesto na novcu ako im odgovoriš da

treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi a ne od gazda i sluga ako im tako odgovoriš reći će ti da

je sve to samo jedna utopija

U tvojoj kući 2000 godine bit će još uvijek bar se nadam stvari koje su pripadale tvojim djedovima

njihovim roditeljima njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova Bit će knjiga slika namještaja

predmeta svake vrste crteža rukopisa fotografija svega što je pripadalo generacijama koje su prethodile

tebi Stvarčica bez vrijednosti ako hoćeš ali svjedočanstva duge povijesti čiji si ti dio bila i prije nego si

se rodila

Tradicija Po meni ne treba sve to baciti I tradicija ima svoje značenje mada ne ono koje joj se

najčešće daje Prije svega smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svugdje slijediti kao skup

običaja i navika koje treba netaknute sačuvati i u sadašnjosti i u budućnosti Ja opet smatram da

vrijednost tradicije nije u tome već u nečem sasvim drugom tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost

treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje znači drugačije Iranski filozof Džubran

je rekao laquo Život se nastavlja ne zaustavlja se na jučerraquo Mi se međutim očajnički hvatamo za jučer i

onda tradicija postaje teret koji nam ne dopušta da napredujemo zatvor iz koga se ne može izaći Čak to i

ne želimo jer budućnost nepoznato novo drugačije izazivaju ndash strah

Eto ta se riječ opet vraća Reći će ti da je strah osjećaj koji obuzima svakoga Da točno je Ali strah

ne uništava svakoga Tebe neće na primjer i ne samo zbog tvog dječjeg ne znanja već zato što si sva

okrenuta stvarima i ljudima koje voliš osvajanju i progresu svijetu Ukratko ti si izvan i iznad si svoje

ličnosti Oni koji i kad odrastu ostanu takvi mnogo su jači od bilo kakvog straha

Ovo su kao što sam ti u početku rekao moje misli i osjećaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom

Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djelić moga života Učini od njega naravno samo ono što sama

budeš željela

22

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

Tvoj djed

12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti laquoNema imetka kao što je razum

nema nasljedstva kao što je odgoj

nema moći kao što je razboritost

nema siromaštva kao što je neznanje

nema časti kao što je znanjeraquo

12b Iz kineske priče o odabiru konja Dobrog se konja može prepoznati po njegovoj građi i općem izgledu Ali izvanredan konj onaj koji ne

podiže prašinu i ne ostavlja tragove to je nešto neizmjerljivo nepostojano i neuhvatljivo kao rijedak zrak

To što pravog odabirača konja zanima je duševni mehanizam Da bi zapazio bitno on zanemaruje

nevažne pojedinosti zaokupljen unutrašnjim kvalitatama gubi iz vida vanjske On vidi ono što želi

vidjeti a ne vidi ono što ne želi vidjeti Pazi na ono na što mora paziti a zapostavlja ono na što ne mora

paziti (Salinger Visoko podignite krovnu gredu tesari

12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)DA CIJENIM DOBRO URAĐEN POSAOAko ćete se tuči idite napolje-upravo sam obrisala parket

O RELIGIJIMoli Boga da ne ostane fleka na stolnjaku

O LOGICIZato što sam ja tako rekla eto zašto

O VIDOVITOSTIUvijek nosi čist veš u slučaju da zaglaviš u bolnici

O IRONIJINastavi se smijati i dat ću ti razlog da plačeš

O APSURDIMAZačepi ta usta i jedi večeru

O NEMOGUCIM MISIJAMAPogledaj tu prljavštinu na tvom vratu

O VREMENSKIM UVJETIMAKao da je tornado prošao kroz tvoju sobu

O PREUVELICAVANJURekla sam ti milion puta-ne preuveličavaj

23

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

O KRUŽENJU MATERIJE U PRIRODIJa sam te donijela na svijet ja te mogu i odnijeti

O ZAVISTIPostoji na milione djece koja nemaju sreće kao ti da imaju ovako divne roditelje

24

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

Osnovni pojmovi etike (prema knjizi Čehok I Koprek I Etika priručnik jedne discipline) ETIKA - od grčkogaethos običaj navika karakter prebivalište ozračje

Znati kako valja živjeti što činiti kakav biti U Aristotela se ethos povezuje s navikom

djelovanja običajnošću koja razvija dobre osobine karakterEtika imoral nisu istoznačni

pojmovi

Etika pita za opravdanje djelovanja u okviru neke teorije načela u njoj promišljamo svoj

vlastiti moralni čin da bismo vidjeli što je s našom moralnošću uopće i kako se ona uklapa u

naše životne stavove što je norma uopće što je načelo što je dobro djelovanje Moral možemo odrediti kao skup nepisanih i pisanih pravila koja upravljaju ljudskim djelovanjem U toj odredbi su dva aspekta izvanjska moralnost ndash kao skup pravila moral je društvena institucija koja je po svojemu

obilježju nešto između zakona i konvencija Moral teži biti općenito važeći pa su stoga

mnoge moralne norme postale i zakonskima No moral ne propisuje sankcije tjelesne prisile

ili oduzimanja slobode Konvencije isto tako nisu zakoni što znači da nemaju obvezujuće

značenje i ne propisuju sankcije Moguće ju je deskriptivno činjenično istraživati da bi se

otkrila njezina normativnost unutarnja moralnost ndash pravila norme obveze motivi vrline moralna svojstva koja su pounutrena (internalizirana) iz izvanjske moralnosti ili morala kao društvene institucije Riječ je o moralnome subjektu od pojedinačnoga stava o nekome moralnom pitanju do savjesti

DOBRO I VRIJEDNOSTI Riječd o bro koristimo u različitim značenjima no najčešće kao

odredbu kakvoće vrijednosti nekoga predmeta ili čovjeka G H von Wright razlikuje šest

osnovnih značenja riječi dobro instrumentalna dobra (dobra sjekira) tehnička dobra (dobar

trkač) fizička dobra (dobro oko) utilitaristička dobra (dobra televizija) hedonistička dobra

(dobra hrana) ljudska dobra (dobra volja) ndash svojstvo koje se odnosi na čovjeka i na

njegovu sposobnost moralnoga shvaćanja Časno dobro ima svrhu samo u sebi ono je dobro zato što postoji kao što i obratno postoji

zato da bi bilo dobro Ako je naše djelovanje dobro ono ima svrhu upravo u samome djelu u

činu dobra To znači da se dobro ne smije izjednačiti ni sa kakvom pojedinačnom ili

posebnom svrhom (ugodom korišću itd) Upravo je stoga potrebno očistiti pojam dobra od

svih onih svrha koje bi bile izvanjske samome dobru No postavlja se pitanje možemo li

uopće odrediti dobro Ne moramo samo utvrditi činjenice nego prosuditi stvarnost u

vrjednosnom smislu

Razlika izmeđučin jenica ivrijednosti činjenicama opisujemo a vrijednostima prosuđujemo stvarnost Činjenice govore o onome što jest vrijednosti vrijede Spoznaja i doživljavanje vrijednosti ovisi i o osjećajnoj te voljnoj usmjerenosti Na temelju naših spoznajnih osjećajnih i voljnih sposobnosti sami rangiramo vrijednosti Ono što nam se čini poželjnije i što prevladava u našem odnosu spram sebe i drugih postat će obilježjem našega života posebnim ethosom ili moralnošću

25

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

U razmatranju vrijednosnoga odnosa možemo imati u prvome reduosobu - onoga koji ostvaruje vrijednosni odnos i ono što se zahtijeva od osobe Na prvome se temeljietika vrlina na drugome etika dužnosti ETIKA VRLINA laquoUmjesto da na moralnost gledamo pozitivno kao na trajno traženje

dobra mi je često osvjetljavamo u negativnom svjetlu ograničavajući njeno značenje na

situacije koje nas posramljuju Pred moralom se osjećamo postiđeni kao da nam ništa u

njemu ne otvara perspektivu Edmund Pincoffs to naziva laquoetikom neugodnih situacijaraquo u

kojima etiku moral trebamo samo za vrijeme krize Njezin je glavni posao to da rješava

probleme Smisao je etičnosti morala nešto drugo poticanje dobrote ljudskoga života i

ostvarivanje dobre osobnostiraquo (I Koprek)

U središtu etike vrline jest osoba koja djeluje Ethos se prepoznaje po načinu djelovanja

po navici običaju postupanja koji je relativno trajan postojan Ta je trajnost i postojanost

kao pravilo djelovanja u različitim situacijama znak karaktera obilježje stečenih dispozicija

ličnosti koje imaju moralnu važnost Te dispozicije možemo nazvati vrlinama Pojam vrline skupni je pojam za određene standarde koji trebaju biti ispunjeni da bismo neki predmet ili osobu nazvali dobrom

Vrlina nije samo jedno od mogućih obilježja već bitno obilježje Sokrat kaže da je stolar

stolar samo ako je dobar stolar dakle ako u vrijednosnome obzorju ispunjava svoju funkciju

Izvorno grčki arete znači najboljost najizvrsnost

Može li se vrlina naučiti Za Sokrata i Platona istinsko je znanje znanje ideja od kojih je

vrhovna ideja ideja dobra Prema njoj se sve mjeri i određuje Ako znamo što je dobro

činit ćemo dobro naprosto stoga što je dobro najbićevitije biće (ontos on) ndash ideja dobra

najjača je u hijerarhiji ideja Nema ništa jače od same istine što bi moglo pokrenuti volju

Platon naučava 4 vrline

Aristotel također smatra da je osnovna vrlina vezana uz spoznaju dobra ali ne kao ideje

već dobra pojedinačne stvari No on govori o vrlinirazboritost i Riječ je o praktičnoj

razumskoj moći koja se razlikuje od teorijskoga uma i logičke spoznaje To je vrlina izbora

Vrlina je izborno stanje ndashako želimo steći npr vrlinu hrabrosti nastojat ćemo izabrati ono

što će nam pomoći da izvježbamo svoj karakter tako da nam hrabro djelovanje postane

navikom Određujući strast kao neko kretanje koje je u nama urođeno (s nama niklo)

Aristotel pridaje veliku ulogu odgoju kojim se ono što nam nije urođeno čestim ponavljanjem

(navikavanjem) čini stalno djelujućim Strast je moralno indiferentna ndash ona nije ni vrlina ni

porok ali može pravilnim ili nepravilnim ponavljanjem djelovanja voditi do vrline ili poroka

Vrlina je dispozicija za dobro djelovanje Kada je jednom stekne ona je postojanija i od

znanja

Aristotel je uvidio da nas strasti vuku prema krajnostima u djelovanju Te su krajnosti

manjak ili suvišak u osjećanju ili djelovanju i vode do poroka Razboritost kao praktična

razumna sposobnost vodi do sredine za nas do sredine između manjka i suviška Pronaći i

izabrati tu sredinu jest vrlina

26

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

Vrlina nije sama sebi svrha već je krajnja svrha uvijek već pretpostavljena u svrsi življenja uopće ndash blaženstvu sreći ndasheudaimonia

HEDONIZAM I UTILITARIZAM - ljudsko je djelovanje vođeno sasvim prirodnim motivima ndash

ono želi izbjeći bol patnju neugodu i što je moguće više dovesti do zadovoljstva ugode

osjećaja sreće Određenje dobra djelovanja se treba rukovoditi terminima izbjegavanje

neugode i povećanja ugode Takva stajališta zastupa F Hutcheson no konzekventnije

ih formulira J Bentham Njegovo je temeljno načelo postizanjelaquonajv eće moguće sreće najvećega broja ljudiraquo koje se može nazvati i laquonačelom korisnostiraquo Stoga se Benthamovo učenje naziva hedonističkim utilitarizmom

Da bismo mogli utvrditi što povećava ugodu odnosno umanjuje neugodu Bentham

predlaže uvođenje hedonističkoga računa u sklopu kojega se ugoda i neugoda mjere

(intenzitet ugode i neugode trajanje i stupanj izvjesnosti s kojom očekujemo ugodu ili

neugodu podnošljivost posljedice i njezina čistoća itd) J S Mill laquoBolje biti

nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinjaraquo To dovodi do posvemašnjega individualizma i uskraćuje nam mogućnost da zadovoljstvo kao pojedinačni psihički doživljaj pretvorimo u moralno vrijednosni sud

Sama činjenica da je nešto poželjno osobi ili zajednici ne govori o tome da je tu poželjnu

stvar moguće smatrati vrijednošću Ne uzima se u obzir društvena raspodjelu dobara ne

mari za pravednost Utilitarizam čina zastupa stajalište da su moralno opravdani oni čini koji izravno donose

bolje posljedice nego neki drugi čini Utilitarizam pravila prevladava u novijim stajalištima

Kriterij moralne opravdanosti nije pojedinačni čin i korist koju donosi već mogućnost da se

čin podvrgne pod određena pravila i da se utvrdi je li moguće djelovanje opravdati na

temelju pravila Tako JS Smart prispodobljuje utilitarizam pravila vještini dobroga

nautičarstva Kao što dobar nautičar da bi upravljao brodom slijedi pravila koja su upisana u

nautičkim knjigama odnosno slijedi iskustvena pravila tako se i u djelovanju slijede pravila i

norme koje su već iskušane u praksi djelovanja Približavanje deontološkim etikama

Ograničeni utilitarizam - djelovanja se prosuđuju prema pravilima a pravila prema

posljedicama Kada nastojimo spoznati na temelju nakane djelovanja njegove moguće

posljedice govorimo o prethodnoj savjesti ili o apriornoj vrijednosnoj prosudbi koja ne

razmatra činjenične posljedice Savjest na neki način ispituje slijede li posljedice iz moralne

kakvoće i norme prije nego što deskripitivno utvrdi posljedice Savješću spoznajemo i kakvoću naših čina ili djelovanja na temelju iskustveno utvrdivih posljedica Dobro djelovanje nagrađuje savjest pohvalom i pristajanjem da se takvo dobro 10

pretvori u načelo a kada je djelovanje dovelo do loših posljedica savjest optužuje zbog nedostatka spoznaje ili volje za djelovanjem

Savjest je unutarnja disciplina koja nas tjera da moralno prosuđujemo čine i djelovanje te da

ih kao dužnost prihvatimo u vlastitoj moralnosti Disciplinom izoštrujemo savjest da izabere

one motive koji će postati odredbeni razlog volje Takav razlog mora imati dobru posljedicu

27

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

što znači da su posljedice povezane s izvježbanom vrlom sposobnošću moralne prosudbe

Stoga treba naglasiti da je bez obzira na utemeljenje etike ndash vrline dužnosti ili posljedice ndash

savjest najviše sudište koje bi trebalo obuhvatiti moralnu kakvoću norme i odgovornost za

posljedice

28

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

Pada na pamet divna misao jednog pisca (čije sam ime zaboravio) koji kaže JA OVAKAV KAKAV JESAM s tugom pozdravljam MOJ JA KAKAV BI TREBAO BITI Ova rečenica ulazi u područje etike

29

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

Glavni etički pojmovi odnos dobra i zla savjest odnos vrlina u koje spadaju osobine pojedinca i drušva kao što su mudrost pravda hrabrost umjerenost i sl i vještina u koja spadaju naučena znanja i ponašanja odnos slobode i sreće i nesreće

Dobro je najveća moralna vrijednost To je ljudska osobina koja odgovara biti čovjeka Čovječnost je dužnost svakog pojedinca uvjet dobrog života To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima dijalog ljubav i dostojanstvo osobe

Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića nema vanjsku svrhu nema za cilj neku korist ili interes To je čisto dobro Kada govorimo o dobru u sebi mislimo na vrijednost vrlinu ono čemu se teži ideal dobra Korisno dobro ima za svrhu neku korist neki interes Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji) Zlo je pojam koji označava ono što moral odbacuje kao neprihvatljivo Njegova je suprotnost moralno dobro

Sloboda se odnosi u općenitom smislu na tvrdnju biti raquoslobodanlaquo (neograničen nezarobljen)

Sreća užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema Predložene definicije uključuju slobodu sigurnost položaj u društvu materijalna dobra unutarnji mir i tako dalje Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge) Druga definicija govori da je sreća trajno pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom ali i aktivno zadovoljstvo i postignućaRiječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog tjelesnog osjećaja dok se sreća koristi s dubljim smislom unutrašnjim osjećajima Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva te se često promatra kao neprocjenjiva Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije može biti uzrokovana dobrotom drugih ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike

Ljubav može opisivati snažan osjećaj kao zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba pruža najintenzivniji osjećaj bliskosti U govoru obično označava međuljudsku ljubav no ona može označavati ljubav prema državi cilju sportu itd Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji prijateljahellip)

Vrlina (lat virtus grč ἀρετή aretē) je uobičajena dobro utemeljena određenost i pripravnost muških snaga usmjerenih veličanstvenim djelima Vrlina je moralna izvrsnost osobe Latinska riječ virtus znači laquomuževnoraquo od vir laquomužraquo te se odnosi izvorno na muške ratne vrline kao hrabrostU grčkom se točnije zvala laquonaviknuta izvrsnostraquo kao nešto trajno trenirano Vrlina upornosti i ustrajnosti je potrebna za sve vrline budući da je vrlina navika karaktera te se moraju ponavljano koristiti da bi osoba ostala s vrlinamaVrlina je jedan od glavnih pojmova etike

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje uvid dobro rasuđivanje Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr filia - ljubav sofia - mudrost)Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje ne dopuštajući da ga progutaju zahtjevi praktičnog života Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude

Socijalna ili društvena pravda je koncept društva prema kojemu se pravda u nekom društvu može ustanoviti jedino ako se odražava kroz sve njegove aspekte a ne samo kroz jednakost pojedinaca pred zakonom Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati Pravedno društvo bi prema tom konceptu trebalo biti onakvu u kome pojedinci uživaju pošteni odnosno pravedni tretman kao i nepristrano određeni udio društvenih blagodati

Hrabrost neustrašivost ili junaštvo je jedna od četiri osnovne vrline Osnova je jaka i stabilna želja za ispunjavanjem svoje osobne obaveze usprkos velikim preprekama opasnostima i teškoćama Hrabar čovjek se osjeća sposobnim i ima dovoljno samopouzdanja riskirati neštoHrabrost daje snagu i ustrajnost za prevladavanje teškoća i nastojanje za pronalaženje riješenja i daje nam snagu za prevladavanje straha Hrabrost može biti i spremnost žrtvovanja vlastitog života Hrabrost nije poricanje

30

straha ni odsutnost straha Naprotiv - to je odluka iz slobodnog izbora učiniti ono što je potrebno unatoč osjećaju straha Razlikujemo

Umjerenost čini život lijepim i skladnim da se čovjekova vrijednost sastoji u onome što on jest a ne u onome što on radi ili pak što on posjeduje da mali niski ciljevi ne mogu nikada utažiti žeđ za srećom i puninom Umjerenost je važna u svakodnevnom životu čini ga smirenim i omogućuje nam da u životu osjetimo pravu radost Primjerice umjerenost nas uči da znamo vladati sami sobom a to je izvor užitka u malim radostima i zadovoljstvima života Dok su nestrpljivost neumjerenost želja da sve vidimo i sve saznamo izvor nezadovoljstva napetosti uzrok zasićenosti osjetila i dosade koja uskraćuje vedrinu i mir

UVOD

U međuljudskim odnosima i odnosima prema živom svijetu neophodna je neka vrsta minimalnog povjerenja ma koliko opreznog i podozrivog bilo da se radi o čovjeku ili drugom živom bićuPoenta je na poštovanju drugog da bi i sam bio poštovan i cijenjen U životu se često susrećemo sa paradoksom tamo gdje je moral najpotrebniji najmanje ga imaŽivimo u društvu u kojem postoje seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima Dolazi do slabljenja društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnoseGlavni problem našeg doba je u čovjekovoj izgubljenosti negiranju značaja i smisla života poricanje smisla vjere u humanistička načela borba za egzistenciju pasivno iščekivanje šta će se desiti zle slutnje i izgubljene nadeIntegritet pojedinca je narušen i čovjek postaje otuđen izložen psihozama neurozama i stresnim situacijamaČinjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i prirodu Samilost i altruizam su kompas za istinski ljudski životMoral ( od lat Mos = običaj mores= vrednovnje moralis= ćudoredan) je jedan od oblika društvenog čovjekova opstanka (pored religije prava politike) i kao takav se u toku vremena mijenja i svojim smislenim opsegom i sadržajem te je različit u rzličitim povjesnim razdobljima u različitih plemena grupa naroda slojeva itd a često i pojedine profesije imaju svoj osebujan moral U tom smislu moral sadrži u sebi određene običaje propise pravila smjernice norme kategorije idealeOn je istovremeno sistem normi vrijednosnih sudova o praksi društva i čovjeka o njihovom činjenju ili nečinjenju koje na sebi svojstven način sankcioniše ali ne uključuje golu fizičku prinudu Moralne norme nisu urođeni niti univerzalne i važeće za sva vremena već su rezultat proizvodnih odnosa među ljudimaRiječi ETIKA I ETIČKO se obično koriste sinonomo sa riječima moral i moralnost Dr Vuko Pavićević određuje etiku u širem značenju kao filozofsku disciplinu o moralu koja obuhvata sve ili samo neke discipline koje ga proučavaju a prije svega moralnu dogmatiku Po njemu sve uzročne nauke ulaze u etiku koja je filozofska disciplina i postavlja idealan moralVažno je naglasiti da su konkretni moralno- etički principi 1 Princip mjere i sredine2 Princip blaženstva i sreće ( eudajmonizam )3 Princip zadovoljstva ili radosti ( hedonizam ) i 4 Princip korisnosti ( utilitarizam ) 5 Trebanje kao moralno- etički princip podrazumjeva svoje određenje dužnost i moralni zakon i kategorički imperativ versus tzv Zlatno pravilo6 Dobro kao moralno- etički princip i sadrži svoje konkretne eksplikacije a suprotan njemu je protiv pojam zla

KONSTITUTIVNI ELEMENTI MORALAU konstitutivne elemente morala spadajubull svijestbull norma bull sudbull sankcija

31

bull ciljevibull sredstva

MORALNE OSOBINEMoralne osobine kao idejno društvene potom one koje se odnose na stepen poštenja i časnosti čovjeka i odnos prema sebi i drugima zatim moralna osjećanja i neke druge pojave mogu da imaju negativne moralne karakteristike i da dovode do otežanih okolnosti sa nemoralnim trendom za pojedinca grupe ili slojeve u društvuNeke od moralnih osobina su 1 malograđanština2 kleveta3 zavist1 4ljubomora4 sujeta5 ciničnost6 stid

MALOGRAĐANŠTINATo je moralna osobina koju karakteriše ustaljen način života i mišljenja koji je veoma blizak banalnosti plitkoumnim poimanjima života i svijeta gdje se izražava težnja za vrijednostima koje su niske prizemne i trivijalne Životna filozofija malograđana svodi se na lične interese želju za posjedovanjem i borbu i trku za materijalnim vrijednostima Oni po svaku cijenu žele viši društveni rang i preziru ljude nižeg socijalnog položaja

KLEVETAKleveta je veoma česta društvena pojava Kod klevete cilj se svodi na lažno izvrgavanje osudi napadu i pokudi pojedinca grupe organizacije i sl da bi lični interesi motivi i želje došli do izražaja i da bi se ostvarila neka niska stremljenja i nastojanja To je naravno negativna moralna osobina a vrši se najčešće iz zavisti osvete i pakosti Klevetom se naravno remete međuljudski odnosi

ZAVISTTo je nagativna pojava koja obuzima čitavu ličnost i ima široko polje dejstva Ona je tipična za ljude našeg podneblja Zavidne osobe gore od mržnje prema osobama koje uspjevaju a naročito prema osobama u bližoj okolini i to onom darovitim sposobnim i poštenim ljudima Ova skoro patološka pojava najviše je zastupljena kod primitivnih nesposobnih i onih ljudi koji nisu ostvarili svoje ambicije i želje Ova osobina nije isključena i kod intelektualaca koji ne posjeduju širinu uvažavanje pravih vrijednosti kod drugih ljudi i radost za istinski uspjeh svakog čovjeka LjUBOMORATo je oduvijek bila nagativna pojava i nanosila je velika zla i nepravde ljudima koji to nisu zaslužili Ljubomorna ličnost je frustrirana uzbuđena i sa izgubljenim smislom za realnost i umjerenost Ona sve tuđe zasluge vrijednosti i kvalitete osporava i nastoji da prikaže kao svojeLjubomora se smatra posljedicom sebičnosti i pretjerane samoljubivosti

SUJETATo je moralno osjećanje koje je motivisano na postizanje slave ugleda i prestiža koji izazivaju divljenje sredine u kojoj se živi i radi Sujetnom čovjeku odgovara samo ono što mu donosi slavu moć i dominaciju nad drugima pa nastoji da po svaku cijenu bude bolji i zapaženiji od drugih Problem je u tome što sujeta može da vodi u vršenje nečasnih neprihvatljivih opasnih i štetnih radnji i postupaka a sve da bi se pročuo i proslavio a pojedinac gori od želje da bude u centru pažnje i učini nešto što bi ga uzdiglo iznad drugih ljudi

CINIČNOSTCiničnost je moralna osobina gdje do izražaja dolazi prezriv odnos prema kulturi društva duhovnim tekovinama i moralnim vrijednostima te ostalim pojavama i ostvarenjima koje je čovječanstvo postiglo u svom razvoju Cinik zna cijenu svemu a vrijednosti ga neinteresuju jer on sa preziranjem gleda na ljude i postojeće vrijednosti

STIDTo je moralno osjećanje koje je imalo veliku vrijednost u patrijahalnom moralu i koje upućuje ličnost da svoje ponašanje i postupke cijeni sa pozicije vlastite samosvijesti Osoba kod koje je izražen stid osuđuje vlastite postupke osobine i nedolično ponašanje

32

Suprotnost stidu je ponos koji ide dotle da se može pretvoriti u prkos Stid kao uzvišeno moralno osjećanje i reagovanje u emocionalnom obliku na vlastiti nemoral je izgubio svoju nekadašnju vrijednost i uvažavalje Stara izreka kaže bdquo Nesta stida i obraza nesta ljudstva i poštenjaldquo

MORAL DANAŠNjICESavremeni moral je ispunjen brojnim suprotnostima protivrječnostima dilemama i neizvjesnostima u pogledu daljeg razvoja Savremeni moral uspjeva da se afirmiše kao superiorniji u odnosu na tradicionalni moral i sve više ugrožava temelje i opstanak tradicionalnog morala minulih vijekova Moral nije nikada bio idealan u tradicionalnom a niti u savremenom smislu Lansira se kult nerada potrošnje hedonizma lagodnog života prekomjerne upotrebe narkotika tjelesnih uživanja i seksualne nastranosti Čovjek polako ali sigurno postaje rob poroka i izlaz traži u iracionalnoj sferi i stranputicamaPrema doktoru Savi Lauševiću na zapadu se nameće jedna etika bez etičnosti koja je podređena bivstvovanju i u podtekstu takve etike stoje moć borba strah što čini predvorje rataMoralno bezakonje uzima maha Ekonomsko siromaštvo zapostavljanje duha nizak stepen kulture uslovili su pojavu raznih vrsta nemoralnih radnji i postupaka Duhovna strana čovjeka je zanemarena i nameće se trka za materijalnim bogatstvom gospodar planete postaje novac Čovjek je razapet između želja i mogućnosti između tradicionalnog i savremenog Što se tiče moralnog pogleda na svijet svijet od juče ni po čemu ne liči na svijet od danas i budućnost nam je neizvjesna

ETIČKI PROBLEMI I IZAZOVIU etici je nezaobilazno učenje o dobru i zlu odnosno o onom šta je ispravno a šta nije sa aspekta iterpersonalnih odnosa i odnosa pojedinca prema društvuLjudski tragizam sastoji se u tome što dobro ne može da pobijedi zlo u neprekidnoj borbi dobra i zla i što se svjesno ili nesvjesno nalazimo čas na strani dobra čas na strani zla i taj začarani krug je vječni izvir čovjekove nemoći nesreće nesporazuma posrtanja i tragičnih zbivanjaSeksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima i slabljenje društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnoseČovjek posjeduje moralne potencijale iz njega zrači moralna snaga sposobnost da mjenja sebe i svijet i on je centralna osa oko koje se okreće u prirodi i društvuPrava i iskrena ljubav je blago od neprocjenjive vrijednosti u ljudskom životu Bez prave ljubavi čovjek je sveden na tumaranje bez cilja svrhe i smisla radosti i istinske sreće Ona krijepi stvara diže i daje smisao čovjekovom postojanjuKenet Kuper kaže ldquoSavremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srcaldquo U današnjem svijetu sve je manje ljubavi jer su ljudi opterećeni trkom za novcem i moći a zavist i mržnja su se uvukle u međuljudske odnose i stvvaraju pustoš u srcu i duši Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i priroduSamilost i altruizam su kompas za istinski ljudski životZadatak je etike da radi na izgradnji čovjekove ličnosti sa približno idealnim osobinama Takva ličnost bi trbala da bude slobodna visokoumna da posjeduje stvaralačke i duhovne kvalitete da ispoljava tolerantnost originalnost visok stepen praktične umješnosti i da nije opterećeno socijalnim i materijalnim problemima Takva osoba bi trebala da o bitnim stvarima unaprijed zaključuje sa elementima skoro proročkog sagledavanja uzroka i posljedica i u njoj bi bile integrisane takve osobine koje garantuju nepogrešiv odnos prema drugim ljudima i prirodi u cjelini

ETIKA U SUPERVIZIJIKada govorimo o etici u superviziji nalazimo se u složenijoj situaciji nego kada govorimo o etici pojedinačnih struka iz područja mentalnog zdravlja (socijalnih radnika psihoterapeuta i sl)U literaturi se često nailazi na stalno ispreplitanje etike psihoterapeuta i etike supervizora Etički kodeksi rada u psihoterapiji i rada u superviziji imaju mnogo sličnosti ali i razlika

33

Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijentaPojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcijaTakva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturiSvaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemljiPrema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizantaMeđunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanjaUrbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquoEtički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke

ETIČKE TEORIJEEtičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičkoPitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice

ETIČKA NAČELAOna su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine

34

Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanjabull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta)bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude)bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude)bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima)bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja)

ETIČKI KODEKSIEtički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja

Odgovornost prema korisnikuZavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosaPoštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće )U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti

35

ZNANJA O ETICIO etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantomInterpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo

U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

36

4 ključna principa u etičkom djelovanju

1 poštivanja individualne autonomije 2 korisnosti 3 neškodljivosti i 4 jednakosti

Principi1 Život je najveća vrijednost i najveće dobro2 Činiti dobro ne nanositi štetu3 Načelo istinitosti i povjerenja4 Načelo jednakosti i autonomije5 Načelo prava i obveze svih ljudi6 Načelo suradnje i dobrih odnosa međuzdravstvenim radnicima7 Načelo stalnog učenja

Autonomija - najznačajnija vrijednostpromovirana modernom medicinskom etikom

- pojedinci moraju imati kontrolu nad svojimvlastitim tijelom- moraju donositi svoje vlastite odluke usvezi s medicinskim tretmanom- ne smiju biti sprječavani u traženju vlastitogispunjenja

ETIKA Disciplina o moralu i moralnim načelima- Sistem normi ili pravila ljudskog ponašanja- Opća pravila ponašanja individualan moral

Moralna norma predstavlja specifičanindividualni vrijednosni sistem ličnosti koji imasvoje zakonitosti nastanka razvoja i usvajanjabull Druge regulativne norme (bliske moralnima) norme prvobitne zajednice običajne norme religija pravne norme

bullSličnosti i razlike običajne i moralne norme- običaj ne priznaje individualnost- običajni moral je tradicionalan- proizvoljnost u kažnjavanju za prekršitelje običajnihnormi je tipična uz stroge običajne kazne- u običajnim normama ne uzima se u obzir moralniprofil počinitelja- važenje običajnih normi je usko ograničeno na jedanrod ili pleme- običajne norme imaju veliku snagu inercije

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme obilježene su pojmom ldquosvetostirdquo(moralne norme su obilježene pojmom ldquodobro)

37

- vjerske norme su u daleko većem stupnjubezuslovne i obavezne nego moralne norme- kada prekrši vjersku normu čovjek je zgriješio(kada prekrši moralnu normu čovjek osjeća da jepogriješio protiv svog dostojanstva ali ne i protivBoga)

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme su po pravilu vezane za Crkvu kaoorganizaciju dok moralne norme nisu vezane niza kakvu organizaciju- vjerske norme se po sadržaju mogu podudarati smoralnim normama ali se mogu i razlikovati- vjera značajno utječe na formiranje moralnihnormi jer pruža zaokružen pogled na svijet a kadje čovjek prihvati ona utječe i na njegov općimoral

bull Sličnosti i razlike pravne i moralne norme- iza pravnih normi stoji autoritet države a izamoralnih normi neorganizirana masa- pravo je uvjetna hipotetična norma dok je moralbezuslovna pravo je heteronomno dolazi izvanadok je moral autonomna norma izvire iz nas samih- pravo ima efikasnu sankciju ndash za kršenje pravnihnormi kaznu izriču organi države sudovi etika paktraži moralitet unutrašnju suglasnost s primljenimobvezama

Nacionalni dokumenti- Ustav RH- Kazneni zakon RH

38

• 3 Etika vrlina
• • 3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi
  • • 4 Etika načela
    • 5 Metaetika
    • 6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam
    • 7 Savjest
    • 8 Razvoj moralne svijesti
    • 9 Osobni integritet
    • 10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)
    • 12 Pismo Katarini
    • • Tvoj djed
      • • 12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti
        • 12b Iz kineske priče o odabiru konja
        • 12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)
        • • UVOD U međuljudskim odnosima i odnosima prema živom svijetu neophodna je neka vrsta minimalnog povjerenja ma koliko opreznog i podozrivog bilo da se radi o čovjeku ili drugom živom biću Poenta je na poštovanju drugog da bi i sam bio poštovan i cijenjen U životu se često susrećemo sa paradoksom tamo gdje je moral najpotrebniji najmanje ga ima Živimo u društvu u kojem postoje seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima Dolazi do slabljenja društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Glavni problem našeg doba je u čovjekovoj izgubljenosti negiranju značaja i smisla života poricanje smisla vjere u humanistička načela borba za egzistenciju pasivno iščekivanje šta će se desiti zle slutnje i izgubljene nadeIntegritet pojedinca je narušen i čovjek postaje otuđen izložen psihozama neurozama i stresnim situacijama Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i prirodu Samilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Moral ( od lat Mos = običaj mores= vrednovnje moralis= ćudoredan) je jedan od oblika društvenog čovjekova opstanka (pored religije prava politike) i kao takav se u toku vremena mijenja i svojim smislenim opsegom i sadržajem te je različit u rzličitim povjesnim razdobljima u različitih plemena grupa naroda slojeva itd a često i pojedine profesije imaju svoj osebujan moral U tom smislu moral sadrži u sebi određene običaje propise pravila smjernice norme kategorije ideale On je istovremeno sistem normi vrijednosnih sudova o praksi društva i čovjeka o njihovom činjenju ili nečinjenju koje na sebi svojstven način sankcioniše ali ne uključuje golu fizičku prinudu Moralne norme nisu urođeni niti univerzalne i važeće za sva vremena već su rezultat proizvodnih odnosa među ljudima Riječi ETIKA I ETIČKO se obično koriste sinonomo sa riječima moral i moralnost Dr Vuko Pavićević određuje etiku u širem značenju kao filozofsku disciplinu o moralu koja obuhvata sve ili samo neke discipline koje ga proučavaju a prije svega moralnu dogmatiku Po njemu sve uzročne nauke ulaze u etiku koja je filozofska disciplina i postavlja idealan moral Važno je naglasiti da su konkretni moralno- etički principi 1 Princip mjere i sredine 2 Princip blaženstva i sreće ( eudajmonizam ) 3 Princip zadovoljstva ili radosti ( hedonizam ) i 4 Princip korisnosti ( utilitarizam ) 5 Trebanje kao moralno- etički princip podrazumjeva svoje određenje dužnost i moralni zakon i kategorički imperativ versus tzv Zlatno pravilo 6 Dobro kao moralno- etički princip i sadrži svoje konkretne eksplikacije a suprotan njemu je protiv pojam zla KONSTITUTIVNI ELEMENTI MORALA U konstitutivne elemente morala spadaju bull svijest bull norma bull sud bull sankcija bull ciljevi bull sredstva MORALNE OSOBINE Moralne osobine kao idejno društvene potom one koje se odnose na stepen poštenja i časnosti čovjeka i odnos prema sebi i drugima zatim moralna osjećanja i neke druge pojave mogu da imaju negativne moralne karakteristike i da dovode do otežanih okolnosti sa nemoralnim trendom za pojedinca grupe ili slojeve u društvu Neke od moralnih osobina su 1 malograđanština 2 kleveta 3 zavist 1 4ljubomora 4 sujeta 5 ciničnost 6 stid MALOGRAĐANŠTINA To je moralna osobina koju karakteriše ustaljen način života i mišljenja koji je veoma blizak banalnosti plitkoumnim poimanjima života i svijeta gdje se izražava težnja za vrijednostima koje su niske prizemne i trivijalne Životna filozofija malograđana svodi se na lične interese želju za posjedovanjem i borbu i trku za materijalnim vrijednostima Oni po svaku cijenu žele viši društveni rang i preziru ljude nižeg socijalnog položaja KLEVETA Kleveta je veoma česta društvena pojava Kod klevete cilj se svodi na lažno izvrgavanje osudi napadu i pokudi pojedinca grupe organizacije i sl da bi lični interesi motivi i želje došli do izražaja i da bi se ostvarila neka niska stremljenja i nastojanja To je naravno negativna moralna osobina a vrši se najčešće iz zavisti osvete i pakosti Klevetom se naravno remete međuljudski odnosi ZAVIST To je nagativna pojava koja obuzima čitavu ličnost i ima široko polje dejstva Ona je tipična za ljude našeg podneblja Zavidne osobe gore od mržnje prema osobama koje uspjevaju a naročito prema osobama u bližoj okolini i to onom darovitim sposobnim i poštenim ljudima Ova skoro patološka pojava najviše je zastupljena kod primitivnih nesposobnih i onih ljudi koji nisu ostvarili svoje ambicije i želje Ova osobina nije isključena i kod intelektualaca koji ne posjeduju širinu uvažavanje pravih vrijednosti kod drugih ljudi i radost za istinski uspjeh svakog čovjeka LjUBOMORA To je oduvijek bila nagativna pojava i nanosila je velika zla i nepravde ljudima koji to nisu zaslužili Ljubomorna ličnost je frustrirana uzbuđena i sa izgubljenim smislom za realnost i umjerenost Ona sve tuđe zasluge vrijednosti i kvalitete osporava i nastoji da prikaže kao svojeLjubomora se smatra posljedicom sebičnosti i pretjerane samoljubivosti SUJETA To je moralno osjećanje koje je motivisano na postizanje slave ugleda i prestiža koji izazivaju divljenje sredine u kojoj se živi i radi Sujetnom čovjeku odgovara samo ono što mu donosi slavu moć i dominaciju nad drugima pa nastoji da po svaku cijenu bude bolji i zapaženiji od drugih Problem je u tome što sujeta može da vodi u vršenje nečasnih neprihvatljivih opasnih i štetnih radnji i postupaka a sve da bi se pročuo i proslavio a pojedinac gori od želje da bude u centru pažnje i učini nešto što bi ga uzdiglo iznad drugih ljudi CINIČNOST Ciničnost je moralna osobina gdje do izražaja dolazi prezriv odnos prema kulturi društva duhovnim tekovinama i moralnim vrijednostima te ostalim pojavama i ostvarenjima koje je čovječanstvo postiglo u svom razvoju Cinik zna cijenu svemu a vrijednosti ga neinteresuju jer on sa preziranjem gleda na ljude i postojeće vrijednosti STID To je moralno osjećanje koje je imalo veliku vrijednost u patrijahalnom moralu i koje upućuje ličnost da svoje ponašanje i postupke cijeni sa pozicije vlastite samosvijesti Osoba kod koje je izražen stid osuđuje vlastite postupke osobine i nedolično ponašanje Suprotnost stidu je ponos koji ide dotle da se može pretvoriti u prkos Stid kao uzvišeno moralno osjećanje i reagovanje u emocionalnom obliku na vlastiti nemoral je izgubio svoju nekadašnju vrijednost i uvažavalje Stara izreka kaže bdquo Nesta stida i obraza nesta ljudstva i poštenjaldquo MORAL DANAŠNjICE Savremeni moral je ispunjen brojnim suprotnostima protivrječnostima dilemama i neizvjesnostima u pogledu daljeg razvoja Savremeni moral uspjeva da se afirmiše kao superiorniji u odnosu na tradicionalni moral i sve više ugrožava temelje i opstanak tradicionalnog morala minulih vijekova Moral nije nikada bio idealan u tradicionalnom a niti u savremenom smislu Lansira se kult nerada potrošnje hedonizma lagodnog života prekomjerne upotrebe narkotika tjelesnih uživanja i seksualne nastranosti Čovjek polako ali sigurno postaje rob poroka i izlaz traži u iracionalnoj sferi i stranputicama Prema doktoru Savi Lauševiću na zapadu se nameće jedna etika bez etičnosti koja je podređena bivstvovanju i u podtekstu takve etike stoje moć borba strah što čini predvorje rata Moralno bezakonje uzima maha Ekonomsko siromaštvo zapostavljanje duha nizak stepen kulture uslovili su pojavu raznih vrsta nemoralnih radnji i postupaka Duhovna strana čovjeka je zanemarena i nameće se trka za materijalnim bogatstvom gospodar planete postaje novac Čovjek je razapet između želja i mogućnosti između tradicionalnog i savremenog Što se tiče moralnog pogleda na svijet svijet od juče ni po čemu ne liči na svijet od danas i budućnost nam je neizvjesna ETIČKI PROBLEMI I IZAZOVI U etici je nezaobilazno učenje o dobru i zlu odnosno o onom šta je ispravno a šta nije sa aspekta iterpersonalnih odnosa i odnosa pojedinca prema društvu Ljudski tragizam sastoji se u tome što dobro ne može da pobijedi zlo u neprekidnoj borbi dobra i zla i što se svjesno ili nesvjesno nalazimo čas na strani dobra čas na strani zla i taj začarani krug je vječni izvir čovjekove nemoći nesreće nesporazuma posrtanja i tragičnih zbivanja Seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima i slabljenje društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Čovjek posjeduje moralne potencijale iz njega zrači moralna snaga sposobnost da mjenja sebe i svijet i on je centralna osa oko koje se okreće u prirodi i društvu Prava i iskrena ljubav je blago od neprocjenjive vrijednosti u ljudskom životu Bez prave ljubavi čovjek je sveden na tumaranje bez cilja svrhe i smisla radosti i istinske sreće Ona krijepi stvara diže i daje smisao čovjekovom postojanju Kenet Kuper kaže ldquoSavremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srcaldquo U današnjem svijetu sve je manje ljubavi jer su ljudi opterećeni trkom za novcem i moći a zavist i mržnja su se uvukle u međuljudske odnose i stvvaraju pustoš u srcu i duši Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i priroduSamilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Zadatak je etike da radi na izgradnji čovjekove ličnosti sa približno idealnim osobinama Takva ličnost bi trbala da bude slobodna visokoumna da posjeduje stvaralačke i duhovne kvalitete da ispoljava tolerantnost originalnost visok stepen praktične umješnosti i da nije opterećeno socijalnim i materijalnim problemima Takva osoba bi trebala da o bitnim stvarima unaprijed zaključuje sa elementima skoro proročkog sagledavanja uzroka i posljedica i u njoj bi bile integrisane takve osobine koje garantuju nepogrešiv odnos prema drugim ljudima i prirodi u cjelini ETIKA U SUPERVIZIJI Kada govorimo o etici u superviziji nalazimo se u složenijoj situaciji nego kada govorimo o etici pojedinačnih struka iz područja mentalnog zdravlja (socijalnih radnika psihoterapeuta i sl) U literaturi se često nailazi na stalno ispreplitanje etike psihoterapeuta i etike supervizora Etički kodeksi rada u psihoterapiji i rada u superviziji imaju mnogo sličnosti ali i razlika Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijenta Pojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcija Takva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturi Svaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemlji Prema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizanta Međunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanja Urbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquo Etički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke ETIČKE TEORIJE Etičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičko Pitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice ETIČKA NAČELA Ona su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja bull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta) bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude) bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude) bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima) bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja) ETIČKI KODEKSI Etički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja Odgovornost prema korisniku Zavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosa Poštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće ) U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti ZNANJA O ETICI O etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantom Interpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

bull ciljevibull sredstva

MORALNE OSOBINEMoralne osobine kao idejno društvene potom one koje se odnose na stepen poštenja i časnosti čovjeka i odnos prema sebi i drugima zatim moralna osjećanja i neke druge pojave mogu da imaju negativne moralne karakteristike i da dovode do otežanih okolnosti sa nemoralnim trendom za pojedinca grupe ili slojeve u društvuNeke od moralnih osobina su 1 malograđanština2 kleveta3 zavist1 4ljubomora4 sujeta5 ciničnost6 stid

MALOGRAĐANŠTINATo je moralna osobina koju karakteriše ustaljen način života i mišljenja koji je veoma blizak banalnosti plitkoumnim poimanjima života i svijeta gdje se izražava težnja za vrijednostima koje su niske prizemne i trivijalne Životna filozofija malograđana svodi se na lične interese želju za posjedovanjem i borbu i trku za materijalnim vrijednostima Oni po svaku cijenu žele viši društveni rang i preziru ljude nižeg socijalnog položaja

KLEVETAKleveta je veoma česta društvena pojava Kod klevete cilj se svodi na lažno izvrgavanje osudi napadu i pokudi pojedinca grupe organizacije i sl da bi lični interesi motivi i želje došli do izražaja i da bi se ostvarila neka niska stremljenja i nastojanja To je naravno negativna moralna osobina a vrši se najčešće iz zavisti osvete i pakosti Klevetom se naravno remete međuljudski odnosi

ZAVISTTo je nagativna pojava koja obuzima čitavu ličnost i ima široko polje dejstva Ona je tipična za ljude našeg podneblja Zavidne osobe gore od mržnje prema osobama koje uspjevaju a naročito prema osobama u bližoj okolini i to onom darovitim sposobnim i poštenim ljudima Ova skoro patološka pojava najviše je zastupljena kod primitivnih nesposobnih i onih ljudi koji nisu ostvarili svoje ambicije i želje Ova osobina nije isključena i kod intelektualaca koji ne posjeduju širinu uvažavanje pravih vrijednosti kod drugih ljudi i radost za istinski uspjeh svakog čovjeka LjUBOMORATo je oduvijek bila nagativna pojava i nanosila je velika zla i nepravde ljudima koji to nisu zaslužili Ljubomorna ličnost je frustrirana uzbuđena i sa izgubljenim smislom za realnost i umjerenost Ona sve tuđe zasluge vrijednosti i kvalitete osporava i nastoji da prikaže kao svojeLjubomora se smatra posljedicom sebičnosti i pretjerane samoljubivosti

SUJETATo je moralno osjećanje koje je motivisano na postizanje slave ugleda i prestiža koji izazivaju divljenje sredine u kojoj se živi i radi Sujetnom čovjeku odgovara samo ono što mu donosi slavu moć i dominaciju nad drugima pa nastoji da po svaku cijenu bude bolji i zapaženiji od drugih Problem je u tome što sujeta može da vodi u vršenje nečasnih neprihvatljivih opasnih i štetnih radnji i postupaka a sve da bi se pročuo i proslavio a pojedinac gori od želje da bude u centru pažnje i učini nešto što bi ga uzdiglo iznad drugih ljudi

CINIČNOSTCiničnost je moralna osobina gdje do izražaja dolazi prezriv odnos prema kulturi društva duhovnim tekovinama i moralnim vrijednostima te ostalim pojavama i ostvarenjima koje je čovječanstvo postiglo u svom razvoju Cinik zna cijenu svemu a vrijednosti ga neinteresuju jer on sa preziranjem gleda na ljude i postojeće vrijednosti

STIDTo je moralno osjećanje koje je imalo veliku vrijednost u patrijahalnom moralu i koje upućuje ličnost da svoje ponašanje i postupke cijeni sa pozicije vlastite samosvijesti Osoba kod koje je izražen stid osuđuje vlastite postupke osobine i nedolično ponašanje

32

Suprotnost stidu je ponos koji ide dotle da se može pretvoriti u prkos Stid kao uzvišeno moralno osjećanje i reagovanje u emocionalnom obliku na vlastiti nemoral je izgubio svoju nekadašnju vrijednost i uvažavalje Stara izreka kaže bdquo Nesta stida i obraza nesta ljudstva i poštenjaldquo

MORAL DANAŠNjICESavremeni moral je ispunjen brojnim suprotnostima protivrječnostima dilemama i neizvjesnostima u pogledu daljeg razvoja Savremeni moral uspjeva da se afirmiše kao superiorniji u odnosu na tradicionalni moral i sve više ugrožava temelje i opstanak tradicionalnog morala minulih vijekova Moral nije nikada bio idealan u tradicionalnom a niti u savremenom smislu Lansira se kult nerada potrošnje hedonizma lagodnog života prekomjerne upotrebe narkotika tjelesnih uživanja i seksualne nastranosti Čovjek polako ali sigurno postaje rob poroka i izlaz traži u iracionalnoj sferi i stranputicamaPrema doktoru Savi Lauševiću na zapadu se nameće jedna etika bez etičnosti koja je podređena bivstvovanju i u podtekstu takve etike stoje moć borba strah što čini predvorje rataMoralno bezakonje uzima maha Ekonomsko siromaštvo zapostavljanje duha nizak stepen kulture uslovili su pojavu raznih vrsta nemoralnih radnji i postupaka Duhovna strana čovjeka je zanemarena i nameće se trka za materijalnim bogatstvom gospodar planete postaje novac Čovjek je razapet između želja i mogućnosti između tradicionalnog i savremenog Što se tiče moralnog pogleda na svijet svijet od juče ni po čemu ne liči na svijet od danas i budućnost nam je neizvjesna

ETIČKI PROBLEMI I IZAZOVIU etici je nezaobilazno učenje o dobru i zlu odnosno o onom šta je ispravno a šta nije sa aspekta iterpersonalnih odnosa i odnosa pojedinca prema društvuLjudski tragizam sastoji se u tome što dobro ne može da pobijedi zlo u neprekidnoj borbi dobra i zla i što se svjesno ili nesvjesno nalazimo čas na strani dobra čas na strani zla i taj začarani krug je vječni izvir čovjekove nemoći nesreće nesporazuma posrtanja i tragičnih zbivanjaSeksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima i slabljenje društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnoseČovjek posjeduje moralne potencijale iz njega zrači moralna snaga sposobnost da mjenja sebe i svijet i on je centralna osa oko koje se okreće u prirodi i društvuPrava i iskrena ljubav je blago od neprocjenjive vrijednosti u ljudskom životu Bez prave ljubavi čovjek je sveden na tumaranje bez cilja svrhe i smisla radosti i istinske sreće Ona krijepi stvara diže i daje smisao čovjekovom postojanjuKenet Kuper kaže ldquoSavremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srcaldquo U današnjem svijetu sve je manje ljubavi jer su ljudi opterećeni trkom za novcem i moći a zavist i mržnja su se uvukle u međuljudske odnose i stvvaraju pustoš u srcu i duši Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i priroduSamilost i altruizam su kompas za istinski ljudski životZadatak je etike da radi na izgradnji čovjekove ličnosti sa približno idealnim osobinama Takva ličnost bi trbala da bude slobodna visokoumna da posjeduje stvaralačke i duhovne kvalitete da ispoljava tolerantnost originalnost visok stepen praktične umješnosti i da nije opterećeno socijalnim i materijalnim problemima Takva osoba bi trebala da o bitnim stvarima unaprijed zaključuje sa elementima skoro proročkog sagledavanja uzroka i posljedica i u njoj bi bile integrisane takve osobine koje garantuju nepogrešiv odnos prema drugim ljudima i prirodi u cjelini

ETIKA U SUPERVIZIJIKada govorimo o etici u superviziji nalazimo se u složenijoj situaciji nego kada govorimo o etici pojedinačnih struka iz područja mentalnog zdravlja (socijalnih radnika psihoterapeuta i sl)U literaturi se često nailazi na stalno ispreplitanje etike psihoterapeuta i etike supervizora Etički kodeksi rada u psihoterapiji i rada u superviziji imaju mnogo sličnosti ali i razlika

33

Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijentaPojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcijaTakva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturiSvaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemljiPrema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizantaMeđunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanjaUrbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquoEtički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke

ETIČKE TEORIJEEtičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičkoPitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice

ETIČKA NAČELAOna su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine

34

Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanjabull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta)bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude)bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude)bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima)bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja)

ETIČKI KODEKSIEtički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja

Odgovornost prema korisnikuZavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosaPoštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće )U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti

35

ZNANJA O ETICIO etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantomInterpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo

U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

36

4 ključna principa u etičkom djelovanju

1 poštivanja individualne autonomije 2 korisnosti 3 neškodljivosti i 4 jednakosti

Principi1 Život je najveća vrijednost i najveće dobro2 Činiti dobro ne nanositi štetu3 Načelo istinitosti i povjerenja4 Načelo jednakosti i autonomije5 Načelo prava i obveze svih ljudi6 Načelo suradnje i dobrih odnosa međuzdravstvenim radnicima7 Načelo stalnog učenja

Autonomija - najznačajnija vrijednostpromovirana modernom medicinskom etikom

- pojedinci moraju imati kontrolu nad svojimvlastitim tijelom- moraju donositi svoje vlastite odluke usvezi s medicinskim tretmanom- ne smiju biti sprječavani u traženju vlastitogispunjenja

ETIKA Disciplina o moralu i moralnim načelima- Sistem normi ili pravila ljudskog ponašanja- Opća pravila ponašanja individualan moral

Moralna norma predstavlja specifičanindividualni vrijednosni sistem ličnosti koji imasvoje zakonitosti nastanka razvoja i usvajanjabull Druge regulativne norme (bliske moralnima) norme prvobitne zajednice običajne norme religija pravne norme

bullSličnosti i razlike običajne i moralne norme- običaj ne priznaje individualnost- običajni moral je tradicionalan- proizvoljnost u kažnjavanju za prekršitelje običajnihnormi je tipična uz stroge običajne kazne- u običajnim normama ne uzima se u obzir moralniprofil počinitelja- važenje običajnih normi je usko ograničeno na jedanrod ili pleme- običajne norme imaju veliku snagu inercije

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme obilježene su pojmom ldquosvetostirdquo(moralne norme su obilježene pojmom ldquodobro)

37

- vjerske norme su u daleko većem stupnjubezuslovne i obavezne nego moralne norme- kada prekrši vjersku normu čovjek je zgriješio(kada prekrši moralnu normu čovjek osjeća da jepogriješio protiv svog dostojanstva ali ne i protivBoga)

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme su po pravilu vezane za Crkvu kaoorganizaciju dok moralne norme nisu vezane niza kakvu organizaciju- vjerske norme se po sadržaju mogu podudarati smoralnim normama ali se mogu i razlikovati- vjera značajno utječe na formiranje moralnihnormi jer pruža zaokružen pogled na svijet a kadje čovjek prihvati ona utječe i na njegov općimoral

bull Sličnosti i razlike pravne i moralne norme- iza pravnih normi stoji autoritet države a izamoralnih normi neorganizirana masa- pravo je uvjetna hipotetična norma dok je moralbezuslovna pravo je heteronomno dolazi izvanadok je moral autonomna norma izvire iz nas samih- pravo ima efikasnu sankciju ndash za kršenje pravnihnormi kaznu izriču organi države sudovi etika paktraži moralitet unutrašnju suglasnost s primljenimobvezama

Nacionalni dokumenti- Ustav RH- Kazneni zakon RH

38

• 3 Etika vrlina
• • 3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi
  • • 4 Etika načela
    • 5 Metaetika
    • 6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam
    • 7 Savjest
    • 8 Razvoj moralne svijesti
    • 9 Osobni integritet
    • 10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)
    • 12 Pismo Katarini
    • • Tvoj djed
      • • 12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti
        • 12b Iz kineske priče o odabiru konja
        • 12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)
        • • UVOD U međuljudskim odnosima i odnosima prema živom svijetu neophodna je neka vrsta minimalnog povjerenja ma koliko opreznog i podozrivog bilo da se radi o čovjeku ili drugom živom biću Poenta je na poštovanju drugog da bi i sam bio poštovan i cijenjen U životu se često susrećemo sa paradoksom tamo gdje je moral najpotrebniji najmanje ga ima Živimo u društvu u kojem postoje seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima Dolazi do slabljenja društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Glavni problem našeg doba je u čovjekovoj izgubljenosti negiranju značaja i smisla života poricanje smisla vjere u humanistička načela borba za egzistenciju pasivno iščekivanje šta će se desiti zle slutnje i izgubljene nadeIntegritet pojedinca je narušen i čovjek postaje otuđen izložen psihozama neurozama i stresnim situacijama Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i prirodu Samilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Moral ( od lat Mos = običaj mores= vrednovnje moralis= ćudoredan) je jedan od oblika društvenog čovjekova opstanka (pored religije prava politike) i kao takav se u toku vremena mijenja i svojim smislenim opsegom i sadržajem te je različit u rzličitim povjesnim razdobljima u različitih plemena grupa naroda slojeva itd a često i pojedine profesije imaju svoj osebujan moral U tom smislu moral sadrži u sebi određene običaje propise pravila smjernice norme kategorije ideale On je istovremeno sistem normi vrijednosnih sudova o praksi društva i čovjeka o njihovom činjenju ili nečinjenju koje na sebi svojstven način sankcioniše ali ne uključuje golu fizičku prinudu Moralne norme nisu urođeni niti univerzalne i važeće za sva vremena već su rezultat proizvodnih odnosa među ljudima Riječi ETIKA I ETIČKO se obično koriste sinonomo sa riječima moral i moralnost Dr Vuko Pavićević određuje etiku u širem značenju kao filozofsku disciplinu o moralu koja obuhvata sve ili samo neke discipline koje ga proučavaju a prije svega moralnu dogmatiku Po njemu sve uzročne nauke ulaze u etiku koja je filozofska disciplina i postavlja idealan moral Važno je naglasiti da su konkretni moralno- etički principi 1 Princip mjere i sredine 2 Princip blaženstva i sreće ( eudajmonizam ) 3 Princip zadovoljstva ili radosti ( hedonizam ) i 4 Princip korisnosti ( utilitarizam ) 5 Trebanje kao moralno- etički princip podrazumjeva svoje određenje dužnost i moralni zakon i kategorički imperativ versus tzv Zlatno pravilo 6 Dobro kao moralno- etički princip i sadrži svoje konkretne eksplikacije a suprotan njemu je protiv pojam zla KONSTITUTIVNI ELEMENTI MORALA U konstitutivne elemente morala spadaju bull svijest bull norma bull sud bull sankcija bull ciljevi bull sredstva MORALNE OSOBINE Moralne osobine kao idejno društvene potom one koje se odnose na stepen poštenja i časnosti čovjeka i odnos prema sebi i drugima zatim moralna osjećanja i neke druge pojave mogu da imaju negativne moralne karakteristike i da dovode do otežanih okolnosti sa nemoralnim trendom za pojedinca grupe ili slojeve u društvu Neke od moralnih osobina su 1 malograđanština 2 kleveta 3 zavist 1 4ljubomora 4 sujeta 5 ciničnost 6 stid MALOGRAĐANŠTINA To je moralna osobina koju karakteriše ustaljen način života i mišljenja koji je veoma blizak banalnosti plitkoumnim poimanjima života i svijeta gdje se izražava težnja za vrijednostima koje su niske prizemne i trivijalne Životna filozofija malograđana svodi se na lične interese želju za posjedovanjem i borbu i trku za materijalnim vrijednostima Oni po svaku cijenu žele viši društveni rang i preziru ljude nižeg socijalnog položaja KLEVETA Kleveta je veoma česta društvena pojava Kod klevete cilj se svodi na lažno izvrgavanje osudi napadu i pokudi pojedinca grupe organizacije i sl da bi lični interesi motivi i želje došli do izražaja i da bi se ostvarila neka niska stremljenja i nastojanja To je naravno negativna moralna osobina a vrši se najčešće iz zavisti osvete i pakosti Klevetom se naravno remete međuljudski odnosi ZAVIST To je nagativna pojava koja obuzima čitavu ličnost i ima široko polje dejstva Ona je tipična za ljude našeg podneblja Zavidne osobe gore od mržnje prema osobama koje uspjevaju a naročito prema osobama u bližoj okolini i to onom darovitim sposobnim i poštenim ljudima Ova skoro patološka pojava najviše je zastupljena kod primitivnih nesposobnih i onih ljudi koji nisu ostvarili svoje ambicije i želje Ova osobina nije isključena i kod intelektualaca koji ne posjeduju širinu uvažavanje pravih vrijednosti kod drugih ljudi i radost za istinski uspjeh svakog čovjeka LjUBOMORA To je oduvijek bila nagativna pojava i nanosila je velika zla i nepravde ljudima koji to nisu zaslužili Ljubomorna ličnost je frustrirana uzbuđena i sa izgubljenim smislom za realnost i umjerenost Ona sve tuđe zasluge vrijednosti i kvalitete osporava i nastoji da prikaže kao svojeLjubomora se smatra posljedicom sebičnosti i pretjerane samoljubivosti SUJETA To je moralno osjećanje koje je motivisano na postizanje slave ugleda i prestiža koji izazivaju divljenje sredine u kojoj se živi i radi Sujetnom čovjeku odgovara samo ono što mu donosi slavu moć i dominaciju nad drugima pa nastoji da po svaku cijenu bude bolji i zapaženiji od drugih Problem je u tome što sujeta može da vodi u vršenje nečasnih neprihvatljivih opasnih i štetnih radnji i postupaka a sve da bi se pročuo i proslavio a pojedinac gori od želje da bude u centru pažnje i učini nešto što bi ga uzdiglo iznad drugih ljudi CINIČNOST Ciničnost je moralna osobina gdje do izražaja dolazi prezriv odnos prema kulturi društva duhovnim tekovinama i moralnim vrijednostima te ostalim pojavama i ostvarenjima koje je čovječanstvo postiglo u svom razvoju Cinik zna cijenu svemu a vrijednosti ga neinteresuju jer on sa preziranjem gleda na ljude i postojeće vrijednosti STID To je moralno osjećanje koje je imalo veliku vrijednost u patrijahalnom moralu i koje upućuje ličnost da svoje ponašanje i postupke cijeni sa pozicije vlastite samosvijesti Osoba kod koje je izražen stid osuđuje vlastite postupke osobine i nedolično ponašanje Suprotnost stidu je ponos koji ide dotle da se može pretvoriti u prkos Stid kao uzvišeno moralno osjećanje i reagovanje u emocionalnom obliku na vlastiti nemoral je izgubio svoju nekadašnju vrijednost i uvažavalje Stara izreka kaže bdquo Nesta stida i obraza nesta ljudstva i poštenjaldquo MORAL DANAŠNjICE Savremeni moral je ispunjen brojnim suprotnostima protivrječnostima dilemama i neizvjesnostima u pogledu daljeg razvoja Savremeni moral uspjeva da se afirmiše kao superiorniji u odnosu na tradicionalni moral i sve više ugrožava temelje i opstanak tradicionalnog morala minulih vijekova Moral nije nikada bio idealan u tradicionalnom a niti u savremenom smislu Lansira se kult nerada potrošnje hedonizma lagodnog života prekomjerne upotrebe narkotika tjelesnih uživanja i seksualne nastranosti Čovjek polako ali sigurno postaje rob poroka i izlaz traži u iracionalnoj sferi i stranputicama Prema doktoru Savi Lauševiću na zapadu se nameće jedna etika bez etičnosti koja je podređena bivstvovanju i u podtekstu takve etike stoje moć borba strah što čini predvorje rata Moralno bezakonje uzima maha Ekonomsko siromaštvo zapostavljanje duha nizak stepen kulture uslovili su pojavu raznih vrsta nemoralnih radnji i postupaka Duhovna strana čovjeka je zanemarena i nameće se trka za materijalnim bogatstvom gospodar planete postaje novac Čovjek je razapet između želja i mogućnosti između tradicionalnog i savremenog Što se tiče moralnog pogleda na svijet svijet od juče ni po čemu ne liči na svijet od danas i budućnost nam je neizvjesna ETIČKI PROBLEMI I IZAZOVI U etici je nezaobilazno učenje o dobru i zlu odnosno o onom šta je ispravno a šta nije sa aspekta iterpersonalnih odnosa i odnosa pojedinca prema društvu Ljudski tragizam sastoji se u tome što dobro ne može da pobijedi zlo u neprekidnoj borbi dobra i zla i što se svjesno ili nesvjesno nalazimo čas na strani dobra čas na strani zla i taj začarani krug je vječni izvir čovjekove nemoći nesreće nesporazuma posrtanja i tragičnih zbivanja Seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima i slabljenje društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Čovjek posjeduje moralne potencijale iz njega zrači moralna snaga sposobnost da mjenja sebe i svijet i on je centralna osa oko koje se okreće u prirodi i društvu Prava i iskrena ljubav je blago od neprocjenjive vrijednosti u ljudskom životu Bez prave ljubavi čovjek je sveden na tumaranje bez cilja svrhe i smisla radosti i istinske sreće Ona krijepi stvara diže i daje smisao čovjekovom postojanju Kenet Kuper kaže ldquoSavremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srcaldquo U današnjem svijetu sve je manje ljubavi jer su ljudi opterećeni trkom za novcem i moći a zavist i mržnja su se uvukle u međuljudske odnose i stvvaraju pustoš u srcu i duši Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i priroduSamilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Zadatak je etike da radi na izgradnji čovjekove ličnosti sa približno idealnim osobinama Takva ličnost bi trbala da bude slobodna visokoumna da posjeduje stvaralačke i duhovne kvalitete da ispoljava tolerantnost originalnost visok stepen praktične umješnosti i da nije opterećeno socijalnim i materijalnim problemima Takva osoba bi trebala da o bitnim stvarima unaprijed zaključuje sa elementima skoro proročkog sagledavanja uzroka i posljedica i u njoj bi bile integrisane takve osobine koje garantuju nepogrešiv odnos prema drugim ljudima i prirodi u cjelini ETIKA U SUPERVIZIJI Kada govorimo o etici u superviziji nalazimo se u složenijoj situaciji nego kada govorimo o etici pojedinačnih struka iz područja mentalnog zdravlja (socijalnih radnika psihoterapeuta i sl) U literaturi se često nailazi na stalno ispreplitanje etike psihoterapeuta i etike supervizora Etički kodeksi rada u psihoterapiji i rada u superviziji imaju mnogo sličnosti ali i razlika Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijenta Pojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcija Takva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturi Svaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemlji Prema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizanta Međunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanja Urbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquo Etički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke ETIČKE TEORIJE Etičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičko Pitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice ETIČKA NAČELA Ona su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja bull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta) bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude) bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude) bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima) bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja) ETIČKI KODEKSI Etički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja Odgovornost prema korisniku Zavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosa Poštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće ) U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti ZNANJA O ETICI O etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantom Interpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

Suprotnost stidu je ponos koji ide dotle da se može pretvoriti u prkos Stid kao uzvišeno moralno osjećanje i reagovanje u emocionalnom obliku na vlastiti nemoral je izgubio svoju nekadašnju vrijednost i uvažavalje Stara izreka kaže bdquo Nesta stida i obraza nesta ljudstva i poštenjaldquo

MORAL DANAŠNjICESavremeni moral je ispunjen brojnim suprotnostima protivrječnostima dilemama i neizvjesnostima u pogledu daljeg razvoja Savremeni moral uspjeva da se afirmiše kao superiorniji u odnosu na tradicionalni moral i sve više ugrožava temelje i opstanak tradicionalnog morala minulih vijekova Moral nije nikada bio idealan u tradicionalnom a niti u savremenom smislu Lansira se kult nerada potrošnje hedonizma lagodnog života prekomjerne upotrebe narkotika tjelesnih uživanja i seksualne nastranosti Čovjek polako ali sigurno postaje rob poroka i izlaz traži u iracionalnoj sferi i stranputicamaPrema doktoru Savi Lauševiću na zapadu se nameće jedna etika bez etičnosti koja je podređena bivstvovanju i u podtekstu takve etike stoje moć borba strah što čini predvorje rataMoralno bezakonje uzima maha Ekonomsko siromaštvo zapostavljanje duha nizak stepen kulture uslovili su pojavu raznih vrsta nemoralnih radnji i postupaka Duhovna strana čovjeka je zanemarena i nameće se trka za materijalnim bogatstvom gospodar planete postaje novac Čovjek je razapet između želja i mogućnosti između tradicionalnog i savremenog Što se tiče moralnog pogleda na svijet svijet od juče ni po čemu ne liči na svijet od danas i budućnost nam je neizvjesna

ETIČKI PROBLEMI I IZAZOVIU etici je nezaobilazno učenje o dobru i zlu odnosno o onom šta je ispravno a šta nije sa aspekta iterpersonalnih odnosa i odnosa pojedinca prema društvuLjudski tragizam sastoji se u tome što dobro ne može da pobijedi zlo u neprekidnoj borbi dobra i zla i što se svjesno ili nesvjesno nalazimo čas na strani dobra čas na strani zla i taj začarani krug je vječni izvir čovjekove nemoći nesreće nesporazuma posrtanja i tragičnih zbivanjaSeksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima i slabljenje društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnoseČovjek posjeduje moralne potencijale iz njega zrači moralna snaga sposobnost da mjenja sebe i svijet i on je centralna osa oko koje se okreće u prirodi i društvuPrava i iskrena ljubav je blago od neprocjenjive vrijednosti u ljudskom životu Bez prave ljubavi čovjek je sveden na tumaranje bez cilja svrhe i smisla radosti i istinske sreće Ona krijepi stvara diže i daje smisao čovjekovom postojanjuKenet Kuper kaže ldquoSavremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srcaldquo U današnjem svijetu sve je manje ljubavi jer su ljudi opterećeni trkom za novcem i moći a zavist i mržnja su se uvukle u međuljudske odnose i stvvaraju pustoš u srcu i duši Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i priroduSamilost i altruizam su kompas za istinski ljudski životZadatak je etike da radi na izgradnji čovjekove ličnosti sa približno idealnim osobinama Takva ličnost bi trbala da bude slobodna visokoumna da posjeduje stvaralačke i duhovne kvalitete da ispoljava tolerantnost originalnost visok stepen praktične umješnosti i da nije opterećeno socijalnim i materijalnim problemima Takva osoba bi trebala da o bitnim stvarima unaprijed zaključuje sa elementima skoro proročkog sagledavanja uzroka i posljedica i u njoj bi bile integrisane takve osobine koje garantuju nepogrešiv odnos prema drugim ljudima i prirodi u cjelini

ETIKA U SUPERVIZIJIKada govorimo o etici u superviziji nalazimo se u složenijoj situaciji nego kada govorimo o etici pojedinačnih struka iz područja mentalnog zdravlja (socijalnih radnika psihoterapeuta i sl)U literaturi se često nailazi na stalno ispreplitanje etike psihoterapeuta i etike supervizora Etički kodeksi rada u psihoterapiji i rada u superviziji imaju mnogo sličnosti ali i razlika

33

Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijentaPojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcijaTakva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturiSvaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemljiPrema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizantaMeđunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanjaUrbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquoEtički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke

ETIČKE TEORIJEEtičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičkoPitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice

ETIČKA NAČELAOna su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine

34

Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanjabull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta)bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude)bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude)bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima)bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja)

ETIČKI KODEKSIEtički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja

Odgovornost prema korisnikuZavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosaPoštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće )U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti

35

ZNANJA O ETICIO etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantomInterpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo

U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

36

4 ključna principa u etičkom djelovanju

1 poštivanja individualne autonomije 2 korisnosti 3 neškodljivosti i 4 jednakosti

Principi1 Život je najveća vrijednost i najveće dobro2 Činiti dobro ne nanositi štetu3 Načelo istinitosti i povjerenja4 Načelo jednakosti i autonomije5 Načelo prava i obveze svih ljudi6 Načelo suradnje i dobrih odnosa međuzdravstvenim radnicima7 Načelo stalnog učenja

Autonomija - najznačajnija vrijednostpromovirana modernom medicinskom etikom

- pojedinci moraju imati kontrolu nad svojimvlastitim tijelom- moraju donositi svoje vlastite odluke usvezi s medicinskim tretmanom- ne smiju biti sprječavani u traženju vlastitogispunjenja

ETIKA Disciplina o moralu i moralnim načelima- Sistem normi ili pravila ljudskog ponašanja- Opća pravila ponašanja individualan moral

Moralna norma predstavlja specifičanindividualni vrijednosni sistem ličnosti koji imasvoje zakonitosti nastanka razvoja i usvajanjabull Druge regulativne norme (bliske moralnima) norme prvobitne zajednice običajne norme religija pravne norme

bullSličnosti i razlike običajne i moralne norme- običaj ne priznaje individualnost- običajni moral je tradicionalan- proizvoljnost u kažnjavanju za prekršitelje običajnihnormi je tipična uz stroge običajne kazne- u običajnim normama ne uzima se u obzir moralniprofil počinitelja- važenje običajnih normi je usko ograničeno na jedanrod ili pleme- običajne norme imaju veliku snagu inercije

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme obilježene su pojmom ldquosvetostirdquo(moralne norme su obilježene pojmom ldquodobro)

37

- vjerske norme su u daleko većem stupnjubezuslovne i obavezne nego moralne norme- kada prekrši vjersku normu čovjek je zgriješio(kada prekrši moralnu normu čovjek osjeća da jepogriješio protiv svog dostojanstva ali ne i protivBoga)

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme su po pravilu vezane za Crkvu kaoorganizaciju dok moralne norme nisu vezane niza kakvu organizaciju- vjerske norme se po sadržaju mogu podudarati smoralnim normama ali se mogu i razlikovati- vjera značajno utječe na formiranje moralnihnormi jer pruža zaokružen pogled na svijet a kadje čovjek prihvati ona utječe i na njegov općimoral

bull Sličnosti i razlike pravne i moralne norme- iza pravnih normi stoji autoritet države a izamoralnih normi neorganizirana masa- pravo je uvjetna hipotetična norma dok je moralbezuslovna pravo je heteronomno dolazi izvanadok je moral autonomna norma izvire iz nas samih- pravo ima efikasnu sankciju ndash za kršenje pravnihnormi kaznu izriču organi države sudovi etika paktraži moralitet unutrašnju suglasnost s primljenimobvezama

Nacionalni dokumenti- Ustav RH- Kazneni zakon RH

38

• 3 Etika vrlina
• • 3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi
  • • 4 Etika načela
    • 5 Metaetika
    • 6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam
    • 7 Savjest
    • 8 Razvoj moralne svijesti
    • 9 Osobni integritet
    • 10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)
    • 12 Pismo Katarini
    • • Tvoj djed
      • • 12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti
        • 12b Iz kineske priče o odabiru konja
        • 12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)
        • • UVOD U međuljudskim odnosima i odnosima prema živom svijetu neophodna je neka vrsta minimalnog povjerenja ma koliko opreznog i podozrivog bilo da se radi o čovjeku ili drugom živom biću Poenta je na poštovanju drugog da bi i sam bio poštovan i cijenjen U životu se često susrećemo sa paradoksom tamo gdje je moral najpotrebniji najmanje ga ima Živimo u društvu u kojem postoje seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima Dolazi do slabljenja društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Glavni problem našeg doba je u čovjekovoj izgubljenosti negiranju značaja i smisla života poricanje smisla vjere u humanistička načela borba za egzistenciju pasivno iščekivanje šta će se desiti zle slutnje i izgubljene nadeIntegritet pojedinca je narušen i čovjek postaje otuđen izložen psihozama neurozama i stresnim situacijama Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i prirodu Samilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Moral ( od lat Mos = običaj mores= vrednovnje moralis= ćudoredan) je jedan od oblika društvenog čovjekova opstanka (pored religije prava politike) i kao takav se u toku vremena mijenja i svojim smislenim opsegom i sadržajem te je različit u rzličitim povjesnim razdobljima u različitih plemena grupa naroda slojeva itd a često i pojedine profesije imaju svoj osebujan moral U tom smislu moral sadrži u sebi određene običaje propise pravila smjernice norme kategorije ideale On je istovremeno sistem normi vrijednosnih sudova o praksi društva i čovjeka o njihovom činjenju ili nečinjenju koje na sebi svojstven način sankcioniše ali ne uključuje golu fizičku prinudu Moralne norme nisu urođeni niti univerzalne i važeće za sva vremena već su rezultat proizvodnih odnosa među ljudima Riječi ETIKA I ETIČKO se obično koriste sinonomo sa riječima moral i moralnost Dr Vuko Pavićević određuje etiku u širem značenju kao filozofsku disciplinu o moralu koja obuhvata sve ili samo neke discipline koje ga proučavaju a prije svega moralnu dogmatiku Po njemu sve uzročne nauke ulaze u etiku koja je filozofska disciplina i postavlja idealan moral Važno je naglasiti da su konkretni moralno- etički principi 1 Princip mjere i sredine 2 Princip blaženstva i sreće ( eudajmonizam ) 3 Princip zadovoljstva ili radosti ( hedonizam ) i 4 Princip korisnosti ( utilitarizam ) 5 Trebanje kao moralno- etički princip podrazumjeva svoje određenje dužnost i moralni zakon i kategorički imperativ versus tzv Zlatno pravilo 6 Dobro kao moralno- etički princip i sadrži svoje konkretne eksplikacije a suprotan njemu je protiv pojam zla KONSTITUTIVNI ELEMENTI MORALA U konstitutivne elemente morala spadaju bull svijest bull norma bull sud bull sankcija bull ciljevi bull sredstva MORALNE OSOBINE Moralne osobine kao idejno društvene potom one koje se odnose na stepen poštenja i časnosti čovjeka i odnos prema sebi i drugima zatim moralna osjećanja i neke druge pojave mogu da imaju negativne moralne karakteristike i da dovode do otežanih okolnosti sa nemoralnim trendom za pojedinca grupe ili slojeve u društvu Neke od moralnih osobina su 1 malograđanština 2 kleveta 3 zavist 1 4ljubomora 4 sujeta 5 ciničnost 6 stid MALOGRAĐANŠTINA To je moralna osobina koju karakteriše ustaljen način života i mišljenja koji je veoma blizak banalnosti plitkoumnim poimanjima života i svijeta gdje se izražava težnja za vrijednostima koje su niske prizemne i trivijalne Životna filozofija malograđana svodi se na lične interese želju za posjedovanjem i borbu i trku za materijalnim vrijednostima Oni po svaku cijenu žele viši društveni rang i preziru ljude nižeg socijalnog položaja KLEVETA Kleveta je veoma česta društvena pojava Kod klevete cilj se svodi na lažno izvrgavanje osudi napadu i pokudi pojedinca grupe organizacije i sl da bi lični interesi motivi i želje došli do izražaja i da bi se ostvarila neka niska stremljenja i nastojanja To je naravno negativna moralna osobina a vrši se najčešće iz zavisti osvete i pakosti Klevetom se naravno remete međuljudski odnosi ZAVIST To je nagativna pojava koja obuzima čitavu ličnost i ima široko polje dejstva Ona je tipična za ljude našeg podneblja Zavidne osobe gore od mržnje prema osobama koje uspjevaju a naročito prema osobama u bližoj okolini i to onom darovitim sposobnim i poštenim ljudima Ova skoro patološka pojava najviše je zastupljena kod primitivnih nesposobnih i onih ljudi koji nisu ostvarili svoje ambicije i želje Ova osobina nije isključena i kod intelektualaca koji ne posjeduju širinu uvažavanje pravih vrijednosti kod drugih ljudi i radost za istinski uspjeh svakog čovjeka LjUBOMORA To je oduvijek bila nagativna pojava i nanosila je velika zla i nepravde ljudima koji to nisu zaslužili Ljubomorna ličnost je frustrirana uzbuđena i sa izgubljenim smislom za realnost i umjerenost Ona sve tuđe zasluge vrijednosti i kvalitete osporava i nastoji da prikaže kao svojeLjubomora se smatra posljedicom sebičnosti i pretjerane samoljubivosti SUJETA To je moralno osjećanje koje je motivisano na postizanje slave ugleda i prestiža koji izazivaju divljenje sredine u kojoj se živi i radi Sujetnom čovjeku odgovara samo ono što mu donosi slavu moć i dominaciju nad drugima pa nastoji da po svaku cijenu bude bolji i zapaženiji od drugih Problem je u tome što sujeta može da vodi u vršenje nečasnih neprihvatljivih opasnih i štetnih radnji i postupaka a sve da bi se pročuo i proslavio a pojedinac gori od želje da bude u centru pažnje i učini nešto što bi ga uzdiglo iznad drugih ljudi CINIČNOST Ciničnost je moralna osobina gdje do izražaja dolazi prezriv odnos prema kulturi društva duhovnim tekovinama i moralnim vrijednostima te ostalim pojavama i ostvarenjima koje je čovječanstvo postiglo u svom razvoju Cinik zna cijenu svemu a vrijednosti ga neinteresuju jer on sa preziranjem gleda na ljude i postojeće vrijednosti STID To je moralno osjećanje koje je imalo veliku vrijednost u patrijahalnom moralu i koje upućuje ličnost da svoje ponašanje i postupke cijeni sa pozicije vlastite samosvijesti Osoba kod koje je izražen stid osuđuje vlastite postupke osobine i nedolično ponašanje Suprotnost stidu je ponos koji ide dotle da se može pretvoriti u prkos Stid kao uzvišeno moralno osjećanje i reagovanje u emocionalnom obliku na vlastiti nemoral je izgubio svoju nekadašnju vrijednost i uvažavalje Stara izreka kaže bdquo Nesta stida i obraza nesta ljudstva i poštenjaldquo MORAL DANAŠNjICE Savremeni moral je ispunjen brojnim suprotnostima protivrječnostima dilemama i neizvjesnostima u pogledu daljeg razvoja Savremeni moral uspjeva da se afirmiše kao superiorniji u odnosu na tradicionalni moral i sve više ugrožava temelje i opstanak tradicionalnog morala minulih vijekova Moral nije nikada bio idealan u tradicionalnom a niti u savremenom smislu Lansira se kult nerada potrošnje hedonizma lagodnog života prekomjerne upotrebe narkotika tjelesnih uživanja i seksualne nastranosti Čovjek polako ali sigurno postaje rob poroka i izlaz traži u iracionalnoj sferi i stranputicama Prema doktoru Savi Lauševiću na zapadu se nameće jedna etika bez etičnosti koja je podređena bivstvovanju i u podtekstu takve etike stoje moć borba strah što čini predvorje rata Moralno bezakonje uzima maha Ekonomsko siromaštvo zapostavljanje duha nizak stepen kulture uslovili su pojavu raznih vrsta nemoralnih radnji i postupaka Duhovna strana čovjeka je zanemarena i nameće se trka za materijalnim bogatstvom gospodar planete postaje novac Čovjek je razapet između želja i mogućnosti između tradicionalnog i savremenog Što se tiče moralnog pogleda na svijet svijet od juče ni po čemu ne liči na svijet od danas i budućnost nam je neizvjesna ETIČKI PROBLEMI I IZAZOVI U etici je nezaobilazno učenje o dobru i zlu odnosno o onom šta je ispravno a šta nije sa aspekta iterpersonalnih odnosa i odnosa pojedinca prema društvu Ljudski tragizam sastoji se u tome što dobro ne može da pobijedi zlo u neprekidnoj borbi dobra i zla i što se svjesno ili nesvjesno nalazimo čas na strani dobra čas na strani zla i taj začarani krug je vječni izvir čovjekove nemoći nesreće nesporazuma posrtanja i tragičnih zbivanja Seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima i slabljenje društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Čovjek posjeduje moralne potencijale iz njega zrači moralna snaga sposobnost da mjenja sebe i svijet i on je centralna osa oko koje se okreće u prirodi i društvu Prava i iskrena ljubav je blago od neprocjenjive vrijednosti u ljudskom životu Bez prave ljubavi čovjek je sveden na tumaranje bez cilja svrhe i smisla radosti i istinske sreće Ona krijepi stvara diže i daje smisao čovjekovom postojanju Kenet Kuper kaže ldquoSavremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srcaldquo U današnjem svijetu sve je manje ljubavi jer su ljudi opterećeni trkom za novcem i moći a zavist i mržnja su se uvukle u međuljudske odnose i stvvaraju pustoš u srcu i duši Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i priroduSamilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Zadatak je etike da radi na izgradnji čovjekove ličnosti sa približno idealnim osobinama Takva ličnost bi trbala da bude slobodna visokoumna da posjeduje stvaralačke i duhovne kvalitete da ispoljava tolerantnost originalnost visok stepen praktične umješnosti i da nije opterećeno socijalnim i materijalnim problemima Takva osoba bi trebala da o bitnim stvarima unaprijed zaključuje sa elementima skoro proročkog sagledavanja uzroka i posljedica i u njoj bi bile integrisane takve osobine koje garantuju nepogrešiv odnos prema drugim ljudima i prirodi u cjelini ETIKA U SUPERVIZIJI Kada govorimo o etici u superviziji nalazimo se u složenijoj situaciji nego kada govorimo o etici pojedinačnih struka iz područja mentalnog zdravlja (socijalnih radnika psihoterapeuta i sl) U literaturi se često nailazi na stalno ispreplitanje etike psihoterapeuta i etike supervizora Etički kodeksi rada u psihoterapiji i rada u superviziji imaju mnogo sličnosti ali i razlika Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijenta Pojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcija Takva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturi Svaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemlji Prema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizanta Međunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanja Urbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquo Etički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke ETIČKE TEORIJE Etičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičko Pitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice ETIČKA NAČELA Ona su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja bull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta) bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude) bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude) bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima) bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja) ETIČKI KODEKSI Etički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja Odgovornost prema korisniku Zavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosa Poštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće ) U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti ZNANJA O ETICI O etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantom Interpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijentaPojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcijaTakva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturiSvaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemljiPrema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizantaMeđunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanjaUrbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquoEtički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke

ETIČKE TEORIJEEtičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičkoPitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice

ETIČKA NAČELAOna su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine

34

Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanjabull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta)bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude)bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude)bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima)bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja)

ETIČKI KODEKSIEtički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja

Odgovornost prema korisnikuZavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosaPoštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće )U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti

35

ZNANJA O ETICIO etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantomInterpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo

U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

36

4 ključna principa u etičkom djelovanju

1 poštivanja individualne autonomije 2 korisnosti 3 neškodljivosti i 4 jednakosti

Principi1 Život je najveća vrijednost i najveće dobro2 Činiti dobro ne nanositi štetu3 Načelo istinitosti i povjerenja4 Načelo jednakosti i autonomije5 Načelo prava i obveze svih ljudi6 Načelo suradnje i dobrih odnosa međuzdravstvenim radnicima7 Načelo stalnog učenja

Autonomija - najznačajnija vrijednostpromovirana modernom medicinskom etikom

- pojedinci moraju imati kontrolu nad svojimvlastitim tijelom- moraju donositi svoje vlastite odluke usvezi s medicinskim tretmanom- ne smiju biti sprječavani u traženju vlastitogispunjenja

ETIKA Disciplina o moralu i moralnim načelima- Sistem normi ili pravila ljudskog ponašanja- Opća pravila ponašanja individualan moral

Moralna norma predstavlja specifičanindividualni vrijednosni sistem ličnosti koji imasvoje zakonitosti nastanka razvoja i usvajanjabull Druge regulativne norme (bliske moralnima) norme prvobitne zajednice običajne norme religija pravne norme

bullSličnosti i razlike običajne i moralne norme- običaj ne priznaje individualnost- običajni moral je tradicionalan- proizvoljnost u kažnjavanju za prekršitelje običajnihnormi je tipična uz stroge običajne kazne- u običajnim normama ne uzima se u obzir moralniprofil počinitelja- važenje običajnih normi je usko ograničeno na jedanrod ili pleme- običajne norme imaju veliku snagu inercije

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme obilježene su pojmom ldquosvetostirdquo(moralne norme su obilježene pojmom ldquodobro)

37

- vjerske norme su u daleko većem stupnjubezuslovne i obavezne nego moralne norme- kada prekrši vjersku normu čovjek je zgriješio(kada prekrši moralnu normu čovjek osjeća da jepogriješio protiv svog dostojanstva ali ne i protivBoga)

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme su po pravilu vezane za Crkvu kaoorganizaciju dok moralne norme nisu vezane niza kakvu organizaciju- vjerske norme se po sadržaju mogu podudarati smoralnim normama ali se mogu i razlikovati- vjera značajno utječe na formiranje moralnihnormi jer pruža zaokružen pogled na svijet a kadje čovjek prihvati ona utječe i na njegov općimoral

bull Sličnosti i razlike pravne i moralne norme- iza pravnih normi stoji autoritet države a izamoralnih normi neorganizirana masa- pravo je uvjetna hipotetična norma dok je moralbezuslovna pravo je heteronomno dolazi izvanadok je moral autonomna norma izvire iz nas samih- pravo ima efikasnu sankciju ndash za kršenje pravnihnormi kaznu izriču organi države sudovi etika paktraži moralitet unutrašnju suglasnost s primljenimobvezama

Nacionalni dokumenti- Ustav RH- Kazneni zakon RH

38

• 3 Etika vrlina
• • 3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi
  • • 4 Etika načela
    • 5 Metaetika
    • 6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam
    • 7 Savjest
    • 8 Razvoj moralne svijesti
    • 9 Osobni integritet
    • 10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)
    • 12 Pismo Katarini
    • • Tvoj djed
      • • 12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti
        • 12b Iz kineske priče o odabiru konja
        • 12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)
        • • UVOD U međuljudskim odnosima i odnosima prema živom svijetu neophodna je neka vrsta minimalnog povjerenja ma koliko opreznog i podozrivog bilo da se radi o čovjeku ili drugom živom biću Poenta je na poštovanju drugog da bi i sam bio poštovan i cijenjen U životu se često susrećemo sa paradoksom tamo gdje je moral najpotrebniji najmanje ga ima Živimo u društvu u kojem postoje seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima Dolazi do slabljenja društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Glavni problem našeg doba je u čovjekovoj izgubljenosti negiranju značaja i smisla života poricanje smisla vjere u humanistička načela borba za egzistenciju pasivno iščekivanje šta će se desiti zle slutnje i izgubljene nadeIntegritet pojedinca je narušen i čovjek postaje otuđen izložen psihozama neurozama i stresnim situacijama Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i prirodu Samilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Moral ( od lat Mos = običaj mores= vrednovnje moralis= ćudoredan) je jedan od oblika društvenog čovjekova opstanka (pored religije prava politike) i kao takav se u toku vremena mijenja i svojim smislenim opsegom i sadržajem te je različit u rzličitim povjesnim razdobljima u različitih plemena grupa naroda slojeva itd a često i pojedine profesije imaju svoj osebujan moral U tom smislu moral sadrži u sebi određene običaje propise pravila smjernice norme kategorije ideale On je istovremeno sistem normi vrijednosnih sudova o praksi društva i čovjeka o njihovom činjenju ili nečinjenju koje na sebi svojstven način sankcioniše ali ne uključuje golu fizičku prinudu Moralne norme nisu urođeni niti univerzalne i važeće za sva vremena već su rezultat proizvodnih odnosa među ljudima Riječi ETIKA I ETIČKO se obično koriste sinonomo sa riječima moral i moralnost Dr Vuko Pavićević određuje etiku u širem značenju kao filozofsku disciplinu o moralu koja obuhvata sve ili samo neke discipline koje ga proučavaju a prije svega moralnu dogmatiku Po njemu sve uzročne nauke ulaze u etiku koja je filozofska disciplina i postavlja idealan moral Važno je naglasiti da su konkretni moralno- etički principi 1 Princip mjere i sredine 2 Princip blaženstva i sreće ( eudajmonizam ) 3 Princip zadovoljstva ili radosti ( hedonizam ) i 4 Princip korisnosti ( utilitarizam ) 5 Trebanje kao moralno- etički princip podrazumjeva svoje određenje dužnost i moralni zakon i kategorički imperativ versus tzv Zlatno pravilo 6 Dobro kao moralno- etički princip i sadrži svoje konkretne eksplikacije a suprotan njemu je protiv pojam zla KONSTITUTIVNI ELEMENTI MORALA U konstitutivne elemente morala spadaju bull svijest bull norma bull sud bull sankcija bull ciljevi bull sredstva MORALNE OSOBINE Moralne osobine kao idejno društvene potom one koje se odnose na stepen poštenja i časnosti čovjeka i odnos prema sebi i drugima zatim moralna osjećanja i neke druge pojave mogu da imaju negativne moralne karakteristike i da dovode do otežanih okolnosti sa nemoralnim trendom za pojedinca grupe ili slojeve u društvu Neke od moralnih osobina su 1 malograđanština 2 kleveta 3 zavist 1 4ljubomora 4 sujeta 5 ciničnost 6 stid MALOGRAĐANŠTINA To je moralna osobina koju karakteriše ustaljen način života i mišljenja koji je veoma blizak banalnosti plitkoumnim poimanjima života i svijeta gdje se izražava težnja za vrijednostima koje su niske prizemne i trivijalne Životna filozofija malograđana svodi se na lične interese želju za posjedovanjem i borbu i trku za materijalnim vrijednostima Oni po svaku cijenu žele viši društveni rang i preziru ljude nižeg socijalnog položaja KLEVETA Kleveta je veoma česta društvena pojava Kod klevete cilj se svodi na lažno izvrgavanje osudi napadu i pokudi pojedinca grupe organizacije i sl da bi lični interesi motivi i želje došli do izražaja i da bi se ostvarila neka niska stremljenja i nastojanja To je naravno negativna moralna osobina a vrši se najčešće iz zavisti osvete i pakosti Klevetom se naravno remete međuljudski odnosi ZAVIST To je nagativna pojava koja obuzima čitavu ličnost i ima široko polje dejstva Ona je tipična za ljude našeg podneblja Zavidne osobe gore od mržnje prema osobama koje uspjevaju a naročito prema osobama u bližoj okolini i to onom darovitim sposobnim i poštenim ljudima Ova skoro patološka pojava najviše je zastupljena kod primitivnih nesposobnih i onih ljudi koji nisu ostvarili svoje ambicije i želje Ova osobina nije isključena i kod intelektualaca koji ne posjeduju širinu uvažavanje pravih vrijednosti kod drugih ljudi i radost za istinski uspjeh svakog čovjeka LjUBOMORA To je oduvijek bila nagativna pojava i nanosila je velika zla i nepravde ljudima koji to nisu zaslužili Ljubomorna ličnost je frustrirana uzbuđena i sa izgubljenim smislom za realnost i umjerenost Ona sve tuđe zasluge vrijednosti i kvalitete osporava i nastoji da prikaže kao svojeLjubomora se smatra posljedicom sebičnosti i pretjerane samoljubivosti SUJETA To je moralno osjećanje koje je motivisano na postizanje slave ugleda i prestiža koji izazivaju divljenje sredine u kojoj se živi i radi Sujetnom čovjeku odgovara samo ono što mu donosi slavu moć i dominaciju nad drugima pa nastoji da po svaku cijenu bude bolji i zapaženiji od drugih Problem je u tome što sujeta može da vodi u vršenje nečasnih neprihvatljivih opasnih i štetnih radnji i postupaka a sve da bi se pročuo i proslavio a pojedinac gori od želje da bude u centru pažnje i učini nešto što bi ga uzdiglo iznad drugih ljudi CINIČNOST Ciničnost je moralna osobina gdje do izražaja dolazi prezriv odnos prema kulturi društva duhovnim tekovinama i moralnim vrijednostima te ostalim pojavama i ostvarenjima koje je čovječanstvo postiglo u svom razvoju Cinik zna cijenu svemu a vrijednosti ga neinteresuju jer on sa preziranjem gleda na ljude i postojeće vrijednosti STID To je moralno osjećanje koje je imalo veliku vrijednost u patrijahalnom moralu i koje upućuje ličnost da svoje ponašanje i postupke cijeni sa pozicije vlastite samosvijesti Osoba kod koje je izražen stid osuđuje vlastite postupke osobine i nedolično ponašanje Suprotnost stidu je ponos koji ide dotle da se može pretvoriti u prkos Stid kao uzvišeno moralno osjećanje i reagovanje u emocionalnom obliku na vlastiti nemoral je izgubio svoju nekadašnju vrijednost i uvažavalje Stara izreka kaže bdquo Nesta stida i obraza nesta ljudstva i poštenjaldquo MORAL DANAŠNjICE Savremeni moral je ispunjen brojnim suprotnostima protivrječnostima dilemama i neizvjesnostima u pogledu daljeg razvoja Savremeni moral uspjeva da se afirmiše kao superiorniji u odnosu na tradicionalni moral i sve više ugrožava temelje i opstanak tradicionalnog morala minulih vijekova Moral nije nikada bio idealan u tradicionalnom a niti u savremenom smislu Lansira se kult nerada potrošnje hedonizma lagodnog života prekomjerne upotrebe narkotika tjelesnih uživanja i seksualne nastranosti Čovjek polako ali sigurno postaje rob poroka i izlaz traži u iracionalnoj sferi i stranputicama Prema doktoru Savi Lauševiću na zapadu se nameće jedna etika bez etičnosti koja je podređena bivstvovanju i u podtekstu takve etike stoje moć borba strah što čini predvorje rata Moralno bezakonje uzima maha Ekonomsko siromaštvo zapostavljanje duha nizak stepen kulture uslovili su pojavu raznih vrsta nemoralnih radnji i postupaka Duhovna strana čovjeka je zanemarena i nameće se trka za materijalnim bogatstvom gospodar planete postaje novac Čovjek je razapet između želja i mogućnosti između tradicionalnog i savremenog Što se tiče moralnog pogleda na svijet svijet od juče ni po čemu ne liči na svijet od danas i budućnost nam je neizvjesna ETIČKI PROBLEMI I IZAZOVI U etici je nezaobilazno učenje o dobru i zlu odnosno o onom šta je ispravno a šta nije sa aspekta iterpersonalnih odnosa i odnosa pojedinca prema društvu Ljudski tragizam sastoji se u tome što dobro ne može da pobijedi zlo u neprekidnoj borbi dobra i zla i što se svjesno ili nesvjesno nalazimo čas na strani dobra čas na strani zla i taj začarani krug je vječni izvir čovjekove nemoći nesreće nesporazuma posrtanja i tragičnih zbivanja Seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima i slabljenje društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Čovjek posjeduje moralne potencijale iz njega zrači moralna snaga sposobnost da mjenja sebe i svijet i on je centralna osa oko koje se okreće u prirodi i društvu Prava i iskrena ljubav je blago od neprocjenjive vrijednosti u ljudskom životu Bez prave ljubavi čovjek je sveden na tumaranje bez cilja svrhe i smisla radosti i istinske sreće Ona krijepi stvara diže i daje smisao čovjekovom postojanju Kenet Kuper kaže ldquoSavremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srcaldquo U današnjem svijetu sve je manje ljubavi jer su ljudi opterećeni trkom za novcem i moći a zavist i mržnja su se uvukle u međuljudske odnose i stvvaraju pustoš u srcu i duši Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i priroduSamilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Zadatak je etike da radi na izgradnji čovjekove ličnosti sa približno idealnim osobinama Takva ličnost bi trbala da bude slobodna visokoumna da posjeduje stvaralačke i duhovne kvalitete da ispoljava tolerantnost originalnost visok stepen praktične umješnosti i da nije opterećeno socijalnim i materijalnim problemima Takva osoba bi trebala da o bitnim stvarima unaprijed zaključuje sa elementima skoro proročkog sagledavanja uzroka i posljedica i u njoj bi bile integrisane takve osobine koje garantuju nepogrešiv odnos prema drugim ljudima i prirodi u cjelini ETIKA U SUPERVIZIJI Kada govorimo o etici u superviziji nalazimo se u složenijoj situaciji nego kada govorimo o etici pojedinačnih struka iz područja mentalnog zdravlja (socijalnih radnika psihoterapeuta i sl) U literaturi se često nailazi na stalno ispreplitanje etike psihoterapeuta i etike supervizora Etički kodeksi rada u psihoterapiji i rada u superviziji imaju mnogo sličnosti ali i razlika Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijenta Pojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcija Takva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturi Svaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemlji Prema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizanta Međunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanja Urbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquo Etički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke ETIČKE TEORIJE Etičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičko Pitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice ETIČKA NAČELA Ona su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja bull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta) bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude) bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude) bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima) bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja) ETIČKI KODEKSI Etički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja Odgovornost prema korisniku Zavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosa Poštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće ) U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti ZNANJA O ETICI O etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantom Interpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanjabull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta)bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude)bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude)bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima)bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja)

ETIČKI KODEKSIEtički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja

Odgovornost prema korisnikuZavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosaPoštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće )U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti

35

ZNANJA O ETICIO etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantomInterpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo

U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

36

4 ključna principa u etičkom djelovanju

1 poštivanja individualne autonomije 2 korisnosti 3 neškodljivosti i 4 jednakosti

Principi1 Život je najveća vrijednost i najveće dobro2 Činiti dobro ne nanositi štetu3 Načelo istinitosti i povjerenja4 Načelo jednakosti i autonomije5 Načelo prava i obveze svih ljudi6 Načelo suradnje i dobrih odnosa međuzdravstvenim radnicima7 Načelo stalnog učenja

Autonomija - najznačajnija vrijednostpromovirana modernom medicinskom etikom

- pojedinci moraju imati kontrolu nad svojimvlastitim tijelom- moraju donositi svoje vlastite odluke usvezi s medicinskim tretmanom- ne smiju biti sprječavani u traženju vlastitogispunjenja

ETIKA Disciplina o moralu i moralnim načelima- Sistem normi ili pravila ljudskog ponašanja- Opća pravila ponašanja individualan moral

Moralna norma predstavlja specifičanindividualni vrijednosni sistem ličnosti koji imasvoje zakonitosti nastanka razvoja i usvajanjabull Druge regulativne norme (bliske moralnima) norme prvobitne zajednice običajne norme religija pravne norme

bullSličnosti i razlike običajne i moralne norme- običaj ne priznaje individualnost- običajni moral je tradicionalan- proizvoljnost u kažnjavanju za prekršitelje običajnihnormi je tipična uz stroge običajne kazne- u običajnim normama ne uzima se u obzir moralniprofil počinitelja- važenje običajnih normi je usko ograničeno na jedanrod ili pleme- običajne norme imaju veliku snagu inercije

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme obilježene su pojmom ldquosvetostirdquo(moralne norme su obilježene pojmom ldquodobro)

37

- vjerske norme su u daleko većem stupnjubezuslovne i obavezne nego moralne norme- kada prekrši vjersku normu čovjek je zgriješio(kada prekrši moralnu normu čovjek osjeća da jepogriješio protiv svog dostojanstva ali ne i protivBoga)

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme su po pravilu vezane za Crkvu kaoorganizaciju dok moralne norme nisu vezane niza kakvu organizaciju- vjerske norme se po sadržaju mogu podudarati smoralnim normama ali se mogu i razlikovati- vjera značajno utječe na formiranje moralnihnormi jer pruža zaokružen pogled na svijet a kadje čovjek prihvati ona utječe i na njegov općimoral

bull Sličnosti i razlike pravne i moralne norme- iza pravnih normi stoji autoritet države a izamoralnih normi neorganizirana masa- pravo je uvjetna hipotetična norma dok je moralbezuslovna pravo je heteronomno dolazi izvanadok je moral autonomna norma izvire iz nas samih- pravo ima efikasnu sankciju ndash za kršenje pravnihnormi kaznu izriču organi države sudovi etika paktraži moralitet unutrašnju suglasnost s primljenimobvezama

Nacionalni dokumenti- Ustav RH- Kazneni zakon RH

38

• 3 Etika vrlina
• • 3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi
  • • 4 Etika načela
    • 5 Metaetika
    • 6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam
    • 7 Savjest
    • 8 Razvoj moralne svijesti
    • 9 Osobni integritet
    • 10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)
    • 12 Pismo Katarini
    • • Tvoj djed
      • • 12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti
        • 12b Iz kineske priče o odabiru konja
        • 12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)
        • • UVOD U međuljudskim odnosima i odnosima prema živom svijetu neophodna je neka vrsta minimalnog povjerenja ma koliko opreznog i podozrivog bilo da se radi o čovjeku ili drugom živom biću Poenta je na poštovanju drugog da bi i sam bio poštovan i cijenjen U životu se često susrećemo sa paradoksom tamo gdje je moral najpotrebniji najmanje ga ima Živimo u društvu u kojem postoje seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima Dolazi do slabljenja društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Glavni problem našeg doba je u čovjekovoj izgubljenosti negiranju značaja i smisla života poricanje smisla vjere u humanistička načela borba za egzistenciju pasivno iščekivanje šta će se desiti zle slutnje i izgubljene nadeIntegritet pojedinca je narušen i čovjek postaje otuđen izložen psihozama neurozama i stresnim situacijama Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i prirodu Samilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Moral ( od lat Mos = običaj mores= vrednovnje moralis= ćudoredan) je jedan od oblika društvenog čovjekova opstanka (pored religije prava politike) i kao takav se u toku vremena mijenja i svojim smislenim opsegom i sadržajem te je različit u rzličitim povjesnim razdobljima u različitih plemena grupa naroda slojeva itd a često i pojedine profesije imaju svoj osebujan moral U tom smislu moral sadrži u sebi određene običaje propise pravila smjernice norme kategorije ideale On je istovremeno sistem normi vrijednosnih sudova o praksi društva i čovjeka o njihovom činjenju ili nečinjenju koje na sebi svojstven način sankcioniše ali ne uključuje golu fizičku prinudu Moralne norme nisu urođeni niti univerzalne i važeće za sva vremena već su rezultat proizvodnih odnosa među ljudima Riječi ETIKA I ETIČKO se obično koriste sinonomo sa riječima moral i moralnost Dr Vuko Pavićević određuje etiku u širem značenju kao filozofsku disciplinu o moralu koja obuhvata sve ili samo neke discipline koje ga proučavaju a prije svega moralnu dogmatiku Po njemu sve uzročne nauke ulaze u etiku koja je filozofska disciplina i postavlja idealan moral Važno je naglasiti da su konkretni moralno- etički principi 1 Princip mjere i sredine 2 Princip blaženstva i sreće ( eudajmonizam ) 3 Princip zadovoljstva ili radosti ( hedonizam ) i 4 Princip korisnosti ( utilitarizam ) 5 Trebanje kao moralno- etički princip podrazumjeva svoje određenje dužnost i moralni zakon i kategorički imperativ versus tzv Zlatno pravilo 6 Dobro kao moralno- etički princip i sadrži svoje konkretne eksplikacije a suprotan njemu je protiv pojam zla KONSTITUTIVNI ELEMENTI MORALA U konstitutivne elemente morala spadaju bull svijest bull norma bull sud bull sankcija bull ciljevi bull sredstva MORALNE OSOBINE Moralne osobine kao idejno društvene potom one koje se odnose na stepen poštenja i časnosti čovjeka i odnos prema sebi i drugima zatim moralna osjećanja i neke druge pojave mogu da imaju negativne moralne karakteristike i da dovode do otežanih okolnosti sa nemoralnim trendom za pojedinca grupe ili slojeve u društvu Neke od moralnih osobina su 1 malograđanština 2 kleveta 3 zavist 1 4ljubomora 4 sujeta 5 ciničnost 6 stid MALOGRAĐANŠTINA To je moralna osobina koju karakteriše ustaljen način života i mišljenja koji je veoma blizak banalnosti plitkoumnim poimanjima života i svijeta gdje se izražava težnja za vrijednostima koje su niske prizemne i trivijalne Životna filozofija malograđana svodi se na lične interese želju za posjedovanjem i borbu i trku za materijalnim vrijednostima Oni po svaku cijenu žele viši društveni rang i preziru ljude nižeg socijalnog položaja KLEVETA Kleveta je veoma česta društvena pojava Kod klevete cilj se svodi na lažno izvrgavanje osudi napadu i pokudi pojedinca grupe organizacije i sl da bi lični interesi motivi i želje došli do izražaja i da bi se ostvarila neka niska stremljenja i nastojanja To je naravno negativna moralna osobina a vrši se najčešće iz zavisti osvete i pakosti Klevetom se naravno remete međuljudski odnosi ZAVIST To je nagativna pojava koja obuzima čitavu ličnost i ima široko polje dejstva Ona je tipična za ljude našeg podneblja Zavidne osobe gore od mržnje prema osobama koje uspjevaju a naročito prema osobama u bližoj okolini i to onom darovitim sposobnim i poštenim ljudima Ova skoro patološka pojava najviše je zastupljena kod primitivnih nesposobnih i onih ljudi koji nisu ostvarili svoje ambicije i želje Ova osobina nije isključena i kod intelektualaca koji ne posjeduju širinu uvažavanje pravih vrijednosti kod drugih ljudi i radost za istinski uspjeh svakog čovjeka LjUBOMORA To je oduvijek bila nagativna pojava i nanosila je velika zla i nepravde ljudima koji to nisu zaslužili Ljubomorna ličnost je frustrirana uzbuđena i sa izgubljenim smislom za realnost i umjerenost Ona sve tuđe zasluge vrijednosti i kvalitete osporava i nastoji da prikaže kao svojeLjubomora se smatra posljedicom sebičnosti i pretjerane samoljubivosti SUJETA To je moralno osjećanje koje je motivisano na postizanje slave ugleda i prestiža koji izazivaju divljenje sredine u kojoj se živi i radi Sujetnom čovjeku odgovara samo ono što mu donosi slavu moć i dominaciju nad drugima pa nastoji da po svaku cijenu bude bolji i zapaženiji od drugih Problem je u tome što sujeta može da vodi u vršenje nečasnih neprihvatljivih opasnih i štetnih radnji i postupaka a sve da bi se pročuo i proslavio a pojedinac gori od želje da bude u centru pažnje i učini nešto što bi ga uzdiglo iznad drugih ljudi CINIČNOST Ciničnost je moralna osobina gdje do izražaja dolazi prezriv odnos prema kulturi društva duhovnim tekovinama i moralnim vrijednostima te ostalim pojavama i ostvarenjima koje je čovječanstvo postiglo u svom razvoju Cinik zna cijenu svemu a vrijednosti ga neinteresuju jer on sa preziranjem gleda na ljude i postojeće vrijednosti STID To je moralno osjećanje koje je imalo veliku vrijednost u patrijahalnom moralu i koje upućuje ličnost da svoje ponašanje i postupke cijeni sa pozicije vlastite samosvijesti Osoba kod koje je izražen stid osuđuje vlastite postupke osobine i nedolično ponašanje Suprotnost stidu je ponos koji ide dotle da se može pretvoriti u prkos Stid kao uzvišeno moralno osjećanje i reagovanje u emocionalnom obliku na vlastiti nemoral je izgubio svoju nekadašnju vrijednost i uvažavalje Stara izreka kaže bdquo Nesta stida i obraza nesta ljudstva i poštenjaldquo MORAL DANAŠNjICE Savremeni moral je ispunjen brojnim suprotnostima protivrječnostima dilemama i neizvjesnostima u pogledu daljeg razvoja Savremeni moral uspjeva da se afirmiše kao superiorniji u odnosu na tradicionalni moral i sve više ugrožava temelje i opstanak tradicionalnog morala minulih vijekova Moral nije nikada bio idealan u tradicionalnom a niti u savremenom smislu Lansira se kult nerada potrošnje hedonizma lagodnog života prekomjerne upotrebe narkotika tjelesnih uživanja i seksualne nastranosti Čovjek polako ali sigurno postaje rob poroka i izlaz traži u iracionalnoj sferi i stranputicama Prema doktoru Savi Lauševiću na zapadu se nameće jedna etika bez etičnosti koja je podređena bivstvovanju i u podtekstu takve etike stoje moć borba strah što čini predvorje rata Moralno bezakonje uzima maha Ekonomsko siromaštvo zapostavljanje duha nizak stepen kulture uslovili su pojavu raznih vrsta nemoralnih radnji i postupaka Duhovna strana čovjeka je zanemarena i nameće se trka za materijalnim bogatstvom gospodar planete postaje novac Čovjek je razapet između želja i mogućnosti između tradicionalnog i savremenog Što se tiče moralnog pogleda na svijet svijet od juče ni po čemu ne liči na svijet od danas i budućnost nam je neizvjesna ETIČKI PROBLEMI I IZAZOVI U etici je nezaobilazno učenje o dobru i zlu odnosno o onom šta je ispravno a šta nije sa aspekta iterpersonalnih odnosa i odnosa pojedinca prema društvu Ljudski tragizam sastoji se u tome što dobro ne može da pobijedi zlo u neprekidnoj borbi dobra i zla i što se svjesno ili nesvjesno nalazimo čas na strani dobra čas na strani zla i taj začarani krug je vječni izvir čovjekove nemoći nesreće nesporazuma posrtanja i tragičnih zbivanja Seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima i slabljenje društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Čovjek posjeduje moralne potencijale iz njega zrači moralna snaga sposobnost da mjenja sebe i svijet i on je centralna osa oko koje se okreće u prirodi i društvu Prava i iskrena ljubav je blago od neprocjenjive vrijednosti u ljudskom životu Bez prave ljubavi čovjek je sveden na tumaranje bez cilja svrhe i smisla radosti i istinske sreće Ona krijepi stvara diže i daje smisao čovjekovom postojanju Kenet Kuper kaže ldquoSavremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srcaldquo U današnjem svijetu sve je manje ljubavi jer su ljudi opterećeni trkom za novcem i moći a zavist i mržnja su se uvukle u međuljudske odnose i stvvaraju pustoš u srcu i duši Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i priroduSamilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Zadatak je etike da radi na izgradnji čovjekove ličnosti sa približno idealnim osobinama Takva ličnost bi trbala da bude slobodna visokoumna da posjeduje stvaralačke i duhovne kvalitete da ispoljava tolerantnost originalnost visok stepen praktične umješnosti i da nije opterećeno socijalnim i materijalnim problemima Takva osoba bi trebala da o bitnim stvarima unaprijed zaključuje sa elementima skoro proročkog sagledavanja uzroka i posljedica i u njoj bi bile integrisane takve osobine koje garantuju nepogrešiv odnos prema drugim ljudima i prirodi u cjelini ETIKA U SUPERVIZIJI Kada govorimo o etici u superviziji nalazimo se u složenijoj situaciji nego kada govorimo o etici pojedinačnih struka iz područja mentalnog zdravlja (socijalnih radnika psihoterapeuta i sl) U literaturi se često nailazi na stalno ispreplitanje etike psihoterapeuta i etike supervizora Etički kodeksi rada u psihoterapiji i rada u superviziji imaju mnogo sličnosti ali i razlika Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijenta Pojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcija Takva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturi Svaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemlji Prema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizanta Međunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanja Urbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquo Etički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke ETIČKE TEORIJE Etičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičko Pitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice ETIČKA NAČELA Ona su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja bull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta) bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude) bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude) bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima) bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja) ETIČKI KODEKSI Etički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja Odgovornost prema korisniku Zavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosa Poštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće ) U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti ZNANJA O ETICI O etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantom Interpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

ZNANJA O ETICIO etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantomInterpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo

U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

36

4 ključna principa u etičkom djelovanju

1 poštivanja individualne autonomije 2 korisnosti 3 neškodljivosti i 4 jednakosti

Principi1 Život je najveća vrijednost i najveće dobro2 Činiti dobro ne nanositi štetu3 Načelo istinitosti i povjerenja4 Načelo jednakosti i autonomije5 Načelo prava i obveze svih ljudi6 Načelo suradnje i dobrih odnosa međuzdravstvenim radnicima7 Načelo stalnog učenja

Autonomija - najznačajnija vrijednostpromovirana modernom medicinskom etikom

- pojedinci moraju imati kontrolu nad svojimvlastitim tijelom- moraju donositi svoje vlastite odluke usvezi s medicinskim tretmanom- ne smiju biti sprječavani u traženju vlastitogispunjenja

ETIKA Disciplina o moralu i moralnim načelima- Sistem normi ili pravila ljudskog ponašanja- Opća pravila ponašanja individualan moral

Moralna norma predstavlja specifičanindividualni vrijednosni sistem ličnosti koji imasvoje zakonitosti nastanka razvoja i usvajanjabull Druge regulativne norme (bliske moralnima) norme prvobitne zajednice običajne norme religija pravne norme

bullSličnosti i razlike običajne i moralne norme- običaj ne priznaje individualnost- običajni moral je tradicionalan- proizvoljnost u kažnjavanju za prekršitelje običajnihnormi je tipična uz stroge običajne kazne- u običajnim normama ne uzima se u obzir moralniprofil počinitelja- važenje običajnih normi je usko ograničeno na jedanrod ili pleme- običajne norme imaju veliku snagu inercije

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme obilježene su pojmom ldquosvetostirdquo(moralne norme su obilježene pojmom ldquodobro)

37

- vjerske norme su u daleko većem stupnjubezuslovne i obavezne nego moralne norme- kada prekrši vjersku normu čovjek je zgriješio(kada prekrši moralnu normu čovjek osjeća da jepogriješio protiv svog dostojanstva ali ne i protivBoga)

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme su po pravilu vezane za Crkvu kaoorganizaciju dok moralne norme nisu vezane niza kakvu organizaciju- vjerske norme se po sadržaju mogu podudarati smoralnim normama ali se mogu i razlikovati- vjera značajno utječe na formiranje moralnihnormi jer pruža zaokružen pogled na svijet a kadje čovjek prihvati ona utječe i na njegov općimoral

bull Sličnosti i razlike pravne i moralne norme- iza pravnih normi stoji autoritet države a izamoralnih normi neorganizirana masa- pravo je uvjetna hipotetična norma dok je moralbezuslovna pravo je heteronomno dolazi izvanadok je moral autonomna norma izvire iz nas samih- pravo ima efikasnu sankciju ndash za kršenje pravnihnormi kaznu izriču organi države sudovi etika paktraži moralitet unutrašnju suglasnost s primljenimobvezama

Nacionalni dokumenti- Ustav RH- Kazneni zakon RH

38

• 3 Etika vrlina
• • 3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi
  • • 4 Etika načela
    • 5 Metaetika
    • 6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam
    • 7 Savjest
    • 8 Razvoj moralne svijesti
    • 9 Osobni integritet
    • 10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)
    • 12 Pismo Katarini
    • • Tvoj djed
      • • 12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti
        • 12b Iz kineske priče o odabiru konja
        • 12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)
        • • UVOD U međuljudskim odnosima i odnosima prema živom svijetu neophodna je neka vrsta minimalnog povjerenja ma koliko opreznog i podozrivog bilo da se radi o čovjeku ili drugom živom biću Poenta je na poštovanju drugog da bi i sam bio poštovan i cijenjen U životu se često susrećemo sa paradoksom tamo gdje je moral najpotrebniji najmanje ga ima Živimo u društvu u kojem postoje seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima Dolazi do slabljenja društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Glavni problem našeg doba je u čovjekovoj izgubljenosti negiranju značaja i smisla života poricanje smisla vjere u humanistička načela borba za egzistenciju pasivno iščekivanje šta će se desiti zle slutnje i izgubljene nadeIntegritet pojedinca je narušen i čovjek postaje otuđen izložen psihozama neurozama i stresnim situacijama Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i prirodu Samilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Moral ( od lat Mos = običaj mores= vrednovnje moralis= ćudoredan) je jedan od oblika društvenog čovjekova opstanka (pored religije prava politike) i kao takav se u toku vremena mijenja i svojim smislenim opsegom i sadržajem te je različit u rzličitim povjesnim razdobljima u različitih plemena grupa naroda slojeva itd a često i pojedine profesije imaju svoj osebujan moral U tom smislu moral sadrži u sebi određene običaje propise pravila smjernice norme kategorije ideale On je istovremeno sistem normi vrijednosnih sudova o praksi društva i čovjeka o njihovom činjenju ili nečinjenju koje na sebi svojstven način sankcioniše ali ne uključuje golu fizičku prinudu Moralne norme nisu urođeni niti univerzalne i važeće za sva vremena već su rezultat proizvodnih odnosa među ljudima Riječi ETIKA I ETIČKO se obično koriste sinonomo sa riječima moral i moralnost Dr Vuko Pavićević određuje etiku u širem značenju kao filozofsku disciplinu o moralu koja obuhvata sve ili samo neke discipline koje ga proučavaju a prije svega moralnu dogmatiku Po njemu sve uzročne nauke ulaze u etiku koja je filozofska disciplina i postavlja idealan moral Važno je naglasiti da su konkretni moralno- etički principi 1 Princip mjere i sredine 2 Princip blaženstva i sreće ( eudajmonizam ) 3 Princip zadovoljstva ili radosti ( hedonizam ) i 4 Princip korisnosti ( utilitarizam ) 5 Trebanje kao moralno- etički princip podrazumjeva svoje određenje dužnost i moralni zakon i kategorički imperativ versus tzv Zlatno pravilo 6 Dobro kao moralno- etički princip i sadrži svoje konkretne eksplikacije a suprotan njemu je protiv pojam zla KONSTITUTIVNI ELEMENTI MORALA U konstitutivne elemente morala spadaju bull svijest bull norma bull sud bull sankcija bull ciljevi bull sredstva MORALNE OSOBINE Moralne osobine kao idejno društvene potom one koje se odnose na stepen poštenja i časnosti čovjeka i odnos prema sebi i drugima zatim moralna osjećanja i neke druge pojave mogu da imaju negativne moralne karakteristike i da dovode do otežanih okolnosti sa nemoralnim trendom za pojedinca grupe ili slojeve u društvu Neke od moralnih osobina su 1 malograđanština 2 kleveta 3 zavist 1 4ljubomora 4 sujeta 5 ciničnost 6 stid MALOGRAĐANŠTINA To je moralna osobina koju karakteriše ustaljen način života i mišljenja koji je veoma blizak banalnosti plitkoumnim poimanjima života i svijeta gdje se izražava težnja za vrijednostima koje su niske prizemne i trivijalne Životna filozofija malograđana svodi se na lične interese želju za posjedovanjem i borbu i trku za materijalnim vrijednostima Oni po svaku cijenu žele viši društveni rang i preziru ljude nižeg socijalnog položaja KLEVETA Kleveta je veoma česta društvena pojava Kod klevete cilj se svodi na lažno izvrgavanje osudi napadu i pokudi pojedinca grupe organizacije i sl da bi lični interesi motivi i želje došli do izražaja i da bi se ostvarila neka niska stremljenja i nastojanja To je naravno negativna moralna osobina a vrši se najčešće iz zavisti osvete i pakosti Klevetom se naravno remete međuljudski odnosi ZAVIST To je nagativna pojava koja obuzima čitavu ličnost i ima široko polje dejstva Ona je tipična za ljude našeg podneblja Zavidne osobe gore od mržnje prema osobama koje uspjevaju a naročito prema osobama u bližoj okolini i to onom darovitim sposobnim i poštenim ljudima Ova skoro patološka pojava najviše je zastupljena kod primitivnih nesposobnih i onih ljudi koji nisu ostvarili svoje ambicije i želje Ova osobina nije isključena i kod intelektualaca koji ne posjeduju širinu uvažavanje pravih vrijednosti kod drugih ljudi i radost za istinski uspjeh svakog čovjeka LjUBOMORA To je oduvijek bila nagativna pojava i nanosila je velika zla i nepravde ljudima koji to nisu zaslužili Ljubomorna ličnost je frustrirana uzbuđena i sa izgubljenim smislom za realnost i umjerenost Ona sve tuđe zasluge vrijednosti i kvalitete osporava i nastoji da prikaže kao svojeLjubomora se smatra posljedicom sebičnosti i pretjerane samoljubivosti SUJETA To je moralno osjećanje koje je motivisano na postizanje slave ugleda i prestiža koji izazivaju divljenje sredine u kojoj se živi i radi Sujetnom čovjeku odgovara samo ono što mu donosi slavu moć i dominaciju nad drugima pa nastoji da po svaku cijenu bude bolji i zapaženiji od drugih Problem je u tome što sujeta može da vodi u vršenje nečasnih neprihvatljivih opasnih i štetnih radnji i postupaka a sve da bi se pročuo i proslavio a pojedinac gori od želje da bude u centru pažnje i učini nešto što bi ga uzdiglo iznad drugih ljudi CINIČNOST Ciničnost je moralna osobina gdje do izražaja dolazi prezriv odnos prema kulturi društva duhovnim tekovinama i moralnim vrijednostima te ostalim pojavama i ostvarenjima koje je čovječanstvo postiglo u svom razvoju Cinik zna cijenu svemu a vrijednosti ga neinteresuju jer on sa preziranjem gleda na ljude i postojeće vrijednosti STID To je moralno osjećanje koje je imalo veliku vrijednost u patrijahalnom moralu i koje upućuje ličnost da svoje ponašanje i postupke cijeni sa pozicije vlastite samosvijesti Osoba kod koje je izražen stid osuđuje vlastite postupke osobine i nedolično ponašanje Suprotnost stidu je ponos koji ide dotle da se može pretvoriti u prkos Stid kao uzvišeno moralno osjećanje i reagovanje u emocionalnom obliku na vlastiti nemoral je izgubio svoju nekadašnju vrijednost i uvažavalje Stara izreka kaže bdquo Nesta stida i obraza nesta ljudstva i poštenjaldquo MORAL DANAŠNjICE Savremeni moral je ispunjen brojnim suprotnostima protivrječnostima dilemama i neizvjesnostima u pogledu daljeg razvoja Savremeni moral uspjeva da se afirmiše kao superiorniji u odnosu na tradicionalni moral i sve više ugrožava temelje i opstanak tradicionalnog morala minulih vijekova Moral nije nikada bio idealan u tradicionalnom a niti u savremenom smislu Lansira se kult nerada potrošnje hedonizma lagodnog života prekomjerne upotrebe narkotika tjelesnih uživanja i seksualne nastranosti Čovjek polako ali sigurno postaje rob poroka i izlaz traži u iracionalnoj sferi i stranputicama Prema doktoru Savi Lauševiću na zapadu se nameće jedna etika bez etičnosti koja je podređena bivstvovanju i u podtekstu takve etike stoje moć borba strah što čini predvorje rata Moralno bezakonje uzima maha Ekonomsko siromaštvo zapostavljanje duha nizak stepen kulture uslovili su pojavu raznih vrsta nemoralnih radnji i postupaka Duhovna strana čovjeka je zanemarena i nameće se trka za materijalnim bogatstvom gospodar planete postaje novac Čovjek je razapet između želja i mogućnosti između tradicionalnog i savremenog Što se tiče moralnog pogleda na svijet svijet od juče ni po čemu ne liči na svijet od danas i budućnost nam je neizvjesna ETIČKI PROBLEMI I IZAZOVI U etici je nezaobilazno učenje o dobru i zlu odnosno o onom šta je ispravno a šta nije sa aspekta iterpersonalnih odnosa i odnosa pojedinca prema društvu Ljudski tragizam sastoji se u tome što dobro ne može da pobijedi zlo u neprekidnoj borbi dobra i zla i što se svjesno ili nesvjesno nalazimo čas na strani dobra čas na strani zla i taj začarani krug je vječni izvir čovjekove nemoći nesreće nesporazuma posrtanja i tragičnih zbivanja Seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima i slabljenje društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Čovjek posjeduje moralne potencijale iz njega zrači moralna snaga sposobnost da mjenja sebe i svijet i on je centralna osa oko koje se okreće u prirodi i društvu Prava i iskrena ljubav je blago od neprocjenjive vrijednosti u ljudskom životu Bez prave ljubavi čovjek je sveden na tumaranje bez cilja svrhe i smisla radosti i istinske sreće Ona krijepi stvara diže i daje smisao čovjekovom postojanju Kenet Kuper kaže ldquoSavremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srcaldquo U današnjem svijetu sve je manje ljubavi jer su ljudi opterećeni trkom za novcem i moći a zavist i mržnja su se uvukle u međuljudske odnose i stvvaraju pustoš u srcu i duši Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i priroduSamilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Zadatak je etike da radi na izgradnji čovjekove ličnosti sa približno idealnim osobinama Takva ličnost bi trbala da bude slobodna visokoumna da posjeduje stvaralačke i duhovne kvalitete da ispoljava tolerantnost originalnost visok stepen praktične umješnosti i da nije opterećeno socijalnim i materijalnim problemima Takva osoba bi trebala da o bitnim stvarima unaprijed zaključuje sa elementima skoro proročkog sagledavanja uzroka i posljedica i u njoj bi bile integrisane takve osobine koje garantuju nepogrešiv odnos prema drugim ljudima i prirodi u cjelini ETIKA U SUPERVIZIJI Kada govorimo o etici u superviziji nalazimo se u složenijoj situaciji nego kada govorimo o etici pojedinačnih struka iz područja mentalnog zdravlja (socijalnih radnika psihoterapeuta i sl) U literaturi se često nailazi na stalno ispreplitanje etike psihoterapeuta i etike supervizora Etički kodeksi rada u psihoterapiji i rada u superviziji imaju mnogo sličnosti ali i razlika Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijenta Pojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcija Takva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturi Svaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemlji Prema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizanta Međunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanja Urbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquo Etički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke ETIČKE TEORIJE Etičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičko Pitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice ETIČKA NAČELA Ona su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja bull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta) bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude) bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude) bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima) bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja) ETIČKI KODEKSI Etički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja Odgovornost prema korisniku Zavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosa Poštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće ) U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti ZNANJA O ETICI O etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantom Interpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

4 ključna principa u etičkom djelovanju

1 poštivanja individualne autonomije 2 korisnosti 3 neškodljivosti i 4 jednakosti

Principi1 Život je najveća vrijednost i najveće dobro2 Činiti dobro ne nanositi štetu3 Načelo istinitosti i povjerenja4 Načelo jednakosti i autonomije5 Načelo prava i obveze svih ljudi6 Načelo suradnje i dobrih odnosa međuzdravstvenim radnicima7 Načelo stalnog učenja

Autonomija - najznačajnija vrijednostpromovirana modernom medicinskom etikom

- pojedinci moraju imati kontrolu nad svojimvlastitim tijelom- moraju donositi svoje vlastite odluke usvezi s medicinskim tretmanom- ne smiju biti sprječavani u traženju vlastitogispunjenja

ETIKA Disciplina o moralu i moralnim načelima- Sistem normi ili pravila ljudskog ponašanja- Opća pravila ponašanja individualan moral

Moralna norma predstavlja specifičanindividualni vrijednosni sistem ličnosti koji imasvoje zakonitosti nastanka razvoja i usvajanjabull Druge regulativne norme (bliske moralnima) norme prvobitne zajednice običajne norme religija pravne norme

bullSličnosti i razlike običajne i moralne norme- običaj ne priznaje individualnost- običajni moral je tradicionalan- proizvoljnost u kažnjavanju za prekršitelje običajnihnormi je tipična uz stroge običajne kazne- u običajnim normama ne uzima se u obzir moralniprofil počinitelja- važenje običajnih normi je usko ograničeno na jedanrod ili pleme- običajne norme imaju veliku snagu inercije

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme obilježene su pojmom ldquosvetostirdquo(moralne norme su obilježene pojmom ldquodobro)

37

- vjerske norme su u daleko većem stupnjubezuslovne i obavezne nego moralne norme- kada prekrši vjersku normu čovjek je zgriješio(kada prekrši moralnu normu čovjek osjeća da jepogriješio protiv svog dostojanstva ali ne i protivBoga)

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme su po pravilu vezane za Crkvu kaoorganizaciju dok moralne norme nisu vezane niza kakvu organizaciju- vjerske norme se po sadržaju mogu podudarati smoralnim normama ali se mogu i razlikovati- vjera značajno utječe na formiranje moralnihnormi jer pruža zaokružen pogled na svijet a kadje čovjek prihvati ona utječe i na njegov općimoral

bull Sličnosti i razlike pravne i moralne norme- iza pravnih normi stoji autoritet države a izamoralnih normi neorganizirana masa- pravo je uvjetna hipotetična norma dok je moralbezuslovna pravo je heteronomno dolazi izvanadok je moral autonomna norma izvire iz nas samih- pravo ima efikasnu sankciju ndash za kršenje pravnihnormi kaznu izriču organi države sudovi etika paktraži moralitet unutrašnju suglasnost s primljenimobvezama

Nacionalni dokumenti- Ustav RH- Kazneni zakon RH

38

• 3 Etika vrlina
• • 3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi
  • • 4 Etika načela
    • 5 Metaetika
    • 6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam
    • 7 Savjest
    • 8 Razvoj moralne svijesti
    • 9 Osobni integritet
    • 10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)
    • 12 Pismo Katarini
    • • Tvoj djed
      • • 12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti
        • 12b Iz kineske priče o odabiru konja
        • 12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)
        • • UVOD U međuljudskim odnosima i odnosima prema živom svijetu neophodna je neka vrsta minimalnog povjerenja ma koliko opreznog i podozrivog bilo da se radi o čovjeku ili drugom živom biću Poenta je na poštovanju drugog da bi i sam bio poštovan i cijenjen U životu se često susrećemo sa paradoksom tamo gdje je moral najpotrebniji najmanje ga ima Živimo u društvu u kojem postoje seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima Dolazi do slabljenja društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Glavni problem našeg doba je u čovjekovoj izgubljenosti negiranju značaja i smisla života poricanje smisla vjere u humanistička načela borba za egzistenciju pasivno iščekivanje šta će se desiti zle slutnje i izgubljene nadeIntegritet pojedinca je narušen i čovjek postaje otuđen izložen psihozama neurozama i stresnim situacijama Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i prirodu Samilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Moral ( od lat Mos = običaj mores= vrednovnje moralis= ćudoredan) je jedan od oblika društvenog čovjekova opstanka (pored religije prava politike) i kao takav se u toku vremena mijenja i svojim smislenim opsegom i sadržajem te je različit u rzličitim povjesnim razdobljima u različitih plemena grupa naroda slojeva itd a često i pojedine profesije imaju svoj osebujan moral U tom smislu moral sadrži u sebi određene običaje propise pravila smjernice norme kategorije ideale On je istovremeno sistem normi vrijednosnih sudova o praksi društva i čovjeka o njihovom činjenju ili nečinjenju koje na sebi svojstven način sankcioniše ali ne uključuje golu fizičku prinudu Moralne norme nisu urođeni niti univerzalne i važeće za sva vremena već su rezultat proizvodnih odnosa među ljudima Riječi ETIKA I ETIČKO se obično koriste sinonomo sa riječima moral i moralnost Dr Vuko Pavićević određuje etiku u širem značenju kao filozofsku disciplinu o moralu koja obuhvata sve ili samo neke discipline koje ga proučavaju a prije svega moralnu dogmatiku Po njemu sve uzročne nauke ulaze u etiku koja je filozofska disciplina i postavlja idealan moral Važno je naglasiti da su konkretni moralno- etički principi 1 Princip mjere i sredine 2 Princip blaženstva i sreće ( eudajmonizam ) 3 Princip zadovoljstva ili radosti ( hedonizam ) i 4 Princip korisnosti ( utilitarizam ) 5 Trebanje kao moralno- etički princip podrazumjeva svoje određenje dužnost i moralni zakon i kategorički imperativ versus tzv Zlatno pravilo 6 Dobro kao moralno- etički princip i sadrži svoje konkretne eksplikacije a suprotan njemu je protiv pojam zla KONSTITUTIVNI ELEMENTI MORALA U konstitutivne elemente morala spadaju bull svijest bull norma bull sud bull sankcija bull ciljevi bull sredstva MORALNE OSOBINE Moralne osobine kao idejno društvene potom one koje se odnose na stepen poštenja i časnosti čovjeka i odnos prema sebi i drugima zatim moralna osjećanja i neke druge pojave mogu da imaju negativne moralne karakteristike i da dovode do otežanih okolnosti sa nemoralnim trendom za pojedinca grupe ili slojeve u društvu Neke od moralnih osobina su 1 malograđanština 2 kleveta 3 zavist 1 4ljubomora 4 sujeta 5 ciničnost 6 stid MALOGRAĐANŠTINA To je moralna osobina koju karakteriše ustaljen način života i mišljenja koji je veoma blizak banalnosti plitkoumnim poimanjima života i svijeta gdje se izražava težnja za vrijednostima koje su niske prizemne i trivijalne Životna filozofija malograđana svodi se na lične interese želju za posjedovanjem i borbu i trku za materijalnim vrijednostima Oni po svaku cijenu žele viši društveni rang i preziru ljude nižeg socijalnog položaja KLEVETA Kleveta je veoma česta društvena pojava Kod klevete cilj se svodi na lažno izvrgavanje osudi napadu i pokudi pojedinca grupe organizacije i sl da bi lični interesi motivi i želje došli do izražaja i da bi se ostvarila neka niska stremljenja i nastojanja To je naravno negativna moralna osobina a vrši se najčešće iz zavisti osvete i pakosti Klevetom se naravno remete međuljudski odnosi ZAVIST To je nagativna pojava koja obuzima čitavu ličnost i ima široko polje dejstva Ona je tipična za ljude našeg podneblja Zavidne osobe gore od mržnje prema osobama koje uspjevaju a naročito prema osobama u bližoj okolini i to onom darovitim sposobnim i poštenim ljudima Ova skoro patološka pojava najviše je zastupljena kod primitivnih nesposobnih i onih ljudi koji nisu ostvarili svoje ambicije i želje Ova osobina nije isključena i kod intelektualaca koji ne posjeduju širinu uvažavanje pravih vrijednosti kod drugih ljudi i radost za istinski uspjeh svakog čovjeka LjUBOMORA To je oduvijek bila nagativna pojava i nanosila je velika zla i nepravde ljudima koji to nisu zaslužili Ljubomorna ličnost je frustrirana uzbuđena i sa izgubljenim smislom za realnost i umjerenost Ona sve tuđe zasluge vrijednosti i kvalitete osporava i nastoji da prikaže kao svojeLjubomora se smatra posljedicom sebičnosti i pretjerane samoljubivosti SUJETA To je moralno osjećanje koje je motivisano na postizanje slave ugleda i prestiža koji izazivaju divljenje sredine u kojoj se živi i radi Sujetnom čovjeku odgovara samo ono što mu donosi slavu moć i dominaciju nad drugima pa nastoji da po svaku cijenu bude bolji i zapaženiji od drugih Problem je u tome što sujeta može da vodi u vršenje nečasnih neprihvatljivih opasnih i štetnih radnji i postupaka a sve da bi se pročuo i proslavio a pojedinac gori od želje da bude u centru pažnje i učini nešto što bi ga uzdiglo iznad drugih ljudi CINIČNOST Ciničnost je moralna osobina gdje do izražaja dolazi prezriv odnos prema kulturi društva duhovnim tekovinama i moralnim vrijednostima te ostalim pojavama i ostvarenjima koje je čovječanstvo postiglo u svom razvoju Cinik zna cijenu svemu a vrijednosti ga neinteresuju jer on sa preziranjem gleda na ljude i postojeće vrijednosti STID To je moralno osjećanje koje je imalo veliku vrijednost u patrijahalnom moralu i koje upućuje ličnost da svoje ponašanje i postupke cijeni sa pozicije vlastite samosvijesti Osoba kod koje je izražen stid osuđuje vlastite postupke osobine i nedolično ponašanje Suprotnost stidu je ponos koji ide dotle da se može pretvoriti u prkos Stid kao uzvišeno moralno osjećanje i reagovanje u emocionalnom obliku na vlastiti nemoral je izgubio svoju nekadašnju vrijednost i uvažavalje Stara izreka kaže bdquo Nesta stida i obraza nesta ljudstva i poštenjaldquo MORAL DANAŠNjICE Savremeni moral je ispunjen brojnim suprotnostima protivrječnostima dilemama i neizvjesnostima u pogledu daljeg razvoja Savremeni moral uspjeva da se afirmiše kao superiorniji u odnosu na tradicionalni moral i sve više ugrožava temelje i opstanak tradicionalnog morala minulih vijekova Moral nije nikada bio idealan u tradicionalnom a niti u savremenom smislu Lansira se kult nerada potrošnje hedonizma lagodnog života prekomjerne upotrebe narkotika tjelesnih uživanja i seksualne nastranosti Čovjek polako ali sigurno postaje rob poroka i izlaz traži u iracionalnoj sferi i stranputicama Prema doktoru Savi Lauševiću na zapadu se nameće jedna etika bez etičnosti koja je podređena bivstvovanju i u podtekstu takve etike stoje moć borba strah što čini predvorje rata Moralno bezakonje uzima maha Ekonomsko siromaštvo zapostavljanje duha nizak stepen kulture uslovili su pojavu raznih vrsta nemoralnih radnji i postupaka Duhovna strana čovjeka je zanemarena i nameće se trka za materijalnim bogatstvom gospodar planete postaje novac Čovjek je razapet između želja i mogućnosti između tradicionalnog i savremenog Što se tiče moralnog pogleda na svijet svijet od juče ni po čemu ne liči na svijet od danas i budućnost nam je neizvjesna ETIČKI PROBLEMI I IZAZOVI U etici je nezaobilazno učenje o dobru i zlu odnosno o onom šta je ispravno a šta nije sa aspekta iterpersonalnih odnosa i odnosa pojedinca prema društvu Ljudski tragizam sastoji se u tome što dobro ne može da pobijedi zlo u neprekidnoj borbi dobra i zla i što se svjesno ili nesvjesno nalazimo čas na strani dobra čas na strani zla i taj začarani krug je vječni izvir čovjekove nemoći nesreće nesporazuma posrtanja i tragičnih zbivanja Seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima i slabljenje društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Čovjek posjeduje moralne potencijale iz njega zrači moralna snaga sposobnost da mjenja sebe i svijet i on je centralna osa oko koje se okreće u prirodi i društvu Prava i iskrena ljubav je blago od neprocjenjive vrijednosti u ljudskom životu Bez prave ljubavi čovjek je sveden na tumaranje bez cilja svrhe i smisla radosti i istinske sreće Ona krijepi stvara diže i daje smisao čovjekovom postojanju Kenet Kuper kaže ldquoSavremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srcaldquo U današnjem svijetu sve je manje ljubavi jer su ljudi opterećeni trkom za novcem i moći a zavist i mržnja su se uvukle u međuljudske odnose i stvvaraju pustoš u srcu i duši Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i priroduSamilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Zadatak je etike da radi na izgradnji čovjekove ličnosti sa približno idealnim osobinama Takva ličnost bi trbala da bude slobodna visokoumna da posjeduje stvaralačke i duhovne kvalitete da ispoljava tolerantnost originalnost visok stepen praktične umješnosti i da nije opterećeno socijalnim i materijalnim problemima Takva osoba bi trebala da o bitnim stvarima unaprijed zaključuje sa elementima skoro proročkog sagledavanja uzroka i posljedica i u njoj bi bile integrisane takve osobine koje garantuju nepogrešiv odnos prema drugim ljudima i prirodi u cjelini ETIKA U SUPERVIZIJI Kada govorimo o etici u superviziji nalazimo se u složenijoj situaciji nego kada govorimo o etici pojedinačnih struka iz područja mentalnog zdravlja (socijalnih radnika psihoterapeuta i sl) U literaturi se često nailazi na stalno ispreplitanje etike psihoterapeuta i etike supervizora Etički kodeksi rada u psihoterapiji i rada u superviziji imaju mnogo sličnosti ali i razlika Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijenta Pojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcija Takva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturi Svaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemlji Prema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizanta Međunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanja Urbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquo Etički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke ETIČKE TEORIJE Etičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičko Pitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice ETIČKA NAČELA Ona su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja bull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta) bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude) bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude) bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima) bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja) ETIČKI KODEKSI Etički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja Odgovornost prema korisniku Zavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosa Poštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće ) U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti ZNANJA O ETICI O etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantom Interpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka

- vjerske norme su u daleko većem stupnjubezuslovne i obavezne nego moralne norme- kada prekrši vjersku normu čovjek je zgriješio(kada prekrši moralnu normu čovjek osjeća da jepogriješio protiv svog dostojanstva ali ne i protivBoga)

bullSličnosti i razlike vjerske i moralne norme- vjerske norme su po pravilu vezane za Crkvu kaoorganizaciju dok moralne norme nisu vezane niza kakvu organizaciju- vjerske norme se po sadržaju mogu podudarati smoralnim normama ali se mogu i razlikovati- vjera značajno utječe na formiranje moralnihnormi jer pruža zaokružen pogled na svijet a kadje čovjek prihvati ona utječe i na njegov općimoral

bull Sličnosti i razlike pravne i moralne norme- iza pravnih normi stoji autoritet države a izamoralnih normi neorganizirana masa- pravo je uvjetna hipotetična norma dok je moralbezuslovna pravo je heteronomno dolazi izvanadok je moral autonomna norma izvire iz nas samih- pravo ima efikasnu sankciju ndash za kršenje pravnihnormi kaznu izriču organi države sudovi etika paktraži moralitet unutrašnju suglasnost s primljenimobvezama

Nacionalni dokumenti- Ustav RH- Kazneni zakon RH

38

• 3 Etika vrlina
• • 3a Dietrich von Hildebrand Temeljni moralni stavovi
  • • 4 Etika načela
    • 5 Metaetika
    • 6 Konsekvencijska etika hedonizam i utilitarizam
    • 7 Savjest
    • 8 Razvoj moralne svijesti
    • 9 Osobni integritet
    • 10 Hijerarhija potreba (prema Maslow-u)
    • 12 Pismo Katarini
    • • Tvoj djed
      • • 12a Alija Ibn Ebi Talib Stazama rječitosti
        • 12b Iz kineske priče o odabiru konja
        • 12c Što me učila moja mama (sa bloga jedne studentice)
        • • UVOD U međuljudskim odnosima i odnosima prema živom svijetu neophodna je neka vrsta minimalnog povjerenja ma koliko opreznog i podozrivog bilo da se radi o čovjeku ili drugom živom biću Poenta je na poštovanju drugog da bi i sam bio poštovan i cijenjen U životu se često susrećemo sa paradoksom tamo gdje je moral najpotrebniji najmanje ga ima Živimo u društvu u kojem postoje seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima Dolazi do slabljenja društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Glavni problem našeg doba je u čovjekovoj izgubljenosti negiranju značaja i smisla života poricanje smisla vjere u humanistička načela borba za egzistenciju pasivno iščekivanje šta će se desiti zle slutnje i izgubljene nadeIntegritet pojedinca je narušen i čovjek postaje otuđen izložen psihozama neurozama i stresnim situacijama Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i prirodu Samilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Moral ( od lat Mos = običaj mores= vrednovnje moralis= ćudoredan) je jedan od oblika društvenog čovjekova opstanka (pored religije prava politike) i kao takav se u toku vremena mijenja i svojim smislenim opsegom i sadržajem te je različit u rzličitim povjesnim razdobljima u različitih plemena grupa naroda slojeva itd a često i pojedine profesije imaju svoj osebujan moral U tom smislu moral sadrži u sebi određene običaje propise pravila smjernice norme kategorije ideale On je istovremeno sistem normi vrijednosnih sudova o praksi društva i čovjeka o njihovom činjenju ili nečinjenju koje na sebi svojstven način sankcioniše ali ne uključuje golu fizičku prinudu Moralne norme nisu urođeni niti univerzalne i važeće za sva vremena već su rezultat proizvodnih odnosa među ljudima Riječi ETIKA I ETIČKO se obično koriste sinonomo sa riječima moral i moralnost Dr Vuko Pavićević određuje etiku u širem značenju kao filozofsku disciplinu o moralu koja obuhvata sve ili samo neke discipline koje ga proučavaju a prije svega moralnu dogmatiku Po njemu sve uzročne nauke ulaze u etiku koja je filozofska disciplina i postavlja idealan moral Važno je naglasiti da su konkretni moralno- etički principi 1 Princip mjere i sredine 2 Princip blaženstva i sreće ( eudajmonizam ) 3 Princip zadovoljstva ili radosti ( hedonizam ) i 4 Princip korisnosti ( utilitarizam ) 5 Trebanje kao moralno- etički princip podrazumjeva svoje određenje dužnost i moralni zakon i kategorički imperativ versus tzv Zlatno pravilo 6 Dobro kao moralno- etički princip i sadrži svoje konkretne eksplikacije a suprotan njemu je protiv pojam zla KONSTITUTIVNI ELEMENTI MORALA U konstitutivne elemente morala spadaju bull svijest bull norma bull sud bull sankcija bull ciljevi bull sredstva MORALNE OSOBINE Moralne osobine kao idejno društvene potom one koje se odnose na stepen poštenja i časnosti čovjeka i odnos prema sebi i drugima zatim moralna osjećanja i neke druge pojave mogu da imaju negativne moralne karakteristike i da dovode do otežanih okolnosti sa nemoralnim trendom za pojedinca grupe ili slojeve u društvu Neke od moralnih osobina su 1 malograđanština 2 kleveta 3 zavist 1 4ljubomora 4 sujeta 5 ciničnost 6 stid MALOGRAĐANŠTINA To je moralna osobina koju karakteriše ustaljen način života i mišljenja koji je veoma blizak banalnosti plitkoumnim poimanjima života i svijeta gdje se izražava težnja za vrijednostima koje su niske prizemne i trivijalne Životna filozofija malograđana svodi se na lične interese želju za posjedovanjem i borbu i trku za materijalnim vrijednostima Oni po svaku cijenu žele viši društveni rang i preziru ljude nižeg socijalnog položaja KLEVETA Kleveta je veoma česta društvena pojava Kod klevete cilj se svodi na lažno izvrgavanje osudi napadu i pokudi pojedinca grupe organizacije i sl da bi lični interesi motivi i želje došli do izražaja i da bi se ostvarila neka niska stremljenja i nastojanja To je naravno negativna moralna osobina a vrši se najčešće iz zavisti osvete i pakosti Klevetom se naravno remete međuljudski odnosi ZAVIST To je nagativna pojava koja obuzima čitavu ličnost i ima široko polje dejstva Ona je tipična za ljude našeg podneblja Zavidne osobe gore od mržnje prema osobama koje uspjevaju a naročito prema osobama u bližoj okolini i to onom darovitim sposobnim i poštenim ljudima Ova skoro patološka pojava najviše je zastupljena kod primitivnih nesposobnih i onih ljudi koji nisu ostvarili svoje ambicije i želje Ova osobina nije isključena i kod intelektualaca koji ne posjeduju širinu uvažavanje pravih vrijednosti kod drugih ljudi i radost za istinski uspjeh svakog čovjeka LjUBOMORA To je oduvijek bila nagativna pojava i nanosila je velika zla i nepravde ljudima koji to nisu zaslužili Ljubomorna ličnost je frustrirana uzbuđena i sa izgubljenim smislom za realnost i umjerenost Ona sve tuđe zasluge vrijednosti i kvalitete osporava i nastoji da prikaže kao svojeLjubomora se smatra posljedicom sebičnosti i pretjerane samoljubivosti SUJETA To je moralno osjećanje koje je motivisano na postizanje slave ugleda i prestiža koji izazivaju divljenje sredine u kojoj se živi i radi Sujetnom čovjeku odgovara samo ono što mu donosi slavu moć i dominaciju nad drugima pa nastoji da po svaku cijenu bude bolji i zapaženiji od drugih Problem je u tome što sujeta može da vodi u vršenje nečasnih neprihvatljivih opasnih i štetnih radnji i postupaka a sve da bi se pročuo i proslavio a pojedinac gori od želje da bude u centru pažnje i učini nešto što bi ga uzdiglo iznad drugih ljudi CINIČNOST Ciničnost je moralna osobina gdje do izražaja dolazi prezriv odnos prema kulturi društva duhovnim tekovinama i moralnim vrijednostima te ostalim pojavama i ostvarenjima koje je čovječanstvo postiglo u svom razvoju Cinik zna cijenu svemu a vrijednosti ga neinteresuju jer on sa preziranjem gleda na ljude i postojeće vrijednosti STID To je moralno osjećanje koje je imalo veliku vrijednost u patrijahalnom moralu i koje upućuje ličnost da svoje ponašanje i postupke cijeni sa pozicije vlastite samosvijesti Osoba kod koje je izražen stid osuđuje vlastite postupke osobine i nedolično ponašanje Suprotnost stidu je ponos koji ide dotle da se može pretvoriti u prkos Stid kao uzvišeno moralno osjećanje i reagovanje u emocionalnom obliku na vlastiti nemoral je izgubio svoju nekadašnju vrijednost i uvažavalje Stara izreka kaže bdquo Nesta stida i obraza nesta ljudstva i poštenjaldquo MORAL DANAŠNjICE Savremeni moral je ispunjen brojnim suprotnostima protivrječnostima dilemama i neizvjesnostima u pogledu daljeg razvoja Savremeni moral uspjeva da se afirmiše kao superiorniji u odnosu na tradicionalni moral i sve više ugrožava temelje i opstanak tradicionalnog morala minulih vijekova Moral nije nikada bio idealan u tradicionalnom a niti u savremenom smislu Lansira se kult nerada potrošnje hedonizma lagodnog života prekomjerne upotrebe narkotika tjelesnih uživanja i seksualne nastranosti Čovjek polako ali sigurno postaje rob poroka i izlaz traži u iracionalnoj sferi i stranputicama Prema doktoru Savi Lauševiću na zapadu se nameće jedna etika bez etičnosti koja je podređena bivstvovanju i u podtekstu takve etike stoje moć borba strah što čini predvorje rata Moralno bezakonje uzima maha Ekonomsko siromaštvo zapostavljanje duha nizak stepen kulture uslovili su pojavu raznih vrsta nemoralnih radnji i postupaka Duhovna strana čovjeka je zanemarena i nameće se trka za materijalnim bogatstvom gospodar planete postaje novac Čovjek je razapet između želja i mogućnosti između tradicionalnog i savremenog Što se tiče moralnog pogleda na svijet svijet od juče ni po čemu ne liči na svijet od danas i budućnost nam je neizvjesna ETIČKI PROBLEMI I IZAZOVI U etici je nezaobilazno učenje o dobru i zlu odnosno o onom šta je ispravno a šta nije sa aspekta iterpersonalnih odnosa i odnosa pojedinca prema društvu Ljudski tragizam sastoji se u tome što dobro ne može da pobijedi zlo u neprekidnoj borbi dobra i zla i što se svjesno ili nesvjesno nalazimo čas na strani dobra čas na strani zla i taj začarani krug je vječni izvir čovjekove nemoći nesreće nesporazuma posrtanja i tragičnih zbivanja Seksualne izopačenosti nastranosti potiskivanje ljubavi robovanje nagonima trgovina ljubavlju gubljenje smisla za zdrave seksualne odnose rušenje institucija braka i porodice legalizacija nekih patoloških pojava u ovim odnosima i slabljenje društva u cjelini Zabrinjavajuće činjenice su da su u visoko razvijenim zemljama a u ime slobode i prava ličnosti lagalizuju seksualne nastranosti sa pogubnim posljedicama za potomstvo i humane bračne i porodične odnose Čovjek posjeduje moralne potencijale iz njega zrači moralna snaga sposobnost da mjenja sebe i svijet i on je centralna osa oko koje se okreće u prirodi i društvu Prava i iskrena ljubav je blago od neprocjenjive vrijednosti u ljudskom životu Bez prave ljubavi čovjek je sveden na tumaranje bez cilja svrhe i smisla radosti i istinske sreće Ona krijepi stvara diže i daje smisao čovjekovom postojanju Kenet Kuper kaže ldquoSavremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srcaldquo U današnjem svijetu sve je manje ljubavi jer su ljudi opterećeni trkom za novcem i moći a zavist i mržnja su se uvukle u međuljudske odnose i stvvaraju pustoš u srcu i duši Činjenica je da je svijet pun protivrječnosti zlobe nerazumjevanja i sukoba a ljubav i saosjećanje mogu spasiti čovjeka i priroduSamilost i altruizam su kompas za istinski ljudski život Zadatak je etike da radi na izgradnji čovjekove ličnosti sa približno idealnim osobinama Takva ličnost bi trbala da bude slobodna visokoumna da posjeduje stvaralačke i duhovne kvalitete da ispoljava tolerantnost originalnost visok stepen praktične umješnosti i da nije opterećeno socijalnim i materijalnim problemima Takva osoba bi trebala da o bitnim stvarima unaprijed zaključuje sa elementima skoro proročkog sagledavanja uzroka i posljedica i u njoj bi bile integrisane takve osobine koje garantuju nepogrešiv odnos prema drugim ljudima i prirodi u cjelini ETIKA U SUPERVIZIJI Kada govorimo o etici u superviziji nalazimo se u složenijoj situaciji nego kada govorimo o etici pojedinačnih struka iz područja mentalnog zdravlja (socijalnih radnika psihoterapeuta i sl) U literaturi se često nailazi na stalno ispreplitanje etike psihoterapeuta i etike supervizora Etički kodeksi rada u psihoterapiji i rada u superviziji imaju mnogo sličnosti ali i razlika Supervizor u svom radu polazi sa različite pozicije nego terapeut u terapijskom radu Supervizor nema terapijski odnos prema supervizantu i njegov zadatak nije interpretirati njegove nesvjesne procese na način kako to terapeut čini u radu sa klijentom Supervizor je stručnjak u superviziji a supervizant u svom radu sa klijentima Polazna tačka supervizora je da supervizant zna svoj posao teoriju vještine i metode rada a supervizija je razgovor između dva stručnjaka u kojem supervizor radeći sa supervizantom na procesima pomaže supervizantu shvatiti šta se događa između njega i klijenta Pojedini autori stavljaju veliki naglasak na određena etička pitanja koja drugi autori ne spominju ili veoma malo obrađuju U literaturi engleskog govornog područja (SAD VB Australija) više pažnje se posvećuje etičkim pitanjima supervizora koji evaluiraju rad studenata u edukaciji za psihoterapeuta odgovornosti supervizora prema organizaciji u kojoj rade kao i pitanjima seksualnih odnosa između supervizanta i supervizora o zakonskoj odgovornosti supervizora i mogućim sudskim sporovima Ova usmjerenost proizilazi iz administrativnih supervizijskih modela koji se primjenjuju u tim zemljama Prema holandskom i švedskom modelu supervizor ima drugačiju odgovornost funkciju i gubi se administrativno - upravljačka funkcija Takva nejedinstvena međunarodna situacija zbog primjene različitih modela supervizije dovela je i do različitih etičkih kodeksa udruženja suprvizora i različitih tema koje se obrađuju pod temom etike u literaturi Svaka zemlja ima i svoje specifičnosti u tradiciji kulturi političko- ekonomskom okruženju stilu i standardu života kojima su prilagođene djelatnosti koje se provode u toj zemljihellipSupervizija pogotovo supervizija psihosocijalnog rada uvažava te specifičnosti u kojima se odvija Etički kodeksi pomagačkih profesija u skladu sa tim specifičnostima razvijaju se na razini nacionalnih udruženja u nekoj zemlji Prema Bernard i Goodyear neetičko je ponašanje rezultat propuštenog onog što nije napravljeno u superviziji a ne onog što je napravljeno a to može biti posljedica nesposobnosti povezivanja etičkih načela sa životnom situacijom nedostatne edukacije i stručne sposobnosti nedostatka osobne terapije ili pak nezadovoljenih poterba supervizora i ili supervizanta Međunarodna deklaracija o etičkim načelima socijalnog rada spominje potrebu da se javnost upozna sa načelima jer bi tako i klijenti poslodavci i stručnjaci iz drugih disciplina i cjelokupna javnost mogli oblikovati svoja očekivanja Urbanc opisuje etiku kao bdquo norme profesionalnog ponašanja kojima u okviru pomažućih profesija određujemo šta predstavlja standarde bdquološeldquo a što bdquodobroldquo obavljene prakse odnosno usluga pruženih klijentimaldquo Etički standardi vode a samim tim i pomažu stručnjacima u donošenju odluka kada se u radu pojave dileme koje se nalaze van granica njihove stručnosti ili kad na raspolaganju nemaju potreban socijalni i stručni tim koji bi im pomogao Pored toga odgovorni stručnjaci osjećaju potrebu za etičkim standardima koji im daju osjećaj obvezivanja i etičke bdquo budnostildquo To im takođe daje i potvrdu da li su na dobrom ili lošem putu Etički standardi neke struke nam pokazuju i razvojnu zrelost te struke ETIČKE TEORIJE Etičke teorije podupiru uspostavljanje etičkih načela i imaju svoje korjene u filozofiji morala Činjenica je da postoji nekoliko etičkih teorija koje pomažu razumjeti zašto se katkad razviju vrlo žestoke rasprave kada se želi definisati etičko Pitanja na koja se želi odgovoriti jesu Vrednujemo li neko djelovanje prema njegovim posljedicama ili prema nekoj pripadajućoj kvaliteti ili prema koristi koju imaju drugi Kad se nalazimo pred nekom etičkom dilemom i trebamo donijeti odluku dobro je vratiti se opštem odnosno filozofsko etičkoj teoriji koja se nalazi u osnovi načina rada Postoji nekoliko škola u etičkim teorijama koje nas uče odrediti šta je dobro a šta nije Prema Kantovom bdquo kategoričkom imperativuldquo treba djelovati na određen način bez obzira na posljedice koje se mogu očekivati To se može odnositi na imperativ da se nikad ne prekrši obećanje nikad ne povrijedi druga osoba Petit je govorio o tzv bdquo posljedičnomldquo pristupu prema kojem neko djelovanje kao dobro ili loše treba procjenjivati na osnovu posljedica koje se mogu očekivati Prema trećoj školi da bi se odredilo koliko je neko djelovanje primjereno treba uzeti u obzir oboje i moralnost djelovanja i predviđene posljedice ETIČKA NAČELA Ona su preuzeta iz etičkih teorija i koriste se kao osnove za sva etička pitanja i diskusije Etička načela nisu apsolutna i otvorena su za interpretaciju Različiti praktičari i teoretičari različitih usmjerenja interpretiraju ih na različite načine Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja bull dobrotvornost ( ono što je dobro i korisno za klijenta) bull nezlonamjernost ( ne činiti ništa što bi moglo povrijediti ljude) bull autonomija ( ljudi su slobodni djelovati prema svojim procjenama a da to istovremeno nije štetno za druge ljude) bull pravednost ( biti fer pravedan u načinu kako se odnosimo prema ljudima) bull lojalnost ( držati se dogovorenog održavati obećanja) ETIČKI KODEKSI Etički kodeksi su pravila koja se izvode iz etičkih načela i predstavljaju konkretna i specifična pravila i standarde na osnovu kojih pojedina struka gradi svoj profesionalni i znanstveni rad i istovremeno pružaju zaštitu korisnicima Neka od pravila su apsolutna i pokrivaju sve slučajeve i situacije ( npr Zabranjeno je vrijeđati supervizante) Ali veđina etičkih kodeksa predstavlja okvir koji daje smjernice i ideje vodilje a ne pravila Etički kodeksi rijetko daju odgovore na tačno određena problematična etička pitanja Postoje etički kodeksi struke prema kojim rade profesionalci iz te struke ali svaki terapeut socijalni radnik psiholog takođe rade i prema vlastitoj etici Etičke odluke donosimo u poslednjoj fazi rješavanja neke etičke dileme a pri tom koristimo sva znanja iz etičkih teorija načela i kodeksa te reflektiranjem o određenom etičkom pitanju Donošenje konačne etičke odluke ne znači da je naša dilema završena do kraja jer je važno etičku odluku provesti u djelo odnosno uraditi ono što smo odlučili i time se dobro nositi u budućnosti Treba uzeti u obzir da neke etičke odluke kasnije mogu postati neprimjerene i neupotrebive zbog nekih specifičnosti koje mogu da se dese u međuvremenu( npr razvoj supervizora drugačiji istorijski i kulturni trenutak drugačije društveno- političko okruženje ) Upravo zbog toga odluke ne treba smatrati apsolutnima i one trebaju biti predmet novih razmišljanja i istraživanja Odgovornost prema korisniku Zavisno o kom supervizijskom modelu je riječ stručnjaci se razlikuju u tumačenju ovog etičkog pitanja Prema administrativnom modelu supervizije supervizor je krajnje odgovoran za dobrobit klijenta i kvalitetan rad njegova supervizanta sa svojim klijentima U razvojnom modelu supervizor nije odgovaran za klijenta već samo za svoj rad sa supervizantom U ovom modelu cilj supervizije je razvoj supervizanta kao kao stručnjaka i osobe te je supervizor odgovoran samo za taj proces U superviziji u edukaciji supervizori odgovaraju za proces edukacije i konačno ostvarivanje ciljeva edukacije što uključuje i supervizantovu osposobljenost za kvalitetan rad sa klijentima Supervizori u edukaciji imaju odgovornost procjenjivati rad supervizanta i na kraju edukacije procjeniti kompetentnost supervizanta u metodi ili pristupu koji je bio predmet edukacije a uključena je i odgovornost za supervizantov rad sa klijentom Supervizant ima pravo biti informisan o što više detalja vezanih za supervizijski proces i pravila supervizijskog odnosa Poštovanje povjerljivosti je i odraz profesionalnog ponašanja stručnjaka u nekom poručju Predstavlja srž supervizije i tretmana kojim supervizant u superviziji dobija sigurno mjesto gdje izražava misli osjećanja strahove i dileme Ugovaranje povjerljivosti treba da je obostrano Supervizor se obavezuje na čuvanje podataka dobijenih od supervizanta tokom supervizijskog procesa a supervizant da neke informacije koje je dobio od supervizora o njemu drži u povjerenju Svi smo odrasli u društvu punom predrasuda Važno je biti svjestan da svi oni koji rade sa ljudima ipak imaju predrasude tj nisu potpuno bdquo očišćenildquo od predrasuda društva čiji su članovi Ono što možemo učiniti jeste osvijestiti vlastitu osjetljivost u tom području U superviziji je važno da supervizant govori o vlastitim stavovima i vrijednostima i da na taj način stekne uvid kako one utiču na njegov odnos prema klijentu Stavovi o temama koje se susreću u radu kao što su razvod abortus nevjernost homoseksualnost zavisnost svakako će utucati na rad supervizanta i klijenta Zbog tog ih je važno upoznati i razumjeti Etičko pitanje je poznaje li supervizant svoje predrasude i kako one utiču na njegove intervencije i rad sa klijentom te da li možda uskraćuje klijenta za neku uslugu zbog toga ( npr ne da informaciji klijentici gdje se može obratiti i saznati o prekidu trudnoće jer ima negativan stav prema prekidu trudnoće ) U pomagačkim profesijama važno je vjerovanje i prihvatanje pojedinca kao jedinke i vjerovanje u pravo svake osobe da samostalno donosi odluke Tako se poštuju etička načela autonomije i nezlonamjernosti ZNANJA O ETICI O etici u superviziji se govori na različite načine Američki autori mnogo važnosti pridaju zakonskim odgovornostima supervizora i seksualnim odnosima supervizora i supervizanta Neki autori smatraju da je jedna od uloga supervizora podupiranje procesa internalizacije etičkih normi Opet drugi autori upozoravaju da je na početku supervizije važno zajednički istražiti etičke kodekse supervizije sa supervizantom Interpretacija etičkih kodeksa i diskusija o etici u superviziji najčešće je zavisna od socijalnog okruženja tj kojoj kulturi i modelu supervizije pripadamo Bilo bi dobro da kada naiđemo na etičku dilemu imamo dovoljno vremena i izvora pomoći za konsultacije sa kolegama diskusiju sa mentorima supervizijski susret ali nema se uvijek vremena pa je potrebno dobro poznavanje etičkih načela i kodeksa kako bi mogli brzo donijeti etičku odluku kada je to potrebno Ali ipak nije dovoljno samo znanje o etičkim kodeksima već je potrebno razviti vještine kako donositi etičke odluke jer etički kodeksi su okvir u kom supervizori i supervizanti interpretiraju konkretne situacije a to zahtjeva posebne vještine i iskustvo U radu u superviziji važno je biti spreman istražiti etička načela Kodeksi prakse su nedovoljni za rješavanje etičkih dilema ali mogu biti bdquo zvijezda vodiljaldquo kako bi se riješile neke specifične situacije Sljedeća su načela opšteprihvaćena i prema njima autori razvijaju i diskutuju etička pitanja dobrotvornost nezlonamjernost autonomija pravednost i lojalnost Da bi supervizor bio odovarajuće pripremljen za svoj zadatak tokom svog radnog vijeka trebao bi raditi na vlastitom stručnom usavršavanju i promjenama Supervizori su odgovorni za pronalaženje načina vlastitog profesionalnog razvoja Supervizori treba da se usavršavaju jer služe supervizantima kao model a treba da tokom supervizije motivišu supervizante za usavršavanje Profesionalni razvoj nikad ne prestaje i traje tokom cijelog radnog vijeka