128
MORALA e v - . . ; I i

MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

MORALA■ e v ‘ - . . ;

Ii

Page 2: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

U cei ini K antovog filozofskog sistema, rasprava Zasnivanje m eta­

f i z ik e morala je p r \ i plod njegovih misaonih napora da ispita i utvrdi šta um mož.' da postigne u svojoj praktičnoj upotrebi, l a k o se ova rasprava, koju je K ant napisao i objavio 1785. godine, dakle, dve godine posle Prolegomena i Četiri godine posle K ritike čistoga um a , a tri godine pre Kritike praktičnog uma (prvi put objavljene 1788) p o ­javljuje kao most. ili spona, između dva najhitnija đela njegova sistema— spekulativnog i praktičnog, to . jest, onoga u kome sc traži odgovor na pitanje (postavljeno u Kritici čistoga uma): šta mogu da znam?— i onoga, u kome sc traži odgovor na pitanje: šta treba da činim? U stvari, svi bitni problemi um a u njegovoj '/'praktičnoj upotrebi«, to jest u oblasti m ora la , postavljeni su već u ovoj raspravi, u kojoj Kant nastoji da pokaže da se radi o je d ­nom e istome umu, koji se samo u primeni razdvaja.

Prema Kantovoj zamisli, jedna metafiz ika morala, koja je »neopho dno potrebna«, treba, pre svega, da ispita »ideje i principe jedne moguće čiste volje, a ne radnje i uslove ljudskoga htenja uopšte, koji se najvećim delom dobijaju iz psiho­logije«. U tom smislu, K an t je n a ­glasio da njegovo zasnivanje m eta­fizike morala »nije ništa više nego istraživanje i utvrđivanje najvišeg principa moralnosti«.(Iz predgovora dr Vcljka Koraća)

Page 3: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Filozofska bibluitte>!u fer

'■r S Г

Page 4: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Mala filozofska bibliotekaOsnivač

VUKO PAVIĆEVIĆ

Redakcioni odbor VELJKO KORAĆ

BRANKO PAVLOVIĆ PETAR ŽIVADINOVIĆ

D IM ITRIJE TASIĆ

Urednik D IM ITRIJE TASIĆ

Page 5: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Imanuel Kant

ZASNIVANJEMETAFIZIKE

MORALAPredgovor

Dr VELJKO KORAĆ

Preveo

Dr NIKOLA M. POPOVIĆ

Redakcija MILOŠ ARSENIJEVIĆ

BEOGRADSKI IZDAVAČKO-GRAFIČKI ZAVOD Beograd, 1981.

Page 6: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Naslov originala:

Immanuel Kant

Samtliche Werke

in Verbindung mit

O. Buek / P. Gedan / W. Kinkel F. M. Schiele / T. H. Valentiner u.a.

Herausgegeben von Karl Vorlander

Verlag von Felix Meiner in Leipzig

Unveranderter Abdruck 1940

der Ausgabe von 1920

Page 7: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

KANTOVA METAFIZIKA MORALA

Kant je napisao Kritiku čistoga uma s jasnom namerom da utvrdi kako je moguća metafizika kao nauka. Posle iscrpnih umovanja o izvorima, mogućnostima i granicama saznanja došao je do zaključaka koji nisu bili utešni za metafiziku. Izložio ih je u završnim poglavljima Kritike čistoga uma, gde između ostaloga stoji zapisano da je »svako sintetičko saznanje uma u njegovoj spekulativnoj upotrebi apsolutno nemoguće« i da je »ponižavajuća stvar za ljudski um što on u svojoj čistoj upotrebi ništa ne postiže i što mu je štaviše potrebna neka disciplina koja bi obuzdavala njegove izgrede i štitila ga od iluzija koje otuda proizlaze«1. Tim i sličnim stavovima Kant je dao na znanje da kritika uma, koja »najzad nužno vodi nauci«, osporava metafizici pravo da traži uporište u »izgredima« uma i u iluzijama koje otuda proizlaze.

Ovi Kantovi stavovi bili su veliki izazov, kako za kritičare njegove filozofije tako i za njegove sledbenike. I, kao što se često događa, tumačenja tih stavova kretala su se između dve krajnosti. S jedne strane, formiralo se shvatanje da je Kant osporio ne samo staru, aristotelovsku metafiziku i metafiziku XVII veka, s kojom se neposredno suočavao, već

1 Imanuel Kant, Kritika čistoga uma, »Kultura«, Beograd, 1970, str. 578, 579.

5

Page 8: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

svaku metafiziku uopšte. S druge strane, da je razorio meta­fizičke iluzije XVII veka, kako bi uspostavio novu metafi­ziku, i da je upravo Kritika čistoga uma izrazito zasnivanje nove metafizike!

Sam Kant je predviđao da će njegovi kritički stavovi prema metafizici izazvati nedoumice i sporove, pa je na za­vršetku Kritike čistoga uma napisao da će se »oni koji znaju da cene jednu nauku samo po njenim slučajnim posledicama, a ne po njenoj prirodi, ma kako grubo postupali prema metafi­zici, njoj ipak vraćati kao ljubavnici koja se s nama zavadila«2. Napisao je, dakle, reči utehe i nade, neobične za filozofa, kakav je on bio, koje u suštini ipak nisu bile samo izraz emo­tivne privrženosti jednom nasleđenom i priznatom, ali izuzetno spornom autoritetu duha, već mnogo više izraz uverenja da kritika uma koja, kako je on napisao, »najzad nužno vodi nauci«, može pouzdano pokazati šta metafizika može da bude. Jer, da u Kanta nije bilo toga uverenja, on svakako ne bi mislio da je metafizika — »dovršenje sveukupne kulture ljudskoga duha«3.

Kant se doista uporno vraćao metafizici — sve do kraja svoga života i stvaranja. Posvetio joj je prvu raspravu koju je napisao posle objavljivanja Kritike čistoga uma, 1781. godine. Naime, dve godine kasnije, 1783, napisao je i objavio raspravu s karakterističnim i dugim naslovom: Prolegomena za svaku buduću metafiziku koja bi se mogla pojaviti kao nauka.

Sam taj naslov ukazivao je na neka bitna obeležja njegovih misaonih stremljenja posle prve kritike uma, koja se nisu izgubila sve do kraja njegova života, i koja su izložena u neko­liko rasprava posvećenih metafizici.

Na samom početku predgovora za Prolegomena, Kant je jednom svojom primedbom osvetlio uzroke tog njegovog osobitog odnosa prema metafizici i sporova koje ona izaziva, u kojima je i on učestvovao. Prema njegovim rečima, u toj oblasti (u metafizici) »drzne se da kaže svoj sud svako, pa čak i onaj koji je inače u svim drugim stvarima neznalica, jer na ovome polju još nema pouzdana merila po kome bi se temeljitost razlikovala od plitkog naklapanja” . Zbog toga je upozorio svakoga ko smatra da je vredno baviti se metafizi­

2 Ibid., str. 613, 614.3 Ibid., str. 614.

6

Page 9: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

kom, da je preko potrebno da prethodno prekine svoj posao i da smatra da ranije nije ništa učinjeno, pa da »sebi postavi pitanje: da li je uopšte i moguće nešto takvo kao što je meta­fizika«4? Upozorio je, dakle, da je metafizika stvarna kao »prirodna sklonost uma«, ali ako nisu jasno ispitane i određe­ne mogućnosti i granice upotrebe uma, da je, sama za sebe, »dijalektična«, i »varljiva«. Ili, drugim recima, daje metafizika stvarna koliko i moć uma. Zbog toga je sasvim određeno naglasio da se ne može očekivati da bi ljudski um mogao napustiti metafizička istraživanja, kao što se ne može očeki­vati da bismo jednom mogli prestati da dišemo, samo da ne bismo morali disati nečisti vazduh. U tom smislu, Kant je zaključio:

»Na svetu će, dakle, uvek postojati metafizika; štaviše, svako će je imati, ohobito misaoni čovek, pa će je svako krojiti na svoj način, ukoliko ne bude javne usmerenosti. Ali, ono što se dosad nazivalo metafizikom, ne može zadovoljiti nijed­nu glavu koja ispituje; a odreći se nje nije moguće. Tako se na kraju, mora pokušati kritika samoga čistoga uma, ili ako je ona već tu, ispitati je i podrgnuti opštem ispitu, jer inače nema sredstava da se doskoči toj prekoj potrebi, koja je i nešto više nego preka potreba za znanjem«5.

Od metafizike se, dakle, ne može pobeći, jer je ona, prema Kantovim rečima, »stvarna« kao »prirodna sklonost uma«, iako je »sama za sebe takođe varljiva«. Pošto je kritika uma pokazala da um »u čistoj upotrebi« ne postiže ništa i da zbog toga »pravi izgrede«, Kant je odlučio da ispita i utvrdi šta um postiže u praktičnoj upotrebi i da na temelju toga zauzme definitivni stav prema metafizici. Jer, prema njegovim rečima, čak je i interes spekulativnog uma »uslovljen i potpun jedino u praktičnoj upotrebi«. A kasnije, u Kritici praktičnog uma, napisaće da je »čisti um, sam za sebe, praktički i daje (čoveku) sveopšti zakon koji nazivamo moralnim zakonom«6.

Očividno, Kant nije ograničio metafiziku isključivo na područje morala, to jest na oblast života u koju, prema njego-

4 Imanuel Kant, Prolegomena za svaku buduću metafiziku, Dvije rasprave, Matica Hrvatska, Zagreb, 1953.

5 Ibid., str. 129.6 Imanuel Kant, Kritika praktičnog uma, BIGZ, Beograd, 1979,

str. 54.

7

Page 10: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

vim rečima, »spada sve što je moguće posredstvom slobode«. Štaviše, smatrao je da je metafizika »dovršenje sveukupne kulture ljudskog uma, koje je neophodno«. I u tom smislu je, posle iscrpne kritike »čistoga« uma, to jest uma u njegovoj spekulativnoj upotrebi, napisao da se metafizika deli na me­tafiziku prirode (koja, prema njegovom mišljenju, »sadrži sve čiste principe uma iz prostih pojmova o teorijskom znanju svih stvari«) i metafiziku običaja (koja, prema njegovom miš­ljenju, »sadrži u sebi principe koji određuju a priori i čine nužnim ono što treba činiti, odnosno, od čega se treba uzdr­žati«). Jasno je, dakle, zbog čega je on posle Kritike čistoga uma pisao M etafizičke osnove prirodne nauke, a posle Kritike praktičnog uma, na samom kraju svoga života i rada, — M etafizičke osnove učenja o pravu i Metafizičke osnove učenja o vrlini (1797)7

U celini Kantovog filozofskog sistema, rasprava Zasni­vanje metafizike morala je prvi plod njegovih misaonih napora da ispita i utvrdi šta um može da postigne u svojoj praktičnoj upotrebi. Tako se ova rasprava, koju je Kant na­pisao i objavio 1785. godine, dakle dve godine posle Prole­gomena i četiri godine posle Kritike čistoga uma, a tri godine pre Kritike praktičnog uma (prvi put objavljene 1788) pojav­ljuje kao most, ili spona, između dva najhitnija dela njegova sistema — spekulativnog i praktičnog. To jest, onoga u kome se traži odgovor na pitanje (postavljeno u Kritici čistoga uma) : šta mogu da znam? — i onoga, u kome se traži odgovor na pitanje: šta treba da činim? U stvari, svi bitni problemi uma u njegovoj »praktičnoj upotrebi«, to jest u oblasti morala, postavljeni su već u ovoj raspravi, u kojoj Kant nastoji da pokaže da se radi o jednome istome umu, koji se samo u primeni razdvaja.

To Kant ističe u predgovoru za ovu raspravu, gde je napi­sao, pored ostaloga, daje »krajnja potreba da se jednom obra­di čista filozofija morala, koja bi bila očišćena od svega što može biti empirijsko i što spada u antropologiju«. I, ostajući dosledan svome apriorizmu, tj. stavu da je samo ono opšte i nužno što je u subjektu dato a priori, on je i u oblasti praktične

7 Karl Vorlander, Immanuel Kants Leben, Verlag von Felix Meiner, Leipzig, 1921, str. 214—217.

8

Page 11: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

upotrebe uma sebi postavio zadatak da osnovu obaveznosti traži »a priori jedino u pojmovima čistoga uma«, jer, prema njegovom mišljenju, »svaki drugi propis, koji se zasniva na principu prostoga iskustva i štaviše, svaki u izvesnom smislu opšti propis, koji se ma i najmanjim delom oslanja na empirijske osnove, možda samo u pogledu jedne pobude, može doduše značiti jedno praktično pravilo, ali nikada ne može značiti jedan moralni zakon«. Prema Kantovoj zamisli, jedna meta­fizika morala, koja je »neophodno potrebna«, treba, pre svega, da ispita »ideje i principe jedne moguće čiste volje, a ne radnje i uslove ljudskoga htenja uopšte, koji se najvećim delom dobi- jaju iz psihologije«. U tom smislu, Kant je naglasio da njegovo zasnivanje metafizike morala »nije ništa više nego istraživanje i utvrđivanje najvišeg principa moralnosti«*.■3'

Na putu do tako postavljenog cilja Kant najpre raspravlja o dobroj volji, kao izvoru moralnog čina, zatim o hipotetič- kom i kategoričkom imperativu i, najzad, o pojmu slobode, kao ključu za objašnjenje autonomije volje i morala.

Početak rasprave je patetičan i dramatičan. Kant objav- ljuje:

»Nije moguće da se zamisli igde išta u svetu, pa čak ni izvan sveta, što bi se bez ograničenja moglo smatrati dobrim, osim jedino dobre volje«9,

A šta je dobra volja?»Dobra volja«, kaže Kant, »nije dobra po onome šta pro­

izvodi ili izgrađuje, niti po svojoj valjanosti za postizanje neke naumljene svrhe, već jedino po htenju, to jest ona je dobra po sebi, i posmatrana sama za sebe, treba da se ceni neuporedivo više nego sve što bi se njome moglo postići u korist neke sklonosti, čak, ako se hoće, u korist svih sklonosti skupa.«10

Može, prema Kantovom shvatanju, neki čin imati blago­tvorne posledice, može biti veoma koristan, ali samim time ipak još nije moralan. Moralna vrednost jednoga čina ne za­visi od onoga šta se hoće, već kako se hoće. Samo dobra volja,

8 Imanuel Kant, Zasnivanje metafizike morala (prema ovome pre- vodu i izdanju), str. 5—6.

9 Ibid., str. 9.10 ibid., str. 10.

9

Page 12: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

kao čisto htenje, lišeno svakog sadržaja, daje ljudskoj delat- nosti dostojanstvo moralnih principa. Naklonost ne daje to dostojanstvo, već samo dužnost, a pravu moralnu vrednost čini tek svest o dužnosti, i Kant u tom smislu kaže:

». . . Mi ćemo toga radi uzeti u razmatranje pojam dužnosti koji u sebi sadrži pojom dobre volje, premda po izvesnim sub­jektivnim ograničenjima i preprekama, ali koje ga ni najmanje ne prikrivaju, niti ga čine neprimetnim, već ga naprotiv putem odudaranja i čine da se što jasnije pojavi«11.

Tako je Kant u svojim misaonim naporima da utvrdi opštost i obaveznost moralnog delcvanja dospeo do pojma dužnosti, a dužnost je definisao kao »nužnost jedne radnje iz poštovanja prema zakonu«. Dajući pojmu dužnosti obeležje neosporne obaveznosti on je porekao moralnu vrednost činu koji dolazi iz naklonosti i napisao je da »jedna radnja iz duž­nosti treba potpuno da izdvoji uticaj sklonosti, a s njome i svaki predmet volje, pa prema tome za volju ne preostaje ništa što je u stanju da nju determiniše osim, objektivno uzevši, zakon i subjektivno, čisto poštovanje prema tome prak­tičnom zakonu, te dakle maksima koja glasi: da se takvome zakonu treba pokoravati, čak i na štetu svih svojih naklonos­ti«1*!

Kant se morao zapitati, i zapitao se, kakav to može biti zakon koji determiniše volju, bez obzira na posledicu koja se od nje očekuje, tako da se ta volja »može apsolutno i bez ograničenja nazvati dobrom?«. I, odgovorio je da »jedino opšta zakonitost radnji uopšte, koja može da služi volji kao princip, to jest da ja nikada ne treba da postupam drukčije nego tako da mogu takođe želeti da moja maksima treba da postane jedan opšti z a k o n i . Tako se Kant približio pojmu moralnog zakona, kao imperativa opšteg važenja, koji će razmatrati u drugom delu svojih izlaganja, pošto je zaključio da »zdrav ljudski um« iz praktičnih razloga« nagoni sam sebe da izađe iz svoga kruga i zakorači u oblast jedne praktične filozofije da bi iz nje dobio obaveštenje i jasno uputstvo o izvoru svoga principa i njegovoj pravilnoj nameni«14.

11 Ibid., str. 14.12 Ibid., str. 19.13 Ibid., str. 21.14 Ibid., str. 26.

10

Page 13: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Drugi deo ove rasprave je najobimniji, a u središtu raz­matranja je imperativ kao zapovest uma. Imperative je Kant podelio na hipotetičke i kategoričke, i tu podelu je objasnio ovim rečima:

»Hipotetički imperativi predstavljaju praktičnu nužnost jedne moguće radnje kao sredstvo za postizanje nečega dru­goga što se želi (ili pak što je moguće da čovek želi). Kate­gorički imperativ bi bio onaj imperativ koji bi predstavljao jednu radnju kao objektivno nužnu, samu za sebe, bez veze sa nekom drugom svrhom«15.

Kant ističe da se kategorički imperativ može nazvati imperativom morala. Kada on postavlja pitanje: kako su mogući imperativi? — to je, u stvari, samo opšti okvir pitanja: kako je moguć imperativ morala? A na to odgovara da »je­dino kategorički imperativ glasi kao praktični zakon«, i u tom smislu definiše kategorički imperativ kao najviši moralni zakon, koji je dat u samome umu.

Um je, dakle, samozakonodavac morala; on je konstitu­tivan i propisuje moralni čin. To je onaj isti um koji je u saznanju ostao samo regulativan. Kant mu je, dakle, u praktičnoj oblasti, u oblasti morala, vratio izuzetnu privilegiju da bude konstitutivan, koju mu je, na temelju kritike njegovih moći, oduzeo u oblasti saznanja (teorije). A praktična oblast je, pre svega, oblast slobode, kojoj je Kant posvetio treći deo ove svoje rasprave, da bi u završnim razmatranjima pokazao kako je sloboda »ključ za objašnjenje autonomije volje«.

U ovom delu rasprave Kant nastoji da pokaže da bez slobode ne bi bilo morala. U stvari, bitni pojmovi koje je Kant prethodno razmatrao — pre svega, pojmovi dobre volje dužnosti i kategoričkog imperativa — dobijaju pravi smisao samo na temelju pojma slobode. Povezujući slobodu i volju u suštinsku cdinu, Kant objašnjava kako um postiže »u praktič­noj upotrebi« ono što ne može da postigne u spekulativnoj upotrebi, gde sloboda ostaje samo regulativ, pa kaže:

» Volja je jedna vrsta kauzaliteta živih bića, ukoliko su ona umna, a sloboda bi bila ona osobina toga kauzaliteta, po kojoj on može da dela nezavisno od tuđih uzroka koji ga

is ibid., str. 38.

11

Page 14: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

determinist*; onako kao što je prirodna nužnost ona osobina kauzaliteta svih bezumnih bića po kojoj njih na delanje pod- stiče uticaj tuđih uzroka«16.

U istom smislu, Kant dalje dodaje da su: slobodna volja i volja pod moralnim zakonima jedno te isto, pa kaže: »Ako se, dakle, pretpostavi sloboda volje, onda se prostom analizom njenog pojma iz nje dobija moral sa svojim principom«.

Hegel je primetio da je Kant, u stvari, »postavio«17 (us­vojio) Rusoovu odredbu daje volja po sebi i za sebe slobodna. Time je Hegel ukazao na uticaj revolucionarnog ideala i pojma slobode, koji se formirao u francuskoj prosvećenosti i realno pokazao u francuskoj revoluciji, na Kantovu filozofiju morala. To je ono što daje neospornu epohalnu dimenziju Kantovom shvatanju slobode, kao temelju morala Ali, kada se uzme u obzir da Kantovo razmatranje morala počinje analizom »dobre volje« i da je, prema njegovom shvatanju, vrhovni zakon morala — kategorički imperativ, jasno je da su Kantova revolucionarna shvatanja slobode, koja su se razvila u francus­koj prosvećenosti, postavljena u istorijske okvire Nemačke, gde su pojmovi dužnosti i imperativa svojevrsno istorijsko nasleđe, koje su nemački birgeri preuzeli od pruske (feudalne, militarističke) aristokratije. To je i dalo povoda da se Kantova, i nemačka filozofija posle njega, do Hegela, označi sa »ne- mačka filozofska teorija francuske revolucije«!

Ova rasprava se često shvata i prikazuje kao jezgro ili srž Kritike praktičnog uma, koja je napisana tri godine kasnije. I doista, u njoj su razmotrene i izložene osnovne ideje Kanto- vog shvatanja morala, koje su kasnije, u Kritici praktičnog uma, razvijene u duhu potreba celine Kantovog sistema. To je svakako uzrok što je ova rasprava ostala u izvesnoj senci Kritike praktičnog uma. Međutim, prema nekim shvata- njima, ona je jedno od glavnih dela Kantovih i upoređuje se, po značaju za filozofiju, sa Platonovom Državom i Aristo­telovom Etikom ,18 Bez obzira na takve ocene, ova rasprava je, u svakom slučaju, veoma važan sastavni deo Kantove filo­zofije.

Veljko Korać

16 Ibid., str. 81.17 G. V. F. Hegel, Istorija filozofije, BIGZ, Beograd, 1975, III,

str. 459.18 H. J. Paton, The Moral Law, 7, Hutchinson, London.

12

Page 15: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA

Page 16: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ
Page 17: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

PREDGOVOR

Stara grčka filozofija delila se na tri nauke: fiziku, etiku i logiku. Ta podela potpuno odgovara prirodi stvari, pa kod nje nema ništa da se isprav­lja, osim možda da se doda njen princip, kako bismo se na taj način uverili, delom, u njenu potpunost, delom da bismo pravilno odredili nužne pododeljke.

Celokupno umsko saznanje ili je materijalno i posmatra neki objekat, ili je formalno i bavi se samo formom samoga razuma i samoga uma, i opštim pravilima mišljenja uopšte bez razlike objekata. Formalna filozofija zove se logika, a materijalna filozofija koja ima posla s određenim predmetima i zakonima, kojima su ti predmeti potčinjeni, jeste opet dvojaka. Ti su zakoni ili zakoni prirode ili zakoni slobode. Nauka o prirodi zove se fizika, nauka o slobodi zove se etika; fizika se naziva naukom o prirodi, a etika naukom o moralu.

Logika ne može da sadrži nikakav empirički deo, jedan takav deo u kojem bi opšti i nužni za­

15

Page 18: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

koni mišljenja počivali na osnovima uzetim iz iskustva; inače ne bi bila logika, to jest kanon za razum ili um koji za svako mišljenje važi i mora biti demonstriran. Naprotiv, i mudrost koja se odnosi na prirodu i mudrost koja se odnosi na moral mogu svaka za sebe da imaju svoj empirički deo, jer prva mora da odredi zakone prirode kao predmeta iskustva, a druga mora da odredi zakone čovekove volje ukoliko ga aficira priroda, doduše zakone prirode kao zakone po kojima se sve doga­đa, a zakone slobode kao zakone po kojima treba sve da se događa, ali ipak sa razmišljanjem o uslovima pod kojima se to češće ne događa.

Svaka filozofija, ukoliko počiva na osnovirra iskustva, može se nazvati empiričkom, a filozofija koja izlaže svoja učenja izvedena jedino iz principa a priori može se zvati čista filozofija. Čista filozofija, ako je samo formalna, zove se logika; ako je ograni­čena na određene predmete razuma, onda se zove metafizika.

Na taj način poniče ideja o dvojakoj metafizici,0 metafizici prirode i o metafizici morala. Fizika će, prema tome, imati svoj empirički, ali takođe1 racionalan deo; etika isto tako, mada bi se naroči­to njen empirički deo mogao zvati praktična antro­pologija, a racionalni deo pravi moral.

Svi poslovi, svi zanati i sve veštine su u dobitku zavođenjem principa podele rada. Jer, svaki čo- vek ne radi sve poslove i po svome načinu rada prilično se međusobno razlikuju, pa svako mora da se ograniči na određeni posao, kako bi ga obavljao sa najvećom savršenošću i sa znatnom lakoćom. Gde se poslovi ne odvajaju na taj način i nisu raspo- deljeni, gde je svako mnogostruki veštak, tu se za­

16

Page 19: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

nati još nalaze u najvećem varvarstvu. Međutim, iako postavljanje sledećeg pitanja ne bi predstavljalo objekat nedostojan razmišljanja, naime: da li čista filozofija ne zahteva za svaki svoj deo svog posebnog čoveka, i da li za celinu naučnog rada ne bi bilo bolje kada bismo opomenuli one koji su navikli da publici, shodno njenome ukusu, prodaju mešavinu empiričkog i racionalnog, izvršenu u njima samim nepoznatim srazmerama, a druge koji pripremaju samo racionalni deo nazivaju sa- njalicama, da istovremeno ne treba da obavljaju dva posla koji se po načinu rada veoma razlikuju, a za koje se, za svaki ponaosob, traži možda naročiti talenat, i čije povezivanje u jednoj ličnosti proizvodi samo šeprtlje, to ću ja ipak postaviti ovde samo ovo pitanje: da li priroda nauke ne zahteva da se empi­rički deo uvek brižljivo odvaja od njenoga racio­nalnoga dela, pa da se pre prave (empiričke) fizike izloži metafizika prirode, a pre praktične antropologije metafizika morala, koje bi metafizike morale biti brižjlivo očišćene od svega empiričkoga, kako bi se znalo koliko je čisti um kadar da pos­tigne u oba ta slučaja, i iz kojih izvora on sam crpi a priori tu svoju pouku, pa bilo da taj poslednji posao vrše svi moralisti (čije ime glasi legion) ili samo neki koji osećaju sklonost za njim.

Pošto je ovde moja namera usmerena na filozofiju morala, to ću postavljeno pitanje da ograničim samo na ovo: da li je krajnja potreba da se obradi čista filozofija morala potpuno očiš­ćena od svega što može biti samo empiričko i što spada u antropologiju; da takva čista filozofija morala mora da postoji, samo se od sebe jasno vidi iz opšte ideje o dužnosti i moralnim zakonima.

2 Zasnivanje metafizike morala 17

Page 20: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Svako mora priznati da zakon mora da nosi sa sobom apsolutnu nužnost, ako treba da je moralan, to jest ako treba da važi kao osnov neke obaveznos- ti; da zapovest koja glasi: Ne treba da lažeš, ne važi, recimo, samo za ljude, a da se ostala umna bića ne bi morala obazirati na njega, i da tako stvar stoji sa svima pravim moralnim zakonima; da se, prema tome, osnov obaveznosti ovde ne srne da traži u prirodi čoveka, niti u prilikama u svetu u koje je čovek postavljen, već da se mora tražiti a priori jedino u pojmovima čistoga uma, pa da svaki drugi propis zasnovan na principu prostoga iskustva, i štaviše da svaki u izvesnom pogledu opšti propis, ukoliko se ma i najmanjim delom oslanja na empiričke osnove, možda samo u pogle­du jedne pobude, može značiti praktično pravilo, ali nikada ne može značiti moralni zakon.

Dakle, među svim praktičnim saznanjima, mo­ralni zakoni zajedno sa svojim principima razlikuju se od svakog drugog saznanja, u kojem se nalazi nešto empiričko, ne samo suštinski već čitava filozofija morala počiva potpuno na svome čistome delu, i, primenjena na čoveka, ne pozajmljuje ni najmanje nešto od poznavanja čoveka (od antro­pologije), već čoveku, kao umnome biću, daje za­kone a priori koji, naravno, zahtevaiu uz to iskust­vom izoštrenudnoć suđenja^; kako bi ona, delom, razaznala u kojim se slučajevima oni mogu prime- njivati, a delom da bi im pribavila pristup u ljud­sku volju, a čoveku snagu radi njihovog izvršenja, pošto je čovek, kao biće koga aficiraju tolike sklo­nosti, doduše sposoban za ideju praktičnoga čistoga uma, ali nije tako kadar da u toku svoga života tu ideju učini in concrete delotvornom.

18

Page 21: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Dakle, neophodno je potrebna metafizika mora­la, ne samo na osnovi neke pobude spekulacije, da bi ispitala izvor načela koja su a priori u našem umu, već zato što sami običaji ostaju podložni svakojakom kvarenju sve dok nedostaje putokaz i najviša norma njihovog pravilnog ocenjivanja. Jer, što se tiče onoga što treba da je moralno, za njega nije dovoljno da bude saglasno sa mo­ralnim zakonom, već mora i da se dešava zbog normalnog zakona; u protivnome, njegova saglas- nost sa moralnim zakonom samo je sasvim slu­čajno i sumnjiva, jer će nemoralan uzrok katka­da proizvesti zakonite radnje, ali češće protiv- zakonske. Međutim, moralni zakon u svojoj čistoti i autentičnosti (do čega je upravo u praksi najviše stalo) može se tražiti samo i jedino u čistoj filo­zofiji i ni na kojem drugom mestu, pa metafizika mora da prethodi i bez nje uopšte ne može da po­stoji nikakva filozofija morala; čak ni filozofija, koja meša čiste principe sa empiričkim, ne zaslužuje ime filozofije (jer od običnog umnog saznanja filozofija se razlikuje po tome što izlaže u apstrakt­noj nauci ono što to obično umno saznanje shvata samo u mešavini), mnogo manje zaslužuje da se zove filozofija morala, jer tim mešanjem ona nanosi štetu čistoti morala i postupa suprotno svojoj vlastitoj svrsi.

Neka se ipak ne misli da se već kod slavnoga Volfa, u propedevtici za njegovu filozofiju morala, naime za njegovu, kako ju je on nazvao, opštu praktičnu mudrost, nalazi ono što se ovde zahteva, dakle da se ovde ne stupa u neku sasvim novu oblast. Upravo zbog toga što bi trebalo da pred­stavlja neku opštu praktičnu mudrost, ona nije

2* 19

Page 22: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

uzela u razmatranje volju jedne naročite vrste, volju koja se otprilike bez ikakvih empiričkih pobuda opredeljuje na osnovi principa a priori, i koju bismo mogli nazvati čistom voljom, već razmatra htenje uopšte sa svim radnjama i uslo- vima koji mu u tom opštem značenju pripadaju, i time se razlikuje od metafizike morala onako kako se razlikuje opšta logika od transcendentalne filozofije, od kojih opšta logika izlaže radnje i pravila mišljenja uopšte, dok transcendentalna filozofija izlaže samo naročite radnje i naročita pravila čistoga mišljenja, to jest onoga mišljenja kojim se predmeti saznaju potpuno a priori. Jer, metafizika morala treba da ispita ideju i principe moguće čiste volje, a ne radnje i uslove ljudskoga htenja uopšte koji se najvećim delom dobijaju od psihologije. Što se u opštoj praktičnoj mudrosti (premda bez ikakvog ovlašćenja) takođe govori o moralnim zakonima i o dužnosti, to nije nikakav prekor moga tvrđenja. Jer spisatelji te nauke ostaju u tome verni svojoj ideji o njoj; pobude, koje se kao takve zamišljaju potpuno a priori samo umom i koje su zapravo moralne, oni ne odvajaju od empiričkih pobuda koje razum uzdiže do opštih pojmova prosto upoređivanjem iskustava, već ih, ne vodeći računa o razlici njihovih izvora, posma- traju samo sa gledišta njihove veće ili manje obu­hvatnosti (pošto se sve one posmatraju kao jedno- rodne), i na taj način sebi stvaraju pojam o nji­hovoj obaveznosti, koji je zaista sve drugo samo ne moralan, ali je ipak takav kakav se samo pože- leti može u filozofiji koja apsolutno ne sudi o poreklu svih mogućih praktičnih pojmova, da li oni postaju a prirori ili samo a posteriori.

20

Page 23: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Pošto nameravam da jednoga dana objavim metafiziku morala, u javnost prethodno puštam ovo njeno zasnivanje. Doduše, ne postoji zapravo neko drugo njeno zasnivanje osim kritike čistog praktičnog uma, isto onako kao što za metafizi­ku postoji samo kritika čistog spekulativnog uma, koja je već objavljena. Ali, delimice, kritika čistog praktičnog uma nije tako krajnje neophodno potrebna kao kritika čistog spekulativnog uma, jer se ljudski um u praktičnoj upotrebi može lako dovesti do velike tačnosti i iscrpnosti čak i kod najobičnijega razuma, dok je naprotiv u teorijskoj, ali čistoj upotrebi um skroz — naskroz dijalekti- čan; delimice, kada je reč o kritici čistog praktič­nog uma, ja zahtevam da njeno jedinstvo sa spe­kulativnom kritikom, ako ona treba da bude završena, mora da bude takvo da se može u isto vreme prikazati zajedničkim principom, pošto se na kraju krajeva ipak .radi o jednome i istome umu koji se samo u primeni razdvaja. Do takve potpunosti ja ovde još ne mogu da dospem, a da ne preduzmem razmatranja sasvim druge vrste i da čitaoca ne zbunim. Zbog toga sam umesto nazi­va Kritika čistog praktičnog uma upotrebio naziv Zasnivanje metafizike morala.

Pošto je, na trećem mestu, i jedna metafizika morala, bez obzira na njen zastrašujući naslov, ipak sposobna za visok stepen popularnosti i saglasnosti sa običnim razumom, smatram za koris­no da ovu pripremu odvojim, od nje, kako ubu­duće ne bih morao onu suptilnost, koja je u njoj neizbežna, da dodam shvatljivijim učenjima.

Sadašnje zasnivanje nije ništa drugo do istra­živanje i utvrđivanje najvišega principa moral-

21

Page 24: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

nos ti, i jedino ono sačinjava posao koji je po svojoj svrsi ceo i koji treba odvojiti od svakog drugog etičkog istraživanja. Doduše, moja tvrđenja o tom važnom glavnom pitanju, koje do sada još ni izbliza nije proučavano na zadovoljava­jući način, dobila bi mnogo u jasnosti primenom istoga principa na čitavi sistem, a i veliku potvrdu na osnovi dostatnosti koju taj sistem svuda po­kazuje; morao sam da se lišim tog preimućstva, koje bi u osnovi više predstavljalo samoljublje nego opštu korist, jer lakoća upotrebe jednoga principa i njegova prividna dostatnost ne predstav­ljaju neki sasvim siguran dokaz njegove tačnosti, naprotiv one bude izvesnu pristrasnost i čine da se on sam za sebe ne prouči i odmeri sasvim strogo, bez obzira na posledice.

Ja sam u ovome spisu shvatio svoju metodu tako, jer smatram da je najpodesnija ako se od običnog saznanja analitički ide ka odredbi njegovog najvi­šeg principa i opet natrag od ispitivanja toga prin­cipa i njegovih izvora sintetički ka običnome saznanju, u kojem se nailazi na njegovu upotrebu. Zato podela ovog spisa izgleda ovako:

1. Prvi odsek: Prelaz od običnog etičkog um- skog saznanja ka filozofskom etičkom umskom saznanju.

2. Drugi odsek: Prelaz od popularne moralne mudrosti ka metafizici morala.

3. Treći odsek: Prelaz sa metafizike morala ka kritici čistog praktičnog uma.

Page 25: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

PRVI ODSEK

PRELAZ OD OBIČNOG ETIČKOG UMSKOG SAZNANJA KA FILOZOFSKOM ETIČKOM

UMSKOM SAZNANJU

Nemoguće je zamisliti igde išta u svetu, pa čak ni izvan njega, što bi se bez ograničenja moglo smatrati dobrim, osim jedino dobre volje. Razum, duhovitost, moć suđenja, i kako se već inače mogu nazvati talenti duha, ili smelost, odlučnost, istraj- nost u sprovođenju odluka, kao osobine tempera­menta, bez sumnje su u izvesnom pogledu dobre i poželjne; svi ti prirodni darovi mogu postati krajnje zli i štetni, ako volja, koja treba da ih upotrebi i čija se osobena kakvoća zbog toga zove karakter, nije dobra. Sa prolaznim darovima je isto tako. Vlast, bogatstvo, čast, čak i zdravlje i čitavo dobro nahođenje jednoga čoveka i njegovo zadovoljstvo sa svojim položajem, obuhvaćeni imenom sreća, ulivaju smelost, a time češće i obest, ako ne postoji neka dobra volja koja isprav­lja njihov uticaj na duševnost, pa time i celokupan princip delanja, čineći ih opšte-svrhovitim; a da i

23

Page 26: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

ne spominjemo da nijedan uman i nepristrasan posmatrač nikada neće osetiti dopadanje pri­likom posmatranja neprekidnog blagostanja nekoga bića, koje ne ukrašava nijedna crta neke čiste i dobre volje, i tako izgleda da dobra volja sačinjava neophodan uslov čak dostojnosti umnog bića da bude srećno.

Neke su osobine korisne za tu dobru volju i mogu da njeno tvorenje veoma olakšaju, ali bez obzira na to one nemaju nikakve bezuslovne unu­trašnje vrednosti, već i dalje pretpostavljaju dobru volju koja ograničava ono veliko poštovanje koje se inače s pravom gaji prema njima, ne dopušta­jući da se smatraju za apsolutno dobre. Umerenost u afektima i strastima, samosavlađivanje i trezveno razmišljanje nisu samo dobri u mnogome jpogledu, čini se da sačinjavaju deo unutrašnje vrednosti ličnosti; međutim, mnogo nedostaje da bi se bez ograničenja oglasili za dobre (mada su ih stari filozofi bezuslovno uznosili). Jer, bez načela dobre volje te osobine mogu postati veoma rđave, i hladnokrvnost jednog zločinca čini ne samo mnogo opasnijim već neposredno u našim očima još od­vratnijim, nego što bi bez te hladnokrvnosti bio smatran takvim.

Dobra volja nije dobra po onome što proizvodi ili izgrađuje, niti po svojoj valjanosti za postizanje neke naumljene svrhe, već jedino po htenju, to jest ona je dobra po sebi, i posmatrana sama za sebe treba da se ceni neuporedivo više nego sve što bi se njome moglo postići u korist neke sklonosti, čak, ako se hoće, u korist svih sklonosti skupa. Čak i kada bi usled neke naročite nemilosti sudbine, ili usled škrte opreme neke maćehinske prirode, toj

24

Page 27: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

volji potpuno nedostajala snaga da sprovede svoju nameru; kada i pored svog najvećeg stremljenja ona ipak ne bi urodila ništa, te bi preostala jedino dobra volja (naravno, ne kao neka pusta, želja, već kao upotrebljavanje svih sredstava, ukoliko su ona u našoj vlasti), ipak bi, kao neki adiđar, sijala sama za sebe, kao nešto što svoju punu vred­nost ima u samom sebi. Korisnost ili neplodnost dobre volje ne može toj njenoj vrednosti niti nešto da doda niti da joj išta oduzme. Korisnost bi predstavljala tako reći samo uokvirenje kako bi se volja bolje primenjivala u opštem ophođenju ili kako bi na sebe obratila pažnju onih koji još nisu dovoljno iskusni poznavaoci, a ne da bi se poz­navaocima preporučila i njena vrednost odredila.

Ipak u ideji o apsolutnoj vrednost čiste volje, ne vodeći prilikom njenog ocenjivanja računa ni o kakvoj koristi, nalazi se nešto tako čudnovato da se, bez obzira na svu saglasnost čak običnog uma sa njom, mora pojaviti neko podozrenje, da se možda u njenoj osnovi potajno nalazi samo neko uzvišeno fantaziranje, a da se možda pogrešno razume priroda njene namere, koju je imala kada je našoj volji pridodala um kao upravitelja. Zato ćemo tu ideju podvrgnuti ispitivanju sa toga sta­novišta.

Kada je reč o prirodnim darovima jednog organizovanog bića, bića koje je za život podešeno na svrhovit način, mi kao osnovnu istinu usvajamo: da se u takvome biću ne nalazi nikakvo oruđe ma za koju svrhu, osim onog oruđa koje je za tu svrhu najpodesnije i sa njom najsaglasnije. Da je u pogledu bića koje poseduie um i voliu pravu svrhu prirode saciniavalo održanje toga bića i niegovo blagog.

25

Page 28: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

stanje, jednom rečju njegova sreća, onda bi se pri­roda veoma rđavo~ pripremila za tu svrhuJLj.kp bi za izvršioca te svoje namere odabrala um toga stvorenja. Jer, sve radnje koje ono u topsvrhi ima da izvrši i ćelo pravilo, njegovpg_ponašanja instinkt ЂГ mogao mnogo tačnije da mu obeleži i da mu svrhu mnogo sigurnije postigne, nego što to ikada um može da učmi, i čak ako, bi tom—povlašćenom s'tvorenju povrh toga bio dodeljen um. onda bi mu on mogao služitpsamo da bi ono posmatralo srećno ustrojstvo svoie prirode, da bi mu se divilo i u njemu uživalo, i da bi se za nieea moglo zahva­liti svome dobrotvornome uzročniku; a ne da bi svoju moć žudnje potcinilcT tom slabom i varljivom Tukovodiocu i da bi bespravno izvršavalo prirodna namere; jednom rečju priroda bi predupredila da se um u praktičnoj upotrebi izopači i da ima drs­kost da na osnovi svojih slabih saznanja izmisli za prirodu plan o sreći i o sredstvima za njeno postizanje; ona bi sama preuzela ne samo izbor svrha već i izbor sredstava, pa bi i svrhe i sredstva sa mudrom predostrožnošću poverila instinktu.

U stvari, mi takođe nalazimo da se čovek uto­liko više udaljuje od pravog zadovoljenja ukoliko se kultivisani um više bavi svrhom koja je usmerena na uživanje u životu i sreći, usled čega se kod mno­gih, i to kod najiskusnijih u upotrebi toga uma, javlja, ako su oni samo dovoljno iskreni da to priz­naju, izvestan stepen mjzologije, to jest mržnje prema umu; jer oni, nakon proračuna svih koristi koje izvlače, neću da kažem iz pronalaženja svih veština običnoga luksuza, već štaviše iz nauka (koje njima na kraju takođe izgledaju kao da pred­stavljaju neki luksuz razuma), ipak nalaze da su u

26

Page 29: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

stvari samo sebi navukli na vrat više nevolja, ne­go što su dobili u sreći, i najzad da pre zavide lju­dima prostijega kova koji su više pod rukovodstvom prirodnih instinkata, ne dopuštajući svome umu da utiče na njihovo delanje i tvorenje, nego što ih potcenjuju. I utoliko se mora priznati da rasuđiva­nje onih, koji ublažavaju i čak ispod nule srozavaju hvalisave slavopojke onih koristi koje bi nam um trebalo da pribavi u pogledu sreće i zadovoljenja životom, niukoliko nije zlovoljno i nezahvalno pre­ma dobroti svetske vladavine, već da se rasuđivanja tih ljudi potajno zasnivaju na ideji neke druge i mnogo dostojnije svrhe njihove egzistencije, radi koje je um naročito određen, a ne radi sreće, te zbog toga za njom kao najvišem uslovu lična svrha čoveka mora ponajviše da zaostaje.

Jer, pošto um nije dovoljno pogodan da pouzdano upravlja voljom u pogledu njenih pred­meta i zadovoljavanja svih naših potreba (koje, delom, umnožava sam um), kojoj bi svrsi neki urođeni prirodni instinkt mnogo pouzdanije do­vodio, a pri svemu tome nama je um ipak dodeljen kao praktična moć, moć koja treba da utiče na volju: to se prava namena uma mora sastojati u tome da proizvodi volju koja je dobra ne, recimo, kao sredstvo za postizanje neke druge svrhe, već koja je po sebi dobra, čega radi je apsolutno bio potreban um. ukoliko ie priroda uopšte pri ras- podeli svouh darova postupila svrhovito. Ta volja, dakle, zaista ne sme da predstavlja jedino i celo- kupno dobro, ali mora da bude vrhovno dobro i uslov svega ostaloga, čak i uslov svake žudnje za srećom, u kojem slučaju to može veoma lepo da se uskladi sa mudrošću prirode, kada se primeti da

27

Page 30: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

kultura uma, koja je potrebna radi postizanja one prve i bezuslovne svrhe, ograničava na razne načine postignuće one druge svrhe koja je uvek uslovljena, naime postignuće sreće barem u ovom životu, pa štaviše kadra je da je uništi, a da priroda u tome ne postupa necelishodno, jer je um, koji raspoznaje svoju najvišu praktičnu namenu u zasnivanju jedne dobre volje, sposoban pri dosegnuću te svrhe samo za zadovoljenje svoje vlastite vrste, naime za zadovoljenje poteklo iz ostvarenja svrhe, koju opet određuje samo um, pa makar to bilo povezano sa nekom štetom koja se nanosi svrhama naših sklonosti.

Ali, da bismo razvili pojam dobre volje koju po samoj sebi treba visoko ceniti bez dalje namere, a koji se već nalazi u prirodnome zdravom razumu, nije toliko potrebno da se nauči već naprotiv treba samo da se objasni, taj pojam, naime, koji u ocenji- vanju celokupne vrednosti naših radnji uvek stoji u prvome redu i uslov je svake druge vrednosti; toga radi, razmotrićemo pojam dužnosti_ koji u sebi sadrži pojam dobre volje, jiremda pod izvrs­nim subjektivnim ograničenjima i preprekama, ali Tčoje ga ni najmanje ne prikrivaju niti ga čine nepri- metnim, već ga naprotiv putem odudaranja ističu i čine da se što jasnije pojavi.

Ja ću ovde preći preko svih radnji koje su već priznate kao protivne dužnosti, mada mogu biti korisne u ovome ili onome pogledu; jer kod njih se čak i ne postavlja pitanje da li su se možda obavile iz dužnosti, pošto protivreče dužnosti. Takođe ću ostaviti po strani radnje koje stvarno odgovaraju dužnosti, ali za koje ljudi nemaju nikakve sklonosti, no ipak ih vrše, jer ih na to

28

Page 31: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

nagoni neka druga sklonost. Jer, tu se lako može razlikovati da li se radnja koja odgovara dužnosti izvršila iz dužnosti ili iz neke samožive namere. Mnogo je teže primetiti tu razliku kada je u pitanju radnja koja odgovara dužnosti, a subjekat povrh toga još ima neposrednu naklonost prema njoj. Na primer, na svaki način je u skladu sa dužnošću kada maloprodavac neiskusnome kupcu ne pro­daje preskupo, i, kada je promet veliki, pametan trgovac to i ne čini, već održava jednu utvrđenu opštu cenu za svakoga, tako da kod njega čak i dete isto tako dobro pazari kao i svaki drugi čovek. Kupac se, dakle, pošteno uslužuje; ali to ni izbliza nije dovoljno da poverujemo da je trgovac tako postupao iz dužnosti i na osnovi načela čestitosti; takvo postupanje zahtevala je njegova korist, a da je on pored toga mogao imati još neku nepo­srednu naklonost prema kupcima, da tako reći iz ljubavi ne daje nikome povlastice u ceni, to se ovde ne može pretpostaviti. Dakle, takva radnja nije se obavljala niti iz dužnosti niti iz neposredne nak­lonosti, već prosto iz koristoljublja.

Nasuprot tome, održati se u životu jeste duž­nost, a povrh toga svako ima još i neposrednu sklonost da se u životu održi. Ipak, zbog toga ali ona često obespokojavajuća brižjivost, koju pri tom pokazuju mnogi ljudi, nema nikakve unutraš­nje vrednosti, niti njihova maksima ima neku moralnu sadržinu. Doduše, takvi ljudi čuvaju svoj život shodno dužnosti, ali ne iz dužnosti. Naprotiv, ako su nedaće i beznadežni jadi potpuno lišili nekoga volje za život, ako taj nesrećni čovek snažnoga duha, kako je zbog svoje sudbine više ozlojeđen nego obeshrabren ili utučen, zaželi smrt,

29

Page 32: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

a svoj život, mada ga ne voli, ipak održava ne iz sklonosti ili iz straha već iz dužnosti, tada maksima takvoga čoveka po svojoj sadržini je moralna.

čovek bude dobrotvor, ako može, jeste dužnost, a osim toga ima ljudi koji su po duši tako saučesnički raspoloženi, da bez ikakve sujete ili kakvog koristoljublja osećaju izvesno unutrašnje

I zadovoljstvo, da na svoju okolinu rasprostiru radost i kadri su da uživaju u zadovoljstvu dru­gih, ukoliko je ono njihovo delo. Ja tvrdim da ni u takvom slučaju takva radnja, ma koliko da odgo­vara dužnosti i da se vrši ljubazno, nema prave moralne vrednosti već se udružuje sa drugim sklonostima, na primer sa častoljubljem, koje, ako srećom naiđe na ono što je u stvari od opšte koristi i skladno sa dužnošću, usled čega je časno, zaslu­žuje pohvalu i ohrabrenje, ali ne i osobito pošto-

i vanje; jer toj maksimi nedostaje moralna sadržina, naime da takve radnje ne treba činiti iz sklonosti

, već iz dužnosti. | Pretpostavimo, dakle, da je duša jednog dobročinitelja obuzeta vlastitom tugom koja ugušuje svako saučesništvo u sudbini drugih, a da je on još sposoban da čini dobro drugima koji pate, iako ga tuđa nevolja ne uzbuđuje jer je dovolj­no zauzet svojom vlastitom tugom, pa pošto ga nikakva sklonost ne podstiče on se ipak otrže iz te smrtne neosetljivosti i takvu radnju izvršuje bez ikakve sklonosti, jedino iz dužnosti; tada ta radnja ima svoju pravu moralnu vrednost. I još ako je priroda ulila u dušu ovoga ili onoga čoveka uopšte malo simpatije, ako je taj čo­vek inače čestit po svome temperamentu hladan i ravnodušan prema patnjama drugih ljudi, možda zbog toga što, budući snabdeven darom strpljenja

Page 33: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

i snažne izdržljivosti prema svojim vlastitim patnja­ma, pretpostavlja tako nešto i kod svakog drugog čoveka ili čak tako nešto zahteva od svakog drugog, ako takvog čoveka (koji zaista ne bi predstavljao njenu najgoru tvorevinu) priroda nije stvorila za dobročinitelja zar takav čovek nema u sebi još neki izvor, da sebi pribavi jednu vrednost koja je mnogo uzvišenija nego što može biti vrednost dobroćudnog temperamenta? Na svaki način! Up­ravo tu počinje vrednost karaktera koja je moralno i nesravnjeno najuzvišenija, naime što taj čovek čini dobro neJz_sklonosti već iz dužnosti.

Obezbeđenje vlastite sreće takođe je dužnost (bar posredno), jer ako nismo zadovoljni sa sta­njem u kojem na nas navaljuju velike brige i neza- dovoljene potrebe, onda bi nas to moglo navesti na iskušenje da prekoračimo dužnost. Ali, i da ovde ne gledamo na dužnost, svi ljudi već sami od sebe gaje najsilniju i najusrdniju naklonost prema sreći, jer se upravo u toj ideji sve sklonosti udru­žuju u jednu celinu. Samo, propis o sreći je najvećim delom takav da mnogim sklonostima nanosi ve­liku štetu, a čovek ipak nije kadar da sebi stvori neki određen i siguran pojam o zbiru zadovoljenja svih sklonosti pod imenom sreće. Zato se ne treba čuditi kako je moguće da jedna sklonost, određena kako u pogledu onoga što obećava tako i u pogle­du vremena u kojem se njeno zadovoljenje može dobiti, prevagne kolebljivu ideju, pa čovek, na primer, kostobolnik može da odabere da jede ono što mu prija i da trpi ono što može, jer se prema svome proračunu ovde bar nije lišio uživanja sadašnjeg trenutka usled možda neosnovanih očeki­vanja neke sreće koja se navodno skriva u zdrav-

31

Page 34: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Iju. Ali, takođe u ovom slučaju, kada opšta sklonost prema sreći nije određivala njegovu volju, kada zdravlje bar za njega nije tako nužno spadalo u taj njegov proračun, onda i tu, kao u svima dru­gim slučajevima, preostaje zakon, naime da svoju sreću treba unapređivati ne iz sklonosti, već iz dužnosti, i tek tada njegovo ponašanje ima pravu moralnu vrednost.

Bez sumnje tako treba razumeti ona mesta u svetom pismu koja zapovedaju da treba ljubiti svoga bližnjega, čak i našega neprijatelja. Jer, ljubav kao sklonost ne može da se naređuje, ali dobročinstvo iz dužnosti, premda nas ne ujeda ne nagoni nikakva sklonost, pa čak i kada mu se opire prirodna i nesavladljiva odvratnost, predstav­lja praktičnu a ne patološku ljubav, ljubav koja se nalazi u volji, a ne u osećajnoj naklonosti, u nače­lima deljenja, a ne u načelima ganutljivog saučešća; međutim, samo praktična ljubav može biti predmet zapovesti.

Drugi stav jeste : radnja iz dužnosti ne poseduje svoju moralnu vrednost u svrsi koju njome treba postići, nego u maksimi po kojoj smo se na nju odlučili; ta vrednost, dakle, ne zavisi od stvarnosti radnje, već jedino od principa htenja po kojem se radnja obavila bez obzira na sve predmete požudne moći. Iz ovoga se jasno vidi dani svrhe, koje može­mo imati prilikom izvođenja radnji, ni njihove posledice, kao svrhe i pobude volje, ne mogu tim radnjama da dodele ikakvu bezuslovnu i mo­ralnu vrednost. U čemu se, dakle, nalazi ta vred­nost, ako navodno ne postoji u volji s obzirom na njihovu očekivanu posledicu. Ta vrednost može da se nalazi samo i jedino u principu volje, nezavisno

32

Page 35: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

od svrha koje se tom radnjom mogu ostvariti; jer volja se nalazi u središtu između svoga principa a priori, koji je formalan, i svoje pobude a posteriori koja je materijalna, tako reći na jednoj raskrsnici, i pošto ona ipak mora da bude nečim determinira­na, to će nju morati da determinira formalni princip htenja uopšte, kada se obavlja radnja iz dužnosti, jer je ta volja lišena svakog materijalnog principa.

Treći stav, zaključak iz oba prethodna, ja bih izrazio ovako: Dužnost jeste nužnost jedne radnje iz poštovanja prema zakonu. Doduše ja prema objektu kao posledici moje naumljene radnje mogu imati naklonosti, ali nikada poštovanja, i to upravo zbog toga jer radnja predstavlja samo posledicu jedne volje, a ne njenu delatnost. Isto tako ja ne mogu gajiti poštovanje ni prema sklo­nosti uopšte, pa bilo da se radi o mojoj sklonosti ili o sklonosti nekog drugog, u najboljem slučaju ja je u prvom slučaju mogu odobravati, u drugome čak voleti, to jest mogu je posmatrati kao povoljnu po moju vlastitu korist. Predmet poštovanja, i time jedna zapovest, može biti samo ono što je povezano sa mojom voljom prosto kao osnov, a nikada kao posledica, ono što nije u mojoj naklonosti, već je u prevazi nad njom, ono što. nju u najmanju ruku isključuje iz njenog prevaljivanja pri izboru, dakle samo čist zakon za sebe može biti predmet poštova­nja i time predstavljati zapovest. Radnja iz dužnosti treba, dakle, potpuno da izdvoji uticaj sklonosti, a sa njom i svaki predmet volje, prema tome za volju ne preostaje ništa što može da je determinira osim, objektivno uzev, zakon i, subjektivno, čisto pošto­vanje prema tome praktičnome zakonu, dakle

3 Zasnivanje metafizike morala 33

Page 36: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

maksima* koja glasi: da se takvome zakonu treba pokoravati čak i na štetu svih svojih sklonosti.

Moralna vrednost radnje nije, dakle, u posledici koja se od nje očekuje, pa prema tome ni u nekome principu radnje za koji je potrebno da svoju pobudu dobije od te očekivane posledice. Jer, sve te posle- dice (prijatnost svoga stanja, čak i unapređenje tuđe sreće) mogli su da proizvedu i drugi uzroci, pa toga radi nije bila potrebna volja umnog bića u kojoj se ipak jedino može naći vrhovno i bezu- slovno dobro. Zato samo i jedino predstava zakona samog po sebi, koja naravno postoji samo u umnome biću, može, ukoliko je ona, a ne očekivana posledi- ca odredbeni razlog volje, da sačinjava ono tako izvanredno dobro koje nazivamo moralnim ikoje već prisustvuje u ličnosti koja dela po zakonu, a ni u kom slučaju ne srne da se očekuje tek od po­sledice.**

* Maksima je subjektivan pincip htenja; praktičan zakon je objektivan princip (princip koji bi takođe subjektivno služio svima umnim bićima kao praktičan princip, kada bi um imao punu vlast nad moći žudnje).

** Neko bi mogao da mi prebaci d aja izareči poštovanje samo tražim sklonište za jedno nejasno osećanje, umesto da jednim pojmom uma dam jasno obaveštenje tome pitanju. Međutim, iako je poštovanje osećanje, ipak ono nije neko osećanje dobijeno uticajem, već osećanje koje je sam čovek proizveo jednim pojmom uma usled čega se specifično razlikuje od osećanja prve vrste koja se mogu svesti na naklonost ili strah. Ono što ja priznajem neposredno kao zakon za mene, priznajem ga sa poštovanjem, koje samo znači svest o potči- njavanju volje pod jedan zakon, bez posredovanja drugih uticaja na moje čulo. Neposredna determinacija volje zakonom i svest o toj determinaciji znači poštovanje, tako da se to poštovanje posmatra kao uticaj zakona na subjekt, a ne njegov uzrok.

34

Page 37: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Međutim, kakav zakon to može biti, čija pred­stava mora, čak i ne uzimajući u obzir posledicu koja se od nje očekuje, da determinira volju, pa da se ta volja apsolutno i bez ograničenja može nazva­ti dobrom? Pošto sam ja lišio volju svih podsticaja koji bi za nju mogli da proizađu iz vršenja ma kojeg zakona, preostaje samo i jedino opšta zakonitost radnji uopšte, koja jedino može da služi volji kao princip, to jest, ja ne treba nikada da postupam drukčije do tako da mogu takođe hteti da moja maksima treba da postane jedan opšti zakon. Ovde je, dakle, uopšte čista zakonitost (ne uzimajući za osnovu ma koji zakon koji važi za izvesne radnje), ono što volji služi za princip i što joj mora služiti za princip ako uopšte dužnost ne treba da predstav­lja neko prazno uobraženje i neki himeričan pojam; sa tim se takođe potpuno slaže običan ljudski um u svome praktičnom ocenjivanju i stalno ima u vidu pomenuti princip.

Zapravo, poštovanje je predstava o vrednosti koja nanosi štetu mome samoljublju. Dakle, zakon je nešto što se ne posmat- ra ni kao predmet naklonosti ni kao predmet straha, mada istovremeno ima nečeg analognog i sa sklonošću i sa strahom. Znači, predmet poštovanja jeste isključivo zakon, i to zakon koji mi sami sebi namećemo, a ipak ga namećemo kao nužan po sebi. Kao zakonu mi mu se potčinjavamo, ne osvrćući se na samoljublje; kao zakon koji smo sami nametnuli sebi, on je ipak posledica naše volje, pa u prvom pogledu analogan je strahu, a u drugom sklonošću. Svako poštovanje prema nekoj ličnosti zapravo je poštovanje prema zakonu (čestitosti itd.), za koji nam dotična ličnost daje primer. Pošto mi takođe proširivanje svojih talenata smatramo za dužnost, to mi zamiš­ljamo takođe u jednoj talentovanoj ličnosti tako reći primer jednog zakona (da bismo vežbanjem u njima postali njoj slični), a to sačinjava naše poštovanje. Svako takozvano moralno interesovanje sastoji se isključivo u poštovanju prema zakonu.

з* 35

Page 38: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Neka se postavi, na primer, pitanje: Smem li ja, nalazeći se u nevolji, da nešto obećam, sa name- rom da to obećanje ne održim? Ja ću ovde lako uočiti razliku između značenja koja postavljeno pitanje može da ima; naime, da li je pametno davati lažno obećanje, i, da li je davanje lažnog obe­ćanja u skladu sa dužnošću. Prvi slučaj, bez sumnje može biti češći. Doduše, dobro vidim da nije dovoljno da se posredstvom ovog izvrdavanja izvu­čem iz neprilike, već da moram dobro da razmislim o tome, da li iz te laži mogu naknadno nastati nezgode za mene mnogo veće od onih kojih se sada oslobađam, pa, pošto se i pored svega moga vajnog lukavstva ne mogu lako predvideti posledice, da bi jednom izgubljeno poverenje moglo biti štetnije po mene nego sva zla koja sada nameravam da izbegnem, da li onda nije pametnije da postupim po opštoj maksimi i naviknem se na to da nikada ništa ne obećavam, osim sa namerom da ću dato obećanje da održim. Uskoro mi postaje jasno da ipak takva jedna maksima uvek ima za osnovu samo posledice koje zabrinjavaju. Međutim, nešto je sasvim drugo biti iskren iz dužnosti nego biti iskren iz strahovanja od štetnih posledica: jer, u prvom slučaju pojam radnje već sam po sebi sadrži zakon za mene, u drugom ja se pre svega moram drugde osvrnuti kako bih video koje posledice za mene mogu biti povezane sa njom. Jer, ako odstu­pim od principa dužnosti, sasvim je sigurno da je to rđavo; izneverim li pak svoju maksimu mudrosti, to ipak za mene može ponekad da bude veoma korisno, premda je naravno sigurnije da ostanem pri njoj. Da bih se međutim na najkraći, a ipak istinit način obavestio o tačnom odgovoru na

36

Page 39: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

pitanje: da li jedno lažno obećanje odgovara dužnosti, postaviću samom sebi pitanje: da li ću biti zadovoljan sa time, ako bi moja maksima (da se lažnim obećanjem izvučem iz neprilika) trebalo da važi kao neki opšti zakon (za mene kao i za druge); i da li bih mogao da kažem sebi: svako može da daje lažna obećanja, ako se nalazi u neprilici iz koje na drugi način ne može da se izvuče? Tako ću ubrzo da uvidim da ja, doduše, mogu želeti laž, ali da ni u kom slučaju ne mogu želeti zakon, da treba lagati; jer prema takvom zakonu apsolutno se ne bi mogla činiti ikakva obećanja, pošto je izlišno da svoju volju u pogledu svojih budućih radnji predstavljam drugima, koji mi u tome ne veruju, ili, ako bi mi brzopleto ipak poverovali, odužili bi mi se istom monetom, pa bi moja maksima morala samu sebe da razori, čim bi postala opšti zakon.

Šta imam da radim da moja volja bude moralno dobra, za to mi nije potrebno neko naročito oštro- umlje. Neiskusan u pogledu svetskog zbivanja, nesposoban da budem pripravan za sve događaje koji se u toku toga zbivanja pojavljuju, postaviću sebi samo ovo pitanje: Možeš li takođe želeti da tvoja maksima postane jedan opšti zakon? Ako ne možeš, onda tvoju maksimu treba da odbaciš, i to ne zbog štete koja može iz nje da proizađe za tebe ili za druge, već zato što nije pogodna da kao princip uđe u neko moguće opšte zakonodavstvo; a za to opšte zakonodavstvo um od mene iznuđava neposredno poštovanje, za koje, doduše, ja zasad još ne vidim na čemu se ono zasniva (što filozof treba da ispita), ali ipak razumem bar to: da se zasniva na oceni vrednosti koja znatno prevazilazi

37

Page 40: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

svaku vrednost onoga što se uznosi iz naklonosti, i da nužnost mojih radnji iz čistog poštovanja prema praktičnom zakonu predstavlja ono što sačinjava dužnost, pred kojom mora da ustukne svaka druga pobuda, jer dužnost jeste uslov jedne po sebi dobre volje koja po svojoj vrednosti prevazilazi sve.

Tako smo u moralnom saznanju običnog ljud­skog uma najzad dospeli do njegovoga principa koji on doduše ne zamišlja u nekoj opštoj formi ta­ko apstrahovano, ali ga ipak stvarno uvek ima pred očima i upotrebljava ga za merilo u svome ocenji- vanju. Ovde bi se moglo lako pokazati kako obični ljudski um, sa tim kompasom u ruci, ume u svima slučajevima na koje nailazi veoma dobro da razli­kuje šta je dobro a šta rđavo, što odgovara dužnosti a šta je njoj protivno, ako mu samo, poput Sokrata, ne poučavajući ga ni najmanje nečemu novome, skrenemo pažnju na njegov vlastiti princip, te da nam, prema tome, nije potrebna nikakva nauka ni filozofija da bismo znali šta treba da činimo da budemo čestiti i dobri, štaviše da bismo bili mudri i puni vrline. Moglo bi se takođe već unapred očekivati da će poznavanje onoga šta treba činiti, pa i onoga što je svakom čoveku obaveza, predstav­ljati stvar svakoga, čak i najobičnijega čoveka. Ipak se ovde ne može posmatrati bez čuđenja kako praktična moć rasuđivanja ima u običnom ljud­skom razumu tako mnogo preimućstava nad teorij­skom moći rasuđivanja. U teorijskoj moći rasuđiva­nja, ako se obični um usudi da apstrahuje od iskust­venih zakona i od čulnih opažaja, on zapada u sve same neshvatljivosti i protivrečnosti sa samim so­bom, u najmanju ruku u haos neizvesnosti, mraka i

38

Page 41: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

nepostojanosti. Međutim, u praktičnoj moći rasu­đivanja, moć ocenjivanja počinje da se pokazuje potpuno korisnom tek kada obični razum isključi iz praktičnih zakona sve čulne pobude. Običan razum postaje tada čak suptilan, bilo da želi da šikanira svojom savešću ili drugim pretenzijama u pogledu onoga što treba da znači pravednost ili da radi svoga vlastitog poučavanja želi pravilno da odredi vrednost radnji, i, što je najvažnije, on se u ovome poslednjem slučaju može nadati da će tač- no pogoditi, kao što to svaki filozof uvek obećava, štaviše on je u tome gotovo još sigurniji nego sam filozof, jer ipak filozof ne može da ima neki drugi princip nego što ga ima on, samo što nas rasuđivanje filozofa može lako da zbuni mnoštvom čudnih razmišljanja koja ne spadaju u stvar o kojoj je reč i da učini da skrenemo sa pravoga puta. Prema tome, zar nije bolje da u stvarima morala ostanemo pri rasuđivanju običnog uma, a da filozofiju upotrebimo samo da bismo što potpunije i što shvat- ljivije izložili sistem morala, isto tako da bismo pravila morala izložili što pogodnije za upotrebu (a još više za raspravljanje), a ne da bismo obični ljudski razum, čak u praktičnoj svrsi, odučili od njegove srećne bezazlenosti i pomoću filozofije naveli ga na novi put istraživanja i poučavanja?

Divna je to stvar bezazlenost, samo je opet veoma rđavo što se teško može sačuvati i što lako biva zavedena. Zbog toga je čak i mudrosti — koja se inače sastoji više u delanju i tvorenju nego u znanju — ipak potrebna takođe nauka, ne da bi od nje učila već da bi svome propisu pribavila pristup i trajnost. U svojim potrebama i sklonosti­ma, čija se sva zadovoljenja obuhvataju imenom

39

Page 42: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

sreća, čovek oseća u samom sebi snažan protivteg protiv svih zapovesti dužnosti, koje mu um pred­stavlja kao dostojne visokog poštovanja. Međutim, um neopozivo nalaže svoje propise, a da pri tome ipak ništa ne obećava sklonostima, dakle, nalaže gotovo zapostavljajući i zanemarujući one tako neobuzdane i pri tom, kako izgleda, tako opravdane zahteve (koji se nikakvom zapovešću ne mogu poništiti). Međutim, iz toga poniče prirodna dijalek­tika, sklonost da se izmišljaju dokazi protiv strogih zakona dužnosti i da se njihovo važenje, ili bar njihova čistota i strogost, dovedu u sumnju i da se, ako je moguće, znatno usklade sa našim željama i sklonostima, to jest da se u osnovi iskvare i liše svo­ga celokupnog dostojanstva, što najzad čak ni obični praktični um ne može da odobri.

Prema tome, nikakva potreba za spekulacijom ne nagoni obični ljudski um (koja ga potreba nikada ne obuzima doklegod se zadovoljava time da pred­stavlja zdrav um), već on sam iz praktičnih razloga nagoni sebe da izađe iz svoga kruga i da zakorači u oblast praktične filozofije, da bi dobio obaveštenje i jasno uputstvo o izvoru svoga principa i njegovoj pravilnoj nameni u sravnjenju sa maksimama koje počivaju na potrebi i sklonosti, kako bi izašao iz zabune nastale zbog obostranih pretenzija i da se ne bi izlagao opasnosti da usled dvosmislenosti, u koju lako zapada, bude lišen svih pravih moralnih načela. Dakle, u praktičnome običnome umu ne- primetno se razvija, ako se kultiviše, dijalektika koja ga nagoni da traži pomoć od filozofije, kao što se to umu dešava u njegovoj teorijskoj upotrebi, pa zato ni praktični um, isto kao i teorijski, ne može naći svoje spokojstvo nigde na drugom mestu već samo u potpunoj kritici našega uma.

Page 43: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

DRUGI ODSEK

PRELAZ OD POPULARNE MORALNE MUDROSTI KA METAFIZICI MORALA

Iz dosadašnjeg izvođenja pojma dužnosti, iz- obične upotrebe našeg praktičnog uma, ni u kom slučaju ne može se zaključiti da smo ga obrađivali kao neki iskustveni pojam. Naprotiv, ako pazimo na iskustvo o delanju i tvorenju ljudi, nailazimo na čiste, i, kao što sami priznajemo, opravdane žalbe da se nikako ne mogu navesti neki sigurni primeri moralne nastrojenosti da se dela iz čiste dužnosti, da je, čak i ako se mnogo toga može desiti što odgovara onome što dužnost nalaže, ipak još sumnji­vo, da li se to zaista događa iz dužnosti, pa, dakle, da li ima neku moralnu vrednost. Otud je u svima vremenima bilo filozofa koji su prosto — naprosto osporavali da u ljudskim radnjama stvarno postoji ta moralna nastrojenost i koji su sve pripisivali više ili manje prefinjenom samoljublju, a da zbog toga ipak ne dovode u sumnju tačnost pojma o moralu, naprotiv sa usrdnim sažaljenjem Spominja­

lo

Page 44: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

li su slabost i nečistoću ljudske prirode, koja je doduše dovoljno plemenita da jednu tako uzvišenu ideju usvoji za svoj propis, ali je u isto vreme i suviše slaba da bi se nje pridržavala, te se um, koji bi trebalo da joj služi radi zakonodavstva, upo­trebljava samo toga radi, da se stara o interesu sklonosti, bilo pojedinačnih ili, najviše, u njihovoj najvećoj međusobnoj podnošljivosti.

U stvari, apsolutno je nemoguće da se iskustvom sa potpunom izvesnošću utvrdi jedan jedini slučaj da je maksima jedne radnje, koja inače odgovara dužnosti, počivala isključivo na moralnim osnovima i na predstavi o svojoj dužnosti. Jer, katkad doduše nastaje slučaj da i pored najstrožeg samoispitivanja ne nailazimo apsolutno ni na šta što je osim mo­ralnog osnova dužnosti moglo da bude dovoljno snažno da nas pokrene na ovu ili onu radnju i na tako veliko požrtvovanje; iz toga nikako ne može da se zaključi sa sigurnošću da stvarno pravi odredni uzrok radnje nije bila neka tajna pobuda samoljub­lja pod prostim dočaravanjem one ideje, zbog čega se mi rado uljuljkujemo nekom plemenitijom po­budom koju pogrešno sebi pripisujemo, dok u stv ari čak ni najnapornijim ispitivanjem nismo kadri da ikada potpuno dođemo iza tajnih pobuda, jer, kada je reč o moralnoj vrednosti, onda nije stalo do radnji koje se vide, već do onih njihovih unu­trašnjih principa koji se ne vide.

Takođe, ne može se učiniti poželjnija usluga onima koji svaki moral ismejavaju kao čistu maš­tariju ljudske uobrazilje koja se svojom sujetom pe­nje suviše visoko, nego da im se prizna da su poj­movi dužnosti morali biti izvedeni isključivo iz iskustva (isto onako kao što se iz ležernosti rado

42

Page 45: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

uverava da tako stvar stoji i sa ostalim pojmovima); jer tada se njima priprema siguran triumf. Iz čove- koljublja ja hoću da priznam da još veoma mnogo naših radnji odgovaraju dužnosti; ali ako se bliže zagleda u njegovu usmerenost, svuda se nailazi na ono ljubljeno Ja koje se uvek ističe, a na koje se njihova svrha oslanja, a ne na onu strogu zapovest dužnosti koja bi više putazahtevalasamoodricanje. Zapravo, ne treba biti neki neprijatelj vrline, već samo hladnokrvan posmatrač koji ne drži odmah najživlju želju za dobrim za njegovu stvarnost, pa da se (naročito sa sve većom starošću i sa takvom moći suđenja koja je iskustvom, delimice, naučena pameti, delimice izoštrena za posmatranje) u izves- nim trenucima posumnja da li se u svetu takođe stvarno nalazi neka prava vrlina. I ovde nas od potpunog otpadništva od naših ideja dužnosti ništa drugo ne može sačuvati, i u našoj duši održati osnovano poštovanje prema zakonu dužnosti, osim jasno uverenje da ipak, čak i da nikada nisu postoja­le radnje koje su ponikle iz takvih čistih izvora, ovde apsolutno nije reč o tome da li se dešava ovo ili ono, nego o tome da um sam za sebe i ne­zavisno od svih iskustava zapoveda šta treba da se čini; te, dakle, radnje, za koje svet do sada nije dao možda još nijedan primer i u čiju mogućnost može veoma mnogo sumnjati onaj ko sve zasniva na iskustvu, um ipak nepopustljivo nalaže, pa da se, na primer, od svakoga čoveka ništa manje može zahtevati čisto poštenje u prijateljstvu, čak ako do sada nije možda postojao u svetu nijedan pošteni prijatelj; jer, ta dužnost, kao dužnost uopšte, pre svakog iskustva leži u ideji jednoga uma koji volju determinira razlozima a priori.

43

Page 46: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Ako se doda: ako ne želimo da pojmu o moralu osporimo svaku istinitost i svaku vezu ma sa kojim mogućim objektom, ne možemo odricati da je za­kon toga pojma o moralu po svome značenju tako prostran da mora da važi ne samo za ljude već za sva umna bića uopšte, i ne samo pod slučajnim uslovima i sa izuzecima već apsolutno nužno; tada je jasno da nikoje iskustvo ne može dati povod da se zaključi makar samo na mogućnost takvih apodiktičkih zakona. Jer, sa kakvim pravom možemo za ono što možda važi samo pod slučajnim uslovima čoveštva da pribavimo neograničeno poštovanje kao za opšti propis za svaku umnu prirodu, i kako je moguće da zakoni determinacije naše volje držimo za zakone determiniranja volje svakoga umnoga bića uopšte i da ih samo kao takve držimo takođe za našu volju, kada bi oni bili samo empirički i ne bi vodili svoje poreklo potpuno a priori iz čistoga, ali praktičnoga uma?

Moral se ne bi mogao lošije protumačiti nego kada bi neko hteo da ga izvede iz primera. Svaki primer moralnosti koji mi se pokaže mora prethod­no na osnovu principa morala da bude ocenjen, da lije dostojan da posluži za izvorni primer, kao uzor, a ni u kom slučaju ne može da bude najviši pojam morala. Čak svetitelj iz jevanđelja mora prethodno da se uporedi sa našim idealom moralne savršenosti, pre nego što se prizna za takvog; on i kaže sam o sebi: zašto nazivate dobrim mene (koga vidite)? Niko nije dobar (ideal dobroga) osim jednog jedi­nog boga (koga vi ne vidite). Ali otkuda mi dobija- mo pojam o bogu kao najvišem dobru? Isključivo iz ideje o moralnom savršenstvu koju um a priori opisuje opštim potezima, povezujući je nerazdvoj­

44

Page 47: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

no sa pojmom slobodne volje. Podražavanja apso­lutno nema u oblasti morala, ti primeri služe samo radi ohrabrenja, to jest oni stavljaju van svake sumnje mogućnost izvršenja onoga što zakon nalaže, oni čine očevidnim ono što praktično pra­vilo izražava opštije, ali oni nas nikada ne mogu ovlastiti, oni nikada ne mogu dati pravo da se po strani ostavi njihov pravi original koji leži u umu, i da se čovek upravlja prema primerima.

Ako, dakle, ne postoji nikakvo pravo najviše načelo morala koje bi se moralo zasnivati samo na čistome umu, nezavisno od svakoga iskustva, onda, po mome mišljenju, nije potrebno Čak ni da se postavi pitanje da li je dobro da se ti pojmovi, onakvi kako su utvrđeni zajedno sa principima a priori koji im pripadaju, izlažu u onome što je opšte (in abstracto), ukoliko to saznanje treba da se razlikuje od običnog saznanja i da se naziva filozofskim. Međutim, za naša vremena to bi zaista moglo biti potrebno. Jer ako bi se sabrali glasovi po pitanju: šta treba više ceniti, čisto sazna­nje uma, odvojeno od svega što je empiričko, dakle metafiziku morala, ili popularnu praktičnu filo­zofiju, ubrzo će se pogoditi koja će strana da prevagne.

Ovo silaženje na pojmove običnih ljudi iz na­roda svakako je veoma pohvalno, ako se prethodno obavilo uzdizanje do principa čistoga uma i ako je postignuto na puno zadovoljstvo, a to bi značilo da se učenje o moralu prethodno zasnuje na meta­fizici, pa, pošto je utvrđeno, da se nakon toga učini pristupačnim putem popularisanja. Međutim, kraj­nje je besmisleno želeti da se toj popularnosti izađe u susret već u prvome istraživanju, od kojeg zavisi

45

Page 48: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

sva tačnost osnovnih načela. Ne samo što takvo postupanje nikada ne može da polaže pravo na veoma retku zaslužnost prave filozofske popularnosti pošto nije nikakva veština da čovek bude svima razumljiv, ako se pri tom odrekao svakog temeljnog saznanja, već ono obelodanjuje jednu gadnu me- šavinu napabirčenih posmatranja i polutanskih principa, kojom se napajaju šuplje glave, jer ona ipak predstavlja nešto što se veoma lepo može upotrebiti u svakodnevnom brbljanju, ali uviđavni ljudi nalaze u njoj pometnju, te, nezadovoljni, a ipak nemoćni da se spomognu, okreću svoje pog­lede od nje premda filozofi, koji veoma lepo proziru opsenu, ne nailaze na veći odziv, kada za neko vreme odvraćaju od vajne popularnosti, da bi s pravom bili popularni tek pošto su zado­bili tačni uvid.

Neka se samo zagleda u rasprave o moralu koje su pisane po tom omiljenom ukusu, pa će se u njima naći u čudnovatoj mešavini čas naročita namena ljudske prirode (a katkada i ideja o nekoj umnoj prirodi uopšte), čas savršenstvo, čas blaženost, ovde moralno osećanje, tamo strah gospodnji, od ovoga nešto od onoga takođe nešto, a da pri tom nikome ni na um ne pada da postavi pitanje: da li uopšte treba tražiti principe morala u poznavanju ljudske prirode (koje mi dakako možemo dobiti samo iz iskustva), pa, ako to nije slučaj, ako se principi morala mogu naći potpuno a priori, nezavisno od svega što je empiričko, prosto — naprosto u čistim pojmovima, i, čak ni najmanjim delom, ni u čemu drugome, onda se treba odlučiti da se to ispitivanje pre potpuno izdvoji kao praktična mudrost ili (ako smem da pomenem tako ozlogla-

46

Page 49: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

šeno ime) kao metafizika* morala, da se ona sama za sebe izvede u njenoj celokupnoj potpunosti, a publika koja zahteva popularnost da se teši sve do završetka toga poduhvata.

Takva, potpuno izolirana metafizika morala, koja nije pomešana ni sa kakvom antropologijom, ni sa kakvom teologijom, ni sa kakvom fizikom ili hiperfizikom, a još manje sa skrivenim kvalitetima (koji bi se mogli nazvati hipofizikom), nije samo jedan neophodan supstrat svih teorijskih, sigurno utvrđenih saznanja o dužnostima, već je u isto vreme jedan dezidarat od najvećeg značaja za stvarno izvršavanje propisa o dužnostima. Jer, čista predstava o dužnosti i uopšte o moralnom za­konu koja nije pomešana ni sa kakvim tuđim dodatkom empiričkih podsticaja ima samo putem uma (koji pri tom prvi put primećuje da sam za sebe može da bude takođe praktičan) jedan na ljudsko srce toliko moćniji uticaj nego sve druge pobude* koje se mogu upotrebiti, uzevši ih iz iskustva, da ih um, svestan svoga dostojanstva, prezire i postepeno može nad njima da zagospo-

* Čista filozofija morala, (metafizika) ako se hoće, može se odvojiti od primenjene (naime na ljudsku prirodu) (onako kao što se čista matematika odvaja od primenjene matematike, ili čista logika od primenjene logike). To ime nas odmah podse- ća na to da se moralni principi ne mogu zasnovati na osobe- nostima ljudske prirode, već moraju biti takvi da postoje za sebe a priori, ali da iz takvih apriornih principa moraju moći da se izvedu praktična pravila kako za svaku umnu prirodu tako i za ljudsku prirodu.

* Od pokojnog Sulcera, toga izvanrednog čoveka, ja po- sedujem pismo u kojem me moli da mu odgovorim na pitanje: Šta može biti uzrok toga što učenja o vrlini, ma koliko da su

47

Page 50: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

dari; umesto toga svaka smešana teorija o moralu sastavljena iz osećanja i sklonosti kao pobuda i iz pojmova uma, mora učiniti da se duševnost koleba između raznih pokretačkih uzroka koji se ne mogu podvesti ni pod koji princip i koji potpuno slučajno mogu da nas navedu na dobro, ali češće i na zlo.

Iz onoga što je navedeno jasno se vidi: da svi moralni pojmovi imaju svoje sedište i svoje poreklo u umu potpuno a priori, i to u najobičnijem ljud­skom umu isto tako kao i u najspekulativnijem; da se ti pojmovi ne mogu dobiti putemapstrahovanja ni iz kakvog empiričkog i zbog toga slučajnog saz­nanja; da upravo u toj čistoti njihovog porekla leži njihova dostojnost, da nam služe kao najviši praktični principi; da se od njihovog pravog uticaja i neograničene vrednosti radnji svaki put oduzima onoliko koliko se empiričkog elementa

ubedljiva za um, ipak postižu veoma malo. Usled pripremanja da na to pitanje dam potpun odgovor, ja sam zadocnio. Ali, taj moj odgovor sastoji se samo i jedino u ovome: Sami učitelji morala nisu načisto sa svojim pojmovima, pa želeći da to ispra­ve kvare ih time što svuda tragaju za pobudama moralno- -dobroga, kako bi taj lek učinili potpuno snažnim. Jer, najobič­nije posmatranje pokazuje da svaka čestita radnja, kada se predstavi kako je izvršena nepokolebljivom dušom nezavisno od svake namere usmerene na neku korist bilo u ovom ili ne­kom drugom svetu, i od svih iskušenja kojima se čovek izlaže kada je u nevolji, ili od svih primamljivanja, svaka, velim, takva radnja pomračava svaku sličnu radnju koja je ma i naj­manje aficirana nekom tuđom pobudom, ostavljajući je daleko iza sebe, i podiže našu dušu i izaziva u nama želju da i sami budemo kadri da tako delamo. Čak deca srednjega doba staros­ti osećaju taj utisak, te im nikada drukčije ne bi trebalo pred­stavljati dužnosti.

48

Page 51: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

njima dodaje; da se zahteva ne samo najveća nuž­nost u teorijskom smislu, kada je stalo samo do spekulacije, već da je takođe od najvećeg praktič­nog značaja da se pojmovi i zakoni morala crpe iz čistoga uma, da se izlažu čisto i nepomešano, da se, dakako, odredi obim tog celokupnog praktič­nog alia čistog saznanja uma, to jest celokupna moć čistoga praktičnoga uma, ali da se pri tome principi ne učine zavisnima od naročite prirode ljudskoga uma, kao Što to spekulativna filozofija dozvoljava, štaviše katkada smatra nužnim, već da moralne zakone, zato što treba da važe za svako umno biće, treba da izvedemo iz opšteg pojma umnog bića, i na taj način celokupni moral, kojem je zbog njegove primene na ljude potrebna antro­pologija, treba pre svega nezavisno od nje da izložimo potpuno kao čistu filozofiju, to jest kao metafiziku (što se u ovoj vrsti sasvim izdvojenog saznanja može učiniti), sasvim svesni toga da je bez posedovanja te metafizike uzaludno nastojanje da se svako spekulativno rasuđivanje tačno odredi, neću da kažem u pogledu moralnosti dužnosti u svemu što je saglasno sa dužnošćub, ali da je štaviše zaludno i nemoguće da se moral i u prostoj običnoj praktičnoj upotrebi, a naročito u moralnom poučavanju, zasnuje na svojim pravim principima, pa da se time proizvede moralna nastrojenost i, na najveću korist sveta, usadi u ljudske duše.

Da bismo u ovome obrađivanju išli napred preko prirodnih stepenova ne samo od običnog

“Prevedeno prema Vorlanderovoj redakciji. — Prim. red. bPrevedeno shodno verovatnom smislu Kantovog teksta,

-koji je doslovno uzet nejasan. — Prim. red.

4 Zasnivanje metafizike morala 49

Page 52: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

moralnog rasuđivanja (koje je ovde veoma vredno poštovanja) do filozofskoga moralnog rasuđivanja, kao što se inače postupalo, već i od jedne popularne filozofije, koja ide samo i jedino dokle može da dospe putem natucanja posredstvom primera, pa do metafizike (koja se ne može zadržati ničim što je empiričko, pa, pošto mora da premeri celokupan zbir umnih saznanja te vrste, ide u svakom slučaju do ideja, gde nas čak i primeri napuštaju), mi mora­mo da proučimo i jasno izložimo praktičnu moć uma, počevši od njenih opštih determinacionih pravila sve dotle, gde iz nje proizlazi pojam duž­nosti.

Svaka stvar u prirodi dejstvuje po zakonima. Samo je umno biće sposobno da dela prema predstavi zakona, odnosno, prema principima, ili ono ima volju. Pošto se radi izvođenja zakonite radnje zahteva um, to volja nije ništa drugo do praktični um. Ako um neizostavno determinira volju, onda su radnje jednog takvog bića, koje se saznaju kao objektivno nužne, takođe subjektivno nužne, odnosno volja je moć koja nas osposobljava da biramo samo ono što um upoznaje nezavisno od sklonosti kao praktički nužno, to jest kao dobro. Ali, ako um sam za sebe ne determinira volju dovolj­no, ako je volja još potčinjena subjektivnim uslovi­ma (izvesnim pobudama), koji se ne podudaraju uvek sa objektivnim uslovima, jednom rečju, ako volja nije po sebi potpuno saglasna sa umom (kao što je to kod ljudi zaista); onda su radnje, koje se objektivno saznaju kao nužne, subjektivno slučajne, i determinacija takve volje shodno objektivnim zakonima jeste prinuđavanje, to jest odnos objektiv­nih zakona prema volji, koja nije apsolutno dobra,

50

Page 53: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

zamišlja se doduše kao determiniranje volje umno­ga bića razlozima uma, ali razlozima kojih se volja po prirodi svojoj ne pridržava nužno.

Predstava objektivnog principa, ukoliko je taj princip za volju prinudan, zove se zapovest (uma), a formula zapovesti zove se imperativ.

Svi imperativi izražavaju se jednim treba, i time označavaju odnos objektivnog zakona uma prema volji koju po njenoj subjektivnoj kakvoći taj zakon uma ne determinira nužno (jedna pri­nuda). Imperativi kazuju da bi bilo dobro da se neš­to učini ili izostavi, ali to kazuju volji koja ne čini nešto uvek zbog toga, što joj se predstavlja da je dobro da to učini. Međutim, praktički dobro jeste ono što determinira volju posredstvom predstava uma, pa dakle ne na osnovu subjektivnih uzroka, Aeć objektivno, to jest na osnovu onih razloga koji važe za svako umno biće kao takvo. Praktički dobro razlikuje se od prijatnoga kao onoga što ima uticaja na volju* samo posredstvom osećaja koje

*Zavisnost moći žudnje od osećaja zove se sklonost, dakle sklonost uvek pokazuje potrebu. Međutim, zavisnost volje koju slučajno mogu determinirati principi uma zove se interes. Interes, dakle, postoji samo kod zavisne volje, koja nije uvek sama od sebe saglasna sa umom; kod božanske volje ne može se zamisliti neki interes. A li, i ljudska se volja može zaintereso- vati za nešto, a da zbog toga ne dela iz interesa. Ono prvo znači praktično interesovanje za radnju, a drugo znači patološko interesovanje za predmet radnje. Praktično interesovanje za radnju pokazuje samo zavisnost volje od principa uma samih po sebi, patološki interes za predmet radnje pokazuje zavisnost volje od principa uma radi sklonosti, pošto um samo naznačuje praktična pravila, kako se potrebi sklonosti pritiče u pomoć. U prvom slučaju interesuje me radnja, u drugom predmet rad­nje (ukoliko mi je prijatan). U prvom odseku videli smo da se

4* 51

Page 54: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

potiče iz subjektivnih uzroka koji važe samo za čulo ovoga ili onoga, a ne kao princip uma koji važi za svakoga.

Savršeno dobra volja stajala bi, dakle, upravo isto tako pod objektivnim zakonima (dobroga), ali se na osnovi toga ne može zamisliti kao prinuđena na zakonske radnje, jer se ona prema svojoj subjek­tivnoj kakvoći može sama od sebe da determinira samo predstavom dobroga. Otuda za božansku volju i uopšte za svaku svetu volju ne važe nikakvi imperativi; otuda reč treba nije ovde na pravom mestu, jer je htenje već samo od sebe nužno sa- glasno sa zakonom. Zato su imperativi samo formu­le kojima se izražava odnos objektivnih zakona htenja uopšte prema subjektivnoj nesavršenosti volje ovoga ili onoga umnoga bića, na primer, ljudske volje.

Svi imperativi zapovedaju ili hipotetički ili kategorički. Hipotetički imperativi predstavljaju praktičnu nužnost jedne moguće radnje kao sredstva za postizanje nečega drugoga što se želi (ili što je moguće da ga čovek želi). Kategorički imperativ bio bi onaj imperativ koji bi predstavljao jednu radnju kao objektivno nužnu samu za sebe, bez veze sa nekom drugom svrhom.

Pošto svaki praktičan zakon predstavlja jednu moguću radnju kao dobru i zbog toga nužnu za jedan subjekat koji se praktički opredeljuje umom, to svi imperativi predstavljaju formule determinira- nja radnje koja je nužna prema principu volje koja

kod radnje iz dužnosti ne sme gledati na interes za predmet, već samo na interes za samu radnju i za njen princip u umu (za zakon).

52

Page 55: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

je ma u kojem pogledu dobra. Ako bi pak radnja bila dobra samo kao sredstvo radi nečega drugog, onda je imperativ hipotetičan; ako se radnja zamisli kao dobra po sebi, dakle kao nužna u volji koja je po sebi saglasna sa umom, kao principom te volje, onda je imperativ kategoričan.

Dakle, imperativ kazuje koja bi radnja koju ja omogućujem bila dobra i predstavlja praktično pravilo u odnosu prema jednoj volji, koja zato odmah ne vrši radnju zbog toga što je ona dobra, delimice zato što subjekat ne zna uvek da je ona dobra, delom zato što, čak i kada bi on to znao, ipak bi njegove maksime mogle biti protivne objek­tivnim principima praktičnog uma.

Prema tome, hipotetički imperativ kazuje samo da je neka radnja dobra ili radi neke moguće svrhe ili radi neke stvarne svrhe. U prvome slučaju hipo­tetički imperativ je problematično-prakUčan princip, u drugome je asertorično-praktičan princip. Kate­gorički imperativ koji oglašava radnju samu za sebe kao objektivno nužnu, bez veze sa ikojom namerom, to jest čak bez ikoje druge svrhe, važi kao apodiktično-praktiča.n princip.

Ono što je moguće samo blagodareći moćima nekog umnog bića može se zamisliti takođe za ma koju volju kao moguća svrha, pa zato postoje u stvari beskrajno mnogi principi radnje, ukoliko se ona zamišlja kao nužna za postizanje neke svrhe koja se samo njome može da ostvari. Sve nauke imaju praktičan deo sačinjen od zadataka s obzirom na svrhu koja je za nas moguća i iz imperativa koji nam pokazuju kako se ta svrha može da ostvari. Zato se imperativi uopšte mogu zvati imperativi veštine. Da li je svrha umna i dobra, to se pitanje

53

Page 56: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

ovde uopšte ne postavlja, već se samo pita šta moramo činiti da bismo je postigli. Propisi, po kojima jedan lekar može svoga pacijenta temeljno da isceli, i propisi, po kojima jedan trovač može sigurno da ga ubije, utoliko su po svojoj vrednosti jednaki, ukoliko i jedni i drugi služe tome da se svrhe lekara, odnosno trovača, potpuno ostvare. Pošto se u ranoj mladosti ne zna koje bi nam se svrhe mogle u životu još postaviti, to roditelji naročito teže da omoguće svojoj deci da nauče mnoge raznovrsne stvari i staraju se za njihovu veštinu u upotrebi sredstava za postizanje svakoja­kih proizvoljnih svrha, mada ni o jednoj svrsi nisu kadri da odluče da li stvarno u budućnosti može da postane svrhom njihovih vaspitanika, za koje međutim ipak postoji mogućnost da će je jednom možda poželeti, i briga roditelja tako je velika da zbog nje obično zaboravljaju da kod svojih vaspi­tanika izobraze i usavrše moć rasuđivanja o vred­nosti onih stvari koje bi oni eventualno mogli postaviti sebi za svrhe.

Pa ipak postoji jedna svrha koja se može pretpo­staviti kao stvarna kod svih umnih bića (ukoliko su imperativi podesni za njih, naime kao zavisnih bi­ća), dakle svrha koju ta umna bića ne samo da mogu imati već o kojoj se sa sigurnošću može pret­postaviti da ona, sva skupa, tu svrhu, shodno prirodnoj nužnosti, imaju, i ta svrha jeste sreća. Hipotetički imperativ koji praktičnu nužnost radnje predstavlja kao sredstvo za unapređivanje sreće jeste asertoričan. Taj se imperativ ne srne izlagati kao nužan samo za neku neizvesnu, čisto moguću svrhu, već kao nužan za takvu svrhu koja se može pretpostaviti sa sigurnošću i a priori kod svakoga

54

Page 57: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

čoveka, jer on spada u suštinu svakoga čoveka. Moguće je, međutim, da se umešnost u odabiranju sredstava za postizanje svoga vlastitoga blagostanja nazove razboritošću* u najužem smislu reči. Prem tome, imperativ koji se odnosi na izbiranje sred­stava za postizanje svoje vlastite sreće, to jest propis razboritosti, jeste još uvek hipotetičan; radnja se ne nalaže apsolutno, već samo kao sredstvo za postizanje neke druge svrhe.

Najzad, postoji imperativ koji, ne uzimajući kao uslov za osnovu neku drugu svrhu koja se može postići nekim izvesnim ponašanjem, nalaže to ponašanje neposredno. Taj imperativ jeste kate­goričan. On se ne odnosi na materiju radnje i na ono što iz nje treba da proizađe, već na formu i onaj princip iz kojeg ona sama proizlazi, pa se njeno suštinski-dobro sastoji u nastrojenosti, njen pak učinak može biti koji mu drago. Taj impe­rativ može se nazvati imperativ moralnosti.

Htenje na osnovu ta tri razna principa jasno se razlikuje i pomoću nejednakosti prinuđavanja volje. Da bismo nejednakost prinuđavanja volje principima takođe istakli, ti bi se principi, po mome

*Reč razboritost (Klugheit) ima dva razna značenja; prvo, može da označava svetsku domišljatost, drugo može da označava ličnu razboritost. Svetska domišljatost jeste veština jednoga čoveka da vrši uticaj na druge ljude, kako bi ih upo- trebio za svoje namere. Lična razboritost jeste smisao dotičnog čoveka da sve svoje namere udruži radi ostvarenja svoje vlastite trajne koristi. Lična razboritost je zapravo ona razboritost na koju se svodi vrednost svetske domišljatosti, i o čoveku koji ima svetske domišljatosti, a nema lične razboritosti, moglo bi se bolje reći: on je promućuran i prepreden, ali ukupno uzev on je ipak glupav.

55

Page 58: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

mišljenju, najprikladnije označili u njihovome redu tako, ako bismo rekli: principi jesu ili pravila veštine, ili saveti razboritosti, ili zapovesti (zakoni) moralnosti. Jer, samo zakon sa sobom nosi pojam bezuslovne nužnosti, i to objektivne i prema tome opšte važeće, a zapovesti su zakoni kojima se mora* mo pokoravati, to jest moramo ih se pridržavati čak i kada se naše sklonosti tome protive. Doduše, i savetovanje sadrži nužnost, ali ona može da važi samo pod subjektivnim, slučajnim uslovom, naime: da li ovaj ili onaj čovek ubraja ovo ili ono u svoju sreću; naprotiv, kategorički imperativ nije ograničen nikakvim uslovom, pa apsolutno nužan, mada u praktičnom smislu, on može da znači zapovest u sasvim pravom značenju. Oni prvi imperativi mogli bi se zvati i tehnički imperativi (potrebni radi veš­tine), drugi bi se mogli zvati pragmatički* impe­rativi (potrebni radi blagostanja), treća vrsta im­perativa mogla bi se zvati moralni imperativi (potrebni radi slobodnog ponašanja, to jest radi morala).

Sada nastaje pitanje: kako su mogući svi ti imperativi? To pitanje ne zahteva da se zna kako se može zamisliti izvršenje radnje koju nalaže imperativ, već samo kako se može zamisliti prinuda volje koju imperativ izražava u zadatku. Kako je

*Meni se čini da se tako najtačnije može odrediti pravo značenje reci pragmatičan. Jer, pragmatičnim se nazivaju one sankcije koje zapravo ne proizlaze iz prava država kao nužni zakoni, već iz staranja za opšte blagostanje. Jedna isto- rija napisana je pragmatički ako nas učini razboritima, ako poučava ljude kako da se staraju za svoje blagostanje bolje od svojih predaka ili bar isto tako dobro kao i oni.

56

Page 59: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

moguć imperativ veštine. Odgovor na to pitanje ne traži neko naročito istraživanje. Ko želi svrhu taj želi (ukoliko um vrši odlučujući uticaj na njegove radnje) i sredstvo koje je radi nje neophodno potreb­no, a nalazi se u njegovoj vlasti. Taj stav, što se tiče htenja, jeste analitičan; jer u htenju jednoga objekta kao moje tvorevine već se zamišlja moj kauzalitet kao delotvorni uzrok, to jest upotreba sredstava, i imperativ pojam radnji potrebnih za tu svrhu izvlači već iz pojma htenja te svrhe (radi određivanja sredstava za ostvarenje neke naumljene svrhe potrebni su na svaki način sintetički stavovi, koji se ne odnose na osnov, na akt volje, već na ostvarenje objekta). Da ja, da bih na osnovu jednog sigurnog principa podelio pravu liniju na dva jednaka dela, moram da napravim dva krstasta svoda od njenih krajeva, to naravno matematika uči samo pomoću sintetičkih stavova; ali, kada znam da se jedino takvom radnjom može da dogodi naumljena posledica, ja onda, ako potpuno želim posledicu, želim takođe radnju koja je radi nje potrebna, to je analitički stav; jer predstaviti nešto kao posledicu koju ja na izvestan način omogućujem i mene na taj isti način predstaviti delotvornog u pogledu te posledice, jeste sasvim jedno i isto.

Kada bi samo bilo lako da se da određeni pojam o sreći, onda bi se imperativi razboritosti savršeno slagali sa imperativima veštine i bili bi isto tako anlitički. Jer, isto tako u pogledu impera­tiva razboritosti i u pogledu imperativa veštine reklo bi se: ko želi svrhu želi takođe (prema umu nužno) jedina sredstva koja se radi postizanja te svrhe nalaze u njegovoj vlasti. Nesreća je što je pojam sreće tako neodređeni pojam, da, mada svaki

57

Page 60: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

-čovek želi da do nje dospe, on ipak nikada ne može da kaže određeno i u saglasnosti sa samim sobom šta on zapravo želi i hoće. Uzrok tome je što: su svi elementi, koji pripadaju pojmu sreće, bez izuzetka empirički, to jest moraju se uzeti iz iskust­va, a ipak je za ideju sreće potrebna apsolutna celina, maksimum dobrog raspoloženja u mome sadašnjem i svakom budućem stanju. Međutim nije moguće da najuviđavnije biće, i u isto vreme najmoćnije, ali ipak konačno, napravi sebi određeni pojam o tome šta čovek ovde zapravo hoće. Ako hoće bogatstvo, zar on time ne bi navukao na vrat mnoge brige, mnogo zavisti i gonjenja* Ako želi mnoga saznanja i uviđanja, to bi možda moglo postati neko utoliko oštrije oko koje bi mu utoliko strašnijim pokazalo ona zla koja se sada za njega još skrivaju, a ipak se ne mogu izbeći, ili bi njegovim požudama, koje mu već mnogo posla zadaju, natovarilo još više potreba. Ako hoće dug život, ko mu jemči da mu se on neće pretvoriti u dugo­trajnu patnju? Hoće li bar zdravlja, koliko puta ga je telesna nelagodnost zadržala od izgreda u koje bi ga neograničeno zdravlje survalo itd. Ukratko rečeno, čovek nije kadar da sa potpunom izves- nošću odredi na osnovi nekog principa šta će ga zaista učiniti srećnim, i to zbog toga što bi mu radi toga bilo potrebno sveznanje. Dakle, da bi bio srećan, čovek ne može da postupa prema određe­nim principima, već jedino prema empiričkim sa- vetima, kao što su na primer: da treba da drži dijetu, da bude štedljiv, da bude učtiv, uzdržljiv itd.; saveti, dakle, o kojima iskustvo uči da oni prosečno najbolje unapređuju dobro raspoloženje. Iz toga izlazi da imperativi razboritosti, tačno

-58

Page 61: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

govoreći, nikako ne mogu da zapovedaju, to jest ne mogu radnje da predstave objektivno kao praktički nužne, da se pre mogu smatrati za savete (consilia) nego za zapovesti (praecepta) uma, da je potpuno nerešljiv zadatak koji glasi: treba sigurno i na opšti način odrediti koja će radnja unaprediti sreću jednoga umnoga bića, dakle da u pogledu sreće nije moguć neki imperativ koji bi u strogom smislu zapovedao da treba činiti ono što čini sreć- nim, jer sreća ne predstavlja ideal uma, već ideal uobrazilje koji počiva samo na empiričkim osnovi- ma od kojih se uzaludno očekuje da bi oni mogli odrediti neku radnju kojom bi bio postignut totali­tet jednog u stvari beskonačnog niza posledica. Međutim, imperativ razboritosti predstavljao bi analitičko-praktičan stav, ako se pretpostavi da se sredstva za postizanje sreće mogu navesti sa sigur­nošću; jer se od imperativa veštine razlikuje samo po tome što je kod ovoga svrha samo moguća dok je ona kod imperativa sreće data; pošto oba ta imperativa nalažu samo sredstva za postizanje onoga o čemu se pretpostavlja da bi se želelo kao svrha, to je imperativ, koji nalaže htenje sredstava za onoga ko želi svrhu, u oba slučaja analitičan. Dakle, ni u pogledu mogućnosti jednog takvog imperativa ne postoji nikakva teškoća.

Naprotiv, pitanje: kako je moguć imperativ moralnosti bez sumnje je jedino pitanje koje treba da se na neki način reši, jer on nije hipotetičan, pa se, dakle, njegova objektivno-zamišljena nužnost ne može zasnivati ni na kakvoj pretpostavci, kao kod hipotetičnih imperativa. Samo se pri tom nikada ne srne izgubiti iz vida to što se nikakvim primerom, dakle empirički, ne može odlučiti o

59

Page 62: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

tome da li uopšte postoji neki takav imperativ, već se treba bojati od toga što svi imperativ1’ koji izgledaju kategorički potajno ipak mogu biti hi­potetički. Kada se, na primer, kaže da. ne treba da daješ lažna obećanja, pa se pretpostavi da nuž­nost toga nedavanja lažnih obećanja ne predstavlja, recimo, prosto savetovanje koje se daje radi izbe- gavanja nekog drugog zla, tako da bi se onda reklo kako ne treba da dajem lažna obećanja, kako ne bi, kada se to otkrije, izgubio svako poverenje već da svaka takva radnja mora da se posmatra kao rđava sama za sebe, pa je, dakle, imperativ njene zabrane kategoričan, tako se ipak ni u kojem primeru ne može sa sigurnošću dokazati da u njemu volju determinira, bez ikakvih drugih pobuda, samo zakon, premda tako izgleda; jer uvek postoji mogućnost da na volju možda utiče potajno strah od posrame, a možda i tamno stra­hovanje od drugih opasnosti. Ko može nepostoja­nje jednog uzroka da dokaže iskustvom, pošto iskustvo ne uči ničemu drugome do tome da mi taj uzrok ne opažamo? U takvom slučaju taj vajni moralni imperativ, koji izgleda kao neki sigurno kategoričan i bezuslovan imperativ, bio bi u stvari samo pragmatički propis, koji nam skreće pažnju na našu korist, poučavajući nas samo kako da tu korist sačuvamo.

Prema tome, mogućnost kategoričkog imperati­va moraćemo da ispitujemo potpuno a priori, pošto nam ovde ne pritiče u pomoć preimućstvo što bi nam njegova stvarnost bila data u iskustvu, ispitivanje njegove mogućnosti ne bi bilo potrebno radi njegovog utvrđivanja, već jedino radi njegovog objašnjenja. Međutim, zasad se mora uvideti da

60

Page 63: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

je jedino kategorički imperativ praktičan zakon, dok se svi ostali doduše mogu zvati principi volje, ali ne zakoni; jer ono što je potrebno da se čini samo radi postizanja neke proizvoljne svrhe, može da se posmatra po sebi kao slučajno, a mi možemo da se oslobodimo propisa svaki put kada tu svrhu napustimo. Naprotiv, bezuslovna zapovest ne os­tavlja volji nikakvu slobodu u pogledu suprotnosti, dakle, jedino ona nosi sa sobom onu nužnost koju zahtevamo za zakon.

Na drugom mestu, i kod ovog kategoričkog imperativa ili zakona moralnosti osnov teškoće (da se uvidi njegova mogućnost) je veoma veliki. Taj imperativ ili zakon moralnosti je sintetičko-prakti- čan stav* a priori, i pošto je uviđanje mogućnosti takvih stavova skopčano sa tolikim teškoćama u teorijskom saznanju, onda se iz toga lako može zaključiti da ono u praktičnome saznanju neće naići na manje teškoća.

Kod ovoga zadatka ispitaćemo pre svega, da li možda čisti pojam kategoričkog imperativa ne sugeriše takođe njegovu formulu koja sadrži stav koji jedino može biti kategorički imperativ; jer, pitanje kako je moguća jedna takva apsolutna zapovest, mada znamo kako glasi, zahtevaće još

*Ja sa voljom spajam delo a priori, bez pretpostavljenog uslova iz neke sklonosti, dakle nužno (premda samo objektivno, to jest pod idejom jednoga uma koji bi imao punu vlast nad svima subjektivnim pobudama). To je, dakle, praktičan stav, koji htenje jedne radnje ne izvodi analitički iz nekcg drugog, već pretpostavljenoga stava (jer mi nemamo neke tako savrše­ne volje), nego ga neposredno spaja sa pojmom volje umnoga bića kao s nečim što se u njemu ne sadrži.

6 1

Page 64: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

naročite i teške napore koje odlažemo za poslednji odsek.

Ako ja uopšte zamislim jedan hipotetički impe­rativ, ne znam unapred šta će on sadržati, sve dok mi ne bude dat uslov. Ali, ako zamislim jedan kategorički imperativ, onda ja odmah znam šta on sadrži. Pošto imperativ osim zakona sadrži samo neophodnost maksime* da bude u saglasnosti sa zakonom, a zakon ne sadrži nikakav uslov na koji je on bio ograničen, to ne preostaje ništa drugo do opštost zakona sa kojim maksima radnje treba da je u saglasnosti, i tu saglasnost jedino imperativ predstavlja zapravo kao nužnu.

Dakle, postoji samo jedan jedini kategorički imperativ, i to ovaj: Delaj samo prema onoj maksimi za koju u isto vreme možeš želeti da ona postane jedan opšti zakon.л

Ako se svi imperativi dužnosti mogu izvesti iz jednog jedinog imperativa kao iz svog principa, mi ćemo — mada ostavljamo otvorenim pitanje: da li uopšte ono što se zove dužnost nije samo jedan prazan pojam — ipak biti kadri da bar pokažemo

*Maksima je subjektivni princip delanja i mora da se razlikuje od objektivnog principa, od praktičnog zakona. Maksima sadrži praktično pravilo koje um određuje shodno uslovima subjekta (češće shodno njegovom neznanju ili takođe shodno njegovim sklonostima), dakle predstavlja načelo po kojem subjekat dela; zakon je objektivan princip koji važi za svako umno biće, i predstavlja načelo po kojem subjekat treba da dela, to jest predstavlja jedan imperativ.

“Prema Adickesovoj redakciji kategorički imperativ glasi: Delaj samo prema onoj maksimi za koju u isto vreme možeš želeti da postane jedan opšti zakon. — Prim. red.

62

Page 65: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

šta time zamišljamo i šta se tim pojmom hoće da kaže.

Pošto opštost zakona po kojem nastaju posle­dice sačinjava ono što je zapravo priroda u najop- štijem smislu (u pogledu forme), to jest egzistencija stvari, ukoliko je određena opštim zakonima, to bi opšti imperativ dužnosti mogao da glasi i ovako: Postupaj tako kao da bi trebalo da maksima tvoga delanja postane tvojom voljom opšti prirodni zakon.

Sada ćemo nabrojati neke dužnosti prema nji­hovoj uobičajenoj podeli na dužnosti prema nama samima i prema drugim ljudima, na savršene i ne­savršene dužnosti*

1. Čovek, kome je život dodijao usled niza nevolja koji je narastao do beznadežnosti, još je u toj meri ostao pri pameti da je kadar da sebi postavi pitanje: Zar nije protivno dužnosti prema samom sebi da čovek oduzme sebi život? Po­tom on ispituje, da li maksima njegove radnje može da postane opšti prirodan zakon. Njegova je maksima: ja iz samoljublja postavljam sebi princip, da mogu svoj život da prekratim, ako su

*Ovde se mora primetiti da ja podelu dužnosti za jednu buduću Metafiziku morala potpuno zadržavam za sebe, ta njihova podela samo je privremena (kako bi rasporedio svoje drimere). Inače, pod savršenom dužnošću ja ovde razumem onu dužnost koja ne dozvoljava nikakav izuzetak u korist sklonosti, pa onda ja imam ne samo spoljašnje savršene dužnos­ti već i unutrašnje savršene dužnosti, što je suprotno usvojenoj školskoj upotrebi te reči, a za š to ; e ja ovde ne nameravam prav­dati, pošto je za moju svrhu svejedno da li će mi se to dozvoliti ili neće.

63-

Page 66: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

zla, kojima me on pri svome dužem trajanju ugrožava, veća od ugodnosti koje mi obećava. Uz to samo se postavlja pitanje: da li taj princip samo­ljublja može da postane prirodan zakon. Ubrzo se uviđa da bi protivrečila sama sebi svaka priroda čiji bi zakon bio da život razorava onim istim oseća- jem koji po svojoj nameni treba da nas podstiče na usavršavanje života, dakle takva priroda ne bi mogla da postoji kao priroda, prema tome maksima toga čoveka ne bi mogla postojati kao opšti priro­dan zakon, i usled toga potpuno bi bilo u opreci sa najvišim principom svih dužnosti.

2. Drugi neki čovek, pritisnut nevoljom, uviđa da mora da uzme novac na zajam. Pri tom, on dobro zna da neće biti kadar da pozajmljeni novac vrati, ali takođe uviđa da mu niko ništa neće pozaj­miti ako ne da čvrsto obećanje da će pozajmljeni novac za određeno vreme da vrati. On je voljan da takvo obećanje da; ali, ima još toliko savesti da postavi sebi pitanje: zar nije nedopustivo i protivno dužnosti da se čovek na taj način spomogne kada je u nevolji? Ako pretpostavimo da se taj čovek ipak na to odluči, onda bi njegova maksima delanja glasila: ako smatram da sam u novčanoj nevolji, onda ću ja novac da pozajmim i daću obe­ćanje da ću pozajmljeni novac da vratim, mada znam da to neću nikada učiniti. Taj princip samo­ljublja ili vlastitog koristoljublja možda se može iz­miriti sa celokupnim mojim budućim blagostanjem, ali postavlja se pitanje: da lije to pravo? Prema to­me, ja ću ono što samoljublje od mene očekuje da preinačim u opšti zakon, pa ću pitanje da podesim ovako: kako bi stvar stajala kada bi moja maksima postala opšti zakon? Tada odmah uviđam da ta moja

64

Page 67: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

maksima nikada ne može da važi kao opšti prirodan zakon, i da kao takva ne može da bude u saglasnosti sa samom sobom, već da nužno mora da protivreči sama sebi. Jer opštost zakona po kojem svako ko smatra da se nalazi u nevolji može da obeća sve što mu padne na pamet, sa predumišljajem da dato obećanje neće da održi, učinila bi nemogućim i obećanje i svrhu koju dotični njime želi da postigne, jer niko ne bi verovao da mu je nešto obećano, već bi se na svaku takvu izjavu nasmejao kao na prazan izgovor.

3. Neko treći nalazi u sebi neki talenat koji bi ga posredstvom izvesne kulture mogao učiniti čovekom sposobnim za rad na ostvarenju raznih svrha. Međutim, on uviđa da se nalazi u ugodnim prihkama, pa više voli da se oda uživanjima nego da naporno radi na proširenju i usavršavanju svojih srećnih prirodnih darova. Ali, on postavlja još i pitanje: da li se njegova maksima zapuštanja svo­jih prirodnih darova slaže takođe sa onim što se zo­ve dužnost, kao što se slaže sa sklonošću da se čovek odaje nasladama. Tada dotični čovek uviđa da neka priroda zaista može i dalje da postoji u saglasnosti sa jednim takvim opštim zakonom, čak i ako on dozvoli (kao što to čine stanovnici Južnog mora) da se njegovi talenti zaparlože, misleći samo na to da svoj život provodi u besposličenju, zado­voljstvu, provođenju itd., jednom rečju u uživanju; ali nemoguće je da on hoće da takav način života postane opšti prirodni zakon, ili da ga je prirodni instinkt usadio u nas kao takav opšti prirodni zakon. Jer, kao umno biće on nužno želi da se sve njegove sposobnosti razviju, jer su mu one ipak

5 Zasnivanje metafizike morala 65

Page 68: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

date i mogu mu služiti za postizanje raznovrsnih svrha.

Osim toga, neko četvrti, kome ide dobro, vidi međutim kako drugi moraju da se bore sa velikim nevoljama (kojima bi začelo on takođe mogao pomoći) rezonuje ovako: Šta se to mene tiče? Neka svako bude srećan koliko je to bogu drago, ili koliko je on sam kadar da sebe učini srećnim. Ja mu neću ništa oduzeti, čak mu neću ni poza- videti; samo ja nemam volje da išta doprinesem njegovom blagostanju ili da mu priteknem u pomoć kada je u nevolji! Ako bi takav način mišljenja postao opštim prirodnim zakonom, tada bi svakako ljudski rod ipak mogao da opstane, i bez sumnje još bolje nego ako svako brblja o saučešću i dobro- namernosti pa se čak trudi da s vremena na vreme tako šta učini, ali tome takođe podvaljuje kad god može, prodaje tuđa prava ili im inače nanosi štetu. Iako je moguće da prema onoj maksimi postoji opšti prirodan zakon; ipak nije moguće hteti da jedan takav princip važi u svakom pogledu kao prirodan zakon. Jer, svaka volja koja bi donela takvu odluku protivrečila bi samoj sebi, pošto se ipak mogu desiti neki takvi slučajevi u kojima će dotičnom čoveku biti potrebna ljubav i saučešće drugih ljudi, i u kojima bi on na osnovi takvog jednog prirodnog zakona, poniklom iz njegove vlastite volje, lišio sama sebe svake nade u tuđu pomoć koju pri tom želi.

To su, dakle, neke od mnogih stvarnih dužnosti ili dužnosti koje bar mi smatramo za stvarne, a čije izvođenje iz jednog jedinog navedenog principa je upadljivo. Mora da se može hteti da svaka maksima naših radnji postane jedan opšti zakon; to je kanon

66

Page 69: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

moralnog ocenjivanja naših maksima uopšte. Neke su radnje takve da se njihova maksima ne može bez protivrečnosti čak ni zamisliti kao opšti prirod­ni zakon; daleko od toga da se još može hteti da bi trebalo da postane takav zakon. Kod drugih radnji, doduše, ne može se naći unutrašnja ne­mogućnost, ali je ipak nemoguće hteti da se nji­hova maksima uzdigne do opštosti prirodnog za­kona, jer bi takva volja protivrečila sama sebi. Lako se vidi: da prva vrsta radnji protivreči stro­goj ili užoj (nepopustljivoj) dužnosti, a druga vrsta radnji protivreči samo široj (zaslužnoj) dužnosti. I tako su pomoću gore navedenih primera sve duž­nosti, što se tiče njihove obaveznosti (ne objekata njihovog delanja), izložene potpuno u njihovoj zavisnosti od jednog jedinog principa.

Ako pri svakom prekoračenju svoje dužnosti motrimo na same sebe, primećujemo da stvarno ne želimo da naša maksima postane opšti zakon, jer to je za nas nemoguće, već da naprotiv njena suprot­nost treba da ostane opšti zakon; samo, mi uzima­mo slobodu da od nje učinimo izuzetak za nas (ili takođe samo ovoga puta) u korist naše sklonosti. Prema tome, ako bismo o svemu razmislili sa jed­nog i istog stanovišta, sa stanovišta uma, našli bismo protivrečnost u našoj vlastitoj volji, naime da je izvestan princip objektivno nužan kao opšti zakon, a da subjektivno ipak ne bi trebalo da ima opšte važenje, već bi dopuštao izuzetke. Ali, pošto posmatramo svoju radnju, jedanput, sa gledišta volje koja potpuno odgovara umu, a zatim upravo tu istu radnju posmatramo takođe sa gledišta volje koju aficira sklonost, onda tu stvarno ne postoji nikakva protivrečnost, već samo opiranje sklonosti

5* 67

Page 70: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

propisima uma {antagonizam), čime se opštost principa (universalitas) preinačava u neko puko zajedničko važenje (generali tas), na osnovu kojeg praktični princip uma treba da se susretne sa maksi­mom na pola puta. I pored toga što se to ne može opravdati u našem vlastitom nepristrasno postav­ljenome sudu, ipak dokazuje da stvarno priznajemo važenje kateforičkog imperativa, pa samo dozvolja­vamo sebi (uz puno poštovanje toga imperativa) neke, kako nam se čini, neznatne izuzetke koji su nam nametnuti.

Dakle, mi smo u najmanju ruku dokazali da ako je dužnost pojam koji za naše radnje treba da sadrži značenje i stvarno zakonodavstvo, onda to zakonodavstvo može da se izrazi samo kategoričkim imperativima, a ni u kom slučaju hipotetičkim impe­rativima; isto tako smo, što je već mnogo, jasno i za svaku upotrebu tačno prikazali sadržinu kate­goričkog imperativa koji bi morao da sadrži prin­cip svake dužnosti (ako bi uopšte tako što postoja­lo). Međutim, još nismo uspeli da dokažemo a priori da takav imperativ stvarno postoji, da postoji praktičan zakon, koji zapoveda sam za sebe apso­lutno i bez ikakvih pobuda, i da je vršenje toga zakona dužnost.

Ako hoćemo da u tome uspemo, za nas je od ogromnog značaja da stalno imamo na umu da ne smemo dozvoliti da nam ni na um padne da pokuša­mo da realitet toga principa izvedemo iz neke naročite osobine ljudske prirode. Jer, dužnost treba da predstavlja praktički-bezuslovnu nužnost radnje; dužnost, prema tome, mora da važi za sva umna bića (na koja se uopšte jedan imperativ može da

68

Page 71: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

nameri), i jedino zbog toga mora takođe za svaku ljudsku volju da predstavlja zakon. Naprotiv, ono što se izvodi iz naročite prirodne nastrojenosti čoveka, ono što proizlazi iz izvesnih osećanja i sklonosti, pa štaviše, ako je moguće, iz neke naroči­te usmerenosti koja bi bila svojstvena ljudskome umu, pa ne bi morala nužno da važi za volju svakog umnog bića, to doduše, može predstavljati mak­simu za nas, ali nipošto neki zakon, jedan subjek­tivan princip, po kome, shodno našoj sklonosti i naklonosti, mi smemo da postupamo, ali ono ne predstavlja neki objektivan princip po kome smo upućeni da bi trebalo da postupamo čak i kada bi se tome protivili svaka naša sklonost, naklonost i svako naše prirodno ustrojstvo. Štaviše, ukoliko su subjektivni uzroci manje za takvo postupanje,, a više protiv njih, utoliko bi više pokazivali uzvi- šenost i unutrašnju dostojanstvenost zapovesti dužnosti, a da zbog toga ipak ni najmanje ne sma­njuju prinudnost zakona i ne oduzimaju mu išta od njegovog važenja.

Filozofija je ovde u stvari postavljena, kao što vidimo, na jedno škakljivo stanovište, koje treba da je čvrsto bez obzira na to što nigde, ni na nebu ni na zemlji, ne postoji išta sa čime ono stoji u vezi ili na šta se oslanja. Ona kao samoodržateljka. svojih zakona treba tu da dokaže svoju čistotu, ne kao vesnik zakona koje joj došaptava neko uro­đeno čulo ili ko zna kakva tutorska priroda, a koji svi skupa, pa bili svakako i bolji nego ništa, nikada ne mogu dati osnovne stavove koje diktira, um i koji moraju imati svoje poreklo potpuno a priori a sa tim u vezi u isto vreme i svoj zapoved- nički izgled: da ne treba ništa očekivati od čovekove

69

Page 72: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

sklonosti, već treba sve očekivati od vrhovne vlasti zakona i od dužnog poštovanja prema zakonu, ili u protivnome čoveka treba osuditi na samopre- ziranje i unutrašnje gnušanje.

Dakle, sve što je empiričko ne samo što apsolut­no nije pogodno da služi kao dodatak principu morala već je vrlo štetno po čistotu samog morala, na kojem se prava, i iznad svake nagrade uzdignuta vrednost apsolutno dobre volje sastoji upravo u tome, što je princip delanja nezavisan od svih uticaja slučajnih uzroka koje jedino iskustvo može pokazati. Nije moguće da se protiv nemarnosti ili štaviše protiv niskog načina mišljenja, koji se poka­zuje u pokušajima da se princip delanja nađe među empiričkim pokretačkim uzrocima i empiričkim zakonima, izreknu dovoljno mnoga i dovoljno česta upozorenja, jer se ljudski um u svojoj premo- renosti rado odmara na tome dušeku, pa u tome sanjanju slatkih varki (koje ipak čine da on umesto Junone grli neki oblak) moralu podmeće kopile, skrpljeno od udova sasvim različitog porekla, koje •kao takvo liči na sve što se na njemu želi videti, samo ne liči na vrlinu za onoga ko je jednom ugle­dao vrlinu u njenom pravom obliku.*

Prema tome, pitanje koje se ovde postavlja glasi: da li je nužan zakon za sva umna bića, da

* Ugledati vrlinu u njenom pravom obliku ne znači ništa drugo do predstaviti moral u njegovoj potpunoj čistoti, to jest lišenog svake primese čulnosti i svakog lažnog ukrašavanja nagrađivanjem ili lišenog svake primese samoljublja. Koliko vrlina nakon toga predstavljanja morala baca u zasenak sve ono što sklonostima izgleda dražesno, to lako može da uvidi svako posredstvom ma i najmanjeg ispitivanja svoga uma ukoliko ovaj nije potpuno onesposobljen za svaku apstrakciju.

70

Page 73: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

svoje radnje uvek ocenjuju prema maksimama o kojima mogu gajiti želju da služe kao opšti zakoni? Ako je to takav zakon, onda on mora (potpuno a priori) da bude u vezi već sa pojmom volje umnog bića uopšte. Ali, da bismo otkrili tu vezu, mi mora­mo, ma koliko se protiv toga bunili, da zakoračimo van, naime u metafiziku, premda u jednu njenu oblast koja se razlikuje od spekulativne filozofije, naime u metafiziku morala. U jednoj praktičnoj filozofiji, u kojoj nama nije stalo do toga da pretpostavljamo uzroke onoga što se dešava, već da postavljamo zakone o onome što treba da se dešava, mada se to nikada ne dešava, to jest da postavljamo objektivno-praktične zakone; tu ne­mamo potrebu da ispitujemo razloge zbog kojih nam se nešto sviđa ili ne sviđa, niti kako se zadovolj­stvo čistog osećaja razlikuje od ukusa, i da li se ukus razlikuje od opšteg dopadanja uma; niti na čemu se zasniva osećanje zadovoljstva i nezado­voljstva, i kako iz toga osećanja poniču požude i naklonosti, a iz njih uz sadejstvo uma maksime; jer sva ta pitanja spadaju u empiričko učenje o duši, koje bi sačinjavalo drugi deo prirodne nauke, ako se posmatra kao filozofija prirode, ukoliko je zasnovana na empiričkim zakonima. Ovde je, među­tim, reč o objektivno-praktičnim zakonima, dakle o odnosu volje prema samoj sebi, ukoliko se ona opredeljuje prosto umom, pošto otpada samo od sebe sve ono što ima veze sa onim što je empiričko. Jer, ako um sam za sebe determinira ponašanje (koju mogućnost mi upravo sada hoćemo da ispi­tamo), onda on nužno mora to da čini a priori.

Volja se zamišlja kao sposobnost da se sami od sebe odlučujemo na delanje shodno predstavi

71

Page 74: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

izvesnih zakona. Takva sposobnost može da se nađe samo kod umnih bića. Ono pak što služi volji kao objektivan razlog njenog samoopredelje- nja jeste svrha, a svrha, ako je postavlja čisti um, mora da važi za sva umna bića jednako. Naprotiv, ono što sadrži samo osnov mogućnosti radnje čiji je učinak svrha, znači sredstvo. Subjek­tivni uzrok žudnje jeste pobuda, objektivni uzrok htenja jeste podsticaj; otuda postoji razlika između subjektivnih svrha, koje se zasnivaju na pobudama, i objektivnih svrha zavisnih od podsticaja koji važe za svako umno biće. Praktični principi su formalni ako apstrahuju od svih subjektivnih svr­ha; međutim, oni su materijalni ako uzimaju za osnovu subjektivne svrhe, dakle izvesne pobude. Svrhe koje umno biće postavlja sebi proizvoljno kao učinke svoga delanja (materijalne svrhe) jesu sve skupa samo relativne; jer, njima daje vrednost samo njihov čist odnos prema jednoj naročitoj moći žudnje subjekta, tako da ta vrednost ne može da nam pruži opšte principe koji su nužni i koji va­že za sva umna bića, pa ni za svako htenje, to jest ne može da nam pruži ikakve praktične zakone. Zato sve relativne svrhe predstavljaju samo osnov hipotetičkih imperativa.

Ali, ako pretpostavimo da postoji nešto, čije postojanje samo po sebi ima neke apsolutne vred­nosti, a što bi kao svrha po sebi moglo biti osnov određenih zakona, onda bi u njemu i samo i jedino u njemu bio osnov jednog mogućeg kategoričkog imperativa, to jest praktičnog zakona.

Ja sada tvrdim: Čovek i uopšte svako umno biće egzistira kao svrha po sebi, a ne samo kao sredstvo za kakvu bilo upotrebu ove ili one volje,

72

Page 75: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

već u svima svojim radnjama, usmerenim ne samo na sama sebe već i na druga umna bića, mora uvek da se posmatra u isto vreme kao svrha. Svi predmeti sklonosti imaju samo uslovljenu vrednost; jer kada ne bi postojale sklonosti i na njima zasnovane potrebe, onda bi njihov predmet bio bez vrednosti. Međutim, same sklonosti kao izvori potreba nema­ju neke apsolutne vrednosti, kako bi se one same mogle želeti, naprotiv, mora biti opšta želja svih umnih bića da budu potpuno nezavisna od njih. Dakle, vrednost svih predmeta, koje treba da zadobijemo svojim radom, uvek je uslovljena. Bića čije se postojanje, doduše, ne zasniva na našoj volji već na prirodi, ipak imaju, ako su bića bez uma, samo neku relativnu vrednost, kao sredstva, i zato se zovu stvari, naprotiv, umna bića zovu se ličnosti, jer ih već njihova priroda odhkuje time što ih ističe kao svrhe same po sebi, to jest kao nešto što ne sme da se upotrebljava samo kao sredstvo, pa utoliko ograničava svaku samovolju (i predstav­lja jedan predmet poštovanja). To, dakle, nisu prosto subjektivne svrhe, čija egzistencija kao posledica našega delanja ima neku vrednost za nas; to su objektivne svrhe, stvari čije postojanje jeste svrha po sebi, i to takva svrha, na mesto koje ne može da se postavi nikoja druga svrha, kojoj bi one trebalo da služe samo kao sredstva, jer bez toga se uopšte ne bi našlo ništa od apsolutne vrednosti; međutim, ako bi svaka vrednost bila uslovljena, dakle slučajna, onda se za um uopšte ne bi mogao naći nikakav najviši praktični princip.

Ako, dakle, treba da postoji najviši praktičan princip i neki, u pogledu ljudske volje, kategorički imperativ, onda to mora da bude takav princip

73

Page 76: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

koji od predstave onoga što je nužnim načinom za svakoga svrha, jer predstavlja svrhu po sebi, čini objektivan princip volje, dakle može da služi kao opšti praktičan zakon. Osnov toga principa jeste : umna priroda egzistira kao svrha sama po sebi. Tako čovek nužnim načinom zamišlja svoje vlastito postojanje; utoliko, dakle, ono jeste subjektivan princip ljudskih radnji. Ali, tako i svako drugo umno biće zamišlja svoje postojanje shodno upravo onome istome umskom osnovu koji važi takođe za mene*; dakle, ono u isto vreme jeste objektivan princip iz kojeg se kao jednog najvišeg osnova moraju moći da izvedu svi zakoni volje. Prema tome, praktični imperativ glasiće: Postupaj tako da ti čoveštvo u svojoj ličnosti kao i u ličnosti svakog drugog čoveka uvek upotrebljavaš u isto vreme kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo. Da vidimo da li se to može privesti u delo.

Da ostanemo kod ranije navedenih primera, tako će:

Na prvome mestu, prema pojmu nužne dužnosti prema samom sebi, onaj ko se nosi mišlju o samo- ubistvu postaviće sebi pitanje da li njegova radnja može da postoji zajedno sa idejom čoveštva kao svrhe po sebi. Ako on uništi sama sebe, da bi izbe- gao jedno mučno stanje, služi se ličnošću samo kao jednim sredstvom radi održanja jednog snošljivog stanja do kraja života. Međutim, čovek nije neka stvar, nije nešto što može da se upotrebi samo kao sredstvo, već u svima njegovim radnjama mora da se posmatra svaki put kao svrha po sebi. Dakle,

* Ja postavljam ovde ovaj stav kao postulat. Razloge za to čitalac će naći u poslednjem odseku.

74

Page 77: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

ja sa čovekom u svojoj ličnosti ne mogu da raspo- lažem proizvoljno, ne smem da ga unakažavam, kvarim ili ubijam. (Bližu odredbu ovoga osnovnog stava koju bi trebalo da izvedem radi izbegavanja svakog nesporazuma, na primer amputacije udova, da bih se održao u životu, opasnosti kojoj izlažem svoj život da bih taj svoj život spasao itd., tu bližu odredbu, velim, ja moram ovde da izostavim; ona spada u pravu nauku o moralu.)

Na drugom mestu, što se tiče nužne ili obavezne dužnosti prema drugim ljudima, to će onaj ko je naumio da drugima da neko lažno obećanje odmah uvideti da želi da se drugim čovekom posluži prosto kao sredstvom, a da taj drugi ne sadrži u isto vreme svrhu u sebi. Jer, čovek koga hoću takvim obećanjima da upotrebim za svoje svrhe ne može da se saglasi sa mojim načinom postupanja prema njemu, dakle ne može sam da sadrži svrhu te radnje. Osporavanje principa drugih ljudi upad- ljivije je ako se uzmu u obzir primeri napadanja na njihovu slobodu i njihovu svojinu. Jer, tada se jasno vidi da je onaj ko gazi ljudska prava raspolo­žen da se služi ličnošću drugih samo kao sredstvom, ne uzimajući u obzir da oni kao umna bića treba uvek istovremeno da se cene kao svrhe, samo kao takvi koji su kadri da takođe u sebi sadrže svrhu upravo te iste radnje.*

* Neka se ne misli da ovde može da služi kao uputstvo ili kao princip ono trivijalno: quod tibi non vis fieri etc. Jer, ono je samo izvedeno iz onog principa, mada sa izvesnim ograničenjima, pa ne može da predstavlja neki opšti zakon jer ne sadrži osnov dužnosti prema samom sebi, niti dužnosti ljubavi prema drugima (neko bi rado pristao da drugi ne budu

75

Page 78: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Na trećem mestu, što se tiče slučajne (zaslužne) dužnosti prema samom sebi nije dovoljno da radnja ne protivreči čoveštvu u našoj ličnosti kao svrsi po sebi, već mora da se sa njime podudara. Ali, u čoveku se nalaze sposobnosti za usavršavanje, potrebne radi svrhe prirode u pogledu čoveštva našeg subjekta; zanemarivanje sposobnosti moglo bi, na svaki način, da postoji sa održanjem čoveštva kao svrhe po sebi, ah ne i sa unapređiva­njem te svrhe.

Na četvrtom mestu, što se tiče zaslužne dužnosti prema drugima, prirodna svrha koju svi ljudi postavljaju sebi jeste njihova vlastita sreća. Ono zaista, ljudi bi mogli postojati čak i kada niko ništa ne bi doprinosio sreći drugoga čoveka, ali pri tom namerno ne bi toj sreći ništa oduzimao; čak i kad niko ne bi težio da unapređuje svrhe drugih, ukoliko bi to od njega zavisilo, bila bi to ipak samo negativna saglasnost sa čoveštvom kao svrhom po sebi, a ne i neka pozitivna saglasnost sa njim. Jer što se tiče subjekta koji predstavlja svrhu po sebi, njegove svrhe, ako predstava treba na mene da izvrši puno dejstvo, moraju biti, koliko je god moguće, takođe moje svrhe.

Princip čoveštva i svake umne prirode uopšte kao svrhe same po sebi (što predstavlja najviši ograničavajući uslov slobode radnji svakoga čo­veka) nije uzet iz iskustva: prvo, zbog njegove op-

obavezni da njemu čine dobročinstva, samo ako bi on bio oslobođen toga da njima ukazuje dobročinstva), naposletku ne sadrži osnov obaveznih dužnosti jednih prema drugima; jer iz toga osnova zločinac bi mogao da izvede argumente protiv svojih sudija koji izriču kazne itd.

76

Page 79: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

štosti, pošto se taj princip odnosi na sva umna bića uopšte, a iskustvo nije dovoljno da se o njima išta odredi; drugo, zato što se u njemu ne zamišlja čovek kao svrha ljudi (subjektivno), kao predmet koji mi sami od sebe stvarno pretvaramo u svrhu, već se zamišlja kao objektivna svrha, koja, imali mi ma koje svrhe, kao zakon treba da sačinjava najviši ograničavajući uslov svih subjektivnih svr­ha; dakle, taj princip mora da poniče iz čistoga uma. Naime, osnov svega praktičnoga zakonodav­stva leži objektivno u pravilu i formi opštosti koja ga osposobljava (prema prvome principu) da bude zakon (u svakom slučaju prirodan zakon), subjek­tivno taj osnov je u svrsi; subjekat svih svrha jeste svako umno biće kao svrha sama po sebi (prema drugome principu); iz toga proizlazi treći praktični princip volje kao najviši uslov saglasnosti volje sa opštim praktičnim umom, ideja volje svakog umnog bića kao jedne opšte zakonodavne volje.

Po tom principu odbacuju se sve maksime koje ne mogu postojati zajedno sa vlastitim opštim zako­nodavstvom volje. Volja se, dakle, prosto ne potči- njava zakonu, već mu je potčinjena tako što se ona mora posmatrati takođe kao zakonodavna, i upra­vo se tek zbog toga mora posmatrati kao potčinje­na zakonu (za čijeg tvorca Ona može da smatra samu sebe).

Imperativi prema ranijem načinu predstavlja­nja, naime prema opštem radu u prirodi sličnoj zakonitosti radnji, ili imperativi opšteg preimućstva u pogledu svrha umnih bića samih po sebi, isključili su, doduše, iz svoga zapovedničkog izgleda svaku primesu nekog interesa kao pobude, i to upravo time što su bili zamišljeni kao kategorični; oni su bili

77

Page 80: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

uzeti samo kao kategorični, jer takvi imperativi morali su da se pretpostave ako se htelo da se ob­jasni pojam dužnosti. Da postoje praktični stavovi koji bi zapovedali kategorički, ne bi se moglo dokazati za sebe, isto onako kao što se to uopšte ne može izvršiti još ni u ovome odseku; ipak se jedno moglo izvršiti: da se odricanje od svakog interesa kod htenja iz dužnosti, specifična razlika kategoričkog od hipotetičkog imperativa, nagoves- ti takođe u samom imperativu nekom odredbom koju bi on sadržao, i to se čini u ovoj trećoj formuli principa, naime u ideji volje svakog umnog bića kao opšte zakonodavne volje.

Jer, ako zamislimo takvu volju, ipak, mada sva­ka volja koja stoji pod zakonima može da bude vezana za taj zakon posredstvom nekog interesa, takva jedna volja koja je i sama vrhovni zakono­davac utoliko ne može da zavisi ni od kakvog interesa; jer samoj zavisnoj volji bio bi potreban još neki drugi zakon koji bi interes njenog samo­ljublja ograničavao na uslov svog važenja za opšti zakon.

Dakle, princip svake ljudske volje — volje koja na osnovu svih svojih maksima predstavlja opštu zakonodavnu volju*, ako bi samo sa njegovom tačnošću bilo inače sve u redu, bio bi po tome veoma lepo podesan za kategorički imperativ, što se zbog ideje opšteg zakonodavstva ne zasniva ni na kakvom interesu, pa od svih mogućih kategoričkih

* Nisam obavezan da ovde navodim primere radi objašnje­nja ovoga principa, jer primeri koji su objašnjavali kategorički imperativ i njegovu formulu ovde mogu svi da posluže upravo istoj svrsi.

78

Page 81: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

imperativa jedino on može da bude bezuslovan; ili, još bolje, da taj stav obrnemo: ako postoji neki kategorički imperativ (to jest jedan zakon za sva­ku volju jednog umnog bića), on može da zapoveda samo to da sve treba činiti po maksimi svoje volje kao volje koja bi u isto vreme mogla imati za pred­met samu sebe kao opšte zakonodavnu; jer jedino su tada praktični princip i imperativ kojem se ona pokorava bezuslovni, pošto za osnovu ne može da ima nikakav interes.

Nije nikakvo čudo kad se osvrnemo na sve dosadašnje napore koji su ikada preduzimani radi pronalaženja moralnog principa, što su oni svi skupa morali da promaše. Videlo se da je čovek svojom dužnošću vezan za zakone, ali nikome nije palo napamet da je čovek potčinjen samo svome vlastitome, ali ipak opštem zakonodavstvu, pa je obavezan da postupa samo shodno svojoj vlastitoj volji, koja je u pogledu prirodne svrhe opšte zako­nodavna. Jer, kada se čovek zamišljao potčinjen samo jednome zakonu ma kojem, onda je zakon morao da sobom nosi neki interes kao nadražaj ili prinudu, jer kao zakon on nije proizašao iz čovekove volje, već je ona nečim drugim bila zakon­ski prinuđena da postupa na izvestan način. Na osnovi toga potpuno nužnog zaključka nepovratno je propao sav rad da se nađe neki najviši osnov dužnosti. Jer, iz nekog izvesnog interesa nikada se nije dobila dužnost, već nužnost radnje. Taj interes mogao je predstavljati neki vlastiti ili neki tuđi interes. U tom slučaju imperativ je morao uvek da ispadne uslovljen, pa apsolutno nije bio pogodan za moralnu zapovest. Ja, prema tome, želim da taj osnovni stav nazovem principom

79

Page 82: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

autonomije volje, u suprotnosti sa svakim drugim principom koji ja zbog toga svrstavam u hetero- nomiju.

Pojam svakog umnog bića koje se na osnovi svih maksima njegove volje mora posmatrati kao opšte zakonodavno, kako bi sa toga stanovišta ocenjivalo samo sebe i svoje radnje, dovodio do jednog sa njim povezanog veoma plodnog pojma, do pojma jednog carstva svrha.

Ali, ja pod jednim carstvom razumem sistemat­ski spoj različitih umnih bića, povezanih zajednič­kim zakonima. Pošto zakoni određuju svrhe u pogledu njihovog opšteg važenja, to će, ako se apstrahuje od ličnih razlika umnih bića, a isto tako i od svake sadržine njihovih privatnih svrha, moći da se zamisli celina svih svrha (kako umnih bića kao svrha po sebi, tako i vlastitih svrha koje svako umno biće može sebi da postavi) sistematskom povezanošću, to jest carstvo svrha moguće na osnovi gornjih principa.

Jer, sva umna bića podležu zakonu koji glasi da svako umno biće ne treba nikada da postupa prema samom sebi niti prema svima ostalim umnim bićima samo kao prema sredstvu, već uvek u isto vreme kao prema svrsi samoj po sebi. Iz toga pro­izlazi sistematska zajednica umnih bića, povezanih zajedničkim objektivnim zakonima, to jest carstvo koje može da se zove carstvo svrha (naravno, samo kao jedan ideal), jer ti zakoni imaju za svrhu upravo uzajamnu vezu tih bića kao vezu svrha i sredstava.

Međutim, umno biće pripada carstvu svrha kao njegov član, ako je ono u tome carstvu zaista opšte zakonodavno, ali je tim zakonima takođe i samo potčinjeno. Ako ono kao zakonodavno nije

80

Page 83: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

potčinjeno volji nekog drugog, onda ono pripada tome carstvu kao njegov poglavar.

Umno biće mora uvek da posmatra sebe kao zakonodavno u carstvu svrha koje je moguće na osnovi slobode volje, pa bilo kao njegov član ili poglavar u njemu. Mesto poglavara ono ne može da održi samo maksimama svoje volje, već jedino ako predstavlja potpuno nezavisno biće bez potrebe i ograničenja njegove moći koja je adekvatna volji.

Moralnost se, dakle, sastoji u vezi svake radnje sa zakonodavstvom na osnovu kojeg je jedino mo­guće carstvo svrha. Ali to se zakonodavstvo mora moći da nađe u svakom umnom biću i da potiče iz njegove volje, čiji princip glasi: nijednu radnju ne treba vršiti prema nekoj drugoj maksimi do tako da takođe sa njom može postojati to da ona predstavlja jedan opšti zakon, pa je treba vršiti jedino tako da volja može na osnovi svoje maksime da posmatra samu sebe u isto vreme kao opšte zakonodavnu. Ako pak maksime, kao opšte zako­nodavne nisu već po svojoj prirodi nužno saglasne sa ovim objektivnim principima umnih bića, onda nužnost radnje prema tom principu znači praktičnu prinudu, to jest dužnost. Dužnost ne pripada po­glavaru carstva svrha, pripada svakom njegovom članu, svima u istoj meri.

Praktična nužnost da se postupa po ovome principu, to jest dužnost, apsolutno se ne zasniva na osećanjima, nagonima i sklonostima, već samo na odnosu umnih bića u kojem volja umnog bića mora uvek istovremeno da se posmatra i zakonodavno, jer ih inače ono ne bi moglo da zamisli kao svrhu samu po sebi. Um, dakle, primenjuje svaku maksimu volje kao opšte zakonodavne na svaku drugu volju,

6 Zasnivanje metafizike morala 81

Page 84: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

a i na svaku radnju prema samom sebi, i to ne zbog neke druge praktične pobude ili buduće koristi, već na osnovi ideje dostojanstva umnog bića koje se ne pokorava nijednom drugom zakonu do onom koji u isto vreme ono samo postavlja.

U carstvu svrha sve ima ili neku cenu ili neko dostojanstvo. Ono što ima cenu takvo je da se na njegovo mesto može postaviti takođe nešto drugo kao njegov ekvivalenat; naprotiv, ono što je uzvi- šenije od svake cene, ono što ne dopušta nikakav ekvivalenat, dostojanstvo je.

Ono što se odnosi na opšte ljudske sklonosti i potrebe ima neku pijaČnu cenu; ono što, i ne pretpostavljajući neku potrebu, odgovara izvesnom ukusu, uživanju u čistoj besciljnoj igri naših dušev­nih moći, ima neku afektivnu cenu’, ono što sačinja­va uslov, pod kojim je jedino nešto kadro da sači­njava svrhu samu po sebi, nema samo neku rela­tivnu vrednost, neku cenu, već poseduje neku unutrašnju vrednost — dostojanstvo.

Moralnost je uslov pod kojim jedino neko umno biće može da bude svrha po sebi, pošto je jedino na osnovi te moralnosti moguće da se u carstvu svrha bude jedan njegov zakonodavan član. Prema tome, moral i čovek, ukoliko je on za moral sposoban, jesu ono što jedino ima dostojanstva. Veština i marljivost u radu imaju neku pijačnu cenu; duhovitost, živa uobrazilja i veselost poseduju neku afektivnu cenu; naprotiv pouzdanost u obe­ćavanju, dobronamernost koja potiče iz načela (ne iz instinkta) imaju neku unutrašnju vrednost. Ni priroda ni veština ne sadrže ništa što bi u nedo­statku unutrašnje vrednosti, odnosno dostojanstva mogle postaviti na njihovo mesto; jer njihova vred-

82

Page 85: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

nost ne sastoji se od posledica koje iz njih potiču, od dobiti i koristi koje proizvode, već jedino od moralnih nastrojenosti, to jest od onih maksima volje koje su spremne da se na taj način otkriju u radnjama, čak i kada im ni uspeh ne bi išao na ruku. Tim radnjama nije potrebna nikakva pre­poruka neke subjektivne dispozicije ili ukusa, da bi se posmatrale sa neposrednom naklonošću i dopadanjem, za njih nije potrebna nikakava nepo­sredna sklonost ih osećanje; one prikazuju volju koja ih izvršuje kao predmet neposrednog poštova­nja, čega radi se ne traži ništa drugo do um, da bi ih nametnuo volji, a ne da bi ih od nje izmamio ulagivanjem, što bi kod dužnosti i bez toga pred­stavljalo protivrečnost. Ova ocena pokazuje vred­nost jednog takvog načina mišljenja kao dostojan­stvo i beskrajno ga uzdiže iznad svake cene, koja sa njim ne može da se dovede u vezu niti da se sa njim uporedi, a da se time u isto vreme ne oskrnavi njegova svetost.

Pa šta je onda ono što moralno dobroj naravi ili vrlini daje pravo da postavlja tako velike zahteve? To je ništa manje do udeo koji vrlina pribavlja umnome biću u opštem zakonodavstvu, čineći ga time pogodnim za člana jednog mogućeg carstva svrha, za šta je ono već po svojoj vlastitoj prirodi bilo određeno, kao svrha samo po sebi i upravo zbog toga zakonodavno u carstvu svrha, nezavisno u pogledu svih prirodnih zakona, pokoravajući se jedino zakonima koje ono samo postavlja, i po kojima njegove maksime mogu pripadati jednom opštem zakonodavstvu (kojem ono istovremeno potčinjava samo sebe). Jer ništa nema neke druge vrednosti do one koju mu određuje zakon. Ali,

6» 83

Page 86: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

samo zakonodavstvo, koje određuje svaku vrednost mora upravo zbog toga da poseduje neko dosto­janstvo, to jest bezuslovnu, neuporedivu vrednost, za koju jedino reč poštovanje predstavlja doličan izraz ocene koju umno biće može o njoj da ustanovi. Autonomija, dakle, jeste osnov dostojanstva ljud­ske prirode, i svake umne prirode.

Međutim, navedene tri vrste, kojima se može predstaviti princip morala, u osnovi su tri formule upravo istoga zakona, od kojih jedna sama u sebe udružuje ostale dve. Međutim, u njima se ipak nala­zi raznolikost koja je pre subjektivna nego objek- tivno-praktična, naime da bi jednu ideju uma više približila opažanju (na osnovi neke izvesne analo­gije), pa time i osećanju. Sve maksime naime imaju:

1. formu koja se sastoji u opštosti, i u njoj je formula moralnog imperativa izražena ovako: maksime moraju biti odabrane tako da bi važile za opšte prirodne zakone;

2. materiju, naime svrhu, i tada formula glasi: umno biće kao svrha po svojoj prirodi, dakle kao svrha sama po sebi, mora svakoj maksimi da služi samo kao ograničavajući uslov svih čisto relativnih i proizvoljnih svrha;

3. potpunu odredbu svih maksima pomoću one formule, naime: sve maksime treba da se na osnovi vlastitog zakonodavstva slažu sa mogućim carst­vom svrha, kao sa jednim carstvom prirode.*

*Teleologija razmatra prirodu kao carstvo svrha, a nauka o moralu razmatra moguće carstvo svrha kao carstvo prirode. U teleologiji carstvo svrha je teorijska ideja radi objašnjenja onoga što je tu. U nauci o moralu carstvo svrha je praktična ideja, da bi se proizvelo, i to shodno toj ideji, ono što ne postoji, ali što našim delanjem i tvorenjem može postati stvarno.

84

Page 87: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Dalji tok ovde se razvija preko kategorija jedinstva forme volje (njene opštosti), množine materije (objekata, to jest svrha), celokupnosti ili totaliteta njihovog sistema. Bolje je ako se u moralnom rasuđivanju uvek postupa prema strogoj metodi, i ako se za osnovu uzme opšta formula kategoričkog imperativa: postupaj prema maksimi koja je u stanju da u isto vreme učini samu sebe opštim zakonom. Ali, ako u isto vreme hoće da se moralnom zakonu pri­bavi pristup, veoma je korisno da se jedna ista radnja sprovede pomoću pomenuta tri pojma i da se na taj način, koliko je to moguće, približi opažanju.

Sada možemo da završimo onde odakle smo poš- li, kod pojma bezuslovno dobre volje. Apsolutno dobra je ona volja koja ne može biti zla, dakle čija maksima, kada-se pretvori u opšti zakon, nikada ne može da protivreči sama sebi. Prema tome, taj princip predstavlja najviši zakon dobre volje: postu­paj uvek prema onoj maksimi čiju opštost kao zako­na ti u isto vreme možeš hteti; to je jedini uslov pod kojim nikada jedna volja ne može biti u protivrečno- sti sa samom sobom, i jedan takav imperativ je kate­goričan. Pošto važenje volje kao opšteg zakona za moguće radnje ima analogiju sa opštom povezanoš- ću postojanja stvari prema opštim zakonima koji sačinjavaju formalnu stranu prirode uopšte, to se kategorički imperativ može izraziti ovako: Postupaj prema onim maksimama koje u isto vreme mogu imati za predmet same sebe kao opšte prirodne za­kone. Takva je formula apsolutno dobre volje.

Umna priroda izdvaja se od ostalih priroda po tome što sama sebi postavlja neku svrhu. Ta svrha predstavljala bi materiju svake dobre volje. Ali, pošto se u ideji jedne bez ograničavajućeg us-

85

Page 88: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

lova (postizanja ove ili one svrhe) apsolutno dobre volje mora potpuno apstrahovati od svake svrhe koju treba ostvariti (svrhe koja bi svaku volju uči­nila dobrom samo relativno), to se ovde svrha neće smeti da zamisli svrhom koju treba ostvariti, već se mora zamisliti kao samostalna svrha, dakle mora se zamisliti samo negativno, to jest svrhom kojoj se u svome delanju nikada ne smemo suprot­stavljati, koja se nikada ne srne ceniti samo kao sredstvo već se uvek u isto vreme mora ceniti kao svrha u svakom htenju. Ta samostalna svrha ne može biti ništa drugo do subjekat svih mogućih svrha, jer je on u isto vreme i subjekat svake moguće apsolutno dobre volje; ta apsolutno dobra volja ne može bez protivrečnosti biti zapostavljena na račun kojeg drugog predmeta. Prema tome, prin­cip: Postupaj prema svakom umnom biću (prema samom sebi i prema drugima) tako da ono u tvojoj maksimi važi u isto vreme kao svrha po sebi, u osnovi je istovetan sa osnovnim stavom: postupaj po jednoj maksimi koja u isto vreme sadrži u sebi svoje vlastito opšte važenje za svako umno biće. Jer, da je svoju maksimu u upotrebi sredstava za svaku svrhu treba da ograničim na uslov njenog opšteg važenja kao jednog zakona za svaki sub­jekat, znači upravo isto što i: subjekat svrha, to jest samo umno biće ne srne nikada da se uzme za osnovu svih maksima radnji prosto kao sredstvo, već kao najviši ograničavajući uslov u upotrebi svih sredstava, to jest uvek u isto vreme kao svrha.

Iz toga neosporno proizlazi: da svako umno biće kao svrha sama po sebi mora biti kadro da se u isto vreme posmatra kao opšte zakonodavno u pogledu svih zakona kojima ono ikada može biti

86

Page 89: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

potčinjeno, jer ga upravo pogodnost njegovih mak­sima za opšte zakonodavstvo ističe kao svrhu po sebi, što iz toga isto tako neosporno proizlazi da to njegovo dostojanstvo (prerogativ), koje poseduje za razliku od svih prostih prirodnih bića, povlači za sobom to da se njegove maksime moraju uvek shvatati sa gledišta njega samog, ali u isto vreme i sa gledišta svakog drugog umnog bića kao zako­nodavnog bića (koja se zbog toga zovu ličnosti). Na taj način moguć je svet umnih bića (mundus intelligibilis) kao carstvo svrha, i to na osnovi vlastitog zakonodavstva svih ličnosti kao njegovih članova. Prema tome, svako umno biće mora da postupa tako kao da je ono, blagodareći svojim maksimama, uvek zakonodavan član opšteg car­stva svrha. Formalni princip svih maksima glasi: Postupaj tako kao da bi tvoja maksima trebalo da služi u isto vreme kao opšti zakon (svih umnih bića). Dakle, jedno carstvo svrha moguće je samo po analogiji sa jednim carstvom prirode, ali car­stvo svrha moguće je samo na osnovu maksima, to jest na osnovu pravila koje je nametnulo samo sebi, a carstvo prirode moguće je samo na osnovu zakona spolja iznuđenih eficijentnih uzroka. Bez obzira na to da li se prirodna celina već posmatra kao mašina, ipak se njoj, ukoliko ima veze sa um­nim bićima kao svojim svrhama, zbog tog razloga daje ime carstva prirode. Na osnovu maksima, čije pravilo kategorički imperativ propisuje svima umnim bićima, stvarno bi postalo takvo carstvo svrha, ako bi se te maksime uopšte poštovale. Iako umno biće ne može računati sa tim da će, čak ako bi se tačno i pridržavalo te maksime, zbog toga i svako drugo umno biće biti verno upravo toj istoj maksi­

87

Page 90: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

mi, ni sa tim da će se carstvo prirode i njegov svrho­viti poredak podudariti sa njim kao pogodnim članom carstva svrha koje omogućuje ono samo, to jest da će carstvo prirode ići na ruku njegovom očekivanju sreće, to ipak ostaje u punoj snazi zakon koji glasi: Postupaj po maksimama opšte zakonodavnog člana za samo jedno moguće car­stvo, jer taj zakon zapoveda kategorički. U tome je zapravo paradoks: da bi čisto dostojanstvo čoveštva kao umne prirode trebalo ipak, bez ikakve druge svrhe ili dobiti koju on time treba da postigne, da bi dakle poštovanje čiste ideje trebalo ipak da služi kao nepopustljivi propis volje i da se upra­vo u toj nezavisnosti maksime od svih takvih pobu­da sastoji njena uzvišenost i dostojnost svakoga umnog subjekta da bude zakonodavan član u carstvu svrha; inače uman.subjekat morao bi da se zamisli samo kao potčinjen prirodnome zakonu svoje potrebe. Čak i kada bi se i carstvo prirode i carstvo svrha zamislili ujedinjeni pod jednim po­glavarom, usled čega carstvo svrha ne bi ostalo više čista ideja, zadobilo bi pravi realitet, toj ideji bi tada time doduše dobrodošao priraštaj jedne snažne pobude, ali nikada povećanje njene unu­trašnje vrednosti; bez obzira na to morao bi se sam taj jedini neograničeni zakonodavac zamisliti tako kako on ocenjuje vrednost umnih bića samo prema njihovom nekoristoljubivom ponašanju koje im je propisano prosto na osnovu one ideje. Suštinu stvari ne menjaju njihovi spoljašnji odnosi, i ono što, ne misleći na te odnose, jedino sačinjava apsolutnu vrednost čoveka, je ono po čemu njega mora da ocenjuje svako, ma ko to bio, pa čak i najviše biće. Moralnost je dakle odnos radnji prema

88

Page 91: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

autonomiji volje, to jest prema mogućem opštem zakonodavstvu putem njenih maksima. Radnja koja može da postoji zajedno sa autonomijom volje dozvoljena je; radnja koja se ne slaže sa autono­mijom zabranjena je. Volja čije se maksime nužno podudaraju sa zakonima autonomije jeste sveta vo­lja, volja koja je apsolutno dobra. Zavisnost volje, koja nije apsolutno dobra, od principa autonomije (moralna prinuda) jeste obaveznost. Ta se, dakle, obaveznost ne može da primeni na sveto biće. Objektivna nužnost jedne radnje, potekle iz oba- veznosti, znači dužnost.

Sada se iz onoga što je malo pre rečeno može lako objasniti kako to biva da mi, mada pod poj­mom dužnosti zamišljamo izvesnu potčinjenost zakonu, ipak u isto vreme zamišljamo izvesnu uzvi- šenost i dostojanstvo u ličnosti koja ispunjava svoje dužnosti. Doduše, u njoj se utoliko ne nalazi nikakva uzvišenost ukoliko je ona potčinjena moral­nome zakonu, ali se uzvišenost utoliko nalazi u njoj ukoliko je ona u isto vreme upravo u pogledu toga zakona njegov zakonodavac pa je samo zato njemu potčinjena. Gore smo takođe pokazali da ni strah ni sklonost ne predstavljaju pobudu koja radnji može da dodeli moralnu vrednost, već da to može da učini jedino poštovanje prema zakonu. Naša vlastita volja, ukoliko bi postupala samo pod uslovom jednog opšteg, na osnovu naših maksi­ma mogućeg zakonodavstva, ta volja koja je za nas moguća u ideji jeste pravi predmet poštovanja, i dostojanstvo čoveka sastoji se upravo u sposob­nosti da bude opšte zakonodavan, mada pod uslo­vom da je u isto vreme i sam potčinjen tome za­konodavstvu.

89

Page 92: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

AUTONOMIJA VOLJE KAO NAJVIŠI PRINCIP MORALNOSTI

Autonomija volje jeste ona osobina volje na osnovu koje volja predstavlja zakon samoj sebi (nezavisno od svake osobine predmeta htenja). Prema tome, princip autonomije glasi: ne treba drukčije birati do tako da maksime njenoga izbora budu u istome htenju saobuhvaćene u isto vreme kao opšti zakon. Da je to praktično pravilo impe­rativ, to jest da je volja svakoga umnog bića nužno povezana za njega kao uslov, ne može se dokazati prostim raščlanjavanjem pojmova koji se u njemu javljaju, pošto je to jedan sintetički stav; moralo bi se izaći izvan saznanja objekata i preći na kritiku subjekta, to jest na kritiku čistoga praktičnoga uma, jer sintetički stav koji zapoveda apodiktički mora moći da se sazna potpuno a priori, ali taj po­sao ne spada u ovaj odsek. Međutim, da spomenuti princip autonomije predstavlja jedini princip mo­rala, može se veoma lepo dokazati prostim raščla­njavanjem pojmova moralnosti. Time se utvrđuje da princip moralnosti mora da bude kategorički imperativ, a kategorički imperativ ne nalaže ništa više ili manje do upravo tu autonomiju.

HETERONOMIJA VOLJE KAO IZVOR SVIH LAŽNIH PRINCIPA MORALNOSTI

Ako volja traži zakon svoga opredeljivanja ma u čemu drugome, a ne u pogodnosti svojih maksima za svoje vlastito opšte zakonodavstvo, dakle, ako ona, izlazeći izvan same sebe traži taj zakon u kakvoći ma kojega od svojih objekata, onda iz to­

90

Page 93: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

ga uvek proizlazi heteronomija. Tada volja ne postavlja sama sebi zakon, već objekat svojim odnosom prema volji postavlja njoj zakon. Taj odnos, bilo da se zasniva na naklonosti ili na predstavama uma, omogućuje samo hipotetičke imperative: Ja treba da činim nešto zbog toga, što želim nešto drugo. Nasuprot tome moralni imperativ, dakle kategorički imperativ glasi: Ja treba da postupam ovako ili onako, i kad ne bih želeo ništa drugo. Na primer, hipotetički imperativ glasi: Ja ne treba da lažem, ako hoću da i dalje uživam dobar glas; kategorički imperativ glasi: Ja ne treba da lažem, i kad mi to ne bi nanelo ni najmanju sramotu. Dakle, kategorički imperativ mora da apstrahuje od svakog predmeta u toj meri, da on nikakvog uticaj a nema na volju, da ne bi praktični um (volja) prosto administrirao tuđi interes, već da bi prosto svoj vlastiti zapoved- nički ugled pokazivao kao najviše zakonodavstvo. Tako, na primer, ja treba da težim da tuđu sreću unapređujem, ne kao da je meni nešto stalo do njene egzistencije (bilo usled neposredne naklo­nosti ili nekog dopadanja indirektno uz pomoć uma), već prosto zbog toga što maksima, koja je isključuje, ne može da bude obuhvaćena u jednom i istom htenju kao opšti zakon.

PODELA SVIH MOGUĆIH PRINCIPA MORALNOSTI KOJI POTIČU IZ PRIHVAĆENOG OSNOVNOG POJMA

HETERONOMIJE

Dokle god je ljudskome umu nedostajala kri­tika, on je i ovde, kao svuda u svojoj čistoj upo­trebi, prethodno oprobao sve pogrešne puteve,

91

Page 94: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

pre no što mu je pošlo za rukom da pogodi jedini pravi put.

Svi principi koji se mogu uzeti s toga stanovišta ili su empirički ili racionalni. Oni prvi, iz principa sreće, zasnovani su na fizičkom ili moralnom osećanju, a oni drugi, iz principa savršenstva, zasnovani su ili na pojmu uma o savršenstvu kao mogućoj posledici, ili na pojmu o nekom samo­stalnom savršenstvu (na volji boga) kao odredbe­nom uzroku naše volje.

Empirički principi nisu uopšte pogodni da se na njima zasnuju moralni zakoni. Jer, ona opštost po kojoj oni treba da važe za sva umna bića bez razlike, ona praktična nužnost koja se time njima nameće, otpašće, ako se njihov osnov uzme od naročitog ustrojstva ljudske prirode ili od slučajnih prilika u koje je ona postavljena. Ipak je princip vlastite sreće za najvišu osudu — ne samo zbog toga što je pogrešan i što iskustvo protivreči izgo­voru da se u dobrobiti uvek upravljamo prema dob­rom ponašanju, takođe ne samo zbog toga što ništa ne doprinosi obrazloženju morala, pošto je nešto sasvim drugo učiniti jednog čoveka srećnim, a drugo je, opet, učiniti ga dobrim, kao što je sasvim drugo učiniti dobrog čoveka pametnim i usmerenim na njegovu dobit, a drugo je, opet, učiniti ga plemenitim — zbog toga što moralnosti podmeće pobude koje je pre potkopavaju i poni­štavaju njenu celokupnu uzvišenost, time što uzroke koji pokreću na vrlinu stavljaju u istu klasu sa uzrocima koji pokreću na porok, učeći jedino da se predračun bolje izvodi, dok sprecifičnu razliku između vrline i poroka potpuno poništavaju; na­

92

Page 95: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

protiv, moralno osećanje, to vajno naročito čulo* —— (ma koliko da je površno pozivanje na to čulo, pošto oni koji nisu kadri da misle veruju da se čak u onome što zavisi samo od opštih zakona mogu spomoći osećanjem, ma kako da osećanja, koja se po prirodi graduelno beskrajno razlikuju jedna od drugih, daju podjednako merilo za ono što je dobro i za ono što je zlo, dok opet niko nije kadar da svojim osećanjem pravilno sudi umesto drugih)— ipak moralnosti i njegovom dostojanstvu ostaje bliže po tome što vrlini odaje tu čast da dopadanje koje ona izaziva i visoko poštovan prema njoj treba pripisati neposredno njoj, i ne kazuje joj tako reći u lice da njena lepota nije ono što nas za nju vezuje, već samo korist.

Među racionalnim ili umnim osnovima morala ipak je ontološki pojam savršenstva (ma koliko da je prazan, neodređen, dakle neupotrebljiv, da u bezmernoj oblasti mogućeg realiteta pronađe naj­višu sumu koja je za nas pogodna; i ma koliko on, da bi realitet o kojem je ovde reč specifično razliko­vao od svakog drugog realiteta, posedovao neiz- bežnu sklonost da se kreće u krug, ne mogući da izbegne da potajno ne pretpostavlja moral koji treba da objasni) bolji nego teološki pojam, prema kome se moral izvodi iz neke božanske, najsavršenije volje; bolji je ne samo zbog toga

*Ja svrstavam princip moralnog osećanja u principe sreće, jer svaki empirički interes obećava neki doprinos dobrobiti, i to samo pomoću prijatnosti koju nešto pruža, pa bilo da se to događa neposredno i bez usmerenosti na koristi, bilo s obzirom na njih. Isto se tako princip učestvovanja u sreći drugih mora sa Hučesonom uvrstiti u isto moralno čulo koje je on usvojio.

93

Page 96: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

jer mi njeno savršenstvo ipak ne opažamo — možemo ga izvesti jedino iz naših pojmova, među kojima je pojam moralnosti najvažniji — već zato što bi nam, ako to ne učinimo (što bi najzad, ako bi se to dogodilo, to predstavljalo grubi krug u objašnjenju), još preostali pojam njegove volje sastavljen od osobina častoljublja i vlastoljublja, povezanih sa strahovitim predstavama sile i osveto- lj ubija, morao sačinjavati osnovu jednog sistema morala koji bi bio upravo suprotstavljen moralnosti.

Ali, ako bih uopšte morao da biram između pojma moralnog čula i pojma savršenstva (od kojih nijedan ne nanosi štetu moralu, mada nije pogodan da ga kao osnova podupire), odlučio bih se za pojam savršenstva, jer taj pojam, pošto odluku o tom pitanju prenosi sa čulnosti u nadlež­nost suda čistoga uma, mada ni tu ništa ne odlučuje, ipak neodređenu ideju (jedne po sebi dobre volje) održava neiskvarenu za njenu bližu odredbu.

Inače smatram da se mogu osloboditi dužnosti da opširno opovrgavam sva ta učenja. To njihovo opovrgavanje je tako lako, njega su verovatno uvi- deli i sami oni koji su po svome položaju pozvani da se izjasne za jednu od tih teorija (jer njihovi slušaoci možda i ne trpe da se odlaže sud o tome), i to tako dobro da bi svako njihovo opovrgavanje predstavljalo izlišan posao. Ono što nas ovde više interesuje jeste da znamo: da ti principi uopšte postavljaju za prvi osnov morala samo i jedino hteronomiju volje, i da upravo zbog toga moraju nužno da promašaju svoju svrhu.

Svuda gde se za osnovu mora da uzme neki objekat volje, da bi se volji propisalo pravilo po kojem se ona opredeljuje, tu to pravilo nije ništa

94

Page 97: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

drugo do heteronomija; imperativ je uslovljen, nai­me : ako se, ili zato što se hoće ovaj objekat, treba da se postupa ovako ili onako; dakle, taj impe­rativ ne može nikada da zapoveda moralno, to jest kategorički. Bilo da objekat determinira volju posredstvom sklonosti, kao kod principa vlastite sreće, ili posredstvom uma koji je uopšte usmeren na predmete našeg mogućeg htenja, kao kod prin­cipa savršenstva, ipak se volja nikada ne opre- deljuje neposredno sama predstavom radnje, već jedino pobudom koja ima predviđeno dejstvo radnje na volju; ja treba da činim nešto zbog toga što želim nešto drugo, i tu mora još jedan drugi zakon u mome subjektu da se uzme za osnov, po kojem ja nužno želim to drugo,i kojem je opet potreban imperativ koji tu maksimu ograničava. Pošto podstrek, koji predstava jednoga objekta omoguće­nog našim snagama, treba da izvrši na volju sub­jekta shodno njegovoj prirodnoj kakvoći, pripada prirodi toga subjekta, bilo prirodi čulnosti (sklo­nosti i ukusa) ih prirodi razuma i uma koji se prema naročitom ustrojstvu svoje prirode sa uživanjem bave nekim objektom, to bi zapravo priroda postav­ljala zakon koji se kao takav jedan zakon ne samo mora saznati i dokazati iskustvom, usled čega je po sebi slučajan i prema tome nepogodan za apodik­tično praktično pravilo, kakvo mora da je moralno pravilo, nego je on uvek samo heteronomija volje. Volja ne postavlja sama sebi zakon, već neki tuđi podsticaj postavlja njoj zakon posredstvom neke prirode subjekta koja je podešena prema njenoj prijemčivosti.

Prema tome, apsolutno dobra volja, čiji princip mora da je kategorički imperativ, sadržaće, kako je

95

Page 98: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

neodređena u pogledu svih objekata, samo formu htenja uopšte, i to kao autonomija, to jest pogod­nost maksime svake dobre volje, da samu sebe učini opštim zakonom, jeste čak jedini zakon koji volja svakog umnog bića nameće sebi, ne uzimajući za osnovu neku njihovu pobudu i neki njihov interes.

Kako je takav jedan sintetički praktičan stav a priori moguć, i zašto je on nužan, problem je čije rešenje ne leži više unutar granica metafizike morala, čiju istinitost ovde nismo tvrdili, a još manje da u svojoj vlasti imamo neki dokaz te njegove istinitosti. Mi smo samo, razvijanjem pojma moral­nosti koji je nekada bio u opštoj modi, pokazali: daje autonomija volje u vezi sa tim stavom na neiz- bežan način, ili štaviše da mu leži u osnovi. Ko dakle moral smatra za nešto, a ne za neku himeričnu ideju bez istinitosti, taj mora u isto vreme da prizna njegov navedeni princip. Ovaj odsek bio je isto tako samo analitičan kao i prvi. Da moral ne bi pred­stavljao nikakvu maštariju, što se pokazuje onda ako je kategorički imperativ, i sa njim autonomija volje, istinit i apsolutno nužan kao princip a priori, zahteva se jedna moguća sintetička upotreba čistoga praktičnoga uma, na koju se mi, međutim, ne smemo osuditi bez prethodne kritike te umne moći, čije će­mo glavne crte, dovoljne za našu svrhu, izložiti u poslednjem odseku.

Page 99: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

TREĆI ODSEK

PRELAZ SA METAFIZIKE MORALA KA KRITICI ČISTOG PRAKTIČNOG UMA

POJAM SLOBODE JE KLJUČ ZA OBJAŠNJENJE AUTONOM IJE VOLJE

Volja je jedna vrsta kauzaliteta živih bića ukoli­ko su ona umna, a sloboda bi predstavljala onu osobinu toga kauzaliteta po kojoj on može da dela nezavisno od tuđih uzroka koji ga determiniraju, kao što je prirodna nužnost osobina kauzaliteta svih bezumnih bića po kojoj njihovo delanje odre­đuje uticaj stranih uzroka.

Navedeno objašnjenje slobode negativno je, pa je zato nekorisno za saznanje njene suštine; ali iz njega proizlazi pozitivan pojam slobode koji je utoliko sadržajniji i plodniji. Pošto pojam svako­ga kauzaliteta nosi sa sobom pojam zakona, prema kojima ono što mi nazivamo uzrokom mora da postavi nešto drugo, naime posledicu,

7 Zasnivanje metafizike morala 97

Page 100: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

ta sloboda, mada ne predstavlja neku osobinu volje prema prirodnim zakonima, ipak zbog toga nije sasvim lišena zakona, naprotiv mora da predstavlja kauzalitet shodan nepromenljivim zakonima, ali zakonima naročite vrste; inače bi slobodna volja bila nešto nestvarno. Prirodna nužnost predstavljala je heteronomiju eficijentnih uzroka, jer svaka posledica moguća je samo po zakonu po kojem je nešto drugo determiniralo eficijentne uzroke za kauzalitet. Šta onda sloboda volje može da bude do autonomija, to jest osobina volje po kojoj ona jeste zakon same sebe? Ali stav: volja je u svima radnjama zakon samoj sebi, označava samo prin­cip da ne treba delati ni po kojoj drugoj maksimi do po onoj koja i samu sebe može da ima za predmet kao opšti zakon. A to je upravo formula kategoričkog imperativa i princip moralnosti; dakle, slobodna volja i volja pod moralnim zakonima jesu jedno te isto.

Ako se, dakle, pretpostavi sloboda volje, onda se prostom analizom njenoga pojma iz nje dobija moralnost zajedno sa svojim principom. Međutim, princip moralnosti ipak je uvek sintetički stav: apsolutno dobra volja je ona volja čija maksima, posmatrana kao opšti zakon, može uvek da u sebi sadrži samu sebe, jer analizom pojma apso­lutno dobre volje ne može se naći ona osobina mak­sime. Ali, takvi sintetički stavovi mogući su samo na taj način što se oba saznanja povezuju međusob­no spajanjem sa nečim trećim, u kojem se ona uzajamno mogu naći. Pizitivan pojam slobode stvara to treće koje ne može biti, kao kod fizičkih uzroka, priroda čulnoga sveta (u čijem se pojmu

98

Page 101: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

susreću pojmovi nečega kao uzroka u odnosu prema nečem drugome kao posledici). Šta je to treće na šta nam ukazuje sloboda i o čemu mi a priori imamo ideju, to se ovde još ne može odmah pokazati, niti se može učiniti shvatljivom deduk­cija pojma slobode iz čistog praktičnog uma i sa njom mogućnost kategotičkog imperativa, za to je potrebna još neka priprema.

SLOBODA SE MORA PRETPOSTAVITI KAO OSOBINA VOLJE SVIH UM NIH BIĆA

Nije dovoljno da mi svojoj volji, bilo iz kojih razloga, pripišemo slobodu, ako nemamo dovoljno razloga da upravo istu slobodu pripišemo svim umnim bićima. Pošto moralnost služi za nas kao zakon samo kao za umna bića, to ona mora da važi i za sva umna bića, i pošto moral mora da se izvede isključivo iz osobine slobode, mora se takođe dokazati da sloboda predstavlja osobinu volje svih umnih bića, pa nije dovoljno da se sloboda dokaže na osnovu izvesnih vajnih iskustava o ljudskoj prirodi (kada je to takođe apsolutno ne­moguće, te se jedino a priori može dokazati), već se mora dokazati da sloboda uopšte pripada delat- nosti umnih bića koja su obdarena voljom. Ja sada kažem: svako biće koje ne može da dela drukčije do pod idejom slobode upravo je zbog toga u praktičnom pogledu stvarno slobodno, to jest za njega važe svi zakoni koji su nerazdvojno povezani sa slobodom, upravo onako kao da je njegova volja sama po sebi i u teorijskoj filozofiji

7* 99

Page 102: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

oglašena punovažno za slobodnu.* Dakle, ja tvr­dim: da mi svakom umnom biću koje ima volju moramo nužno da podarimo ideju slobode pod kojom ono jedino dela. Jer, u svakom takvom biću mi zamišljamo um koji je praktičan, to jest ima kauzalitet u pogledu svojih objekata. Međutim, nemoguće je da se zamisli neki um koji bi sa svojom vlastitom svešću dobijao u pogledu svojih sudova rukovodstvo od nekud drugde, jer tada subjekat ne bi pripisivao determinaciju svoje rasudne snage svome umu, već nekom nagonu. Um mora da posmatra sama sebe kao začetnika svojih principa nezavisno od tuđih uticaja, prema tome, on mora kao praktičan um ili kao volja umnog bića da se posmatra kao slobodan sam od sebe, to jest volja umnoga bića može samo pod idejom slobode da bude vlastita volja, pa se dakle u praktičnom pog­ledu mora pripisati svim umnim bićima.

O I NTERESU KOJI SE PRIDAJE IDEJAMA MORALNOSTI

Mi smo određeni pojam moralnosti naposletku sveli na ideju slobode; ali ideju slobode nismo mogli dokazati kao nešto stvarno čak ni u nama

*Ovim putem, naime, daje za našu svrhu dovoljna pretpo­stavka, po kojoj umna bića u svojim radnjama uzimaju slobodu za osnovu prosto u ideji, ja polazim samo zbog toga da se ne bih obavezivao da dokazujem slobodu u njenom teorijskom smislu. Ako se to teorijsko pitanje ostavi nerešeno, za biće, koje ne može da dela drukčije do pod idejom svoje vlastite slobode, važe isti zakoni koji bi obavezivali biće koje bi stvarno bilo slobodno. Mi se, dakle, ovde možemo osloboditi tereta koji pritiskuje teoriju.

100

Page 103: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

samima niti u ljudskoj prirodi; samo smo videli da ideju slobode moramo pretpostaviti, ako hoće­mo da zamislimo neko biće kao um.no i obdareno svešću o svome kauzalitetu u pogledu radnji, to jest obdareno voljom, i nalazimo da upravo zbog istog razloga svakome biću, obdarenome umom i voljom., moramo da pripišemo osobinu, da se pod idejom svoje slobode odlučuje na delanje.

Međutim, iz pretpostavke tih ideja potekla je i svest o zakonu delanja: da se subjektivna načela radnji, to jest maksime moraju uvek shvatiti tako da važe i objektivno, to jest da važe kao načela uopšte dakle da mogu poslužiti za naše vlastito opšte zakonodavstvo. Ali, zašto ja treba da se potči- nim tome principu, i to kao umno biće uopšte, pa time i sva druga bića obdarena umom? Ja hoću da priznam da me na to ne goni nikakav interes, jer iz toga se ne bi dobio nikakav kategorički imperativ; ali ja se ipak za to moram nužno zainteresovati i uvideti kako to ide; jer trebanje je zapravo htenje, koje važi za svako umno biće pod uslovom ako bi um kod njega bez smetnji bio prak­tičan; za bića koja, kao nas, aficira još čulnost kao pobuda druge vrste, kod kojih se ne događa uvek ono što bi um činio sam za sebe, nužnost radnje znači samo trebanje, pa se subjektivna nužnost razlikuje od objektivne nužnosti.

Izgleda, dakle, da mi u ideji slobode zapravo samo pretpostavljamo moralni zakon, naime prin­cip autonomije same volje, i da ne bismo bili kadri da za sebe dokažemo njegov realitet i objektivnu nužnost; doduše, tu smo još dobili nešto sasvim značajno time što smo, tačnije nego što se to obično dešava, odredili pravi princip, ali u pogledu njego-

1 0 1

Page 104: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

vog važenja i praktične nužnosti da mu se potčinja- vamo, nismo niukoliko dalje otišli; jer ne bismo bili kadri da damo neki zadovoljavajući odgovor onome ko bi nam postavio pitanje: zašto opšte važenje naše maksime kao jednog zakona mora da predstavlja ograničavajući uslov naših radnji, i na čemu zasnivamo vrednost koju pripisujemo tom načinu delanja, a koja je tako velika da uopšte ne može postojati nikakav viši interes, i kako to biva da čovek veruje da jedino time oseća svoju ličnu vrednost, prema kojoj vrednost jednog prijatnog ili neprijatnog stanja ne znači ništa.

Doduše, mi nalazimo da se možemo zaintereso- vati za neko lično svojstvo koje ne nosi sa sobom apsolutno nikakav interes za izvesno stanje, ako nas samo lično svojstvo osposobljava da postigne­mo interes za stanje, u slučaju da bi um trebalo da izdejstvuje njegovu raspodelu, to jest da prosta dostojnost, da se bude srećan, može i bez pobude da dovede do te sreće, da nas interesuje za sebe; taj sud, u stvari, samo je posledica već pretpostav­ljene važnosti moralnih zakona (ako se pomoću ideje slobode odvojimo od svakog empiričkog interesa); međutim, da je potrebno da se odvojimo od empiričkoga interesa, to jest da sebe smatramo slobodnima u delanju, a da se ipak smatramo za potčinjene izvesnim zakonima, kako bismo jedino u svojoj ličnosti našli neku vrednost koja bi nam nadoknadila sav gubitak onoga što našem stanju pribavlja neku vrednost, i kako je to moguće, dakle otkuda moralni zakon obavezuje, mi još nismo kadri da to na taj način uvidimo.

Ovde se pokazuje, to se otvoreno mora priznati, jedna vrsta kruga iz kojega se, kako izgleda, ne

102

Page 105: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

može izaći. Mi pretpostavljamo da smo u redu eficijentnih uzroka slobodni, kako bismo sebe u redu svrha zamislili pod moralnim zakonima, i nakon toga mi sebe zamišljamo potčinjene tim zakonima, jer smo sebi pripisali slobodu volje; jer, sloboda i vlastito zakonodavstvo volje su oboje autonomija, dakle predstavljaju korelativne poj­move, ali upravo zbog toga nijedan od njih ne može se upotrebiti, da bi se onaj drugi objasnio i njegov osnov pokazao, već se u najboljem slučaju može upotrebiti samo radi toga da bi se predstave jednog istog predmeta, koje u logičkom smislu izgledaju različite, svele na jedan jedini pojam (kao što se različni razlomci iste sadržine svode na najmanje izraze).

Međutim, nama preostaje još jedan izlaz, naime da ispitamo: da li mi, kada na osnovu slobode zamišljamo sebe kao uzroke koji a priori deluju, ne zauzimamo neko drugo stanovište, nego kada nakon naših radnji predstavljamo sebe kao po­sledice koje vidimo pred sobom.

Postoji jedno zapažanje čije izvođenje ne zah­teva neko suptilno razmišljanje, za koje se može pretpostaviti da ga može izvršiti najobičniji razum, mada na svoj način nekim nejasnim razlikovanjem moći suđenja koje on naziva osećanjem: da nas nijedna predstava, koje su nam date bez naše volje (kao što su predstave čula), ne upoznaje sa predme­tima drukčije do onako kako nas ti predmeti afici- raju, pri čemu za nas ostaje nepoznato šta ti pred­meti mogu biti po sebi; dakle, što se tiče te vrste predstava, mi pomoću njih, čak i pored najnapetije pažnje i najveće jasnosti koju bi razum ikada mo­gao da prinese, ipak možemo dospeti samo do

103

Page 106: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

saznanja pojava, a nikada do saznanja stvari po sebi. Čim se postavi ta razlika (svakako samo na osnovu primećene razlike između predstava koje su nam odnekud drugde date i pri čemu smo mi pa­sivni i predstava koje mi isključivo proizvodimo iz samih sebe i pri čemu pokazujemo svoju delatnost), samo od sebe izlazi da se ipak iza pojava mora priz­nati i pretpostaviti još nešto drugo što nije pojava, naime stvari po sebi, mada se mi sami od sebe mirimo sa tim da se stvarima po sebi nikada ne možemo približiti niti ikada možemo saznati šta su one po sebi, jer nam one nikada ne mogu pos­tati poznate, već samo način na koji nas aficiraju. Iz toga mora da se dobije razlika, mada gruba, iz­među čulnoga sveta i sveta razuma, od kojih čulni svet može da bude kod raznih posmatrača sveta, prema raznolikosti njihovih čulnosti, veoma razli- čan, dok svet razuma, koji je u osnovi čulnog sveta, ostaje uvek isti. Štaviše, čovek ne srne da se poduhvati ni da sazna kakav je on sam po sebi, i to na osnovu poznavanja koje ima o sebi prema unutrašnjem osećaju. Pošto čovek sebe ne stvara niti pojam o sebi dobija a priori, već empirički, prirodno je da se o samom sebi takođe može oba- vestiti preko unutrašnjeg čula i usled toga samo posredstvom pojava svoje prirode i načina na koji njegova svest biva aficirana; međutim, pored te osobine svoga vlastitog subjekta, sastavljene iz sve samih pojava, ipak mora nužnim načinom da pretpostavi nešto drugo što je u osnovi, naime svoje Ja onakvo kakvo ono može biti po sebi, i, dakle, što se tiče prostog opažanja i prijemčivosti osećaja mora sebe da ubraja u čulni svet, a u pogledu onoga što može u njemu predstavljati čistu delat-

104

Page 107: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

nost (onoga što ne dospeva do svesti aficiranjem čula, već to čini neposredno), mora sebe da svrstava u intelektualni svet, koji ipak ne poznaje dalje.

Sličan zaključak misaoni čovek mora da donese o svima stvarima koje mu se mogu desiti; verovatno se takav zaključak može naći i u najobičnijem razu­mu, koji je, kao što je poznato, veoma sklon da iza predmeta čula stalno očekuje nešto nevidljivo, što je samo za sebe delotvorno; ali to što je nevidljivo on opet izopačava time što ga ubrzo preobraća u ono što je čulno, to jest želi da ga učini predme­tom opažanja, pa time ne postaje ni najmanje pametniji.

Čovek u sebi stvarno nalazi moć kojom se razlikuje od svih ostalih stvari, pa čak, ukoliko ga aficiraju predmeti, i od sama sebe, a ta moć je um. Um, kao čista samodelatnost, nalazi se iznad razuma još po tome što razum, mada i on predstavlja samodelatnost i ne sadrži, kao čula, jedino predstave koje poniču kada nas stvari aficiraju (dakle, kada smo pasivni), ipak ne može da svojom dlotovornošću proizvede druge poj­move do one koji služe jedino tome da podvode čulne predstave pod pravila i da ih time ujedinjuju u jednoj svesti, a bez upotrebe čulnosti razum ne bi mogao išta da zamisli, dok nasuprot tome um pokazuje pod imenom ideja jedan tako čist spon- tanitet da on time daleko prevazilazi sve što mu čulnost može da dotura, i svoj najvažniji posao pokazuje u tome što čulni svet odvaja od sveta razuma, ah da bi time samom razumu obeležio njegove granice.

Zbog toga svako umno biće mora da posmatra samo sebe kao inteligenciju (dakle, ne sa strane

105

Page 108: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

svojih nižih moći), ne kao biće koje pripada čul­nome svetu, već svetu razuma; dakle postoje dva stanovišta sa kojih ono može da posmatra sebe i da sazna zakone upotrebe svojih moći, sledstveno tome zakone svih svojih radnji: prvo, ukoliko ono pripada čulnome svetu, pod prirodnim zakonima (heteronomija), drugo, kao biće koje pripada inte- ligibilnome svetu, pod zakonima, koji, budući nezavisni od prirode, nisu empirički, već osnov imaju jedino u umu.

Kao umno biće, dakle biće koje pripada inte- ligibilnome svetu, čovek nikada ne može da zamisli kauzalitet svoje vlastite volje drukčije do pod ide­jom slobode; jer nezavisnost od odredbenih uzroka čulnoga sveta (kakvu nezavisnost um mora uvek da pridaje samom sebi) jeste sloboda. Sa idejom slobode pak nerazdvojno je povezan pojam auto­nomije, a sa pojmom autonomije nerazdvojno je povezan opšti princip moralnosti koji u ideji leži u osnovi svih radnji umnih bića, isto onako kao što je prirodni zakon u osnovi svih pojava.

Dakle, otklonjena je sumnja koju smo gore pobudili, kao da se neki tajni krug nalazi u našem zaključivanju od slobode na autonomiju i od auto­nomije na moralni zakon, naime, da smo ideju slobode možda uzeli za osnovu samo zbog moralnog zakona, da bismo ga posle toga ponovo izveli iz slobode, dakle da za taj moralni zakon ne bismo mogli da navedemo nikakav razlog, nego bismo mogli samo da ga postavimo kao izmoljenost jednog principa koji će nam dobronamerne duše rado priznati, ali koji mi nikada ne bismo mogl' da postavimo kao stav koji se može dokazat'. Jer, mi sada vidimo: kada sebe zamišljamo slobod­

106

Page 109: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

ne prenosimo se u svet razuma kao njegovi članovi, i saznajemo autonomiju volje zajedno sa njenom posledicom, sa moralitetom; ali ako sebe zamislimo kao obavezne, onda sebe posmatramo kao pripad­nike čulnoga sveta, a ipak u isto vreme i pripad­nicima sveta razuma.

KAKO JE MOGUĆ KATEGORIČKI IMPERATIV?

Umno biće kao inteligencija ubraja se u svet razuma, i samo kao eficijentni uzrok koji pripada tome svetu ono označava svoj kauzalitet voljom. Ipak, s druge strane, ono je svesno sebe kao dela čulnoga sveta u kojem se njegove radnje nalaze kao proste pojave njegovog kauzaliteta, ali čija se mogućnost ne može saznati na osnovu toga kauzaliteta kojeg ne poznajemo, već se umesto njega one radnje, determinirane drugim, pojavama, naime požudama i sklonostima, moraju saznati kao radnje koje pripadaju čulnome svetu. Dakle, sve moje radnje kao radnje prostog člana sveta razuma moraju biti potpuno saobrazne principu autonomije čiste volje; a kao radnje prostog dela čulnoga sveta morale bi da se shvate potpuno sao­brazne prirodnome zakonu požuda i sklonosti, dakle potpuno saobrazne heteronomiji prirode. (Radnje saobrazne principu autonomije čiste volje zasnivaju se na najvišem principu morala, a radnje saobrazne heteronomiji prirode zasnivaju se na principu sreće.) Pošto svet razuma sadrži osnov čulnoga sveta, dakle i osnov njegovih zakona, pa je u pogledu moje volje (koja pripada potpuno svetu razuma) neposredno zakonodavan i prema tome se kao takav takođe mora zamisliti, to ću ja kao

107

Page 110: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

inteligencija, mada s druge strane kao biće koje pripada čulnome svetu, ipak saznati sebe kao pot- činjenog zakonu sveta razuma, to jest umu, koji u ideji slobode sadrži njegov zakon, dakle kao pot- činjenog autonomiji volje, usled čega ću zakone sve­ta razuma morati da posmatram kao imperative koji važe za mene, a radnje saobrazne principu autonomije čiste volje kao dužnosti.

I tako su kategorički imperativi mogući na osnovu toga što ideja slobode čini mene članom inteligibilnoga sveta, usled čega bi sve moje radnje, kada bih bio jedino takav član, bile uvek saobrazne autonomiji volje, ali pošto ja sebe opažam u isto vreme kao člana čulnoga sveta, to sve moje radnje treba da su saobrazne autonomiji volje, koje kate­gorično Treba predstavlja sintetički stav a priori na osnovu toga što pored moje volje koju aficiraju čulne požude pridolazi još ideja upravo iste volje, ali čiste i za sebe praktične volje koja pripada svetu razuma i koja prema umu sadrži najviši uslov onoga sintetičkoga stava a priori; otprilike isto onako kao što uz opažaje čulnoga sveta pridolaze pojmovi razuma, koji, posmatrani sami za se, znače samo i jedino zakonsku formu uopšte, a tim pridolaženjem čine mogućim sintetičke stavove a prirori, na kojima se zasniva celokupno saznanje prirode.

Praktična upotreba običnoga ljudskog uma pot- potvrđuje ispravnost te dedukcije. Ne postoji niko, čak ni najgori zločinac, samo ako je navikao da upotrebljava svoj um, ko ne bi rado poželeo, kada mu se predoče primeri ljudi poštenih namera, istraj- nih u sleđenju dobrih maksima, primeri saučešća i opšte dobronamernosti (i uz to još povezani sa velikim žrtvovanjem svojih koristi i ugodnosti),

108

Page 111: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

da i sam bude čovek tako nastrojen. Ali, samo zbog svojih sklonosti i svojih nagona on nije kadar da takav karakter u sebi ostvari, pri čemu ipak gaji želju da se oslobodi takvih sklonosti koje ga i sa­mog opterećuju. Dakle, time dokazuje da se sa jednom voljom, nezavisnom od nagona čulnosti, prenosi u mislima u red stvari sasvim drukčiji od reda njegovih požuda u oblasti čulnosti, jer od one želje on ne može da očekuje nikakvo zadovoljenje požude, nikakvo zadovoljavajuće stanje ma za koju njegovu stvarnu ili zamišljenu sklonost (jer time bi izgubila svoju izvanrednost čak i ideja koja mu tu želju izmamljuje), već samo neku veću unutrašnju vrednost svoje ličnosti. Međutim, on veruje da predstavlja tu bolju ličnost kada se pre­nese na stanovište člana sveta razuma, na što ga nehotično nagoni ideja slobode, to jest nezavisnost od odredbenih uzroka čulnoga sveta, a na kojem je stanovištu svestan dobre volje koja, prema njego­vom vlastitom priznanju, za njegovu zlu volju kao člana čulnoga sveta sačinjava zakon čiju važ­nost on upoznaje u trenutku kada ga prekoračuje. Dakle, moralno trebanje (nalaganje) jeste htenje njega samoga kao člana inteligibilnoga sveta, pa to svoje htenje zamišlja samo utoliko kao trebanje ukoliko u isto vreme posmatra sebe kao člana čulnoga sveta.

O POSLEDNJOJ GRANICI SVAKE PRAKTIČNE FILOZOFIJE

Svi ljudi zamišljaju sebe u pogledu volje slobod­nima. Otud dolaze svi sudovi o radnjama kao takvim, koje su trebalo da se dese, mada se nisu desile.

109

Page 112: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Pa ipak ta sloboda nije neki iskustveni pojam i to ne može da bude, jer taj pojam stalno preostaje pošto iskustvo pokazuje suprotnost zahtevima koji se pod pretpostavkom slobode zamišljaju nužnim. S druge strane, isto je tako nužno da sve što se događa bude neizostavno determinirano prema prirodnim zakonima, no ni ta prirodna nužnost ne predstavlja neki iskustveni pojam, upravo zbog toga jer on sobom nosi pojam nuž­nosti, dakle pojam jednog saznanja a priori. Ali taj pojam o prirodi iskustvo potvrđuje, i mora neizbežno da se pretpostavi ako treba da je moguće iskustvo, to jest ono saznanje čulnih predmeta koje je povezano opštim zakonima. Otuda je sloboda samo ideja uma, čiji je objektivni realitet po sebi sumnjiv, dok je priroda pojam razuma, koji svoj realitet dokazuje na primerima iz iskustva i nužno ga mora dokazivati.

I pored toga što iz toga proizlazi dijalektika uma, jer, što se tiče volje, sloboda koja se njoj pripisuje je, kako izgleda; u protivrečnosti sa prirodnom nužnošću, a kod toga razilaženja um u spekulativ­nom smislu nalazi da je put prirodne nužnosti znatno utrtiji i upotrebljiviji nego put slobode: to je u praktičnom smislu jedina staza slobode na kojoj je moguće da upotrebljavamo svoj um pri našem delanju i tvorenju; zato je za najsuptilniju filozofiju kao i za najobičniji um nemoguće da nekim umstvovanjem odstrani slobodu. Prema to­me, filozofija mora da pretpostavi: da se ne nalazi nikakva prava protivrečnost između slobode i prirodne nužnosti istih ljudskih radnji, jer ona ne može da napusti pojam prirode isto tako kao ni pojam slobode.

lio

Page 113: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Međutim, bar ta prividna protivrečnost mora da se iskoreni na ubedljiv način, čak i kada se nika­da ne bi moglo shvatiti kako je sloboda moguća. Jer, ako čak misao o slobodi protivreči samoj sebi ili prirodi koja je isto tako nužna, onda bi ona nasuprot prirodnoj nužnosti apsolutno morala da se napusti.

Međutim, nemoguće je da se izbegne ta protiv­rečnost, ako bi subjekat, koji veruje daje slobodan, zamišljao sebe u istome smislu ili upravo u istome odnosu i kada se naziva slobodnim i kada pretpo­stavlja daje, što se tiče iste radnje, potčinjen prirod­nome zakonu. Zato je neodložan zadatak spekula­tivne filozofije: da bar pokaže da se njena obmana o protivrečnosti zasniva na tome što mi, kada čoveka nazivamo slobodnim, zamišljamo ga u drugome smislu i odnosu nego kada ga kao deo prirode držimo za potčinjena njenim zakonima, i da oba ta značenja čoveka ne samo da mogu veoma lepo da stoje zajedno već se čak moraju zamisliti nužno udružena u istome subjektu, inače se ne bi mogao navesti razlog zašto bi trebalo da opterećujemo um idejom koja nas, mada se bez protivrečnosti može udružiti sa drugom idejom dovoljno osvedočenom, ipak -upliće u posao koji um u njegovoj teorijskoj upotrebi dovodi u veliki škripac. Ta dužnost spada u nadležnost jedino spekulativne filozofije, da bi za praktičnu filozofiju utrla slobodnu putanju. Dakle, od dobre volje filozofa ne zavisi da li on hoće da poništi prividnu protivrečnost ili će je ostaviti netaknutom; u tom drugom slučaju teorija o protivrečnosti je bonum vocans, gde se fatalista može sa razlogom

i l l

Page 114: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

da postavi pa da iz toga svoga bespravnog poseda odagna svaki moral.

Ipak se još ne može reći da ovde počinje granica praktične filozofije. Jer ono poravnanje spora nije njena stvar, već ona od spekulativnoga uma samo zahteva da onu razjedinjenost, u koju se sam zapliće pri rešavanju teorijskih problema, privede kraju, kako bi praktični um imao mira i sigurnosti od spoljašnjih napada, koji bi mu mogli osporiti tlo na koje želi da se nastani.

Ali, pravo na slobodu volje čak običnoga ljud­skog uma zasniva se na svesti i priznatoj pretpo­stavci nezavisnosti uma od čisto subjektivno- -odredbenih uzroka koji skupa sačinjavaju ono što pripada samo osećaju, što potpada pod opšti naziv čulnosti. Čovek koji na taj način posmatra sebe kao inteligenciju stavlja se u jedan drugi red stvari i u odnos prema odredbenim razlozima sasvim dru­ge vrste, kada se kao inteligencija zamišlja obdare­nim voljom, sledstveno tome kauzalitetom, nego kada sebe opaža kao fenomen čulnoga sveta (što stvarno i jeste), pa svoj kauzalitet u pogledu spo- ljašnje determinacije potčinjava prirodnim zakoni­ma. Ubrzo taj čovek uviđa da to dvoje mogu po­stojati u isto vreme, štaviše da to moraju činiti. Jer, da je neka stvar u pojavi (koja pripada čulnome svetu) potčinjena izvesnim zakonima od kojih je upravo ta ista stvar kao stvar ili kao biće po sebi nezavisna, to ne sadrži ni najmanju protivrečnost; ali da on sama sebe mora da predstavi i da zamisli na taj dvostruki način, to počiva, što se tiče pred­stavljanja, na njegovoj svesti o samom sebi kao predmetu koga aficiraju čula, a što se tiče njegovoga zamišljanja sama sebe, to se zasniva na njegovoj

112

Page 115: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

svesti o samom sebi kao inteligenciji, to jest neza­visnosti od čulnih utisaka u upotrebi uma (dakle, kao pripadniku sveta razuma).

Otuda dolazi to da čovek sebi pripisuje volju koja na svoj način ne dozvoljava da se stavi išta što spada samo u njegove požude i sklonosti i nasuprot tome zamišlja radnje koje omogućuje i štaviše čini ih nužnim, a koje se obavljaju samo uz zanemarivanje svih požuda i svih čulnih podstreka. Kauzalitet tih radnji leži u njemu kao inteligenciji i u zakonima dejstava i radnji prema principima jednog inteligibilnog sveta, o kojem on, dakako, ne zna ništa dalje do to da u njemu postavlja zakon isključivo um, i to čisti um, nezavisan od čulnosti. Isto tako, pošto je on u tome svetu samo kao inte­ligencija pravo sopstvo (kao čovek naprotiv on je samo pojava sama sebe), to se oni zakoni odnose na njega neposredno i kategorički, pa ono na šta podstiču sklonosti i nagoni (dakle, celokupna priroda čulnoga sveta) ne može da nanese ni­kakvu štetu zakonima njegovog htenja kao inte­ligencije, tako čak da on ne odgovara za sklonosti i nagone i ne pripisuje ih svome pravome sopstvu, to jest svojoj volji, ali je odgovoran za popustlji­vost koju bi prema njima pokazivao, ako bi im na štetu umnih zakona volje dopustio da utiču na njegove maksime.

Kada se praktični um u mislima prenosi u svet razuma, time ne prekoračuje svoje granice, ali ih prekoračuje ako bi hteo da se u njega prenese opa­žanjem ili osećajem. Prenošenje u mislima u svet razuma samo je negativna misao u pogledu čulno­ga sveta koji u determiniranju volje ne daje umu nikakve zakone, i to prekoračenje pozitivno je

8 Zasnivanje metafizike morala 113

Page 116: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

samo u toj jedinoj tački, što je ona sloboda kao negativna odredba u isto vreme povezana s (po­zitivnom) moći i čak s kauzalitetom uma, koji mi nazivamo voljom, po kojoj treba postupati tako da princip radnji bude saglasan sa suštinskom kakvoćom nekog umnog uzroka, to jest sa uslovom opšteg važenja maksime kao jednog zakona. Ali, ako bi praktični um uz to iz sveta razuma doneo neki objekat volje, to jest neku pobudu, prekoračio bi svoje granice i uobražavao bi da poznaje nešto o čemu u stvari ne zna ništa. Prema tome, pojam sveta razuma predstavlja samo stanovište koje um, kako sam uviđa, prinudno zauzima izvan pojava, kako bi sama sebe zamislio praktičnim, što ne bi bilo moguće kada bi uticaji čulnosti za čoveka bili odlučujući, ali što je ipak nužno ukoliko njemu ne treba osporavati svest o samom sebi kao inte­ligenciji, dakle kao umnom uzroku i uzroku koji dejstvuje umom, to jest koji dela slobodno. Ta mi­sao za sobom povlači ideju o poretku i zakono­davstvu koji su drukčiji nego što su poredak i zakonodavstvo prirodnog mehanizma, koji se od­nosi na čulni svet, i ta misao čini nužnim pojam inteligibilnog sveta (to jest celokupnosti umnih bića kao stvari po sebi), ali bez i najmanje preten­zije da se inteligibilni svet zamišlja drukčije do prema njegovom formalnom uslovu, to jest shodno opštosti maksime volje kao zakona, dakle shodno autonomiji volje koja jedino može postojati sa slobodom te volje; naprotiv svi zakoni, određeni s obzirom na neki objekat, predstavljaju hetero- nomiju koja se nalazi samo kod prirodnih zakona i može se odnositi samo na čulni svet.

114

Page 117: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Ali um bi prekoračio sve svoje granice kada bi se poduhvatio da sebi objasni kako čisti um može da bude praktičan, što bi bilo potpuno jedno isto sa zadatkom da objasni kako je moguća sloboda.

Jer, mi možemo da objasnimo samo i jedino ono što smo kadri da svedemo na zakone čiji predmet može biti dat ma u kojem mogućem iskust­vu. Sloboda je međutim čista ideja, čiji objektivni realitet ni na koji način ne može da bude dokazan na osnovu prirodnih zakona, dakle ne može biti prikazan ni u kojem mogućem iskustvu, koja se zbog toga nikada ne može shvatiti ili čak samo uvideti, jer se njoj samoj nikada, ma po kojoj analogiji, ne b; mogao da podmetne neki primer. Ona važi samo kao nužna pretpostavka uma u biću, koje veruje da je svesno nekoje volje, to jest nekoje moći različite od č>ste moći žudnje (naime, da se odlučuje na delanje kao inteligencija, dakle prema zakonima uma, nezavisno od prirodnih instinkata). Gde prestaje odlučivanje prema prirod­nim zakonima tu prestaje svako objašnjenje, pa nam ne preostaje ništa drugo do odbrana, to jest pobijanje zamerki onih koji izjavljuju da su dublje zagledali u suštinu stvari i zbog toga drsko ogla­šavaju slobodu za nemoguću. Tim ljudima može se samo pokazati da protivrečnost, koju su oni navodno otkrili u pojmu slobode, leži samo i jedino u tome što su oni, da bi prirodnome zakonu priba­vili važnost u pogledu ljudskih radnji, nužno morali da posmatraju čoveka kao pojavu, pa, pošto se od njih zahteva da ga kao inteligenciju zamisle kao stvar samu po sebi, oni ga još posmatraju kao pojavu čak i gde bi, naravno, odvajanje njegovog kauzaliteta (njegove volje) od svih prirodnih zakona

*• 115

Page 118: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

čulnoga sveta bilo u istome subjektu u protivreč­nosti, koja pak otpada, kada bi oni hteli da se prisete, i, kao što valja, da priznaju da ipak iza pojava moraju u osnovi biti stvari same po sebi (premda skrivene), od čijih se zakona dejstva ne može zahtevati da budu istovetni sa zakonima pod kojima su njihove pojave.

Subjektivna nemogućnost da se objasni slo­boda volje istovetna je sa nemogućnošću da se nađe i shvati neki interes* koji čovek može da gaji prema moralnim zakonima; pa ipak čovek stvarno gaji neko interesovanje za njih, čiju osnovu u nama zovemo moralno osećanje, koje su neki pogrešno izdavali za merilo našeg moralnog ocenji- vanja, dok se ono naprotiv mora posmatrati kao subjektivno dejstvo koje zakon vrši na volju, za šta jedino um daje objektivne razloge.

Da bi se htelo ono za šta um propisuje nalaganje jedino čulno-aficiranome umnome biću, za to je naravno potrebna sposobnost uma da nam uliva

* Interes je ono na osnovi čega um postaje praktičan, to jest uzrok koji determinira volju. Zato se samo za umno biće kaže da gaji neki interes za nešto; bezumna stvorenja osećaju samo čulne nagone. Neki neposredan interes um nalazi u radnji samo tada kada je opšte važenje njene maksime dovoljan odredbeni razlog volje. Jedino takav interes jeste čist. A li, ako maksima može da determinira volju samo posredstvom nekog drugog objekta žudnje, ili pod pretpostavkom nekog naročitog ose­ćanja subjekta, onda um nalazi u radnji samo posredni interes, pa, pošto um sam po sebi ne može da bez iskustva nađe niti objekte volje niti neko naročito osećanje koje je u osnovi volje, to bi posredni interes bio samo empirički i ne bi predstavljao neki čist interes uma. Logički interes uma (da unapređuje svoja saznanja) nije nikada neposredan, već pretpostavlja svrhe njegove upotrebe.

116

Page 119: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

neko osećanje zadovoljstva ili dopadanja u vršenju dužnosti, dakle potreban je kauzalitet uma, da čulnost određuje shodno svojim principima. Me­đutim, potpuno je nemoguće uvideti, to jest a priori objasniti kako proizvodi neki osećaj zadovolj­stva ili nezadovoljstva čista misao koja u sebi ne sadrži ništa čulno; jer to je naročita vrsta kauzali­teta, o kojem mi, kao o svakom kauzalitetu, apsolutno nismo kadri da išta odredimo a priori, već se toga radi moramo obratiti jedino iskustvu. Pošto nam iskustvo ne može pokazati nikakav drugi odnos između uzroka i posledice do odnos između dva predmeta iskustva, a ovde čisti um pomoću čistih ideja (koje ne predstavljaju nikakav predmet za iskustvo) treba da bude uzrok posledice, koja je naravno u iskustvu, to je za nas ljude potpuno nemoguće da objasnimo zašto i kako nas interesuje opštost maksime kao zakona, dakle zašto i kako nas interesira moral. Sigurno je samo toliko: da zakon morala ne važi za nas zbog toga što nas interesira (jer to je heteronomija i zavisnost praktičnoga uma od čulnosti, naime od osećanja koje je u osnovi, pri čemu čulnost ne bi nikada mogla biti moralno zakonodavna), već da taj zakon inte­resira zato što važi za nas ljude, pošto je ponikao iz naše volje kao inteligencije, dakle iz našeg pravog sopstva; ono što pripada čistoj pojavi to um nužno potčinjava svojstvu stvari samih po sebi.

Na pitanje, dakle, kako je moguć kategorički imperativ, može se doduše odgovoriti utoliko ukoliko smo kadri da odredimo onu jedinu pretpo­stavku pod kojom je on jedino moguć, naime ideju slobode, isto tako ukoliko smo kadri da uvidimo nužnost te pretpostavke, što je dovoljno

117

Page 120: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

za praktičnu upotrebu uma, to jest za osvedočenje o važenju toga imperativa, te i o važenju moralnog zakona; ali kako je moguća sama ta pretpostavka, to nijedan ljudski um neće nikada moći da uvidi. Ali pod pretpostavkom slobode volje jedne inte­ligencije autonomija volje kao formalni uslov, pod kojim ona jedino može da bude determinirana, jeste jedna nužna posledica. Pretpostaviti slobodu volje, takođe je ne samo (a da se ne zapadne u protivreč­nost sa principom prirodne nužnosti u spajanju pojava čulnoga sveta) sasvim lepo moguće (kao što to može da dokaže spekulativna filozofija), već je takođe bez daljeg uslova nužno za svako umno biće svesnog svoga kauzaliteta koji vrši umom, dakle za svako umno biće svesnog volje (koja se razlikuje od požuda) da slobodu volje praktično, to jest u ideji, postavi kao uslov u osnovu svih svojih proizvodnih radnji. Međutim, kako čisti um sam za sebe, bez drugih pobuda koje inače mogu biti uzete bilo otkuda, može da bude prak­tičan, to jest kako čisti princip opšteg važenja svih njegovih maksima kao zakona (koji bi princip naravno predstavljao formu čistoga praktičnog uma) može sam za sebe, bez ikakve materije (predmeta) volje, za koju se čovek unapred srne interesovati, da predstavlja pobudu i da izaziva neki interes koji bi značio čist moralni interes, ili, drugim rečima: kako čisti um može da bude prak­tičan, to objasniti, za to je potpuno nesposoban svaki ljudski um, pa je izgubljen svaki trud i svaki rad uložen u traženju toga objašnjenja.

To je upravo isto kao kada bih ja hteo da nađem razlog za to kako je moguća sama sloboda kao kauzalitet volje. Tada ja napuštam filozofski

118

Page 121: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

osnov objašnjenja i nemam drugog. Doduše, mogao bih da, sanjareći, lutam tamo — amo po inteligi- bilnom svetu koji mi još preostaje, to jest po svetu inteligencije; iako ja o tom svetu imam ideju sa valjanom osnovom, ipak o njemu nemam ni najmanjeg znanja, niti ću do njega dospeti ikada ma kakvim nastojanjima svoje prirodne umne moći. Taj svet znači samo nešto što preostaje nakon što sam iz odredbenih razloga svoje volje odstranio sve što pripada čulnome svetu, prosto da bih princip pobuda iz oblasti čulnoga sveta ograničio time što ću tu oblast ograditi i pokazati da ona u sebi ne obuhvata sve, već da izvan nje postoji još nešto; ali ja to ne poznajem dalje. Od čistoga uma, koji taj ideal zamišlja, nakon apstrahovanja od svake materije, to jest od svakog saznanja objekata, meni ne preostaje ništa drugo do forma, naime da praktični zakon opšteg važenja maksima, i shodno tome zakonu um u odnosu na čisti svet razuma, zamislim kao mogući delotvorni uzrok, to jest kao uzrok koji determinira volju; tu pobuda mora potpuno da nedostaje; inače bi sama ta ideja inteligibilnog sveta morala da predstavlja pobudu ili ono u čemu bi um iskonski nalazio neki interes; učiniti to shvatljivim, zapravo je zadatak koji mi nismo kadri da rešimo.

Tu je, dakle, poslednja granica svega moralnog istraživanja, koju treba odrediti, što je već zbog toga od velikog značaja, da bi se time sprečilo da um, s jedne strane, traga na jedan po moral štetan način u čulnome svetu kako bi u njemu našao najvišu pobudu i interes koji je shvatljiv, ali je empiričan, a, s druge strane, da bi se sprečilo da um u jednom za njega praznome prostoru trans-

119

Page 122: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

cendentnih pojmova, pod imenom inteligibilnog sveta, nemoćno maše svojim krilima, ne mičući se pri tom s mesta i gubeći se u maštarijama. Uo­stalom, ideja čistog sveta razuma kao ideja celine svih inteligencija, u koji spadamo i mi sami kao umna bića (mada smo, s druge strane, u isto vreme članovi čulnoga sveta), ostaje i dalje upotrebljiva i dopuštena ideja koja može da se upotrebi radi neke umne vere, iako se na njenim granicama završava svako saznanje, kako bi se živ interes za moralni zakon proizveo posredstvom divotnog ideala o opštem carstvu svrha samih po sebi (umnih bića), kome možemo pripadati kao članovi samo ako se prema maksimama slobode upravljamo tako brižljivo kao da su one zakoni prirode.

ZAVRŠNA NAPOMENA

Spekulativna upotreba uma u pogledu prirode dovodi do apsolutne nužnosti nekog najvišeg uzroka sveta', praktična upotreba uma u pogledu slobode dovodi takođe do apsolutne nužnosti, ali samo do apsolutne nužnosti zakona radnji svakoga umnog bića kao takvog bića. Dakle, suštinski princip svake upotrebe našega uma jeste to da svoje sazna­nje dotera do svesti o njegovoj nužnosti (jer bez te nužnosti to saznanje ne bi bilo saznanje uma). Međutim, isto tako suštinsko ograničenje toga istoga uma je što um nije kadar da uvidi niti nužnost onoga što postoji ili onoga što se događa, niti nužnost onoga što treba da se događa, ako se ne uzme za osnovu neki uslov pod kojim to postoji ili se događa ili treba da se događa. Na taj način,

120

Page 123: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

neprekidnim raspitivanjem za taj uslov zadovolje­nje uma se sve dalje odlaže. Zato um neumorno traži ono što je bezuslovno-nužno, pa se oseća prinuđenim da ga prihvati bez ikakvog sredstva da ga sebi učini shvatljivim; dovoljno je srećan ako samo može da nađe pojam koji se slaže sa tom pretpostavkom. Prema tome, što naša dedukci­ja najvišeg principa morala ne može bezuslovan praktični zakon da učini shvatljivim (kakav mora da je kategorički imperativ) u pogledu njegove apsolutne nužnosti, nije neki prekor našoj dedukci­ji, to je zamerkakojabi se morala učiniti ljudskome umu uopšte; jer što ona ne želi da to učini pomoću uslova, naime posredstvom nekog interesa uzetog za osnovu, ne može joj se uzeti za zlo, jer u tom slučaju ne bi bio moralni zakon, to jest najviši zakon slobode. I tako, mi zaista ne shvatamo praktičnu bezuslovnu nužnost moralnog imperati­va, ali ipak shvatamo njegovu neshvatljivost, a to je sve što se s pravom može zahtevati od filozofije koja stremi da dospe do poslednjih principa ljudskoga uma.

Page 124: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ
Page 125: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

S A D R Ž A JVeljko Korać: KANTOVA METAFIZIKA MORALA 5

ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA

PREDGOVOR ....................................................................... 15

Prvi odsekPRELAZ OD OBIČNOG ETIČKOG UMSKOG SAZNANJA KA FILOZOFSKOM ETIČKOM UM- SKOM SAZNANJU ............................................................ 23

Drugi odsekPRELAZ OD POPULARNE MORALNE M UDROS­TI KA METAFIZICI M O R A L A .................................... 41

Autonomija volje kao najviši princip moralnosti 90Heteronomija volje kao izvor .svih lažnih principamoralnosti ...................................................................... 90Podela svih mogućih principa moralnosti koji potiču iz prihvaćenog osnovnog pojma heteronomije 91

Treći odsekPRELAZ SA METAFIZIKE MORALA KA KRITICI ČISTOG PRAKTIČNOG UM A .................................. 97

Pojam slobode je ključ za objašnjenje autonomijev o l j e ................................................................................... 97Sloboda se mora pretpostaviti kao osobina voljesvih umnih bića ...................................................... 99O interesu koji se pridaje idejama moralnosti. . . . 100O poslednjoj granici svake praktične filozofije . . . . 109

ZAVRŠNA PANORAM A ....................................... 120

Page 126: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

I. Kant: ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA. Lektor: Olivera Marković. Omot i korice: Ružica Stanisavljev-Vukašinović. Tehnički urednik: Milan Škrbić. Izdaje: Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, Bulevar vojvode Mišića 17. Za izdavača: Vladimir Stojšin.

Tiraž: 5.000. Beograd 1981.

Page 127: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

OBJAVLJENO

F. Rotcrdamski — POHVALA LUDOSTI 1 . Ž. R uso — V ER O ISPO V E ST Š \ -

VO JSK O G VIKARA Š. Lnlo — O SN O V I ESTETIKE

B.afrc — U V O D U FILOZOFIJE.- EG ZISTENCIJE ||,

Dž. B irk li — RASPRAVA O PRINCI­PIM A LJUD SK O G SA ZN A N JA

S. Kjerkegor — STRAH I DRH TA NJE E. H m slik — O M UZIČKI LIJEPOMJ E. H i seri — ID EJA FE N O M EN O L O ­

G IJEL. G oldm an — LUKAČ I IIAJDEGER Č. M ariš — O SN O V E TEO RIJE O

ZN A C IM A Ž. Pijaž-j — STRUKTURALIZAM E. Fink — EPIL O ZI PO EZIJI J, Šan — KNJIGA VLADARA OBLASTI

S a n

Patanđali — IZREKE O JO G I K senofon l — U SPO M E N E O SOKRATU Ž. F. Liotar — FEN O M EN O L O G IJA K . Fiđler — O P R O SU Đ IV A N JU DELA

LIK O VNIH U M E TN O STI. M O D E ­R NI NA T U R A LIZA M I UMET-I NIČKA ISTINA i'/.'M V

U PRIPREMI— — -------------— --------- ^ r r f l l / ,H craklit — FRAG M ENTI Parmenid - - O PRIRO DI Platon — FILEB ,P laton — KRATIL. M E N EK SEN I V asubanihu — TRIM ŠIKE (IZREKE O

B U D IZ M U )Boetije — UTEH A FILO Z O FIJE A . G . Baum gvrlcn — FILOZOFSKE

M EDITA CIJE Ž. Ž R uso — SA N JA R IJE SA M O TN O G

ŠETAČAV ollcr — FILO Z O FSK A PISM A D . D idro — IZABRA NI SPISI M . H ijdeger — ŠTA ZNAČI M ISLITIG . B tšlar — N O V I N A U Č N I D U H V. J in k el :vič — M UZIK A I N E IZ R E ­

C IV O

Page 128: MORALA - kok.memoryoftheworld.org Kant/Zasnivanje metafizike... · Imanuel Kant ZASNIVANJE METAFIZIKE MORALA Predgovor Dr VELJKO KORAĆ Preveo Dr NIKOLA M. POPOVIĆ Redakcija MILOŠ

Filozofska biblioteka

» Nemoguće je zamisliti igde išta u svetu, pa čak ni izvan njega, što bi se bez ograničenja moglo smat­rati dobrim, osim jedino dobre volje. Razum, du­hovitost, moć suđenja, i kako se već inače mogu na­zvati talenti duha, ili smelost, odlučnost, istrajnost u sprovođenju odluka, kao osobine temperamenta, bez sumnje su u izvesnom pogledu dobre i poželjne; svi ti prirodni darovi mogu postati krajnje zli i štetni, ako volja, koja treba da ih upotrebi i čija se osobena kakvoća zbog toga zove karakter, nije dobra. Sa prolaznim je isto tako: Vlast,bogatstvo, čast, čak i zdravlje i čitavo dobro naho­đenje jednoga čoveka i njegovo zadovoljstvo sa svo­jim položajem, obuhvaćeni imenom sreća, ulivaju smelost, a time češće i obest, ako ne postoji neka dobra volja koja ispravlja njihov uticaj na dušev- nost, pa time i celokupan princip delanja, čineći ih opšte-svrhovitim; a da i ne spominjemo da nijedan

i uman i nepristrasan posmatrač nikada neće osetitidopadanje prilikom posmatranja neprekidnog bla­gostanja umnog bića, koje ne ukrašava nijedna

1 ̂ crta neke čiste i dobre volje, i tako izgleda da dobravolja sačinjava neophodan uslov čak dostojnosti umnog bića da bude srećno.«

! V; , . -- f

' J v *, . У. i 4<r. : - - ч '-t ■: *