MORSKE TEHNOLOGIJE2 sata predavanja + 1 sat vježbi

Doc.dr.sc. Gorana Jelić Mrčelić

VAŽNO!!!

Uvjeti za dobivanje potpisa - prisustvovanje na minimum:

• 12 predavanja za redovite studente;• 50% predavanja za izvanredne studente.

Upute za polaganje ispita:

završni pismeni ispit na kraju semestra• za prolaz je potrebno riješiti minimalno 50% ispita,• ocjene testa su relativne (usporedbom testova svih

studenata koji su pristupili ispitu na osnovu Pravilnika o studijima i sustavu studiranja na Sveučilištu u Splitu).

VAŽNO!!! Studenti se završnog ispita mogu osloboditi ako:

– polože 12 mini pismena kolokvija (po 3 pitanja) za dovoljan,

– odnosno dva pismena kolokvija (po 10 pitanja 7 i 14 tjedan nastave - 50% riješeno za dovoljan)

Osnovna literatura: Jelić Mrčelić G. 2012. Morske tehnologije. Digitalni udžbenik, Pomorski fakultet, Split

Izvori:• http://en.wikipedia.org• http://powerlab.fsb.hr/OsnoveEnergetike/udzbenik• http://geol.gfz.hr/Juracic/predavanja/index.html• http://www.pfri.hr/~zec/ (MTv1.0)• Dumić, Stanković, Zović. Onečišćenje oceana naftom, FER,

Zagreb• Duić i dr. Održivi razvoj lokalnih zajednica. FSB, Zagreb• http://oceans.greenpeace.org• Bićanić, Z. 2003. Zaštita mora i morskog okoliša. Split, 373

pp.• Dundović, Č. 2003. Pomorski sustavi i pomorska politika.

Rijeka, 346 pp.• Vaši seminarski radovi

MORSKE TEHNOLOGIJE

Predavanje 1Doc.dr.sc. Gorana Jelić Mrčelić

Važnost mora

Koja su goruća pitanja opstanka čovječanstva?

Kako ih riješiti?

MORSKA TEHNOLOGIJA

(eng. Marine Technology) obuhvaća skup znanja, sredstava i procesa kojima se čovjek služi u iskorištavanju morskih bogatstava i njegovih svojstava.

1. morska bogatstva– crpljenje nafte i plina iz podmorja,– morsko rudarstvo,– izdvajanje minerala i pitke vode iz mora,– ribolov.

2. svojstva mora– marikultura,– odobalna (off-shore) industrija,– oslobađanje akumulirane energije u moru,– morske nastambe i odobalna komunalna djelatnost.

Svrha morske tehnologije • iskorištavanje morskog prostora, • pronalaženje novih energetskih potencijala,• proširivanje postojeće anorganske i organske sirovinske osnove za razvoj

privrede, • razvoj ljudskih djelatnost u obalnim područjima.

Da li pomorski prijevoz spada u morske tehnologije?

Tehnološki sustavi koji se razvijaju u morskom okolišu samo zbog prijeke potrebe da se tehničkim sredstvima more svlada kao prirodna prepreka ne ubrajaju se u morsku tehnologiju. Takav je i pomorski prijevoz u svojoj osnovnoj funkciji nastavka kontinentalnog prijevoza.

Ona obuhvaća procese koji su direktno povezani s racionalnim iskorištavanjem prirodnih resursa mora i podmorja, uključujući:

• istraživanje mora, • tehnologiju, • gospodarstvo i • održavanje ekološke ravnoteže zaštitom okoliša.

Istraživanje mora

Zaštita okoliša

Tehnologija

Gospodarstvo

Morske tehnologije

Razvojem morske tehnologije upravljaju zakoni ekonomije koji vrijede za tehnološki razvoj u cjelini. Zanemarivanjem prirodnih odnosa u morskom okolišu ili tehničko savladavanje ograničenja narušava ekološku ravnotežu u svjetskim morima.

Definicija UNESCO-a Inženjerstvo morske tehnologije obuhvaća

tehnološke aktivnosti povezane s istraživanjem i korištenjem mora, uključujući:

• atmosferu• obalu• dno mora • sedimente ispod morskog dna.

Prema procjenama stručnjaka naftnih kompanija: • 65 % potencijalnih rezervi nafte i plina nalazi

se u području do 200 m dubine mora, • 30 % od 200m do 2 500m, • 4 % u segmentu kontinentalne uzvisine i • 1 % u podmorju dubokog oceana (oceanskog

dna).

Tu su ujedno i bogata ribolovna područja.

Koja konvencija najpotpunije uređuje pitanja iskorištavanja, istraživanja i zaštite mora?

Konvencije UN o pravu mora

1. Konvencija UN o pravu mora 1958, Ženeva (o teritorijalnom moru i vanjskom morskom pojasu, otvorenom moru, ribolovu i očuvanju bioloških bogatstava otvorenog mora, o epikontinentalnom pojasu)

2. Konvencija UN o pravu mora 1960, Ženeva3. Konvencija UN o pravu mora 1982,

Montego Bay

Kako bi se izbjegao sukob oko prava na iskorištavanje morskih resursa, Ženevska konvencija o epikontinentskom pojasu iz 1958. definirala je pojam prava priobalnih zemalja na iskorištavanje podmorja.

Prema novoj konvenciji iz 1982 priobalne zemlje imaju isključivo pravo na iskorištavanje podmorja u priobalnom pojasu do 200 Nm ili izvan te granice, gdje dubina prilazećih voda omogućava iskorištavanje prirodnih resursa. Po toj novoj definiciji epikontinentalnog pojasa (eng. Continental Shelf) u kojem države imaju pravo gospodarenja morem i podmorjem, veći dio rezervi nafte i plina pripao je priobalnim zemljama.

Teritorijalno more (eng. Territorial Sea) obuhvaća morski pojas u širini od 12 NM u pravcu otvorenog mora od granice unutrašnjih morskih voda (eng. Internal Waters Baseline - linija najniže oseke mora na obali kopna ili otoka koji se nalazi izvan unutrašnjih morskih voda). Država ima pravo nadzora uz vanjsku granicu teritorijalnog mora - neškodljiv prolaz.

Ekonomska ili gospodarska zona (eng. Exclusive economic zone - EEZ) je područje izvan teritorijalnog mora, uz njega, a obalna država može odrediti ekonomsku zonu do udaljenosti 200 NM od obale od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora. U tom pojasu obalna država ima suverena prava istraživanja i iskorištavanja, zaštite i gospodarenja prirodnim bogatstvima mora i podmorja, te obavljanja drugih ekonomskih djelatnosti (podizanje i upotreba umjetnih otoka i uređaja). Sve ostale države u toj zoni uživaju slobodu plovidbe i polaganja podmorskih kabela i cjevovoda.

Konvencija UN o pravu mora 1982. sadržava i predviđeni međunarodni pravni poredak iskorištavanja granica izvan granica nacionalne jurisdikcije u tzv. Zoni (eng. Area, franc. Zone).

Zona je dio mora i oceana i njegovo podzemlje izvan granica nacionalne jurisdikcije. Zona i njena bogatstva opće su dobro čovječanstva.

Zonom upravlja posebno tijelo UN-a (Seabed Authority) sa sjedištem u Kingston, Jamajka, koja izdaje koncesije za taj dio podmorja.

Epikontinentski pojas i mogući prošireni epikontinentski pojas

Konvencija UN o pravu mora (Montego Bay, 1982)

1. Uvod2. Teritorijalno more3. Tjesnaci koji služe

međunarodnoj plovidbi4. Arhipelaške države5. Isključiva gospodarska

zona (eng. Exclusive Economic Zone EEZ)

6. Epikontinentalni pojas7. Otvoreno more (High

Seas)8. Režim otoka9. Okružena ili poluokružena

mora

10. Pravo pristupa neobalnih država moru i od mora i sloboda tranzita

11. Zona (eng. Area, franc. Zone)

12. Zaštita i očuvanje morskog okoliša

13. Znanstveno istraživanje mora

14. Razvoj i prijenos morske tehnologije

15. Rješavanje sporova

U 14. dijelu Konvencije zajedno se uređuju razvoj i prijenos (transfer, razmjena) morske tehnologije. Sve se države obvezuju da, izravno ili preko nadležnih međunarodnih organizacija, surađuju u djelotvornom unapređivanju razvoja i prijenosa znanosti o moru i morske tehnologije pod prihvatljivim i razboritim uvjetima. Suradnja svake pojedine države ovisi o njenim vlastitim mogućnostima.

Obveza je država također da unapređuju razvoj znanstveno-tehnoloških potencijala onih država koje trebaju i traže pomoć, posebice država u razvoju, u istraživanju, iskorištavanju, očuvanju i gospodarenju morskim bogatstvima, zaštiti i očuvanju morske okoline i znanstvenom istraživanju mora.

Hrvatskaa. Unutrašnje morske vodeb. Teritorijalno morec. Epikontinentski pojas

Podmorja zatvorenih mora kao Sjevernog i Jadranskog, dogovorno su podijeljena među priobalnim zemljama. U granicama svojih područja pojedine zemlje su obavile parcelizaciju mora. Neke parcele se daju u zakup naftnim kompanijama koje pristupaju istraživanju i eventualno eksploataciji.

Organizacije u okviru Ujedinjenih naroda - United Nations (UN)

1. The Food and Agriculture Organization (FAO)2. International Maritime Organization (IMO)3. The UN Educational, Scientific and Cultural Organization

(UNESCO)4. Intergovernmental Oceanographic Commission (IOC)5. UN Environment Programme (UNEP)6. UN Development Programme (UNDP)7. UN Division of Ocean Affairs and the Law of the Sea

(DOALOS)

1. The Food and Agriculture Organization (FAO)

sklopu UN djeluje The Food and Agriculture Organization (FAO) koja je ustanovljena 1945, s ciljem suzbijanja gladi na Zemlji. FAO pomaže zemlje u razvoju i tranzicijske zemlje da moderniziraju i unaprijede poljoprivrednu, šumarsku i ribarsku praksu. Moto je latinska izreka fiat panis, što u prijevodu znači neka bude kruha! Sjedište FAOa je u Rimu.

2. International Maritime Organization (IMO)

The IMO se isključivo bavi brodarstom, no njene aktivnosti obuhvaćaju, između ostalog, i zaštitu morskog okoliša od zagađenja s brodova kroz rad IMO komisije Marine Environment Protection Committee - MEPC . Vrlo je važna konvencija MARPOL 73/78, koja je donešena u Londonu, s ciljem spriječavaja zagađenja s brodova punog nazivaThe International Convention for the Prevention of Pollution from Ships.

IMO se bavi i sigurnošću ribarskih brodova i obukom ribara.

Sjedište joj je u Londonu.

3. The UN Educational, Scientific and Cultural Organization (UNESCO)

Od 1945 djeluje UNESCO sa sjedištem u Parizu - organizacija u sklopu UN koja se bavi obrazovanjem, znanošću i kulturom, i koja potiče međunarodnu suradnju:The UN Educational, Scientific and Cultural Organization.

UNESCO je osnovao 1961 u Parizu Međuvladinu oceanografsku komisiju - Intergovernmental Oceanographic Commission (IOC).

Od 1961 postoji the International Oceanographic Data and Information Exchange (IODE), sa svrhom omogućavanja koordinirane izmjene informacija među državama članicama.

U sklopu UNESCO-a djeluju:Međunarodna komisiju za znanstveno istraživanje Mediterana

(International Commission for the Scientific Exploration of the Mediterranean Sea ICSEM), za suradnju i koordinaciju istraživanja na Mediteranu u okviru zajedničkog programa za Mediteran (Integrated Mediteranean Programs, 1967-1993).

1990 the World Bank for Reconstruction and Development u suradnji s European Investment Bank i drugim UN agencijama, objavila je ekološki pristup (eng. environmentally-conscious) ulaganjima u razvoj morskih resursa. Primjer takvog ulaganja je Program za okoliš Mediterana - the Environmental Programme for the Mediterranean.

4. Intergovernmental Oceanographic Commission (IOC)

UNESCO je osnovao 1961 u Parizu Međuvladinu oceanografsku komisiju - The Intergovernmental Oceanographic Commission s posebnim ciljem promoviranja međunrodne suradnje u istraživanju i sakupljanju podataka o morskim resursima i okolišu.

U sklopu IOC-a djeluje Training, Education and Mutual Assistance in the Marine Sciences (TEMA), koja promovira obuku, obrazovanje i međusobnu pomoć u znanstima o moru.

Međunarodne batimetrijske karte IOC-a (The IOCs International Bathymetric Charts), kao i General Bathymetric Chart of the Oceans, napravljene su za svaku pojedinu regiju, a vrlo su značajne su zbog uloge obalnih voda u određivanju ukupne biološke produktivnosti.

5. UN Environment Programme (UNEP)

Jedan od osnovnih nastojanja UNEPa (Program UN za okoliš) je ustanoviti stanje okoliša, te utjecaj čovjekovih aktivnosti na okoliš, uključujući i ribarstvo.

Centar za programe aktivnosti vezane uz oceane i obalna područja eng.The Oceans and Coastal Areas Programme Activity Centre (OCAPAC) je UNEPov glavni instrument koji pokriva morski okoliš u sklopu UNEPovog Globalnog sustava za monitoring okoliša eng. Global Environment Monitoring System (GEMS)

1985 UNEP je pripremio the Montreal Guidelines, koji predstavlja neobavezujuću pomoć vladama u cilju sprječavanja onečišćenja morskog okoliša s kopna.

6. UN Development Programme (UNDP)

UNDP (Program UN za razvoj) promovira socio-ekonomski razvoj zemalja u razvoju, preko nacionalnih, regionalnih i inter-regionalnih projekata.

7. UN Division of Ocean Affairs and the Law of the Sea (DOALOS)

DOALOS - Odsjek za pitanja oceana i pravo mora, bavi se širokim rasponom pitanja vezanih za oceane: od socio-ekonomskih do pravnih (Konvencija o pravu mora - Convention on the Law of the Sea).

PONOVIMO neke važnije UN konferencije i konvencije (međunarodni ugovori)!

1. Prva konferencija o okolišu: The UN Conference on the Human Environment (Stockholm, 1972)

2. Konvencija UN o pravu mora: The UN Conference on the Law of the Sea (UNCLOS) na kojoj je donešena Konvencija o pravu mora - UN Convention on the Law of the Sea (Montego bay, 1982)

3. Na konferenciji o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru (The UN Conference on Environment and Development ) donešena je Konvencija o bioaznolikosti - UN Convention on Biological Diversity (Rio, 1992)

Međunarodne nevladine organizacije izvan UN

Non-governmental organizations (NGOs) igraju ključnu ulogu u razvoju svijesti o okolišu.

1. IUCN World Wildlife Conservation Organization (bivša International Union for Conservation of Nature and Natural Resources). Njena strategija World Conservation Strategy u uradnji s WWF (World Wildlife Fund for Nature) i UNEP (IUCN-UNEP-WWF, 1980) privukla je pažnju šire zajednice na hitnu potrebu konzervacije staništa i resursa. Strategija je bila posebno uspješna u promoviranju koncepta održivog razvoja.

Pitanja za ponavljanje• Što sve spada u morske tehnologije?• Spada li pomorski prijevoz u MT?• Koja sve pitanja uređuje uređuje Konvencija UN o pravu

mora?• Što je epikontinentski pojas, a što zona ili area? Tko ima

pravo gospodarenja nad epikontitnentalnim pojasom, a tko nad zonom?

• UN organizacije – navedite nazive i kratice.

Hvala na pažnji!