Most između ljudi je riječ; I RIJEČ je tijelom postala i nastanila se među nama! – Mostar, 19.08. 2018., IX.(XXII) god., br. 16/2018.

MISIJA POVEZNICA BAŠTINE FRANJEVAČKOG ZAJEDNIŠTVA

Mostar: CimSv. Ante

IlićiSv. Franjo

RudnikSv. Barbara

SmrčenjaciGospa Snježna

Vrelo RadoboljeMajka Božja

OrlacSv. Lovre

MiljkovićiSv. Ivan Krstitelj

NA OROVNIKU – PROSLAVA UZNESENJA GOSPINA Orovnik je najstarije Gospino svetište

u Hercegovini. Spominje se u Rimskim spisima davne 1671. god. Dolaskom fra-tara u Hercegovinu (kraj 13. i početkom 14. stoljeća), vjerski se život u potpunosti promijenio. Premda su fratri bili putujući propovjednici (misionari), stvarali su vjer-ska središta i uporišta. U župi Mostarski Gradac (nekada u povijesti samo Gradac ili samo Mostar) poznata su takva vjerska središta: Misište i Otar na Bile, sv. Ivan na Gostuši, Krstina u blizini Mušaluka, gdje je prema predaji bila crkva sv. Stjepana Prvomučenika i Orovnik (isto blizu Muša-luka), koje je najstarije Gospino svetište u Hercegovini o čemu svjedoče i Vatikanski dokumenti iz 1671. godine. Spomen na

gradačku Krstinu čuva se slavljenjem sv. mise i „dernekom“ na Mušaluku na božić-ni Stjepanjdan (drugi dan Božića), a na Orovniku spomen-misom i dernekom u nedjelju nakon Velike Gospe (15. 8.).

U CIMU NA BAZILICI IZ RANOGA KRŠĆANSTVANaše Franjevačko zajedništvo – MISIJA FRAMOST, već smo u drugom desetljeću,

kako organizirano odlazimo na Baziliku i ondje se upoznajemo s našom starinom, našom svetinjom iz ranoga kršćanstva /crkva, bazilika iz IV/V. stoljeća/ ondje se po-molimo, zapjevamo, podružimo i sebi, napose mladoj generaciji posvijestimo, kako je to u Mostaru naš najstariji kulturno-vjerski spomenik kojim se dičimo i kojeg i drugima obznaniti želimo. Naše načelo je UPOZNAJMO SVOJE KAKO BISMO BOLJE CIJENILI TUĐE! Prije toga tjedan dva dobri ljudi našeg zajedništva počiste od naraslog šiblja navedeni prostor tako te su konture te crkvine zamjetne i dojmljive. Svake godine, posljednje nedjelje u kolovozu ondje smo uvečer od 18.00 sati. Ove godine je to u nedjelju 26-og kolovoza. Svi ste pozvani u to naše zajedništvo koje svake godine pri-redi određeno iznenađenje za posjetitelje. Ako Bog da to će biti i ove godine. Dobro došli, prijatelji!

Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

Židovi se nato među sobom prepi-rahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus:

»Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pije-te krvi njegove, nemate života u sebi!

Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istin-sko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni osta-je i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«

Riječ Gospodnja.

RIJEČ NA RIJEČ iz usta propovjednikaIsusova riječ konačno nas vodi

prema ključnom pitanju: Od čega za-pravo čovjek živi, od čega ovaj svijet živi? Naše je neposredno iskustvo da živimo od hrane koju redovito uzima-mo. Opasno bi bilo prestati uzimati hranu, jer to bi značilo ugrožavanje života. Ali imamo i suprotno iskustvo: mnogi ljudi imaju svega u izobilju, ali nisu sretni, već su prazni i lutaju bes-ciljno kroz život. Tako se trajno potvr-đuje riječ Svetoga pisma, da «čovjek ne živi samo o kruhu već o svakoj rije-či što izlazi iz Božjih usta» (Pnz 8,3). A riječ koja je izišla iz Isusovih usta jamči da je euharistijski kruh njegovo tijelo za život svijeta.

Isus Krist ostaje i danas veliki iza-

zov i jedino pravo rješenje za potrebe ovoga svijeta. Samo u njegovu duhu moguće je nadvladati nevjerojatnu sebičnost koja vlada među bogatima i bešćutnost sitih prema onima koji nemaju ni kruha. SAMO PO NJEGOVU PRIMJERU, KOJI JE SAV SEBE RAZDAO ZA ČOVJEKA, MOGUĆE JE DANAS PO-MOĆI SIROMAŠNIMA I BESKUĆNICIMA I VRATITI IM DOSTOJANSTVO LJUD-SKE OSOBE. To je ono što Crkva, a po-sebno mladi kršćani, danas na početku trećeg tisućljeća duguju ovom svijetu. Kršćani hraneći se kruhom života mo-raju sami svojim životom postati hrana svijetu koji vapi za ljubavlju, razumije-vanjem i prije svega za služenjem.

Fra Ivan Dugandžić

RIJEČ BOŽJA U ULOMCIMA

Ne priječite djeci k meni: takvih je kraljevstvo nebesko!U ono vrijeme: Donosili su Isusu dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A

učenici im branili. Nato će im Isus: »Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!« I položi ruke na njih pa krene odande.

Riječ Gospodnja.

ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO MATEJU /Mt 19, 13-15/

ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO IVANU / Iv 6, 51-58/

•••••••••••••••••••

•••••••••••••••••••

Mostar, 19. 08. 2018., IX.(XXII) god., br. 16/2018.2 FRAMOST - Misija poveznica

MOSTARSKI GRADAC - OROVNIK:IZ GRADAČKIH RORA DO SINJEGA MORA

…Ime dobi još prvih godina turskog osvajanja Mostara, o čemu kronike bilježe: “(...) Poslije ru-šenja mostarskog samostana (1563.) i pod stalnim pritiskom teških progona slijedećih 150 i više go-dina župnici Mostara napuštaju grad, zaštićuju se bespućem brda. Ti župnici beskućnici pomiču se što dalje od Mostara: Cim-Podivačje blizu Gora-naca-Gostuša-Gradac” (...) Hoće reći da, kada su u ove krajeve u bijegu pred Osmanlijama izbjegli katolici, vođeni franjevcima, s područja Mostara, a kako ih bješe jako puno, i župa je dobila pridjev “mostarski”. Njezino je sjedište i središte u jako nepristupačnom, Gornjem Gracu, a i ovaj Donji prepun je povijesti.

…Najprije ćemo do čuvenog “vrila” Orovnik, na-zvanog vjerojatno po orlovima koji su tu slijetali piti vodu, nakon što bi ih izmorio lov na zečeve i miševe Gradačkoga polja. Za njega sam čuo, ali mislio sam izvor je izvor i što tu ima posebno čudno. No, ovdje bome ima. Em što je to vrelo kultivirano još ranih tri-desetih prošloga stoljeća, čak su stručnjaci iz Splita tada došli, mogao je to biti tim Higijenskog zavoda, kako Karlo Rotim spominje u svojoj monografiji, po-svećenoj ovoj velikoj prostornoj župi, koja u svom sastavu ima Gornji i ovaj Donji Gradac, Dobrič, Go-stušu, Provo, Grabovu Dragu i Novo naselje, što bi podrazumijevalo oko tri tisuće stanovnika. Pa ni to nije malo. Dakle, tadašnji stručnjaci napravili su pro-jekt, prekrasno to izgleda, vodu sakupili u betonski rezervoar nad kojim se uzdiže kontura vrela, a kruna ili svod vrelišta sličan je onima iz prastarih filmova, negdje na divljem zapadu ili Meksiku, samo što su tamo tako izgledale nadsvođene kapije na ulazima hacijendi. Zdenac, betonsko korito vrela puni voda iz pet cijevi, “pet rora”, kako ih se u narodu zove, i, iz tih pet rora, ode ova voda sve do mora! No, i tada je politika bila važna kao i sada, samo je tada manje lagala. Premda nema službene potvrde o tome, jer su izvori uglavnom crkveni i takvi se sličnim infor-macijama ne bave - barem tako želim misliti - ovo vrelo finansirala je tada najmoćnija Hrvatska seljač-ka stranka (naići ću na još jedno, uz cestu prema G. Gracu), u vrijeme predizborne kampanje, jer Pašićevi srpski radikali i ovdje su uspijevali čak i neke Hrvate vrbovati za svoju velikosrpsku strategiju budućnosti

čisto hrvatskih krajeva, koje je svakako trebalo vre-menom, utjecajem, porezima, strahom i progonima, učiniti - srpskim. Doduše, “katoličke vere”….

…Nešto manje od tristo ljudi, uglavnom mla-dih, ovdje su pobijeni, u krugu od desetak četvor-nih kilometara. Franjevci su pak pobijeni u Gor-njem Gracu...

Danas uz Orovnik živi tek nekoliko domaćin-stava. Upoznat ću tu sinove pokojnog Marka Čuljka, mlad umro, djeca mala ostala. I podigla se do finih, zdravih i vrlo ljubaznih ljudina, ta tri momka, Doma-goj, Ivica i Josip. Žive tik uz vrelo, sve o njemu znaju, oni su danas vizualni kroničari zbivanja na njemu, jednom godišnje na i oko ovog vrela nagrnu tisuće vjernika. Prve “nedilje po Velikoj Gospi”. A to je za-nimljiva priča, iz 1670. godine. Naime, tada je put od Mostara do Duvna ovuda vodio, nijedne nam danas znane ceste nije bilo. Taj put je bio rimski, a nasljed-ne ga civilizacije samo koristile i po potrebi krpile od posljedica bujica. Taj je put vodio i preko Orovnika... “Jedna je žena išla tim putem. Došla je na Orovnik, jer je tuda put vodio i od umora nije mogla dalje. Rekla je: ‘Gospe moja da mi je malo vode?’ Čula je odgovor: ‘Razgrni pjesak i naći ćeš vodu.’ Kada je to učinila voda je se ukazala i potekla. Tada je nastalo Svetište” (...) Mala, trošna kapelica s kipićem Maj-ke Božje odmah je iza vrela. Od spomenute, pa sve do 1852. godine, tu se održavala godišnja misa, “na Gospoinu”. Dakle, to je i službeno najstarije Gospi-no svetište u Hercegovini, sve do te 1852. godine, kada će se, dovršetkom crkve, odlukom franjevaca prenijeti na Široki Brijeg. Nimalo se ovdašnji puk tomu nije razveselio. Dapače, pobunili su se. Te su kompromisu skloni franjevci ovdašnje ljude umirili odlukom da će se slave Majci božjoj ovdje obavljati tjedan nakon što se to dogodi na Brigu. Podsjećam, danas je to slavlje na Širokom Brijegu najznačajnije misno slavlje kroz godinu, pohode ga deseci tisuća ljudi, na taj, 15. kolovoza kad je Velika Gospa. Opći-na Široki Brijeg obilježava tada svoj službeni Dan… I danas, kako se to na Orovniku stoljećima radilo “Po-slije mise svećenik pozove djecu i majke da se napiju iz pete cijevi, koja je blagoslovljena...

Piše: Dragan Marijanović/Oslobođenje, 07.07.2013.

ISKUSTVO ŽIVOTA

Mostar, 19. 08. 2018., IX.(XXII) god., br. 16/2018. 3FRAMOST - Misija poveznica

Pokojnici koje smo ispratili od prošlog broja našeg Listića:• Antonija Šunjić, 1932., pokopana u Sutini;• Anđa Marinović, 1921., pokopana u Kolenju;

BRZOJAVNI OGLASI I NAPOMENE

Izdavač: FRAMOST – Misija poveznica Franjevačkih zajednica /interno/Treće Cimske bojne b.b. (Dom sv. Ante-Cim); 88 000 Mostar; BiH;

Tel/Fax: +387 36 341 941; e-mail: framost.misija@gmail.com; www.framost.com;Facebook i Youtube: framost.com i HKUD sv. Ante - Cim;

Poslužitelj Franjevačkog zajedništva: fra Luka Marić, mob.: 063-311-240; e-mail: lukamaric954@gmail.com, maric.luka@telemach.ba;

Pokoj vječni daruj im Gospodine.Počivali u miru Božjem.Ožalošćenima iskrena sućut.(Pokojnici su upisani u Maticu umrlih našeg Franjevačkog zajedništva)

OBAVIJESTI – NEKA BUDE BJELODANO Â KRŠTENJE U CRKVI SV. ANTE PADOVANSKOG U CIMU

upriličeno je 12.8.2018. Za vrijeme pučke svete mise kršten je Mate Krešić, sin Mile Krešića i Jelene r. Pajić iz Cima. Roditelji su žarko željeli da se njihov prvijenac, sin Mate, koji je dobio ime pok. djeda Mate Krešića, upriliči upravo u franjevačkom zajedništvu sv. Ante u Cimu. Božji narod je to pozdravio i roditeljima spon-tano prilazio i čestitao. Ponosnim roditeljima i osvje-dočenim vjernicima iskreno čestitamo i obilje Božjeg blagoslova želimo, kako njihovu sinu Mati, da raste u mudrosti i milosti, tako isto i njima samima. Neka ih sve Bog dragi čuva i zagovor sv. Ante Pado-vanskog prati kroza život. /Misija – FRAMOST/

 OVOGODIŠNJA GOSPOJINA U TREBIŽATU: Ove godine smo bili sudionici proslave Velike Gospe u Trebižatu/Čapljina. Već je više od jednog stoljeća kako su fratri sa svojim vjernim pukom u Trebižatu izgradili crkvu u čast Velike Gospe. Kroz Devetnicu Velikoj Gospi ondje je posebno živo i živahno. Gleda se nikoga ne zapostaviti i svakome ljubav i pažnju iskazati. To misnici kroz moljenje krunice i slavljenje sv. misa i propovjedničkom riječi gledaju pokazati. Na uočnicu Ve-likoj Gospi, ove godine, sv. misu je predvodio fra Luka Marić iz Mostara, pohvalivši sve nazočne za njihovu vjernost i osvjedočenu ljubav prema Bogu, Majci Mariji i svojim fratrima, čuvarima svetišta, koji junački skrbe o svom puku i potrebama njegovim.Na sam dan Velike Gospe skupilo se veliko mnoštvo Božjeg naroda i Gospinih štovatelja. Slavlju sv. mise uobičajeno je prethodila procesija, zavjetna molitva, pozdrav Domovini te kroz sve lije-po pjevanje zbora i klape iz Trebižata.Ovogodišnju Gospojinu i tamošnje Gospojinsko zajedništvo ove godine je osnažio svojom riječju i povijesnim podacima hercegovački franjevac, akademik, profesor dr. fra Andrija Nikić, koji je ove godine i zlatomisnik, slavi 50-tu obljetnicu svoga misništva. Slušateljstvo je pozorno popra-tilo njegovu besjedu i nakon mise prilazilo čestitati slavljeniku. Uobičajeno je i lijepo, ondje, da se puk poslije mise ne razilazi odmah kući već jedni drugima prilaze, za zdravlje i stanje upitaju i, one koji su kod kuća ostali, pozdrave. Fratri su cijelo vrijeme bili na raspolaganju u ispovijedanju, služenju, obilaženju bolesnih i nemoćnih i na koncu svoju misiju su sjajno ispunili. Neka je slava Bogu svevišnjemu i čast Velikoj Gospi, te hvala svim ljudima dobre volje. /Misija – FRAMOST/

 MOLIMO ZA NAŠE BOLESNE, STARE I NEMOĆNE, ALI I ZA ONE KOJI TAKVE GLEDAJU I DOBRO IM ČINE. Za naše putnike i radnike, za sve potrebite. Brojni se utječu u naše molitve i u Božju pomoć i zagovor svetih u svojim nevoljama. Stavljamo ih sve pred lice Božje u svim našim sv. misama, ali, ovim putem i u vaše molitve. Nosimo bremena jedni drugih!

Mostar, 19. 08. 2018., IX.(XXII) god., br. 16/2018.4 FRAMOST - Misija poveznica