Mostar, 7. travnja 2014. Broj 12/4 Cijena: 2,5 KM/ 10 HRK

BOSNAEOd Gabele do Huma - dokumentarni film je pri samom kraju montaže.Premijera je u Hutovu i Mostaru 24. i 25. lipnja27. lipnja je u Sarajevu i 29. lipnja u Ravnom.

Film “Kraljica Katarina” na rasporedu je krajem kolovoza, dok će probno snimanje biti u svibnju mjesecu u Stonu.

SRETAN USKRS

VLATKO FILIPOVIĆ:

OD G. DO H. I PRUGAstr. 4 i 5

str. 3

“KRALJICA KATARINA”str. 6

POVIJEST MOSTARAstr. 8 i 9

HERCEGOVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA str. 10 i 11

HUMSKA PRIČA O GASTRONOMIJI

str. 15 i 16

BORISLAV ARAPOVIĆ:

S RUŠEVINA KOSAČINA GRADA

str. 19-23

HRVATSKO PJEVAČKO DRUŠTVO

HRVOJE str. 26-29

40 PROZORI, VRATA, GRILJE, ŠKURE

SJEDIŠTE:

Adresa: Kiseljak, Gromiljak br. 19, Bosna i HercegovinaTel: +387 30 872-133 , 872-134, 872-135Fax: +387 30 872-290E-mail: kontinental.kiseljak@gmail.comSkype: Kontinental1

HRVATSKA

Tvrtka: Porta-Fenestra d.o.o. Ekskluzivni zastupnik za HrvatskuAdresa: Zagreb, Sesvete, Zagrebačka 75 – HrvatskaTel: +385 1 20 14 015; mob: 091 61 66 666Fax: +385 1 20 20 371E-mail: info@porta-fenstera-hr

MOSTAR (BiH)

Tvrtka: Kontinental izložbeni salon – MostarAdresa: Mostar, Ortiješ bb, Bosna i HercegovinaTel. +387 36 354 600, +387 63 993 105Fax. +387 36 354 600E-mail: kontinental.mo@tel.net.ba

ITALIJA

Tvrtka: TBT 2Adresa: Via A. Grandi 25, Ravenna (Italia)Tel. +39 0544450363E-mail tbt2@tbt2.com, web: www.tbt2.com

Tvrtka: HABITAT s.r.l.Adresa: Via Vittorio Veneto 208, BellunoTel. +39 0437 866 130Fax. +39 0437 358073E-mail: habitatfra@virgilio.it

Tvrtka: PUNTO CI s.r.l.Adresa: Via Arrigo Boilo 8, San Biagio di Callalta (TV)

Tel. +39 0422 797 529E-mail: info@puntoci.it

AUSTRIJA

Tvrtka: MarStein GmbHAdresa: Boden Niederlög 3, 6105 LEUTASCHTel. +43 (0) 5213 20 120Fax. +43 (0) 5213 20 120 88E-mail: office@marstein.at, web: www.marstein.at

IRSKA

Adresa: Dublin (Irska)Tel. +35 387 681 5333Fax. -

KANADA

Tvrtka: UNIQUE EURO-WINDOWS AND DOORSAdresa: 5165 Willingdon Avenue, Burnaby, BC V5G 3J2 (Canada)Tel. +1 604 377 1236E-mail: eurowindowsanddoors@yahoo.ca

RUSIJA

Tvrtka: Kонтиненталь г. МоскваAdresa: г. Москва (Moskva, Russia), 105318,, ст. м. “Семеновская”, Семеновская пл., дом 7, стр. 16Tel. +7 495 665 74 74Fax. E-mail: okna@jelovica.ru, g-valiev@mail.ru

FRANCUSKA

Tvrtka: SARL HOUSEAdresa: 133 Avanue de Wagram, 75017 ParisTel. +33 699 417 000

E-mail: contact@houseconceptparis.com

ENGLESKA

Tvrtka: AAG LtdAdresa: 40 New Zealand Avenue, Walton on Thames, Surrey KT121PT; LondonTel. +44 797 221 6454E-mail: aaghomes@googlemail.com

GRČKA

Adresa: AtenaTel. +30210958564Fax. -

NIZOZEMSKA

Adresa: GaudaTel. +51(0)172 327 353Fax. -

ŠVEDSKA

Adresa: StockholmTel. +46739437793Fax. -

ŠVICARSKA

Tvrtka: MTA AREPO SÁRAdresa: Boulevard de Saint Georges 60, 1205 Geneve, SuisseTel. +41 797 543 826, +33 623 677 019Fax. E-mail: todomarkovi@sfr.fr

www.kontinental.biz

KVALITETA POD SVAKU CIJENU

3HUM BOSNAE

Nakladnik:Hrvatska Uzdanica HUM Mostar

Za nakladnika:Martin Raguž

Čelni i odg. urednik:Filip M. Arapovitz

Uredništvo:dr. Borisav Arapović Srećko BorasVlatko FilipovićVelimir Pšeničnik NjirićAndrija Šimunović

Redakcija:Mladen BlaževićIvan ĐogićIvanko Margeta Blaško Raguž Marin TopićAntonio ZelenikaPetar Zelenikadr. Ante Aleksićprof. Ivan AlilovićMirko AlilovićToni PeharTomislav MazalValentin N. BorozanĆiril RaičIvan Ćubela

Tajnica:Marina Boras Grafika i dizajn:Philip de MiroLjiljana RajkovićAdresa Uredništva:Kralja Tvrtka br. 2 MostarBrzoglas:+387 36 316 347e-mail:humbosnae@gmail.comwww.humbosnae.gmailList je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem:R-05-04-42-42-1610-117/13

Vlatko Filipović, scenarist i redatelj, sveučilišni profesor rođenje u Hutovu (1936). Općina Neum. Po ocu Petru podrijetlom je iz Tur-kovića općina Ravno. Po majci Ljubici r. Raspudić iz Tepčića, Općina Čitluk. Otac željezničar, djed željezničar i umjesto da postane treća generacija željezničara* postao filmski redatelj i scenarist. Osnovnu školu završio u Hutovu, nižu gimnaziju u Bileći i Trebinju, višu gimnaziju u Dubrovniku, Filozofski fakultet grupa Jugoslavenske književnosti i jezik u Sarajevu. Nakon odsluženja vojnog roka uči filmski zanat kod vrsnih reateljakao asistent: Bulajića, Skrigina...Nosilac je brojnih nagrada. Filmovi „Žedno polje“, ,,U zavjetrini vremena“,“Hop-jan“ su čelni filmovi „Sarajevske škole dokumen-tarnog filma“.

Predavao na Sarajevskom Univerzitetu i Mostarskom Sveučili-štu predmet „Filmska i radio televizijska kultura“, na Franjevačkoj

teologiji „Instrumenta komunikacionis socialis“.Bio samostalni filmski radnik, umjetnički rukovodilac „Bosna fil-ma“, urednik Dokumentarnog programa TVBiH pred rat, u ratu i poslije rata.Redoviti je član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost- od osnutka.Nosilac je zvanja Filmski umjetnik Bosne i Hercegovine i Hrvatske.Živi u Neumu u mirovini.

Sve nagrade, diplome i filmove poklonio je Zavičajnoj kući Hutovo u Hutovu.

Nagrade međunarodnih festivala dokumentarnih filmova:Oberhauzen, nagrada službenog žirija za najbolji film (,,U zavje-trini vremena“).Kan, omladinski festival nagrada za režiju filma (,,U zavjetrini vremena“)Bolonja - Trento, film „Kardinal od Bosne i Hercegovine“ dijeli Grand prix festivala Nagrada internacionalnog žirija CIDALC za režiju filma Hop - jan Oberhauzen, diploma čelnom filmu nagrađene Jugoslavenske selekcije dokumentarnih filmova u Oberhauzenu za film „Hop-jan“

Diplome za uspijeh filmova na festivalima:Za film „Moja strana svijeta“ u Čikagu,Za film Hop-Jan: u Londonu, Njujorku,Oberhauzenu, u Mexicu, Lajpcigu,Sofiji, Krakovu„Hop-jan“ prvi film iz „regije“ uvršten u stalnu postavku Muzeja moderne umjetnosti Nju jork.

Nagrade „Festivala jugoslavenskog dokumentarnog filma-Beograd“:Prva nagrada za režiju filma ,,U zavjetrini vremena“ Velika zlatna medalja za film „Kruh naš svagdaljni daj nam danas“ Nagrada „Kekec“ međunarodnog žirija za film Hop jan Diplome festivala za „Hop jan“ i „Testament“

Nagrada festivala Jugoslavenskog igranog filma u Puli:Zlatna Arena za film „Kako ubiti Griega“ u SarajevuZlatna Arena za glavnu žensku ulogu u filmu „Moja strana svijeta“Diploma za režiju filma „Deveto čudo na istoku“ na osnovu literarnog dijela

Društvene nagrade :„Šestoaprilska nagrada grada Sarejeva“ za film ,,U zavjetrini vreme-nena“ „Dvadesetsedmo julska nagrada s SRBiH“ za dokumentarnu trilogiju „Doba mjena“ (filmovi „Polje“, „Zemlja“ ,“Dani Olimpijade“))Nagrada Udruženja filmskih radina za unapređenje kinematografije.

VLATKO FILIPOVIĆ

4 HUM BOSNAE

-Film je o življenju uz prugu od Gabele do Huma.-Od čvorišta do čvorišta. Od čvorišta pruge u Gabeli ,,ide“, produžava se pruga Beč (Vin)-Zagreb-Sa-rajevo-Mostar-Metković- prema Dubrovniku i Boki Kotorskoj. Naime u Humu se račva: jedan krak se odvaja prema interesantnom Dubrovniku i još interesantnijoj sa vojne točke gledišta Boki Kotorskoj.-Sve scene iz velikog vremenskog rastojanja povezuju pisak lokomo-tive, kompozicija vlaka teretnog i putničkog. Jednim gledateljima bit će za podsjaćanje, a većini infor-macija o malom hercegovačkom kraju kroz povijest pruge i naroda uz nju u 20st. -Područje od Gabele do Huma je na klimatskoj granici Mediterana i kontinenta; i politički granica država.-Značenje riječi ,,gabela“ je cari-na, to je mjesto uz Neretvu gdje se prolazi iz prostora u prostor i plaćala se carina (opis mjesta Troja iz Homerovog epa ,Jlijada“ zemljopisno i kopnom i morm i otocima odgovara Gabeli.)-Na liniji granice Mediterana i kontinenta je Hutovski grad. To je bila ustava na putu soli. S mora u brda se nosila sol, tkanina i si, a sa brda sir, kajmak, med, suho meso... i plaćala se cerina u oba pravca. Grad je bio; i zvao se Rimski pa Turski, a uvijek je bio Hutovski.-Malo dalje od Hutova je Glu-mina i između njih je groblje stećaka 12.-14.st. na kojem se vidi granica vjera.-Brdo Hum i selo Hum i zaravan ispred njih od davnina su mjesto ukrštanja puteva sjever-jug i istok-zapad; granični Čvor.-Kopnom uz more bila je Du-brovačka republika do Neretve a s druge strane Republika Venecija i Turska carevina iznad. Dubrovnik se dobro mogao braniti s mora, ali kako mu je Venecija bila „vječni neprijatelji da ga ne bi mogla napadati s kopna; teritorij od Neretve do iz sela Hum- ustupio je Turskoj. Razdvojene granice sa Venecijom obezbjedile su Grad od napada s kopna i poboljšala se trgovina.-Kada je Bosna i Hercegovina

postala dio teritorije Austro-Ugar-ske monarhije počela se planirati, zatim graditi pruga prema južnom Jadranu. Pruga je, posije vodom, najjeftiniji prevoz i povezivala je teritorij danas tri države.-Na prostoru Gabela- Hum ži-vjelo se teško. U vremenu izdjelila se zemlja i vrtače u brdima i u Popovu Polju i nema se kud više dijeliti. Jedan sin ostaje na imanju „ostali u svijet“, učiti, raditi i ne zaboraviti rodni kraj. Rad u polju je težak, pjevala se pjesma „Mome ćaći ostavio ćaća ralo zemlje i da porez plaća“.-Suša, cure su nosile vodu u burilima a onda je naglo dolazila poplava polja i otimanje ljetine od vode-Selo ispraća dvojicu u Ameriku. Cure pjevaju „Ameriko ,ti prokleta bila, sve si naše momke premamila. Ameriko ne imala sreće, mnogi više doma doći neće.“-Kada se Jedan od stotine“ vra-ti- slavi se; pjeva, igra lindžo, a nezaboravljaju se ni trasa ni tro-janac. Čuvaju se običaji i nasljeđe spontano nagonski.

-Izvođači radova pruge Au-stro-Ugarske monarhije žalili se sve do cara da se ne može na tako brdovitom strmom i viso-kom terenu izgraditi pruga, car je pitao : „Može li kilo zlata- kilo kamena?!“ i Moglo je! Govorilo se „Što južnije to tužnije‘\ Ćiro se morao peti i peo se sa potiskom na 310 metara nadmorske visine od 8 metara nad morem koliko je u Gabeli.-Gradila se pruga, zidale se tipske stanice i zidale su se kuće blizu stanica...Nije bio mali, ni spontan osjećaj: stanice uz prugu iste su kao one kod Beča u Austriji, iste kao one kod Minhena u Njemačkoj, iste kod Pariza u Evropi itd...Crkve iste. U to doba misa se govorila na latinskom, a molitve prevedene na jezike naroda. U nas na hrvatski. Grade se škole (učiteljice najčešće iz Dubrovnika). Pruga je omasovila pismenost, komuniciralo se lako. Oni što su svega toga bili svjesni mogli su se osjećati evropljanima.-Momci što rade na željeznici su postali važni. Svakog prvog u mjesecu plaća. Žene postaju

„gospoje“. To su bile prve plaće u kraju. Željezničke uniforme bile su iste kao kod svih kao u Austro-Ugarskoj monarhiji.-Bolje se živjelo. Putovanje vlakom je lagano, sigurno, ugodno- po-sebno u odnosu na ići pješke ili na konjima. Putovalo se: „Otvorila se vrata Dubrovačke pijace.“ Pu-tovalo se kao od šale do Mostara, Sarajeva, bili su i lokalni vlakovi Hutovo- Dubrovnik, Hutovo- Čapljina... Đaci su išli u Školu, lako se išlo do dućana, ureda u gradovima itdjtd. Kada je pruga

ovoliko pomogla jedan kameni, pasivni zaostali i zabiti kraj; kako li je i koliko pomogla i podigla nivo svijeta..? „Veliki izum,nema šta“ govorilo se i u narodu...-A to daje narod odmah shvatio važnost željeznice najbolje se vidjelo kada je car obilazio carstvo vlakom. Narod nije trebalo zvati da dođu pozdraviti cara. Vlak je kroz stanice prolazio lagano i mahao je narod pozdravljao sa stanica, a iz vlaka su odgovarali isto mahanjem.-U Ravnom je bilo toliko ljudi na stanici, daje car tražio da se vlak zaustavi; i zaustavljen je... Bili su aplauzi veliki!... Jedan je rekao glasno a caru su preveli: „Ja u Ravnom ih Hutovu mogu kupiti kartu za Beč i putovati direktno“ Car se, zapisano - slatko smijao.-Najbolji pokazatelj kako je bilo za vrijeme pruge, a kako je bez nje su škole. Hutovski školski centar

imao je 732 đaka, a Hutovo sada ima 12 đaka, a onoliko Ravno samo 40, itd.-Između Hutova blata i Hutova mjesta je Vilina ploča, (okomita kamena ravan) visoko u brdu,u planini Zaba. Godine 1913. bio je na Hutovskom terenu mali potres i srušio se gornji dio Viline ploče i priča se daje vila, a to su dobre vile, kazale da će umrijeti, poginuti značajan čovjek. Legen-du je 20.XI.1913. zapisao Ramo Hajdarević. Poginuo značajan čovjek 1914.

-Atentat na prestolonasljednika Franza Ferdinanda Je bio povod za prvi svj. rat. Razlozi su se znali i znaju. Ubijen je u Sarajevu i on i supruga u otvorenom autu su se vozili.Prvo je bombom gađan auto i promašen pa su mecima kod La-tinske ćuprije ubijeni oboje. Priča je bila : „Vodali ih po Sarajevu u otvorenim kolima dok ih nisu pobilicc. -Prugu su razarala sva tri rata. Osim Balkanskog bio je prvi i drugi svjetski rat. Osim razaranja i ubijanja vidjele su se i promjene sistema. U Ravanskom kraju nakon drugog svj. rata, u Trebinjskoj biskupiuji, nije se vratilo iz Blajburga i sa Kružnog puta 2054 mladića. Pobijeni su bez suđenja. I ,,škripari“ - momci u godinama prije vojske znali su da nisu ništa krivi, ali su se ipak skrivali blizu kuća i oni su pobijeni bez suda. Oko 2500 djevojaka

OD G. DO H. I PRUGA

5HUM BOSNAEostalo je bez mogućnosti udaje, bez bračne ugode, bez majčin-stva- jednog od najvećih ljudskih nagona, bez radosti... 1948. nakon popisa stanovnika u Ravanjskom kraju na 12 djevojaka doolazio je jedan momak...

-Narod se osjaćao obespravljen nakon „šestojanuarske diktature“ kralja Aleksandra, kralja Petra, komunista...-Držeći se starih običaja narod je dolazio nedjeljom na misna slavlja u svim selima od Gabele do Huma iako se na to gledalo poprijeko.-Nakon rata dosta dugo došlo je „Doba. mjena (ima film)“ i bilo je doba mjena: Međunarodna zajed-nica dala je novac za reguliranje rijeke Trebišnjice. Nakon uspjeha u preporodu delte Neretve. Rijeka nije više bila podmornica kako se nekad u školama učilo. Popovo Polje više nije plavilo i „Moglo je uspjevati sve: rijeka je regulirana, uspostavljeno navodnjavanje, sunca dosta, klima dobra, povoljne...Samo je trebalo raditi, i radio se“.-Ipak se još uvijek išlo u svijet, ali ne u Ameriku i Australiju, nego u Europu. (Iz filma „Moja strana svijeta“) scena „Ti Marko, ti ćeš ostati ovdje a vi ostali u svijet! Učite škole za doktore i inžinjere i ne zaboravite ovu kuću i Marka. To nam je!.“ -Došao čin ukidanja pruge uskotračnog kolosjeka. Razlog je bio političke naravi i to se zna još od „Načertanija“ do programa Akademije nauka iz Beograda... Skupština BiH trebala je donjeti jednoglasnu odluku o ukidanju pruge. Jedan iz oblasti kulture je pitao: „Možemo li uki-nuti prugu ako je nismo gradili !? Ako nema te države ima narod koji je nasljednik dobara “ Njega su vješto izmanipulirali i donjeli jednoglasnu odluku o ukidanju. Nije pomoglo ni „Ostavimo prugu do Hutova iz razloga turizma i snimanja filmova o partizanima. Ima polje/ijeke, mostovi, tuneli, močvara, brda, ima prelet ptica selica,spektakularan itd.. No zaludu!“-Kako je narod znao kako se veliko dobro ukida- vidjelo se na ispraćaju zadnjeg voza. Snimalo se arhivski zatvaranje pruge filmom i ostala je samo scena u Hutovu- jer je bila upotrebljena za drugi film. Ostali materijal je spaljen u Bosna filmu - ,jer ne treba“ (film

„Doba mjena“).-Skidala se pruga na više mjesta odjednom. Valjda je bio strah od pobune naroda... -Uzalud su nevine pisela, snimalo se za film rezultat je porazan: vojmei JNA i dobrovoljci koji su rat zvali „Oslobodilački“... Valjda „od dobra oslobađali narod“; a drugi ga zvali „Domovinski“. Branih ljudi svoju kuću, svoj dom, svoju domovinu bez velike halabuke .-Narod i u razorenoj crkvu u Ravnom moli Boga za mir. 1 bi mir. Kratko.-Popovo Polje opet plavi. Mir je izgleda dogovoren uzalud. Ljudi u čudu gledaju i ne mogu da vjeruju a polje plavi. Razlog je više novca od HE. Bilećko jezero velike površine od Trebinja do Bileće podiže nivo vode za 17m. Kad pred jesen krenuše kiše zaprijeti pucanje brane, Trebinje bi u opa-snosti... I pusti se voda u Popovo Polje. Govorilo se „Nastavlja se rat drugim sredstvima“.

-Opet Međunarodna zajednica pomaže uspostavljanje mira i planira se obnova Popova Polja . Ravnjani i gosti iz Trebinja dogovorili se, Bogu hvala. Mir.-Obnavlja se Ravno. Obnavljaju se zatim i željezničke stanice. Ona u Ravnom postade specifičan, poseban objekt, ugodan, nudi specijalitete i ljudi dolaze. Stanica u Zavali postade hipermoderan objekat koji prihvata turiste što dolaze u svjetski poznati pećinu Vjetrenicu. Osim stalaktita i stala-gnita i vrlo profesionalnih vodiča ovdje živi i legenda o vilama, ali na turistički način.-U stanicama stanuju ljudi, najčešće oni koji su bili u službi. Kupili stan i nastavili živjet tamo gdje su radili.-Ono malo ljudi što su ostali u selima, ali ne samo oni nego i oni njihovi što su otišli - sada vikendom dolaze da obiđu starce ako ih još ima i rade oko kuća rekreativno, ali vrlo korisno. Sade se bašče

zalijevaju setnasadi i masline. Vikendaši postadoše važni za kraj. Gradovi gdje su otišli i gdje rade nisu daleko za doći kolima. Izgleda da njihova djeca, odrasli ljudi imaju djecu i žele da njihovi roditelji obilaze stari kraj sve češće, a možda i stalno.-Ljudi dolaze na misna slavlja u svoja mjesta. Svaka crkva i selo ima svog sveca i slave ih. Osim Božića i Uskrsa, uglavnom svet-kovine su ljeti. Tako naprimjer u Dračevu u gabeoskom kraju slavi se Velika Gospa. Dolazi i odlazi masa svijeta. U Sjekosama slave tradiocionalno sv. Roka zaštitnika bolesnih od malarije i ostalih zaraznih boslesti.Davno se govorilo da malo ljudi u Sjekosama dočeka da žene sina, jer su ranije umirali. Srećom to je daleka prošlost, malarija se liječi.-U Hrasnom / Brštanici slavi se Sv. Ante- zaštitnik djece. Koristi se i misno slavlje - posebno dio koji se naglasi: „Pružite mir jedni

drugima44 i pružaju ruke -i djeca i odrasli, a prije njih na stećku se vidi kako ruka iz zemlje pruža se nudeći mir.-U Hutovu se slavi sv. Ivan veliko je slavlje taj dan: obilazi se groblje, svečana je misa, sastaju se kulturno umjetinčka društva što čuvaju i njeguju običaje igara i pjesama i imaju karakteristike naroda. Pokazuju gledateljima ali i sebi kako se to na jednostavan način na pozornici mjenjaju pokazujući kako to baš oni to rade i slavlje ide duboko u noć.-U Popovu Polju se slavi Sveta Ana, Kristova baka. U sredini ljeta, u sred polja slavi se od davnina ali i sada. Običaji čuvanja obiteljske ljubavi se čuva. Nekada je posije mise bilo veliko slavlje igrala se kola i lindžo. Dolazili su ljudi od svuda. Sada se još drži misno slavlje ali čim ono završi sjedaju u automobile i idu slaviti doma kod kuća u starom kraju kod rodbine kod kumaova i prijatelja...

-U Ravnom se slavi Mala Gospa, dan kaka je rođena Isusova majka. Ravnjani se sjećaju i ranijih slavlja i obično za praznik puštao se do-lazak vode, otvaranje ambulante, uvođenje telefona itd. Zajedničke molitve u ratu i u miru, i sada u obnovljenoj crkvi u obnovljenom Ravnom podignut je veliki lijepi, monumentalno urađen spomenik Ruđeru Boškoviću. Govornici su probranim riječima o njemu govorili. Ravnjani ne zaboravljaju ni domovinski rat i podigoše spomenik prvoj žrtvi, važnom čovjeku mjesta.

-U Zavali slave i katolici i pravo-slavni. Tu je bila crkva u Vl.st.- kršćanska. Sada se mise slave u manastiru.-Ne zaboravlja se otići u Vjetrenicu.-Ravno je postalo svojevrstan centar koji je uspostavio dobre veze sa Trebinjem i Herceg Novim, a za Dubrovnik kažu „Naš grad“. Zna se, danas su tu 3 države koje nekad spajao vlak zvan Ćiro i općina Ravno.-Ravno i Hutovo imaju povratnike koje su nazvali „prve laste44. Tako kažu za dvojicu koji su se vratili živjeti u stari kraju , u kuće dje-tinjstva: sveučilišni profesor Ivan Vukorep i filmski i TV organizator Pero Burić.-Hutovo. Ime dolazi od riječi ,,hudovo“, hudo-loše mjesto, jer je sjedne strane Popovo Polje i zemlje dosta a s druge Hutovo blato ima vode cijela jezera i močvare, a u Hutovu nema ni zemlje ni vode. No, Hutovci se ne daju: imaju odavno svoje kulturno umjetničko društvo „Hutovo u Hutovu44. Imaju svoj časopis koji mjenja ime Vrutak u Glasnik Hutova, ali redovno izlazi. Malo je teko malih mjesta koje to imaju. U Hutovu žene igraju nogomet: „Kad mogu muški možemo i mi“ ponosno govore već i one tradicionalno igraju snahe protiv zaova. Zajedno i zaove i snahe igraju protiv žena Ravnog. Izmislile su da je u nji-hovim igrama pobjednik- radost.-Hutovo ima lapidarij, muzej na otvorenom (govori don Ivica Puljić). Hutovo ima Zavičajnu kuću (govori Stanislav Vukorep). Hutovo, bolje reći, hutovci dižu spomenik uskotračnoj prugi u svom mjestu, na mjestu gdje je izlazio vlak iz stanice Hutovo. Na postolju piše: Uskotračna pruga 1901-1976.god

6 HUM BOSNAE

Prvi film koji smo počeli realizirati krajem prošle godine, na samom je kraju rada.

Postoje još neki završni radovi u svezi montaže.

Premijera ovog, nadasve, izuzetnog dokumentarnog filma zakazana je za 24. i 25. lipnja u Hutovu i Mostaru,

dok je premijerno prikazivanje 27. lipnja u Sarajevu.

U sklopu obilježavanja stogodišnjice ubojstva austrijskog prijestolonasljednika Ferdinanda.

Dok je u Ravnom prikazivanje filma najavljeno za 29. lipanj.

“Kraljica Katarina” sa snimanjem počinje krajem kolovoza u Kraljevoj Sutjesci.Na Gospodarskom sajmu u Mostaru, Hrvatska Uzdanica Mostar “HUM”

imat će svoj štand na kojem će se prodavati sve novine, knjige, CD-ovi i druge stvari koje smo do sada izdali.

7HUM BOSNAE

Tvrtka Miloša bb, 88000 Mostar, BiHTelefon: 00387 36 445 000Faks: 00387 36 445 002Web: www.post.baE-mail: info_hp@post.ba

Kneza Branimira bb, 88 000 Mostar, BiHBesplatni info telefon: 0800 88 888Centrala: 036 395 000Web: www.hteronet.baE-mail: marketing@hteronet.ba

8 HUM BOSNAE

Na prvi pomen Mostara, odnosno naselja na mjestu gdje se danas Mostar nalazi, u povijesnim izvorima nailazimo u jednom

pismu od 3. travnja 1452. godine, koje se čuva u Dubrovačkom Arhivu, u kojem se kaže da se Vladislav Hercegović, sin Her-cega Stjepana, odmetnuo od oca i zauzeo Blagaj i dvije kule na mostu na Neretvi. Sudeći prema tom dokumentu, sredinom 15. stoljeća Mostar je bio važno strateško mjesto na području Hercegovine, srednje vjekovne Humske zemlje. Još od 10. stolje-ća, Humska zemlja je samostalna pokrajina kojom vladaju domaći knezovi, od kojih su najpoznatiji članovi vlastelinske porodice Hranića- Kosača.

Međutim, iako prvo pominjanje Mostara datira tek iz zrelog srednjeg vijeka, na širem prostoru grada postoje materijalni ostaci života iz mnogo starijih vremena, koji svje-doče daje život na ovom području postojao još od svojih početka - neolitski lokalitet, Zelena pećina, povrh vrela rijeke Bune, naj-

starija ljudska naseobina na širem području grada, te nešto mlađe ilirske gomile i gradi-ne, grobnice i “fortifikacije”...

Iz antičkog perioda nema značajnijih ostataka, ali su zato ostaci iz perioda kasne antike i ranog kršćanstva izuzetno bogati - na širem prostoru Mostara su pronađene tri ranokršćanske crkve - u Cimu, Žitomi-slićima i Sutini - i one su dokaz intenziv-nog života u to vrijeme na ovim prostorima, ondašnjoj rimskoj provinciji Dalmaciji, a istovremeno i dokaz relativno rane kristija-nizacije ovih prostora.

Gotovo svi navedeni lokaliteti, što je utvr-đeno arheološkim istraživanjima, svjedoče i o kontinuitetu života i kroz cijeli srednji vijek, jer se na svima njima, ili u njihovoj neposrednoj blizini nalaze i srednjevjekovni grobovi, ali i stećci - autohtoni srednjevje-kovni nadgrobni spomenici na ovim prosto-rima.

Na žalost, i pored ovih tragova života i stvaralačkih aktivnosti kroz gotovo cije-li srednji vijek sve do navedenog pisma iz

1452. godine, nemamo nikakvih drugih po-dataka o mjestu na kojemu se kasnije razvio Mostar. Dakle, tek od te 1452. godine može se kontinuirano pratiti razvoj naselja na mjestu današnjeg Mostara. Prvo je to bila bitna strateška točka u kasnom srednjem vi-jeku čiju jezgru je predstavljao lančani most preko Neretve na mjestu gdje je rijeku bilo najlakše premostiti, te jake kule uz taj most, sa malenim naseljem oko te jezgre.

Od dolaska Turaka u drugoj polovici 15. stoljeća, oko 1466. godine, zorno se može pratiti razvoj tog strateškog utvrđenja u sve veće naselje, odnosno transformacija vojnog utvrđenja u grad. Upravo tih prvih godina, točnije, 1. lipnja 1474. godine, ovo naselje se prvi put pominje pod imenom Mostar u zapisniku sa sjednice Vijeća umoljenih gdje se raspravljalo o daru kojim će Vlada Du-brovačke republike darivati tadašnjeg zapo-vjednika Mostara - subašu Skenđera.

Grad će se razvijati prema principima on-dašnjih osmanlijskih gradova sa čaršijom i mahalama oko nje. Caršija, koja je i najsta-

POVIJEST MOSTARAZadatak da se duga povijest Mostara, njegov razvoj, sažme u par rečenica nije nimalo lak zadatak. Jer, šetajući Mostarom, u stvari šetamo kroz vrijeme. Tragovi prošlih vremena u ovom gradu vidljivi su na svakom koraku. Nalaze se jedni pored drugih, naslonjeni jedni na druge, isprepleteni u čudnoj i neponovljivoj simbiozi nevjerojatnijih elemenata...

9HUM BOSNAE

rija, zauzimala je najvažniji, reprezentativni dio grada - područje uz sam most, sa obje strane Neretve. Mahale su se širile na sve strane od čaršije, prvenstveno na lijevoj obali Neretve, a na desnoj obali su bile smještene u podnožju brda Huma i na obalama Ra-dobolje. Na takav način je formirano grad-sko naselje osmanlijskog tipa, koje će svoj vrhunac i konačni oblik vezan za taj period, doseći krajem 17. i početkom 18. stoljeća, a čiji je simbol i najznačajnije arhitektonsko ostvarenje predstavljao velebni Stari most iz 1566.

Pred kraj osmanlijske vladavine, pred polovicu 19.stoljeća, kao rezultat opadanja moći, te jačanja snage i mogućnosti, kao i uloge kršćanskog stanovništva u životu grada, dolazi do perioda izvjesne vjerske tolerancije koja se očitovala u dopuštanju izgradnje sakralnih objekata kršćanskih vjerskih zajednica u gradu. Najstariji kri-šćanski objekt predstavlja Stara pravoslavna crkva iz 1834. godine. Ubrzo potom, i kato-lici Mostara su dobili svoj prostor. Godine 1847. izgrađen je kompleks stare biskupske rezidencije u Vukodolu, sjedište nove fra-njevačke provincije koja je nastala odvaja-njem od Bosne Srebrene, te sjedište mostar-skog biskupa. Napokon, 1866. došlo je do izgradnje velike bazilike Franjevačke crkve sv.Petra i Pavla u samom gradu, uz koju će tridesetak godina kasnije biti izgrađen i Franjevački samostan. I pravoslavni Mosta-ra svoju novu, Sabornu crkvu dobijaju 1873.godine.

Svakako, prijelomnu godinu u razvoju Mostara predstavlja 1878. Tom godinom je označen definitivni odlazak Turaka i presta-nak osmanlijske dominacije, te početak raz-doblja Austrougarske uprave. Autrougarska sa sobom donosi i nove, europske utjecaje, ne samo u upravljanju gradom, nego i u njegovom preoblikovanju, razvoju i izgrad-

nji, što će, iako za svega četrdesetak godina, rezultirati skoro potpunom preobrazbom osmanlijske kasabe u europeizirani grad.

U tih četrdesetak godina Mostar je že-ljezničkom prugom i cestama povezan sa ostalim centrima Bosne i Hercegovine i Dalmacije. Izgrađena su tri mosta u samom gradu - most na Musali, Lučki i Carinski most. Tada je grad dobio moderni vodovod i kanalizaciju i elektrificiran je.

Period austrougarske vladavine pred-stavlja najplodnije razdoblje u izgradnji i urbanizaciji Mostara u cjelokupnoj njego-voj povijesti. Grade se novi objekti, javni, školski, stambeni, industrijski Zahvaljujući tomu, danas na ulicama i trgovima Mostara postoje dobri primjeri svih historicističkih stilova, ali i secesije, kao i pseudomaurskog stila. “Nova” arhitektura, potpuno drugači-jeg mjerila, kriterija i oblikovnih kvaliteta, polako zamjenjuje i istiskuje “staru” arhitek-

turu, ali poštujući je, ne rušeći je, nastojeći od nje sačuvati ono najbolje.

Ali, možda je najvažniji doprinos Autro-ugarska dala u stvaranju potpuno nove ur-bane matrice, koja i danas postoji i funkcio-nira. Vrlo brzo su novi gradski oci spoznali ogromne mogućnosti koje je pružao skoro potpuno neizgrađeni prostor na desnoj oba-li Neretve. Odmah se pristupilo njegovoj urbanizaciji, naravno, prvo u samoj blizini već postojećih izgrađenih dijelova - mahala na obalama Neretve i Radobolje, a kasnije, planirajući grad na čitavom neizgrađenom prostoru.

Period prve Jugoslavije je zatekao jedan već sasvim moderan europski grad, sa du-gom tradicijom. U tom periodu 1918.-1945. jako se malo gradilo, tako da to razdoblje u razvoju grada ne predstavlja značajniji pe-riod.

U periodu druge Jugoslavije, grad se ne-zadrživo počeo širiti, što je bilo uzrokovano snažnim industrijskim razvojem, izgrad-njom velikog broja tvornica i pretvaranjem Mostara u istinski industrijski, trgovački, prometni, turistički, kulturni centar cijele Hercegovine. U postojećoj urbanoj matri-ci grad se razvijao planirano, ali bez nekih posebnih nastojanja na kvaliteti arhitekton-skog oblikovanja.

Na prijelazu 20. u 21. stoljeće Mostar se ponovo našao u prilici da bitno preoblikuje svoj izgled. Novo vrijeme donosi i novu ar-hitekturu, arhitekturu koja će u budućnosti svjedočiti o sadašnjem vremenu. Ogromna ratna razaranja unutar same urbane struk-ture su, pored velike štete i gubitaka, stvo-rila i mogućnost da se da novi pečat gradu, pečat početka novog milenija. Najkarateri-stičniji primjer takvih nastojanja predstav-lja veliki križ na Humu kao simbol jubileja dvije tisućite godina kršćanstva, ali i simbol patnji i stradanja kroz koja je ovaj grad pro-šao u svojoj najnovijoj povijesti.

10 HUM BOSNAE

Hercegovačko-nere-tvanska županija nalazi u južnim dijelu Bosne i

Hercegovine. Prostorno obu-hvaća oko 4.500 Četvornih kilometara, na području žu-panije živi oko 267.000 sta-novnika.

Područje koje obuhvaća Hercegovačko-neretvanska županija je grad Mostar, te općine Čapljina, Čitluk, Ja-blanica, Konjic, Neum, Pro-zor-Rama, Ravno i Stolac.

U pećini Badanj kod Sto-ca u kanjonu rijeke Bregave, otkriveni su najstariji tragovi ljudskog boravka na ovome području. Ljudi su tu boravili 16.000 godina pr. Krista.

Cijelo područje Županije u geotektonskom pogledu, od sjevera prema jugu pripa-da navlaci visokog krša, koju čine mreža brda te kraška po-lja između njih.

Značajan kapacitet u pro-gramu razvoja poljoprivrede Hercegovačko-neretvanske županije čine kraška polja u dolini rijeke Neretve (Bijelo i Bišće polje, Mala polja uz Neretvu, Svitava, Višići i Do-nje gabelsko polje) te kraška polja na višim položajima Popovo polje i Mostarsko Blato zajedno sa Dubravskim i Broćanskim kraškim plato-ima.

Duž Hercegovačko-ne-retvanske županije kao žila kucavica protječe rijeka Ne-retva s više pritoka, Bunom, Radoboljom, Trebižatom, Krupom, Bregavom.

Hercegovačko-neretvanska županija u malom prostoru ima veliki vodeni potencijal, pruža prirodne mogućno-sti za razvoj akvakulture, te omogućava izgradnju nata-

pnih sustava potrebnih u in-tenzivnoj poljoprivredi.

Jablaničko i Ramsko jezero, rijeka Neretva, Bregava, Tre-bižat te Park prirode Huto-vo Blato mogu biti značajan gospodarski potencijal za ra-zvoj slatkovodnog ribarstva.

Raznoliki klimatski uvjeti karakteriziraju Hercegovač-ko-neretvansku županiju, od mediteranske klime (niža područja od 0 do 250 metara nadmorske visine) do konti-nentalne klime u brdsko-pla-ninskim područjima (viša po-dručja 300 do 1.500 metara nadmorske visine)

Raznolikost područja Hercegovačko-neretvan-ske županije, od obalnog do kontinentalnog, vidljivo se odražava i na strukturu po-ljoprivredne proizvodnje.

U mediteranskom području razvijena je proizvodnja po-vrća, vinogradarska i voćarska proizvodnja te proizvodnja povrća i cvijeća u staklenici-ma i plastenicima.

U unutrašnjosti Županije susreće se ratarsko-stočarska proizvodnja te proizvodnja kontinentalnog voća, šljiva, jabuka i kruška.

Područje Županije izu-zetno je bogato ljekovitim i aromatskim biljem, koje rast u ekološki zdravim područ-jima. Na području Županije registrirano je 256 biljnih vr-sta koja imaju ljekovita svoj-stva.

Stanovništvo u ovom po-dručju od davnina se bavi pčelarenjem i proizvodnjom kvalitetnog meda.

Podatci iz 1991. godine govore kako Hercegovač-ko-neretvanska županija ras-polaže sa 199.417 ha poljo-privrednog zemljišta, od toga

na oranice i vrtove otpada 30.561 ha, voćnjake 2.186 ha, vinograde 4.131 ha te livade i pašnjake 162.539ha.

Ratne štete na području žu-panije su goleme. Stočni fond je prepolovljen, uništeni su dugogodišnji zasadi, mehani-zacija je uništena i tehnološki zastarjela, predratna poljopri-vredna poduzeća su uništena i devastirana.

Dugu tradiciju poljopri-vredne proizvodnje na ovom području pokazuju povijesni i arheološki spomenici.

Otkrivena poljoprivredna imanja iz rimskog doba u Mogorjelu i Višićima svje-doče o poljoprivrednoj proi-zvodnji toga doba.

Postoji više motiva koji ukazuju da se na ovome po-dručju uzgajala vinova loza, a dokaz tome su stećci nekro-pole u Radimlji kod Stoca iz 15.st.

Uz industriju i turizam po-ljoprivreda je dominantan sektor privređivanja.

Blizina hrvatske obale Ja-dranskog mora stvara mo-gućnost plasmana poljo-privredno- prehrambenih proizvoda ove županije na turističko tržište susjedne Republike Hrvatske.

Činjenica da su ovi prostori ekološki čisti i zbog toga izu-zetno pogodni za proizvod-nju zdrave, domaće hrane, te kao takva nudi veliku moguć-nost izvoza s prepoznatljivom markom proizvoda.

Predplaninska modificirana kontinentalna klima karakte-rizira sjeverno područje Žu-panije, općine Ramu, Konjic i Jablanicu. Ovo područje ras-polaže s oko 73.791 ha po-ljoprivrednog zemljišta, te se od toga 81% nalazi pod liva-

dama i pašnjacima, što pred-stavlja osnovu za razvoj sto-čarstva, koja je s ribarstvom glavna orijentacija ovog djela Županije.

U planinskim područjima zbog slabih travnjaka i pro-stranih pašnjaka naglašena je ovčarska proizvodnja i gove-darstvo. U višim dijelovima Županije trebalo bi razvijati stočarstvo podizanjem mini farmi goveda, ovaca i koza.

Malo koje područje župa-nije može se pohvaliti boga-tim vodenim resursima

kao ovaj dio, imaju i dvije hidroakumulacije - Ramsko i Jablaničko jezero, brojne rije-ke i riječice i tu se uzgoj ribe javlja kao jedna od vodećih djelatnosti.

Ramsko jezero danas se samo djelomično iskorištava i tu se godišnje uzgaja oko 100 tona kalifomijske pastrve u ribnjacima i kavezima.

Voćarstvo je tradicionalna grana proizvodnje ovoga po-dručja a dominantna kultura je Šljiva od koje se proizvodi kvalitetna suha šljiva i po-znata rakija „Šljiva44. Jabuka i kruška također su karakte-ristično kontinentalno voće ovoga područja.

Grad Mostar nalazi se u središnjem dijelu Županije. Mostar je industrijsko, gos-podarsko, kulturno, finan-cijsko ali i poljoprivredno središte HercegovaČko-ne-retvanske županije s poljo-privrednim površinama od 59.582 ha.

I danas su na području Mo-stara smješteni najznačajniji poljoprivredni i prehrambe-ni kapaciteti: „Farma kra-va Buna” Mostar, „Florami“ Mostar, „Mljekara“ Mostar, Hepok „Plantaže Mostar“

HERCEGOVAČKO- NERETVANSKAŽUPANIJA

11HUM BOSNAEMostar, „Žitopromet“ Mo-star i dr.

Mostar je bio i ostao sredi-šte znanstvenoistraživačkog rada u poljoprivredi,a on se odvija u okviru Agronom-skog instituta i Agronom-skog fakulteta u Mostaru.

Područja Mostara karakte-rizira mediteranska klima do 250 metara i ona pogoduje proizvodnji ranog povrća, cvijeća, voća, i grožđa. Viša brdsko-planinska područja, iznad 300 metara nadmorske visine pogoduju stočarstvu i stočarskoj proizvodnji.

Poljoprivredna i prerađi-vačka poduzeća su oštećena i devastirana u ratu. Također je u potpunosti uništen stoč-ni fond i dugogodišnji zasadi vinove loze.

„Farma krava Buna“ pretr-pjela je goleme štete. Objekti farme su devastirani, nata-pni sustav uništen a osnovno stado otuđeno. Danas se ovo poduzeće ne bavi temeljnom stočarskom djelatnošću. Sve postojeće kapacitete trebalo bi obnoviti te ponovno po-krenutu proizvodnju.

„Movita“ Mljekara Mostar s obnovljenim pogonom pre-rađuje 35.000 litara mlijeka dnevno, te proizvodi: svježe i kiselo mlijeko, jogurt, vrh-nje, svježi sir i maslac. Otkup mlijeka vrši se od poljopri-vrednih proizvođača s pod-ručja cijele HercegovaČko- neretvanske županije.

Na raspoloživom zemljištu Hepok „Plantaže Mostar“ dugogodišnji zasadi voća i vi-nove loze su uništeni. U ovim izuzetno pogodnim klimat-skim uvjetima potrebno je što skorije pristupiti obnovi voćarsko-vinogradarske pro-izvodnje.

Tijekom rata staklenici „Florami“ d.d. Mostar pot-puno su uništeni. Danas se u obnovljenim staklenicima proizvodi rezano cvijeće: ger-beri, ruže i lukovice.

Agronomski fakultet u Mostaru, utemeljenje 1995 godine i u njemu se danas školuje preko 200 studenata nastavni plan i program obu-hvaća opće i specijalne pred-mete koji su osobiti za ovo mediteransko područje.

Agronomski institut ima uposlen kadar za pružanje svih stručnih usluga proi-zvođačima iz raznih oblasti poljoprivrede. Djelatnosti instituta su: fundamental-na, razvojna i primijenjena istraživanja, izdavanje certi-fikata i atesta iz oblasti bilj-ne i animalne proizvodnje, programiranje, projektiranje, stručna analiza i ekspertize, revizija stručna služba za selo koja obavlja poslove stručnih usluga, savjeta te obilaska te-rena.

Institut kao član Sveučilišta u Mostaru sudjeluje u izradi svih znanstvenoistraživačkih programa iz oblasti poljopri-vrede. Znanstvenoistraživač-ki rad svih uposlenih zbog nepostojanja sredstava je na relativno niskoj razini.

Općine Čapljina, Čitluk, Stolac, Ravno i Neum južni su dio Županije i prostiru se na površini od 1648 Četvor-nih kilometara. U ovome di-jelu Županije prevladava me-diteranska klima jer se nalazi pod neposrednim utjecajem Jadranskog mora.

Poljoprivredna zemljišta ovog dijela Županije anga-žirana su za povrćarsku pro-izvodnju, a zastupljeni su i voćnjaci, vinogradi, te površi-ne pod duhanom.

Plodno tlo nalazi se u dolini rijeke Neretve, te u Popovom polju, i tu je omogućena rana i izvansezonska proizvodnja cvijeća i povrća na otvorenom i zatvorenom prostoru.

Klima i zemlja su uvjeti koji omogućavaju uspijevanje gotovo svih vrsta povrća, te predstavljaju prednost u od-nosu na ostale sjevernije dije-love Županije.

Područje Čapljine poznato je po povrtlarskoj proizvod-nji, većinom za tržište, a ma-njim dijelom za vlastitu po-trošnju.

„Staklenici” d.d. Čapljina proizvode cvijeće i povrće na većim površinama, a tijekom rata su pretrpjeli goleme šte-te. Proizvodnja povrća uglav-nom je namijenjena potrošnji u svježem stanju.

Vinogradarsko-vinarska proizvodnja važna je grana poljoprivrede, jedna od ri-

jetkih koja ima finalan pro-izvod s kojim konkuriramo na svjetskom tržištu, a za-stupljena je na području op-ćina Čitluk, Čapljina, Stolac, Ravno, Neum i Mostar.

U kamenim i pjeskovitim tlima Hercegovačko-nere-tvanske županije, uzgajaju se žilavka i blatina, visokokva-litetne autohtone sorte vina, kvalitetnih svojstava, prepune zanosna mirisa i boje kroz koje se ogleda kamen, zemlja i sunce.

Tradicionalna proizvodnja vina na ovim područjima od-vijala se u malim vinarskim podrumima, i upravo iz tih malih podruma potekao je veliki ugled hercegovačkih vina.

Po zapisima prvi spomen hercegovačkog vina nađen je u čitlučkoj povelji (1354. godine) kralja Tvrtka u sred-njem vijeku. O dobrim i uku-snim vinima pišu i francuski i mletački putopisci iz 16 i 17 stoljeća.

U Hercegovačko-neretvan-skoj županiji vinogradi se nalaze na ravnim položajima Neretve, te na uzvišenim krš-kim platoima Brotnja i Du-brava.

Usmjerenje na zdravo tr-žište došlo je s promjenom gospodarskog i političkog uređenja, pa su stvorene mo-gućnosti za razvoj vinogra-darsko - vinarske proizvodnje u obiteljskim gospodarstvi-ma.

Veliki broj obiteljskih po-ljoprivrednih proizvođača u takvim novonastalim uvjeti-ma, suvremeno oprema svoje vinarske podrume, usavršava proizvodnju vina, te specija-lizira proizvodnju u smjeru proizvodnje flaširanih i zašti-ćenih vina i rakije.

Danas je registrirano 40 vi-narija, privatnih proizvođača, na ovome području, i na trži-štu se uglavnom pojavljuju s tri proizvoda: bijelo vino „Ži-lavka”, crno vino ,,Blatina” i rakija ,,Loza“.

Prvi put u povijesti, pro-izvedeno je pjenušavo vino „Domano” od sorte žilavka na području općine Čapljina, u obnovljenoj vinariji „Vino Domanovići” d.o.o.

U ratuje najviše stradala vinarija u Stocu, šteta je pro-cijenjena na 85% ukupne vri-jednosti. „Stolački podrumi” d.o.o. u obnovljenim pogo-nima ponovno su pokrenuli proizvodnju vina.

Vinogradarske površine su prepolovljene u Hercego-vačko-neretvanskoj županiji, nešto od ratnih posljedica te nepravodobne obnove. Po-vršine pod vinogradima ne smatramo povoljnim, s obzi-rom da su mogućnosti i po-trebe ovoga područja puno veće.

Južno područje Hercego-vačko-neretvanske županije ima povoljne uvijete za uzgoj suptropskih voćaka (smo-kva, nar i kiwi), južnih voća-ka (bajam, breskva i višnja) i kontinentalnih voćaka (treš-nja, marelica, jabuka i kruška)

U općini Čapljina domi-nantna voćna kultura je bre-skva. Proizvodnjom breskve bavi se poduzeće Hepok „Plantaže Čapljina” d.d. i imaju 130 ha voćnjaka zasa-đenih breskvom, nektarinom i marelicom.

Područja općina Stolac, Čitluk, Ravno i Neum ima-ju idealne uvjete za uzgoj smokve. Gospodarstva ovo-ga područja bave se uzgojem ali i sušenjem smokve. Velike mogućnosti ovoga područja predstavlja podizanje kapaci-teta za uzgoj i sušenje smo-kve.

Mediteranska, blaga klima Neuma pogoduje pri uzgoju masline, od koje se proizvodi visokokvalitetno maslinovo ulje, koje je cijenjeno i tra-ženo na cijelom svjetskom tržištu.

Na ruralnim područjima županije u općinama Čaplji-na, Čitluk, Stolac, Ravno i Neum proizvodila se tradi-cionalna kultura ovih krajeva - duhan.

Na višim područjima juž-nog dijela Županije postoje goleme mogućnosti za ovčar-sku i kozarsku proizvodnju. Uz sve površine za ratarsku proizvodnju potrebno je ra-zvijati govedarsku i svinjogoj-sku proizvodnju, proizvodnju mlijeka i mesa.

12 HUM BOSNAE

Tihomir Mišić doo / Pekarna SuncokretHrvatske mladeži bb Mostar, BiH Tel: 00 387 36 322 419 fax: 00 387 36 322 417

e-mail: info@suncokret-pekarna.comwww.suncokret-pekarna.com

Vukodolska 1, Mostar , BiH, Tel 036 331 486Fax 036 331 486, Mob 063 311 790

UDRUGA GRAĐANA - STOLNO MJESTO - CURIA REGISTURISTIČKA AGENCIJA “KATARINA”

DOŽIVITE SREDNJOVJEKOVNU BOSNU

Borislav ARAPOVIĆ:PROMOCIJA KNJIGE “BIJELI PUT I SIVI HAAG” Nova Bila, 17. prosinca 2013.g.

Toga dana napravili smo premijeru ove knjige.Dupkom puna dvorana u Novoj Biloj govori samo o podatku koliko znači ova Borislavova knjiga.O knjizi i stvarima koje zaokupljaju pažnju čitatelja i o tih dvadeset godina koje su nepovratno izma-kle, govorili su autor, gdin. Arapović i Slobodan Lang, uz uključivanje preostalog dijela publike koje je trajalo do kasno u noć.

IzložbaHRVATSKI KRALJEVI I DRUGI U BOSNI I U HUMU DO DOLASKA TURAKA Autor: akademski slikarLjiljana Rajković

Uz veliku pomoć don Miljenka Babaića, župnika u Stonu, 3. veljače 2014., u Stonu, u Kneževom dvoru otvorena je izložba slika ak. slikarice Ljiljane Rajković iz Mostara.14 slika, što već sada pripada bližoj povijesti, krasilo je Kneževe dvore u Stonu.Ova izložba jedini je put velikom dijelu publike bila prikazana u galeriji “Hum” u Mostaru. U vremenu pred nama slijede izložbe u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici, Jajcu, Kupresu, Ljubuškom, Hutovu i Ravnom.

13HUM BOSNAE

Zavičajna spomen kuća nalazi se uz župsku crkvu Krista Kralja u Hutovu.

1991 godine don Ivica Puljić župnik župe Hutovo, inače povjesničar pokrenuo je izgradnju Zavičajne stare hercegovačke kuće, renovira se crkvica iz 1907 godine posvećena sv. Luki, sv. Ivanu i Gospi Lurdskoj. Iste godine osniva se Društvo prijatelja starina „Hutovo” u Hutovu. Društvo koje je sa župljanima župe Hutovo napravilo i uredilo ovu zavičajnu kuću starina jedinu ovakvu, na području donje hercegovine. Spomen kuća zamišljena je kao spomenik svim žrtvama Drugog svjetskog rata župe Hutovo. Izgradnju ovog objekta

prekida Domovinski rat, pa je nakon i pri završetku rata, zavičajna kuća postala spomenik i novim žrtvama Domovinskog rata.

Zavičajna kuća, kao spomenik, prikaziva život naroda ovoga kraja u proteklom vremenu. U njoj je post-avljena etnografska zbirka predmeta kojim su se služile generacije naših predaka u svakodnevnom životu. Stajaća kuća pokrivena kamenom pločom opremljena svim namještajem i stvarima koji su bili u ovakvim hercegovačkim kućama u prošlim stoljećima. Raspolaže sa etnograf-skom zbirkom, koja ima preko 350 eksponata, sa hutovskog područja. Među najvrjednijim i najstarijim eksponatima ističe se sinija stara

preko stotinu godina iz Jurkovića - Zekića kuće. Te buhtlija iz 1892 godine: „Uspomena od Bosančića, na dar Bošku Putići Glavaru”. Među ostalim eksponatima valja izdvojiti i originalnu žensku i mušku nošnju donje Hercegovine.

Društvo prijatelja starina „Hutovo” u Hutovu također je osnovalo i pokrenulo list „Vrutak” i objavljeno je 11 brojeva, za list je pisalo preko 120 ljudi, od učenika do profesora. Na samom početku uključivao je kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, a kasnije samo hercegovačke općine Neum, Stolac, Ravno i Čapljinu. Predsjednik Društva prijatelja starina „Hutovo” i urednik lista „Vrutak” je Stanislav Vukorep.

ZAVIČAJNA KUĆA STARINA

HUTOVO

14 HUM BOSNAE

Tel: 00 387 36 319 887, 319 889 Fax: 00 387 36 319 890www.ephzhb.ba/

15HUM BOSNAE

Nije slučajno što su sve zemlje dobrih vina ujedno i zemlje s tradicijom dobre ku-hinje. Hercegovina se može pohvaliti sjajnim ali na svjet-skoj sceni relativno nepo-znatim vinima, autohtonim sortama, te kuhinjom koja naginje pročišćenoj, medite-ranskoj varijanti, što je, uo-stalom, i gastronomski trend. Povratak korijenima, prirodi, ekologiji, briga za očuvanje izvornih vrijednosti počinje upravo tamo gdje se odvija i svakodnevni život - za obi-teljskim stolom.

Zbog izostanka eno-ga-stro-turističke politike na razini cijele države, a zatim i na onoj lokalne zajednice, pojedine tradicije i vrijed-nosti od zaborava štite samo možda slučajne požutjele

obiteljske kuharice, pamćenje omiljenih obroka čiji se mi-risi i okusi utisnu u osjetila podsjećajući nas na trenutke za zajedničkom trpezom koji su nas obilježili na emotivnoj, socijalnoj i kulturnoj razini podjednako. Jer, ono što jede-mo, čime se hranimo, obilje-žava nas i tjelesno i psihički i duhovno, te tako postajemo odraz podneblja u kojem ži-vimo, koje nas zauzvrat štiti darujući nam zdravlje.

Premda ograničena na rela-tivno uskom području, Her-cegovina je raznolika u svo-jim kuhinjama. Kreativnost koju zahtijeva kuhanje uvje-tovana je stilom života i oda-birom namirnica koje su na raspolaganju. Veliki utjecaj na ovdašnje područje izvršila je istočnjačka kuhinja, stolje-

ćima upražnjavana, a koju su jednako preuzeli svi narodi koji ovdje žive. No, za Her-cegovinu u užem, nepatvore-nom smislu, karakteristična je jednostavnost, proizišla iz činjenice da su ljudi živjeli od rada na svojoj zemlji koja ih je hranila svojim plodovima koje je podneblje i tlo iznje-drilo.

Riječ je o Mediteranu u su-rovijoj, žešćoj, krševitoj, osi-romašenoj varijanti. Iz tog će razloga hercegovački recepti možda nekome izgledati ne-mušto i nemaštovito, ali sna-ga njihovih krajnjih proizvo-da, njihova jednostavnost i izvornost je nešto čemu svaka današnja vrhunska kuhinja teži.

Na sinijama bi se tako naš-lo ono što je u tom trenutku

bilo dostupno, ovisno o go-dišnjim dobima, bogatstvu uroda, snalažljivosti i umiješ-nosli domaćice. Povrće je ne-izostavno, najčešće u zelenim varijantama, kao što su rašti-ka (zeleni kupus), žbun (neka vrsta primitivnijeg poriluka), blitva, špinat ili kuke (div-lje šparoge) koji su se često spremali «pod uljem», jedno-stavno kratko kuhani u slanoj kipućoj vodi, ili s dodatkom suhog mesa i krumpira, bez drugih začina, osim bijelog luka. Ljetna paleta povrća do-puštala je raznolikiju ishranu, pa paprike, patlidžani, tikve, tikvice, itd. služe kao osnova za razna jela.

Što se mesa tiče, nadaleko je poznat kralj suhomesna-tih proizvoda, hercegovački pršut. Osim svinja, uzgajale su se, dakako, ovce, a janje-tina na lešo ili pečena bio je obrok za posebne prigode. Isto tako, na jelovniku je rado viđena i riječna riba. Tu je i divljač, kojom Hercegovina, tamo gdje je šumovita, obi-luje. Svinje, zečevi, jarebice, pa čak ježevi, pripremali su se opet na dosta jednostav-ne načine, s dodatkom vina, lovora, komorača, i drugih začina koji bi se našli na obli-žnjim grmovima. Specijalitet je svakako pečenje ispod saća, obično krumpir s mesom pe-čen na žeravici, ali i kruh.

Kad je o kruhu riječ, braš-no se mljelo u vodenicama, pšenično i raženo, a od kuku-ruznog se pravila pura i to na način da se u puno posolje-ne kipuće vode polako usipa brašno u koje se zabode dr-vena žlica da bi voda mogla slobodno vriti okolo, poklopi se i kuha na umjerenoj vatri, na kraju se promiješa a višak vode se procijedi. Uz ovako pripremljenu puru najbolje

HUMSKA PRIČA OGASTRONOMIJI

16 HUM BOSNAE

ide lučinica, bijeli luk pomiješan s vrućim rastopljenim maslom, te ki-selo mlijeko.

Od mliječnih proizvoda pravio se sir, i to mladi, te sir iz mijeha, koji je odstajao u ovčijoj koži - mijehu, te tako poprimio posebnu aromu. Što se tijesta tiče, tu je također mož-da najgenijalniji recept za uštipke, one hercegovačke koji se prave od brašna, vode i soli, a u tijesto se doda po mogućnosti malo rakije da uštipci na bi popili previše ulja. Tako umiješani (nešto gušće nego za palačinke) vade se kutljačom i razliju po vrućem ulju ili rastoplje-noj masti, te se peku dok ne dobiju zlatnosmeđu boju.

Slastice su se pripremale za po-sebne prigode, a umjesto njih jelo se sušeno voće ili jednostavno voće po kojem je Hercegovina poznata, grožđe i smokve. Od grožđanog taloga koji se dobivao prilikom pravljenja vina, pravio se i ćupter, neobično ukusan slatkiš nalik nekoj vrsti prirodnih gumenih bombona. Za Božić su se pravili suhi kolači, a za Uskrs dizana tijesta kao simbol nabujalog života. Jaja se jednostav-no umaču u ljuske crvenog luka da bi dobila lijepu crvenosmeđu boju, a jedu se prethodnog dana blagos-lovljena i spletena u slatki kruh, u kombinaciji s kuhanom šunkom, mladim sirom i mladim lukom...

17HUM BOSNAE

S RUŠEVINA KOSAČINA GRADAod blagaja uza stranu nekom vododerinompotom cik-cak stazom udesno uz kosinukamen trava grmlje drvljeviševišebliže onom sad već kao nadzenaljskomdavnom divnom srcu bliskomenoeno na visini kao skamenjeni div visok snažan sivsamcat osamljeniznad zemlje ispod neba? razmišlja? zaboravlja

korak sam od sebe višebližeprepriječi mi zmija putsavila se glavu pridigla:- ? tko sišutim - ? tko sislutim- ? tko si- *ƕ←↑→↓↔↕ +☼+!≤±*- ? tko si- ! zemlje ercegove sin - ? tko si- in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti -zmija šutke glavu povi vratom savi svom duljinom s puta izvi

pridiglo se Svesilnoga usijano žarilo prigrijalo pripeklo s beskrajnoga neba nebeskoga u ostataka ostatak uprlo u razvaline a one mu dižu svoje tvrde sive rukeistom nebu ko i ruke koje su ih nekad davno zidalenebu vapeć nevremenu prkoseć

u zidini suroj stoljećima s uzvisinom srasloj snažan ulaz još se držigrađen nalik utvrdi u tvrđiiznad desno otpada mu kamen s pročelja

opet niotkud! guja! guja dulja od duljine guje! guja uzduž kamenoga pradavnoga pragapradavnog i pradjedovskog glava s rogom! poskokvrat mu do visine moga pasana korak od moga koraka prolaz mi kroz kamenvrata prepriječiposred leđa crna mu se cik-cak crta izvijaočima u oči ubada:- ? lozinkastojim strepim smišljam umišljam i s mukom domišljam- gradus ad parnassumzmija svoje zmijsko odvija i glavu pridiže a vratom kao lukom napinje

Borislav ARAPOVIĆ

(nastavak na 20. str.)

18 HUM BOSNAE

Uskrs je najveći kr-šćanski blagdan čiji datum proslave nije fiksiran kao Božić,

Isusov rođendan, nego se za referencu uzima prva nedjelja nakon punog mjeseca nakon prvog dana proljeća. Kao i svi blagdani, u sebi sadrži elemen-te poganskih svečanosti, obično onih vezanih za ciklična slavlje-nja proljeća, buđenja prirode i života, kao i elemente prethod-nih religija, posebice židovske.

Kod Židova su u početku bila dva slavlja vezana za proljeće: Hag Ha-Pessah, slavlje uskrslog janjeta, pastoralna svečanost iz vremena kad je ovaj narod bio nomadski. Ritual krvi imao je važnu ulogu u zaštiti protiv zlih duhova, krvlju janjeta mazala su se ulazna vrata nastambi, šatora ili koliba. Tako je bilo i u Isuso-vo doba, a prestalo je nakon ru-šenja Jeruzalemskog hrama, oko 70. godine. Brojni su bili Židovi koji su hodočastili u Jeruzalem,

žrtvovali janje u hramu, da bi ga ritualno jeli u obitelji, a pretpo-stavlja se daje i Isus hodio u tim povorkama...

Drugi se blagdan zvao Hag Ha-Matsoth i bio je poznat kao blagdan beskvasnog kruha. Radilo se zapravo o poljopri-vrednoj svečanosti sjedilačkog naroda na početku žetve. U ne-kim drugim, kasnijim vremeni-ma, ovi su blagdani bili vezani za izlazak židovskog naroda iz egipatskog ropstva, koji je opi-san u Starom zavjetu. Tora pak govori o osveti koju je Bog na-mijenio Egipćanima. Židovi su dobili poduku da označe vrata krvlju kako bi bili pošteđeni. Beskvasni kruh je simbol, pod-sjetnik da su u silnoj žurbi na-pustili Egipat. Pasha je postala proslava oslobođenja židovskog naroda, sjećanje na njihov prije-laz preko Crvenog mora s Moj-sijem. Prije povijesnog prelaska s onu stranu vjere i slobode, sva-ka je obitelj prinijela janje kao

žrtvu. Današnji Židovi Pashu slave sedam dana, a beskvasni kruh i vino u središtu su rituala.

Na stolu se nađe i čaša do-brodošlice za proroka Iliju (Coss’Eliayahou) koji se po Sta-rom zavjetu na nebesa uzdigao u vatrenim kočijama. On nije mrtav, i njegov se povratak oče-kuje kao trenutak koji će ozna-čiti vladavinu mira i ljubavi...

U kršćanstvu će Isus postati Agnus Dei, Božji jaganjac, koji zauzima mjesto janjeta koji se nudi kao žrtva. Za prve kršća-ne simbol uskrslog Krista pred-stavljala je janjeća koža na križu okružena suncem i mjesecom. Isus je postao Mesija, iščekiva-ni Jaganjac koji predvodi stado na putu k Bogu. U Apokalipsi se riječ Janje koristi čak 28 puta kad se govori o Isusu, da bi se označila njegova čistoća, nevi-nost i pravednost. Cak se pri-čalo da đavao može uzeti bilo kakav oblik bilo koje životinje, osim ovce...

Za vrijeme Pashe, koja tra-je sedam dana, razapet je čo-vjek-Bog koji je na sebe uzeo teret i grijehe svijeta kako bi čovječanstvu otvorio put k no-vom životu. Povijesno, u osnovi njegove pogibije je kritički stav prema službenoj religiji, njegovo pionirsko ustanovljenje kršćan-stva, koje je bilo revolucionarno u svome učenju, progresivno u postavkama socijalne jednako-sti koju je propagiralo. Suđeno mu je, osuđen je i isporučen Rimljanima. Da bi udovoljio svjetini, koja se uvijek smješta na stranu tradicije i regresivnih snaga, rimski guverner Poncije Pilat osudio je Krista na smrt razapinjanjem na križu. Križ je postao simbol prelaska u obeća-nu zemlju, pobjede ljubavi nad egoizmom, veličine i važnosti žrtve za druge...

Posljednja večera je ritual u kojem je Isus podijelio sebe, svoju krv i tijelo darovao dru-gima, utemeljivši tako svetu Euharistiju kao mogućnost transeendencije, pretvorbe tje-lesnosti u duhovno preko pre-tvorbe kruha i vina u krv i tijelo. Kao sjećanje na tu veliku gestu, današnji vjernici imaju moguć-nost prisustvovanja svetom li-turgijskom slavlju svake nedje-lje, te stapanja sa živim Isusom kroz svetu pričest. Uskrs se isto tako događa nedjeljom, a njegov naziv podsjeća na Isusov prije-laz u vječni život, nadu koja je darovana svima koji povjeru-ju u to jer postajemo sudionici jednake sudbine, «kristimo» se, sjedinjujemo se s Kristom i nje-govom sudbinom...

«Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega sa-triješe.

Na njega pade kazna -Radi našeg mira,

Njegove nas rane iscijeliše.» (lzaija, 53, 5-7)

Osim «krištenja», Uskrs u svojoj lingvističkoj etimologiji u hrvatskom jeziku sadrži i riječ «krsnuti», oživjeti, dići se, opet se probuditi, a neki jezikoslovci pronalaze i riječ «krijes», kojom se označavalo sunce u ljetnom solistici ju, ali i pastirski uskrsnji krijesovi, koji se još i danas pale u nekim dijelovima Hrvatske.

USKRS

19

Naziv Vazam ili Vuzem dolazi od riječi uzeti, a odnosi se na početak vremena kad se pono-vo uzima mrsna hrana, nakon mesopusta, odnosno četrde-setodnevnog posta u korizmi. Korizma je razdoblje od četrde-set dana koje počinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu, a odgovara Kristovom boravku u pustinji prije naviještanja Evanđelja. U ranokršćansko doba u to su vri-jeme katekumeni, pripravnici za krštenje primali zadnje pouke inicijacije s uvođenjem u kr-šćanske misterije, ritualnim či-šćenjem od demonskih utjecaja, da bi pred Uskrs bili podvrga-vani zadnjim ispitima, skruti-nijima, provjerama jesu li zaista zavrijedili primiti krštenje koje se događalo u uskrsnoj noći.

Korizma podsjeća da poslije vremena kušnji, ispaštanja i tje-skobe dolazi vrijeme proljeća, buđenja prirode i života, vrijeme uskrslog Krista. Veliki tjedan počinje s Cvjetnom nedjeljom koja je sjećanje na Isusov slav-ni ulazak u Jeruzalem, ali isto tako i uvod u Pasiju, Isusovu muku. Ista gomila koja se Isu-sovu dolasku radovala uzvicima dobrodošlice, izreći će najstraš-niju osudu svome Spasitelju, smrt razapinjanjem na križu. Veliki Četvrtak, Petak i Subota najbolniji su dani u kršćanskom kalendaru. Vrijeme kad je Isus izdahnuo, kad je bio mrtav, vri-jeme je najveće kušnje za svijet koji je potonuo u mrak i muk. Pobjeda nade i vjere, života nad smrću, sažeta je u trenutak Isu-sova sjajnog uzašašća u nebo... Njegov ovozemaljski život ocr-tao je zaboravljeni put doma, put povratka Bogu...

Uskrs je nezamisliv bez obi-čaja koji ga prate, medu kojima je omiljeno darivanje jajima. Židovi su na Pashu umaka-li jaja u slanu vodu na spomen svih suza prolivenih od gubitka nezavisnosti. Ostaci najstarijih jaja pronađeni su u grobovima, kao simboli boli, gubitka ali i vječnog života koji se želi po-kojnima, nade i uskrsnuća, što proizlazi iz slikovitog probijanja ljuske prilikom leženja pileta.

Običaj darivanja šarenih jaja za Uskrs utvrđenje kod kršća-na u Egiptu u 10. stoljeću, a u Europi prve pisane tragove na-lazimo u 15. stoljeću. Opće je

prihvaćeno da porijeklo ovog običaja seže u vrijeme početaka kršćanstva, u IV. stoljeće, kad su se, kao posljedica četrdese-todnevnog, u to doba, strogog posta, jaja u kućnim ostavama nagomilavala, te se bojila, ukra-šavala i darivala djeci za Uskrs. U renesansi je ukrašavanje jaja postalo umjetnost, jaja su se pravila od stakla, porculana, dr-veta, a ukrašavala su se dragim kamenjem, srebrom, zlatom. Iz tog vremena slavna su jaja s pot-pisom draguljara Petera Carla Fabergea, od kojeg je car Alek-sandar III. naručio prvo jaje za svoju suprugu, a zatim tradiciju nastavio idućih jedanaest godi-na. Ta kolekcija dragocjenih jaja ruskih careva broji 44 sačuvanih od ukupno 56 jaja koliko je po-stojalo.

U Njemačkoj se istim zani-manjem stvaranja umjetničkih djela od uskrsnjih jaja koja su se vješala na malena drvca ba-vio Victor Mayer. Louis XIV. je imao običaj svojim dvoranima osobno poklanjati jaja ukrašena listićima zlata. Iznenađenje u jajetu je tradicija koja potječe iz XVI. stoljeća, kada je Louis XV. darovao kip Kupidona zatvore-nog u golemom jajetu Mme du Barry, a omiljeni izum XVIII. stoljeća bila su pak čokoladna

jaja koja padaju iz zvona u vr-tove gdje ih uzimaju zečevi i skrivaju, da bi ih djeca tražila u ritualu lova na jaja s pletenim košarama. Motivi koji se koriste za ukrašavanje jaja simbolični su i kreću se od poganskih do kr-šćanskih, a različiti su u raznim tradicijama. Zec je isto tako oduvijek simbolizirao plodnost i obilje, a u kombinaciji s jajima prvi put se spominje u Njemač-koj i Alzaceu oko 15. stoljeća.

Zvona najavljuju Isusovo uskrsnuće slaveći Uskrs nakon nijemog tjedna. Nekada su se zvona oglašavala kad bi se žena porađala da se odagnaju zli du-hovi i potpomogne uspješni po-rod. Simbolično, radi se o pro-ljetnom porodu Majke prirode, opet elementu narodne tradicije koji se pretopio u kršćanski obi-čaj. Tradicija tišine koja prati Isusov križni put potječe iz 7. stoljeća.

Postoji legenda koja kaže da zvona u Četvrtak idu u Rim na blagoslov Papi, a vraćaju se u Nedjelju kako najavljujući ra-dost uskrsnuća. U Rimu se na-tovare jajima koja po povratku prospu po vrtu da ih djeca traže. Za putovanje služe se krilima, ili se prevoze u kolima...

U germanskoj i nordijskoj tra-diciji zec je amblematska životi-

nja božice Astre koja je vladala proljetnom plodnošću i obiljem. Od njezinog imena izveden je naziv za Uskrs u engleskom jeziku - Easter (dok francusko Paques dolazi od hebrejskog Pesah, u značenju prijelaz). U keltskoj i skandinavskoj tradi-ciji, zec je simbol majke zemlje, obilježava ga velika plodnost, čak četiri do osam puta godiš-nje, obilje, obnova. U kršćanskoj simbolici ponekad je čak Isus prikazan kao zec s velikim uši-ma kako sluša Božju riječ.

Prvi je put u Njemačkoj i Al-saceu zec donio obojena jaja u košare koje su djeca obložila gnijezdima, lišćem, mahovinom i travom ostavljajući ih u vrtu preko noći. U katoličkim ze-mljama zec je slabije prisutan, jer tamo zvona donose jaja. Lo-kalne tradicije općenito poznaju različite običaje vezane za pro-slavu Uskrsa, od kojih su medu najvažnijim one gastronomske, spravljanje jela za blagdanski stol na kojem se obvezno nalazi hrana blagoslovljena prethodne Velike Subote. Uskršnji stol je stol obilja, nakon četrdesetod-nevnog posta i oskudne zimske kuhinje, trpeza je puna Božjeg blagoslova...

20

- ? ? lozinkanapinjem se i japrosijeca me zmijski ljesak iskešeni zmijski zubi zmijski otvor zmijski otrovkrišom bacam pogled dohvatiti neki kamen bez da nogom maknemzmijske oči kao prikovane netremice prate moje strah me drhtim žurno prebirem po zaleđenu mozgu zdvojno smišljam domšljam - reliquiae reliquiarumzmija zmijski zmijsku glavu diže pridiže još više za pol kruga zmijske joj duljine glavom vratom napinje ko lukom u tren oka će odapet strijelu - ? ? ? lozinkajezik mi se koči krvotok se ledi ujed smrti osjećam niz čelo lice prsa cijelo tijelo hladan crni znoj kroz one hladne oči boje noći znam iz vojske – triput – potom - *! nebo Božje nebo kosačino nebo - - - magli mi se kao neki tutanj kopita i vihor konjskih krila siktanje za jatom jata strijela bljesak kopalja i tresak štitova jek odjek teških konjaničkih oštrica i neznani mi urlici sa jedne krici poznati sa druge strane vihor naleta oluja odboja i buka zapomaganja i vapaja - - - - pogodi me nešto sa visine - - - pa u padu ko da čujem - - - - - - - - - - pa u padu odnekud iz kamena mi tvrdo ko u glavu kamen i odnekud otkud – ja li tko li ono stoljetno i vječno - - - - - - - - - - - a n t e m u r a l e trznu zmija glavom uzvi vratom izvi svom dužinom - ! ulazi - obvi mi se oko noge odvine znam koliko još ustobočen stajah - ? a ti tko si- stotnik straže kosačina kamena- ? mrtve stražemjesto odgovora guja dvaput siknua iz tvrđe i oko nje i s bedema odgovari istim sikt-sopranom šutim guju rukom ispruženom pozdravim i ulazim

razvalinom gazimnarušenog obrambenog zidovlja još nešto ostalo uvis strši ? ponosno li ili posmrtnoonaj k sjeveru još prsi se sa grudobranima munjama odolijevasamo jedna ona zapadna se stražara nad liticom još s nesrušenim svodom drži ? i u njoj li mrtve straže duh a u dvoru ercegovu gomila do gomile

luta pogled s litice nad bunom ....tu s visoka u daljine luta bludi sluti ... ? slovom nečijega proroštva? i prokletstva? kojim se to znakom diže u visine ruka uništenjakrugozorom zemlje humske luta pogled s usamljene tvrđešute grobišta ilira šuti znamenje i kamenje

? sumnjom kojeg slova izvija se ona sjena? čija! počuj čuj iz gomile ? ponos prkos prošlost propast prah i pustoš? naricanje plač i jauk kukanj ridanje? vraćajući se iz dvadeset i prvoga u koje stoljeće

? a iza njihkojim pismom pisali su dimovi sa zgarišta i ognjišta kroz krovove i kome? grafijom to kojom sjekle sjekire? slijeva udesno i protivno? iskrile fonema kojih praskomgrobnim mahom pustopoljinom i vjetrometinom

? a morfemima smijeha dreke cereka to kojeg zatrese se sruši s lanaca naš onaj stariji? ukovan u verige i kamen mu amanet ili amen

21

? a morf koji kao morfij morbidni tu zatrova i nadtrova i otrov zmija

bljeska se na suncu poskok svijen se na bedemu ljesketasjajem sjaji i na mjesečini izvija vijuga ujedavinom smokvom šipkom bršljanom kadifom? svatu svat za vratluta pogled s kosačine gradinekolac kuršum kostolomleptir luta bludi ludi

? lutam ludim li to ili? preobrazbom kojom? kojim bojama bi vijavica pera onoga iz drinovaca danas tkala preobrazbe zastore preobraženjapovjerova preda se i prevari se i on jezikom i jatomsada kad i ono crveni zazeleni i pocrni? koje poruke u koje nebeske visine? poruke li putokazom poruge

? prstima bez prstenja i praznim zipkama? s jaslama i štalama preobraženim u garaže? s ognjištima bezdimnim? u krik smrtni već i prije prvog krika? iz života prije njegova početka

? istok zalazom u zapad ulazi? preruši pa ruši? ili zapad se u istok uvlači? naoblači presvlači? tko tu koga vara obara? odbija li svjetlost svjetla u mrak krila mraka ? ili mrak to svjetlu mrežom mraka plete brak

stojeći u kosačinu dvoru licem okrenutim zapadu ? bludi li mi oko ili ludi

ljeskajući svijene na vruću kamenu se otrovnice smiju suncu kese mjesecuosluškujugange pijane od vina svadbenog bez djeceneke od njih kao izranjene ? ili to i one boluju od raka kože? pretanak i njima sloj ozona kukavnoga naraštaja ovog krajakrši križ i baca krasnu naduto podsmjehujući se i prstenuodišući mjesto znojem konjakom i puderom

zvonko zvone zvona zvonjavom zvonika? sin to majku ukapane već majka sinazemlji humskoj usud kameni i sudeno nebo pocrvenjelo od dima eno dim požutio od žeđe eno žeđa od jada poplavilaeno usred boja pola boja duginih i drugih pozelenjelo

eno neretva posijedjela? što pjevušila je kad se ono među strmom braćom plešući brzakalakao vila zelena s planina pa do sinjih joj pučinavrhovima zamagljenim virovima sunovratnim? a što sad kad golom glavom udara u beton brana? sad kad krila kao jedra joj bez vjetra ? pamti li turbine plamti li turbane

savio se luk iz kule preko vode pa do kule s one strane kao nekad duga Božjeg pomirenja poslije onog drevnog potopa? preko čijeg pokopa? tvoga ili groba moga našeg ili njihovog

? videć gdje je buni li se hladna buna kada izbija? što to uplakana mlada tekuć sestri nešto tiho šapuće¬? dok se i u zagrljaju njezinu ko prevarena mladost utapa

22

luta leti bludi gubi pogled mi se s kosačina kamena na timorusiknu nešto mi uz noguposkok napet spreman i on kao i brat mu na ulazu izvijugan crnom vijugom pa podignutom glavom s rogom rekao bih ponosno me zorno motri očima u oči gori govori:- ? smrtniče što dovede te ovamo u carstvo mrtvih- ? gadi mi se carstvo živih a što tebe zmijo dovede na ovo mjesto sablasno - vrhovnik sam mrtve straže živog kamenja gdje gospodar zemlje humske kad no ode postavi i ostavi me ...!... čuvaj čekaj dok se ne vratim i provalniku platim reče mi ...?... koja je to sada ura- zmijo ti zaboravljena - dvije tisuće i osma- a ja čujem dolje iz dubina da je tisuću i neka ... čekaj .... tisuću i četiristo i dvadeset i deveta .... - ta ti je od meke-medine- ? a što prva- ? prva ti od betlehema - rijetko ikad zalazi tu duša čovječja pa reci mi što ima tu u zemlji ercegovoj nova- otkad tvoj gospodar povuče pred najezdom se polumjeseca uz iznimku od nekoliko ljeta pa do danas zemlju ovu gazi tuđin stranac- ? a gdje naši dični orlovi- puni su ih grobovi- ako tako koje se tu sada gnijezde ptice- grabljivice uljezi piskutavci i papige i plaćenici šarenperja strvinaria po drevnim gnijezdima ti tvojih ptica jaja svoja leže kukavica- ? a kud rođaci nam naši veleposkoci- ? nema ti tu više zmija ni velmoža starog kova nego neke pijavice krezube bez poštenoga otrova umiljati gmizavci kameleoni mlitavci i dugorepi lisci slatkorječivine muževi već puževi

- ? čime se te izrođene glave roda ercegova bave - strancu službuju siroti znoj i muku piju besposličare i goje se i tove- ? ali dopire tu iz nizine neka buka ipak se tu nešto stvara ruši gradi ili - dukatima crnog zlata danas više je minareta neg za vilajeta globalni pak gangster zapadni svom bogu mamonu ko katedrale banke robne hramove u mramoru i sjaju pa ti zemlju ovu jadnu globi pljačka a tu čak i kinez gladni zaradi na toj sirotinji te nekad bosne bogate i ercegove kršne humske- ? pa što sad i kamo kud i kad ? izbjeći mi tragom svoga gospodara ? ne bit rob već uz njega u grob- nemoj i ti zmijo izdat zemlju ovu! ostani na kamenu! stani ostani na svojoj grudi! na svom mjestu licem suncu ! čuvaj bar i ruševinu razvalinu dvora gospodara svoga vratit će se kako obeća s roda tvog ti divovima djecom s ljuticama drevnih naših odaja u ponornicama na svijet će dana opet rog odjeknut s ove litice i jeknuti odjeknuti i odjekivati ko prije jekom istom preko zemlje cijele ercegove i kraljevske bosne

zamisli se poskok zašuti a s njim i jamrak se spušta tama sipi pada noć vrijeme je za djela crna? svi oko nas izdali nas laže li i onsve od raja onoga zemaljskog nije zmiji vjerovati ujest će me dižem kamen ubit otrovnicu kamenjarku puzalicune miče se s mjesta poskok vrhovnikkruži glavom motri zidine i bdije na straži je mrtvoj meni uljezu u dvor mu ko da vjeruje

? poskok naivan misli on i ja u zidinama kosačina grada sada smo u savezu? noć oko nas nâs sjedinilazamahnem svom snagom kamenom na poskoka - a nešto ruku ukočizamahnem svom snagom kamenom – a nešto ruku zabaci i kamen iz nje izbaci u mrak na mrak što nas obojicu okružio

zvijezde jedna za drugom se pale

23HUM BOSNAE

ko na nekom neizmjernom grobnom polju svijeće nade svjetlost na nebu na zemlji mrak? kako to

? java li to ili stravau to kao neka blijeda svjetla tu i tamo izvirati izbijati stadoše ne samo iz neba već i iz kamena? svjetla s grobova to ili grobovi iz svjetla? grobovi to čiji ? oni prije nas li ili onih pred nama iza nas? iskre pokopanih nada ? ili uskrisenja uskrsnuća

iznenada zidom slijeva kao neka zmija fosforna vijuga slijeva udesno kao da to piše nešto kao ono nekad davno oni prsti u dvorani onoj babilonskoj prsti čovječje ruke koji stadoše pisati nasuprot velikog svijećnjaka po okrečenu zidu kraljevskog dvora ...pismom nekim nepoznatim! ustani ti koji to pročitat umiješ? poruka li ili poruga? neki novi usudnimene mene tekel u-pharsinizmjeren ... i vagnut si na tezulji ... i nađen si prelagan? meni ? zmiji? tebi? dvojici li ili trojici? nama

? ispod čijih groblja bugare i uzdišu u mraku pjesme zornicedišuć onim čim i izdišu

piše zmija zidom nešto kroz mrak tamom kao fosforom i sumporom i dimom neumorno jezivo ispisuje druge izviru iz ruševina žure slute lude ludujući to prepisuju pa brišu opet pišukresnu munja bljeskom a bez gromamunja jedna za drugom spajajući nebo s ovom gradinom .....nebom pišu pišu pišuć brišu i prepisujući brišuć pišu ... vjerne mrtvoj straži izdišu i dišu

Borislav ArapovićKolovoz - studeni 2008.Sa slikama u mislima svog drugog hodočašća Kosačinu gradu 1. lipnja 2008.

! ej ti moste stari stariji . . . stariji od ovog starog kamenogmoste nekad raskriljeni lančani? zašto ušuti ? ne čuješ li buku oko sebe? buku babilonsku na sto jezikai tebi i nama tuđinsku? što ti misliš o svem ovom što se oko tebe zbivavjekovima

? sjećaš li se onih davnih humskih četa što su preko tebe žurile? onih što te podigle i branilena tebi se križalevodom pod tobom se krstile? a i onih što te pritisle raskovale u zaborav ukovale

no starino naša mila nije samo nad tobom se tuča nadvila? sjećaš li se gospodara svoga stipana i sjaja njegovadvorom njegovim na timoru sad plaze guje i ćuk samujegromovi ga grome bure biju kiše mu po odajama liju? haje li tu itko

! lančani naš brate – nitkonema više ercegovih straža ni na vratimastare hrabre popadale nove se pokunjileglave pognule

ni čuvara vučjaka tu više nema po planinamamjesto njih sad napudrane pudlicepo stolicama gospodskim na uzicama daytonskim

! starino ti naša nezaboravljena! ustani bar ti! probudi se! pobuni se! stresi i otresi tuđe – ukuj svoje lanceu njih kavgu bratsku u tri tamnice istjeraj iz kula svojih bahate tuđince opet herceg-bosnom nam raskrili se

Borislav ARAPOVIĆ,5. VI., 18. VII. 2005.

EJ TI MOSTE STARI STARIJI . . .

24 HUM BOSNAE

Benedikt Kotruljević rođen u uglednoj trgovačkoj obitelji u Dubrovniku 1416. godine. Kao ta-

lentiranog učenika, otac ga šalje na školovanje u Italiju. Međutim, pošto mu se otac razboli i naglo umre, on napušta studij i vraća se u Dubrovnik preuzeti obiteljski posao, a imao je samo 20. godina. Otac mu se bavio posredovanjem u trgovini između Italije i Balka-na. U talijanskoj Apuliji imao je zakupljene solane, a proizvedenu sol prodavao je po Bosni, Srbiji i Bugarskoj a od njih je kupovao kožu i loj te srebro i zlato. Kotru-ljević i također imaju i skladišta kroz koje roba ulazi i izlazi, a to sve prati Benedikt, te još uz ško-lovanje putuje karavanama koje prevoze robu. Nakon preuzimanja posla, počinje se širiti i baviti se trgovanjem vunom, tkaninama i kožom, a veliki uspjeh postiže i u financijskim transakcijama, putuje Mediteranom. U 17 godina uspješna poslovanja, raste i sukob sa sugrađanima, koji ga na kraju protjeraju iz rodnog Dubrovnika. Uspjeh je tada, baš kao i danas, izazivao ljubomoru, pa se Benedikt 1453. godine nastanjuje u Napu-lju. Iako je prognan, nije izgubio ljubav prema svojoj domovini, te o Dubrovniku 1464. godine piše kao o najljepšem, najugodnijem i plemenitom gradu Dalmacije. Većinu života proveo je na Napulj-skom dvoru, u službi aragonskog kralja Alfonsa I. neko je vrijeme čak bio i ministar dvora. Godine 1458 napisao je knjigu „0 umijeću trgovanja - Della mercatura et del mercante perfetto“. Tiskana je u četiri izdanja na talijanskom jeziku, a 1602. godine prevedena je na francuski.

U knjizi je između ostalog osmislio prvi sustav dvostavnog knjigovodstva u Europi, koji se i danas primjenjuje u suvreme-nom gospodarstvu po čitavom svijetu. Baziran je na tome da se svaka poslovna promjena mora

evidentirati na taj način da se u istim iznosima bilježi povećanje ili smanjenje onoga što poduzetnik ima (imovina) te čije je to, od koga je došlo (izvor iste imovine) a poštujući u svakom trenutku bilancu (ravnotežu). Također kao korisno i važno za svakog trgovca navodi: „Treba dobro i uredno znati voditi svoje knjige, a tko to ne zna, trebao bi naučiti, ili zaposliti sposobna mladića za knjigovođu. Inače u njegovim će trgovačkim poslovima nastati pravi kaos...“.

U svojoj knjizi „O plovidbi - De navigatione“, napisanoj 1464. godine daje upute kako trebaju biti organizirane trgovačke galije (danas poduzeća).

Kotruljević u svojim djelima uvijek naglašava umijeće. Bez plovidbe ne bi bilo trgovine, a bez trgovine kvalitete života i razvoja bogatstva pojedinca i gradova. Svojim djelima, podučava mornare zemljopisu, astronomiji, meteorologiji i me-dicini. Spaja teoretske spoznaje sa svojim iskustvom u plovidbi i trgovanju te potiče brodovlasnike na izobrazbu kapetana brodova, ali i kormilara i mornara, baš kao što i današnji autori obrazovanje ističu kao najvažnijim čimbenikom gospodarskog napretka.

U svojim djelima „O ženidbi — De uxore ducenda“ i „O prirodi cvijeća - Della natura del fiori“ citira klasične autore kao grčkog filozofa Aristotela, talijanskog filozofa i teologa Tomu Akvinskog starorimskog pjesnika Vergilija i druge. S obzirom na njegov du-gogodišnji boravak na napuljskom dvoru, to zapravo nije ni čudo, ali nigdje u hrvatskoj književnosti toga razdoblja nije tako jasno prihvaćen humanistički pogled na svijet. Ako se uzme u obzir da su u tome dobu svi izvori bili u rukopisima, onda su Kotruljevićeva djela još impresivnija.

Rukopis knjige „0 plovidbi” pronađen je na sveučilištu Yale i nikada nije bio tiskan. Hrvatski

prijevod, prvi u svijetu tiskan je 2005. godine, čak 540. godina nakon što je napisan. Knjiga „O umijeću trgovanja44 imala je ta-kođer zanimljivu povijest, krajem XVI. st. pala je u zaborav da bi je krajem XIX. st. iz zaborava vratio praški profesor Kheil. Knjiga je tiskana 115 godina nakon dovršetka rukopisa, i to ne u cijelosti, tek krajem XX. st. tiska se u cijelosti u Italiji i Hrvatskoj. Tu je zapravo dan primat Kotru-ljeviću u uspostavi dvostavnog

knjigovodstva. Pivitera 2005. godine u Italiji objavljuje knjigu „Povijest računovodstva” u kojoj primat u otkrivanju dvostavnog knjigovodstva daje Kotruljeviću. U svibnju 2007. godine konačno je u Hrvatskoj otkriven spomenik Benediktu Kotruljeviću, Dubrov-čaninu rođenom 1416. godine a koji je umro 1469. godine u Italiji, bio prognani Hrvatski znanstvenik koji je svojim djelom pridonio razvoju svjetskog gospodarstva.

BENEDIKTKOTRULJEVIĆ

25HUM BOSNAE

CAFFE SONGUlica Stjepana Radića, Mostar

26 HUM BOSNAE

HRVATSKO PJEVAČKO DRUŠTVO

HRVOJENacionalno-politički

razvitak mostarskih Hrvata bio je sporiji od razvitka mostar-

skih Srba, u čijim je rukama bila koncentrisana uglavnom trgovi-na. Tek sredinom 19. vijeka kod mostarskih Hrvata se javljaju nacionalne težnje inspirisane ilir-skim pokretom. Ilirske ideje brzo prodiru u Hercegovinu i Mostar. Njihovi nosioci su uglavnom franjevci i učitelji porijeklom iz Hrvatske. Osim ilirskog, jak je uticaj pravaške svehrvatske ideje koju popularišu također franjevci, koje Austrija još prije okupacije materijalno pomaže smatrajući ih pouzdanim elementom za sticanje svojih pozicija u ovom, za Austriju vrlo interesantnom, području. Mostar je vrlo inte-resantan austrijskim vlastima. Tako, prilikom požara u gradu, februara 1853. godine, austrijski car je lično poslao pomoć postra-dalima. Austrijska vlada znatno materijalno pomaže sve kulturne i nacionalne pokrete mostarskih katolika u cilju smišljene političke i ekonomske penetracije.

Čitav niz kulturnih, prosvjetnih i dobrotvornih institucija niče ini-cijativom i materijalnom pomoći austrijske vlade. Jedna od takvih institucija bila je Založna banka Mons pietatis, osnovana 1872. godine. Cilj te institucije bio je pomagati siromašni katolički svijet Apostolskog vikarijata posuđujući mu novac za kupovinu nekret-nina u provinciji i time podizati katolički elemenat koji je ovdje opao. Inicijativu za osnivanje Založne banke dao je austrou-garski ministar vanjskih poslova grof Andraši. Ideju je svestrano prihvatio hercegovački vikar fra Anđeo Kraljević (1807 — 1879). On se u julu 1872. uputio u Beč i isposlovao 8.000 forinti u srebru kao temeljnu glavnicu za osnivanje Založne banke. Austrijski car se obavezao da će idućih godina svotu povećati ako se institucija

pokaže plodnom i da odgovori svojoj svrsi. U obrnutom slučaju vlada bi prekinula svaki zajam. Suma od 8.000 forinti biće deponovana u blagajni lokalnog Konzulata i o njoj će se brinuti austrougarski konzul. Novac se mogao podizati samo uz pismeni zahtjev mostarskog biskupa. Ta molba trebalo je da sadrži slje-deće: ime katolika koji kupuje nekretnine, parohijsku potvrdu o čestitosti kupca, opis kupljene nekretnine, dokument o vlasništvu te nekretnine, garanciju biskupa ili neke druge osobe koja može platiti. Dokument o vlasništvu ostaće deponovan u konzulskoj blagajni umjesto priznanice. A bez dokumenta koji predstavlja približno jednaku vrijednost u novcu za isplatu konzul neće moći podići novac na bilo kakvu sumu. Unaprijed date sume iz te banke moraju biti vraćene najkasnije za 5 godina, u protivnom dokument koji služi kao zalog biće prodan, a u slučaju da se ne može naplatiti sav predujam, primalac će morati da odvoji od svog novca tu sumu. Gubici koji bi iskrsli prilikom prenošenja novca ne bi išli na štetu vlade. Kamata na isplaćeni novac iznosila je 2% godišnje. Zahvaljujući toj ustanovi, za vrijeme turske uprave preko 150 siromašnih katolika kupilo je kuće i zemljište. Založna banka Mons pietatis je od bečke vlade dobila 1,859.680 forinti i 92.984 pijastera. Iste godine, kad je osno-vana Založna banka, osnovano je Društvo sv. Ante za podizanje obrta. Inicijativu za osnivanje Društva dao je biskup Anđeo Kraljević. Njegova ideja naišla je na topao prijem kod austrijskog konzula P. Relja koji mu je pružio punu podršku. Društvo je imalo za cilj da materijalno pomogne katoličko stanov ništvo i da siromašnim katolicima omogući osnovna sredstva za život. U Društvo su bili učlanjeni svi mostarski kato-lici i ono je stavljeno pod zaštitu

austrijskog Konzulata da „lakše brani svoja vjerska i nacionalna prava”. Društvo će nešto kasnije promijeniti naziv u Bratovština sv. Ante Padovanskog, ali će mu cilj ostati isti.

Bratovština je bila veoma popularna u katoličkom dijelu stanovništva, čiji broj u Mostaru u drugoj polovini XIX vi jeka postepeno raste. Dok je 1865. godine u Mostaru živjelo 3.269 katolika, 1886. taj se broj popeo na 4.731 katolika. Snažan podsticaj kulturnoj, političkoj i nacionalnoj aktivnosti mostarskih franjevaca dala je gradnja katoličke crkve i samostana u Mostaru. Zaslugom franjevaca sagrađene su te dvije zgrade, u koje su smještene vrlo važne vjerske i nacionalne insti-tucije. Zemljište za gradnju crkve franjevci su dobili 1863. godine. Temelji novoj crkvi postavljeni su 1866., a gradnja je dovršena 1872. godine. Za gradnju crkve sultan je dao 25.000 groša. Glavni doprinos dalo je jedno lionsko društvo. Veliki oltar za crkvu prenesen je iz austrougarskog Konzulata, a oltar sv. Ante nabavila je austrougarska vlada za 1.000 forinti. Biskup fra Anđeo Kraljević otvorio je, uz crkvu, i školu 1870. godine. Za gradnju škole turska vlada je dala 3.000 forinti. U toj kao i drugim školama nastavni

kadar bili su isključivo franjevci. Kao i druge prosvjetne institucije austrijska vlada je finansirala i tu školu dijeleći učiteljima pomoć po 100 forinti. Ideja za gradnju samostana u Mostaru javila se 1878 godine. Tada je fra Paškal Buconjić poduzeo izvjesne korake za gradnju samostana. Sljedećih godina franjevci pribavljaju od-govarajuće dozvole i pripremaju materijal za gradnju samostana. Jedan od najvećih pobornika gradnje samostana bio je starješina hercegovačkih franjevaca fra Nikola Šimović. Temelji samostanu uda-reni su i blagoslovljeni od biskupa fra Paškala Buconjića 19. marta 1880. godine. Samostan je dovršen 1893. godine i osposobljen je za stanovanje franjevaca. Zaslugom franjevaca osnovano je prvo Cr-kveno pjevačko društvo „Kosača” 1873. godine. Bez obzira što ga turske vlasti nisu odobrile, Društvo je postojalo kao ilegalno, a nešto kasnije stavljeno je pod okrilje crkve promijenivši ime u Crkveni zbor. Izmjenom imena Društvo se nije odreklo svoga nacionalnog djelovanja. Repertoar Društva bio je izrazito nacionalan i kao takav znatno je uticao na odgajanje omladine u nacionalnom duhu. Po dolasku austrougarske vlasti mostarski Hrvati su tražili (1880. godine) da im nova vlast potvrdi

27HUM BOSNAEPjevačko društvo „Kosača”, ali je vlada odbila molbu obrazloživši da ne može dozvoliti „društvo koje druge vjeroispovijesti nemaju”.

Neposredno nakon incidenta koji je izazvan zbog hrvatske zastave koju su nosili neki katolici prilikom jedne crkvene proslave, mostarski Hrvati su se obratili molbom austrijskoj vlasti tražeći da im se odobri osnivanje Hrvat-skog društva „Višević”. Austrijska vlada je odbila i tu molbu. To nije obeshrabrilo mostarske Hrvate, i oni se ponovo, 1887. godine, obraćaju vladi s molbom da im odobri društvo hrvatskog imena. Ta molba je djelomično riješena. Austrijska vlast im je dozvolila da se društvo zove Narodno pjevačko društvo, ali bez ikakvih nacional-nih oznaka i bez bilo kakvog vida

političke djelatnosti. „Iako to bijaše tek djelimična

pobjeda hrvatske misli nad tu-đinskom tiranijom, ipak je ona s neobičnom radošću obuzela ne samo Hrvate grada Mostara, nego i ostalu braću širom naše lijepe domovine.”

Narodno pjevačko društvo svoju zvaničnu djelatnost započelo je zabavom koja je održana 2. decem-bra 1888. povodom 40-godišnjice vladanja cara Franje Josipa.

Program zabave bio je sljedeći:

1. Proslov — govori pred-sjednik društva fra Augustin Zubac

2. Freidenreich: Graničari’, prikazuju članovi društva.

3. I. pl. Zajc: ‘U boj, u boj!’, pjeva muški sbor društva.

4. ‘S Velebita’, pjeva muški sbor društva.

5. P. Preradović: ‘Braća’, krasnoslov.

6. ‘Udesu mome’, pjeva muški sbor društva.

7. ‘Napitnica’, pjeva muški sbor društva.

8. H. Badalić: ‘Majci’, kra-snoslov.

9. ‘Pozdrav domovini’, pjeva muški sbor društva.”

Zabava je ostavila snažan utisak na mostarske Hrvate. „Bi jaše to dan uskrsnuća hrvatske svijesti,

bijaše to vjesnik bolje budućnosti Hrvata u Herceg-Bosni.” Prva zabava i njen program sa izrazito nacionalnim sadržajem jasno su pokazali da će buđenje nacionalne svijesti biti jedan od glavnih zada-taka Društva. Uostalom Društvo je zbog toga i osnovano, „ne da narodu pjeva uspavanku nego da ga budi, osvješćuje, da ga bodri i podiže, da ga kultivira, jača i prosvjećuje”.

Djelatnost Društva bila je vrlo složena i kompleksna, a mogla bi se

podijeliti na kulturno-prosvjetnu, dobrotvornu i nacionalno-poli-tičku. Prosvjetna aktivnost otpo-čela je najprije među članovima Društva jer su oni trebali postati bakljonoše novih ideja. Uz probe i zabave Društvo je svake sedmice organiziralo prosvjettno-kultur-na sijela koja su imala za cilj da posjetiocima „otvaraju oči”. Na sijelima su održavana predavanja „kojim se gledalo proširiti znanje društvenih članova i uputiti ih u društveni život drugih naroda”. Osim sijela, Društvo je svoje slo-žene društvene zadatke obavljalo zabavama, pozorišnim predstavama, radom čitaonica, biblioteke, hora i drugih sekci ja. Sa zabavama, kao metodom djelovanja, počelo se veoma rano. One su bile ne samo vrlo pogodan način nacionalnog djelovanja nego i jedan od izvora

prihoda Društva. Na zabavama su obično aktivno učestvovali horovi, muški i ženski, muzički zbor i diletanti Društva. Program zabava bio je svjesno odabran i vodilo se računa da preovladaju tačke koje direktno utiču na buđenje nacio-nalne svijesti. To je jasno pokazala prva, ali i ostale zabave Društva. Uz zabave Društvo je prirećiva-lo i sijela na kojima je također dolazila do izražaja nacionalna djelatnost. Predavači na sijelima bili su kulturno-prosvjetni radnici. Na sijelima i na zabavama aktivno

su učestvovali hor i diletanti koji su recitovali pjesme, isključivo, iz hrvatske nacionalne književnosti i istorije.

Radi ilustracije navešću program društvenog sijela koje je održano 6. novembra 1898. godine:

1. Tovačovski: ‘Bože živi’ — pjeva muški sbor,

2. Osman beg Štafić: ‘Zima’ — deklamuje gospoća Jelka Soldo,

3. Vilher: ‘Bojna pjesma’,4 Pienta: ‘Živila Hrvatska’,5. Karišik (splet) hrvatskih

pjesama, svira na glasoviru Josip Beraković.

Potom slijedi tombola i ples.

Sijelima i zabavama prisustvovali su isključivo članovi Društva i njihovi prijatelji. Značajnu ulogu u prosvjetno-kulturnoj i nacnonalnoj djelatnosti odigrale su društvena knjižnica, čitaonica, diletanti, muški i ženski zbor i muzička sekcija. Shvativši da je knjiga vrlo pogodno sredstvo za vaspitanje, prosvijećenost i kulturni napredak, uprava Društva je odlučila da osnuje biblioteku i čitaonicu. Godine 1889. ustanovljena je društvena biblioteka. „Vriedni družtveni izvršujući članovi znajuć od ko-like je moralne vriednosti čitanje knjiga, sdogovorno upraviše dne 21. rujna 1889. na odbor molbu da se što prije osnuje družtvena knjižnica, iz koje bi članovi po-sućivali razne knjige na čitanje, a svi izvršujući članovi dobrovoljno se obavezaše, da će svaki po 2 nč. na dan doprinašati za uzdržavanje te knjižnice.”

Knjižnica je „obzirom na prilike svog vremena predstavljala doista veliku vrijednost, jer je bila sna-bdjevena, obskrbljena najljepšim djelima hrvatskih književnika”. Bojeći se nacionalne agitacije i pretvaranja knjižnice u kulturno i nacionalno žarište, vlast je „dala preko svojih organa knjižnicu pregledati, a ovi su nepoćudna djela iz nje ostranili . . . Najdrago-cjenija književna djela za koje je uprava izdala lijepu su mu novca, državna samovolja deponirala ih je u ralje nezasitog ognja. Ovako okljaštrenoj knjižnici vlast je napokon odobrila rad”.

U ljeto 1891. Društvo je tražilo dozvolu za osnivanje čitaonice. Vlada je odobrila osnivanje či-taonice, ali je dozvola popraćena

28 HUM BOSNAE

„tačnim popisom novina i časopisa koje društvo smije naručivati”. Sve što je bilo izvan tog popisa, pod prijetnjom ukinuća čitaonice, najstrože bijaše zabranjeno unijeti u prostorije. Među dozvoljenim novinama bile su: Narodni list Obzor, Katolička Dalmacija, Crvena Hrvatska, Naša sloga, Srpski list, Bošnjak, Sarajevski list, Dom i svijet, Istra, Zvekan, Glas Hercegovca. Svečano otva-ranje čitaonice obavljeno je 3. jula 1892. i tom prilikom Društvo je pripremilo zabavu sa sljedećim programom:

1. Pozdravni govor u slavu otvaranja društvene čitaonice.

2. Segpu: ‘Mi smo braćo hrvatskog. . koračnica, svira glasba nar. pjev. družtva.

3. V. Šubir: Proslov, prigodom otvaranja društvene čitaonice sa živom slikom ‘Živila Hrvatska’ i pjevanjem.

Osobe:Humska vila .... gđica A. FranjićMladi Hercegovac ... g. Stj. MihićStari Hercegovac .. . g. A. VladićSeljak iz mostarske okolice. . .

g. J. Saćer4. N . N.: ‘Kralj mornara’,

svira glasba nar. pjev. družtva.5. I. pl. Zajc: ‘Hrabren

Hercegovac’, spjevao dr. Gjuro Pi lar, pjeva mužki sbor družtva.

6. A. Harambašić: ‘Domo-vini’, krasnoslovi učenik Kvesić.

7. Gj. Eisenhut: ‘Ustaj rode’, pjeva mužki sbor društva.

8. V. Šubir-Černy: ‘San i java’, hrvatska fantazija, solo za krilni rog, svira glasba.

9. V. Šubir: Himna ‘Na noge, braćo’, spjevao Branislav, pjeva mužki sbor družtva.

10. E. J. Tomić: ‘Bračne pnu-de’, vesela igra u 3 čina, prikazuju diletanti.

Otvaranje čitaonice u Mostaru primljeno je sa velikim odušev-ljenjem u hrvatskom narodu, te su sve hrvatske novine pozdra-vile „ovaj novi rasadnik hrvatske svijesti u Bosni i Hercegovini“. Upravi Društva je stiglo mnogo brzojavnih pozdra va a osobito od braće Muslimana. Počeci muzičke i horske sekcije u Društvu vezani su za rad franjevaca koji su nabavili prve instrumente. Već 70-ih godina XIX vijeka franjevci su nabavili jedan harmonij i glasovir te u

škole uveli glazbu kao predmet. Među prvim popularizatorima u Hercegovini bio je fra Anđeo Nuić. Muški zbor kao sekcija Društva počeo je veoma rano djelovati. Prvi zborovođa bio je fra Am-bro Mile tić. Njega je naslijedio F. Prohaska. Prvi predsjednik Društva fra Augustin Zubac se pobrinuo da 1889. godine dovede čovjeka koji se dobro razumije u muziku i pjevanje. To je bio Vinko Šubir, bivši horovođa Radničkog pjevačkog društva ,,Sloboda” u Zagrebu. Za njegov prelazak u Mostar Zemaljska vlada je dala pristanak jer je „njegovo političko i moralno držanje bilo potpuno korektno”. Njegov dolazak u Mostar znatno je uticao na kvalitet zbora i na formiranje muzičke sekcije. Čim je Društvo osnovano, rodila

se ideja o obrazovanju društvene glazbe „jer su osnivači znali da glazba najviše djeluje na srdce građanstva i da se glazbom najprije i najviše probuđuje uspavani narodni duh”. Za nabavku instrumenata dobrovoljne priloge davalo je građanstvo koje je sakupilo 1.000 forinti i tim novcem su nabavljeni muzički instrumenti za muzičku sekciju koja je počela svoj rad 1889. godine, kada su nabavljena i odijela za članove sekcije, ,,te je bilo milota pogledati mladost u jednakim odijelima, kako veselo svirajuć oblazi gradom kličuć

probućenoj hrvatskoj svijesti”.

Dolaskom novog zborovođe i osnivanjem muzičke sekcije Društvo je znatno napredovalo i obogatilo svoje zabave i sijela novim sadržajem. To pokazuje i društvena zabava 8. decembra 1891. sa sljedećim programom: „Hajdučke besposlice”, Zajčeva „Poputnica Nikole Jurišića”, „Bosni”, pjesma Ivana Despota, Verdijeva fantazija iz opere „Trovatore”, „karišik hrvatsko-hercegovačkih pjesama” pod naslovom „Što je naše, više nije”, Zajčeva „Himna Gundulića”, deklamacija O. Štefić „Nek se drugi nas ne plaše, mi tražimo što je naše” i, na kraju, drama Mirka Bogovića „Matija Gubec”.

Izvedba narodnog programa izazvala je neočekivani odziv posjetilaca i nezapamćeno odu-ševljenje sa brojnim čestitkama što ih je tih dana Narodno pjevačko društvo primilo. To je bio poticaj da Društvo sa još većim zanosom nastavi svoju djelatnost. Muzička i horska sekcija će sve više dobivati na kvaliteti, osposobljavaće se za izvođenje opereta i dijelova opera. Osnivanje diletantske sekcije ve-zano je za gostovanje pozorišnih trupa koje su svojim predstavama znatno uticale na nacionalnu svijest „koja je zadržala svoju

izvornu crtu — iskru pobune”. Repertoar diletantske sekcije bio je mahom iz hrvatske nacionalne prošlosti, isključivi autori dram-skih djela su hrvatski dramski pisci: pučki igrokazi popularnog Josipa Frajdenrajha „Graničari“ (1894) i „Crna kraljica“ (1896), istorijske i rodoljubive drame „Posljednji kralj“ Josipa Ljubića (1892), „Siget“ Dragošića (1896), zatim dvije cjelovečernje komedije „Bračne ponude“ Josipa Eugena Tomića (1892) i „Šokica“ Ilije Okruglića Sremca (1895) i niz šaljivih igara u jednom činu: „Di-letanti“ Stjepana Miletića (1892), „Amanda“ i „Bez brkova“ Nikole Milana (1894), „Svežanj“ Dašča-rića (1895), „Kumovanje“ Janka Jurkovića (1895), „Posvatovci“ i „Tulumić udaje svoju kćer“ Ise

Velikanovića (1896). Ponovno je obnovljena tragedija Jovana Subotića „Zvonimir“ (1895), a prikazana je i šala „Dva pobratima“ koju je napisao M. M. a „događa se u Mostaru” (1892).

Za prvu predstavu diletanti Društva su izabrali pučki igrokaz „Graničari“ Josipa Frajdenrajha. Premijera je održana 2. decembra 1888. Uspjeh je bio iznad oče-kivanja. „Sve su uloge baš lijepo odigrane. Ja da iskreno rečem, od početnika, od dobrovoljaca nisam ni u snu toliko očekivao. Osobito

29HUM BOSNAEsu se istakle gospođice Pavković, Zelenika i Ančić. Ova je potonja okretnošću i živahnošću upravo začarala slušateljstvo. Krasno se je ponio i gospodin Šime Smoljan koji je starog Grgu predstavljao.” Anonimni kritičar ne propušta priliku da istakne nacionalni smisao predstave. „To je bila prilika da se Mostarci naslušaju onih istinskih i više puta priprostih govora, ali iz kojih uvijek odsjeva srčanost, plemenština i ljubav prema rodu i jeziku.” Prekretnica u radu dile-tantske sekcije nastupila je 1897. nakon otvaranja društvenog doma i kada je 1898. režiju preuzeo Petar Soldo, sa veoma bogatim scenskim iskustvom, koji je us-pio da bar donekle konsoliduje glumački ansambl, u kome su se od muškaraca isticali braća Smoljan, Josip Šipioni, Nikola Kakariđi, Ferdinand Zabovšek, Stjepan Mihić i drugi, a od žena Jelka Soldo, izuzetno darovita glumica, lijepe dikcije, sposobna da sa podjednakim uspjehom igra najraznovrsnije uloge, od komedije do tragedije, a zatim isto tako dobra Ruža Hristić, Pastana Hristić i Ana Halilović. Repertoar i režija dobivaju novi kvalitet dolaskom režisera, glumca i scenografa Marka Vebla (1878 — 1926).

Vebl je počeo kao profesioialni glumac 1897. u svom rodnom Varaždinu. Mlad i ambiciozan prihvatio je ponudu Društva i ostao u Mostaru. On unosi novi elan i polet u rad pozorišta. Po-stepeno otklanja patetiku, razbija standardne diletantske šablone, uvodi sistematske probe i unosi novi disciplinovani i profesionalni

odnos prema pozorištu. Njegovim dolaskom broj premijera i njihov kvalitet znatno se povećavaju. Dok je pozorište 1897. prikazalo 6 drama, 1901. prikazuje 12, od toga pet repriza. Režiseru Veblu znatno pomaže mladi učitelj “pjesnik Tuzlak Ante Jukić (1873 — 1906). Na njegovu inicijativu formirano je prvo učiteljsko društvo u Bosni i Hercegovini - Učiteljsko društvo narodnih osnovnih škola okružja Mostarskog - čiji je predsjednik bio Jukić. On aktivno učestvuje u pokretanju pedagoškog časopisa „Učiteljska zora” koji je izlazio u Mostaru do 1910, a od 1910. do 1921. u Sarajevu. Jukić je pod pseudonimom Veljko Obradov adaptirao za scenu roman Eugena Kumičića ,,Urota zrinsko-franko-panska” pod nazivom „Mučenici“. Mnogo je radio na popularisanju pozorišta među omladinom i bavio se mišlju da u Mostaru osnuje dječije pozorište, ali je prerana smrt 1906. osujetila njegove namjere.

Kao posljednja društvena sekcija osnovan je ženski zbor (1891), čije je osnivanje doprinijelo emancipaciji žene i razbijanju tradicionalnog konzervativnog mišljenja da je žena „građanin drugog reda”. Među prvima učlanile su se u ženski zbor: Agata Akšam, Mara Nelić, Kata Boban, Ana Matić, Anđa Kurtović i druge, koje su znatno doprinijele da se „prvi put zaori i čarobna hrvatska pjesma iz ženskih grla“.

Kao i sva druga društva ovog tipa i ovo je stajalo pod strogom kontrolom vlasti. Uzaludni su bili zahtjevi da mu se dozvoli nacio-nalno ime. Zahtjev da se Društvo nazove Hrvatsko pjevačko društvo

„Zvonimir” pojavio se na glavnoj skupštini, koja je održana 11. no-vembra 1891. Tada je zatraženo da se dozvoli ukrašavanje pozorišnog zastora hrvatskim grbom. Vlada je odbila oba zahtjeva smatrajući da se iza njih kriju očigledne političke tendencije. Već sljedeće, 1892. godine uprava Društva je došla u sukob s vlasti koja nije htjela potvrditi društvenog blagajnika. Po preporuci Zemaljske vlade Zajedničko ministarstvo finansija odbilo je da potvrdi Aničića za tajnika jer nije bio član Društva, a to znači povredu odobrenih društvenih pravila.44

Pošto je Društvo u početku bilo smješteno u jednoj privatnoj kući, uprava je odlučila da od Zemaljske vlade zatraži dozvolu za kupljenje milodara za grad-nju društvenog doma. Molba je upućena 31. januara 1892. „jer se u gradu Mostaru ne nalazi ni jedna kuća dovoljno prostrana koja bi odgovarala bitnim svrha-ma društva, odnosno zabavama i vježbama“. Vlada je odbila i taj zahtjev smatrajući da prevazilazi djelokrug i ciljeve Društva. Bez obzira što vlada nije odobrila kupljenje milodara, sredstva za gradnju društvenog doma su se našla. Dom je sagrađen i svečano otvoren 2. februara 1897. godi-ne. Najveći dio sredstava dali su Bratovština sv. Ante i zagrebački Hrvati: „Kao i u svakom tako i u ovom pothvatu, mostarski su Hrvati naišli kod braće Zagrep-čana ne samo na moralnu nego i materijalnu potporu.

Izgradnja društvenog doma znatno je uticala na rast druš-

tvene aktivnosti koja je upravo tih godina dostigla zavidan nivo. Zemaljska vlada je 10. augusta 1897. odobrila hrvatsku troboj-nicu kao društvenu zastavu i grb. Na prvoj društvenoj skupštini, održanoj u novim prostorijama 21. novembra 1897, predloženo je da se Društvo nazove Narodno pjevačko društvo „Hrvoje”. Naziv „Hrvoje” je tendenciozno izabran i trebalo je da bude simbol otpora protiv tuđinske vlasti. Vlada je te iste godine odobrila taj naziv Društva. „Tako je prvi put i sa nadležne strane ime hrvatsko u ovim krajevima sankcionisano . . „ Djelatnost „Hrvoja“ kao i drugih društava, bila je ograničena na uže gradsko područje, iako se nastojalo njegovu aktivnost proširiti i na selo. To je bilo teško postići jer je isuviše velik ekonomski i intelek-tualni jaz bio između gradskog i seoskog stanovništva. Kulturne i političke akcije grada nisu nailazile na prijem zaostalog sela tako su kulturno-prosvjetna društva osta-jala „ognjište prosvijećenosti svih varoških staleža i rasadnik misli o narodnom buđenju”. Od početka svoga djelovanja „Hrvoje” je shva-tio svoju nacionalnu, kulturnu i političku misiju i nastojao da se afirmiše kao glavna prosvjetna, kulturna, nacionalna i politička institucija hercegovačkih Hrvata. U tom cilju kao sredstvo afirmacije poslužile su mu zabave, sijela, pozorišne predstave, pomaga-nje drugih hrvatskih kulturnih društava i aktivno uključivanje u sve kulturne, političke i na-cionalne akcije hercegovačkih Hrvata. Značajnim godišnjicama iz hrvatske nacionalne istorije, godišnjicama stvaralačkog rada, života i smrti istaknutih hrvatskih nacionalnih boraca „Hrvoje” je dao značajan doprinos. Društvo je te i slične manifestacije vješto iskorištavalo koristeći priliku da ih pretvori u izrazito političke i nacionalne. Takve manifesta-cije bile su: instalacija zastave Hrvatskog pjevačkog društva „Trebević” u Sarajevu juna 1900, instalacija zastave dubrovačkog društva „Gundulić”, otkrivanje Starčevićevog spomenika, otvaranje Napretkovog doma u Sarajevu, instalacija „Hrvojeve” zastave 1904. i druge.

(nastavak u sljedećem broju...)

30

Vino i “mliko”, govorili su stari Brotnjaci, dva su najveća gospodina, ne miruju sve dok ih ne popiješ, pa se sve to vrijeme moraš brinuti

o njima. I dok njihovi unuci o mlijeku znaju tek toliko da ga se može kupiti spakiranog u tetrapak, jer krava je ovdje već odavna “rijedak zvijer”, o vinu znaju jamačno makar toliko koliko i njihovi djedovi u tim godinama, jer vino je u Brotnju nezaobilazan detalj životnog miljea i prije, i sada, i uvijek. Pa i jedan od naših sugovornika, Jozo Ostojić, vinar, kako kaže, kao nečega bitnoga u njegovu životu sjeća se prvog pranja bačava u svojoj petoj godini. Prvo, zbog prigode da se osvježi vodom koja se u bezvodnom Brotnju za te prigode donosila u barilima, a drugo, što je miris prezrelog mošta ušao u njegove nosnice i u njegovo srce.

Vinu se tepa, vino je inspiracija, vino je i samo po sebi umjetnost. Pa treba li onda ikoga čuditi da se Jozo Ostojić, koji, iako rođen 69^među vinarskim vukovima Brotnja uživa ugled visokouspješnog vinara, upravo kad sam s njim razgovarao spremao na put u SAD, gdje za koji dar^u zgradi UN-a treba biti otvorena njegova izložba skulptura. Kamen, i to prije svega hercegovački Ijutac, pored vina, druga je ljubav ovog samoukog kipara. Znam mu dušu, kaže on, jer hercegovački kamen ne ponaša se, recimo, kao brački; svaki pokušaj obrade mora biti kompromis s njegovom zasebnom logikom pucanja. I upravo taj grubi hercegovački kamen, krenete li vioničkim, međugorskim, čitlučkim poljem upozorit će vas da prelijepi valoviti prostori prepuni loze, koje gledate, nisu, recimo, iločko vinogorje, postojbina čuvenog traminca, već broćanski plato bogom dan za postojbinu dva već u svijetu poznata suha vina - žilavku i blatinu.

Oduvijek su se broćanskim platoom zlatila zrna žilavke i crnila ona od blatine, vapeći za onima koji će o hercegovačkim vinima prenijeti i istinu. No, reklo bi se, Hercegovci su tek sada definitivno spremni to uraditi. U Brotnju se uvijek znalo - na pretakanje vina se čekalo do prve bure, za božićanja se počinjalo piti, pro-davati, poklanjati do prvih ljetnih temperatura. A poslije! Bez onog što je ključno za vino, dobrog podruma, a doskora ga je imao malo tko, nije se moglo ni pomišljati na svjetsku promociju. Komunistički sustav je vrhunske uvjete broćanskog kraja isključivo valorizirao

kroz količinu, brojke izražene u tonama, tisućama litara. Kvaliteta ih nije interesirala. Sadnice za državne ali i privatne vinograde, kojeg li apsurda, stizale su iz Srbije, jer se nitko nije ozbiljnije bavio navrtanjem starih biri žilavke i blatine. Taj protuprirodni čin, dapače zločin, sadnja tamo neke smederevke u srcu Hercegovine, u Brotnju, bio je zapravo znak posvemašnje degradacije hercegovačkog vinogorja i tradicije. Pravljenje vina za gemišt, koje se srozalo na razinu raznoraznih kiselica u državnim vinarijama, pratila je i dugovremena zabrana privatnim vinarima da flaširaju svoje vino. Činilo se da će i žilavka i blatina, kao i druga tradicionalna kultura Hercegovaca duhan, otići u ropotarnicu povijesti. No, došlo je do prvih slobodnih izbora, a Hercegovci, konačno oslobođeni raznoraznih stega, uz već poslovičnu snalažljivost kad su u pitanju novci, okrenuli su se ponovo onome što im je u genima, pravljenju dobrih vina. Dapače, spojene, ove dvije hercegovačke ljubavi su dobitna kombinacija. Niču novi vinogradi, podrumi, brojne privatne vinarije. Hercegovci vole da se natječu, a ima li ljepše i plemenitije discipline od natjecanja u pravljenju dobrog vina.

Vratimo se mi Jozi Ostojiću, koji je pravi predstavnik novih hercegovačkih vinara. U njegovoj vinariji Ostojić-Jošić sestra agronom brine o tehnološkim aspektima proizvodnje, brat ekonomist bavi se prodajom, Jozino je sve ostalo, a to je ona fina nadgradnja u kojoj važnu ulogu ima i otac koji zbog bolesti ne može u vinograd, ali može Jozi prenositi obiteljske tajne, jer u pravljenju vina svatko ima nešto svoje. Prvi put su flaširali 50 boca ‘79. ručnom čepilicom, a etikete su pisali penkalom. 1991. počinje prava proizvodnja i otada svaka godina znači pomak na planu tehnologije, arhiviranja i svega ostaloga. Re-zultat tih stalnih pomaka je Jozino vino “Kralj Višeslav”, prvi barik u Hercegovini. Da biste napravili barik morate imati nove hrastove bačve jednake zapremine u kojima vino mora odležati godinu dana. Bačve svaki put mo-raju biti nove. Upravo je fascinirajuća Jozina upućenost u sve najsuvremenije tehnološke cake potrebite za pravljenje vrhunskog vina, poput onoga što ga recimo, prave Francuzi. I ostali broćanski vinari sve znaju o novinama kao što je kontrolirano vrenje. To vrenje na sniženoj temperaturi, o kojoj brinu specijalne piokromske bačve, čuva ono što je kod vina možda najdragocjenije, ono što mu daje osobit šmek, a to su minerali. Za blatinu, a

crno vino je bogatije mineralima, zna se da ima četrdesetak minerala.

Jozo Ostojić isključivo razmišlja o kvaliteti svojega vina, količina je u drugom planu. A s prodajom nema problema. Njegova vina ne možete kupiti u prodavaonici, ali ga možete kušati u restoranima u Međugorju, u Hrvat-skoj, pa i u tri restorana u Beču.

Zanimljivo je bilo razgovarati i s našim drugim sugovornikom, Veselkom Sivrićem, kojega smo na putu između vinograda i po-druma ulovili uz pomoć mog međugorskog prijatelja Grge Kozine. Veselkovi su još za Kraljevine Jugoslavije izvozili vino u Slovačku, i to u bačvama od 707 litara, u zapregama do Mostara, pa vlakom do Bratislave. Onda je socijalističko samoupravljanje učinilo svoje, zatišje je trajalo do ’83. kada je Veselko tiskao svoju prvu etiketu. Bilo je to odobrenje za flaširanje s rednim brojem jedan u Brotnju. Kao i ostali, tek se ’91. mogao istinski posvetiti vinu. A da je vrhunski znalac kad je vino u pitanju ovaj, po profesiji agronom, pokazao je na Zagrebačkom velesajmu. Sudjelovao je zadnje tri godine i pokupio pet medalja, dvije zlatne i tri srebrne. Uz žilavku i blatinu proi-zvodi dezertno vino “Floriju” i nekoliko vrsta lozovače. Dva sina imaju svoja zanimanja, ali i oni od vina ne odmiču. Njegovo vino možete popiti u Međugorju, Mostaru, Njemačkoj. Nakon svega što je postigao, Veselko počinje razmišljati globalno o okruženju koje može poticati ili sputavati njegove dalje planove. Brotnjo ima svoju udrugu vinara s četrdesetak članova, no svi su oni solisti, zaziru od bilo kakvog unificiranja, čak i svatko sebi osigurava tržište. U Hercegovini bi, kaže on, trebao po-stojati nekakav institut koji bi brinuo o vinu, i koji bi, uz ostalo, trebao izdavati certifikate, jamčeći tako kvalitetu. Jer, uvijek će biti onih koji će loviti u mutnom, rušeći pri tom teško stečeni ugled pravih vinara. Veselko ima nekoliko manjih parcela pa često razmišlja o komasaciji, okrupnjavanju parcela, što bi i te kako povećalo broj vinograda.

I, tako, krenuli Hercegovci sa svojim vinom da osvajaju svijet. Rekosmo, vole se natjecati, pa tko zna dokle će stići. Bog im dao pleme-nitu lozu i ostale preduvjete, pa je sve do njih. Vjerujemo i iskreno se nadamo da će istom onom umješnošću kojom su bagerima čistili krš i gradili kuće, saditi i nove vinograde. Pa da i unuci ovih današnjih Hercegovaca, ako već ne znaju kako se dobija mkliko, znaju od čega se pravi vino. I to ono vrhunsko.

VINO I MLIKOPiše: Ivica ŠIMUNOVIĆ

31

Dupin, jedini prijatelj ronilaca na velikim morskim dubinama, zabavljač pomoraca

na dalekim putovanjima, spasilac kupača u nevolji, veliki obožavatelj djece i najinteligentnije morsko biće. Od davnine dupini očaravaju čovjeka i čine ga radoznalim. Ribari ih ne vole u blizini jer im uništavaju mreže i kradu ribu, iako su oni dobar vodič- gdje ima dupina, ima i ribe. U raznim krajevima svijeta dupini se love i ubijaju usprkos uvedenim mjerama zaštite. Na otocima Faroer, između Škotske i Irske, postoji običaj “pokolja” stotine dupina svake godine. Ribari ih “opkole” barkama, hvataju u mrežu i ubijaju kako bi koristili njihovo meso i mast.

Drugu veliku opasnost za dupine predstavlja zagađenost mora. Razni otrovi kemijsko - industrijske tvari koje se skupljaju na koži dupina i na ribi kojom se on hrani, izazivaju teške hormonalne poremećaje i onemogućavaju razmnožavanje.

Potpuno prilagođen morskoj sredini u kojoj se prirodno i lako kreće, dupin voli kontakte s čovjekom. Jedni im uzvraćaju ljubavlju i brigom, a drugi na najgori mogući način - ubijanjem. Zbog svoje inteligencije, dupini se često dresiraju za izvođene predstava u bazenima, kao i za obavljanje podmorskih radova u brodogradilištima; brže zarone od ronilaca, služe kao glasnici za ljude na kopnu i one na dnu mora, pronalaze podmornice i izvršavaju prave vojne misije.

Dupini su vrlo društvene živo-tinje i žive u skupinama različite

veličine i različitog sastava: to mogu biti životinje istog spola ili mužjaci i ženke zajedno sa svojim mladuncima. Pomažu jedni drugima u lovu, kod poroda i bolesti. Njihovo prijateljsko i lojalno ponašanje za dupine je od životne važnosti. Dupini se međusobno sporazumijevaju raznim zvukovima. Nije poznato koliko je razvijen njihov “jezik”, ali je sigurno da se oni prepoznaju i da međusobno “razgovaraju”.

Za razliku od riba, dupini udišu zrak te moraju izlaziti na površinu svakih nekoliko minuta da bi udahnuli. Nosni otvor se nalazi na gornjoj strani glave i prekriven je mišićem koji omogućuje potpuno zatvaranje nosnica prilikom urona. Dobri dupini u potrazi za ribom obično ostaju pod morem 4-5 minuta. Najduže trajanje urona koje je izmjereno u Hrvatskoj je trajalo 6 minuta i 55 sekundi.

Najpoznatiji i najzastupljeniji dupin našeg mora je Tursiops Truncatus koji se kreće uz obalu pa sve do otvorenog mora. On je vješti otimač ribe, voli igre među valovima, a posebno ga smiruje zalazak sunca. Hrane se najviše ribom i žive u skupinama po 10 do 25 dupina. Spolnu zrelost mužjak stječe s 10 godina života, a ženka između 5 i 12. Vrijeme reprodukcije je između lipnja i rujna na sjeveru te između prosinca i ožujka na jugu. Ženka “nosi” mladunče 12 mjeseci, a može “roditi” po jednog dupina svake 2-3 godine. Dojenje traje od 19 mjeseci do 4 godine, a mladi dupin je dug od 0,90 do 1,20 metara.

Dobri dupin je vrsta dupina koja živi i u Jadranu. Dupini se ubrajaju

u najpoznatije i najomiljenije morske sisavce, a dobri dupin je vjerojatno najbolje poznata i jedna od najrasprostranjenijih vrsta u skupini dupina. Dobri dupin ima izduženi hidrodinamični oblik tijela, a boja varira od tamno plave do smeđe-sive na leđima, preko svijetlo sive na bokovima i bijele na trbuhu, koja može poprimiti i ružičastu nijansu tijekom ljeta kad je temperatura mora viša. Odrasli dobri dupini dugački su od 2 do 4 metra, a težina se može kretati između 100 i 500 kg. Odrasle jedinke populacije koja naseljava Jadran dosižu najveću dužinu od oko 3 metra. Dobri dupini, sa svojim čelično-plavim leđima i njuškama kojima kao da se smiješe, vrlo su inteligentne i društvene životinje.

Jedina za sada poznata rezidentna zajednica dobrih dupina u Jadran-skom moru obitava u području Kvamerića, te je predmet opsežnog znanstvenog istraživanja koje je započeto još 1987. godine. Kako istraživanje traje neprekidno već 17 godina ti dupini su danas jedna od najbolje istraženih skupina u cijelom Mediteranu a prikupljene informacije o njihovom životu mogu nam poslužiti kao dobra ilustracija kako žive i drugdje u Jadranu. U vodama Cresa i Lošinja najčešće se susreću skupine od dvije ili tri životinje, no u skupini se mogu naći i po 30-40 životinja. Ipak tolike skupine su rijetkost.

U Velom Lošinju se 5. i 6. kolo-voza 2006. održava Dan dupina, tradicionalna manifestacija kojom se skreće pozornost javnosti na probleme zaštite mora i naravno,

dupina. Poseban naglasak je na edukaciji o zaštiti mora i dobrih dupina te potrebi očuvanja okoliša. Tijekom Dana dupina organizi-raju se igre, sportska natjecanja, izbor najboljih likovnih radova, predavanja, tombolu, oslikavanje rive, koncerte itd. Dan dupina je tradicionalni edukacijski, informa-tivni i zaštitarski program kojim se omogućuje Širenje informacija o prisutnosti dobrih dupina u Ja-dranu i nužnosti očuvanja njihova prirodnog okoliša. Također se teži razvijanju kontakata s dru-gim sličnim projektima u nas i u drugim zemljama i promoviranju uravnoteženog i zdravog odnosa prema okolišu. Skretanjem pozor-nosti javnosti i posebice djece o potrebi očuvanja okoliša te jedine poznate rezidentne zajednice dobrih dupina u Jadranu - Lošinjskih dobrih dupina, želi se pomoći očuvanju našeg mora i njegovih obala. Kroz brojne aktivnosti želi se motivirati djecu i odrasle da tijekom cijele godine brinu o okolišu te prihvate način ponaša-nja koji će doprinijeti njegovom očuvanju.Tijekom proslave 14. Dana dupina očekuje se i službeno proglašenje preventivne zaštite Lošinjskog akvatorija od strane nadležnog Ministarstva kulture, te time i osnivanje prvog rezervata za dupine u Mediteranu.

Hrvatska se diči svojim čistim, plavim morem i s “tisuću” otoka. Zaštitom dobrih dupina, zaštitit ce i more. Osiguraju li dupini-ma opstanak, osigurati ce sebi mogućnost da se i u godinama koje slijede mogu diviti dobrim dupinima - jedinim životinjama koje se uvijek smiju.

DUPINI

32

Baćevići bb, 88000 Mostar, BiHtel: +387 36 375 555

e-mail: aluminij@aluminij.bawww.aluminij.ba

33

Ha, dobro...onda tko si Ti !?Ako ja jesam..a jesam..Istinaa istina može biti samo jedna, kako onda ti možeš biti istina. .Kao i ja ?Netko je onda laž...od nas dvoje... gospođice moja?A ti...?Ja se zovem Ljubav...a ljubav je isto tako., što drugo ako ne Istina !? .Istina!- tj. Ti- jesi istina...bilo bi glupo reći da nisi... ali što ti kao „prava“ Istina imaš od toga ... ako si istina..?....Sama Sebi ?Kao ti si Istina i sama sebi kažeš: ja sam Istina i ne- nema drugih istina osim mene.. Ili kao što sam ja...Oprosti, ali moram ti reći da je to vrlo besmislen posao!I gotovo „na zlu putu“!.Jer ,tako nešto o sebi bi mogao reći samo Bog. To jest da je samo On ...Jedan i jedini.!Nešto kao majka...ili otac... koji zbilja mogu biti samo jedini.Ili kao srce......koje je od Boga !Jedino.!A ja sam Ljubav...i potičem od njih...!Od Istine..!Razumiješ ?...Ne razumiješ ???Ne...nemogu razumjeti...... kako nerazumiješ ?Ta možeš postojati Ti...Može postojati bilo tko...Ali bez mene...bez Mene ne može postojati nitko...Kao što nitko i ništa ne postoji., bez mrvice mene...

...Tako je, ja se zovem Ljubav, i...Spoznaj me...Hej prijatelju-evo ti ruka...!Zašto me gledaš...tako čudno?Nisi me nikada prije vidio ?Zaklanjaš oči ... i i <od prejakog svjetla ?Da ...da , mogu biti sunce u tvom oku... kao da gubiš ravnotežu. .? !Mogu biti vjetar u tvojoj kosi..Otvaraš oči ..i kao da je sjaj..?j Da-mogu biti boja u tvom oku.Mogu biti tisuće boja......ili samo jedna od njih..?Ona koju prepoznaš..!...i vidiš......kao majku dok bdije nad tobom... O...Bože, to je tako jednostavno ! ..............Evo...ispruži ruku...poklanjam ti dvanaest boja..Za svakog prijatelja... za svaki mjesec po jedna......za vrijeme ...za godinu pred nama,Krenimo skupa...Zajedno!Punoga Srca. Istine i Nas,Ljubavi...Jer...da ...eto vidiš...sad razumiješ...nisi samo ti... ni ti jesam samo ja... samo svi...o...kada će to razumjeti... samo svi... kao ti i ja-jesmo...prijatelji Istina i ljubav ...Za svako vrijeme, koje teče...i koje još nitko zaustaviti uspio nije...

(Postoji barem troje ljudi na ovoj kugli zemaljskoj za koje bi se, o...možda moglo reći, a ljudski se je nadati, da „pokušavaju razumjeti“.Tako su se zapravo predbilježili ovim slijedom:Nina Acković, ak. Slikarica / dvanaest slika – za svaki mjesec po jedna – od srca /Philip M. Arapovitz, čovjek od riječi, koncepta i oblika, te naravno, iMarinko Bubalo, kreator ljudske ugode i komfora – jednostavnije govoreći vlasnik i direktor tvrtke Interijer.Svi skupa za sve Vas sw ljubavlju i poštovanjem).

LJUBAVZa godine iza...za godine ispred nas...za vrijeme koje još nitko zaustaviti uspio nije

34 HUM BOSNAE

Ni nakon uhićenja sina mu Grge, Ro-dijak se Ćipa nije usudio podignuti

glas protiv vlasti, čak ni među provjeren¬im prijateljima i u pregrijanoj svatovskoj ili blag-danskoj atmosferi kada bi piće izvlačilo iz ljudi posljednje zali-he hrabrosti, kidalo sve misaone blokade, davalo im snage da “na Rusiju udare”, a svu energiju ka-naliziralo u žestoke antidržavne izjave ili pak gangu. U gangi bi pjevačima od siline pjevanja iskakale žile na vratu, krv uda-rala u lice, a oči pri privraćanju igrale kao elastici dok su oni krivili usta i rukom usmjeravali glas kako bi uskladili tonalitet, da bi na kraju, a ganga se mora u dahu pjevati, žestoko udarili po stolu bocom, čašom ili pak šakom očekujući pohvale osta-lih. I bili su Glavičani u tom trenu spremni uraditi sve što su obećali, znao je to Rodijak, ali je također znao da će sutradan svi mrzovoljno šutjeti, prebiru-ći sjećanje na sinoćnji dogadaj i bojeći se da će sve dospjeti do ušiju vlasti. Naravno, nije Ćipa izbjegavao takva druženja, čak ni pjesmu, ali je u tome vidio malu korist, a veliku opas¬nost. Zato je u mislima tražio neki učinkovitiji način u borbi za vlastito dostojanstvo i “rvacku stvar”. Nije mu bilo jasno za-što vlasti kažnjavaju ljude radi hrvatske pjesme i himne, radi pukog predstavljanja čovjeka Hrvatom, ali je tim teža bila Rodijakova pozicija.

- Da sam ja država, Bogarca mu poljubim, ja bi da nek piva šta ko oće. Dabogda se zakoče-no ako ne zna stat. Ja bi kaznio lopova i ubojicu ka i vas svit. A jopet, more bit da su vlast i lo-povi rodijaci. A rodijaka je nez-godno kaznit. I ne razumim što se ljudi ne podile. Uvik govore s vlasti da smo braća. U našem se selu braća dile. I dok se podile, lipo žive.

Tako je Rodijak razmišljao i

kovao planove da i sam nešto uradi, nešto veliko što bi valjalo “čitavom rvackom puku”, a ne samo njemu, ali nije mogao otići dalje od gange. Sve dok u Nje-mačku nije stigao Filip Marka-nov koji je namjeravao napraviti nekoliko novinskih reportaža.

I smjestio se baš kod Rodijaka Ćipe koji je u stanu imao prazan krevet, kojeg su dan uoči Fili-pova dolaska napusti¬la dvoji-ca glavičkih “crnjaša”. Odmah se Rodijaku upalila lampica u glavi glede njegova projekta o pomoći hrvatskome narodu, ali je kao oprezan čovjek nije želio priopćiti dok bolje ne razmisli. Projekt nije mogao izvesti bez Filipa, kojeg je smatrao čestitim momkom, ali ga je bunila činje-nica što radi u komunističkim novinama, na komunističkom radiju, a odnedavno i televiziji. A onda se sjetio da čitav njegov projekt počiva upravo na činje-nici što Filip radi na televiziji.

Izdaleka je Rodijak počeo raz-govor s Filipom, prvo je iz njega iznudio priznanje da je Hrvat, i to pravi, glavički, a onda je po-kušao objasniti svoj projekt.

- Znam ja da si ti Rvat. More bit da si u onim govn- im, da prostiš, ali nemere čovik, još pa-metan čovik, zabo¬ravit oklen je, čiji je, šta je i ko je. More bit da je i bolje što imamo čovika na mistu, na televiziji. Po meni je to dobro, jerbo baš ti moreš uradit veliku stvar za naš narod. Ja sam o tomu dugo mislio i evo šta sam smislio.

Čujem ja tebe kako govoriš na televiziji. Fališ socijal¬izam i Jugoslaviju, nemere se drukčije. Znam ja da ti ne daju ništa dru-go kazat, da ti prigledavaju sve. E, tu ti triba napisat ono što se smi i što oni traže. Napišeš da je soci¬jalizam najbolji na svi-tu, da ima neki ljudi što se bore pro¬tiv njega i Jugoslavije, ali da če oni popišat na svoje riči i sve tako što ti ja znam. Pa kad počnu prinosit priko tele¬vizije da te vidi i čuje vas svit, ti lipo

staneš i napraviš se da ćeš kazat ono što je napisano i prigleda-no. A onda odjed¬nom skre-neš, pa kažeš: Narode ovo je sve laž, a istina je da je rvacki na-rod ugrožen, da ga svak muze, da su pratri u pravu, da našim ljudima oduzima u zadnje vri-me kavu iz kuća ako ne nađu potvrdu od carine, da su Gutu i Zelčinu zatvorili nizašta, a da ne govorim o malom Grgi Ćipi-nu... Onda kaži... Čekaj, nemere vako. Nisu komunisti ludi, pa da te pušću lajat na nji. Je li da bi te prikinuli?! Je, tu bi tribalo nešto skratit, kazat kratko dok te nisu prikinuli. Ali mi nemoj Grgu ispušćat. Ajde, poslin onoga kad fališ komunizam i državu odma priskoči na moga Grgicu.

Odma kažeš, dok se oni ne snađu, da ni komunizam ni dr-žava ne vride dva dinara jerbo su zatvorili malog Grgu Ćipina, Gutu i Zelčinu, pa su još...

Tu Rodijak zastade sav zaja-puren, mašući glavom i brišući svojim dugačkim i snažnim pr-stima znoj iza vrata, dok je Filip mirno slušao i promatrao Ćipu.

- Bogarca mu poljubim, rodi-

jače, što mi malko ne pomogneš, reče Ćipa, pa nastavi.

Vidiš, tu triba kazat kratko da te ne prikinu i da cili svit vidi i čuje, ali kazat nešto što će odjeknut, što će sve kazat svitu. More bit da bi moga kazat svi-tu: Grgica je na pravdi Boga u zatvoru. Ali kad se pošteno smi-slim nije sam Grgica i ne bi bilo pošteno od mene samo njega spašavat. Što misliš na ovo? E, ovo sam sad smislio! Rodijače, poslušaj ovo. Dođeš do onoga di si nafalio komunizam i drža-vu Jugoslaviju. To moreš uradit tako ležerno da oni ne zapaze da ćeš nešto protiv kazat, pa te isključe. I kad si to kaza, na-glo skočiš i drekneš: ŽIVILA RVACKA!, pa biž! Bižalova majka ne kukala. To bi, rodijače, puno valjalo, za naš narod, za-vrši Rodijak češljajući dugačkim prstima od znoja mokru kosu i brišući rogljem od raskopčane košulje znoj iza vrata. A onda pokuša ustati, ali se zaustavi na pola puta, uhvati se za slabine stojeći u neprirodnu položaju slova S i s bolnom grimasom na licu.

ŽIVJELA HRVATSKALEGENDE O RODIJAKU ĆIPIPetar Miloš:

35HUM BOSNAEHumska zemlja. Sunceee...Vrućina. Vrijeme kao da je stalo...

1452. godina...Pa dobro, neka to bilježi od kada smo mi postali i postojali. Ali neka bude 1452. od koje ćemo postojati.

Kako Vi kažete, štovani herceg...

Crta: Ante IVANKOVIĆ

36

posušje

WELTPLAST d.o.o.Rastovača bb, 88240 Posušje, Bosna i Hercegovina

tel: + 387 39 683 045fax: + 387 39 681 204

weltplast@weltplast.comwww.weltplast.com