mostarsko proljeće 2011. xiii. dani matice hrvatske€¦ · I.Tijardović: arija Floramye - Daleko m’e biser mora, iz 2. čina operete Mala Floramye Solistica: Vesna Baljak Contini

mostarsko proljeće 2011.xiii. dani matice hrvatske

mostar 14. travnja - 1. lipnjamostar

NAKLADNIKMatica hrvatska Mostar

ZA NAKLADNIKAJosip Muselimović

UREDNICIMisijana Brkić-Milinković

Miro Petrović

NASLOVNICAAutor: Krešimir Ledić

LEKTORICA

Misijana Brkić-Milinković

GRAFIČKO OBLIKOVANJEJulijana Puljić

TISAK

Logotip d.o.o.Široki Brijeg

Foto: Stojan Lasić

MOSTARSKO PROLJEĆE 2011.XIII. DANI MATICE HRVATSKE

Mostar14. travnja – 1. lipnja

Mostarsko proljeće punopravni je član Saveza europskih festivala (EFA-e).

POD VISOKIM POKROVITELJSTVOMPredsjednika Republike Hrvatske

dr. Ive Josipovića

ORGANIZATORMatica hrvatska Mostar

Josip Muselimovićpredsjednik

PRODUCENTmr. Miljenko Puljić

GENERALNI SPONZORHT ERONET

GLAVNI MEDIJSKI POKROVITELJIBHT

Večernji list

Članstvo u Savezu europskih festivala mnogo znači za Mostar

Moram priznati da smo jako ugodno iznenađeni Mostarom. Nakon svega što se ovdje dogodilo, Mostar i dalje živi, a to pokazuje i jedna ovako velika manifestacija kao što je Mostarsko proljeće… Mislim da članstvo u Savezu europskih festivala mnogo znači za Mostar. Naša organizacija ima više od stotinu članova iz cijele Europe, ali također i iz ostatka svijeta. Biti u jednom takvom društvu elitnih europskih festivala, veliko je priznanje za svaki grad, pa tako i za Mostar i Mostarsko proljeće…

DARKO BRLEK,

predsjednik Saveza europskih festivala (EFA)

FESTIVALSKO VIJEĆE MOSTARSKOG PROLJEĆADANA MATICE HRVATSKE

mr.sc. Miljenko Puljić, ravnatelj Zagrebačke

filharmonije – producent

dr. sc. Ivo Prlender, intendant Dubrovačkih

ljetnih igara

prof. Darko Brlek, predsjednik EFA-e i direktor Festivala Križanke –Ljubljana

prof. Ivica Šarić, ministar kulture

Kantona Sarajevo, prvak Opere NP Sarajevo

mr.sc. Renato Švorinić, ravnatelj HNK Zadar i Zadarskog kazališnog

ljeta

dipl.ing.arh. Angela Petrović, pomoćnica

ministra kulture u Vladi FBiH

RIJEČ VISOKOG POKROVITELJA

ČUVAJUĆI VLASTITI IDENTITET, ČUVAMO BOGATSTVO SVIJETA

Poštovani sudionici i gosti Dana Matice hrvatske Mostar,

Razmišljajući o Mostaru i njegovom i Matičinom Proljeću, sjetio sam se jednoga eseja Ive Andrića, pisca koji je, točno prije pola stoljeća, dobio Nobelovu nagradu za književnost, umjetnika koji je posljednjih desetljeća podjednako svojatan i odbaci-van od strane tri različite kulture.

Pišući 30-tih godina prošloga stoljeća, ust-vrdio je da nema ništa svetije i važnije od mostova, jer oni podsjećaju na „vječitu i vječno nezasićenu ljudsku želju da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred našim duhom”.

Mostarsko proljeće upravo to i čini – uni-verzalnim jezikom umjetnosti ostvaruje tu vječitu želju, gradi mostove, osnažuje poštivanje kulturne raznolikosti i kulturnu suradnju s drugim, susjednim državama.

Zbog budućnosti naše djece, moramo se okrenuti od prošlosti, a obrazovanje, kul-tura, komunikacija, tolerancija i poštivanje

raznolikosti, osnovni su preduvjet za daljnji razvoj Jugoistočne Europe kao moderne europ-ske regije, dijela svijeta kojemu svi mi želimo pripadati.

Vlastiti nacionalni identitet, naš hrvatski, pokazuje se u svoj svojoj punini onda kada njegove vrijednosti možemo pokazati zajedno s identitetima i vrijednostima drugih.

Čuvajući vlastiti identitet, čuvamo bogatstvo svijeta.

Bosna i Hercegovina, posebice Mostar, primjer su multikulturalnosti čiju ljepotu ne mogu za-sjeniti ni loše epizode povijesti.

Dani Matice hrvatske zagledani su u budućnost. Kulturom grade most koji - ne samo da spaja dvije obale ovog drevnoga i napaćenog grada, već uporno, trinaestu godinu za redom, promiču dijalog u regiji nudeći model regionalnog partnerstva i suradnje - most prema kulturi budućnosti.

Danima Matice hrvatske Mostar, projektu od simbolički velikog regionalnog značenja, kao i svim sudionicima, ponajprije umjetnicima, želim i dalje mnogo uspjeha.

Srdačan pozdrav,Predsjednik

Republike Hrvatskeprof. dr. sc. Ivo Josipović

RIJEČ GENERALNOG SPONZORA…

- Zadovoljstvo mi je što je ht eronet i ove godine generalni sponzor manifestacije Mo-starsko proljeće – Dani Matice hrvatske 2011. suradnja ht eronet-a s maticom traje od samoga početka organiziranja ove manifestacije, a, evo, već smo treću godinu generalni sponzor. matica hrvatska jedan je od najvažnijih pokretača kulturnoga života u gradu mostaru koji povezuje mostar s cijelom Bosnom i hercegovinom, ali i s mnogim drugim zemljama, poglavito zemljama regije. cijeli tim okupljen oko matice hrvatske, svojim radom povezuje ljude iz različitih krajeva svijeta, pokazujući kako nas različitost oplemenjuje, a ovom manifestacijom istodobno pozivaju i dru-ge organizacije i pojedince još više se uključiti u kulturno bogaćenje i mostara i cijele Bosne i

hercegovine.suradnja ht eronet-a i matice hrvatske potvrđuje kvalitetan odnos između jednoga od naju-glednijih poduzeća u Bosni i hercegovini, koje daje doprinos kulturnom bogaćenju zajednice u kojoj živimo, kroz jednu od najvažnijih kulturnih manifestacija Mostarsko proljeće - Dani Matice hrvatske.nema sumnje kako će mostarska publika, u 45 dana koliko ova manifestacija traje, imati priliku pogledati i kulturno se obogatiti nizom programa različitog karaktera.svim posjetiteljima želim ugodne trenutke na Mostarskom proljeću - Danima Matice hrvatske, a or-ganizatorima i sudionicima puno uspjeha sa željom da se vidimo i iduće godine.

Vilim Primorac, predsjednik Uprave HT ERONET-a

rijeČ sponZora…

mostarsko proljeće – dani matice hrvatske mo-star, nedvojbeno su izrasli u najkvalitetniju kul-turnu manifestaciju u Bosni i hercegovini.

trinaestu godinu zaredom, brojnim gledateljima i slušateljima, ovaj festival dariva prestižne izved-be umjetnika iz cijeloga svijeta, a grad mostar, na europskom se zemljovidu, iznova potvrđuje metropolom kulture.

svojim programom, na jedinstven i osebujan način, svjedoči i promovira tradiciju i nacionalni

identitet hrvatskoga naroda na ovim prostorima. no, ova svečanost nadilazi državne granice. povezuje različite narodne kulture i približava ih drugima i drugačijima, u punini njihove posebnosti. držim kako je put kojim matica pon-osno korača, izvrstan način zbližavanja, suradnje i tolerancije. i ove je godine JP Elektroprivreda HZ HB sponzor mostarskoga proljeća. podržavamo napore brojnih entuzijasta ove pulsirajuće manifestacije, kako bi nastavila trajati i uveseljavati široki auditorij, posebice danas, u vremenu gospodarske krize koja, nažalost, znatno otežava reali-zaciju i ovoga hvalevrijednog projekta.

ne sumnjam kako će i ovogodišnji dani s maticom hrvatskom, zablistati u punome sjaju i obogatiti kulturnu scenu Bosne i hercegovine, a time i našu svakodnevicu.

Čestitam organizatorima na novome uspjehu, uz iskrene želje za održavanjem još mnogih mostarskih proljeća.

Generalni direktor JP Elektroprivreda HZ HB,Mato Žarić, dipl. ing.el.

RIJEČ ORGANIZATORA

RADOST SVIH KULTURNIH DOGAĐAJA ŽELIMO PODIJELITI SA SVIMA

Poštovani,

Pred nama je još jedno Mostarsko proljeće, pred nama su XIII. Dani Matice hrvatske u Mostaru. Nesebičnim marom članova Festivalskog vijeća i tijela Matice hrvatske Mostar, u naš grad, regiju i cijelu zemlju, jezikom umjetnosti i neprolaznih vrijednosti, želimo unijeti tračak radosti i nade u bolja vremena.

Naše planirane programe morali smo reducirati, ali unatoč tomu, u vrijeme održavanja ove kulturne manifestacije, naš grad bit će u središtu zanimanja sve-kolike europske kulturne i ine javnosti.

Gostovanje umjetnika iz Mostara, Du-brovnika, Sarajeva, Splita Beograda, Moskve, Muenchena, Madrida, Zagreba i Budimpešte, pridonijet će reafirmaciji bo-gate kulturne baštine našega grada.Za ovako bogate i svake metropole dos-tojne kulturne programe, posebnu zah-valnost dugujemo članovima Festivalskog vijeća – mr. Miljenku Puljiću, dr. Ivi Prlen-

deru, Ivici Šariću, Angeli Petrović, Darku Brleku i Renatu Švoriniću.

Jednaku zahvalnost dugujemo našim pokroviteljima i sponzorima – onima koji su prepoznali i podržali naša nastojanja.

I unatoč teškim recesijskim vremenima, s razlogom i pokrićem, očekivali smo značajniju potporu Grada, regije i nekih vodećih gospodarskih subjekata. No, i uza sve, na tragu svoga kulturnog poslanja, Matica ne posustaje i ne odustaje.

S ponosom ističemo da se predstavljamo kao punopravni članovi Saveza najvećih europskih festivala kulture, ali sa žaljenjem podsjećamo da smo i ove godine bez našega umjetničkog ravnatelja maestra Vjekoslava Šuteja. U znak sjećanja na ovoga velikog glazbenika i ve-likog prijatelja Mostarskog proljeća – Dana Matice hrvatske, Festivalsko vijeće dodijelit će najznačajnijem događaju ili najboljem umjetniku, Kristalnu Maticu s imenom Vjekoslava Šuteja.

Radost svih kulturnih događaja želimo podijeliti sa svim sugrađanima, sa žiteljima regije, naše zemlje i zemalja bližega okružja.

Dobro došli na Mostarsko proljeće , dobro došli na XIII. Dane Matice hrvatske u Mostaru…

Predsjednik Matice hrvatske MostarJosip Muselimović

Hrvatski dom hercega Stjepana KosačeGalerija kraljice Katarine

SVEČANO OTVARANJE

Četvrtak, 14. travnja 2011.

Mostarske mažoretkinje ZrinjskiHrvatska glazba Mostar

mostarsko proljeće 2011. - xiii. dani matice hrvatske10

Svečanost otvaranja

Mostarskog proljeća 2011. XIII. Dana Matice hrvatske Mostar

Velika dvorana

GALA – OPERNA VEČER

Sarajevo na Mostarskom proljeću

Pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva

Solisti:Vesna Baljak Contini, sopran

Ivana Lazar, soparanVedrana Šimić, sopran

Zrinko Sočo, tenorBerislav Puškarić, bas

Dirigenti:Darjana Blaće Šojat

Josip Šego

Sarajevska filharmonija


Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače

PROGRAM

1. W. A. Mozart: uvertira iz opere Figarov pir Dirigent: Josip Šego

2. Duettino Susanne i Grofice - Sull’ aria.., iz 3. čina opere Figarov pir Solistice: Ivana Lazar i Vedrana Šimić Dirigent: Josip Šego

3. G. Rossini: arija tenora - Cujus animam gementem iz Stabat Mater Solist: Zrinko Sočo Dirigentica: Darjana Blaće Šojat

mostarsko proljeće 2011. - xiii. dani matice hrvatske 11

4. V. Bellini: arija i kabaleta grofa Rodolfa - Vi ravviso, o luoghi ameni , iz 1. čina opere Mjesečarka Solist: Berislav Puškarić Dirigentica: Darjana Blaće Šojat

5. W. A. Mozart: Duet Zerline i Don Giovannia - La ci darem la mano, iz 1. čina opere Don Giovanni Solisti: Vesna Baljak Contini i Berislav Puškarić Dirigentica: Darjana Blaće Šojat

6. W. A. Mozart: arija Kraljice noći - Der Hölle Rache, iz 2.čina opere Čarobna frula Solistica: Ivana Lazar Dirigent: Josip Šego

7. G. Donizetti: arija Nemorina - Una furtiva lagrima, iz 2. čina opere Ljubavni napitak Solist: Zrinko Sočo Dirigent: Josip Šego

8. W. A. Mozart : arija Pamine - Ach ich fuhl’s,es ist verschwunden, iz 2. čina opere Čarobna frula Solistica: Vesna Baljak Contini Dirigent: Josip Šego

9. G.Verdi: arija Desdemone - Ave Maria, iz 4. čina opere Othello Solistica: Vedrana Šimić Dirigent: Josip Šego

10. G. Puccini: arija Collinea - Vecchia zimarra, iz 4. čina opera La Boheme Solist: Berislav Puškarić Dirigent: Josip Šego

11. F.Cilea: arija Andriane - Io son l’umile ancella, iz 1. čina opera Andriana Lecouvreur Solistica: Vedrana Šimić Dirigentica: Darjana Blaće Šojat

12. J.Strauss,ml.: arija Adele - Mein Herr Marquis, iz 2. čina operete Šišmiš Solistica: Ivana Lazar Dirigentica: Darjana Blaće Šojat

13. I.Tijardović: arija Floramye - Daleko m’e biser mora, iz 2. čina operete Mala Floramye Solistica: Vesna Baljak Contini Dirigentica: Darjana Blaće Šojat

14. G.Verdi: napitnica Libiamo, iz 1.čina opere La traviata Svi solisti Dirigenti: Darjana Blaće Šojat, Josip Šego


VEDRANA ŠIMIĆSopranistica. Rođena je 1979. u Tuzli. Diplomirala pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2003. go-dine, u klasi prof. Mire Zidarić Orešković. Za Arhiv HRT-a snim-ila 15 solo pjesama hrvatskih skladatelja Ivane Lang, Ferde Livadića i Milana Prebande, uz pratnju klavira i gudačkog orkes-tra. Na scenama zagrebačke, riječke i sarajevske Opere ost-varila niz značajnih uloga. Za ulogu Madame Lidoine (Razgovori karmelićanki, F. Poulenc) bila nominirana za Nagradu hrvatskoga glumišta 2007. , u kategoriji za iznimno umjetničko ostvarenje do 30 godina. U višegodišnjoj suradnji sa Sarajevskom filhar-monijom, zabilježila je velik broj nastupa; izdvajamo koncert u Zlatnoj dvorani Musikvereina u Beču, u lipnju 2007. Kao solistica nastupala u Velikoj Britaniji, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji, pod ravnan-

jem poznatih dirigenata. Od Ministarstva kulture RH dobila status samostalne umjetnice. Dobitnica je Nagrade Štefanija Lenković HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci za najbolje ostvarenu žensku ulogu u opernom programu, u sezonama 2008./2009. i 2009./2010. za ulogu Adriane Lecouvreur u istoimenoj predstavi Francesca Cilee.

IVANA LAZARSopranistica. Rođena 1976. u Tuzli.Diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u kla-si Mire Zidarić-Orešković i magistrirala na poslijediplomskom studiju kod Lidije Horvat-Dunjko. Na Universität für Musik und darstellende Kunst u Grazu usavršavala je Lied i Oratorij kod prof. Donnauera. Pohađala i majstorske tečajeve kod Dunje Vejzović i Konrada Richtera, te Olivere Miljaković s kojom i dalje radi na usavršavanju vokalne tehnike i interpretacije. Dobitnica nagrade Marija Borčić za najbolji diplomski koncert u akademskoj godi-ni 2000./2001. te diplome Darko Lukić u ciklusu Mladi u Lisins-kom 2006. Već više sezona prisutna je na koncertnim podijima zagrebačke glazbene scene kao vrsna interpretatorica barokne glazbe. Suosnivačica baroknoga ansambla Camerata Garestin, a surađuje i sa Zborom HRT-a. Nastupala s orkestrom Zagrebačke filharmonije, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Sarajevskom filhar-monijom, Varaždinskim komornim orkestrom... Od 2006. stalna gošća-solistica svjetski renomiranog ansambla Le Parlement de

Musique iz Strassbourga pod vodstvom maestra Martina Gestera. Gostovala je u Francus-koj, Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Finskoj, Švedskoj, Litvi, Luksemburgu, BiH, Srbiji, Irskoj, Egiptu, Argentini i Boliviji. Godine 2001. debitirala je u zagrebačkom HNK u Puccinijevoj jednočinki Suor Angelica, a do danas ostvarila niz najznačajnijih koloraturnih uloga…


BERISLAV PUŠKARIĆBas. Prvak Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku. Diplomirao solo-pjevanje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Za-grebu, a svoj debi na opernoj pozornici ostvaruje još za vrijeme studija 1998. godine i to u zagrebačkom HNK kao Kralj Egipta u Verdijevoj Aidi, a zatim i kao Baalov Veliki Svećenik u Verdi-jevu Nabuccu. Studirao u klasi prof. Žabčić-Hesky i Bujanović-Stanislav. Usavršava(o) se kod prof. Walter Berryja, prof. Dunje Vejzović, prof. Olivere Miljaković, prof. Vlatke Oršanić, Vitomira Marofa, Biserke Cvejić… Diplomirao 1999. godine kao najbolji diplomant Pjevačkoga odjela. Dosad surađivao s mnogim uvaženim dirigentima. Laureat mnogih nagrada: 1998. - Dekano-va nagrada; 1998. - nagrada Marija Borčić (najbolji diplomant

Pjevačkog odjela); 2000. - nagrada Ondina Otta na Međunarodnom natjecanju u Mariboru; 2001. - Nagrada hrvatskoga glumišta za izuzetna ostvarenja mladih umjetnika do 28 godi-na; 2003. - stipendija Zaklade Belcanto; 2005. - nagrada i stipendija na natjecanju u majs-torskoj kategoriji za mlade operne pjevače, HNK Zagreb-Vero Vision; 2007. - nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta za glavnu mušku ulogu u operi… Nastupa u operama i koncer-tima u Hrvatskoj i inozemstvu - Austriji, Italiji, Engleskoj, Francuskoj, Mađarskoj, Sloveniji…Na opernim pozornicama dosad ostvario niz zapaženih uloga.

ZRINKO SOČOStudirao je pjevanje u klasi Vladimira Ruždjaka na Muzičkoj aka-demiji u Zagrebu, gdje je i diplomirao, 1983. godine.Debitirao je na pozornici HNK u prosincu 1981. u ulozi Tamina u Mozartovoj Čarobnoj fruli. Usavršavao se u Salzburgu i Bayreuthu što mu je omogućilo angažmane u Državnoj operi u Stuttgartu, te Narodnoj operi u Beču.Zrinko Sočo, u svojoj dugogodišnjoj glazbenoj karijeri, nastupio je u mnogim glazbenim metropolama i s vodećim inozemnim i hrvatskim dirigentima. Dobitnik je nagrade Vladimir Ruždjak 1996. i Nagrade hrvatskoga glumišta, 2000. godine.Glazbena kritika ocjenjuje da je ostvario niz izvrsnih opernih karakterizacija tumačeći niz uloga iz širokog opernog repertoara.

VESNA BALJAK CONTINISopranistica. Lirsko koloraturni sopran. Rođena u Mostaru. Osnovnu i srednju glazbenu školu završava u rodnome gradu, a zatim, 1985. godine, upisuje Muzičku akademiju u Sarajevu, Odsjek solo pjevanje, u klasi prof. Blanke Danon Kurpjel. Diplo-mirala je 1989. godine. Iste godine, na poziv Direkcije Opere HNK Osijek, dolazi na audiciju, polaže i potpisuje ugovor u toj kući, te tako postaje nezamisliv kotač u karici koja se zove- op-era. Kao prvakinja Opere, igra i utjelovljuje zapažene uloge lir-sko-koloraturnog faha. Pjevačica snažne scenske energije i osobnosti. Posvjedočila je to dosadašnjim repertoarom, a fascinaciju snažnim dramskim hero-inama daje, prvi put, u operi La traviata (Violete Valery), u svojoj 29. godini. Vesna Baljak Contini je pjevačica koja se preobražava - od mačkaste, vrckaste Adine, do polulude žene kakva je bila u triptihu Il Tabarro. Njeguje i koncertnu aktivnost. Gostovala je

diljem Hrvatske - u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, u Zagrebu..., te inozemstvu (Njemačka, Češka, Mađarska).


JOSIP ŠEGORođen 1974. godine u Sarajevu. Studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu počeo je u klasi Igora Gjadrova, a diplomirao u klasi Vjekoslava Šuteja, 2000. go-dine. Tijekom studija primio je Dekanovu nagradu za izvedbu opere The Medium Gian-Carla Menottija, a cijeli projekt je dobio posebnu Rektorovu nagradu.Od 2000. godine djelatnik je HNK u Zagrebu kao korepetitor, a 2002. debitira kao dirigent u operi Capuleti e Montecchi, V.Bellinija. Nakon niza asistencija domaćim i inozemnim dirigentima i mnogih izvedenih djela, godine 2005. preuzima mjesto kućnoga dirigenta.Stalan je gost u makedonskoj Operi i Baletu u Skoplju, gdje je, 2004. godine, ravnao premijerom opere Der Besuch der alten Dame Gottfrieda von Einema, a nakon toga i predstavama Lucia di Lammermoor G.Donizettija, Il Trovatore i Rigoletto G.Verdija, La Boheme i Tosca G.Puccinija…

Od 2000.-2005. dirigent mješovitog zbora Collegium pro musica sacra, s kojim je ostvario nekoliko zapaženih nastupa; Zlatnu plaketu na 5. natjecanju pjevačkih zborova u Zagrebu 2001., te Srebrnu plaketu na Olimpijadi zborova u Bremenu, 2004. godine. S tim ansamblom gostovao je u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Švedskoj.Nastupao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Skopskom filharmonijom, Simfonijskim puhačkim orkestrom HV-a, Hrvatskim komornim orkestrom, Orkestrom HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Karlovačkim komornim orkestrom, Zborom HRT-a, Zborom i Orkestrom Instituta za crkvenu glazbu Albe Vidaković, Akademskim mješovitim zborom bazilike Srca Isusova Palma i mješovitim zborom Lira. Sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, snimio glazbu Igora Kuljerića za film Duga mračna noć, Antuna Vrdoljaka.

DARJANA BLAĆE ŠOJATRođena u Mostaru1966. godine, gdje završava nižu i srednju muzičku školu. Studij dirigiranja u klasi prof. Teodora Romanića završila je 1989. godine na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.Tijekom studija, klavir je učila kod Aleksandre Romanić i Zorana Jančića. Sudionica Natjecanja mladih umjetnika za dirigente u Zagrebu, 1988.godine. Tri godine stjecala prva iskustva iz korepeticije u sarajevskoj Operi. Dirigirala većim brojem koncerata sa Simfonijskim orkestrom u Mostaru i koncertom mladih opernih umjetnika sa Sarajevskom filharmonijom, 1992.Pohađala seminar za dirigente u Grožnjanu kod prof. Joachima Hardera, uz omladinski orkestar iz Münstera. Od 1992. godine je korepetitorica Opere HNK u Zagrebu.Uz bogate koncertne aktivnosti s opernim solistima, dirigirala je i opernim predstavama.

Od 1993. vodi Mješoviti zbor grkokatoličke crkve Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Polufinalistica svjetskoga natjecanja opernih dirigenata 2009. Blue Danube, u Državnoj operi Burgas u Bugarskoj. U dva navrata, gošća korepetitorica na Dominican University i Golden Gate Operi – Marine Country u Kaliforniji, SAD. Od 2009. postaje slobodna umjetnica. Trenutno je polaznica usavršavanja iz dirigiranja u klasi prof.Uroša Lajovica u sklopu Muzičke akademije u Zagrebu.




Otvaranje izložbe

KREŠIMIRA LEDIĆA

O UMJETNIKU…Krešimir Ledić rođen je 1933. godine u Mostaru. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. U Beogradu je diplomirao na Akademiji primijenjenih umjetnosti, 1959. godine. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH i Društva hrvatskih likovnih umjetnika u Feder-aciji BiH. Redoviti je profesor na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Predavao je likovni odgoj na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu i Srednjoj likovnoj školi Gabrijela Jurkića u Mostaru. U Udruženju likovnih umjet-nika BiH bio je članom Umjetničkog vijeća i član Predsjedništva. Inicijator je utemeljenja Društva hrvatskih likovnih umjetnika u Širokom Brijegu, gdje obavlja dužnost predsjednika Umjetničkog vijeća. Suautor je udžbenika iz likovne kulture za I. i II. , III. i IV. razred os-novne škole. Reprodukcije Ledićevih slika objavljene su u mnogim časopisima i katalozima.NAGRADE I PRIZNANJA:2004. Prva nagrada za slikarstvo na izložbi DHLS-a u Federaciji BiH;2009. Nagrada na izložbi Xa Edicione Santa Porta u Italiji;2009. Posebno priznanje – postao doživotnim članom Accademie Italiane Gli Etruschi – Firenza, za posebne zasluge na polju likovne kulture i znanosti, pedagoškog rada i umjetnosti.Prva samostalna izložba 1967. Dubrovnik, Palača Sponza.


IZ KRITIKA…… Glembajevi, koji kao da su danas pisani, mogu se igrati s ovim izvanrednim glumačkim ansamblom, s podjednakim uspjehom, u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Skoplju. Ovaj put Krleža protiv sebe nije imao Krležu kojega su izmislili imitatori,ljudi bez osjećaja za živi život! Zeleno drvo života, kako bi rekao Goethe, u predstavi Jagoša Markovića nadvladalo je suho sasušeno teoretiziranje, i na taj način Glembajevi su približeni sadašnjosti, pa i onim gledateljima koji su Krležine drame gledali hladno, s govorne i povijesne udaljenosti koju su Jagoš Marković i ansambl Ateljea 212 uspješno prebrodili….(Muharem Pervić: Glembajevi bez paučine; Politika, 6.2. 2011.)

…Poslije nekoliko desetljeća prilične bliskosti s ovom dramom, iznenađuje me problem: kako početi tekst bez ikakve ideje, kada se, zapravo, Glembajevi događaju…Selim ih u glavi iz jednog vremena u drugo, sve do današnjih dana, iz jednoga društva u drugo, i strašno je koliko svuda pristaju, bez ostatka! Oni su moćnici, tajkuni, kako danas kažemo, država u malom!Beskrupulozni u svim svojim nastojanjima…(Aleksandra Glovacki: Registar strasti; Večernje novosti, 8.2.2011.)

…Boris Cavazza , kao Ignjat Glembaj, stvarno je boja i ton koji nedostaju beogradskom glumištu. Ima veličinu Glembaja i njegov autoritet… Uzbudljiva, nepredvisljiva, strasna, izvrsna Anica Dobra je, srećom, ponovno na sceni. U pravoj drami… (Dragana Bošković: Rubovi pustinje duga; Vreme, 10.2.2011.)

Ponedjeljak, 18. travnja 2011.

M.Krleža:

Gospoda Glembajevi

U izvedbi Ateljea 212, Beograd

Redatelj: Jagoš Marković

Igraju:IGNJAT GLEMBAY – Boris Cavazza

LEONE GLEMBAY – Nikola RistanovskiBARUNICA CASTELLI – Anica Dobra

TITUS ANDRONICUS FABRICZY – Vlastimir Đuza StojiljkovićSILBERBRANDT – Svetozar Cvetković

SESTRA ANGELIKA GLEMBAY – Jelena ĐokićPUBA FABRICZY – Branislav TrifunovićPAUL ALTMANN – Tanasije Uzunović

i drugi…

Hrvatski dom hercega Stjepana KosačeVelika dvorana


O DRAMI…Gospoda Glembajevi jedno su od najpoznatijih i najizvođenijih dramskih djela velikana hrvatske moderne književnosti Miroslava Krleže, najznačajniji komad napisan u Jugoslaviji, djelo u kojemu se ovaj veliki pisac nemilosrdno razračunava s lažnim sjajem, bogatstvom i svim opsjenama koje donosi novac i uspon u društvu. Poslije 40 godina, Gospoda Glembajevi odigrani su u beogradskom Ateljeu 212, u režiji Jagoša Markovića.Premijera predstave izvedena je u petak, 4. veljače 2011., na velikoj sceni Ateljea 212. Izvedba na Mostarskom proljeću, prvo je gostovanje izvan Srbije nakon beogradske premi-jere…

sponzor predstave:


Petak, 29. travnja 2011.

Carlo Collodi

PINOCCHIO

U izvedbi Pozorišta lutaka Mostar

Adaptacija: Jaroslaw AntoniukPrijevod s poljskoga jezika: Pero Mioč

Scenografija, lutke, kostimi: Eva Farkašova (Slovačka)Izrada lutaka: Ludvik Pozniček (Slovačka)

Glazba: Bogdan Szczepanski (Poljska)Asistent redatelja: Nedžad MaksumićRedatelj: Jaroslaw Antoniuk (Poljska)

Igraju:Pinocchio – Diana Ondelj Maksumić

Gepetto / Lisac – Nedžad MaksumićVila/ Colombina – Nermina DenjoVatrožder/ Mačak – Sergio Radoš

Malac/Gazda/ Arlecchino – Igor VidačkovićProlaznici – Igor Vidačković i Nermina Denjo

Mala scenaHNK Mostar

O predstavi PINOCCHIO:Predstava Pinocchio, u dramatizaciji i režiji Jaroslawa Antoniuka, jednoga od najznačajnijih poljskih lutkarskih redatelja, na jedan novi način, priča nam priču o nestašnom i neposlušnom drvenom lutku koji kroz život prolazi gonjen svojom velikom znatiželjom i voljom upoznati svijet. Njegov stvaralac i otac, drvodjelja Gepetto, uči ga svim ljudskim vrijednostima i trudi se od njega napraviti pravoga dječaka. Ali, Pinocchio sva svoja znanja i iskustva ipak stječe na vlas-titim pogreškama i zabludama. U Pozorištu lutaka, naizgled veoma zlog lutkara Vatroždera, druge lutke upozoravaju na sve opasnosti koje mogu proizaći iz njegove lakomislenosti. Lopovi Mačak i Lisac prevare ga lažima o postojanju Zemlje Čuda i Njive glupana na kojoj, od nekoliko posađenih zlatnika, naraste cijelo drvo puno blaga. Iz te nevolje spasi ga, ipak, Dobra Vila. Ali, on ponovno nasjedne na jeftina obećanja o sreći u Zemlji Igračaka o kojima mu priča Malac, lakomisleni dječak. Obojica postaju magarci u cirkusu koji svaku večer uveseljavaju publiku.Dobra Vila ga, ipak, spašava iz te nevolje i tjera ga odmah krenuti kući. Ipak, on poželi ukras-ti nekoliko jabuka, ali ga Gazda toga voćnjaka zaveže za pseću kućicu da, kao pas čuvar, čuva kokošinjac. Dvojica lopova, Mačak i Lisac, nagovaraju ga da ih pusti ukrasti kokoši, ali Pinocchijevo poštenje ne dopušta mu to uraditi. Za nagradu, Gazda ga pušta na slobodu i on najzad stiže do svog oca Gepetta. On više nije lutak nego pravi dječak.


J. ANTONIUK, REDATELJ:- Pinocchio je moralitet i suvremeni Odisej, koji na putovanju traži svoj vlastiti put, a do-bra čarobnica, poput anđela, čuva dječaka. Na osnovi klasične priče, adaptirao sam tekst sačuvavši njegove glavne idejne elemente. Djelo se obraća mašti suvremenog gledatelja. S jedne je strane ulazak u život mladoga, neformiranog čovjeka. S druge - ozbiljna tema o odgovornosti i sazrijevanju. Junaci govore suvremenim jezikom služeći se pojmovima i frazama dobro poznatim djetetu, ali i odraslima.Ipak pri tome ne zaboravljam na osnovnu poruku Collodija: Kada zločesta djeca postaju dobra, zadobivaju veliku djelotvornu snagu tako da ne samo ona sama, nego čak i unutrašnjost njihovih domova, zadobivaju novi, osmjehnuti izgled.Pobunjeni dječak, empatijom i poštovanjem drugih ljudi, te shvaćanjem ozbiljnosti života, na kraju pronalazi smisao života i svoje mjesto na zemlji.

Restoran Radobolja


Nedjelja, 1. svibnja 2011.


KONCERT

Trio Celibidache

Lorenz Nasturica-Herschcovici, violinaBurkhard Sigl, viola

Monika Leskovar, violončelo

O UMJETNICIMA…LORENZ NASTURICA-HERSCHCOVICI Završio studij violine kod Stefana Gheo-rghiua u Bukureštu, a nakon svršetka studija, preselio je, s obitelji, u Izrael. Prije no što je postao glavni koncertni majstor Filharmonije u Muenchenu 1992., bio je na istoj poziciji s orkestrom Finske državne opere u Helsinkiju. Nastupao je kao solist zajedno s istaknutim dirigentima kao što su Sergiu Celibidache, Christian Thielemann, Lorina Maazela i Zu-bina Mehte. Nakon smrti Sergiu Celibidachea 1996., os-novao je Trio Celibidache s kojim je išao na mnoge turneje u zemlji i inozemstvu. Godine 2000. , Lorenz Nasturica-Her-schcovici postao je prvi violinist Berlinske filharmonije okteta. Nastupao je kao član, koncertni majstor i solist s velikim brojem ansambala Berlinske filharmonije... Godine 2004., dobio je mjesto profesora na Muzičkoj akademiji u San Sebastia-nu. Od 2004. vodio je Komorni orkestar Muenchenske filharmonije s kojim je gos-tovao na međunarodnoj sceni. Surađivao je s Hélène Grimaud, Anne-Sophie Mutter, Martinom Stadtfeldom i Nikolajem Znaid-erom. Svira na Ex Hegedus violini, koju je izgradio Antonio Stradivari 1692.

Program:

J. S. Bach - Obrada Dmitry Sitkovetsky

Goldberg varijacije


MONIKA LESKOVARHrvatska violončelistica. Rođena u Kreutztalu, Njemačka, 1981. Isprva učila u klasi Dobrile Berković-Magdalenić u GU Elly Bašić u Zagrebu i kasnije s Valterom Dešpaljem. Studij nastavlja na Visokoj školi za glazbu Hanns Eisler u Ber-linu, u klasi Davida Geringasa, gdje je, od 2006. godine, i asistentica. Usavršavala se u majstorskim radionicama Mstislava Rostropoviča i Bernarda Green-housea. Dobitnica je mnogih nagrada na međunarodnim violončelističkim natjecanjima – Međunarodnome natjecanju Čajkovski za mlade glazbenike, natjecanjima Antonio Janigro, Ms-tislav Rostropovič, Roberto Caruana – Nagrada Stradivari, ADAM, Eurovizijskome Grand Prixu i drugima. Kao solistica, nastupala je s mnogim europskim i azijskim orkestrima i dirigentima; s recitalima i koncertima komorne glazbe, gos-tovala na cijenjenim festivalima.Pritom je surađivala s Gidonom Kremerom, Yurijem Bashmetom, Borisom Berezovskim, Ju-lianom Rachlinom, Itamarom Golanom, Tabeom Zimmermann, Sofijom Gubajdulinom, Janine Jansen i Koljom Blacherom, među ostalima. Od 2005. godine, surađuje s violončelistom i skladateljem Giovannijem Sollimom, s kojim je snimila album We Were Trees (Sony / BMG). Prošle je godine snimila Stamitzev Koncert za violončelo u G-duru i Danzijeve Varijacije o temi iz Don Giovannija (OEHMS Classics). Monika Leskovar svira na violončelu Vincenza Postiglio-nea iz 1884. godine, koje su joj povjerili Grad Zagreb i Zagrebačka filharmonija.

BURKHARD SIGLDolazi iz glazbene obitelji, violinu počeo svirati već u dobi od pet godina. Završio je studij viole s počastima na Mozarteumu u Salzburgu i od-mah je pozvan da radi na istom fakultetu. Uz niz solističkih nastupa s poznatim orkestrima, Bur-khard Sigl također je bio aktivan na području komorne glazbe - u Stradivari sekstetu iz Beča i Stadler kvartetu, s kojim je intenzivno svirao suvremenu glazbu. Nakon tri godine, kao član Hamburške državne opere, Burkhard Sigl 2001. odlazi u Muenchensku filharmoniju na mjesto zamjenika voditelja viola.


Utorak, 3. svibnja 2011.


Otvaranje izložbe oca op - arta

Victora Vasarelya

Pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Mađarske i

Veleposlanstva Republike Francuske u BiH

O UMJETNIKU…

Victor Vasarely (1906. – 1997.)

Victor Vasarely je rođen u Pečuhu, u Mađarskoj. Upisuje slikarstvo na akademiji Műhely u Budimpešti, poznatoj i kao budimpeštanski Bauhaus. Nakon svoje prve samostalne izložbe u Budimpešti, 1930. godine, odlazi u Pariz. Radi kao kreativni konzul-tant u reklamnim agencijama i kao grafičar.

Njegova prva pariška izložba održana je 1944. go-dine u Galeriji Denise René, u čijem osnivanju je i sam sudjelovao.U to vrijeme bio je prepoznat kao predvodnik avan-gardne skupine autora koji su bili okupljeni oko ove galerije.

Umjetnički opus Victora Vasarelyja sastoji se iz slika, grafika, kinetičkih skulptura i nekoliko apstraktnih filmova. Vasarelyjeve inovacije u domenu boje i optičkih iluzija postale su, tijekom 60-ih i 70-ih go-dina 20. stoljeća, dio popularne kulture i imale snažan utjecaj na suvremene umjetnike, in-dustrijske i grafičke dizajnere, arhitekte, modne kreatore i mnoge druge stvaratelje.


Studija svjetlosti

Studija perspektive


IZ KRITIKA…

Vasarely je, za svoga života, objavio mnoge brojne manifeste i tekstove u kojima je objašnjavao ciljeve kojima teži preko svoje umjetnosti…

Aura unikata i njegova ekskluzivnost i dalje su zadržali svoju (tržišnu) vrijednost. Istodobno, naša suvremenost okupirana modernim tehnologijama i medijima, pokazala je da neke Va-sarelyjeve ideje o socijalizaciji umjetnosti, tj. njenoj dostupnosti svima, potvrđuju da je ovaj umjetnik bio veliki vizionar, a ne samo jedan od utemeljitelja i velikana op-arta.

Op-art je umjetnički pravac koji se, sredinom XX. stoljeća, pojavio kao suprotnost anarhiji i destrukciji enformela, te i kao antipod paralelnoj umjetničkoj tendenciji - pop-artu.

Op-art slika nije predstava vanjskoga svijeta kao u raznim vidovima figuracije, a nije ni pred-stava emocionalnih naboja, kao u raznim vidovima apstrakcije. Ona je slika određenih zna-kova koji u promatračevom oku izazivaju žive i dinamične učinke. Sam Vasarely uznastojao je da što veći dio svoga opusa umnoži i učini dostupnim, ne samo mnogobrojnim muzejima, galerijama i kolekcionarima.

Tako su, već za njegova života otvorena četiri njegova muzeja; prvi 1970. godine u Gardesu, drugi 1976. u Aixen-Provinceu (Fondacija Vasarely), oba u Francuskoj, treći, također, 1976. u njegovom rodnom gradu Pečuhu i četvrti (Vasarely Museum) u Budimpešti, 1987. godine.Jedan od najvećih kolekcionara djela ovog umjetnika je Tibor Csepei. Njegova kolekcija je, čini se, stalno u pokretu, sa ciljem da Vasarelyjevo djelo bude dostupno što većem broju ljudi. U pokretu je često i dio njegovog legata Pečuhu, te je 1988. godine gostovao i kod nas u Collegium Artisticumu, tijekom rujna. Zbirka Tibora Csepeija još je, tijekom 1985. godine, obilazila neke centre bivše Jugoslavije, a nedavno su, u okviru beogradskog festivala DIS-PATCH, na kojem su – unutar izložbe djela iz ove zbirke – dva umjetnika: Lilevan Pobjoy iz Irske i Izvanredni Bob iz Srbije…, učinili neke Vasarelyjeve eksponate stvarno kinetičkim. Sam događaj nosio je naziv VICTOR VASARELY REVISITED.

Sličan događaj nemoguće je izvesti u Bosni i Hercegovini, ali - ljubaznošću gospodina Csepei-ja i naporima dvaju veleposlanstava – Veleposlanstva Republike Mađarske i Veleposlanstva Republike Francuske, zemalja u kojima je Vasarely počeo i završio svoj život - sarajevska publika ima priliku da, u okviru Internacionalnog festivala Sarajevska zima i u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, 23 godine poslije spomenute izložbe iz Pečuha, prva u BiH, ponovno vidi dio velikog opusa Victora Vasarelyja, toga pomiritelja stroge egzaktnosti sa skoro nadrealistički rasplamsalom maštom.

Meliha Husedžinović,direktorica Umjetničke galerije BiH



Jazz koncert

VIKTOR TOTH TRIO

U suradnji s Veleposlanstvom Republike Mađarske u BiH

O GLAZBENIKU…- Viktor Toth je jedan od najtalentiranijih glazbenika mlađega naraštaja u Mađarskoj – pisale su novine 2007. o njegovu albumu Climbing with Mountains koji je tada ponio i naslov jazz albuma godine. Viktor Toth je, pak, zaradio naslov jazz glazbenika 2010. godine, u Fide-liovoj internetskoj anketi 2011. Inače, Toth je rođen 1977. u Kishunhalasu. Diplomirao je na Liszt Ferenc Arts of Music University, a zatim osnovao Projekt 11, u ljeto 2003. Njegov stil objedinjuje jazz te elektroničku glazbu s mješavinom balkanskih i orijen-talnih ritmova.Glazbeni mu je izričaj dinamičan, ali senzitivan. Toth nastoji, sa svakom izvedbom, zarobiti energiju trenutka.Nastupao je diljem Europe i SAD-a na različitim jazz festivalima (Kaunas Jazz Festival - Litva, Rochester Jazz Festival, Saransk Jazz Festival, Krakow Jazz Festival).Vodi vlastiti Viktor Toth trio i sklada vlastite skladbe, producira glazbu za suvremene plesače, sakuplja folk glazbu… Inače, Viktor Toth trio utemeljen je 2004. i u njemu su, uz Totha, tada svirali Mátyás Szan-dai (bass) and György Jeszenszky (bubnjevi). Prvi njihov album izašao je u svibnju 2005. Na njemu su bile Viktorove skladbe. Viktor Toth, kao saksofonist, nastupao je i sa sljedećim skupinama: Budapest Jazz Orchestra, Equinox Quintet, Koszegi Quartet, Road Six Sax, Djabe, Berki Tamas Band…

Klub OxygenTC Biosphera


Četvrtak, 5. svibnja 2011.

Hrvatsko narodno kazalište MostarMala scena

Nina Skorup

SARAH BERNHARDT

po motivima biografije Sarah Bernhardt H. Gidela i drame Sarah i vrisak languste J. Murrella i G. Wilsona

U izvedbi Hrvatskoga narodnog kazališta Zadar

Redatelj: Ivan Leo LemoKostimografkinja: Marija Šarić Ban

Scenograf: John ČolakOdabir glazbe: Nebojša Lakić

Izvode: Jasna Ančić, Mirko Šatalić, Nebojša Lakić

Drama Sarah Bernhardt, osim što je biografska priča velike svjetske glumice 19. i 20.stoljeća, istovremeno je i introspektivna i duboko intimna priča žene koja postoji i živi i danas kao arhetip. To je univerzalna priča o strahu od nevoljenosti, o strahu da niste dostojni ljubavi, o strahu da ćete biti zanemareni, odbačeni ili uništeni. To je svevremena priča o pretjeranoj ljubavi koja je poseban sindrom misli, osjećaja i ponašanja. To je emocionalno-duhovna priča o osvještavanju životnog nesvjesnog ponavljanja i proživljanja značajnih iskustava djetinjstva. To je vječna ljudska priča o pružanju takozvane ljubavi, da bi se ljubav vratila, i o tome - gdje je i što je, zapravo, ljubav. Sarah, kroz svoju osobnu povijest, u ovoj drami otkriva svoju duboku potrebu za superiornošću, patnjom i muškim načelom, dok istovremeno spoznaje svoju iskonsku prirodu bića i žene. Lišena svih derivata straha u sebi samoj, u bezuvjetnoj ljubavi, na pragu nekoga drugog života, na pragu smrti.

Nina Skorup


RIJEČ REDATELJA…

Riječ persona na starogrčkom jeziku značila je maska.Danas taj pojam označava osobu ili osobnost.Dakle, onaj identitet koji je smješten unutar našega imena u predstavi života, u nekim mu-drijim vremenima, smatrali smo maskom ili ulogom koju nosimo ili glumimo. Gluma bi trebala biti svjedočanstvo istine, a ne laži, jer staviti na sebe personu Hamleta, Fe-dre ili Medeje, znači uroniti u određenu priču i određene osobine, ne sa svojim ovozemaljskim identitetom, već sa svojom vječnom dušom.Sarah Bernhardt je bila velika glumica čija su specijalnost bile scene umiranja. Jer - što li je život nego priprema za taj trenutak napuštanja tijela..Smrt je još uvijek tabu naše male, bučne, digitalne civilizacije, a ova predstava ponizno pokušava rekonstruirati rekapitulaciju života Sarah Bernhardt, netom prije njezine smrti, dok diktira svoje memoare. Priče o životima samospoznatih ljudi, mogu biti pomoć i utjeha pred našim svakodnevnim strahovima od nepoznatog.

Ivan Leo Lemo www.ivanleolemo.com


Petak, 6. svibnja 2011.

Nova dvorana Lutkarskog kazališta Mostar

Milena Markova

V R A G O V M O S T

Balada u četiri čina

(u povodu 50. obljetnice umjetničkog stvaralaštva Petra Šurkalovića)

U izvedbi Lutkarskoga kazališta Mostar

Svečana premijera – 12. ožujka 2011. u 19.30 sati, u dvorani Lutkarskog kazališta Mostar (u izgradnji)

Dramaturški obradio i prepjevao: Luko Paljetak

Redatelj: Petar Šurkalović Likovno osmišljavanje: Boris Čakširan, Beograd

Glazba: Igor Karlić, Rijeka Izrada lutaka: Vesna Balać, Beograd i

Zorana Milošaković, Beograd Prijevod s češkog jezika: Dušan Karpatsky, Prag

Izvođač slikarskih radova: Ivana RadićLektor: Jago Musa

Asistentica redatelja: Anela Planinić Kreacija svjetla: Ivo Nižić, Zadar

Igraju: Petar Šurkalović, Jadranka Popović Miljko, Ivan Nevjestić,

Marta Haubrich, Tibor Oreč i Anela Planinić

Tehničko vodstvo/inspicijent/ ton majstor : Dario ŠunjićSvjetlo: Zoran Grubešić

Dekorater: Zoran Antonijević

Dekor, kostimi i rekviziti izrađeni u kazališnim radionicama.


RIJEČ REDATELJA: novi iZaZovina tragalačkom putu iznalaženja autentičnog izraza, posegnuo sam, ovaj put, u bogatstvo češke lutkarske i dječje književne riznice. Široka lepeza klasika i suvremenika i njihovih tekstova, poznati su i priznati u svi-jetu lutkarstva. između šezdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, bili su paradigmom - kako pisati za djecu i lutke. sjetimo se, s dužnim pijetetom, prof. dr. jana malika, prof. ivana ćesala i drugih. ovaj put moju pozornost privukla je suvremena književnost - milena markova i njen tekst Vragov most. Zašto?ne toliko zbog literarne vrijednosti bajke, koliko zbog dramskog naboja, koji je utkan u ovu baladu. lirsko-epska nit koja se provlači kroz legendu o gradnji mosta, utemeljena je na usmenom stvaralaštvu književne baštine. a zašto opet bajka?današnje vrijeme elektroničkih medija i njihova stalna ekspanzija - od huga do videoigrica, spidermana, Batmana i mnogih drugih suvremenih priča i junaka, koji, uglavnom, služe za razbibrigu i zabavu, ostavilo je vrlo malo mjesta za prave bajke, koje provociraju osjećaje i moraliziraju. a naša bajka upravo govori o čednoj i iskrenoj ljubavi dvoje mladih, skelarove prelijepe kćeri lenke i mladoga seoskog glazbenika andrije. dok oni, iskrenom ljubavlju zaneseni, planiraju svoj budući život, njen otac, skelar, sputava na sve moguće načine tu sreću, opsjednut pohlepom, želeći je udati i za samoga vraga, samo da bi postao moćan i bogat.lako je uočiti da se radi o pravoj bajci koja se bavi osnovnim problemima odrastanja, iznalazeći njihova rješenja, i o sretnom završetku bajke u koju je utkan sklad, ukazujući na to da život ima smisla i da se za te životne vrednote vrijedi boriti.jedna kineska poslovica kaže: - Ako planiraš godinu dana unaprijed, onda posadi rižu; ako planiraš desetljeće unaprijed, onda zasadi voćnjak; ako planiraš stoljeće unaprijed, onda odgajaj ljude.a lutkarsko kazalište mostar već je skoro šest desetljeća u službi odgoja kao gnijezdo bajki, iz koga naši ptići – gledatelji - polijeću u beskrajnost mašte.

redatelj Petar Šurkalović


Petak, 6. svibnja 2011.


KONCERTRicardo Jesus Gallen Garcia – gitara

(Španjolska)

U suradnji s Veleposlanstvom Španjolske u BiH i Španjolskom agencijom za međunarodnu razvojnu suradnju

PROGRAM:

Prvi dio

Isaac Albéniz : Asturias (Leyenda)

Joaquín Rodrigo: 3 Piezas Españolas Passacaglia Fandango Zapateado

Leo Brouwer: Sonata Fandangos y Boleros

Sarabanda de Scriabin La Toccata de Pasquini

Drugi dio

Giulio Regondi: Introducción y Capricho Op.23

Johann Sebastian Bach: Suite en Do menor BWV 997 Prelude Fuga

Sarabande Gigue-Double


O UMJETNIKU…

Ricardo Jesus Gallen Garcia studirao je gitaru i staru glazbu na Sveučilištu u Salzburgu (Mozarteum) i Muenchenu, a diplomirao 1999., u majstorskoj klasi, na Visokoj školi za glazbu i kazalište u Muenchenu.Izvodio je mnoge recitale i koncerte – u Meksiku, Čileu, Argentini, na Kubi, SAD-u, Rusiji, Norveškoj, Egiptu, Jordanu, Libanonu i Izraelu…. Radio s mnogim poznatim dirigentima. Garcia je snimio niz djela za državne radijske i televizijske postaje u Španjolskoj, Finskoj, Belgiji, Rumunjskoj, Njemačkoj, Kubi, Meksiku, Poljskoj, Čileu, Južnoj Koreji, Mađarskoj i Bugarskoj. Trenutačno su na tržištu njegove četiri prve ploče koje je snimio za NAXOS, a na njima izvodi glazbu Giulianija, Brouwera, Takemitsua, kao i koncerte za gitaru i orkestar španjolskoga umjetnika Joaquina Rodriga. Njegov prvi album 2001. godine bio je na NAXOS-ovoj ljestvici 50 najprodavanijih te dobio vrhunske kritike u specijaliziranim časopisima.Izašao je na naslovnici Classical Guitar Magazine (kolovoz, 2000.), u kojemu ga je intervjuirala Cecilia Rodrigo, kćerka Joaquina Rodriga. Crtice iz njegova životopisa nalaze se i u petome izdanju publikacije The Classical Guitar: It’s Evolution, Players and Personalities Since 1800, autora Mauricea J. Summerfielda. Radio je kao asistent Eliotu Fisku na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu pet godina, a trenutačno je profesor na Sveučilištu Extremadura u Španjolskoj i Visokoj školi za glazbu Franz Liszt u Weimaru, u Njemačkoj.Ricardo Jesus Gallen Garcia dobitnik je više od dvadeset uglednih međunarodnih gitarističkih nagrada.


Tradicionalni koncert Festivala dalmatinskih klapa Omiš

Klapa PUNTARI (m) – OmišKlapa BUNARI (m) – VodiceKlapa MORE (m) – Šibenik

NENO BELAN Gošće večeri: DRAČA (ž) – Mostar

Voditeljica: Misijana Brkić-Milinković

Sponzor koncerta:

Subota, 7. svibnja 2011.


Klapa BUNARI - VodiceKlapa Bunari nastala je unutar družbe Vodiških žudija, 2003. godine. U samim počecima, kroz klapu je prošlo mnogo mladih Vodičana željnih veselog druženja i dalmatinske pisme. S klapskom pismom, dočekivale su se zore, pivalo se po vodiškim kalama i portunima, guštalo ispod volata i prozora vodiških divojaka.Klapa redovito sudjeluje na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, a nastupila je i na Šibenskoj šansoni, Splitskom festivalu, Kaštelima, te u Lisinskom, Ciboni, splitskom i šibenskom HNK-u, kao i mnogobrojnim klapskim smotrama i raznim manifestacijama. Mišo Kovač, Arsen Dedić, Marko Perković Thompson, Đani Stipaničev, Mucalo,…, samo su neki od pjevača s kojima su zapivali Bunari.Četverostruki su finalisti Omiškog festivala (2010. - Srebrni leut - 2. nagrada publike), tu su i nagrade s omiških Večeri popularnih, kao i Večeri novih skladbi.Sadašnji voditelj klape je Dubrovčanin Ivo Lise.


Klapa PUNTARI - Omiš Muška klapa Puntari iz Omiša osnovana je u zimu 1992. godine. S kraćim stankama u radu i izmjenama postava, djeluje gotovo dva desetljeća.Na FDK Omiš osvajali su mnoga odličja, a dobitnici su i hrvatske diskografske nagrade Porin. Danas djeluju u sastavu od pet članova.Puntari se u svome pjevanju pokušavaju prilagoditi i oduprijeti trendu odmaka od tradicije, njegujući, prije svega, stari, serenadni zvuk dalmatinskih kaleta.

Klapa MORE – ŠibenikŠibenska klapa More obilježila je dvadeset godina uspješnoga glazbenog djelovanja. Klapa podjednako njeguje a capella pjevanje, kao i pjevanje uz instrumentalnu pratnju. U svome dugogodišnjem djelovanju nisu se svrstali samo u jedan glazbeni pravac iz uvjerenja da, nakon dvadeset godina druženja, mogu ostvariti vrhunsku interpretaciju različitih glazbenih stilova.Klapa More sudionica je mnogih smotri, festivala i manifestacija diljem Hrvatske. Više puta je sudjelovala u finalu Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, a na šibenskim Večerima dal-


Neno Belan Splićanin, kantautor, trenutačno živi u Rijeci. Nekad frontman popularnog splitskog sastava Đavoli, s kojima je, u kratkom roku, postigao veliki uspjeh, te ostavio pregršt evergreena iza sebe, kao što su: Pričaj mi o ljubavi, Stojin na kantunu, Bambina, Dani ljubavi, Ja volim je, Ostani uz mene, Dugo toplo ljeto i druge. Njegova glazba je, pod utjecajem zvuka izvornog rock’n’rolla 50-ih i britanskog i američkog pop-rocka 60-ih godina, kao i dalmatinskih etno melodija i talijanskog belcanta, odnosno kancone. Posljednji u nizu hitova kao što su - Galeb, Kad plima se diže, Rijeka snova, Di-vojka s juga i Srce od leda, svoju privlačnost temelje na retro zvuku Belanovog crvenog Gretscha, vokalnom višeglasju i temama o ljubavi, nostalgiji, Mediteranu, čineći jedinst-veni domaći mediteranski mainstream izričaj, koji su mnogi, s pravom, prozvali belanovskim popom, uvrstivši ga u sam vrh ljestvice najprestižnijih autora i izvođača koji su se pojavili posljednja dva desetljeća na ovim prostorima. Neno Belan i njegov prateći bend Fiumens iza sebe imaju stotine koncerata. Posljednji zajednički studijski album Rijeka snova donio im je nagradu Porin za najbolji pop album (2008.). Za jedan od posljednjih velikih hitova, pjesmu - Zar više nema nas, koju je sni-mio u duetu s Massimom, Belan je dobio još dva Porina, i to za pjesmu godine te najbolju vokalnu suradnju (2009.). Te iste godine dobiva i Porina za najbolji kompilacijski album, te Porina za najbolji tematsko-povijesni album za trostruki CD-box grupe Đavoli. Polovicom

matinske šansone redovito nastupaju od osnutka festivala.Iznimno uspješnom pokazala se njihova glazbena suradnja s Nenom Belanom, započeta 2003. godine, kada su, prvi put, na Večeri dalmatinske šansone u Šibeniku, predstavili mješavinu klapske pisme i pop-rocka velikim hitom - Srce od leda. Otada su s Belanom nerazdvojni suradnici, ali i veliki prijatelji.


2009. godine, izlazi live CD Tvornica snova, snimljen na dva koncerta u zagrebačkom klubu Tvornica (2008). Taj album 2010. godine osvaja čak četiri Porina, i to onaj najvažniji, u kat-egoriji za album godine, kao i za najbolji rock album, najbolji live album, te najbolju izvedbu grupe s vokalom. Njegov posljednji singl Kiša upravo visoko kotira na svim top-ljestvicama diljem Hrvatske.


Ponedjeljak, 9. svibnja 2011.

Klub OxygenTC Biosphera

KONCERT

Black Coffee feat. Martine Thomas (USA)

Martine Thomas - vokalRenato Švorinić - bass

Jadran Dučić-Ćićo - bubnjeviIvan Ivić - piano

Dugovječni gosti Mostarskoga proljeća, skupina Black Coffee, ove se godine predstavlja u novome izdanju - s američkom jazz&soul pjevačicom Martine Thomas.Martine donosi duh američkih jazz klubova te, svojom osebujnom interpretacijom američkih standarda, osvaja publiku.Za vrijeme svoga boravka u New Yorku, surađivala je s mnogim imenima tamošnje scene poput Roberta Glaspera, Chana Dominguesa, Carla Allena, Rodneya Whitakera, te u mnogo-brojnim produkcijama na Broadwayu kao plesačica i pjevačica.




KONCERT

Zlatan Stipišić – GibonniMatija Dedić

Marko RamljakBlack Coffee

Sponzor koncerta:

ZLATAN STIPIŠIĆ – GIBONNIRođen 13. kolovoza 1968. godine u Splitu. U djetinjstvu, na njega je značajan utjecaj imao otac Ljubo Stipišić, glasoviti etnomuzikolog i veliki autoritet dalmatinske tradicijske glazbe.Karijeru je počeo kao pjevač splitskog heavy metal banda Osmi putnik, nakon čijega raspada i kratke karijere u Divljim jagodama, surađuje s Dinom Dvornikom i Oliverom Dragojevićem. U tome razdoblju piše i sklada neke od svojih najvećih hitova.Od 1989. do 1990. Gibonni živi u Berlinu. Tamo svira s grupom V2. U to vrijeme snimio je album Out to Lunch.Gibonnijeva glazba (svojevrsna mješavina popa, etno i world glazbe) svojstvena je po jedin-stvenoj, melankoličnoj mediteranskoj atmosferi i intimnoj lirici. Njegove pjesme izvodili su poznati hrvatski umjetnici, a na mnogim su prigodama osvajale prestižne glazbene nagrade.


MATIJA DEDIĆRođen u Zagrebu 2. ožujka 1973. Počeo svirati klasični klavir u dobi od pet godina. Nakon što je završio Srednju glazbenu školu Vatroslava Lisinskoga, 1991. godine odlazi u Graz na Jazz akademiju gdje diplomira 1997. u klasi prof. Haralda Neuwirtha, a istodobno uzima privatne sate kod J. Taylor u Kölnu, Hal Galper, Billa Dobinsa i Barryja Harrisa.Budući da je odrastao u obitelji pop glazbenika, vrlo rano počeo je slušati sve vrste glazbe.

Ubrzo je, nakon njegova prvoga albuma Sa mnom ili bez mene, došlo do preokreta koji je promijenio cijelu njegovu buduću karijeru; Napisao je pjesmu Cesarica za Olivera Dragojevića. Odmah je postao traženi skladatelj čije su pjesme, bez iznimke, postajale veliki hitovi.U studenome 2007., izlazi Gibonnijeva biografija Tajna vještina. Knjiga u kojoj se nalaze pojedinosti o Gibonniju, kako privatne prirode tako i njegove borbe - od vremena Osmoga putnika pa sve do Unca fibre.Gibonni drži rekord jednog od najposjećenijih koncerata održanog na zagrebačkom stadionu Maksimir pred 32.000 ljudi, a 25. kolovoza 2007., zajedno sa svojim prijateljem i suradnikom Oliverom Dragojevićem, napunio je Pulsku arenu. Na zajedničkom koncertu pratila ih je Zagrebačka filharmonija, posebna gošća bila je Maya Azucena.Osnovao je Fond za talentiranu djecu bez roditelja, objavio knjigu pjesama na Brailleovom pismu pod nazivom Dvije duše. Prihod od prodaje bio je namijenjen slijepim ljudima iz lo-kalne zajednice, a također je sudjelovao na mnogim dobrotvornim dražbama i u kampanjama kao što je - Stop nasilju među djecom.Godine 2003., Zlatan Stipišić postao je UNICEF-ov veleposlanik dobre volje. U veljači 2010., kao UNICEF-ov veleposlanik, snima spot za pomoć djeci na Haitiju, te sudjeluje u velikom hu-manitarnom koncertu u splitskoj Spaladium areni sa skladbama Činim pravu stvar i Žeđam.


Ubrzo otkriva jazz koji mu daje mogućnost više kreativnoga i osobnog pogleda na glazbu.Nakon povratka u Zagreb 1997., počinje intenzivnije svirati i izvoditi svoju glazbu, a njegov je rad prepoznat i priznat, kako u zemlji tako i izvan Hrvatske.Tijekom tih godina svirao je s vlastitom grupom Boliers kvartet, uz suradnju B. Golsona, K. Burella, R. Haynesa, J. Feliciana i All Stars Banda. U međuvremenu je svirao u Tamara Ob-rovac Quartetu.Nastupao je u Italiji, Njemačkoj, Slovačkoj, Engleskoj, Brazilu, Belgiji, Turskoj, Španjolskoj, Austriji, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Francuskoj, Danskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Mađarskoj, Grčkoj, SAD-u … Piše glazbu za televiziju i kazalište, a također povremeno svira s velikim pop imenima hrvatske glazbene scene. U srpnju 2002. godine, Matija je nastupio u Francuskoj na jazz festivalu the Montreux Jazz, kao jedan od 11 finalista, od ukupno 400 pijanista iz cijeloga svijeta.Matija Dedić dobitnik je mnogih domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.1998. - Dobitnik Nagrade za najboljega jazz pijanistu godine 1999. - Nagrada Porin za najbolji jazz album (Octopussy) i najbolju jazz skladbu (Picture’s) 1999. - Ponovno Nagrada za najboljeg jazz pijanistu godine 2000. - Porin za najbolju jazz skladbu (To The Lite) 2000. - Nagrada Hrvatskog društva skladatelja za album Octopussy kao najboljega mladog hrvatskog skladatelja i autora u posljednjih 10 godina. 2002. - Porin za najbolji jazz album (Handwriting) i najbolju jazz skladbu (End Of May) 2004. - Porin za najbolju instrumentalnu izvedbu (Tempera) 2005. - Porin za najbolji jazz album (Tempera) i za najbolju jazz izvedbu (Oprosti) 2007. - Porin za najbolju instrumentalnu izvedbu (Dora) 2009. - Porin za najbolji jazz album (Life of Flowers) 2009. - Nagradu Status od Hrvatske glazbene unije u kategoriji najbolji klavirist 2010. - Porin za najbolju jazz skladbu (Angela) i za najbolju produkciju (Gabi Novak in con-cert)


MARKO RAMLJAK, VIOLINISTRođen u Šibeniku 1973. godine. Počeo klasičnu obuku iz violine sa samo devet godina. Vrlo brzo nakon toga otkrio ljubav za drugi instrument - gi-taru. Sviranje gitare je uvelike utjecalo na razvoj vlas-tita izraza u sviranju violine, tako, nakon osam godina klasičnog treninga, usudio se pokušati pronaći osobni stil. Godina 1993./94. označava početak njegove pro-fesionalne karijere u glazbi. U te dvije godine koje je proveo u Južnoj Africi, imao je priliku pridružiti se, kao gitarist, vrlo popularnom bendu Kreesan Pillay, svirati s lokalnim afričkim glazbenicima. Povratkom kući u Šibenik, ulazi u irsku folk sku-pinu Tajni život i sklada instrumentalnu pjesmu

pod nazivom Trlis koja postaje hit na lokalnim radiopostajama.Godine 1999. primio je Gibbonijev poziv da radi na snimanju albuma Judi, zviri i bestimje. Tako postaje stalni član njegova benda. Rado prihvaća laskavi poziv da bude gost na koncertu V. Stefanovski u Splitu. Nakon toga slijedi rad na novom Gibonnijevom albumu Mirakul, gdje trag ostavlja kao gitarist, violinist, pjevač i autor jedne od tema Ono nešto. Svira s jazz ansamblima Zagreb i Kvartet Sensitive. Godine 2003. snima svoj prvi album, uz pomoć Damira Lipošeka, na kojem gostuju najbolji hrvatski glazbenici: Matija Dedić - klavir, Henry Radanović - bas, Damir Somen - bubnjevi, Marijan Brkić - gitare, Eduard Botrić - tipkovnica, Matko Petrić - udaraljke i Marko Ramljak - violina, gitara, bas i vokal.

Četvrtak, 12. svibnja 2011.


Naš suvremenik: IVAN LOVRENOVIĆ

U suradnji s Hrvatskim leksikografskim institutom BiH Mostar i nakladnikom Synopsisom Sarajevo – Zagreb

Sudjeluju:

Miljenko JergovićEnver Kazaz

Mile LasićIvan Anđelić (moderator)


BILJEŠKA O PISCU

Ivan Lovrenović (Zagreb, 1943. godine), prozaist, esejist, urednik, novinar. Osnovnu školu i nižu realnu gimnaziju završio u Mrkonjić-Gradu, a gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu (južnoslavenske književnosti, jezik, etnologija). Do 1976. predavao književnost u gimnaziji u Mrkonjić-Gradu, potom radio u Sarajevu kao urednik u reviji za kulturu Odjek, te kao glavni urednik u izdavačkim kućama Veselin Masleša i Svjetlost. Od 1992. godine, nakon bijega s obitelji iz okupirane sarajevske četvrti Grbavica, godinu dana živio u opsjednutom Sarajevu, a od 1993. do 1996. u egzilu u Zagrebu i u Berlinu. Nakon Daytonskog sporazuma i reinte-gracije Grbavice 1996. godine, vratio se u Sarajevo.

Književnu prozu, eseje, novinske članke i komentare objavljuje od 1969. godine. Surađivao u svim važnijim listovima i časopisima u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Proza, članci i eseji prevođeni su mu na njemački, engleski, arapski, ruski, francuski, španjolski, poljski, češki, nizozemski, slovenski, makedonski i druge jezike. Od 1992. do 1996. eseji i članci o aspektima rata u Bosni objavljivani su mu u listovima i časopisima New York Times, Frankfurter Rundschau, Frankfurter Algemeine Zeitung, Die Zeit, Le Messager Europeen itd. Lovrenovićeva knjiga o kulturnoj povijesti Bosne i Hercegov-ine (Unutarnja zemlja) prevedena je na njemački, češki, mađarski i engleski jezik.

Jedan je od pokretača i stalnih suradnika sarajevskoga magazina Dani od 1992. godine i jedan od osnivača bosanskoga Centra međunarodnoga PEN kluba u jesen iste godine u Sara-jevu. Redovito pisao u splitskom političko-satiričnom listu Feral Tribune do njegova gašenja 2008. godine. Između 1993. i 1997., na poziv Nenada Popovića, uređivao ediciju bosanske egzilantske književnosti Ex Ponto u zagrebačkoj izdavačkoj kući Durieux. Bio član uredništva časopisa za kulturu demokracije Erasmus Slavka Goldsteina u Zagrebu. Pokrenuo i uredio dvadeset brojeva sarajevskoga časopisa za kulturu, znanost, društvo i politiku Forum Bos-nae. Uredio književnu biblioteku Dani, u kojoj je tijekom 2004./2005. godine, objavljeno 60 knjiga. Kod sarajevsko-zagrebačkoga izdavača Synopsis pokrenuo i uređuje biblioteku Iz Bosne Srebrene - izabrani spisi bosanskih franjevaca od 17. do 20. stoljeća u dvadeset svezaka.

Lovrenovićev esej Ivo Andrić, paradoks o šutnji, dobio je 2009. godine prvu nagradu za esej „Midhat Begić“ bosanskohercegovačkoga centra PEN-a i časopisa Novi izraz.


www.ephzhb.ba

HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG BOSNE d.d. Mostar

JP ELEKTROPRIVREDA

Dosadašnji sudionici:Admiral Mahić, Agnes Rapai (Mađarska), Ajnuša Horozović, Alija Kebo, Alma Obad, Almir Zalihić, Amir Brka, Amir Talić, Amra Močević, André Schinkel (Njemačka), An-tun Lučić, Arnold Leifert (Njemačka), Astrid

Philippsen (Njemačka); Barbara Korun (Slo-venija), Bogomil Đuzel (Makedonija), Bo-ris Kastel (Crna Gora), Bosiljka Pušić (Crna Gora), Božica Jelušić, (Hrvatska), Branko Čučak, Brian Henry (SAD); Cecilija Toskić, Chingiz Alioglu (Azerbejdžan), Colin Car-



Mostarsko književno proljeće

(međunarodna pjesnička večer u suradnji sa Sarajevskim danima poezije)

SUDJELUJU:

Beqe Cufaj (Kosovo), Dumitru M. Ion (Rumunjska), Adrian Grima (Malta),Nora Gromninger (Švicarska), Petar Gudelj (Hrvatska),

David Harsent (Velika Britanija), Karolina Ilika (Rumunjska), Ivan Kordić (BiH), Hermine Navasardyan (Armenija), Boris A. Novak (Slovenija), Charles Simic (SAD),

Tarek el Tayeb (Sudan), Otto Tolnai (Srbija/Mađarska), Almir Zalihić (BiH).

Moderatorica: Misijana Brkić Milinković


Ljetnikovac Radobolja

Gradska kavanaRONDO


berry (Kanada), Cornelia Marks (Njemačka); Danuta Ćirilić (Poljska), Dara Sekulić, Darko Jezildžić, David Laeby (Danska), Davorin Žitnik Žito (Hrvatska),Diana Buraz-er (Hrvatska), Dijala Hasanbegović, Dina Abazović, Dinko Delić, Dragan Marijanović, Dragan Šimović, Dragoslav Dedović, Dragu-tin Tadijanović (Hrvatska),Dušan Musa; Ef-tim Kletnikov (Makedonija), Elvir Mujanović, Emsura Hamzić (Srbija, BiH), Eric Stinus (Danska),Ervin Jahić (Hrvatska), Ewa Lipska (Poljska),Ewa Sonneberg (Poljska); Fadila Nura Haver, Forrest Gander (SAD), Francis Jones (Velika Britanija), Franjo Bratić, Fra-ser Sutherland (Kanada), Fuad Kovač; Gao Xing (Kina), Gamal Sayed (Egipat), Gihan M. Omar (Egipat), Gokhan Ağaçcıoğlu Cengizhan (Turska), Goran Janković, Goran Karanović, Goran Pirić, Goran Sarić, Goran Simić, Gradi-mir Gojer, Grzegorz Latuszynski (Poljska); Hadžem Hajdarević, Hakija Karić, Hanane Aad (Liban), Helena M. Tarko (Češka); Ibra-him Kajan, Ihsan Isik (Turska), Inuo Tagu-chi (Japan), Irfan Horozović, Ismail Ban-dora (Jordan), Ivan Aralica (Hrvatska), Ivica Budulica Strikan, Ivan Kordić, Ivan Šunjić; Jasna Melvinger (Srbija), Jelena Božić, Jen-nifer Compton (Australija), Joe Blades (Kana-da), Jovanka Uljarević (Crna Gora), Jozefina Dautbegović (Hrvatska), Juan Octavio Prenz (Argentina), Juergen Jankofsky (Njemačka); Kama Kamanda (Kongo/Luxemburg), Karen Mulhallen (Kanada),Katica Acevska (Make-donija), Kayoko Yamasaki (Japan), Ken Babstock (Kanada), Kent Johnson (SAD), Krešimir Šego, Kristina Babos; Lars Gustafs-son (Švedska), Luko Paljetak (Hrvatska), Ljubeta Labović (Crna Gora); Ljubica Ostojić, Ljubomir Simović (Srbija); Mahmud Darwish (Palestina), Maja Vidmar (Slovenija), Mari-na Kljajo – Radić,Marina Trumić, Mario Hib-ert, Marjan Strojan (Slovenija), Marko Kra-

vos (Italija / Slovenija), Markus Jaroschka (Austrija), Martina Mlinarević Sopta, Mate Kavelj (Hrvatska), Mehmet Yaşin (Kipar, Tur-ska), Milan Jesih (Slovenija), Mile Pešorda (Hrvatska), Mile Stojić, Milorad Popović (Crna Gora), Milovan Marčetić (Srbija), Miljen-ko Stojić, Miro Petrović, Mirko Božić, Mirza Beširović, Misijana Brkić Milinković, Mladen Vuković, Mohamed Ahmed Hamad (Egipat), Mohammad Ali Migdady (Jordan), Muniam Al-faker (Danska), Munib Delalić, Mustafa Cico Arnautović; Najev Abo Obaid (Jordan), Nar-cisa Vučina (Danska, BiH), Nenad Radanović, Nenad Valentin Borozan, Nikola Martić (Hrvatska), Nikola Petković (Hrvatska), Nus-ret Omerika; Orsolya Kalasz (Madžarska), Otto Tolnai; Petar Gudelj (Hrvatska), Pe-tar Gudelj (Hrvatska), Peter Waugh (Velika Britanija) Pero Pavlović; Ranko Ćetković (Njemačka), Rasim Ćelahmetović (Srbija), Refik Ličina, Risto Jačev (Makedonija) Rob-ert Roklicer (Hrvatska) Robyn Rowland (Aus-tralija); Safet Sarić, Salko Čevra, Sead Begović (Hrvatska), Senadin Musabegović, Sergej Osejnnikov (Rusija), Sevdi Salih Trbonja, Simone Trieder (Nemačka), Sonja Jurić, Sonja Manojlović, (Hrvatska), Sreten Vujović (Crna Gora), Stella Morotskaja (Rusi-ja), Stevan Tontić, Suada Hodžić, Susanne Jorn (Danska); Šaban Šarenkapić (Srbija), Šejla Šehabović; Tvrtko Gavran, Tvrtko Klarić (Hrvatska); Valerija Skrinjar-Tvrz (Slovenija), Vera Horvat (Srbija), Veselin Gatalo, Veselko Koroman, Vesna Hlavaček, Vesna Vujić, Vik-toria Radicz (Mađarska), Vjeceslav Kuprianov (Rusija), Vladimir Puljić, Vlatko Marinović; Yasuhiro Yotsumoto (Japan); Zdravko Kordić, Zeynel Beksaç (Kosovo), Zilhad Ključanin, Zvonimir Balog (Hrvatska), Zvonko Tarle; Žarko Milenić (Hrvatska), Željko Barišić, (Hrvatska), Željko Ivanković.

Medijski pokrovitelji i promotori




Program:

Manuel PonceSonate Romantique

(Hommage ŕ Schubert)Allegro non troppo, semplice

AndanteMoment Musical, Vivo

Allegro non troppo e serioso

Mario Castelnuovo-TedescoCapriccio Diabolico

(Omaggio a Paganini)

Agustín BarriosChôro de Saudade

Un Sueño en la Floresta

Joaquín Rodrigo Elogio de la Guitarra

Allegro Andantino

Allegro

KONCERT

PETRIT ÇEKU – gitara


o UmjetnikU….Gitarist Petrit Çeku rođen je 1985. u prizrenu. U rodnome je gradu završio osnovnu glazbenu školu i prva dva razreda srednje škole kod luana sapunxhije. Godine 2002. nastavlja školovanje u zagrebačkoj Glazbenoj školi pavla markovca kod xhevdeta sahatxhije. diplomirao je kod darka petrinjaka na tamošnjoj muzičkoj akademiji. pohađao je umjetničke tečajeve m. Barrueca, Z. dukića, c. marchionea, e. muse, s. tennanta i a. vidovića te seminar komorne glazbe kod d. Gregoriana. U više je navrata bio polaznikom ljetne škole STRINGS ONLY! u Zadru, u sklopu koje je, u crkvi sv. donata, održao uspjele solističke nastupe. dobitnik je prve nagrade na državnome natjecanju u dubrovniku (2003.), te prvih nagrada na međunarodnim gitarističkim natjecanjima Anna Amalia u Weimaru, Emilio Pujol u italiji i Andrés Segovia u velbertu (njemačka). Go-dine 2004. predstavljao je hrvatsku na natjecanju Europska glazbena nagrada za mlade, gdje je dobio prvu nagradu i posebnu nagradu hrvatskoga društva skladatelja za izvedbu djela hrvatskog skladatelja. Godine 2005. pobijedio je na međunarodnom natjecanju mladih umjetnika Ferdo Livadić u samoboru te dobio nagradu hrvatske glazbene mladeži za najboljega mladoga glazbenika ivo Vuljević, a 2006. je osvojio sre-brnu medalju na međunarodnom natjecanju Christopher Parkening u malibuu. nedugo potom i drugu nagradu na međunarodnom natjecanju Printemps de la guitare u charleroiu. nastupao je diljem europe te u sjevernoj i južnoj americi, a osobito bio zapažen kao solist uz orkestre poput komornoga orkestra Češke filharmonije, dubrovačkoga simfonijskog orkestra, hrvatskoga komornog orkestra, kosovske filharmonije, simfonijskoga orkestra albanske radio-televizije, državnog orkestra ermitaža iz sankt peterburga i drugih. nakon pobjede na uglednome natjecanju Michele Pittaluga u alessandriji (italija, 2007.), dobio je ponudu za snimanje cd-a za uglednu američku diskografsku kuću Naxos, pa mu je prva studijska ploča objavljena u rujnu 2008. na kraju iste godine osvaja nagradu Mladi glazbenik godine, koju dodjeljuju Zagrebačka fil-harmonija i hrvatska poštanska banka.



Ljetnikovac Radobolja

Mile Stojić

OVA ZEMLJA U KOJOJ UTJEHE NEMA

Poetska monodrama

Izbor, interpretacija i režija: Hasija Borić

Fotografija: Jasmin Fazlagić


BILJEŠKA O PJESNIKU...

Mile Stojić jedan je od najznačajnijih živih pjesnika koji pišu na hrvatskom jeziku. Rođen je 21. siječnja 1955. u Dragićini (Bosna i Hercegovina). Studij južnoslavenskih književnosti i jezika diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Do lipnja 1992. živio je u Sarajevu od pisanja i uređivanja književnih publikacija. Nakon toga, više od jednoga desetljeća, radio kao lektor na Bečkom sveučilištu. Dosad objavio slijedeće knjige: Lijer, jezik prašine, pjesme, (Sarajevo, 1977, 1981.); Umjet-nost tame, pjesme, (Sarajevo, 1987.); Zemna svjetlost, pjesme, (Sarajevo 1980.); Olovni jastuk, pjesme, (Sarajevo, 1989.); Južnost, izbor , pjesme, (Sarajevo 1990.); Glasovi sara-jevske noći, eseji, (Sarajevo 1993., cijela naklada izgorjela u tiskari u Mostaru); Libreto za sviralu i strojnicu, pjesme, (Zagreb, 1994.); Prognane elegije, pjesme, (Sarajevo, 1996.); Jutro u Pompejima, eseji, (Zagreb 1999.); Riječi na prozoru, eseji (Sarajevo, 1999.); Svjet-lost u pomrčini sunca, pripovijesti (Zenica, 2002.); Zaboravite nas, pjesme (Split, 2003.); Mađarsko more, pjesme (Međugorje, 1999.), Rječnik za petak i subotu, eseji (Zagreb 2004.); Prognane elegije, izbor pjesama (Sarajevo, 2004.); Večera bez politike, pjesme (Zagreb, 2004.); Priznanje, pjesme (Zagreb, 2007.); Utjehe ovdje nema, pjesme (Cetinje, 2007.); Café Nostalgija, eseji (Sisak, 2007.); Via Vienna, putopisi (Zagreb, 2008., Beograd, 2008.), Među zavađenim narodima, pjesme (Zagreb 2009), Ruža u oluji, eseji (Zagreb 2010).Antologije: Iza spuštenijeh trepavica, antologija modernog hrvatskog pjesništva, (Sarajevo, 1991.); In Schmerz mit Wut (bosanska ratna književnosti, zajedno s Alijom Isakovićem, Beč, 1995.); Bosanskohercegovačko pjesništvo XX stoljeća (zajedno sa Markom Vešovićem i En-esom Durakovićem, Sarajevo, 1999.).Dobitnik je nagrada: Šimićevih susreta (1971.), Slova Gorčina (1974.); Pečat varoši sremskokarlovačke (1976.), Brankove nagrade Društva književnika Vojvodine za najbolju knjigu mladih pisaca u Jugoslaviji (1978.), Nagrade Književne omladine Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu (1980.), Nagrade Željezare Sisak za najbolju knjigu pjesama u Jugoslaviji (1988)., Nagrade Izdavačke kuće Planjax za najbolju pjesničku knjigu u BiH (1999.), Nagrade Buchpremie Austrijskog ministarstva kulture za jednu od deset najboljih knjiga objavljenih u Austriji (2000.), Kočićeva pera (2006.), Goranova vijenca za sveukupan doprinos hrvatskom pjesništvu (2007.), te Godišnje nagrade Društva pisaca BiH (2010.). Živi u Sarajevu.

ALfA THERMgrijanje i klimatizacija




HGM JAZZ ORKESTAR ZAGREB

Dirigent:

SIGI FEIGL

SIGI FEIGL već nekoliko godina na hrvatskoj jazz sceni... Bio je umjetnički ravnatelj i do-nedavno voditelj Jazz Big Band Graza. Predavač na Akademiji za glazbu i primijenjene umjetnosti u Grazu, član Orkestra združenih scena Beča, producent nekoliko opernih izvedbi Opere u Grazu, osnivač i voditelj Big Band Sueda, voditelj jazz radionica i producent svjetskih glazbenika… Od 2002. godine dirigent i umjetnički voditelj HGM jazz orkestra Zagreb.


HGM JAZZ ORKESTAR ZAGREB djeluje pod okriljem Hrvatske glazbene mladeži i okuplja najmlađi naraštaj hrvatskih jazz glazbenika. Nastao je zahvaljujući sustavnom radu u Ljetnoj jazz školi Međunarodnoga kulturnog centra Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu.Pod vodstvom Sigija Feigla, voditelja Big Band radionice, pomognut Gradskim uredom za kulturu Grada Zagreba, Ministarstvom kulture RH i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Orkestar djeluje s ciljem afirmacije mladih nadarenih glazbenika, stjecanja iskustva, kontinuirana rada, te promocije i približavanja jazz glazbe mladoj publici. Uz Grožnjan i os-tale hrvatske gradove, orkestar je nastupao u Sloveniji, Austriji, Belgiji, Italiji, Indoneziji, Švedskoj i SAD-u, na više od 160 koncerata.Do sada su, kao pedagozi i gosti, s HGM jazz orkestrom Zagreb, radili i nastupali slavni hrvatski i svjetski glazbenici. Orkestar je svirao djela najpoznatijih skladatelja i aranžera bigband jazza, ali i drugih stilova.Posebno je značajan bio projekt ostvaren u suradnji s Hrvatskim društvom skladatelja, na kojem su izvodili djela hrvatskih autora nastala od 1940. do danas.Zahvaljujući umjetničkom voditelju i stalnom dirigentu Feiglu, članovi orkestra, uz nastupe sa svjetskim zvijezdama jazza, prisustvuju njihovim radionicama i seminarima otvorenima i za druge mlade glazbenike. Dio je to aktivnosti što ih, kroz djelatnost orkestra, organizira Hrvatska glazbena mladež, a posebice su značajni zbog nedostatka jazz odjela pri srednjim glazbenim školama i Muzičkoj akademiji.Zato danas o HGM jazz orkestru Zagreb možemo govoriti kao o instituciji koja, u nedostatku jazz škole, okuplja i obrazuje novi naraštaj hrvatskih jazz glazbenika. Zahvaljujući tome, kao i uspješnom koncertnom djelovanju, pokrenuta je inicijativa za formiranjem Svjetskoga jazz orkestra Glazbene mladeži sa sjedištem u Zagrebu i Grožnjanu.

b Del Rio LOGO Osnovni (dvobojno) LAYOUT.indd 1 1/18/10 10:56:45 AM


Ponedjeljak, 16. svibnja 2011.


Predstavljanje monografije

Ubavka Prusina Prašo:

60 GOdINA GLAZBeNIH šKOLA u MOStARu

O MONOGRAFIJI…

Monografija 60 godina glazbenih škola u Mostaru muzikologinje Ubavke Prusine Prašo nastala je sa željom da se stavi naglasak na djelovanje glazbenih škola, te od zaborava sačuva jedno vrijeme i ljudi koji su, gradu i zajednici, podarili niz glazbom oplemenjenih naraštaja. Knjiga, na gotovo 300 stranica bogato ilustriranog teksta, iscrpno prezentira četrdeset go-dina djelovanja Muzičke škole I. i II. stupnja u Mostaru, s osvrtom na djelovanje, iz nje proisteklih - Glazbene škole Ivana plemenitog Zajca i Muzičke škole I. i II. stupnja. Monografija je opremljena CD-om na kome se nalazi djelo Mali koncert za klavir i gudače Borisa Papandopula, u izvedbi učenika Muzičke škole, a pod ravnanjem samoga autora, snim-ljeno na RTV-u Sarajevo, 1985. godine.


Ubavka Prusina Prašo rođena je u Mostaru, gdje se i školovala. Muzičku akademiju završila je u Sarajevu. Uz to što je radila kao profesorica glazbene umjetnosti, bila je, prateći glazbeni život Mostara, i suradnica mostarske Slobode i Radio Sarajeva.U mostarskim časopisima za kulturu, znanost i umjetnost, ob-javila je niz tekstova i kritika u povodu obljetnica i značajnijih događaja vezanih za glazbenu prošlost Mostara. Autorica je publikacije Muzička škola I. i II. stupnja u Mostaru 1947.-1993.




Predstavljanje knjige

akademika Stjepana Krasića

Počelo je u Rimu- katolička obnova i normiranje hrvatskog jezika u XVII. stoljeću

U suradnji s Maticom hrvatskom – Ogranak Dubrovnik


O AUTORU....

Stjepan Krasić rođen je 1938. u Čitluku kod Mostara. Klasičnu je gimnaziju pohađao u Bolu na Braču, studirao filozofiju na Visokoj filozofsko-teološkoj školi dominikanskog reda u Dubrovniku, teolog-iju na Teološkom fakultetu Sveučilista u Zagrebu, postigavši magis-terij iz teologije. Studij teologije nastavio na Papinskom sveučilištu Sv. Tome Akvinskoga u Rimu, postigavši (1970.) doktorat povijes-nom disertacijom o Dubrovačkoj dominikanskoj kongregaciji (1487.-1550.). Istodobno je (1966.-1968.), na Paleografsko-diplomatičkoj školi u Vatikanu, diplomirao paleografiju, arhivistiku i diplomatiku. Studij povijesti pohađao na Papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu, također doktoriravši disertacijom o dubrovačkom učenjaku i diplomatu Stjepanu Gradiću (1613. – 1683.). S. Krasić je punih 35 godina (1973. – 2008.) predavao povijest i

metodologiju znanstvenoga rada na Papinskom sveučilištu Sv. Tome Akvinskoga u Rimu. Istovremeno je obavljao službu glavnoga ravnatelja knjižnice istoga sveučilišta, glavnoga urednika časopisa Angelicum, znanstvenog suradnika Kongregacije za proglašenje svetih u Vatikanu. Bio je član Povijesnoga instituta dominikanskog reda u Rimu, predsjednik Hrvatskoga po-vijesnog instituta u Rimu, znanstveni suradnik talijanske Accademia Nazionale delle Scienze detta dei XL (Brera – Milano) za izdavanje Opera omnia Ruđera J. Boškovića i dr. Član je Hrvatskoga PEN-cluba i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Za-grebu. Aktualni profesor emeritus povijesti na Međunarodnom sveučilištu Dubrovnik. U istraživačkom radu Krasić proučava različite aspekte društvenih, kulturnih i religioznih gibanja hrvatske povijesti, objavivši s tih područja 18 knjiga i 195 znanstvenih rasprava i članaka različite dužine.Naročito područje njegova zanimanja jest povijest hrvatskoga visokog školstva i hrvatskog jezika. U svojoj monografiji od ravno 1.000 stranica - Generalno učilište Dominikanskog reda u Zadru ili Universitas Jadertina 1396. – 1807. (Filozofski fakultet u Zadru, 1996.) objavio je svoje veliko otkriće najstarijega sveučilišta na hrvatskom tlu iz 1396. godine, pomaknuvši početke visokoga školstva u Hrvatskoj za oko 300 godina unatrag u odnosu na ono što se dotad znalo. S područja povijesti hrvatskog jezika objavio je dvije važne knjige: Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću (Zagreb/Čitluk, Matica Hrvatska, 2004.) u kojoj je objavio otkriće papinskih dekreta iz 1622. i 623. kojima je bilo propisano da se, uz latinski, grčki, hebrejski, kaldejski i arapski, u nastavni program prestižnih europskih sveučilišta (Bo-logna, Padova, Beč, Ingolstadt, Köln, Louvain, Pariz, Toulouse, Valencia, Salamanca i Madrid ) uvede, također, i hrvatski kao obvezan predmet u trajanju od najmanje dvije godine. U svome istraživanju istoga predmeta otišao je još dalje. Krajem 2009. objavio je knjigu Počelo je u Rimu - katolička obnova i normiranje hrvatskog jezika u XVII. stoljeću, u kojoj je otkrio da su pape, krajem 16. i početkom 17. st., normirale hrvatski jezik (tj. dali izraditi prve rječnike, gramatike, pravopis, izabrali štokavsko narječje kao književni jezik, objavivši na njemu više od 100 knjiga najrazličitijeg sadržaja) te ga izabrali za općeslavenski jezik na kojemu su se trebale tiskati sve knjige za slavenske narode, ne samo katoličke, nego i pravo-slavne (ukrajinski i ruski), čime se hrvatski jezik svrstao u red jezika opće svjetske kulture. Koliko god te tvrdnje manje upućenima mogu zvučati nevjerojatnima, u knjizi koju predstav-ljamo, sve je dokumentirano izvornim arhivskim podacima. Ona je, razumljivo, pobudila veliku pozornost, kako znanstvene, tako i šire javnosti. Nakon što je predstavljena u Zagrebu, Splitu, Zadru, Dubrovniku i, naravno, u njegovu rodnom Čitluku i drugdje, i mi je želimo predstaviti našoj publici u okviru manifestacije Mostarsko proljeće – Dani Matice hrvatske.S istoga područja je i Krasićeva najnovija knjiga The International Scope of the National Laguage - Croatian as one of six World Languages, Dubrovnik, Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik, 2011., koja tek treba biti predstavljena međunarodnoj stručnoj javnosti.


Srijeda, 18. svibnja 2011.


Koncert

BRAHMS TRIO

Natalia Rubinstein, klavirNikolaj Saschenko, violina

Kirill Rodin, violončelo

Program:

Mikhail Ivanovich GlinkaPiano Trio

Dmitri Dmitriyevich Shostakovich op.67

O UMJETNICIMA…

Brahms trio utemeljen je 1987. godine. Članovi su istaknuti glazbenici koji su svoje vrhun-sko glazbeno obrazovanje stekli na moskovskoj akademiji Gnjesin i Konzervatoriju Čajkovski. Istinski su sljedbenici ruske glazbene tradicije i najviših ideja glazbene edukacije. Kiril Rodin i Nikolaj Sačenko pobjednici su prestižnoga natjecanja Čajkovski. N. Rubinstein i K. Rodin predaju na Konzervatoriju Čajkovski.Pobjednici su Međunarodnog natjecanja u Weimaru (Njemačka, 1996.) i drugonagrađeni na Međunarodnom natjecanju u Trapani (Italija, 1993.). Uspješno nastupaju u najboljim kon-certnim dvoranama Moskve, St. Petersburga, Bruxellesa, Beča, Rima, Melbourna…Od godine 1994., aktivno sudjeluju u programu festivala ArtNovember u Moskvi, na kojem nastupaju slavni ruski glazbenici kao što su Natalia Gutman, Nikolaj Petrov, Kvarteti Borodin i Šostakovič i drugi. Godine 1998., Trio je ustanovio Zakladu za ostvarenje dobrotvornih programa u području kulture, a 1999. uključuje se u projekt Sjevernjački glazbeni ansambli, te održava niz kon-cerata, majstorskih tečajeva i predavanja diljem Rusije, u više od 50 gradova i sela. U nastojanju oplemeniti životne kulture u zabitijim krajevima, putuju u naselja Urala, dalek-og sjevera i polarnih krajeva. Za zasluge u navedenom projektu, Trio je primio odlikovanje Zaklade Soros (1999. i 2000.). Godine 1998., počinju projekt snimanja serije nosača zvuka Antologija ruskog klavirskog trija, na kojima se nalaze sva djela za glasovirski trio ruskih skladatelja 19. i 20. stoljeća. Projekt je izveden pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Ruske Federacije i moskovskog Državnog akademskog filharmonijskog društva, te Goethe instituta. Ruski je predsjednik 2002. godine, članove Trija proglasio zaslužnim umjetnicima Ruske Fed-eracije, što je najviše priznanje za umjetnička postignuća u njihovoj zemlji.




U POČETKU… Kad je duh Božji lebdio nad vodama…

Plesno-scenska igra u 7 slika

U izvedbi Plesne skupine

OR HAŠEMEŠ - SJAJ SUNCA

U suradnji sa Židovskom općinom Zagreb i Židovskom općinom Mostar

Koreografkinja i vodteljica: Neda WieslerStručni savjeti: rabin Luciano Moše Prelević

PROLOG: rabin Luciano Moše Prelević 1. TOHU, bezdan i praznina zaodjenuti u tminu 2. Neka bude svjetlost 3. BOHU, kaos i zmijolika čudovišta 4. Vode mora i vode neba 5. Zemlja, trave i životinje 6. Eden; Adam i Eva 7. Blagoslov sedmog dana, Šabaa


O UMJETNICIMA… Plesna skupina Židovske općine Zagreb OR HAšeMeš - SJAJ SuNCA osnovana je 1997. godine, nakon velike generacijske praznine u očuvanju židovskog identiteta svojstvene postkomunističkim zemljama.Kao sredstvo neverbalne komunikacije i kreativnosti, ples je idealni medij za probijanje men-talne barijere zbog koje je, tijekom duga razdoblja, bio onemogućen pristup židovskoj vjeri i tradiciji.Stoga Or haŠemeš razvija jedinstven program dostupnog židovskog obrazovanja i, u skladu s njim, odgovarajući scenski prikaz židovske kulture.Zbog specifična načina života Židova razasutih diljem svijeta više od dvije tisuće godina, židovski je folklor kategorija koju nije jednostavno definirati, te iziskuje izrazito pažljiv prist-up. Folklor ne podrazumijeva samo materijalnu baštinu, nego uvelike ocrtava način mišljenja i vjerovanja naroda. Iz toga proizlazi jedna od osnovnih osobina židovskog folklora, snažna individualna komponenta pojedinca unutar skupine.Or haŠemeš, uz cjelovečernje koncerte, aktivno sudjeluje na festivalima nacionalnih man-jina, smotrama folklora i ekumenskim koncertima u zemlji i inozemstvu.Rad plesne skupine Or haŠemeš odvija se zahvaljujući potpori Židovske općine Zagreb, Sav-jeta za nacionalne manjine RH, JDC Paris i Ureda za kulturu Grada Zagreba.




Koncert

KOTOR ART TRIO

Roman Simović - violina, Aleksandar Tasić - klarinet, Ratimir Martinović – klavir

Program:

Darius Milhaud (1892.-1974.) Suite Op. 157b (1936.)

OuvertureDivertissement

JeuIntroduction et final

Aram Khachaturian (1903.-1978.) Trio for clarinet, violin and piano (1932.)

Andante con doloreAllegretto

Moderato – Presto

Igor Stravinsky (1882.-1971.) Suite from „The Soldier’s Tale” (1918.)

The Soldier’s MarchThe Soldier’s ViolinThe Little Concert

Tango—Waltz—RagtimeDance of the Devil

Béla Bartók (1881.-1945.) Contrasts for clarinet, violin and piano Sz.111 (1938)

VerbunkosPihenoSebes


RATIMIR MARTINOVIĆ, KLAVIR“Idealna kombinacija intelekta, tehnike i strasti, rafiniranost tušea, savršena tehnika, kon-centracija i kontrola, izuzetan dinamički potencijal, originalne ideje i nekonvencionalnost interpretacije”, osiguravaju Ratimiru Martinoviću, po riječima kritičara, jedno od vodećih mjesta među pijanistima mlađega naraštaja. Rođen je u Kotoru, gdje je završio niže glazbeno obrazovanje. Školovanje je nastavio u No-vom Sadu na Akademiji umjetnosti. Diplomirao je 1999. godine svirajući, za jednu večer, Bachove Goldberg varijacije, Beethovenovu Hammerklavier sonatu, Chopinove Četiri balade i Prokofjevljevu Tokatu. Magistrirao je 2002. godine svirajući cjelovečernji Bachov program. Zaposlen je u zvanju izvanrednog profesora za glavni predmet klavir, na Akademiji umjet-nosti u Novom Sadu gdje je i voditelj klavirske katedre. Usavršavao se kod poznatih peda-goga i pijanista Nastupio je na više od pet stotina recitala, komornih koncerata i koncerata s orkestrom, svirajući u većini europskih zemalja, Rusiji, SAD-u, Meksiku, Kanadi, Argentini, Japanu, Kini i Tajlandu. Nastupa i kao solist sa svjetski poznatim orkestrima. Dobitnik je prvih nagra-da na natjecanjima u zemlji i inozemstvu. Martinović se povukao s natjecateljske scene, posvećujući se koncertima, pedagogiji i organizacijskim poslovima u rodnome Kotoru. Snimao je za mnoge TV i radio kuće u zemlji i inozemstvu. Do sada je snimio 2 CD-a - jedan s Goldberg varijacijama J. S. Bacha i drugi s djelima Bach/Tauziga, Mozarta, Chopina, Brahmsa i Prokofjeva. Osnivač je i glazbeni ravnatelj internacionalnog festivala KotorArt.


ALEKSANDAR TASIĆ, KLARINETAleksandar Tasić rođen je u Vranju 1976. godine gdje završava nižu i prvi razred Srednje muzičke škole Ste-van Mokranjac. Između 1991.–1994.godine, aktiv-no sudjeluje u radu Beogradske filharmonije mladih Borislav Paščan na mjestu I. - solo klarinetist. Godine 1998., na natjecanju Muzičke omladine Laureati Or-feja, osvaja I .nagradu. Dobitnik stipendije austrijske Vlade. Kao solist i član komornih ansambala nastupao na mnogim festivalima, a kao solist - i s mnogim sim-fonijskim orkestrima diljem svijeta. Tasić nastupa kao I. - solo klarinetist UBS Verbier Fes-tival Orchestra (Švicarska), gdje surađuje s čuvenim dirigentima. Diplomirao je 1999., a magistrirao 2002. godine na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, u klasi prof. Nikole Srdića, gdje se, također, bavi i pedagoškim ra-dom - asistent je na Katedri za klarinet i izvanredni profesor na Katedri za komornu glazbu. Na doktor-skom je studiju na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, u klasi prof. Ante Grgina.Snimao je za TV i radio postaje u zemlji i inozemstvu (RTS, BBC, ART TV, Nederland Radio 4). Tasić je i International Artist za klarinet Selmer-Paris proizvođača glazbenih instru-menata i svira na klarinetima modela Recital.

ROMAN SIMOVIĆ, VIOLINAViolinist crnogorskog podrijetla Roman Simović tre-nutno je angažiran kao koncertmajstor Londonskoga simfonijskog orkestra. Opisuju ga kao “vrhunskog violinistu” (Večernji list) koji dobiva sve pohvale za svoju “izvanrednu muzikalnost’’ (Glos Konkursowy, Poljska) i “briljantno vladanje instrumentom” (Bad Reichenhall, Nemacka). Slavni violinist Schlomo Mintz nazvao ga je “rijetkim, velikim talentom koji posjeduje ogroman potencijal i neograničene sposobnosti…’’ Simovićeva sjajna virtuoznost i naizgled urođena muzikalnost koju pokreće beskonačna maštovitost, vodili su ga diljem istočne i zapadne Europe, Rusije, Izraela, Južne Koreje, Tajlanda, Turske, Kanade, SAD–a i Južne Amerike. Nastupao je na svjetski pozna-tim scenama, osvajao nagrade na mnogim značajnim međunarodnim violinističkim natjecanjima, a kao solist nastupao s mnogim svjetski poznatim orkestri-ma. Simović nastupa i s komornim ansamblima, među ko-jima je i istaknuti Rubikon - gudački kvartet, čiji je član i osnivač. Snimao je za mnoge radio-televizijske mreže u Ukrajini, Srbiji, Crnoj Gori, Tajlandu, Seulu,

Istanbulu, Hrvatskoj i mnogim drugim zemljama. Kao predavač, držao je majstorske tečajeve u Americi, Južnoj Koreji, Kini, Srbiji i Crnoj Gori. Svira na violini iz 1646. godine - J.B. Rog-eri.



IZLOŽBA FOTOKLUBA SPLIT

(u povodu 100. obljetnice djelovanja)


Fotoklub Split utemeljen je na skupštini u Kinu Karaman, 26. travnja 2011. godine. Glavni pokretači i osnivači kluba bili su profesori realke - Umberto Girometta i Juraj Božičević. Uz ta dva fotoamatera, značajniji prvi aktivni članovi bili su i nastavnik realke Mirko Fagaraz-zi, te trgovac Ante Milišić u čijoj su se papirnici, u Ilićevom prolazu, nasuprot Kina Karaman, mogli opskrbljivati fotoopremom i izlagati radove nakon organiziranih fotoizleta. Prilike, odnosno neprilike, oko dva svjetska rata, nisu samo utjecale na prestanak klupskoga okupljanja, već i na uništavanje fotografske građe. Tek se 1950. godine, u okrilju organizacije Narodna tehnika, obnavlja institucionaliziranje amaterske fotografske djelatnosti kroz Klub foto i kinoamatera. Nakon odvajanja od Kinokluba Split i iseljenja iz prostorija na Rivi 1952. godine, Fotoklub se smjestio u Marmontovoj ulici, u sklopu izložbenog salona Galić, od kojeg se odvojio 1956. godine kada, organiziranjem 2. klupske izložbe, definitivno počinje živjeti svoju djelatnost sa svojim gradom i mnogo šire - do današnjih dana...

Današnja Uprava Fotokluba Split:Feđa Klarić (predsjednik); Josip Ostojić (tajnik); Valentino Bilić - Prcić, dr. Darko Alfirević, Jelena Popić, Vedran Marketić, Jakov Prkić (članovi Izvršnoga odbora); Stipe Božić, Maja Prgomet, Ivan Bura (članovi Nadzornoga odbora); Aljoša Krstulović, Tonči Čorić i Božo Vukičević (članovi Suda časti).



Koncert

LANA GENCklavir

Srijeda, 25. svibnja 2011.


O UMJETNICI…Lana Genc počela je svirati klavir u dobi od osam godina. Tijekom svoga glazbenog i pijanističkog razvoja, studirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Vladimir Krpan) i na Hochschule fur Musik und Darstellende Kunst u Beču (Rudolf Kehrer). Usavršavala se radeći s velikim svjetskim imenima - Lazarom Bermanom, Viktorom Mer-zhanovim, Davidom Livelyjem, Naumom Starkmanom, te pohađala mnoge međunarodne majstorske klase u Nizozemskoj, Njemačkoj, Italiji i Austriji.Nastupala je diljem Evrope, u Japanu i Južnoj Americi (Čile). U dobi od 16 godina snimila je svoj prvi CD, koji je, 1999. godine, osvojio Porina u kategoriji “Najbolja skladba” za Tonalnu sonatu Željka Brkanovića. Posebno se izdvajaju nastupi u Moskvi na Danima hrvatske kulture, te nastup s ansamblom Cantus u Berlinu, na Danima hrvatske kulture u Njemačkoj.U svibnju prošle godine je održala iznimno uspješan recital u Sofiji, na Međunarodnom fes-tivalu klasične glazbe bugarskoga radija Classic FM. Također je vrlo aktivna i u komornom muziciranju…Lana Genc živi u Samoboru. Polaznica je poslijediplomskog studija na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, u klasi Lovre Pogorelića, a redovito radi i s Konstantinom Boginom.


L. Carroll:

ALISA U ZEMLJI ČUDA

(plesna predstava)

U izvedbi Športskoga plesnog kluba ERIGO Mostar

Kostimografija, scenografija i režija:Dajana Vidović

PRODUCENTICA: mr.sc. Žana Mrkonjić




Alisa iz zemlje čuda stigla na Dječji dan

Ove godine Dječji dan će ugostiti Športski plesni klub ERIGO iz Mostara. Klub je nastao prije devet godina s ciljem promicanja show dancea i jazz baleta. Ima više od stotinu malih i velikih plesača/plesačica koji, sa svojim trenerima, marljivo tre-niraju, ali i osvajaju odličja na mnogim natjecanjima. U svojih devet godina postojanja bili su šesterostruki državni prvaci.Prošle godine Športski plesni klub ERIGO Mostar priredio je prvu plesnu predstavu u Her-cegovini pod nazivom Snovi, pred prepunom dvoranom Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače. Mali i veliki plesači/plesačice toga kluba, čak njih stotinu, uspješno su prikazali spoj plesne i dramske umjetnosti i pokazali Mostarcima drugu dimenziju plesa. Na mnogobrojne pozive za gostovanja u drugim gradovima, nažalost, nisu se mogli odazvati iz financijskih razloga. I ove godine ERIGO će pokazati izvedbu poznate bajke Lewisa Carrolla Alisa u zemlji čuda , naravno - na svoj način, kroz plesnu umjetnost. Predstava je rađena za mlađu publiku, a izvođači su djevojčice i djevojke u dobi od tri i pol do dvadeset pet godina. Radi se o 80 malih plesačica i 15 odraslih, a nastupaju i dvije glumice - Maja Knezović Lasić i Irena Knezović. Koncept predstave je 15 koreografija prožetih tekstom i radnjom navedenog djela, uz odgovarajuću scenografiju i glazbu.Koreografkinje su Josipa Bradarić, Inga Jukanović, Vedrana Soldo, Monika Jurić te Dajana Vidović. Kostimografiju je, baš kao i scenografiju te režiju, radila Dajana Vidović u suradnji sa svojim trenericama.


Plato stare Sveučilišne knjižnice (u blizini Stare gimnazije)

Utorak, 31. svibnja i srijeda, 1. lipnja

Tomislav Zajec:

SPAŠENI

Redateljica: Franka PerkovićKostimografkinja: Marita Ćopo

Oblikovatelj svjetla: Zoran MihanovićScenograf: Ivo Knezović

Autor glazbe: Frano Đurović Scenski pokret: Pravdan Devlahović

Inspicijent: Jadranko RačićAsistentica redateljice: Đina Jakir

Asistentica kostimografkinje: Zjena Glamočanin

Festivalski dramski ansambl Dubrovačkih ljetnih igara

Djevojka: Aleksandra Stojaković Mladić: Silvio Vovk

Žena: Nataša Dangubić Muškarac: Franjo Dijak

David: Toni Perović

Starica: Milka Kokotović Starac: Vlatko Dulić Lala

Drugi Mladić: Filip Juričić Drugi Muškarac: Bojan Navojec

Policajac/Kondukter/Majstor/Taksist: Nikša Butijer

Zbor: Nikola Baće, Antonela Burđelez, Katia Hudspeth, Ana Koncul, Marko Lubura, Ana

Lučić Mira Medović, Judita Prlender, Grga Raguž.


O DRAMI…

Drama Spašeni (2009.) Tomislava Zajeca posljednji je dio trilogije koji uz ovo djelo čine drame Dorothy Gale (2007.) i Astronauti (2008.). Sadržajno, drama donosi priču o devetero ljudi koji se isprva susreću u trenutku prometne nesreće, a zatim, točno godinu dana nakon toga događaja, zatičemo ih kako se bore s posljedicama nesreće, ali i onime što jesu. Drama na taj način tematizira duboko osobnu borbu svakoga pojedinca za pronalazak spasenja u okvirima vlastitog života, progovarajući o činjenici koliko smo u toj borbi sami, a, opet, koliko je ta unutarnja borba svima poznata, i u svome temelju, bolno ista.


O REDATELJICI…

Franka Perković – redateljica, rođena u Zagrebu, studirala Komparativnu književnost i Filozofiju na Filozofskom fakultetu, te diplomirala Kazališnu režiju i radiofoniju na ADU u Zagrebu. Režije: M.Krleža – Adam i Eva, D. Mihanović: Ma i ta, J.B.P. Moliere – Don Juan, Čitač - performance, I. Sajko – Naranča u oblacima, D. Mihanović – Žaba, E. Humperdinck – Ivica i Marica/opera-bajka, I. Sajko – Europa, N. Mitrović – Jebote, koliko nas ima, H. Sigurjonsson – Naš dečko, A. Ayckbourn - Normandovs-

ka osvajanja, Y. Reza – Bog masakra, L.Hubner – Pitanje časti, M. Krleža – Balade Petrice Kerempuha i druge. Od 2000. godine, s Dorom Ruždjak, osniva i vodi kazališnu družinu KUFER. Docentica na Odsjeku glume, ADU Zagreb.

O AUTORU…

Tomislav Zajec (Zagreb, 1972.) zaposlen je kao asistent na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Do sad je objavio tri zbirke poezije te četiri romana. Autor je osam originalnih dramskih tekstova: John Smith, princeza od Walesa (1998.), Atentatori (1999.), Svinje (2001.), Novi Nos-feratu (2002.), Mlijeko (2003./2004.), Dorothy Gale (2007.), As-tronauti (2008.) i Spašeni (2009.) izvođenih u zemlji i inozemstvu. Za svoju prvu dramu John Smith, princeza od Walesa, 1999. dobio

je Dekanovu nagradu. Dvostruki je dobitnik Nagrade za dramsko djelo Marin Držić Ministarstva kulture RH; za dramu Atentatori primio je II. nagradu 2000. godine, a 2007. godine, za dramu Dorothy Gale, dobio je I. nagradu. Uz to, za svoj je književni rad dobio i više drugih nagrada i priznanja. Uvršten je u preglede hrvatske književnosti i antologije. Dramski tekstovi prevedeni su mu na engleski, mađarski, poljski i ruski jezik. Član je Hrvatskoga društva dramskih umjetnika.


Mostarsko proljeće 2011.XIII. Dani Matice hrvatske

Mostar14. travnja – 1. lipnja

VODITELJICA ODNOSA S JAVNOŠĆU I UREDA MOSTARSKOG PROLJEĆAMisijana Brkić Milinković, dipl. novinarka

[email protected]

VODITELJICA MARKETINGA I PROMIDŽBEmr.sc. Žana Mrkonjić

[email protected]

VODITELJ TEHNIKEIgor Kunštek

[email protected]

PRODUCENT KNJIŽEVNOG PROGRAMA FESTIVALAMiro Petrović

[email protected]

ORGANIZATORICE Vanja Prusina

[email protected] Dugandžić, Ivana Brkić-Ćubela

KONTAKT:Matica hrvatska Mostar, Kralja Zvonimira bb, 88 000 Mostar

Tel.: 00 387 36 325 895Fax: 00 387 36 323 501

[email protected]

[email protected]

Documents

mostarsko proljeće 2011. xiii. dani matice hrvatske€¦ · I.Tijardović: arija Floramye - Daleko m’e biser mora, iz 2. čina operete Mala Floramye Solistica: Vesna Baljak Contini