PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

MEUNARODNO PRIVATNO PRAVO ISKRIPTA II

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMUVOD1. MPP U NASTAVI NA PRAVNOM STUDIJU 1.1. Pojam meunarodnog privatnog prava, njegov predmet i znaaj Izraz meunarodno privatno pravo, mada opeprihvaen u doktrini, ipak je nepodesan za oznaavanje ove pravne discipline. To pravo nije meunarodno, jer veinu njegovih pravila donose nacionalna zakonodavstva. Ono takoe nije ni privatno, jer njegova pravila ne sadre direktna materijalna rjeenja. Meunarodno privatno pravo bavi se privatnopravnim odnosima sa elementom inostranosti. Ono je pozvano da odgovori na najmanje 4 osnovna pitanja: 1. Da li stranac uope moe biti subjektom privatnopravnog odnosa? 2. iji organi su nadleni za raspravljanje o takvom odnosu? 3. ije je zakonodavstvo mjerodavno za ureenje takvih odnosa? 4. Moe li odluka suda jedne drave biti priznata i izvrena u drugoj, odnosno drugim dravama? Odgovori na navedena pitanja dati su u pojedinim dijelovima (oblastima) meunarodnog prava privatnopravni poloaj stranaca, sukob jurisdikcija, te sukob (kolizija) zakona. 1.2. Izvori meunarodnog privatnog prava MPP ima unutranje (interne) i vanjske (meunarodne) izvore. Unutranji izvori su domai ustav, zakoni i podzakonski akti. U pogledu unutranjih izvora u praksi postoje dva rjeenja: prema jednom, norme MPP obuhvaene su posebnim zakonom, ili se nalaze u uvodnom dijelu graanskog zakonika. U drugoj grupi zemalja norme MPP su fragmentarno rasporeene u zakonima kojima se ureuju pojedine oblasti privatnog prava. U SFRJ je 1982.godine donesen Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (ZMPP), koji je BiH preuzela u svoj pravni poredak. Ovaj zakon gotovo u potpunosti regulie oblast kolizije zakona, kolizije jurisdikcija, ali je van njegovog domaaja ostala materija privatnih prava stranaca. Pored ovoga, za MPP su znaajni i: Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH, Zakon o industrijskom vlasnitvu u BiH, Zakon o osnovama vlasnikih odnosa, Zakon o stranim ulaganjima, Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju itd. Vanjski izvori MPP su multilateralni i bilateralni ugovori. Meu bilateralnim ugovorima posebno su znaajni ugovori o pravnoj pomoi, o priznavanju i izvravanju sudskih ili arbitranih odluka, ugovori o uzajamnom pravnom saobraaju, konzularni ugovori, trgovinski ugovori itd. Od multilateralnih konvencija posebno su znaajne one koje je donijela Haka konferencija za meunarodno privatno pravo. BiH je lanica mnogih konvencija od kojih su najznaajnije: Pariska konvencija o zatiti industrijske svojine iz 1883, Bernska konvencija o zatiti knjievnih i umjetnikih djela iz 1886, Univerzalna konvencija o autorskom pravu iz 1952, Haka konvencija o graanskom sudskom postupku iz 1954, Haka konvencija o formi testamenta iz 1961, Haka konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961, Beka konvencija o ugovornom pravu iz 1969 itd. Multilateralne konvencije mogu se podijeliti na dvije vrste: 1. Konvencije koje sadre materijalnopravne norme, tj. koje na direktan nain ureuju odnose iz svog djelokruga susreu se uglavnom u oblasti poslovnih i komercijalnih odnosa (meunarodni transport, trgovina, prava intelektualnog vlasnitva i sl); 2. Konvencije koje sadre kolizione norme, tj. odnose iz svog djelokruga reguliu na indirektan nain. Cilj takvih konvencija nije postizanje saglasnosti o tome kako e se regulisati neko

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMpravno pitanje, ve po kom pravu e se to pitanje urediti. Ovakve konvencije susreu se u oblasti statusnih, porodinih i nasljednih odnosa. Na osnovu navedenog, u meunarodnom pravu se razlikuju direktni i indirektni metod regulisanja. Direktni se vri materijalnim, a indirektni kolizionim pravnim normama. Indirektna regulacija tipina je u oblasti sukoba zakona, dok se direktna regulacija primjenjuje u oblasti sukoba jurisdikcija i pravnog poloaja stranaca. U situaciji kad je isto pravno pitanje na razliite naine ureeno vanjskim i unutranjim pravnim izvorima, u MPP vai princip da meunarodni izvori imaju prednost u primjeni u odnosu na unutranje zakonodavstvo. Pritom bilateralne konvencije imaju prednost u odnosu na multilateralne.

2. PRIVATNOPRAVNI ODNOSI SA ELEMENTIMA INOSTRANOSTI2.1. Pojam privatnopravnih odnosa MPP je sveobuhvatno pravo, jer su mu podvrgnuti razliiti tipovi privatnopravnih odnosa. Njegova differentia specifica je prisustvo stranog elementa, a ne poseban karakter odnosa kojima se bavi (kao to je to npr. u graanskom, porodinom, obligacionom i drugim pravima). Izraz privatnopravni odnosi u MPP predstavlja zbirnu oznaku za statusnopravne, porodinopravne, nasljednopravne, stvarnopravne, obligacionopravne i dijelom radnopravne i privrednopravne odnose. 2.2. Strani element ili internacionalno obiljeje Strani element je odreena injenica ili okolnost koja jedno injenino stanje ili ve oformljeni pravni odnos vezuje sa inostranim suverenitetom. Privatnopravni odnos moe biti povezan sa stranim suverenitetom po osnovu subjekata, objekata ili samog sadraja tog odnosa (prava i obaveza). Ako je jedan od subjekata pravnog odnosa stranac (fiziko ili pravno lice), strani element je prisutan u subjektu i vezuje se za personalni suverenitet drave. Ako se stvar koja je predmet (objekat) privatnopravnog odnosa nalazi u inostranstvu, strani element se vezuje za objekat. Ako je privatnopravni odnos nastao ili treba biti realiziran na stranoj teritoriji, strani element postoji u sadrini takvog pravnog odnosa. U oba posljednja sluaja radi se o vezanosti za teritorijalni suverenitet drave. 2.3. Posljedice prisustva stranog elementa Ako jedan privatnopravni odnos sadri inostrane elemente, postavlja se pitanje koji e suverenitet (koja drava) imati jurisdikciju nad njim. Odgovor na to pitanje mora dati sama drava pred ijim organima se ono postavlja. Da bi taj odgovor bio prihvaen i od drugih drava za koje nije obavezujui, on mora postii internacionalnu prihvatljivost.

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMI SUKOB ZAKONA1. OSNOVNI PROBLEM MPP PRAVNO REGULISANJE INJENINIH STANJA SA MEUNARODNIM OBILJEJEM Pojedinana dravna zakonodavstva djeluju samo u vlastitim granicama, a pojedinani privatnopravni odnosi koji imaju vezu sa vie drava treba da djeluju na meunarodnom planu. Istovremeno, u oblasti privatnopravnih odnosa nema meunarodnih pravila koja bi vaila za sve odnose sa internacionalnim obiljejima. U takvoj situaciji, nunu mjeru saradnje izmeu razliitih zakonodavstava predstavljaju kolizione norme meunarodnog privatnog prava, koje ine dio unutranjeg pravnog poretka svake zemlje. One predstavljaju izraz volje domae drave da situacije sa inostranim elementima izuzme iz redovnog pravnog reima i dozvoli da se na njih pod odreenim okolnostima primijeni i neko strano zakonodavstvo. Prema tome, funkcija kolizionih normi jeste da uputi na pravo odreene drave kao mjerodavno za regulisanje jednog pravnog odnosa sa inostranim elementima. U meunarodnom privatnom pravu vae dva najoptija principa: 1. Odgovor na pitanje koje je pravo mjerodavno za regulisanje privatnopravnih odnosa sa stranim ili internacionalnim obiljejima daju uvijek i samo norme meunarodnog privatnog prava (kolizione norme) drave u kojoj se pitanje postavlja; 2. Mjerodavno moe biti samo jedno od zakonodavstava sa kojima je sluaj povezan, i to ono sa kojim je povezanost najznaajnija. Njega suvereno odreuje drava u kojoj se pitanje postavlja, i to upravo svojim kolizionim normama. Obzirom da su kolizione norme za pojedine vrste privatnopravnih odnosa naelno sline u razliitim zemljama, moe se postaviti jo nekoliko opih principa meunarodnog privatnog prava: pitanja linog statusa, porodini i nasljedni odnosi sa inostranim obiljejima su po pravilu podvrgnuti pravu drave ije su osobe dravljani (lex nationalis) ili drave u kojoj je njihovo prebivalite (lex domicilii); pitanja vlasnitva i druga stvarna prava po pravilu su podvrgnuti zakonima drave u kojoj se stvar nalazi (lex rei sitae); obligacioni odnosi (ugovorne obaveze, obaveze na naknadu tete i sl) po pravilu su podvrgnuti zakonodavstvu drave u kojoj su preduzeti akti vezani za nastanak obaveze (lex loci actus), ili njeno izvrenje, npr. drave u kojoj je zakljuen ugovor (lex loci contractus), drave u kojoj treba nastupiti izvrenje ugovorne obaveze (lex loci solutionis), drave u kojoj je izvrena protivpravna radnja na kojoj se zasniva zahtjev za naknadu tete (lex loci delicti) ili drave u kojoj su nastupile tetne posljedice takve radnje (lex loci leasionis). formalna (proceduralna) valjanost svakog pravnog posla po pravilu je podvrgnuta propisima zemlje u kojoj je pravni posao nastao (pravilo locus regit actum);

-

-

Sukob (kolizija) zakona je pojava koja nastaje kad injenino stanje prua osnova za primjenu dvaju ili vie razliitih zakonodavstava na jedan isti sluaj, odnosno privatnopravni odnos. Naime, injenino stanje moe biti takvo da bi po osnovu teritorijalnog suvereniteta trebalo primijeniti jedno, a po osnovu personalnog suvereniteta drugo pravo (npr. pravni posao se zakljuuje na teritoriji dotine drave, a istovremeno jedan od subjekata je strani dravljanin). Stvara se dilema koje od prava primijeniti. 1.1. Problem prostornog domaaja pravnih normi Meunarodno privatno pravo u osnovi se bavi problemom prostornog vaenja pravnih normi. Naime, drava pomou kolizionih normi svog meunarodnog privatnog prava utvruje da odreeni

4

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMpravni propisi, bilo domai ili strani, djeluju i izvan teritorije drave koja ih je donijela. U tom smislu, MPP omoguava da organi jedne drave u odreenim okolnostima primjenjuju (ili barem uzimaju u obzir) neko strano zakonodavstvo. Meutim, osim donoenja kolizionih normi, postoje 2 naina da se izbjegne sukob zakona, a to su: (1) iskljuiva primjena domaeg prava i (2) ujednaavanje zakona pojedinih drava. 2. MOGUNOST IZBJEGAVANJA PROBLEMA 2.1. Iskljuiva primjena domaeg prava Ovakvo rjeenje ignorisalo bi inostrane elemente ili meunarodna obiljeja sluaja i na njegovo rjeavanje primjenjivalo samo domae pravo. Rjeavanje osnovnog problema MPP na ovakav nain ustavri predstavlja negaciju samog MPP. Na taj nain bi itav sistem kolizionih normi postao nepotreban. Ovakvo rjeenje ima izvjesne opravdavajue argumente: 1. Neoboriva je tvrdnja da e domai organi na osnovu svog znanja i iskustva najkorektnije primijeniti domae pravo. S druge strane, teko je odrivo stanovite da je neko strano pravo u bilo kom pogledu bolje od domaeg; 2. Obzirom da se ne postavlja poblem saznanja ili dokazivanja stranog prava, postupak bi bio jednostavniji, ekspeditivniji i jeftiniji; 3. Primjena legis fori najpotpunije odgovara principu teritorijalnosti prava i doktrini o teritorijalnom suverenitetu. Iskljuiva primjena legis fori i danas uiva znaanu teorijsku podrku u amerikoj doktrini. Meutim, ona implicira stanovite koje je za dananje vrijeme neprihvatljivo, a koje domai pravni poredak priznaje kao jedino istinsko pravo. Iskljuiva primjena domaeg prava, kao nain izbjegavanja prostornog sukoba zakona, primitivna je i neprimjerena razvijenim pravnim sistemima. Potvreno je da civilizirano drutvo moe funkcionirati samo u internacionalnim okvirima. Iskljuiva primjena legis fori ne spada u taj internacionalni kontekst savremenog svijeta i prijeti ugroavanjem opih koncepcija pravde i pravinosti, kao i ugroavanjem pravne sigurnosti stranaka koja se danas moe shvatiti jedino kao internacionalna kategorija. 2.2. Unifikacija nacionalnih (dravnih) zakonodavstava Unifikacija materijalnog prava. Kao nain rjeavanja sukoba zakona, unifikacija zakona na meunarodnom planu mogla bi se postii samo saglasnou drava. Meutim, imajui u vidu bazine razlike izmeu zakona pojedinih drava, sveobuhvatna unifikacija nema izgleda na uspjeh. To prvenstveno vai za ona podruja privatnopravnih odnosa ije pravno regulisanje je uslovljeno nizom historijskih, etnikih, vjerskih, socijalnih i drugih posebnosti (npr.pitanja braka i porodice, nasljeivanja itd). S druge strane, u nekim pravnim oblastima gdje je unifikacija mogua i potrebna, postignuti su znaajni rezultati kroz brojne multilateralne konvencije i sporazume kojima je unificirano npr. pravo meunarodnog transporta, mjenino i ekovno pravo, pravo industrijskog vlasnitva, te autorsko pravo. U teoriji su sve prisutnija miljenja da se teite glavnog problema MPP postepeno pomjera ka podruju meunarodne nadlenosti, odnosno priznanja stranih odluka. U prilog tome najuvjerljivije govore efekti Briselske konvencije. iz 1968 (Konvencija EU o nadlenosti i izvrenju presuda u graanskoj i trgovakoj materiji). Presude donesene od suda koji se po konvencijama smatra meunarodno nadlenim se imaju priznati i izvriti u svakoj zemlji lanici, bez obzira na to koje pravo je u konkretnom sluaju primijenjeno. Meutim, univerzalna svjetska jednoobraznost privatnog prava ipak nije ostvarljiva ideja jer bi podrazumijevala ukidanje razlika proizalih iz specifinosti pojedinih drava (etnikih, vjerskih,

5

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMgeografskih, socijalnih itd). Osim toga, pravne norme koje vae na veem prostoru bre zastarijevaju, a evidentne su i razlike u tumaenju postojeih konvencijskih normi izmeu pojedinih drava. Unifikacija kolizionog prava. Napori meunarodnih organizacija, prvenstveno Hake konferencije za MPP, pokazali su da ni unifikacija kolizionog prava nije mnogo jednostavnija od unifikacije materijalnog prava. Postalo je jasno da se ne moe doi do univerzalnog kodeksa MPP ije bi kolizione norme bile obavezujue za sve zemlje. Osnovni razlog su razlike izmeu zemalja Common Law tradicije i evropskog kontinentalnog prava, posebno u oblasti porodinog prava. Oit primjer su kolizione norme koje reguliu status lica i porodine i nasljedne o dnose sa stranim elementom. Angloamerike zemlje insistiraju na tome da ova pitanja mjerodavno bude domicilno pravo osoba (lex domicilii), dok veina kontinentalnih zemalja preferira lex nationalis pravo dravljanstva osoba. Ipak su i ovdje postignuti znaajni rezultati na planu unifikacije, pa su donesene hake konvencije koje npr. na jedinstven nain rjeavaju koliziju zakona u oblasti testamentarnog nasljeivanja i deliktne odgovornosti u drumskom saobraaju. Pored ovih konvencija, zakljueni su i mn ogi bilateralni ugovori. Evropska unija se takoe javlja kao faktor unifikacije MPP svojih lanica, pa je tako 1980.godine donesena Konvencija o ugovornim obligacijama. 3. IZBOR MJERODAVNOG PRAVA KAO RJEENJE PROBLEMA Iz naprijed navedenog proizilazi da za osnovni problem MPP nema radikalnog niti idealnog rjeenja, te da je jedini nain da se izvri izbor meu zakonodavstvima koja kolidiraju, te da se jedno od njih kao mjerodavno primjeni na konkretan sluaj. To znai da se otvara mogunost da se umjesto domaeg prava (lex fori) eventualno primijeni neko strano pravo. Sutina MPP je razmiljanje o tome kako odabrati pravo koje e regulisati privatnopravne odnose sa meunarodnim obiljejem, a karakteristian metod MPP postaje metod usmjeravanja na pravni poredak koji e biti mjerodavan. Taj metod naziva se vezivanje, lokalizacija, alokacija ili atribucija. Zasniva se na stavu da u situaciji kad je sluaj povezan sa vie drava, te veze po pravilu nisu iste vrste niti istog znaaja, te je najee mogue izdvojiti jednu vezu kao odluujuu za izbor prava koje e se primijeniti. Ovakav odabir mjerodavnog prava morao bi biti zasnovan na odreenom kriteriju preferencije, koji bi morao biti internacionalno prihvatljiv ako se eli osigurati meunarodna stabilnost privatnopravnih odnosaa, to i jeste krajnji cilj MPP. 3.1. Metod vezivanja u meunarodnom privatnom pravu Ako je jedan privatnopravni odnos istovremeno injenino povezan sa razliitim zemljama, pa treba odluiti koja je od tih veza najvanija, regulacija se oito mora osloniti na neki element vezivanja faktor lokalizacije, odluujuu injenicu, taku najtjenje veze. Koja e injenica biti uzeta kao odluujua zavisi od vrste privatnopravnog odnosa, te su na osnovu toga i postavljeni ranije navedeni opi principi MPP1 . Dakle, radi se o nastojanju da se fiksira tzv.najblia, najznaajnija, najtjenja veza koju dato injenino stanje (ili ve formirani pravni odnos) ima sa odreenom dravom, odnosno pravom. 3.2. Pojam najtjenje povezanosti Izbor mjerodavnog prava metodom vezivanja vri se u korist onog prava sa kojim je konkretan odnos najue i najrealnije povezan. To naelo je opeprihvaeno u veem broju nacionalnih kolizionih sistema i po mnogima predstavlja osnovni princip kolizionog prava uope.1

Vidi 1 (str.5)

6

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM3.3. Evolucija ideje o najtjenjoj povezanosti Ideja najtjenje povezanosti mogla bi se prepoznati ve u principu personaliteta prava, kao prvom poznatom kriteriju za primjenu prava koji se javio u pravnom partikularizmu nastalom nakon raspada Rimskog carstva. Razvojem feudalizma, umjesto pripadnosti grupi odreenoj po porijeklu, teini kriterij za primjenu prava postaje pripadnost zemlji, feudu, odnosno feudalnom gospodaru. Osnovni princip u primjeni prava postaje princip teritorijalnosti. Jacobus Balduini, glosator iz prve polovine XIII vijeka, prvi je odvojio pitanje upravljanja parnicom (ordinatoria litis) tj.procesnog prava, od odluivanja o meritumu (decisoria litis). Principu najtjenje povezanosti najznaajniji doprinos dao je Savigny svojom teorijom o sjeditu pravnih odnosa. Ovaj princip dobio je svoj moderni izraz u Schnitzerovoj teoriji karakteristine inidbe. Npr. ako se pitamo sa kojom dravom je najblie povezan jedan kupoprodajni ugovor, po ovoj teoriji bi odgovor bio da je to domicil odnosno sjedite prodavca, jer je prodavac nosilac inidbe koja je karakteristina za ovaj ugovor (predaja stvari, tj.isporuka robe).Analogno tome je mogue odrediti mjerodavno pravo i za druge vrste ugovora. Savremena zakonodavstva esto kombinuju princip najtjenje veze sa teorijom karakteristine inidbe, dolazei na taj nain do elastinih i istovremeno predvidljivih rjeenja koja odgovaraju zahtjevima savremenog privatnopravnog saobraaja. 3.4. Dva osnovna metoda utvrivanja najtjenje veze U doktrini se govori o aprioristikom, deduktivnom ili sintetikom metodu, koji dominira u klasinom MPP, te o novijem posterioristikom, analitikom ili induktivnom metodu. Aprioristiki, deduktivni metod se sastoji u tome da zakonodavac unaprijed pomou apstraktnih kolizionih normi fiksira najtjenju povezanost za odreenu vrstu privatnopravnih odnosa. Na taj nain se uspostavlja visok stepen predvidivosti mjerodavnog prava to rezultira poveanjem pravne sigurnosti. Na ovom metodu se u najveoj mjeri zasniva zakonodavstvo evropskih zemalja. S druge strane, aprioristiki metod je hedikepiran injenicom da se zasniva na zakonodavevom predvianju buduih odnosa i njihovom uoptavanju. Zbog toga e uspostavljena koliziona pravila ispoljiti odreenu krutost u primjeni na konkretne sluajeve, posebno u sluajevima koji se u teoriji nazivaju apsolutno internacionalnim, ije su vezanosti sa razliitim pravnim porecima manje-vie ravnopravno rasporeene. Zbog toga novija amerika teorija i praksa kao osnovno pravilo za izbor mjerodavnog prava uvodi elastini kriterij most significant relationship najznaajniju ili najtjenju povezanost. Ove promjene u amerikoj teoriji i praksi izraz su tenje ka fleksibilnijem odreivanju taaka vezivanja.Ista tenja ispoljena je i u evropskom pravu, te se odluka o izboru mjerodavnog prava nastoji iz sfere aprioristikog odluivanja zakonodavca pomjeriti u sferu posterioristikog sudskog odluivanja in concreto. 3.5. Kolizione norme Vezivanje, lokalizacija ili alokacija privatnopravnih odnosa u MPP vri se pomou faktora lokalizacije, taaka vezivanja ili odluujuih injenica (teinih kontakata), koje se ugrauju u kolizione norme. Odluujue injenice utvruje zakonodavac. Kod utvrivanja odluujuih injenica, odnosno najblie veze, u evropskom MPP dominira aprioristiki metod. Taj metod je zasnovan na specijalnim pravnim normama koje se nazivaju kolizione norme, a koje na posredan nain reguliu privatnopravne odnose sa stranim elementom. Objektivni cilj kolizione norme je da odredi pravo drave sa kojim je konkretan sluaj u najtjenjoj vezi. Ona dakle ne rjeava odnos meritorno, ve samo upuuje na pravo drave koje e biti

7

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMprimijenjeno za meritorno rjeavanje sluaja. Takva norma prvenstveno mora imenovati pitanje , tj.odnos na koji se treba primijeniti, te fiksirati teinu taku vezivanja. Tako e koliziona norma koja se npr. odnosi na formu braka glasiti ovako: Na formu zakljuenja braka primjenjuje se zakon drave u kojoj se brak zakljuuje. U navedenom primjeru pitanje na koje se norma odnosi je forma zakljuenja braka, a teina taka vezivanja je mjesto zakljuenja braka. Konani rezultat primjene ove kolizione norme sastoji se u tome to e brak zakljuen u skladu sa propisima zemlje zakljuenja, biti valjan i izvan zemlje zakljuenja. Teina vezanost fiksira se u zavisnosti od karaktera pravnog pitanja. Tako npr, ako se radi o materijalnim pretpostavkama za zakljuenje braka (sposobnost za stupanje u brak), koliziona norma e fiksirati drugu teinu taku vezivanja (koja se odnosi na osobe buduih suprunika) i glasie npr: Materijalne pretpostavke za zakljuenje braka sa stranim elementom ocjenjuju se po zakonu drave iji su dravljani budui suprunici. Pravna kategorija na koju se odnosi koliziona norma moe biti manje ili vie precizna. Tako se norma moe odnositi na ugovor u cjelini ili na pitanje sposobnosti stranaka, na graanskopravni delikt u cjelini ili samo na pitanje protivpravnosti radnje, itd. Klasifikacija. Klasina podjela kolizionih normi je na jednostrane i dvostrane. Jednostrana uvijek upuuje na jedno (najee domae) pravo u vezi sa odreenim pravnim pitanjem. (Npr: forma braka propisana ovim zakonom, obavezna je za sve brakove koji se zakljuuju na domaoj teritoriji). S druge strane, dvostrana (ili viestrana) koliziona norma bira mjerodavno pravo izmeu 2 ili vie prava povezanih sa sluajem i od okolnosti konkretnog sluaja zavisi na koje pravo e ona uputiti (npr: za nasljeivanje je mjerodavno pravo drave iji je dravljanin bio ostavilac u vrijeme smrti). Obzirom na nain upuivanja na mjerodavno pravo, kao i na stepen uoptenosti, viestrane kolizione norme su principijelnije i poeljnije u MPP. Kolizione norme mogu se klasificirati i na alternativne i kumulativne. Alternativne utvruju 2 teina kontakta, pa time 2 ili vie potencijalno mjerodavna prava. Kumulativne norme upuuju na istovremenu primjenu prava 2 ili vie drava. Primjer alternativne kolizione norme postoji u oblasti graanskopravnih delikata, gdje se obino predvia alternativna primjena prava drave u kojoj je izvren delikt ili prava drave u kojoj je nastupila teta, pri emu je povoljnost za oteenog odluujui kriterij za izbor mjerodavnog prava. Kumulativne kolizione norme najee su kod regulisanja statusnih i porodinih odnosa, ime se nastoji u vie zemalja osigurati validnost pravnog odnosa. Npr, da bi se razveo brak sa stranim elementom, potrebno je da je brakorazvodni uzrok predvien istovremeno u zakonu zemlje iji organ razvodi brak, i u zakonima drava iji su dravljani brani drugovi. Dakle, moderne kolizione norme nastoje premostiti jaz izmeu slijepe kolizione pravinosti, tj. uoptavanja bez obzira na meritorni ishod spora i materijalne pravinosti u konkretnim sluajevima. Sa istim ciljem moderne evropske kodifikacije MPP pribjegavaju tzv.generalnim klauzulama odstupanja, koje ovlauju sud da izuzetno ne primijeni pravo mjerodavno po kolizionim normama, ako je sluaj samo povrno vezan sa dotinom zemljom, a pokazuje mnogo tjenju vezanost sa nekim drugim pravom 2 . 3.6. Karakter i klasifikacija tipinih teinih kontakata Prosti teini kontakti (take vezivanja) su oni koji nedvosmisleno ukazuju na jednu dravu i njeno pravo kao mjerodavno. Primjeri su: mjesto nalaenja nekretnina, mjesto izvrenja delikta ili2

vicarski zakon o MPP

8

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMmjesto zakljuenja ugovora. Ovakvih taaka vezivanja je vrlo malo. S druge strane, kompleksne take vezivanja su one koje ukazuju na najmanje 2 prava. Ako je npr. koliziono pravilo zasnovano na dravljanstvu osobe kao teinom kontaktu, a osoba o kojoj se konkretno radi je bipatrid, tada je i koliziona norma usmjerena na 2 zakonodavstva. Zbog toga je u mnogim zakonodavstvima kao dopuna utvreno i pravilo po kome se u sluaju bipatrida ili polipatrida u obzir uzima samo tzv.aktivno ili efektivno dravljanstvo, tj. dravljanstvo one drave sa kojom je osoba stvarno najblie povezana (prebivalite, imovina, zaposlenje, sluenje vojnog roka i sl). Ako se radi o apatridu, nuno bi bilo upotrijebiti neku supsidijarnu taku vezivanja, a to je po pravilu prebivalite ili boravite apatrida. Take vezivanja mogu se klasificirati i po irini ovlatenja koja se preputaju sudu pri izboru mjerodavnog prava. Po tom kriteriju razlikuju se neposredno vezujue take vezivanja i tzv.okvirne take vezivanja ili bolje rei koncepti vezivanja. Neposredno vezujue take vezivanja predstavljaju vrste faktore lokalizacije (npr.dravljanstvo, domicil, mjesto zakljuenja ugovora itd). Njima zakonodavac fiksira taku vezivanja za sve budue istovrsne sluajeve. Okvirne take ili koncepti vezivanja preputaju sudu da u konkretnom sluaju odlui o mjerodavnom pravu. Zakonodavac se ovdje slui formulacijom primijenie se pravo sa kojim je odnos u najblioj vezi. Mnoge take vezivanja po svojoj prirodi su proste injenice (npr.okolnost da je radnja izvrena na odreenoj teritoriji, lokacija nekretnine i sl). S druge strane, neke od esto koritenih taaka vezivanja su same za sebe pravni odnosi (npr.dravljanstvo, nacionalna pripadnost pravne osobe, prebivalite i boravite domicil i rezidencija itd). U meunarodnom privatnom pravu govori se i o tzv. psiholokom vezivanju, i to u 2 konteksta. U prvom redu, veina savremenih zakonodavstava dozvoljava strankama da same odrede pravo koje e biti mjerodavno za njihove ugovorne odnose, pa se govori o autonomiji volje kao taki vezivanja. Osim direktnog izbora prava, volja stranaka moe na izbor prava djelovati i posredno putem djelovanja na druge take vezivanja. Stranke npr.mogu mijenjati dravljanstvo, prebivalite, mjesto ugovaranja i sl. Najznaajnija klasifikacija taaka vezivanja ipak je na one koje ukazuju na vezu prava sa osobama tj.subjektima, zatim objektima i na kraju radnjama (inidbama). 3.7. Problemi vezani za primjenu kolizionih normi Primjena kolizionih normi naizgled je jednostavan proces. Prva faza je kvalifikacija injeninog stanja, to podrazumijeva da se konkretan sluaj treba svrstati u odgovarajuu kategoriju privatnopravnih odnosa, zatim se odabire koliziona norma koja regulie takve odnose i na kraju se slijedei kolizionu normu dolazi do mjerodavnog prava. Kvalifikacija injeninog stanja sa stranim elementom. Ponekad se jedno injenino stanje u razliitim zemljama podvodi pod razliite pravne institute, pa i pod razliite oblasti pravnih odnosa. Ako npr.domai organ ima pred sobom injenino stanje koje je povezano sa BiH, Francuskom i Austrijom, a nije na prvi pogled jasno pod koji pravni institut bi se ono moglo podvesti, problem je u odluci da li pravnu kvalifikaciju izvriti po shvatanjima domaeg, francuskog ili austrijskog prava. Meutim, ako je u takvom sluaju nadlean na organ, on uvijek primjenjuje nae kolizione norme. Tada je logino da se i pretpostavke za primjenu kolizionih normi odreuju po naim pravnim shvatanjima. Pritom ne treba bjeati ni od ekstenzivnijeg tumaenja, faktiki od prilagoavanja injeninog stanja domaim pravnim shvatanjima. To je neizbjeno u sluajevima kad je nemogue nai odgovarajuu kolizionu normu u domaem MPP, zbog toga to u domaem pravu nema odgovarajueg instituta pod koji bi se moglo podvesti konkretno injenino stanje. Ovakvo shvatanje prve kvalifikacije danas je dominantno u teoriji i praksi MPP.

9

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMKvalifikacija teinog kontakta. Ako smo odabrali kolizionu normu pod koju je mogue podvesti jedno injenino stanje, postoji mogunost da je izabrana koliziona norma neoperativna jer je teini kontakt na kome se ona bazira i sam po sebi pravni odnos koji je podloan razliitim tumaenjima domaeg i stranog prava. Ako se npr pod mjestom zakljuenja ugovora podrazumijeva mjesto iz kojeg je upuen prihvat ponude, to dovodi do odreenog zakljuka o mjerodavnom pravu. Meutim, ako se pod mjestom zakljuenja ugovora podrazumijeva mjesto u kome je primljen prihvat ponude, mjerodavno je neko drugo pravo. Obzirom da se i ovdje radi o tumaenju kolizione norme, vai isto pravilo: teini kontakt ili taka vezivanja se kvalificira prema pravnim shvatanjima zemlje o ijoj se kolizionoj normi radi. Dakle, kvalifikacija se vri lege fori (po domaem pravu). Problem drava sa sloenim pravnim poretkom. Nejedinstveni pravni poredak koji je svojstven sloenim dravama je za MPP interesantan iz 2 razloga: 1. U takvim dravama je zakonodavna nadlenost za privatnopravne odnose esto decentralizirana i prenesena na teritorijalne jedinice (kantone, provincije, republike i sl). S tim u vezi mogui su tzv.interlokalni ili unutranji sukobi zakona (tj.sukobi zakona pojedinih teritorijalnih jedinica). Takvi sukobi se rjeavaju primjenom normi meunarodnog privatnog prava (npr.u paniji), ili kroz posebne zakone o rjeavanju unutranjih kolizija zakona. 2. Ako koliziona norma neke strane drave upuuje na pravo sloene drave, postavlja se pitanje pravo koje od federalnih jedinica e biti primijenjeno. O tome u teoriji postoje 2 osnovna stanovita: prema prvom, izbor prava treba prepustiti unutranjim kolizionim normama dotine strane drave (princip dvostepenosti). Po drugom stanovitu, neposredan izbor vri se istim kolizionim pravilom koje i upuuje na sloeni pravni poredak (princip jednostepenosti). Princip jednostepenosti preovladava i u teoriji i u praksi, izuzev u sluaju kad je pravo sloene drave indicirano kolizionom normom iji teini kontakt je dravljanstvo. Dravljanstvo kao taka vezivanja ne ukazuje na odreenu teritoriju, ve na dravu kao cjelinu. U takvom sluaju koristi se neki supsidijarni kriterij kao to su domicil ili redovno boravite. Obzirom na ustavna rjeenja u BiH, prema kojima su svi privatnopravni odnosi u zakonodavnoj nadlenosti entiteta, unutranja kolizija je izvjesna na nivou entiteta. Osim toga, u okviru FBiH gotovo sve oblasti privatnih prava su na kantonalnom nivou, te je osim meuentitetske mogue oekivati i meukantonalnu koliziju zakona. U situaciji kad strana koliziona norma upuuje na pravo BiH, zasad je mogue primijeniti samo princip jednostepenosti, jer unutranjih kolizionih normi nema. S druge strane, kad se radi o primjeni prava neke druge sloene drave pred domaim organima, ZMPP polazi od jednostepenosti i propisuje primjenu prava onog podruja u sloenoj dravi sa kojim postoji najblia veza. Jedino ako naa koliziona norma ne ukazuje na odreeno pravno podruje u toj dravi, rjeenje se preputa unutranjim kolizionim normama te drave. 3.8. Problemi vezani za primjenu mjerodavnog prava Ako je koliziona norma u konkretnom sluaju uputila na primjenu nekog stranog prava, to strano pravo je potrebno saznati i tumaiti, tosamo po sebi moe izazvati odreene komplikacije. Osim toga, mogue je da u konkretnom sluaju postoji neki od zakonom propisanih razloga koji obavezuju domai organ da odstupi od primjene stranog mjerodavnog prava. Problem saznanja stranog prava. U sluajevima bez internacionalnog obiljeja vai maksima po kojoj sud poznaje pravo (iura novit curia). Meutim, kad se radi o primjeni stranog prava, postavlja se pitanje kako saznati sadraj stranog zakona. U uporednom pravu postoje 2 razliita pristupa rjeavanju ovog problema, u zavisnosti od toga da li se strano pravo tretira kao ravnopravno domaem, ili se tretira kao injenica. U prvom sluaju organ koji vodi postupak ima slubenu obavezu da sazna strano pravo, au drugom sluaju to bi bila obaveza stranaka koje dokazuju injenice u postupku.

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMTretiranje stranog prava kao injenice karateristino je za anglosaksonsko pravo. U Engleskoj vai oboriva pretpostavka da je dotino strano pravo jednako engleskom. Zainteresirana strana moe dokazivati suprotno, tj. moe dokazivati postojanje i sadraj stranog prava. Dokazivanje se izmeu ostalog vri i pomou svjedoka, koji imaju isti procesni poloaj kao i svjedoci koji svjedoe o drugim procesnim injenicama. S druge strane, pravni sistemi zasnovani na tradiciji civilnog prava ne poznaju dokazivanje stranog prava pomou svjedoka, jer se stranom pravu daje tretman prava. Ako se uzima iskaz strunjaka, onda on ima tretman vjetaka. Primjena alternativnih kolizionih normi, koje ukazuju na vie potencijalno mjerodavnih prava, namee nunost usporedbe razliitih stranih prava i njihovih rjeenja kako bi se postiglo poeljno meritorno rjeenje. Dakle, sud je prinuen da po slubenoj dunosti ispita sadraj stranih zakonodavstava indiciranih alternativnim kolizionim normama. Prema naem ZMPP, sud ima obavezu da utvrdi sadraj stranog mjerodavnog prava po slubenoj dunosti, ali u tom cilju on moe upotrijebiti i javnu ispravu koju u postupku podnesu stranke. Ako na taj nain ne moe saznati sadraj stranog prava, sud se moe obratiti Ministarstvu pravde. Bitno je napomenuti da u praksi sudovi uvijek pokazuju tendenciju za primjenom domaeg prava, uvijek kad za to postoje manje ili vie opravdani razlozi. Tumaenje stranog prava u praksi se svodi na 2 problema: (1) da li strano pravo tumaiti po principima i shvatanjima domaeg prava, ili dotine strane zemlje, te (2) kako primijeniti pravne ustanove stranog prava koje su eventualno nepoznate domaem pravu. U teoriji i praksi vladajue stanovite je da pojmove i ustanove stranog prava treba tumaiti prema pravnim shvatanjima i principima dotinog stranog pravnog sistema. Ovakav stav prihvata i ZMPP. Razlozi za odstupanje od primjene mjerodavnog prava. Kolizione norme u naem pravu su imperativne i po pravilu se moraju primijeniti po slubenoj dunosti uvijek kad sluaj sadri inostrane elemente. Od ovog pravila postoje odreeni izuzeci i to: Renvoi (ranvoa) (uzvraanje i upuivanje na dalje pravo). To je pojava da se umjesto mjerodavnog stranog prava ipak primijeni domae, ili neko drugo strano pravo umjesto onog koje je oznaeno kao mjerodavno. Zasniva se na stanovitu da domaa koliziona norma, kad upuuje na strano pravo, ne upuuje na konkretnu oblast stranog prava, ve na strano pravo u cjelini, a time i kolizione norme tog prava. Ako i domae i strano pravo sadre istu kolizionu normu za konkretno pitanje, problema nema. Npr. nae i austrijsko pravo sadre istu kolizionu normu kad je u pitanju ocjena poslovne sposobnosti fizikog lica: mjerodavno je pravo drave ija je osoba dravljanin. Prema tome, ako se kod nas ocjenjuje poslovna sposobnost Austrijanca sa prebivalitem u BiH, po naoj kolizionoj normi mjerodavna je starosna dob koju propisuje austrijsko pravo. Isto to predvia i austrijska norma, pa u takvom sluaju ne moe nastati renvoi. S druge strane, ako se u istom sluaju radi npr. o dravljaninu V.Britanije, naa koliziona norma uputila bi na englesko pravo. Meutim, engleska koliziona norma za ocjenu poslovne sposobnosti upuuje na pravo prebivalita osobe, tj. na nae pravo. Dakle, engleska koliziona norma je uzvratila na nae pravo, isto kao to bi uputila na neko dalje pravo npr.francusko, ako je prebivalite osobe u Francuskoj. Stanovita u vezi sa renvoi su razliita u uporednom pravu i kreu se od eksplicitnog prihvatanja (npr. u Poljskoj), preko rjeenja u kojima se prihvata samo uzvraanje (Njemaka, Albanija, Rumunija itd) do potpunog odbacivanja (Grka, Italija, Egipat, Brazil). Na ZMPP konstituie obavezu domaeg organa da prethodno, tj. prije primjene stranog mjerodavnog prava, ispita kolizione norme stranog prava na koje je usmjeren i da slijedi njihovu uputu bez obzira na to kuda ona vodi. Ovakvo rjeenje moe dovesti do nastanka beskonanog kruga. Naime, mogue je da

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMnae pravo upuuje na pravo zemlje X, ona svojom kolizionom normom upuuje na zemlju Y, ova na zemlju Z, a zemlja Z ponovo na pravo zemlje X. Mada bi ovakav sluaj u praksi bio vrlo rijedak, takva mogunost se ipak ne moe iskljuiti u potpunosti. Rjeenje ovakvog sluaja nije eksplicitno dato u ZMPP, a prema miljenjima strunjaka, u takvom sluaju bi trebalo primijeniti pravo koje je prvobitno indicirano naom kolizionom normom. Izigravanje zakona (fraus legis). Ako je taka vezivanja u kolizionoj normi varijabilna, stranke je najee mogu mijenjati svojom voljom. Npr. osoba moe promijeniti dravljanstvo, prebivalite ili boravite, to je redovna i normalna pojava. Meutim, ponekad se promjena take vezivanja vri u namjeri da se izbjegne primjena jednog i omogui primjena drugog prava koje je za stranku pogodnije. Npr: pravo drave X kao prepreku za zakljuenje braka predvia krvno srodstvo u 4.stepenu, a pravo drave Y takvu prepreku ne predvia. Prema kolizionim normama drave X, za uslove stupanja u brak mjerodavno je pravo drave iji su dravljani budui suprunici. U ovakvoj situaciji zainteresirani dravljani drave X koji su u krvnom srodstvu u 4.stepenu, bi sticanjem dravljanstva drave Y stekli mogunost stupanja u brak. Institut izigravanja zakona (fraus legis) sastoji se od objektivnog i subjektivnog elementa. Objektivni element je da je do promjene take vezivanja dolo legalnim putem, a subjektivni se sastoji u namjeri da se promjenom take vezivanja doe do mjerodavnosti nekog drugog prava. Najei predmet izigravanja su kolizione norme u oblasti statusa fizikih i pravnih lica, porodinog i nasljednog prava, ali je izigravanje prisutno i u drugim podrujima privatnopravnih odnosa (npr. mjesto registracije brodova i aviona u oblasti stvarnopravnih odnosa, mjesto zakljuenja obligacionih ugovora i sl). Sankcija za fraudulozno (prevarno) ponaanje sastoji se u ponitavanju pravnog posla koji je nastao uz izigravanje zakona. Na ZMPP propisuje da se pravo koje bi bilo mjerodavno po domaim kolizionim normama ne primjenjuje ako bi njegovo primjenjivanje imalo za cilj izbjegavanje primjene domaeg prava. Osim toga, priznanje ve formiranog privatnopravnog odnosa e izostati ako domai organ utvrdi da je domae pravo fraudulozno zaobieno. Javni poredak. Mogunost primjene stranog prava pred svojim organima drave ne prihvataju bezrezervno, ve uz tzv.rezervu javnog poretka. Naime, pozivom na ovu ustanovu, domai organ koji bi u konkretnom sluaju na osnovu kolizione norme trebao primijeniti strano pravo, moe odstupiti od primjene stranog i primijeniti domae pravo. Uslov za to je da bi primjena stranog prava, odnosno rezultat te primjene u konkretnom sluaju bio protivan temeljnim vrijednostima koje su u domaoj zemlji zatiene pravnim poretkom i javnim moralom. Bitno je naglasiti da se kod pozivanja na javni poredak radi o izuzetku. Primjenjuje se rijetko i mora biti dobro obrazloeno, jer bi se u sluaju preirokog tumaenja i nekritike primjene ova ustanova mogla pretvoriti u negaciju MPP. Prema naem ZMPP, strano pravo se ne primjenjuje ako bi njegovo dejstvo bilo suprotno ustavom utvrenim osnovama drutvenog ureenja. Fenomen tzv.normi neposredne primjene. Unutar svakog pravnog sistema postoje propisi koji usljed svog naroitog znaaja zahtijevaju bezuslovnu primjenu i kao takvi moraju biti izvan dometa kolizionog sistema. Dakle, takvi domai propisi se pred organima domae drave primjenjuju uvijek, bez obzira na kolizione norme koje bi upuivale na primjenu nekog drugog prava. U naoj literaturi za takve norme koristi se termin norme neposredne primjene. Osnovni problem normi neposredne primjene je njihova identifikacija, jer zakonodavac vrlo rijetko eksplicitno propisuje bezuslovnu primjenu neke pravne norme. Zbog toga se norme neposredne primjene utvruju na osnovu njihovog sadraja i cilja. Ope pravilo je da se radi o normama koje izraavaju snaan interes drave. Uglavnom se radi o propisima javnopravne prirode, pa je njihova primjena za MPP znaajna samo u pogledu posljedica koje imaju na privatnopravne odnose. Takve norme su npr. one koje se odnose na regulisanje i kontrolu trita i nacionalne ekonomije, propisi

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMvezani za zatitu domaeg poljoprivrednog zemljita ili nekretnina, vaniji radnopravni propisi, propisi o zatiti okoline itd.

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMII ODREIVANJE MJERODAVNOG PRAVA1. LINI PRAVNI STATUS, PORODINOPRAVNI I NASLJEDNOPRAVNI ODNOSI U ovoj oblasti dominira povezivanje posredstvom osoba, tj. mjerodavno pravo se najee odreuje po kriterijima vezanosti osoba sa dravama i njihovim zakonodavstvima (dravljanstvo, prebivalite, boravite, nacionalnost pravnog lica). U pogledu izbora dominantne take vezivanja u teoriji i praksi postoji suprotstavljenost izmeu dravljanskog i domicilnog pristupa. Ukoliko je osoba dravljanin jedne zemlje, a istovremeno je domicilirana na teritoriji druge, postav lja se pitanje kojim pravom je regulisan njen lini status, porodini i nasljednopravni odnosi. Veina evropskih kontinentalnih zemalja, Kina, Japan i vei broj drava srednje i june Amerikeprihvata dravljanstvo kao osnovu personalnog prava. S druge strane, SAD, V.Britanija, zemlje Komonvelta, te dio latinoamerikih drava kao osnovu prihvataju domicil. Primjena dravljanstva kao teinog kontakta osigurava predvidivost mjerodavnog prava. S druge strane, domicil osigurava pravo koje je najblie osobi o kojoj se radi, ali je podloan promjenama. Dravljanstvo je u sutini jedan formalno-pravni koncept vezivanja, dok je domicil zasnovan na faktikoj povezanosti i polazi od realnih okolnosti pod kojima osoba ivi. Pod uticajem Maninijeve teorije o dravljanstvu kao osnovi meunarodnog prava, dravljanski princip je dominirao u poetku rada Hake konferencije za MPP. Meutim, dravljanstvo kao taka vezivanja je ubrzo ustupilo mjesto prebivalitu, odnosno redovnom boravitu, koje se koristi kao kriterij u svim novijim hakim konvencijama. Nae MPP uzima princip dravljanstva kao osnovni za izbor mjerodavnog prava u stvarima linog statusa, porodinim i nasljednim stvarima,a domicilno pravo se primjenjuje kao korektiv, tj. supsidijarno. Npr.lini i imovinski odnosi branih drugova naelno su podvrgnuti zakonima zemlje iji su dravljani suprinici, a ako su razliitog dravljanstva, ti su odnosi podvrgnuti zakonima zemlje u kojoj je njihov domicil tj. prebivalite. 1.1. Pravni status fizikih lica Pravna sposobnost. Danas postoji opa saglasnost o tome da se pitanje nastanka pravnog subjektiviteta fizike osobe treba podvrgnuti personalnom zakonu osobe o kojoj se radi, tj. zakonu njenog dravljanstva (kako izmeu ostalih propisuje i nae pravo), zakonu domicila ili zakonu njenog redovnog boravita. U pogledu pretpostavki za nastanak pravnog subjektiviteta pojedina svjetska zakonodavstva se meusobno razlikuju. Dominantno je stanovite sticanja pravnog subjektiviteta u trenutku perfektuacije poroaja, ali ima i neto drugaijih rjeenja, npr. u panskom graanskom zakoniku je predvieno da pravna sposobnost nastaje po isteku 24 sata od trenutka fizikog odvajanja majke i djeteta. Pitanje prestanka pravne sposobnosti fizike osobe, a koje nije posljedica medicinski ustanovljene smrti, predstavlja povod za sukob razliitih zakonodavstava, posebno obzirom na razliite pravne fikcije u vezi sa komorijentima (osobe nastradale u istom dogaaju gdje nije mogue ustanoviti koja je od njih prije umrla). Kad se radi o komorijentima, trenutak prestanka pravne sposobnosti jedne osobe ocjenjuje se u najveem broju zemalja prema njenom nacionalnom ili pak domicilnom pravu. Meutim, u uporednom pravu postoji i drugaije rjeenje, tj. rjeenje o mjerodavnosti legis causae (prema kauzi zbog koje se odreuje pravna sposobnost, tj. prema pravnom odnosu koji pretpostavlja postojanje pravne sposobnosti). Problem prestanka pravne sposobnosti nestalog lica koliziono se takoe regulira na 2 naina: dominira primjena personalnog prava nestale osobe (lex nationalis odnosno lex domicilii), dok se u nekim zemljama mjerodavnom uzima lex causae.

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMPoslovna sposobnost se po pravilu ocjenjuje po domovinskom pravu ili domicilnom pravu osobe o kojoj je rije. Meutim, danas se u uporednom pravu susreu znaajne korekcije u kolizionom regulisanju tog pitanja. Tako npr.vajcarski zakon o MPP propisuje da se osoba ne moe pozivati na poslovnu nesposobnost po pravu svog redovnog boravita, ako ima poslovnu sposobnost po zakonima zemlje u kojoj je zakljuila pravni posao povodom kojeg se i to pitanje i postavlja. Uslov je da druga strana u poslu nije znala niti morala znati za nesposobnost svog saugovaraa. Slinu korekciju predviaju i zakoni u Turskoj, Francuskoj, Njemakoj itd. Na ZMPP sadri ovakvu odredbu koja se primjenjuje samo na ugovorne odnose, a savjesnost druge strane nije relevantna. Dakle, od primjene personalnog prava odstupa se u korist pravnog posla i sa ciljem da se zakljueni posao odri na snazi uprkos tome to se stranka poziva na to da nije poslovno sposobna po pravu svoje drave. Koliziono regulisanje poslovne sposobnosti u angloamerikom pravu je specifino, jer se pitanje sposobnosti tretira fragmentarno: tako se posebno govori o sposobnosti za stupanje u brak (capacity to marrie), sposobnosti za ugovaranje (capacity to contract), sposobnosti za uee u stvarnopravnim odnosima itd. Pitanja ograniavanja i liavanja poslovne sposobnosti osobe su takoe u principu podvrgnuta personalnom zakonu te osobe. U vezi sa ovim pitanjima se javlja izvjesna premo domicilnog u odnosu na dravljanski princip. Svaka drava se smatra odgovornom za dobrobit poslovno nesposobnih lica koje faktiki borave na njenoj teritoriji. Otuda sva savremena zakonodavstva poznaju institut tzv.privremenih starateljskih mjera nad osobama koje nisu domai dravljani. Obzirom da su i dravljanstvo i prebivalite promjenjive kategorije, postavlja se pitanje da li promjena dravljanstva ili prebivalita neposredno nakon to je steena poslovna sposobnost moe uticati na njenu promjenu, ako npr.drava novog dravljanstva ili domicila predvia vie godina starosti za sticanje poslovne sposobnosti. S tim u vezi u uporednom pravu postoji opa saglasnost da se jednom steena poslovna sposobnost ne gubi promjenom dravljanstva ili prebivalita, bez obzira na razliitost propisa u novoj dravi. Starateljstvo. Kad su u pitanju razlozi za uspostavljanje ili prekid starateljske zatite, primjenjuje se pravo sa kojim tienik ima najbliu vezu, tj. personalno pravo tienika (nacionalno ili domicilno, to zavisi od zakonskog rjeenja u konkretnoj dravi). Uz personalno pravo tienika, neka pravila starateljstva su u uporednom pravu vezana i za personalni statut staratelja: npr.ona koja su vezana za dunost prihvatanja i vrenja starateljstva. U pogledu nadzora nad vrenjem starateljstva najee je mjerodavna lex fori. Takoe je mogue da se pitanja starateljstva rjeavaju po lex regi sitae. Takav sluaj je u angloamerikom pravu ako se radi o nekretninama tienika. Za uspostavljanje privremenih starateljskih mjera uvijek je mjerodavna lex fori. 1.2. Pravni status pravnih osoba Kad je u pitanju pravni status pravnih osoba, injenice koje bi mogle posluiti za lokalizaciju (izbor mjerodavnog prava) su razliite u odnosu na one koje se u MPP koriste za izbor personalnog statuta fizikih osoba. U teoriji i praksi su prihvaeni slijedei kriteriji vezivanja: kriterij dravljanstva lanova pravnog lica, kriterij osnivanja, kriterij sjedita i kriterij kontrole. Dravljanstvo lanova pravne osobe kao kriterij je danas prevazieno, obzirom na multinacionalni sastav osoblja mnogih pravnih osoba, kao i dionika drutva sa dionicama na donosioca, iji su vlasnici kapitala anonimni. Mjesto osnivanja pravne osobe upuuje na pravo drave u kojoj je pravna osoba registrirana kao pravni subjekt. Ovo stanovite vladajue je u angloamerikim zemljama, gdje se naziva sistem registracije ili inkorporacije. Osim angloamerikih, ovaj sistem je prihvaen i u nekim zemljama latinske Amerike i Evrope. Glavna prednost ovog sistema je sigurnost, jer se registracija pravnog lica moe lako utvrditi i to doi do mjerodavnog prava. Glavnom slabou se smatra to to se on

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMzasniva samo na formalnopravnim elementima, a zanemaruje porijeklo kapitala, stvarno sjedite uprave, mjesto djelovanja i sl. Osim toga, ovaj kriterij je pogodan za zloupotrebu u vidu fiktivnih registracija. Mjesto sjedita pravne osobe zasniva se na shvatanju da se kod odreivanja pripadnosti pravne osobe mora uzeti u obzir sredina u kojoj se njena aktivnost odvija. Taj kriterij je relativno stabilan, lako se ustanovljava i nije podesan za fraus legis kao to je to kriterij registracije. Meutim, znaenje izraza sjedite nije isto u razliitim pravnim sistemima. Osnovno je stanovite po kome je sjedite pravne osobe u mjestu u kome se nalazi sjedite uprave. Sjedite uprave moe biti statutarno i realno. Statutarno sjedite je ono koje je navedeno u statutu ili pravilima pravne osobe. Ono prua mogunost za fraus legis, te se zbog toga veina zakonodavstava opredjeljuje za kriterij realnog sjedita. Nasuprot stanovitu koje polazi od sjedita uprave je tzv.sistem centra eksploatacije. Prema tom stanovitu, sjedite pravne osobe nalazi se tamo gdje ona obavlja svoju djelatnost, odnosno ostvaruje cilj svog postojanja. Ovaj kriterij oigledno nije primjenjiv kod pravnih osoba koje svoju djelatnost obavljaju u vie drava, odnosno na vie lokacija. Zbog toga ovaj kriterij i u zemljama koje ga koriste najee predstavlja dopunsko rjeenje, odnosno korekciju uz realno sjedite kao osnovni kriterij. Oito je da svaki od navedenih kriterija ima izvjesne nedostatke, te se zbog toga u praksi korite razliite kombinacije tih kriterija. Na ZMPP naelno prihvata kriterij mjesta osnivanja, ali se smatrati da pravna osoba pripada dravi u kojoj je njeno stvarno sjedite, ako tu pripadnost ima i po pravu te drave. Kriterij kontrole pravne osobe javio se u vrijeme I sv.rata u vezi sa sekvestracijom neprijateljske imovine. Tada je uoeno da polazei od kriterija sjedita, sekvestraciji izmiu mnoge pravne osobe koje su po porijeklu kapitala ili nacionalnosti lanova bile njemake ili austrijske. Otuda se javio kriterij po kome se neprijateljskim strancem smatraju sve takve pravne osobe. Primjena ovog kriterija je naputena nakon rata, ali se ponovo primjenjivao u vrijeme II sv.rata. Haka konvencija o priznanju svojstva pravne osobe stranim drutvima, udruenjima i zadubinama iz 1956.godine bazirana je na kombinaciji prinicipa registracije i stvarnog sjedita. Evropska konvencija o uzajamnom priznavanju trgovakih drutava i prravnih osoba iz 1968.godine govori o priznavanju stranih pravnih osoba u zemljama EU. Pritom se prilikom priznavanja uvaavaju kriteriji osnivanja i statutarnog sjedita. 1.3. Porodinopravni odnosi Brak. Uporednopravna analiza kolizionih normi koje se odnose na brak pokazuje 2 krupne distinkcije opeg znaaja. Prvo, razlikuje se pitanje formalne od pitanja materijalne valjanosti braka. Drugo, kod materijalne valjanosti razlikuju se 2 osnovna naina vezivanja: posredstvom mjesta sklapanja braka (primjena legis loci celebrationis) i vezivanje posredstvom osoba (primjena leges personales buduih suprunika). Osim toga, susreu se posebne kolizione norme za dejstva braka, brano-imovinski reim, nitavost i razvod braka. Ocjena materijalnih pretpostavki. U uporednom pravu se razlikuju 2 naina izbora mjerodavnog prava: vezivanje za mjesto zakljuenja braka i za personalno pravo branih drugova. Prvi nain je stariji i njegov osnov lei u tzv.statutarnoj doktrini prema kojoj je mjesto zakljuenja odluujue ne samo za formu, ve i za sadraj pravnog posla. Prema toj doktrini, brak koji je valjano zakljuen u jednoj dravi valjan je svuda. Ameriko pravo je i danas na ovom stanovitu.

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMU engleskoj je u 19.vijeku uvedeno pravilo prema kome materijalnu valjanost braka treba cijeniti prema personalnom zakonu suprunika (u Engleskoj to znai prema domicilnom pravu). Mjesto zakljuenja ostalo je mjerodavno samo za formu braka. U veini evropski zemalja (sa izuzetkom Danske i Norveke), na ocjenu materijalnih uslova za sklapanje braka primjenjuje se personalno pravo suprunika. To podrazumijeva kumulativnu primjenu nacionalnih zakona oba budua suprunika. Na ZMPP navodi: uslovi za zakljuenje braka ocjenjuju se za svako lice prema zakonu drave iji je ono dravljanin u vrijeme stupanja u brak. Smisao ovakvog dvostrukog vezivanja je da se osigura priznanje braka u obe drave iji su dravljani brani drugovi. Ovdje se postavlja pitanje kumulativne primjene dvaju razliitih zakona, tj. da li se radi o obinoj ili distributivnoj kumulaciji. Obina kumulacija bi znaila da svaki od buduih branih drugova mora ispunjavati uslove za stupanje u brak i po svom zakonu i po zakonu svog budueg branog druga. Distributivna kumulacija znai da brani drug treba ispunjavati uslove za stupanje u brak samo po svom zakonu. Distributivna kumulacija je preovlaujua u uporednom pravu, a prihvata je i nae pravo. Izuzeci od primjene distributivne kumulacije su tzv.dvostrane brane smetnje i rezerva javnog poretka. Dvostrane brane smetnje spreavaju sklapanje braka bez obzira na to da li su sadrane u jednom ili drugom nacionalnom zakonu (npr.krvno srodstvo). One istovremeno djeluju prema branom drugu u ijem nacionalnom zakonu su propisane, ali i prema onom drugom. Pored navedenog, odstupanje od naela distributivne kumulacije mogue je i u sluajevima primjene ustanove javnog poretka. Npr. ako je budui suprug vezan ranijim brakom, ali mu to po njegovom nacionalnom zakonodavstvu nije zapreka, a eli stupiti u brak sa neudatom osobom iji nacionalni zakon ne dozvoljava poligamiju, konsenkventna primjena distributivne kumulacije bi nalagala zakljuenje braka jer oba suprunika ispunjavaju uslove, svako po svojim zakonima. Meutim, ako je mjesto zakljuenja u dravi budue supruge, brak nee moi biti zakljuen zbog rezerve javnog poretka. Na ZMPP utvruje da se uslovi za sklapanje braka naelno prosuuju po nacionalnom zakonu buduih suprunika, ali bez obzira na to brak pred naim organima nee biti zakljuen ako postoje smetnje koje se odnose na branost, krvno srodstvo i nesposobnost za rasuivanje (apsolutne brane smetnje) Od bilateralnih ugovora koji tretiraju ovu materiju, na snazi je konvencija sa Francuskom, koja u pogledu materijalnih uslova za sklapanje braka predvia primjenu nacionalnih zakona suprun ika. Izuzetak su smetnje krvnog i tazbinskog srodstva koje se ocjenjuju prema mjestu zakljuenja braka. Haka konvencija o zakljuenju i priznavanju valjanosti braka iz 1976.godine ne utvruje sama ope koliziono pravilo za zakljuenje braka, ve se oslanja na kolizione norme drava ugovornica. Prema konvenciji, brak e se zakljuiti: 1. Ukoliko budui suprunici ispunjavaju materijalne uslove po unutranjem pravu drave zakljuenja, a jedan od njih je dravljanin te drave ili u njoj ima redovno boravite; 2. Ako svaki od buduih suprunika ispunjava materijalne uslove po unutranjem pravu na koje ukazuju koliziona pravila drave zakljuenja. Dejstva braka. Kad su u pitanju dejstva braka sa meunarodnim obiljejem, na adekvatan izbor prava utie injenica da se po svojoj pravnoj prirodi jasno razlikuju lina od imovinskih dejstava braka. Iz toga proizilazi nuna upotreba razliitih teinih kontakata u ovim dvjema oblastima. Osim toga, na podruju linih (opih) dejstava nije mogua kumulativna primjena vie prava, a afirmacija principa ravnopravnosti polova onemoguava vezivanje za personalni zakon mua. Zbog toga nacionalna zakonodavstva nastoje fiksirati taku vezivanja koja je zajednika za oba

17

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMsuprunika. Tako izabrano mjerodavno pravo gubi obiljeje legis personalis i postaje lex familiae (porodini statut). U evropskim zemljama najee se polazi od zajednikog dravljanstva suprunika. Ako vezivanje na taj nain nije mogue, prelazi se na izbor mjerodavnog prava posredstvom zajednikog prebivalita ili redovnog boravita. Ako nije mogue doi do mjerodavnog prava pomou jedinstvene take vezivanja, rjeenja u uporednom pravu su razliita. Na ZMPP predvia slijedei redoslijed supsidijarnosti: zajednika lex nationalis, zajednika lex domicilii, posljednja zajednika lex domicilii, te na kraju lex fori. Za vanbranu zajednicu takoe su predviena pravila vezivanja i to prvenstveno lex nationalis, a zatim zajednika lex domicilii. Razmatrana koliziona pravila se u veini zemalja primjenjuju i na imovinske odnose suprunika, osim ako sami suprunici nisu svojom voljom izabrale neko drugo pravo. Po Hakoj konvenciji o zakonu koji se primjenjuje na branoimovinski reim iz 1978, branoimovinski reim regulie se zakonom koji su stranke oznaile prije stupanja u brak, a ako izbor nije izvren taka vezivanja je prvo zajedniko redovno boravite suprunika. Od toga se moe odstupiti u korist zajednike lex nationalis u tano odreenim sluajevima, a prvenstveno ako suprunici nisu zasnovali zajedniko redovno boravite. Ako stranke nemaju ni zajedniko redovno boravite niti zajedniko dravljanstvo, mjerodavno pravo se utvruje obzirom na sve okolnosti konkretnog sluaja. Razvod. Kolizione norme koje se odnose na razvod braka u evropskom MPP se naelno zasn ivaju na zajednikom dravljanstvu branih drugova. Novije kodifikacije izriito utvruju da se na uzroke i uinke razvoda braka ima primijeniti pravo koje je mjerodavno i za lina dejstva braka. U angloamerikim zemljama razmatranje kolizionog regulisanja razvoda uglavnom je usmjerena na 2 pitanja: pitanje meunarodne nadlenosti za izricanje razvoda, te pitanje priznanja stranih odluka o razvodu. Razvod se tretira kao isto pitanje linog pravnog statusa, pa je samo sud u domicilu tuenog nadlean za donoenje odluke, i to primjenjujui domai zakon. Uticaj ovog rjeenja primjetan je u i evropskom pravu. Prema naem ZMPP, primarna taka vezivanja je zajedniko dravljanstvo, a supsidijarna je kumulacija nacionalnih zakona suprunika. Ovakvo rjeenje garantira priznanje odluke o razvodu u zemljama iji su dravljani bivi suprunici. ZMPP takoe sadri i pravila in favorem divortii koja odreuju mjerodavnost domaeg prava (lex fori) ako je jedan od branih drugova na dravljanin, pa i onda kad to nije sluaj ako je u vrijeme podnoenja tube jedan od branih drugova imao prebivalite u naoj zemlji. U bilateralnom ugovoru sa Francuskom, primarna teina vezanost je zajedniko dravljanstvo suprunika, a supsidijarno zajedniki domicil, odnosno posljednji zajedniki domicil suprunika. Haka konvencija o sukobu zakona i nadlenosti u materiji razvoda i rastave bazirana je na principu kumulacije nacionalnih zakona suprunika i legis fori, a usluaju razliitog dravljanstva Konvencija je kao mjerodavno predviala posljednje zajedniko zakonodavstvo suprunika. Usvojenje Na podruju kolizionog regulisanja usvojenja dominira tzv.personalni statut, i to u obliku kumulativne primjene nacionalnih, odnosno domicilnih zakona stranaka ili u vidu mjerodavnosti personalnog zakona usvojitelja uz konsultaciju personalnog zakona usvojenika u pogledu potrebe i naina davanja njegove saglasnosti za zasnivanje usvojenja. Lex fori se ovdje javlja u korektivnoj ulozi, ukoliko nije osnovno rjeenje.U nekim zemljama ista pravila vezivanja vrijede za zasnivanje, prestanak i dejstva usvojenja, dok se u drugim zemljama na dejstva primjenjuju posebna koliziona pravila (npr.distributivna kumulacija personalnih zakona usvojitelja i usvojenika za zasnivanje i prestanak usvojenja, a legis personalis usvojitelja za dejstva usvojenja).

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMU angloamerikom pravu u oblasti usvojenja je dominantan princip lex fori in foro proprio, pa se problem izbora mjerodavnog prava svodi na oblast jurisdikcije. Engleski Children Act iz 1975.g kao teini kontakt za utvrivanje nadlenosti utvruje domicil usvojitelja, uz fiziko prisustvo usvojenika na istoj teritoriji u trenutku zasnivanja usvojenja. Na ZMPP u pogledu pretpostavki za zasnivanje usvojenja utvruje kumulativnu primjenu nacionalnih zakona stranaka. Dejstva usvojenja podvrgnuta su pravu zajednikog dravljanstva stranaka, a ako su dravljanstva razliita, onda pravu njihovog zajednikog domicila. Ako stranke nemaju zajedniki domicil, a jedna od njih je domai dravljanin, mjerodavno je lex fori (nacionalni zakon domaeg dravljanina). Ako ni to nije sluaj, ZMPP daje prevagu nacionalnom zakonu usvojenika. Meunarodno reguliranje. U bilateralnom ugovoru sa Francuskom, primarna vezanost je zajedniko dravljanstvo stranaka, a supsidijarna zajedniki domicil, odnosno posljednji zajedniki domicil. Haka konvencija o nadlenosti, primjenjivom pravu i priznanju odluka koje se odnose na usvojenje iz 1965.godine zasnovana je na principu lex fori in foro proprio. Relevantne take vezivanja su redovno boravite usvojitelja odnosno branih drugova koji zajedniki usvajaju, kao i njihovo dravljanstvo. Nacionalni zakon usvojenika mjerodavan je u pogledu njegovog pristanka, kao i pristanka treih lica koja nisu u srodstvu sa usvojiteljima. Zakonsko izdravanje izmeu srodnika je opeprihvaeno u uporednom pravu. Meutim, prisutne su znaajne razlike u pogledu regulisanja ove obaveze, prvenstveno u pogledu kruga lica koja obaveza tereti, trajanja obaveze, te utvrivanja visine i naina njene realizacije. Najoptiji znaaj ima razlikovanje jedinstvenog kolizionog reguliranja, koje se bez obzira na vrstu izdravanja zasniva na istoj taki vezivanja, i diferenciranog kolizionog regulisanja, koje se zasniva na razliitim teinim kontaktima s obzirom na razne vidove obaveze izdravanja. U sistemu jedinstvenog vezivanja kao take vezivanja javljaju se mjesto odluivanja (locus fori) ili dravljanstvo. Primjena legis fori je karakteristika zemalja Common Law sistema, mada u SAD nema potpunu dominaciju. Dravljanstvo kao taka vezivanja nije problematino ako su i povjerilac i dunik izdravanja dravljani iste drave. Ako nisu, otvara se dilema izmeu primjene nacionalnog zakona jedne ili druge strane. Vei broj zakonodavstava opredjeljuje se za legis nationalis debitoris kao mjerodavno pravo, elei favorizirati pravni poloaj dunika. U zemljama koje primjenjuju sistem diferencijalnog vezivanja, vae razliite kolizione norme za razliite vidove izdravanja. Tako se moe zasebno govoriti o izdravanju izmeu branih drugova, izmeu lica u vanbranoj zajednici, roditelja i djece, usvojitelja i usvojenika, te o izdravanju izmeu ostalih srodnika. - izdravanje izmeu roditelja i djece osnovno pitanje kod ovog oblika izdravanja jeste opravdanost upotrebe iste take vezivanja bez obzira na to ko se javlja u ulozi traioca (tj. da li izdravanje trai roditelj ili dijete). Stanovite koje polazi od naela posebne drutvene zatite djeteta nalae da se dijete kao povjerilac izdravanja favorizira, odnosno da se taka vezivanja odabere tako da indicira pravo blisko djetetu i njegovim interesima. Indiciranje personalnog prava djeteta ne mora uvijek biti najbolje rjeenje, jer e ponekad strano pravo nuditi povoljniji poloaj za dijete. Zbog toga neka nacionalna koliziona pravila oznaavaju nekoliko zakonodavstava kao potencijalno mjerodavna, tako da povjerilac izdravanja moe odabrati najpovoljnije. Hake konvencije o pravu mjerodavnom za izdravanje iz 1956. i 1973.godine ne omoguavaju povjeriocu da za sebe bira najpovoljnije pravo, ali predviaju supsidijarne take vezivanja u sluaju da primarno mjerodavno pravo u konkretnom sluaju ne predvia obavezu izdravanja. Ako roditelj trai izdravanje od svog djeteta, neka zakonodavstva predviaju posebnu kolizionu normu zasnovanu na dravljanstvu roditelja kao teinoj vezanosti.

19

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMizdravanje izmeu usvojitelja i usvojenika po pravilu nema posebnih kolizionih normi. Mjerodavnim se smatraju take vezivanja utvrene za dejstva usvojenja i odnose izmeu usvojitelja i usvojenika. izdravanje izmeu ostalih srodnika za ovo izdravanje postoje posebne kolizione norme, bez preciziranja o kojim srodnicima se radi. Vezivanje se uglavnom utvruje ve pomenutim takama.

-

Na ZMPP kad je u pitanju odreivanje mjerodavnog prava za obavezu izdravanja roditelja i djece, kao osnovno rjeenje predvia primjenu zajednikih legis nationalis roditelja i djece, a supsidijarne take su: zajedniki domicil, domae dravljanstvo djeteta ili jednog od roditelja, te na kraju dravljanstvo djeteta. Radi se o opoj kolizionoj normi za odnose roditelja i djece. Koliziono regulisanje izdravanja izmeu usvojitelja i usvojenika podvrgnuto je opoj kolizionoj normi za efekte usvojenja. Meunarodno reguliranje. Bilateralni ugovor sa Francuskom nema posebnih odredaba o pravu mjerodavnom za izdravanje, pa se na ta pitanja primjenjuju kolizione norme za dejstva braka, odnose izmeu roditelja i djece, odnosno na dejstva usvojenja. Za vanbranu djecu kao povjerioce izdravanja mjerodavna je njihova lex nationalis, odnosno lex domicilii ako je povoljnije za dijete. U okviru UN-a je 1956.godine donesena Njujorka konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu, koja je na snazi i kod nas. U okviru Hake konferencije za MPP donesene su jo 4 konvencije, od kojih se 2 odnose na priznanje odluka i izvrenje odluka o izdravanju, a 2 na mjerodavno pravo. Prva (takoe potpisana 1956.) sadri kolizione norme koje odreuju mjerodavno pravo za obavezu izdravanja prema djeci. Primarna taka vezivanja je redovno boravite djeteta. Da bi se odstupilo od tog osnovnog pravila i primijenila lex nationalis djeteta, moraju kumulativno biti ispunjeni slijedei uslovi: da je u toj zemlji locus fori, da su i dijete i dunik izdravanja njeni dravljani, te da dunik tu ima redovno boravite. Ako dijete ne bi moglo dobiti izdravanje po zakonu svog redovnog boravita, odnos se supsidijarno vezuje za pravo na koje ukazuju kolizione norme legis formi. Konvencija o zakonu koji se primjenjuje na obavezu izdravanja iz 1973.godine odnosi se na izdravanje uope. Njena rjeenja su u znatnoj mjeri usklaena sa rjeenjima prethodne konvencije i primarna vezanost je redovno boravite povjerioca izdravanja. Odnos se supsidijarno vezuje za zajedniku lex natinalis stranaka, a ako ni to pravo ne omoguuje uspostavljanje obaveze, odluujua je vezanost za pravo drave u kojoj se raspravlja o zahtjevu. Godine 1990. Konvencija iz 1956. imala je 13, a Konvencija iz 1973.godine 10 ratifikacija.

1.4. Nasljednopravni odnosi U savremenom MPP prisutna su 2 pristupa kolizionom reguliranju nasljeivanja: U zemljama koje prihvataju sistem jedinstvene zaostavtine (unity principle), vezivanje se vri posredstvom ostavioevog dravljanstva u vrijeme smrti, ili posredstvom njegovog zadnjeg domicila. U zemljama koje prihvataju sistem podijeljene zaostavtine (scission principle), za nekretnine je jedinstvena taka vezivanja njihovo mjesto nalaenja (situs), a u pogledu pokretne zaostavtine dominira dravljanski ili domicilni princip. Shvatanje o jedinstvu zaostavtine zagovara se u doktrini modernog MPP, to e u praksi osigurati pravednije rjeenje u ostavinskom postupku. Meutim, u novijim kodifikacijama MPP primjetno je izvjestan pomak ka principu podijeljene zaostavtine. Na ZMPP kao osnovni teini kontakt u ovoj materiji predvia dravljanstvo ostavioca u trenutku smrti. Za apatrida bi se u obzir uzeo prebivalite, odnosno boravite u vrijeme smrti. Ako se ni takva vezanost ne bi mogla ustanoviti, ZMPP predvia primjenu naeg nasljednog prava. Ako bi se

20

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMkao ostavilac pojavio bipatrid, domae dravljanstvo iskljuuje strano. Ako domae dravljanstvo nije jedno od 2 dravljanstva bipatrida, u obzir se uzima dravljanstvo drave u kojoj je bilo prebivalite ostavioca, odnosno one sa kojom je ostavilac bio u najblioj vezi. Uzimajui u obzir odredbe ZMPP o meunarodnoj nadlenosti za raspravljanje zaostavtine, vidljivo je da pokretna i nepokretna imovina praktino podlijeu razliitom reimu. Nae pravosue je iskljuivo nadleno samo za raspravljanje nepokretne zaostavtine koja se nalazi na domaoj teritoriji, bez obzira na dravljanstvo ostavioca. Proizilazi da (ako ne nastupi renvoi) pokretni i nepokretni dio zaostavtine ipak nee biti raspravljan po istom pravu. Meunarodno reguliranje. U Hagu je 1928.godine donesen Nacrt konvencije koji je prihvatio naelo jedinstva zaostavtine i dravljanstvo ostavioca kao primarnu odluujuu injenicu. Ova konvencija nije prihvaena. Prednacrt Hake konvencije o zakonu koji se primjenjuje na nasljeivanje, donesen 1988, ne smatra dovoljno tijesnom vezanost posredstvom jedne take vezivanja, bilo da se radi o dravljanstvu ili o redovnom boravitu ostavioca. Meutim, ako obje ove take u vrijeme ostavioeve smrti ukazuju na istu dravu, toe se smatrati najtjenjom vezom, pa e pravo dotine drave biti mjerodavno za nasljeivanje. U nedostatku ovakve vezanosti, pravo redovnog boravita ostavioca u vrijeme smrti bie mjerodavno ako je ojaano duim kontinuiranim boravkom na teritoriji te iste drave. Supsidijarno se moe primijeniti i lex nationalis ostavioca u vrijeme smrti, ukoliko je njegova veza sa domovinom ojaana drugim vezama. Na taj nain je dravljanstvo zapravo ostalo kao rezidualno, posljednje rjeenje ukoliko se najtjenja veza nije mogla ustanoviti na drugi nain. Prednacrt donosi i mogunost ireg koritenja legis autonomiae voluntatis. Naime, osoba moe oznaiti pravo koje e biti mjerodavno za raspodjelu cjelokupne zaostavtine. Testamentarno nasljeivanje. Postojanje testamenta donekle ukida potrebu traenja odgovarajuih teinih kontakata, jer posljednja volja ostavioca u materijalnom smislu ne pripada ni jednom pravnom poretku. Ipak, pravo mjerodavno za zakonsko nasljeivanje ima odreenog uticaja i kod testamentarnog nasljeivanja u oblasti nunog nasljedstva, nedostojnosti za nasljeivanje i sl. Osim toga, MPP se u oblasti testamentarnog nasljeivanja koncentrira na pitanje koje je pravo mjerodavno za ocjenu formalne valjanosti testamenta. U materiji forme testamenta centralno mjesto u MPP ima princip in favorem testamenti. Smisao propisa o formi testamenta u svim dravama jeste da osigura autentinost ostavioeve posljednje volje, a ne da se testatoru stvaraju problemi i prepreke u ostvarenju svog nauma. Otuda nema stvarnog razloga da se insistira na iskljuivoj mjerodavnost i samo jednog prava za formu testamenta, ukoliko je ostavilac zadovoljio pravila o formi nekog drugog prava sa kojim je sluaj tako povezan da se njegova primjena moe razumno prihvatiti. Zbog toga se u uporednom kolizionom pravu pitanje forme testamenta alternativno vezuje za lex loci actus ili lex nationalis testatora u vrijeme smrti, a ponegdje se vee uz pravo koje je mjerodavno i za zakonsko nasljeivanje. I Haka konvencija o sukobu zakona u pogledu forme testamentarnih raspolaganja iz 1961.godine, koja je na snazi i u BiH, utvruje kao primarnu taku vezivanja mjesto sastavljanja testamenta. Dakle, primarno je mjerodavna lex loci actus, u skladu sa maksimom locus regit actum, koja ima najiru primjenu u uporednom pravu kad se radi o formi pravnih akata. Konvencija za sluaj da testament ne zadovoljava propise o formi zemlje u kojoj je sastavljen, predvia dalje kaskadno vezivanje, pri emu je redoslijed alternativno mjerodavnih prava slijedei: lex nationalis ostavioca, njegov lex domicilii, te zakon njihovog redovnog boravita. Obzirom da se radi o varijabilnim takama vezivanja, relevantan momenat za njihovu upotrebu moe biti vrijeme sastavljanja testamenta ili vrijeme smrti ostavioca, ovisno o tome ta je favorabilnije za testament. Na ZMPP preuzima alternative iz Konvencije, u koje ugrauje i rjeenje da se valjanost forme testamenta ureuje lege fori, tj. po zakonu drave u kojoj se vodi postupak.

21

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMZbog broja supsidijarnih rjeenja predvienih konvencijom, nije prihvaena ni mogunost voljnog izbora prava mjerodavnog za formu testamenta.

2. IZBOR MJERODAVNOG PRAVA ZA STVARNOPRAVNE ODNOSE Nekretnine Sama priroda nekretnina daje nepobitan osnov za njihovo podvrgavanje pravu drave na ijoj teritoriji se nalaze. Pravilo lex rei sitae je jedan od najstarijih principa MPP, koji je postao univerzalni princip vezivanja kad su u pitanju nekretnine. Pokretne stvari Uope. U samom poetku razvoja MPP, pokretne stvari su bile podvrgnute personalnom zakonu vlasnika ili draoca. Meutim, takav nain vezivanja u dananjim uvjetima nije prihvatljiv. Ako bi pravni reim jedne stvari bio podvrgnut domicilnom pravu njenog vlasnika, to bi znailo nestalnost pravnog reima stvari koji bi se mijenjao sa promjenama domicila vlasnika. Osim toga, to ukljuuje i neprihvatljivu pretpostavku da kupac ili povjerilac znajui da je domicil vlasnika izvan teritorije na kojoj se stvar nalazi poznaje i dotino strano pravo. Na taj nain, domicilni princip bi predstavljao smetnju meunarodnom pravnom prometu. Domicil vlasnika mogao bi biti prihvatljiv kao taka vezivanja kad su u pitanju line stvari vlasnika, koje kao takve zaista prate vlasnika. Danas je vladajue rjeenje pravilo lex rei sitae (mjesto gdje se stvar nalazi), a problemi promjene mjesta gdje se pokretna stvar nalazi nastoji se izbjei tako to se mjerodavnost lex rei sitae vezuje za momenat perfektuacije injeninog stanja ili pravnog akta koji dovodi do sticanja, promjene ili gubitka stvarnog prava o kome se radi. Prihvatanje principa lex rei sitae automatski namee potrebu za dodatnim pravilima vezivanja, koja treba da rijee sukob zakona povodom stvari ije je mjesto nalaenja neizvjesno u trenutku prenoenja stvarnih prava (stvari u prevozu), kao i povodom prevoznih sredstava. Res in transitu (stvari u prevozu). Najire prihvaene take vezivanja za res in transitu su locus expeditionis (mjesto otpreme) i locus destinationis (mjesto prijema stvari). Mjesto otpreme je injenica koja se lako utvruje, ali se radi o vezanosti koja se otpremom rask ida i vjerovatno se vie nee ni uspostaviti. S druge strane, locus destinationis je veza koja jo nije nastala i samim tim je neizvjesna. Ipak, ova taka je prihvaena u zakonodavstvu kao budue mjesto pokretne stvari (situs futurus) i u doktrini ima najveu podrku. Zemlje sa znaajnijim izvozom nesumnjivo vide interes u primjeni prava mjesta otpreme (lex loci expeditionis) kao teinog kontakta, dok zemlje sa velikim uvozom radije prihvataju zakon mjesta destinacije (lex loci destinationis). Pojedini doktrinarni stavovi (Wolf) i zakonska rjeenja (panija i vajcarska) u ovu oblast uvode mogunost ograniene stranake autonomije. Osnovna sredstva prevoza. Opeprihvaeno stanovite u uporednom pravu je da se stvarnopavni reim osnovnih sredstava prevoza ureuje pravom drave iju pripadnost sredstvo ima. Ovo se prvenstveno odnosi na brodove i zrakoplove, koji su podvrgnuti zakonu drave u kojoj su registrirani. Za stvarna prava na eljeznici u naoj starijoj doktrini predlagalo se da se ona podvrgnu reimu stvari u prevozu. Kolizione odredbe u uporednom pravu su rijetke. Specifini problemi u ovoj oblasti odnose se na stvarna prava inkorporirana u vrijednosnim papirima i kad se radi o nematerijalnim stvarima. Kad je rije o stvarnopravnim vrijednosnim

22

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMpapirima, postoji iroka saglasnost o tome da se stvarna prava na samom papiru imaju upravljati lex chartae sitae, pri emu je lex chartae sitae samo poseban izraz principa lex rei sitae. Na ZMPP ne pravi razliku izmeu nekretnina i pokretnih stvari u pogledu mjerodavnosti legis rei sitae.

3. IZBOR MJERODAVNOG PRAVA ZA OBLIGACIONE ODNOSE Ugovorni odnosi U dananjem MPP paralelno postoje 3 naina rjeavanja sukoba zakona, odnosno izbora mjerodavnog prava: vezivanje voljom stranaka, vezivanje posredstvom mjesta preduzimanja pravnih radnji, te utvrivanje najtjenje povezanosti uzimanjem u obzir svih vezanih okolnosti i njihovim balansiranjem u konkretnom sluaju. Psiholoko vezivanje (vezivanje voljom stranaka). Volja stranaka kao faktor vezivanja, odnosno kao akt psiholokog vezivanja najznaajnije je prisutna upravo na podruju kolizionog reguliranja ugovornih odnosa. Mada je u doktrini bilo i miljenja da pravo koje su stranke sporazumno izabrale za svoj ugovorni odnos ne moe biti tretirano kao mjerodavni pravni poredak, ve samo kao sastavni dio sadraja ugovora, danas preovladava tzv.kolizionopravno shvatanje autonomije. Prema tom shvatanju, stranaki izbor ima potpuno koliziono dejstvo predstavlja taku vezivanja koaj odabrano pravo ini mjerodavnim, ukljuujui i njegove imperativne norme. U doktrini i praksi SAD, autonomija volje kao kolizioni princip nikad nije zadobila potpunu dominaciju. Na ugovore se naelno primjenjuje praov koje su stranke izabrale, ali to pravo nee biti primijenjeno ako je to pravo drave sa kojom stranke nemaju nikakav bitni odnos, i ako bi primjena tog prava bila protivna osnovnim principima pravnog poretka drave. Zakonodavstva drugih zemalja danas gotovo univerzalno prihvataju princip psiholokog vezivanja u sferi ugovornih odnosa. S druge strane, u doktrini su jo uvijek prisutni razliiti pogledi na neka pitanja vezana za autonomiju volje. Prvo, voljni izbor se bazira na sporazumu stranaka, koji i sam moe biti uzrok sukoba zakona. Postavlja se pitanje kojem pravu je podvrgnuta ocjena valjanosti tog sporazuma pravu foruma koji raspravlja (lex fori) ili pravu na koje se sam izbor odnosi. U doktrini se argumentira u korist i jednog i drugog, ali se ini da prednost ima prvo stanovite. Drugo pitanje je pitanje dometa autonomije volje, jer se u praksi tom principu stavljaju manja ili vea ogranienja (u vezi sa ugovorima koji se odnose na nekretnine, cesijom i preuzimanjem duga, ugovorima o prevozu, a u novije vrijeme i u vezi sa tzv.potroakim ugovorima). Kad se govori o autonomiji volje kao aktu vezivanja, uglavnom se ima u vidu izriit izbor mjerodavnog prava u formi ugovorne klauzule. Meutim, doktrina i praksa poznaju i tzv. preutnu autonomiju, gdje se namjera stranaka da svoj ugovorni odnos veu za odreeno pravo izvodi iz injeninih vezanosti kao to su: domicil i dravljanstvo stranaka, lokacija nekretnine, valuta u kojoj glase novana potraivanja, upotreba tipskih ugovora, jezik na kome je ugovor sainjen itd. Govori se i o tzv.hipotetikoj autonomiji stranake volje, tj. o pretpostavljenom izboru mjerodavnog prava. Radi se o pravu koje bi stranke trebalo da su htjele kao razumni privrednici ili trgovci. Prema tome, ovdje se vie ne moe govoriti o subjektivnoj, ve o objektivnoj vezanosti. Vezivanje in abstracto (objektivne take vezivanja). Objektivizirane take vezivanja u dananjem MPP ugovornih odnosa imaju drugorazredan znaaj. Danas preovladava miljenje da je ugovorne odnose obzirom na njihov intelektualni karakter, teko a priori lokalizirati i podvrgnuti pravnom poretku koji vai na jednoj teritoriji. Mogunost takve lokalizacije vezana je samo za 2 momenta u kojima je obligacija vidjiva: momenat nastanka i momenat izvrenja. Zbog toga se ugovorni

23

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COModnos za odreni pravni poredak moe vezati posredstvom mjesta zakljuenja ili posredstvom mjesta izvrenja. U statutnoj teoriji bilo je vladajue miljenje o mjerodavnosti legis loci contractus. Takvo pravilo vezivanja odgovaralo je ranijem vremenu nerazvijenog transporta i komunikacija. Pogodnost ovog pravila vai i danas kad su u pitanju berzanski ugovori i javne prodaje. U svim drugim sluajevima ova taka vezivanja izgubila je svoje prednosti. U dananjem MPP daleko znaajniju ulogu ima mjesto izvrenja ugovora, ali primjena i ove take vezivanja proizvodi znaajne tekoe. Naime, spor iz ugovora moe nastati prije izvrenja, pa ako mjesto izvrenja u ugovoru nije odreeno, to e dati povod za probleme kvalifikacije i tumaenja. Meutim, mnogo ozbiljniji problem je u injenici da je veina ugovora usmjerena na izvrenje dviju meusobno vezanih obaveza, ije izvrenje ne moga prostorno koincidirati. Poto bi u takvoj situaciji taka vezivanja ukazivala na 2 zakonodavstva, to bi moglo dovesti do cijepanja jedinstva ugovornog odnosa, a time i poremeaja ravnotee prava i obaveza ugovornih strana. Navedeni problem je u MPP prevazien teorijom tzv.karakteristine inidbe kojom je locus solutionis kao taka vezivanja preobraen u mjesto izvrenja karakteristine obaveze. U doktrini je bilo dilema da li kao relevantnu vezanost uzeti samo to mjesto, ili formirati jednu u sebi kombinovanu taku vezivanja: domcil dunika karakteristine obaveze. Veina zakonodavstava prihvata upravo takvu izvedenu taku vezivanja, istovremeno precizirajui karakteristinu obavezu za tipine ugovore. Ugovori koji se tiu nekretnina su u gotovo svim zakonodavstvima podvrgnuti legi rei sitae. Balansiranje veznih okolnosti u konkretnom sluaju (utvrivanje najtjenje povezanosti). Ope obiljeje savremenog kolizionog reguliranja ugovornih odnosa je svojevrsna rezerva prema vrstim faktorima vezivanja. To je jasno vidljivo iz vrlo iroke prihvaenosti ideje o lokalizaciji ugovornih odnosa a posteriori. Ova ideja zasnovana je na razmatranju svih relevantnih vezanosti jednog ugovornog odnosa nakon nastanka spora. Ova ideja je prisutna u ovoj ili onoj formi u gotovo svim nacionalnim kolizionim sistemima i u novijem konvencijskom pravu. Ona predstavlja opeprihvaen nain vezivanja u odsustvu sporazumnog izbora mjerodavnog prava. Bez obzira na to da li se govori o najtjenjoj povezanosti, hipotetikom izboru prava ili o klauzulama odstupanja, smisao je isti: izbjei fiksno vezivanje a priori i omoguiti da se svaki ugovor tretira individualno, tj. da se u razmatranje uzmu sve relevantne vezanosti i donese odluka a posteriori. ZMPP takoe utvruje primjenu prava najtjenje veze, u odsustvu sporazumnog izbora stranaka. Ovaj princip se realizira posredstvom karakteristine radnje, i to vezivanjem za prebivalite dunika karakteristine radnje u vrijeme prijema ponude. Zakon vrlo detaljno daje odgovarajue prezumpcije za pojedine tipove ugovora. Pravo predvieno na osnovu prezumpcija e se primijeniti ako okolnosti sluaja ne upuuju na drugo pravo. Dakle, ovo pravilo je otvoreno, a princip najtjenje veze se faktiki javlja u formi klazule odstupanja. Vanugovorni odnosi Najznaajnije mjesto u oblasti kolizionog regulisanja vanugovornih odnosa ima problem vezivanja graanskih delikata sa meunarodnim obiljejima. U uporednom MPP su relativno rijetke odredbe koje se odnose na druge oblike vanugovornih obligacija. Uloga proceduralnog vezivanja lex fori. Zakonodavstvo i doktrina MPP na podruju kolizionog regulisanja graanskih delikata jo uvijek istaknutu ulogu daju domaem zakonu suda pred kojim se spor raspravlja, bez obzira na locus delicti i druge okolnosti sluaja. Mada je teoriju o iskljuivoj primjeni legis fori prvi potpuno elaborirao Vehter, a Savinji je je od njega preuzeo, ipak se Savinji smatra ocem priavla da se na deliktnu odgovornost ima uvijek primjenjivati lex fori, poto su sve pravne norme koje se odnose na delikte imperativne, pa se dakle primjenjuju po naelu teritorijalnosti.

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMSavinjieva teorija uticala je na vajcarsko i francusko pravo, ali je njen uticaj najsnaniji na pravo angloamerikih zemalja, pogotovo Engleske. Meutim, i neki engleski autori ve odavno zagovaraju naputanje dvostrukog testa protivpravnosti (djelo za koje se tui mora biti protivpravno i po zakonu suda i po zakonu zemlje u kojoj je ono izvreno). Objektivno vezivanje lex loci delicti (mjesto izvrenja delikta) kao teini kontakt, ima najznaajniju ulogu na podruju kolizionog reguliranja deliktne odgovornosti za naknadu tete. Princip lex loci delicti je suvereno vladao kod odreivanja deliktnog statusa kako u evropskom, tako i u amerikom pravu. U dananjem MPP je dopunjen ili potisnut na mjesto dopunskog rjeenja, a u nekim zakonodavstvima sveden je samo na jednu od indicija za pronalaenje najblieg prava, odnosno prava sa kojim je odnos najtjenje povezan. Kriza pravila lex loci delicti nova rjeenja. Osnovni razlozi koji vezivanje deliktnih odnosa posredstvom mjesta izvrenja delikta ine nepodesnim su: uticaj tehnikih sredstava (posebno sredstava prevoza i komunikacija); deliktna radnja je u dananje vrijeme esto prostorno razdvojena od osobe i njenih fizikih akata; danas su vrlo esti tzv.dislocirani delikti, kod kojih radnja izvrenja prostorno ne koincidira sa mjestom nastanka tete. Postavlja se pitanje da li je u takvoj situaciji cjelishodnije primijeniti pravo drave u kojoj je izvrena protivpravna radnja, ili one u kojoj je nastupila teta.

Ovo pravilo je u konkretnim sluajevima esto dovodilo do necjelishodnih rjeenja, a nezadovoljstvo takvim posljedicama se najprije javilo u SAD. U Drugom Restatement-u, locus delicti danas ima ulogu jedne od indicija koje treba uzeti u obzir da bi se dolo do prava koje u konkretnom sluaju ima najznaajniju vezu sa dogaajem i strankama. Za ocjenu takve vezanosti, pored mjesta izvrenja delikta treba uzeti u obzir mjesto gdje je nastupila teta, domicil, dravljanstvo i redovno boravite osoba, mjesto registracije i sjedite pravnih osoba, te mjesto u kome je sjedite nekog ranijeg pravnog odnosa meu stranakama, ukoliko je takav odnos postojao. Pored ovog opeg pravila, Restatement sadri i niz posebnih kolizionih normi za pojedine vrste delikata. I neki evropski autori ve od 50-tih godina zagovaraju izvjesne korekcije u primjeni legis loci delicti, ukazujui i na druge znaajne vezanosti, kao npr. lina vezanost kod tzv.familijarnih delikata gdje su stranke u srodstvu itd. Meunarodna regulacija. Odvajanje naela najtjenje povezanosti od pravila lex loci delicti, uoljivo je i u konvencijskom MPP. Na edinburkoj sjednici Instituta za meunarodno pravo 1969.godine, usvojeno je stanovite prema kojem u odsustvu stvarne povezanosti spornog sluaja i legis loci delicti, mjerodavno pravo treba da se odreuje uzimajui u obzir posebne odnose izmeu samih stranaka ili povezanost stranaka sa samim dogaajem. Oite promjene u nainu vezivanja ubrzo zatim donose hake konvencije koje se odnose na udese u drumskom saobraaju i na tetu od proizvoda, koje je ratificirala biva SFRJ, a koje su na snazi u BiH. Konvencija o mjerodavnom pravu za nezgode u drumskom saobraaju polazi od stanovita po kome naelno treba da je mjerodavna lex loci delicti, a da se utvrde tano odreeni sluajevi u kojima e se od tog pravila odstupiti u korist nekog drugog prava kao mjerodavnog. Koliziona rjeenja Konvencije o pravo mjerodavnom za tetu od proizvoda bazirana su na sticaju (kombinaciji) vezanih okolnosti koje treba da indiciraju najtjenju vezu.

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMKonvencija EEZ o pravu mjerodavnom na ugovorne i vanugovorne obaveze iz 1980.godine je na stanovitu direktnog pozivanja na naelo najtjenje veze. Lex loci delicti e biti otklonjen ako nema znaajne povezanosti izmeu posljedice i zemlje u kojoj se delikt dogodio, a s druge strane situacija pokazuje tijesnu povezanost sa nekom drugom zemljom. U takvoj situaciji pravo mjerodavno je pravo te druge drave.

III SUKOB JURISDIKCIJASukob jurisdikcija odnosi se na pravne norme koje reguliraju odnose koegzistencije pravosudnih i administrativnopravnih sistema razliitih drava. Ta koegzistencija se manifestira u potrebi razgranienja nadlenosti izmeu razliitih pravosua (meunarodna nadlenost), potrebi saradnje izmeu njih (meunarodna pravna pomo), a posebno znaajno pitanje je problem priznanja i izvrenja stranih sudskih odluka. 1. MEUNARODNA NADLENOST Nekoliko terminolokih napomena Meunarodna nadlenost predstavlja pravo i obavezu jedne drave kao cjeline da postupa u predmetu koji je internacionalno obiljeen. Radi se o nadlenosti dravnih pravosua u oblasti privatnopravnih odnosa sa internacionalnim elementom. Pravila o meunarodnoj nadlenosti se razlikuju od unutranjih pravila o mjesnoj nadlenosti po tome to nemaju u vidu konkretan sud, ve dravno pravosue kao cjelinu. To znai da je meunarodna nadlenost po svojoj prirodi apstraktna. Pojam meunarodne nadlenosti Za predmete koji imaju inostrana obiljeja, svaka drava postavlja izvjesne granice nadlenosti svojih organa, ime se jedan dio takvih predmeta preputa nadlenosti organa drugih zemalja. Ovo samoograniavanje moe biti izraz razliitih motiva: bilo da postoji meunarodni ugovor kojim su delimitirane nadlenosti drava ugovornica, da se nastoji respektirati nadlenost drugih drava zbog reciprociteta, ili jednostavno zato to drava nastoji da rastereti svoje organe od rjeavanja predmeta koji su sa njom samo neznatno povezani. Unutar ovako postavljenih granica ostaje podruje privatnopravnih odnosa u kome drava svoje organe smatra meunarodno nadlenim. Predmete iz tog djelokruga drava dalje rasporeuje pojedinim organima na osnovu propisa o stvarnoj i mjesnoj nadlenosti. Tako pitanje meunarodne nadlenosti uvijek prethodi pitanju mjesne nadlenosti. U svakom sluaju, odgovor na pitanje da li e organi jedne drave biti nadleni za raspravljanje spora sa inostranim elementima ili ne, suvereno daje domai zakonodavac ili eventualno zakljueni meunarodni ugovor. Drave samostalno odreuju nadlenost svojih organa. Na meunarodnom planu je primjetna tendencija ka pribliavanju i ujednaavanju kriterija za meunarodnu nadlenost. Ova tendencija je posebno izraena u okviru EU i dolazi do izraaja u meunarodnim ugovorima, ali to ipak ne znai da je na irem meunarodnom planu prisutna unifikacija pravila o meunarodnoj nadlenosti. 1.3. Karakter pravila o meunarodnoj nadlenosti Svrha pravila o meunarodnoj nadlenosti je razgranienje nadlenosti domaih organa i organa drugih drava u predmetima sa inotranim obiljejima. Takvu svrhu je nemogue u potpunosti postii jer ova pravila obavezuju samo i iskljuivo domae organe. Pojam meunarodne nadlenosti zasniva se na 3 odreujua elementa: 1. radi se o nadlenosti u stvarima sa inostranim obiljejima;

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM2. to je apstraktna nadlenost drave i njenih organa posmatranih kao cjelina; 3. pravila o tome kad su njeni organi meunarodno nadleni, a kada nisu suvereno propisuje svaka drava sama za sebe (u odsustvu meunarodnog ugovora). 1.4. Osnovni principi reguliranja meunarodne nadlenosti Najpotpuniji prikaz naela za reguliranje meunarodne nadlenosti prisutan je kod Szaszyja, koji daje 10 principa sa njegovim antitezama: 1. princip skladnosti pravila