II dio - POSEBNI DIO

POJAM I KARAKTERISTIKE MEDJUNARODNOG TRGOVAKOG POSLA

Pod medjunarodnim trgovakim poslom podrazumijeva se svaki posao zakljuen izmedju ugovornih strana kojima je priznato svojstvo trgovca, a ije se djelovanje prostire u najmanje dvije drave. Ovakve poslove karakteriu dva elementa: a) posebno svojstvo subjekata koji u njemu uestvuju, i b) domaaj ne svakakvog dejstva ve samo pravnog dejstva.

Postavlja se pitanje, kako se na ovo gleda? Da li ugovorne strane ulaze u trgovaki ili graanski odnos?

U novom, modernom shvatanju, ovo nije od znaaja. Ovo shvatanje je prihvaeno i u Konvenciji UN o ugovorima o medjunarodnoj prodaji robe (KUN-Konvencija Ujednjenih nacija ili Beka konvencija).

Drugi element se odnosi na medjunarodni karakter trgovakog posla. Isticanje elementa inostranosti, ima za cilj da naglasi da se ovi poslovi razlikuju od poslova unutranjeg prometa, tj.od unutranjih poslova, to znai da unutranji poslovi proizvode dejstvo unutar jedne drave, dok se dejstvo medjunarodnih poslova prostire u najmanje dvije drave.

POJAM I CILJEVI STANDARDIZACIJE

Pod standardizacijom privatnog prava - podrazumijeva se, prije svega, proces stvaranja optih pravnih pravila ili optih pravnih naela za ugovore u medjunarodnom prometu. Ovdje se moe govoriti o internacionalizaciji i evropeizaciji privatnog prava.

Opti cilj oba ova procesa je stvaranje jednoobraznih ili harmonizovanih (usklaenih) pravila ija primjena nee biti ograniena samo na jednu dravu, ve i na cijeli svijet.

Proces internacionalizacije podrazumijeva donoenje jedinstvenih ili unifikovanih i harmonizovanih pravila koja bi se primjenjivala u cijelom svijetu. Konkretni rezultati ovog procesa su brojne konvencije, model zakoni i drugi izvori tzv.mek(soft law). Za ova razmatranja su znaajni oni izvori u kojima su sadrana opta pravila za sve vrste ugovora koji se koriste u medjunarodnom prometu. Ona su sadrana u UNIDROIT Naelima za medjunarodne trgovinske ugovore. Medjutim, UNIDROIT naela nemaju obavezujuu pravnu snagu, pa je njihova primjena jedino preporuena zainteresovanim ugovornim stranama.

Ciljevi evropeizacije je uglavnom ogranien na pravila privatnog prava, a po teritoriji na drave Evropske unije. Konkretni rezultati rada na evropeizaciji koji su od znaaja su sadrani u Naelima evropskog ugovornog prava. Medjutim, kao ni UNIDROIT naela, ni Evropska naela ne predstavljaju pozitivno pravo, ve pokuaj nauke da se formuliu opta pravila.

TEHNIKE STANDARDIZACIJE

Tehnika se sprovodi raznim tehnikama, kao to su: 1) harmonizacija,2) recepcija li nametanje stranog prava i 3)unifikacija.

Tehnike unifikacije Pod unifikacijom se podrazumijeva proces stvaranja jedinstvenih (unifikovanih) pravnih pravila. Sa stanovita predmeta i krajnjeg cilja, moe se razlikovati:

a) unifikacija koja ima za cilj stvaranje uniformnih pravila opteg karaktera, (ova pravila zamjenjuju nacionalna pravila u medjunarodnim transakcijama), i

b) unifikacija pravila posebnog karaktera. (ova pravila su namijenjena da reguliu odredjene konkretne medjunarodne transakcije).

Sa stanovita domena (irine) primjene, unifikacija moe biti:a) Univerzalna (ima za cilj donoenje takvih pravila koja e prihvatiti cijeli svijet) b) Regionalna (imaju za cilj ujednaavanje pravila odredjenog regiona).

U savremenim uslovima unifikacija pravila medjunarodnog poslovnog prava se ostvaruje putem: medjunarodnih konvencija, jednoobraznih zakona i jednoobraznih pravila. U Evropskoj uniji univikacija se sprovodi putem komunitarnih uredbi i odluka

Unifikacija se moe ostvarivati u okviru vladinih organizacija ili pod okriljem nevladinih organizacija. Pod okriljem vladinih organizacija se radi o organizovanoj unifikaciji koju sprovode OUN i njene specijalizovane agencije, kao to je npr.UNCITRAL, a pod okriljem nevladinih organizacija se odvija spontana unifikacija (u okvirima privatnih organizacija prije svega, Medjunarodne trgovinske komore u Parizu).

TEHNIKE HARMONIZACIJE

Metode harmonizacije (usklaivanja) je posebno karakteristino za Evropsku uniju. U Evropskoj uniji se harmonizacija nacionalnih prava odvija sprovodjenjem (implementiranjem) komunitarnih uputstava. Komunitarna uputstva - predstavljaju pravni akt koji obavezuje svaku dravu lanicu u pogledu ciljeva koji treba da se postignu, preputajui nacionalnim organima da izaberu formu izvrenja. Komunitarna uputstva je neophodno prije primjene unijeti u nacionalna zakonodavstva. Dakle, nema direktne primjene ovih uputstava. Dravama lanicama je ostavljena izvjesna sloboda u pogledu sprovodjenja (inplementiranja). Ovaj postupak implementacije (sprovodjenja) - obuhvata donoenje novih ili izmjene postojeih nacionalnih zakona. Mogue je razlikovati: a) potpunu harmonizaciju (to je neto slino kao unifikacija nacionalnih propisa), i b) djeliminu harmonizaciju (koja zavisi od prateih oblasti).HARMONIZACIJA PUTEM DONOENJA RESTATEMENTSA

Metod restatementsa je razvijen u SAD, a sastoji se u prikupljanju pravila iz odredjenih oblasti koja primjenjuju sudovi, a koja se sistematizuju na nain slian zakonu. U SAD je na ovaj nain u devet oblasti prava u kojima je sudska praksa bila dominantna, ve izvreno usklaivanje (svojina, restitucija, delikti, ugovori, presude i sl.)

HARMONIZACIJA TRGOVAKOG PRAVA

Stvaranje unifikovanih pravila kroz tzv. meko pravo (soft law), su posebno doprinijele agencije za formulisanje i Medjunarodna komora iz Pariza, ija su pravila bez obzira na neobavezan karakter, bitno uticala na formalne izvore medjunarodnog poslovnog prava. Rezultat njihovog rada su tzv.kodifikovana pravila kao to su jednoobrazna i obiaji za dokumentarne akreditive, bankarske garancije i ugovorne garancije. INCOTERMS pravila, predstavljaju nastavak procesa stvaranja autonomnog lex mercatoria.

UGOVOR O MEDJUNARODNOJ PRODAJI ROBE KAO OSNOVNI TRGOVAKI POSAO

Ugovor o medjunarodnoj prodaji robe predstavlja osnovni trgovaki posao izmedju razliitih drava, tj.medjunarodna razmjena robe i usluga.

Karakteristike medjunarodnih trgovinskih poslova:

a) Primjena stranog prava Na poslove unutranje prodaje se ne moe primijeniti strano, ve samo domae pravo. Na ugovor o medjunarodnoj prodaji robe se moe primijeniti i strano pravo pod kojim se podrazumijeva pravo druge drave, ako je ono izabrano ili ugovoreno ili ako na njih upuuju pravila medjunarodnog privatnog prava.

b) Poveana pravna nesigurnost primjena stranog prava poveava pravnu nesigurnost kod ugovornih strana,

c) Distancioni karakter to znai da se ovi poslovi zakljuuju izmedju razliitih stranih drava,

d) Povean rizik nametanja jednostranih uslova,

e) Korienje posebnih tehnika plaanja,

f) Jezike prepereke,

g) Posebna pravila tumaenja,

h) Posebna pravila i tijela za rjeavanje sporova.

IZVORI PRAVA MEDJUNARODNE PRODAJE

Nacionalni izvori su sadrani uglavnom u trgovakim ili graanskim zakonima, a u samo malom broj udrava su donijeti posebni zakoni o prodaji robe

Izvori medjunarodnog karaktera su:

Konvencije,

model ugovori,

formularni i standardni ugovori,

Opti uslovi poslovanja,

Kodifikovana pravila, i

Medjunarodni obiaji.

Formularni ugovori, opti uslovi poslovanja, medjunrarodni obiaji, UNIDROIT naela i Naela evropskog ugovornog prava su autonomni izvori, a konvencije spadaju u posebne medjunarodne izvore.NACRT ZAJEDNIKIH PRAVILA ZA UPUIVANJE, UNIDROIT NAELA I NAELA EVROPSKOG UGOVORNOG PRAVA

Nacrt zajednikih pravila za upuivanje predstavlja akademski projekat. Za sada postoji u formi nacrta. Znaaj nacrta za medjunarodno poslovno pravo se sastoji u ulozi da slue kao uzor za izradu Evropskog graanskog zakonika i svjetskog trgovakog zakonika ili kao inspiracija nacionalnim zakonodavstvima za izmjenu postojeih zakona. Posebna vrijednost Nacrta ini knjiga u kojoj su obraeni ugovori o: prodaji, lizingu, uslugama, franizingu, distribuciji, zajmu, ugovori o nalogu.Ova naela spadaju u dopunske izvore prava jer su usvojeni u formi tzv.mekog prava, pa je njihova primjena samo preporuena.

UNIDROIT je Medjunarodni institut za unifikaciju privatnog prava. UNIDROIT naela se odnose na medjunarodne trgovinske ugovore, dok se Evropska naela mogu primijeniti na sve vrste ugovora, pa i na unutranje ugovore. UNIDROIT naela su namijenjena za univerzalnu primjenu u cijelom svijetu, dok su Evropska naela prije svega usmjerena na primjenu u okviru Evropske unije.

Evropska naela ugovornog prava se i dalje mogu primjenjivati kao odvojen set pravila za ugovore, na slian nain kao i UNIDROIT naela: ako ih ugovorne strane izriito unesu u ugovor ili ako se dogovore da e biti mjerodavna za ugovor. Kao mjerodavno pravo za ugovor, Naela e se primijeniti kada je ugovorena primjena optih pravnih naela lex mercatoria, kao i kad nisu izabrale neko pravo kao mjerodavno za svoj ugovor. Naela mogu imati i edukativnu funkciju, jer mogu podstai traenje zajednikog prava za razliite pravne sisteme, kako bi se izgradilo novo Evropsko komunitarno pravo ili svjetsko pravo trgovaca.

KONVENCIJA UJEDINJENIH NACIJA (UN) O UGOVORIMA O MEDJUNARODNOJ PRODAJI ROBE BEKA KONVENCIJA

Na diplomatskoj konferenciji odranoj 1980.godine, u Beu je usvojena tzv.Beka konvencija. Beka konvencija spada u tzv.samoizvrive medjunarodne ugovore, to znai da se njene odredbe, nakon ratifikacije, direktno primjenjuju i proizvode direktno dejstvo u dravama koje su je ugovorile, bez potrebe donoenja bilo kakvih akata implementacije. Ova konvencija se primjenjuje na ugovore o medjunarodnoj prodaji robe. Potrebno je odrediti predmetno i teritorijalno polje primjene.

PREDMETNO POLJE (OBLAST) PRIMJENE KONVENCIJE:

Poto se konvencija primjenjuje na ugovore o prodaji, potrebno je odrediti ta se podrazumijeva pod ovim ugovorom. U Konvenciji to nije uinjeno, ali se ugovor o prodaji moe definisati, kao ugovor, bez obzira na graanski ili trgovaki karakter ugovornih strana, kojim se prodavac obavezuje da isporui robu, prenese robne dokumente i prenese svojinu na kupca. A kupac se obavezuje da plati cijenu i primi isporuku robe.

Konvencije se primjenjuje i na modifikovane ugovore, a to su ugovori o prodaji sa uzastopnim isporukama i na moderne kao to su ugovori sa prevozom robe kupcu.

Medjutim, konvencija se ne primjenjuje na sporazume o distribuciji, jer je predmet ovog sporazuma organizacija distribucije. Ona se ne primjenjuje ni na sporazume o franizingu, kao ni na lizing poslove.

U Konvenciji je se koristi pojam roba koji je u sudskoj praksi shvaen kao roba koja je u momentu isporuke tjelesna i pokretna, bez obzira da li je u pitanju nova ili koriena roba. Neke nove vrste pokretnih stvari kao to su softveri su, poslije izvjesnih kolebanja prihvaeni kao roba, ako su materijalizovani u diskovima kao pokretnim stvarima. Ali, ako je softver dat samo na korienje za odredjeno vrijeme i ako ga davalac u svakom momentu moe traiti natrag, onda to nije prodaja ve ugovor o licenci.

PRODAJA NA KOJE SE NE PRIMJENJUJE KONVENCIJA

Konvencija se nee primjenjivati na prodaju:

Robe kupljene za linu ili porodinu upotrebu ili za potrebe domainstva,

Na javnoj licitaciji,

U sluaju zapljene koju sprovode sudske vlasti,

Hartija od vrijednosti ili novca,

Brodova, hidroglisera i vazduhoplova,

Elektrine energije.

Razlozi za izuzimanje primjene Konvencije na ove ugovore se pravdaju posebnom svrhom sticanja robe, a ne vrsti robe (ovdje je rije o domaoj kupovini ili potroakim ugovorima), posebnom vrstom ugovora o prodaji ili posebnom vrstom robe.

Tako npr. kada foto kameru kupuje profesionalni fotograf ili kad sapun kupuje poslodavac za svoje zaposlene, na takve prodaje se primjenjuje Beka konvencija. Ali ako istu robu kupuju pojedinci kao foto amateri ili pojedinci za linu higijenu onda nema primjene Konvencije.

Ostale izuzetke ine prodaje na aukciji, od strane javnih vlasti, prodaja akcija i hartija od vrijednosti, brodova, hidroglisera i aviona. Ali u sluaju prodaje nafte i gasa (se primjenjuju odredbe konvencije), za razliku od prodaje elektrine energije (na koje se ne primjenjuje konvencija).

TERITORIJALNA OBLAST (POLJE) PRIMJENE KONVENCIJE:

Konvencija se primjenjuje na ugovore o prodaji robe koji imaju medjunarodni karakter. Postoje opti i alternativni uslovi.

1. Opti uslovi medjunarodni karakter prodaje:

a) subjektivni kriterijum koji je vezan za mjesto poslovanja ugovornih strana. U nedostatku mjesta poslovanja, trai se da imaju svoja redovna boravita, na teritorijama razliitih drava. Zbog toga je za medjunarodni karakter jednog ugovora od znaaja mjesto poslovanja koje su ugovorne strane imale u momentu zakljuenja ugovora, bez obzira na eventualne kasnije promjene.

Postoje mnoge varijante vezane za mjesto poslovanja:

ugovori zakljueni preko komisionara ako agent (komisionar) koji posluje u jednoj dravi ugovornici zakljui ugovor sa drugom stranom iz iste drave u svoje ime, a za raun principala, ne otkrivajui da to radi za principala iz tree drave, a da za to nije znala druga strana. Takav ugovor se smatra ugovorom o unutranjoj prodaji. Situacija je drugaija ako je ista strana znala za medjunarodni karakter ugovora.

U Konvenciji je pitanje mjesta poslovanja kada jedna ugovorna strana ima vie mjesta poslovanja, rijeeno da se uzima u obzir mjesto poslovanja koje ima najtjenju vezu sa ugovorom. Ugovori zakljueni preko zastupnika ako ugovor o prodaji zakljuuje agent, koji nastupa u ime i za raun nalogodavca, tj.kao trgovaki zastupnik, takvim ugovorima se uspostavlja direktan pravni odnos izmedju zastupnika i treeg lica. Ako se mjesta poslovanja ili sjedita ugovornih strana nalaze na teritorijama razliitih drava, u pitanju je ugovor o medjunarodnoj prodaji robe, bez obzira gdje se nalazi sjedite zastupnika. Ugovori zakljueni izmedju ugovornih strana koje imaju vie mjesta poslovanja uzima mjesto koje je najtjenje povezano sa mjestom izvrenja.b) Trgovaki karakter posla nije od znaaja.2. Alternativni uslovi za primjenu Konvencije potrebno je ne samo da ugovorne strane imaju svoja mjesta poslovanja na teritorijama razliitih drava, tj.da je ispunjen opti uslov, nego i da bude ispunjen jedan od dva slijedea alternativna uslova:a) Da su u pitanju drave ugovornice, ili da

b) Pravila medjunarodnog privatnog prava upuuju na primjenu prava neke od drava ugovornica.DIREKTNA PRIMJENA KONVENCIJE

Ako se sjedita ili mjesta poslovanja obe ugovorne strane nalaze na teritorijama drava ugovornica Konvencija se direktno ili neposredno primjenjuje. Njenu primjenu ugovorne strane mogu izbjei jedino ako su je izriito iskljuile.

INDIREKTNA PRIMJENA KONVENCIJE

Podrazumijeva se da se mjesta poslovanja nalaze u razliitim dravama. Pri tome nije od znaaja da li je samo jedna od njih drava ugovornica ili to nije nijedna od njih, ako pravila medjunarodnog privatnog prava upuuju na primjenu prava neke drave ugovornice. S obzirom da na ovaj nain pravila medjunarodnog privatnog prava na indirektan ili posredan nain omoguavaju primjenu Konvencije, u pitanju je indirektna ili posredna primjena Konvencije.

Pravo drave ugovornice mogu na izriit nain izabrati i same strane u ugovoru. Pri tome nije od znaaja ni to da li o tome raspravlja sud neke drave ugovornice ili tree drave. Zato? Pa zato to se pod pravom drave ugovornice podrazumijevaju pravila Konvencije, a ne pravila sadrana u njenim unutranjim propisima: graanskim ili trgovakim zakonima. To praktino znai da odredbe Konvencije imaju prednost u primjeni nad unutranjim pravilima. Ovo se obrazlae sa tim da se pravilima Beke konvencije direktno rjeava sporno pitanje, dok se pravilima medjunarodnog privatnog prava mora ispotovati dvostepenost, a to je: utvrivanje mjerodavnog prava i njegovu primjenu.

Postoje i situacije kada jedna ili obe strane ugovornice stave rezervu na ugovor. Mogu se izvesti dva zakljuka: a) da se primjenjuju odredbe Konvencije, i b) konvencija se nee primjenjivati, ako sud drave ugovornice upuuje na pravo drave ugovornice koja je stavila rezervu. U ovoj situaciji e se praktino Konvencija gotovo sigurno primijeniti, ako sud drave ugovornice uputi na pravo drave ugovornice.

ISKLJUENJE PRIMJENE KONVENCIJE VOLJOM UGOVORNIH STRANA

Priznavanjem ugovornim stranama potpune autonomije u pogledu njene primjene, Konvencija je dobila dispozitivni karakter. Svoju volju da iskljue ili ogranie primjenu Konvencije na konkretni ugovor, ugovorne strane moraju iskazati ne samo izriito, ve i na implicitan nain.

Primjer za izriito iskljuivanje Konvencije postoji u sluaju kada su ugovorne strane posebnom klauzulom na jasan nain izrazile da se na cijeli, ili na dio ugovora nee primjenjivati Konvencija.

Primjer za preutno ili podrazumijevajue iskljuenje postoji u drugom sluaju, kada nema prethodno navedene klauzule, ali su konkretna pitanja rijeena ili na drugaiji nain u samom ugovoru, ili je ugovorena klauzula o primjeni nekog drugog mjerodavnog prava.

U sluajevima kada su strane na izriit nain iskljuile primjenu Konvencije, ali nisu odredile mjerodavno pravo, ono e biti odredjeno prema pravilima medjunarodnog privatnog prava suda pred kojim se ovo pitanje postavi.

REZERVE

Pravo da stave rezervu na primjenu pojedinih lanova ili dijela Konvencije imaju jedino drave ugovornice. One to mogu uiniti izjavom prilikom prihvatanja, odobravanja ili pristupanja Konvenciji. Pravo stavljanja rezervi je ogranieno na primjenu drugog (II) i treeg (III) dijela Konvencije. Dio drugi se odnosi na pitanje zakljuenja ugovora, dio trei na prava i obaveze ugovornih strana i pravna sredstva zbog povrede ovih obaveza.

Primjena Konvencije moe biti ograniena i na pojedine teritorijalne jedinice u okviru drave ugovornice (tzv.federalna i kolonijalna klauzula).

Primjena Konvencije moe biti ograniena ili suspenodovana bilo kojim medjunarodnim sporazumom koji je ranije zakljuen, a sadri pitanja obuhvaena Konvencijom, pod uslovom da strane imaju svoja mjesta poslovanja u dravama ugovornicama takvog sporazuma. Za drave lanice Evropske unije ovo praktino znai da e se u sluaju kada je neko pitanje regulisano i odgovarajuim komunitarnim uputstvom, primjenjivati e se uputstvo, a ne Konvencija.

TUMAENJE KONVENCIJE

Odredbama Konvencije formulisana su tri principa koja se moraju potovati kod tumaenja Konvencije:

Promovisanje (ustanovljenje) jednoobraznosti,

Potovanje medjunarodnog karaktera, i

Potovanje savjesnosti i potenja u medjunarodnoj trgovini.

a) Da bi se ujednaila praksa sudova iz razliitih zemalja uz podrku UNCITRALA i UNIDROIT je ustanovljen informacioni sistem praenja i obavljanja sudske prakse drava ugovornica u tumaenju i primjeni Konvencije. Odluke se obajvljuju na internet stranici UNCITRALA i UNIDROIT.

b) Potovanje medjunarodnog karaktera ima za cilj da se utvrivanje pravog znaenja Konvencije primjenom bilo koje tehnike tumaenja, ne vri oslanjanjem samo na nacionalne institute, nego da se ide i izvan toga.

c) Potovanje naela savjesnosti i potenja ima za cilj da blie odredi stepen slobode arbitra i sudije i da odredi granice do kojih se ona moe kretati u udaljavanju od nacionalnih instituta prilikom utvrivanja pravog znaenja.

POPUNJAVANJE PRAVNIH PRAZNINA U KONVENCIJI

Pravne praznine postoje kada neko pitanje koje spada u domaaj primjene Konvencije, nije regulisano njenim odredbama. Dakle, ona pitanja koja nisu regulisana Konvencijom, ne mogu se smatrati pravnim prazninama.

Problem je to Konvencija, osim to je iz nacionalnih prava pozajmila pojedina naela, nije ustanovila sopstvena opta pravna naela kojima bi se popunile pravne praznine, pa je u teoriji sugerisano da se u tumaenju konkretne odredbe Konvencije prije pozivanja na opta naela, pokua sa primjenom rjeenja za analogne (ve rijeene sluajeve) sluajeve, pa ako njih nema treba traiti rjeenje koje je u skladu sa optim naelima. Ako takvih optih naela nema pomo se mora traiti u medjunarodnom privatnom pravu. U teoriji i praksi je prihvaeno tumaenje da se pod ovim podrazumijevaju i tzv.dopunski izvori, posebno UNIDROIT naela i Naela Evropskog ugovornog prava.

NASTANAK UGOVORA O MEDJUNARODNOJ PRODAJI ROBE

PREGOVORI ZA ZAKLJUIVANJE UGOVORA

Zakljuivanju ugovora u medjunarodnom prometu po pravilu prethode pregovori. Pregovori imaju dvostruku ulogu:

Da omogue stranama da se bolje upoznaju, i

I da im pomognu u odredjivanju sadrine budueg ugovora.

Iako pregovori ne obavezuju strane koje u njima ne uestvuju da moraju da zakljue ugovor, vodjenje pregovora u medjunarodnom prometu izaziva odredjene trokove.Krajnji cilj pregovora je zakljuivanje ugovora. Medjutim, nekada pregovaranjem ne mora doi do zakljuenja ugovora, ve to moe posluiti stranama da uoe da su im razliiti stavovi ili da ne mogu postii stepen saglasnosti, i tada dolazi do prekida pregovora.Drugaija situacija postoji u sluaju kada je jedna ugovorna strana vodila pregovore bez namjere da zakljui ugovor, npr.to nije bila ovlaena da pregovara. Ovakvi pregovori su neuspjeni pregovori.Moe se desiti da se pregovori dobro odvijaju sa namjerom da se zakljui ugovor, ali se u kasnijoj fazi odustalo od pregovaranja.Postavlja se pitanje ta je krajnji cilj pregovora: ili je to samo razmjena miljenja ili zakljuivanje ugovora? To se najbolje vidi u pregovorima izmedju strana iz razliitih drava. U takvim sluajevima se postavlja pitanje, ko e snositi trokove koji su nastali bezuspjenim pregovorima.

Beka konvencija ne regulie pitanje voenja pregovora.

PRAVNO DEJSTVO PREGOVORA

Iako je svrha pregovora nastanak ugovora, oni ne obavezuju strane. Ovakvo rjeenje je prihvaeno u svim nacionalnim zakonodavstvima i ima za cilj potivanje naela autonomije volje. Zakon o obligacionim odnosima (ZOO) sadri vrlo jasnu odredbu, kojom predvia da pregovori koji prethode ugovoru ne obavezuju. Ali to ne znai da ne postoje odredjene granice i pravila kako se strane moraju ponaati. Zbog toa je ustanovljena i odgovornost za vodjenje pregovora kulpa in kontrahendo. Odgovornost je vezana za ponaanje strana.PITANJE ODGOVORNOSTI ZA VODJENJE PREGOVORA

Ovo pitanje je razliito regulisano u zemljama pisanog prava (civil law), ili u kontinentalno evropskim dravama, u zemljama opteg prava (common law) i u medjunarodnim izvorima: Konvencija UN o ugovorima, UNIDROIT naela. Moe se rei da u kontinentalnom pravu su granice vodjenja pregovora odredjene u naelima savjesnosti i potenja, a u zemljama opteg prava naelom dobre vjere.PRAVNO REGULISANJE ODGOVORNOSTI

Prema UNIDROIT naelima, osnov odgovornosti strana koje vode pregovore se nalazi u ponaanju u looj vjeri, tj. suprotno naelu savjesnosti i potenja. ZOO propisuje odgovornost strane koja je vrila pregovore bez namjere da zakljui ugovor. Kako navedenom odredbom, nije odredjen osnov odgovornosti, u pravnoj teoriji je osnov traen u povredi naela savjesnosti i potenja i povredi naela zabrane zloupotrebe prava i naela zabrane prouzrokovanja tete drugom.

OSNOV I PRIRODA ODGOVORNOSTI

to se tie osnova odgovornosti, najvie pristalica ima ugovorno i deliktno shvatanje.

Izmedju strana u pregovorima se uspostavljaju posebni pravni odnosi povjerenja koji podrazumijevaju obavezu panje Povreda ove obaveze stvara culpa in contrahendo iz koje nastaje odgovornost. Kako je osnov ove odgovornosti traen u buduem ugovoru rije je o ugovornoj odgovornosti.

Za culpa in contrahendo se ne odgovara po sistemu pretpostavljene krivice, kao to je odredjeno ZOO, ve po sistemu dokazane krivice. Pod dokazanom krivicom obuhvaena je samo namjera (dolus), a ne i obina nepanja.

Ako je rije o sluajevima kada je jedna strana vodila pregovore sa namjerom da zakljui ugovor, ali je od te namjere odustala, ali neopravdano, osnov odgovornosti se moe traiti u povredi naela zabrana zloupotrebe prava. Ovdje se radi o svjesnom dovoenju jednog pregovaraa u uvjerenje da su pregovori uspjeno okonani i da e doi do ugovora, pa onda iz neopravdanih razloga, odustaje od toga.

USLOVI ODGOVORNOSTI I VISINA NAKNADE TETE

ZOO, propisuje odgovornost za naknadu tete strane koja je vodila pregovore bez namjere da zakljui ugovor ili kada je vodila pregovore sa namjerom da zakljui ugovor, ali je od te namjere neopravdano odustala. I u jednom i udrugom sluaju potrebno je da je nastala teta.

Dakle, odgovornost uvijek pretpostavlja dvije pretpostavke: da su vodjeni pregovori i da je zbog vodjenja pregovora dolo do nastanka tete drugoj strani zbog neopravdanog odustanka od zakljuenja ugovora. Ako su ispunjeni uslovi za nastupanje odgovornosti, strana koja nije odgovorna za vodjenje pregovora ima pravo na naknadu stvarno nastalih razumnih trokova, jer se naknadjuje samo tzv.negativni ugovorni interes. Ne nadoknadjuje se ni izmakla korist.

tetu nastalu vodjenjem pregovora obino ine putni trokovi, trokovi izrade studija ili projekata. U common law sistemu naknadu tete ograniavaju na povraaj stvari koju je druga strana tetnik neosnovano imala. Ameriki sudovi priznaju odgovornost i kada ugovor nije zakljuen, ali su strane u toku pregovora postigle niz preliminarnih sporazuma.

ZNAAJ PRELIMINARNIH SPORAZUMA

Preliminarni sporazum obavezuje strane ako su se dogovorile o svim pitanjima budueg ugovora, i u sluaju da ugovor ne bude zakljuen oteena strana ima pravo ne samo na stvarnu tetu nego i na izgubljenu dobit.

Neizvjesnost u pogledu karaktera i obavezujueg dejstva prethodnog sporazuma strana koje u njima uestvuju mogu otkloniti unoenjem u sporazume odredjenih klauzula, kao to su: dentlmenske klauzule, klauzule o povjerljivosti ili ekskluzivitetu.

Dentlmenske klauzule u posrazumu o pregovorima kojom strane iskljuuju svaku odgovornost za prekid pregovora, sudovi uglavnom priznaju.

Klauzulom o ekskluzivitetu jedna ili obe strane se obavezuju da u toku pregovora nee stupati u paralelne pregovore sa treim licima radi zakljuivanja istog ugovora.

Klauzulom o povjerljivosti strane se obavezuju da e informacije koje saznaju tokom pregovora tretirati kao povjerljive.

Posebnu vrstu predstavlja tzv.merger klauzula klauzula o spajanju je ugovorna odredba kojom ugovorne strane izjavljuju da ugovor koji su zakljuili u pisanoj formi obuhvata sve dogovorene uslove i da predstavlja jedinu i iskljuivu izjavu njihove saglasnosti.

PONUDA

Ponuda predstavlja prijedlog jedne strane za zakljuenje ugovora. Prijedlog mora poticati od ponudioca , kao lica koje moe zakljuiti ugovor i mora biti:1) Upuena jednom ili vie odredjenih lica,

2) Dovoljno odredjena, i

3) Ukazivati na namjeru ponudioca da se obavee u sluaju prihvatanja ponude.

Personalni elementi ponude ine: ponudilac i ponueni.

Prijedlog mora biti upuen odredjenom ili odredjenim licima jer se pretpostavlja da ponudilac raspolae ogranienom koliinom robe koju nudi na prodaju. Otuda se prijedlog upuen neodredjenom krugu lica, naziva tzv.opta ponuda , i u Konvenciji i veini nacionalnih prava smatra se kao poziv da se uine ponude. U medjunarodnoj praksi sve vie dobijaju na znaaju tzv.opte ponude koje su uinjene na poseban nain kao to je slanje kataloga, cjenovnika, kao i oglasi uinjeni putem tampe, letaka, radija, televizije ili interneta. ZOO ove oblike oglaavanja ne uzima kao ponudu za zakljuenje ugovora, nego samo poziv da se uini ponuda pod objavljenim uslovima.

Prijedlog mora biti dovoljno odredjen a to se podrazumijeva da izjava mora da sadri sve elemente budueg ugovora. Kod medjunarodnog ugovora bitne elemente ine predmet i cijena. Predmet je odredjen ako je naznaena vrsta robe i koliina. Medjutim, prema rjeenjima koja postoje u nacionalnim pravima, cijena moe ali i ne mora biti bitan element ugovora o prodaji. I prema ZOO cijena ne predstavlja bitan elemenat ugovora, tako da se odredbe o cijeni ne moraju nai ni u ponudi.

STANDARDNI USLOVI UGOVORA KAO DIO PONUDE

Pojedini, obini ili sporedni dijelovi budueg ugovora mogu u ponudi biti odredjeni upuivanjem na standardne uslove poslovanja, kao to su Incoterms, opti uslovi poslovanja ponudioca, standardni model ugovori i sl. Ponudilac to moe uiniti na dva naina: ili unoenjem njihove sadrine u ponudu, ili upuivanjem na njih.

U prvom sluaju se standardni uslovi tretiraju kao i ostale odredbe ponude i u sluaju prihvata ine sastavni dio ugovora. U drugom sluaju dejstvo klauzule o upuivanju bi trebalo ocijeniti zavisno od toga da li su drugoj strani bili poznati u asu zakljuivanja ugovora. Ako je upuivanje na standardne uslove izvreno na nain da su bili poznati ili morali biti poznati drugoj strani, smatraju se dijelom ponude ijim prihvatanjem se prihvataju i standardni uslovi.

U nekim nacionalnim pravima, opti uslovi obavezuju bez obzira na stvarno saznanje druge strane o njihovoj sadrini.

DEJSTVO PONUDE

Ponuda proizvodi dejstvo od trenutka kada stigne ponuenome. Od tog trenutka ponuda postaje efektivna ili proizvodi pravno dejstvo jer njenim prihvatanjem moe nastati ugovor. Od ovog momenta takoer, ona obavezuje ponudioca da je odri na snazi. Sve do momenta dok za nju nije saznalo tree lice ona je predstavljala samo jednostranu izjavu volje ponudioca.

Ako je ponuda uinjena prisutnim licima, tog momenta je i saznata pa je od toga momenta ponudilac obavezan svojom izjavom. Ako je ponuda uinjena odsutnim licima, ponudilac je obavezan da je odri od momenta njenog dospijea u ruke ponuenoga.

U Konvenciji je napravljena razlika pa se ponuda prije nego to dospije ponuenom moe povui, a nakon toga opozvati. Ako ponuda nije opozvana, ponudilac je duan da je odri na snazi do isteka roka, ili dok ponudjeni ne izjavi da je odbija prije navedenog roka.

U Konvenciji nije regulisano pravnog dejstva ponude u sluaju smrti i sl. Pa e se ova pitanja regulisati prema domaem mjerodavnom nacionalnom pravu.

OPOZIVOST PONUDE

Za razliku od pravila o neopozivosti ponude koje je prihvaeno u kontinentalno evropskim pravima, rjeenje Konvencije je zasnovano na principu opozivosti ponude.

Konvencijom je predvieno da se ponuda moe opozvati sve dok se ugovor ne zakljui, ako opoziv stigne ponudjenome prije nego to je otposlao svoj prihvat. Iako se radi na prvi pogled o dva roka, praktiki se radi o jednom roku, jer je najraniji momenat za nastanak ugovora, momenat kada je ponueni otposlao svoj prihvat. Takoer, se podrazumijeva da je izjava o izmjeni ili opozivu pravno valjana prema pravilima mjerodavnog nacionalnog prava.

Konvencija predvia da se ponuda ne moe opozvati u dva sluaja:1) Ako je u njoj naznaeno da je neopoziva,

2) Ako je ponueni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponaao se saglasno tome.

PRIHVAT PONUDE

Pod prihvatanjem ponude podrazumijeva se izjava ili drugo ponaanje ponuenoga koje ukazuje na saglasnost sa ponudom. Medjutim, nije dovoljna samo izjava volje da bi nastao ugovor. Zato je potrebno ispunjenje odredjenih uslova iz Konvencije:

1) Odgovor ponuenoga mora ukazivati na saglasnost sa ponudom,

2) Saglasnost mora biti bezuslovna,

3) Saglasnost mora biti efektivna tj.ne smije biti opozvana,

4) Mora biti blagovremena.

NAIN IZRAAVANJA SAGLASNOSTI:

Saglasnost na ponudu ponueni moe iskazati na izriit nain i preutno.1) Davanje saglasnosti na tradicionalan nain

To podrazumijeva da se prihvatanje ponude vri izjavom, a ta saglasnost ponuenoga da zakljui ugovor mora biti nedvosmislena i mora dospjeti do ponudioca. I prihvat, kao i ponuda, moe biti saopten elektronskim putem. Medjutim, ponueni moe poslati svoj prihvat e-mail samo ako je i ponudu dobio na isti nain.Ponueni moe svoj pristanak izraziti i drugim ponaanjem koja su ravnopravna (ekvivalentna) izjavi. Pod drugim ponaanjem se podrazumijevaju konkludentne radnje.U Konvenciji se kao konkludentne radnje navode radnje preduzete u cilju: isporuke robe ili plaanja. Tako prodavac moe na kupevu ponudu (narudbinu) da odgovori utovarom naruene robe u prevozno sredstvo ili pakovanjem robe, a prodavevu ponudu kupac moe prihvatiti plaanjem cijene.

Medjutim, konkludentan nain izraavanja prihvatanja ponude, Konvencija predvia samo ako to proizilazi iz ponude ili je rezultat ustaljene prakse izmedju strana ili obiaja. Samo u tom sluaju, konkludentno prihvatanje proizvodi dejstvo bez obavjetenja ponudioca.

utanje se, medjutim, ne tretira kao prihvat ponude, niti se utanjem moe zakljuiti ugovor. Ali, ako je utanje ponuenoga praeno i nekim drugim dodatnim elementima moe predstavljati prihvatanje ponude. Pod drugim okolnostima se moe podrazumijevati postojanje dogovorene prakse ili obiaja koji im je bio poznat.2) Davanje saglasnosti na poseban nain U praksi se koriste i posebni naini prihvata kao to je trgovako pismo o potvrivanju koje predstavlja dokument u pisanoj formi u kojemu su ponovljeni uslovi iz ugovora koji jedna strana alje drugoj u vezi ugovora koji je usmeno zakljuen. Ako je ugovor zakljuen usmeno ili putem telefona, u pismu se ponavljaju elementi ugovora i u tom sluaju slui kao dokaz da je ugovor zakljuen.

ODGOVOR PONUENOG KOJI SADRI DOPUNSKE ELEMENTE

U pogledu sadrine prihvata ponude, u Konvenciji su prihvaena dva rjeenja:

a) Odgovor bez dopunskih elemenata, i b) Odgovor sa dopunskim ili razliitim elementima1) Kao osnovno rjeenje, prihvaeno je tradicionalno ili klasino rjeenje prema kome odgovor ponuenoga mora biti saglasan sa ponudom tj.ne smije odstupati od ponude. Odgovor koji sadri dodatke ili druge izmjene smatra se odbijanjem ponude i predstavlja kontra ponudu.

2) Pored osnovnog, u Konvenciji je prihvaeno i reformistiko rjeenje o prihvatu sa dopunskim elementima koji sutinski ne mijenjaju ponudu, ime je djelimino naputeno tradicionalno tzv.pravilo izgleda u ogledalu, prema kome prihvat ponude u pogledu sadrine mora u svemu odgovarati uslovima ponude. U praksi je est sluaj da odgovor ponuenoga pored saglasnosti na ponudu, sadri dopunske elemente tj.elemente o kojima nije bilo rijei u ponudi. Reforma se ogleda u tome to Konvencija i takve odgovore smatra prihvatom ponude ako dopunski ili razliiti elementi sutinski ne mijenjaju odredbe ponude.

U praksi e medjutim, primjena ovog pravila o ponudi koja sadri dopunske elemente izazivati brojne dileme i sporove. Kao dopunski elementi u Konvenciji se pominju: cijena, plaanje, kvalitet i koliina robe, mjesto i vrijeme isporuke i sl.

SUKOB FORMULARA

Sukob formulara postoji u sluajevima kada na ponudu kojoj su prikljueni uslovi poslovanja ponudioca, ponudjeni odgovara prihvatom, ali uz prihvat poalje svoje uslove poslovanja. Uslovi poslovanja ponuenoga mogu biti odtampani na poledjini prihvata ili se na njihovu primjenu upuuje posebnom klauzulom.U teoriji se razlikuju dva shvatanja. Prema prvom shvatanju ili teoriji poslednje rijei, ugovor je zakljuen prema optim uslovima poslovanja strane koja je poslednja uputila na uslove poslovanja na koje druga strana nije prigovorila. Prema drugom shvatanju ili teoriji nokauta kojoj se prednost daje u njemakoj sudskoj praksi, ugovor se smatra zakljuenim kada su strane dogovorile, bez opte uslove ugovora.

ROK U KOME JE PONUDJENI DUAN DA ODGOVORI NA PONUDU

Da bi odgovor ponuenog proizvodio pravno djestvo prihvata mora stii ponudiocu u roku koji je ponudilac odredio u ponudi, a ako u ponudi nije nita reeno, u razumnom roku. Ponude kod kojih je ponudilac odredio rok za prihvat se oznaavaju kao oroene. Rok moe biti odredjen ili odrediv. Ostale ponude u kojima nije naveden rok oznaavaju se kao neoroene.Na oroene ponude ponueni mora odgovoriti u datom roku, a moe odgovoriti i prije isteka roka, ali ne i nakon isteka roka.

Za nastanak ugovora je od znaaja kada je odgovor-prihvat stigao ponudiocu, a ne kada je dat. U tom smislu je potrebno razlikovati odgovore koje ponueni alje prisutnom i odgovore odsutnom licu. Na ponudu koju mu je uinilo prisutno lice, ponueni se mora izjasniti odmah, osim ako okolnosti ne ukazuju na drugaije, i ako nije rije o oroenim ponudama. Kada su u pitanju odsutna lica, ponueni mora odgovor poslati ponudiocu tako da mu prema normalnom toku stvari stigne u predvienom ili razumnom roku.Drugaija je situacija ako je ponueni odgovorio nakon isteka roka i takav odgovor poslao ponudiocu. Na ponude u kojima nije odredjeno vrijeme za odgovor, ponudjeni se mora izjasniti u razumnom roku. To to je u Konvenciji kod ponuda uinjenih prisutnim licima odredjeno da se ponudjeni mora izjasniti odmah, upravo znai da je to razumni rok.

Kod ponuda uinjenih odsutnim licima duina razumnog roka je vea jer pored prirode posla obuhvata i vrijeme koje je potrebno za prenos odgovora do ponudioca.

Kao primjer kako priroda predmeta ugovora utie na duinu roka moe se navesti sluaj kad kupac iz Beograda sredinom februara poalje narudbu holandskom prodavcu za kupovinu odredjene koliine cvijea pri emu nije ostavio rok za odgovor. O takvoj ponudi ponueni se mora izjasniti u razumnom roku. Koji mora biti vrlo kratak jer ga na to upuuju okolnosti da je cvijee kao predmet ugovora namijenjeno za praznik 8.mart.

VRIJEME I MJESTO NASTANKA UGOVORA

Tradicionalni nain zakljuivanja ugovora se odvija putem prepiske, i ugovor je zakljuen u trenutku prihvatanja ponude. Ova teorija se zove teorija prijema. Medjutim teorija prijema se ne moe primijeniti kod ugovora o medjunarodnoj prodaji robe koji se zakljuuju konkludentnim radnjama i utanjem.

ZAKLJUIVANJE UGOVORA ELEKTRONSKIM PUTEM

Pitanje zakljuivanja ugovora elektronskim putem nije na izriit nain regulisano u Konvenciji. Zakljuivanje ugovora elektronskim putem je regulisano u pojedinim medjunarodnim i nacionalnim izvorima prava. Na medjunarodnom planu, u okviru UNCITRAL-a je usvojen Model zakona o elektronskoj trgovini, dok je u Evropskoj zajednici donijeto Uputstvo EZ 2000/31 o elektronskoj trgovini.

Pod elektronskom komunikacijom se podrazumijeva korienje raunarskih mrea i to: putem elektronske pote, elektronskom razmjenom podataka i direktnom (on-line) komunikacijom.

Komunikacija elektronskom potom ili e-mail-om, pretpostavlja da korisnici imaju slobodan pristup mrei i da imaju svoje elektronske e-mail adrese. Na ovaj nain se mogu slati poruke u slobodnoj formi, bilo u samom prostoru za obraanje, bilo u posebnom dodatku (attachment). U poslednjem sluaju, poruka se moe otkucati na memorandumu ili u drugoj formi i u toj formi sa svim podacima poslati kao prilog propratnom pismu. Poslate poruke stiu adresatu praktino istog momenta i adresat ih moe otvoriti i proitati u bilo kom momentu, ako su poslate u formatu i tipu koji je itljiv.

Pristup serverima, u smislu manipulisanja, nije omoguen neposrednim korisnicima, poilaocu i primaocu, pa oni ne mogu uticati na njihov rad. Serveri se programiraju da uvijek rade, ali se moe desiti da zbog tehnikih problema budu van funkcije.

to se tie momenta slanja i prijema poruka, u teoriji se predlae da se elektronska poruka smatra poslatom kada je ula ili stupila u informacioni sistem koji nije pod kontrolom poiljaoca na nain da moe biti uitana ili skinuta, proitana i shvaena od primaoca.

Drugi nain elektronske komunikacije se obavlja elektronskom razmjenom podataka (EDI). Ovjde se komunikacija odvija neposredno izmedju dva raunara ali samo putem poruka ija su sadrina, upotrijebljene rijei i njihov raspored unaprijed dogovoreni. Najpoznatiji su EDIFACT standardi Ekonomske komisije UN za Evropu i ameriki standardi ANSI X.12. EDI predstavlja zatvoren sistem povezanih raunara za standardne transakcije na standardnom formatu i po tome se razlikuje od interneta.

OSNOVNE OBAVEZE PRODAVCA

Kada je rije o prodavcu, Konvencijom su regulisane njegove tri glavne obaveze:

1) Da isporui robu,

2) Da preda dokumente koji se odnose na robu i

3) Da prenese svojinu na robi.

Kada je rije o obavezama kupca, Konvencijom su regulisane dvije glavne obaveze:

1) Da isplati cijenu i

2) Da preuzme isporuku robe.

NAIN ISPORUKE ROBE

U Konvenciji su predviena dva naina na koji prodavac moe da isporui robu kupcu, zavisno od toga da li je ugovorom o prodaji predvien prevoz robe ili nije. Ako je prodavac odgovoran za prevoz robe kupcu, onda se isporuka robe sastoji u predaji ili slanju robe. Ako ugovorom o prodaji nije predvien prevoz robe, smatra se da je kupac duan da preuzme robu, a obaveza prodavca se sastoji u stavljanju robe na raspolaganje.KOD UGOVORA O PRODAJI KOJI UKLJUUJE PREVOZ ROBE

a) Zakljuivanje ugovora o prevozu predaja robe prevoziocu podrazumijeva da se zakljui ugovor o prevozu.

b) to se tie osiguranja robe, Konvencija predvia da je prodavac, i kada nije duan da robu osigura u samom prevozu, duan da kupcu na njegov zahtjev dostavi sve raspolaive podatke koji su mu potrebni da bi mogao da robu osigura.

c) Obaveza identifikacije. Kada prevoziocu predaje generinu robu zajedno sa drugom robom ili robom drugih naruilaca prevoza, prodavac mora jasno identifikovati (posebnim obiljeavanjem) ili to uiniti u transportnim dokumentima.

Obaveza prodavca da informie kupca o predaji robe, moe proizilaziti i iz ugovorenih Incoterms klauzula, kao to su: FCA; FAS; FOB; CFR ili CIF. Ova obaveza se odnosi samo na sluajeve u kojima prodavac vri isporuku robe njenom predajom prevoziocu.

d) Predaju robe pediteru u praksi prodavci esto organizaciju posla prevoza povjeravaju posebnim licima - pediterima, kojima ili mogu predati robu ili im omoguavaju da dodju i uzmu robu. Stavljanjem robe na raspolaganje pediteru prodavac u tom momentu prenosi obavezu staranja na robi nezavisnom licu. Medjutim, ako je prodavac pediteru samo povjerio posao organizacije otpreme i ovlastio ga da u tom cilju on zakljui ugovor o prevozu, samo angaovanje peditera se ne smatra kao ispunjenje obaveze isporuke.

KOD UGOVORA O PREVOZU KOJI NE UKLJUUJE PREVOZ ROBE

a) Stavljanje robe na raspolaganje obuhvata u generalnom smislu radnje identifikacije robe i obavjetavanje kupca. Ako nain nije dogovoren, duan je da to uini tako da omogui kupcu da identifikuje robu koja je predmet ugovora i da mu omogui da je uzme.Jedino ako je ugovorom o prodaji fiksiran rok kada kupac treba da preuzme robu, a prodavac toga dana stavi robu na raspolaganje, nije duan da o tome obavijesti kupca.

Ako je roba uskladitena u prostorijama treeg lica, prodavac je pored identifikacije duan da kupcu obezbijedi potrebne dokumente na osnovu kojih moe da preuzme robu, ili jednostavno da izda nalog skladitaru da izda robu kupcu.

MJESTO ISPORUKE

Opta pravila. Ugovorne strane mogu slobodno izabrati mjesto isporuke. To mogu initi izriitim navodjenjem konkretnog mjesta ili ugovaranjem Incoterms klauzula. Do poklapanja mjesta isporuke moe doi i u sluaju kada su ugovorene Incoterms klauzule.

Tako je klauzulama CPT i CIP predviena predaja robe prevoziocu, dok je prema klauzuli EXW predvieno stavljanje robe na raspolaganje kupcu u mjestu gdje treba da bude proizvedena, a prema klauzuli FCA slobodno od vozarine u mjestu poslovanja prodavca. Klauzulama je predvien i nain kako treba izvriti isporuku . U svim navedenim sluajevima prodavac je duan da isporui robu u ugovorenom, odnosno odredjenom mjestu.KADA SE ISPORUKA ROBE VRI U DRUGOM POSEBNOM MJESTU

Ako je posebno mjesto ugovoreno Incoterms klauzulama, onda e ugovorne strane svoje obaveze izvravati u skladu sa pravilima ugovorene klauzule. To mogu biti klauzule koje predviaju prevoz robe, kao i klauzule o stavljanju robe na raspolaganje kupcu.

Vano je da su u njima predvia drugo mjesto od onih koji su regulisana Konvencijom. U ovakvim ugovorima prodavac izvrava obavezu isporuke robe predajom robe prevoziocu u naznaenom mjestu. Jedino kada su ugovorene klauzule FCA, FAS i FOB, u kojima se zahtijeva da prodavac zakljui ugovor o prevozu, ali da kupac odredi prevozioca i da prodavca obavijesti o prevoznom sredstvu, isporuku ne ini samo jednostrani akt prodavca, ve su u nju ukljueni i akti saradnje kupca.Obavezu isporuke prodavac e ispuniti stavljanjem robe na raspolaganje kupcu, ako su ugovorene slijedee Incoterms klauzule: DAF, DES, DEQ, DDU i DDP.

Ako je prodavac isporuio robu u drugom mjestu, a ne u onom u kome je ugovoreno, potrebno je razlikovati dvije situacije: da li je isporuio robu sa pogrenog mjesta u pravo mjesto, ili je sa pogrenog mjesta isporuio robu u pravo ili pogreno mjesto.

U prvoj situaciji, koja postoji na primjer ako je ugovorena CIF klauzula, prodavac je isporuio robu na brod umjesto u luci Rijeka, u luci Bar, ali je roba upuena na pravu adresu. Takva isporuka se smatra nesaobraznom isporukom i kupac e imati pravo da zahtijeva naknadu nastale tete.U drugoj situaciji, koja postoji na primjer kod FOB klauzule, prema kojoj je prodavac duan da isporui robu u posebnom mjestu i da je preda prevoziocu koga odrdi kupac, ili da je stavi na raspolaganje kupcu. Ako u ovim sluajevima prodavac ponudi robu u pogrenom mjestu, smatra se da nije izvrio isporuku robe.Pitanje transportnih i drugih prateih trokova. Pitanje transportnih trokova po pravilu se postavlja kod ugovora o prodaji koji ukljuuju prevoz robe, a mogu se javiti i kad je ugovorena isporuka stavljanjem robe na raspolaganje, dok se ostali trokovi mogu javiti i kod jednog i kod drugog oblika ugovora. Pod ostalim trokovima se podrazumijevaju trokovi pakovanja, carinski i drugi trokovi.

ROK ISPORUKE

Znaaj roka odredjivanje roka isporuke je od znaaja i za prodavca i za kupca.

Rokovi prethode, ili se tiu predaje robe ili stavljanja na raspolaganje, kako bi na taj nain ispunio ugovornu obavezu.

Za kupca je odrdjivanje roka isporuke od znaaja da bi mogao vremenski da planira korienje kupljene robe, npr. za sopstvenu proizvodnju.

Opte pravilo. Ako ugovorom nije odredjen vremenski redosljed ispunjavanja obaveza vai pravilo o istovremenom ispunjavanju.Nain odredjivanja roka isporuke Ugovorne strane su slobodne da vrijeme isporuke urede ugovorom kako im najvie odgovara. Ako rok nije odredjen, niti je odrediv na osnovu ugovora, Konvencija sadri dopunsko pravilo koje obavezuje prodavca da u svakom drugom sluaju robu isporui u razumnom vremenu nakon to je ugovor zakljuen.

Nain odredjivanja fiksnog roka isporuke. Uobiajeni nain odredjivanja ovakvog roka isporuke je navoenje kalendarskog datuma (npr.20.maja), ali se to moe uiniti i na drugi, manje oigledan nain vezivanjem za neki kalendarski dogaaj , npr.prvog radnog dana u maju.

Nain odredjivanja okvirnog vremena isporuke. Period je odredjen ako je ugovoreno najmanje nekoliko dana u okviru koga mora biti izvrena isporuka. Npr. u periodu od prvog do desetog u maju mjesecu.

KADA JE UGOVOREN FIKSNI ROK

Ako je ugovoren fiksni rok, prodavac je duan da robu isporui na tako odredjen datum.Posljedice povrede fiksnog roka. Povreda obaveze isporuke u fiksnom roku postoji i u sluaju kad prodavac robu isporui prije ili kada robu isporui poslije fiksiranog roka. Medjutim posljedice su razliite.

1) Prijevremena isporuka. Takvu isporuku kupac nije duan da prihvati, ali ako je prihvatio smatra se da je prodavac ispunio svoju obavezu isporuke. Kupac moe i da odbije da primi prijevremenu isporuku. U tom sluaju duan je da o tome bez odlaganja obavijesti prodavca.

2) Zadocnjela (zakasnjela) isporuka. Zadocnelom se smatra isporuka robe koju je prodavac izvrio nakon isteka roka. Isporuka robe nakon fiksnog roka predstavlja bitnu povredu ugovora, koja daje kupcu pravo da primi robu i trai naknadu tete ili da raskine ugovor i odbije da primi zakasnjelu robu i da trai naknadu tete.KADA JE UGOVOREN OKVIRNI ROKPosljedice neispunjenja isporuke u okvirnom roku zavise od toga kakav karakter je dat u povrijedjenom roku. U sluaju kada povreda roka isporuke predstavlja bitnu povredu ugovora, kupac moe raskinuti ugovor bez ostavljanja naknadnog roka za isporuku prodavcu.

Neka nacionalna prava, poznaju fiksne i obine rokove. Ovdje fiksni rok treba razlikovati od fiksiranja roka. Pod fiksiranjem roka se podrazumijeva tehnika radnja koja ima za cilj da na pouzdan i jasan nain objasni tano vremensko zanenje vremenskih izraza fiksiranjem znaenja na tano odredjeno vrijeme. Pod fiksnim rokom, se pak podrazumijeva rok kome ugovorene strane daju poseban znaaj koji karakterie cijeli posao.

U kontinentalnom pravu takve povrede se tretiraju kao povrede fiksnog posla, a u sistemu common law, kao bitne povrede ugovora.

OBAVEZA PRODAVCA DA ISPORUI SAOBRAZNU ROBU

Kupac oekuje od prodavca ne samo da mu isporui robu, ve i da roba ima odredjena svojstva, ona koja je imao u vidu prilikom zakljuenja ugovora, odnosno svojstva koja je ugovorio.Saobraznost robe je odredjena kao jedinstven pojam u tom smislu to obuhvata i vidljive i nevidljive ili skrivene nedostatke.Fizika svojstva karakteriu unutranju sadrinu robe i po tome se medjusobno razlikuju robe, a nekad i u okviru iste vrste, zatim po vrsti u okviru roda i izmedju rodova. Tako se razlikuje sjemenska od merkantilne penice, ali i penica od kukuruza.

Pravna svojstva su kategorija kojom se izraava odnos treih lica prema robi, tj.da li trea lica imaju kakvih pravnih optereenja kao to su: zaloga, dravina i sl.Sluajevi nesaobraznosti robe prema Konvenciji:U Konvenciji je kao osnovni kriterijum za utvrivanje saobraznosti prihvaena ugovorena svojstva. U tom smislu se u Konvenciji razlikuju sluajevi kada su ugovorne strane ugovorile posebna svojstva robe i kada to nisu inile, ili nisu uinile u potpunosti ili dovoljno jasno.

Prema Konvenciji, osim ako ugovorom nije drugaije ugovoreno, roba nije saobrazna, ako:

1) Ne odgovara za svrhe za koje se roba istog opisa redovno koristi,

2) Ne odgovara za posebnu svrhu koja je izriito ili preutno bila poznata prodavcu u vrijeme zakljuivanja ugovora,

3) Ne posjeduje svojstva robe koja je prodavac pokazao kupcu kao uzorak ili model,4) Nije upakovana na nain koji je uobiajen za takvu robu.Zakljuak: Pojam nesaobraznosti obuhvata postojanje nedostataka u: pogledu vrste ili prirode robe, kvalitetu, kvantitetu, isporuku aliuda (isporuka druge, a ne ugovorene robe) i nedostatke u pakovanju robe.Nesaobraznost robe zbog toga to nema ugovorena svojstva: (vidi zakljuak ispred)

a) Odstupanje u pogledu vrste ili prirode robe nesaobraznost postoji kada je prodavac isporuio traenu vrstu robe, ali roba ne posjeduje druge ugovorene karakteristike. Ili kada prodavac isporui drugu, a ne ugovorenu robu (aliud), npr,umjesto krompira isporui kukuruz. Ovdje prodavac treba da odgovara zbog nesaobraznosti, a ne zbog neisporuke. Bez obzira na sve kupac da ne bi izgubio prava koja mu pripadaju mora obavijestiti prodavca o ovim nedostacima.

b) Odstupanja u pogledu kvaliteta, kvantiteta i pakovanja ako isporuena roba nema ona svojstva koja su izriito ugovorena, u pitanju je nesaobraznost robe u pogledu kvaliteta. Medjutim, nesaobraznost postoji i kada je isporuena roba ne samo loijeg kvaliteta ve i roba boljeg kvaliteta. Kada je rije o koliini i pakovanju svako odstupanje od onog to je ugovoreno znai nesaobraznost robe. Svako pristajanje kupca na promijenjene koliine mora biti posebno navedeno u ugovoru.Nesaobraznost robe kada ugovorom nisu odredjena njena svojstva

Ta nesaobraznost moe biti zbog:

a) Nesaobraznosti robe zbog toga to ne odgovara redovnoj upotrebi U praksi mogu nastati dileme u odredjivanju pojma redovne svrhe. Iako je u Konvenciji prihvaen subjektivni pojam (korienje robe za vlastite potrebe) saobraznosti, u odredjivanju ovog pojma prihvaen je i objektivni pojam (da li se takva roba moe koristiti i u druge svrhe, komercijalne svrhe). U sudskoj praksi i nacionalnim pravima kontinentalnih drava, ova roba mora imati srednji ili prosjeni kvalitet.

Na saobraznost mogu da utiu i javni propisi drava, kao to su propisi o zatiti potroaa, ouvanje i zatite ivotne sredine

b) Nesaobraznost robe zbog toga to ne odgovara posebnoj namjeni ovdje se polazi od pretpostavke da je prodavac imao odredjeno saznanje o namjeni robe. Konvencija odredjuje da je prodavac duan isporuiti robu koja ima svojstva posebne namjene, osim ako drugaije nije dogovoreno ugovorom, pod pretpostavkom: (ovi uslovi moraju biti kumulativno ispunjeni)

1) Da mu je u vrijeme zakljuenja ugovora izriito stavljeno do znanja da e se roba koristiti za posebne namjene, i

2) Ako okolnosti pokazuju da se kupac na to oslonio.

c) Nesaobraznost robe zbog toga to ne odgovara uzorku ili modelu u pitanju je sluaj kad su svojstva robe ugovorena na poseban nain ne njenim opisom u ugovoru kao u prvom sluaju, ve pokazivanjem uzorka ili modela. Uzorak predstavlja dio generine robe, dok model predstavlja fiziki oblik koji bi kupljena roba trebalo da ima roba. U sluaju prodaje prema uzorke, oekuje se da isporuena roba ima sve kvalitete uzorka, dok kod prodaje prema modelu, ugovorom se moe precizirati da isporuena roba ima samo neke osobine ili kvalitete. Model se obino pokazuje na sajmovima.

d) Nesaobraznost robe zbog toga to nije adekvatno upakovana roba mora biti upakovana na nain koji je uobiajen za takvu robu. Uobiajeno pakovanje je ono koje se redovno primjenjuje u tgovini odredjenom vrstom robe, npr.u trgovini bananama, ili koji vae u poznatim trgovakim centrima.

UTVRIVANJE SAOBRAZNOSTI

Saobraznost se vri pregledom robe koji ima za cilj da se utvrdi stanje robe i da se na osnovu toga konstatuje postojanje saobraznosti ili nesaobraznosti.

Duina roka! Konvencijom je odredjen kratak rok za pregled robe da bi se omoguilo prodavcu da ako je mogue otkloni nedostatak saobraznosti isporukom druge robe, njenom popravkom i sl.

Kad poinje da tee rok za pregled! Kod ugovora kod kojih prodavac isporuku robe vri stavljanjem na raspolaganje, rok za pregled poinje da tee nakon to je izvrena isporuka, odnosno nakon to je roba predata kupcu. Kod ugovora koji ukljuuje prevoz robe prema optem pravilu rok poinje da tee od momenta kada je roba dospjela u odredino mjesto mjesto destinacije. Ako je ugovorena CIF i FOB klauzula onda je to odredina luka.

Nain utvrivanja saobraznosti robe! Nain ili metod ispitivanja saobraznosti robe zavisi prije svega od vrste i prirode roba, ali i od mjesta u kome se nalazi, pakovanja i drugih okolnosti. U svakom sluaju prilikom pregleda robe mora biti primijenjen metod koji je prema svim okolnostima odgovarajui

Pitanje trokova! Ako se ugovorne strane nisu drugaije sporazumjele ili to ne proizilazi iz obiaja, trokove ispitivanja snosi kupac. Takoer kupeva obaveza da pregleda robu ini osnovu obaveze obavjetavanja prodavca i ima za svrhu da kupcu ouva dalja prava koja on moe, ali i ne mora koristiti protiv prodavca.

ISPORUKA NESAOBRAZNE ROBE

Ako je prodavac isporuio robu koja nije saobrazna ugovoru i takva isporuka se smatra isporukom, ali kupac ima odredjena prava koja su u vezi sa isporukom. Ako mu je isporuena roba ija nesaobraznost predstavlja bitnu povredu ugovora, kupac moe raskinuti ugovor ili od prodavca zahtijevati naknadno ispunjenje isporukom nove robe.Isporuka aliuda!I u sluaju isporuke druge, a ne ugovorene robe (isporuka aliud-a) i takva isporuka se tretira kao isporuka, ali nesaobrazne robe. Samo u sluaju kada nije znao da je isporuio drugu, a ne ugovorenu robu, kupac je duan da ga o tome obavijesti i da eventualno zahtijeva novu isporuku, odnosno isporuku nove robe.Povreda pakovanja!Nesaobraznost pakovanja moe nastati zbog toga to je prodavac odabrao pogrean materijal za pakovanje, to je izvrio pogrean raspored ili pogreno obiljeio upakovanu robu. U svim ovim sluajevima izvrena je isporuka, ali se isporuena roba tretira kao nesaobrazna pa uzroke odgovornosti treba traiti u radnjama koje su obuhvaene pojmom isporuke. Medjutim, prodavac nee odgovarati ako je nesaobraznost pakovanja u isporuenoj robi rezultat radnji lica koja nisu pod njegovom kontrolom. Naprimjer, ako je do oteenja pakovanja dolo prilikom utovara, u toku prevoza, pri istovaru i sl.

Odgovornost prodavca za nesaobraznost robe.Da bi prodavac odgovarao zbog nesaobraznosti robe, potrebno je:

a) da je utvreno postojanje nesaobraznosti. Ovaj momenat e se vezati ili za momenat prelaska svojine ili za momenat prelaska rizika sa prodavca na kupca. Prema odredbama Konvencije, prodavac odgovara za svaki nedostatak saobraznosti koji je postojao u tenutku prelaska rizika na kupca, ak i ako se nedostatak saobraznosti pojavio kasnije.

b) da svoju odgovornost nije iskljuio ugovorom ili Konvencijom. U ugovornom pravu je kao opti princip prihvaeno pravo ugovornih strana da svojom voljom potpuno ili djelimino iskljue svoju odgovornost. U praksi su ei sluajevi ogranienja odgovornosti, a samo rijetko e doi do potpunog iskljuenja odgovornosti. Prema UNIDROIT i Evropskim naelima, ugovornim stranama je dozvoljeno ugovaranje klauzule u ogranienju i iskljuenju odgovornosti u granicama naela pravinosti, savjesnosti i potenja.

c) da je kupac stavio prigovor.Obaveza prodavca da prenese svojinu.Odredbama Konvencije, odredjena je obaveza prodavca da kupcu prenese svojinu, ali nije odredjen nain njenog prenosa. Za prodavca prenos svojine predstavlja jednu od ugovornih obaveza ijim ispunjenjem stie pravo da od kupca zahtijeva isplatu cijene. Za obe strane ovo je pitanje od znaaja jer se, ako se drugaije nisu dogovorile, prema svojini moe odrediti momenat prelaska rizika za sluajnu propast ili oteenje stvari.

Pitanje utvrivanja momenta kada je svojina sa prodavca prenijeta na kupca je od znaaja i u sluaju insolventnosti (nemogunosti da plati ) prodavca, ako do toga doe u sluaju kad je kupac isplatio cijenu, a svojina nije prela na njega. Ili ako je svojina prela na kupca koji je postao insolventan prije nego to je isplatio cijenu.Prava i zahtjevi treih lica.Da bi prodavac mogao da ispuni obavezu prenosa svojine, potrebno je da ima svojinu na isporuenoj robi. Ako je prodavac isporuio robu na kojoj nije imao svojinu (ako je prodao tuu robu) i takav ugovor se smatra valjanim, ali e se isporuena roba smatrati nesaobraznom. U praksi se ovo rijetko deava. ei sluajevi su prodaje robe na kojoj prodavevi povjerioci imaju zahtjeve koji se temelje na njihovim zatienim interesima. Npr. pravo prevozioca da zadri robu po osnovu neplaene vozarine.

Posebnu vrstu optereenja na prodatoj robi ine prava javnih vlasti. To mogu biti mjere opte zabrane izvoza ili uvoza koje su donijete iz ekonomskih razloga. Dejstvo ovih mjera moe biti takvo da potpuno nemogui prenos svojine.

Trea lica mogu prema isporuenoj robi imati zahtjeve koji su zasnovani na postojanju nekog prava tog lica prema robi, ali i zahtjeve koji nisu utemeljeni na nekom pravu. Konvencija obavezuje prodavca da uzme u zatitu kupca u svim sluajevima i osnovanih i neosnovanih zahtjeva. Ako su prava treih lica nastala zahvaljujui ponaanju kupca, onda za njihovo postojanje ne moe biti odgovoran prodavac, niti se od njega moe zahtijevati da ih otkloni.

Prava intelektualne svojine.U praksi nije rijedak sluaj da prodavac svjesno ili nesvjesno prodajom robe povrijedi prava intelektualne svojine. U sluajevima kada su prodavci istovremeno i proizvoai, esto i ne znaju da prilikom proizvodnje robe vrijedjaju tua prava industrijske svojine ili to pak ine svjesno prodajui tzv. piratsku robu. Na ovaj nain se vrijedaju prava treih lica na patent, zatieni znak, ili druga autorska prava.

Pitanje pojma prava intelektualne svojine, njeno sticanje i zatitu, kao i pitanje da li ova prava postoje u odnosu na robu je regulisano nacionalnim pravom koje je po pravilu, odredjeno mjestom registracije konkretnog prava intelektualne svojine. Prodavac je odgovoran za sve zahtjeve koje u vezi prava intelektualne svojine postave trea lica prema kupcu na isporuenoj robi. Ni ovdje nije od znaaja da li su takvi zahtjevi osnovani ili nisu.

PRAVNA SREDSTVA KOJA STOJE NA RSPOLAGANJU KUPCU

Konvencija ne predvia posebna pravna sredstva. Praktino, kupac moe traiti od prodavca izvrenje ugovora, ili otklanjanjem prava ili zahtjeva treih lica ili, ako to nije mogue, naknadnom isporukom druge robe ili njenog dijela.Pravo da raskine ugovor moe koristiti samo u sluaju kad nesaobraznost predstavlja bitnu povredu ugovora. Izbor ovih pravnih sredstava prati i pravo kupca da zahtijeva naknadu odgovarajue tete. Pravo kupca da zahtijeva snienje cijene nije u Konvenciji odredjeno na jasan nain. Uslov za koritenje prava je prethodno obavjetenje.

OBAVEZA PRODAVCA DA PREDA DOKUMENTE

Prodavac je obavezan da kupcu preda dokumente u mjestu, vremenu i u formi kako se dogovorio sa kupcem. Ako ugovorom ovo pitanje nije regulisano, niti proizilazi iz Incoterms klauzule, odgovor bi trebalo traiti u skladu sa znaajnim obiajima i naelima na kojima je zasnovana Konvencija.

Forma i vrsta dokumenta. Dokumenti moraju biti one vrste i u onom obliku koji omoguava kupcu da preuzme robu od prevozioca ili od treeg lica (npr.od skladitara)

Vrijeme predaje dokumenata. Ako je vrijeme predaje dokumenata odredjeno ugovorom, prodavac je duan da preda dokumente u tom vremenu. Ako preda dokumente prije tog roka, prodavac moe sve do roka da popravi svaki nedostatak saobraznosti u dokumentima. Ako vrijeme predaje dokumenata nije odredjeno ugovorom, prodavac je duan da dokumente preda kupcu najkasnije do momenta koji omoguava kupcu da u okviru roka za isporuku preuzme robu.

Ako je kao nain plaanja ugovoren dokumentarni akreditiv, prodavac je duan da ugovorene dokumente poalje kupcu preko akreditivne banke tako da mu stigne najkasnije do prispijea robe. Ako je ugovoreno plaanje putem dokumentarnog akreditiva, prodavac je duan da preda dokumente banci koja je imenovana kao naplatna banka.

OSNOVNE OBAVEZE KUPCA

Osnovne obaveze kupca su:

a) da plati cijenu i,

b) da preuzme isporuku robe onako kako je predvieno Ugovorom i Konvencijom.

Obaveza da plati cijenu. Ispunjenje ove obaveze obuhvata:

Preduzimanje pripremnih mjera, (poto u medjunarodnoj prodaji isplata cijene ne moe izvriti neposredno prebacivanjem sa kupevog rauna na raun prodavca kao u unutranjem prometu, potrebno je preduzeti mjere kojima se garantuje plaanje. Ako nita nije ugovreno o nainu plaanja, onda su ove radnje direktno usmjerene na plaanje: prenosom sredstava, predajom gotovine ili eka. Ako kupac ne preduzme potrebne mjere ini povredu ugovora. I kada su u pitanju obaveze i formalnosti koje su nametnute nacionalnim zakonskim propisima, polazi se od pretpostavke da kupac mora znati pravo svoje zemlje, npr.u pogledu uslova registracije takvih ugovora.)

Odredjivanje cijene, (Cijenu mogu sporazumno odrediti obe ugovorne strane. Ugovorne strane se mogu dogovoriti i da cijenu odredi trea strana. U svim tim sluajevima cijena se smatra odredjenom ili odredivom. Osim sluajeva u kojima je cijena tano odredjena (fiksirana) ili je odrediva, Konvencijom je odredjena mogunost da se kao valjano zakljueni ugovori priznaju i oni kod kojih cijena nije odredjena, niti odrediva. Kao poseban nain odredjivanja visine cijene, u Konvenciji je regulisana cijena prema teini robe. U sluaju sumnje se uzima kao neto teina. Pod neto teinom se podrazumijeva ukupna teina umanjena za teinu ambalae).

Pod valutom plaanja se podrazumijeva valuta u kojoj je kupac duan da plati cijenu prodavcu. Strane se mogu dogovoriti da kupac plati cijenu u svojoj valuti ili valuti prodavca, ali i u valuti neke tree drave. Ipak strane u ugovoru nisu u potpunosti slobodne, jer moraju voditi rauna o svojim deviznim propisima koji su imperativne prirode (U Republici Srpskoj je to Zakon o deviznom poslovanju). Ako se plaanje vri uz predaju robe, kupac je duan da plati prodavcu cijenu u mjestu te prodaje. Mjesto plaanja cijene kupac moe platiti cijenu u mjestu koje su same odredile ili koje proizilazi iz obiaja ili prakse koja je uspostavljena izmedju strana. Konvencija predvia dva rjeenja: kupac je duan da plati cijenu ili u sjeditu prodavca, ili u mjestu predaje robe ili dokumenata.

Samo plaanje cijene u odredjenom mjestu i roku.

U pogledu sredstava plaanja strane imaju slobodu izbora, ali u granicama nacionalnih imperativnih deviznih propisa. Zakonom o deviznom poslovanju, postavljena su odredjena ogranienja u pogledu valute plaanja, naina i vremena. Privrednim subjektima je propisana obaveza da platni promet obavljaju preko banaka, koritenjem instrumenata plaanja kao to su ekovi, mjenice, platne kartice i sl. U pogledu vremena plaanja Konvencija daje slobu stranama da to ugovore onako kako im najbolje odgovara. Ako to ne uine, potrebno je razlikovati dvije situacije. U prvoj situaciji kupac je duan da plati cijenu kada mu prodavac stavi na raspolaganje bilo robu, bilo dokumente. Roba i dokumenti se mogu staviti na raspolaganje i u mjestu poslovanja prodavca, u njegovom skladitu. Druga situacija se odnosi na ugovore u koji je ukljuen prevoz robe. Ako je ugovorom predvien prevoz robe, prodavac moe otpremiti robu pod uslovom da roba ili dokumenti koji se odnose na robu nee biti predati kupcu dok ne isplati cijenu.

U svim sluajevima kupac je duan da plati cijenu onog dana koji je odredjen ugovorom.

Obaveza prijema nesaobrazne robeAko je prodavac isporuio robu koja nije saobrazna ugovoru, prava i obaveze kupca u pogledu prijema takve robe zavise od prirode povrede i pravnih sredstava koja mu stoje na raspolaganju.

Kupac ima pravo da odbije da primi robu i da raskine ugovor samo u sluaju bitne povrede ugovora.U Konvenciji je posebno regulisano pitanje prava kupca da primi prijevremenu isporuku i isporuku vee koliine od ugovorene.

U prvom sluaju kupac moe ili primiti ili odbiti isporuku zavisno od toga da li se povreda kvalifikuje kao bitna ili nebitna povreda ugovora. U drugom sluaju kada prodavac isporui veu koliinu robe od one koja je predviena ugovorom, kupac takoer moe primiti ili odbiti isporuku koliine koja premauje ugovorenu koliinu. Ako kupac primi cijeli viak ili njegov dio iznad ugovorene koliine, duan ga je platiti po ugovorenoj cijeni.

PRAVNA SREDSTVA KOJA STOJE NA RASPOLAGANJU UGOVORNIM STRANAMA U SLUAJU POVREDE UGOVORAPRAVNA SREDSTVA KOJA STOJE NA RASPOLAGANJU KUPCU:

Ako prodavac ne ispuni neku obavezu iz ugovora o prodaji kupac moe da:

1) Zahtijeva ispunjenje ugovora,

2) Raskine ugovor ili

3) Trai snienje cijene

4) Zahtijeva naknadu tete.

Osim ovih navedenih osnovnih sredstava, kupac moe koristiti i tzv. privremena pravna sredstva. Rije je o pravni sredstvima koja su zajednika za obe ugovorne strane kao to su:

Pravo na odlaganje izvrenja,

Pravo prodavca da sprijei predaju robe,

Pravo na anticipativni raskid ugovora,

Pravo na raskid u pogledu konkretne isporuke i

Pravo na kupovinu ili prodaju radi pokria.

Da bi kupac mogao da koristi ova pravna sredstva potrebno je da je prodavac:

1) Uinio povredu ugovora,

2) Da je izabarao neko od predvienih sredstava, i

3) Da je o tome obavijestio prodavca.

VANO: Kada je u pitanju pravo kupca da trai naknadu tete, Konvencija daje pravo kupcu da zahtijeva naknadu tetu bez obzira koje je pravno sredstvo izabrao.Pravna sredstva koja su zajednika i za prodavca i za kupca, mogu se podijeliti na:

1) Ona koja su usmjerena na ispunjenje i,

2) Na sredstva zamjene.Prva, su usmjerena ili na prinudno ispunjenje ugovornih obaveza od strane koja je povredila ugovor ili na povraaj onoga to je izvrila oteena strana.

Svrha drugih je da obezbijede zamjenu za ispunjenje oteenoj strani, npr.naknadom tete umjesto prinudnog izvrenja ugovora.

Da bi kupac mogao da koristi navedena sredstva potrebno je da je prodavac povredio ugovor o prodaji.

Razlozi zbog kojih je dolo do neispunjenja ili povrede ugovora nisu od znaaja za postojanje neispunjenja ili povrede ugovora. Pod razlozima se najee podrazumijeva krivica.Konvencijom su predviena posebna pravna sredstva ako se povreda ugovora sastoji u neisporuci robe, a posebna ako je isporuena nesaobrazna roba.Da bi kupac mogao da koristi navedena pravna sredstva potrebno je da porodavac povredio obavezu koja je dospjela. Dospjelost ispunjenja obaveze se cijeni prema roku za ispunjenje. Posebne sluajeve predstavljaju povrede ugovora koje su uinjene:

1. Prijevremenom isporukom,(postoji u sluaju kada prodavac isporui robu prije dospjelosti. I prijevremena isporuka predstavlja povredu ugovora. Medjutim, ona se razlikuje od ostalih povreda po tome to kupcu ne daje automatski pravo da koristi sva pravna sredstva. Kupac moe koristiti samo neka pravna sredstva i to pod uslovom da je prihvatio prijevremenu isporuku. Kako se prijevremena isporuka ne moe smatrati bitnom povredom ugovora, to je automatski iskljueno pravo raskida.

Samo prihvatanje isporuke prije roka ne znai i saglasnost kupca da je roba saobrazna. Ako je prijevremeno isporuenu robu primio kao ispunjenje ugovora, kupac je obavezan da bi mogao da koristi prava, odmah nakon prijema robe o svom izboru obavijestiti prodavca.)

2. Povreda obaveze isporuke jednog obroka, (ova povreda postoji u sluaju povrede isporuke jednog obroka kod ugovora kod kojih prodavac obavezu ispunjava u vie obroka. Pravilo je da povreda obaveze isporuke jednog obroka ne predstavljaju bitnu povredu isporuke jednog obroka, pa kupac ne moe da korsti pravo na raskid ugovora, ve jedno od dva preostala sredstva.)

3. Tzv.unutranje povrede ugovora. (jasna unutranja povreda ugovora postoji u sluajevima kada obaveza prodavca nije dospjela, ali se iz njegovog ponaanja jasno moe zakljuiti da nee ili nije u stanju da u dospjelosti ispuni obavezu. U takvim sluajevima kupac moe i prije dospjelosti izjaviti da e raskinuti ugovor).

POVREDE UGOVORA ZA KOJE PRODAVAC NE ODGOVARA

Povreda ugovora naelno povlai i odgovornost. Medjutim, postoje i odredjene povrede zbog kojih ugovorna strana nee odgovarati. Kada je u pitanju prodavac, to e biti u sluajevima kada je do povrede ugovora dolo zbog radnji kupca i kad je do povrede ugovora dolo iz razloga na koje prodavac nije mogao uticati (via sila). Takoer, se prodavac moe osloboditi odgovornosti pod odredjenim uslovima i zbog radnji treih lica.Isto tako kada je do povrede ugovora dolo zbog radnji kupca, bilo bi protivno naelu savjesnosti i potenja dati pravo kupcu da se koristi navedenim pravnim sredstvima. Isto tako postoje i povrede ugovora koje su rezultat okolnosti na koje prodavac nije mogao uticati, takve povrede se tretiraju kao opravdavajue ili izvinjavajue i nee odgovarati zbog neizvrenja.

Medjutim ako je neizvrenje jedne strane posljedica neizvrenja nekog treeg lica, kojeg je ta strana angaovala da izvri ugovor, ta strana se oslobadja odgovornosti samo:

1) Ako bi bila oslobodjena na osnovu vie sile, i

2) Ako bi lice koje je ona angaovanla bilo oslobodjeno i kad bi se odredbe o vioj sili primijenile na njega.

Oslobodjenje od odgovornosti je privremenog karaktera i traje dok smetnje traju.

PRAVNA SREDSTVA USMJERENA NA ISPUNJENJE

U pravna sredstva usmjerena na ispunjenje ugovora spadaju zahtjev kupca da mu prodavac ispuni ugovorne obaveze i zahtjev prodavca da mu kupac plati cijenu, preuzme isporuku ili da izvri druge svoje obaveze. Ovdje spada i pravo oteenih bilo prodavca, bilo kupca na dodatni rok, kao krajnji rok za ispunjenje.

Kada su u pitanju prava kupca usmjerena na ispunjenje spadaju i neka dodatna prava, kao to je pravo da zahtijeva isporuku druge robe kao zamjenu ili da zahtijeva da isporuena roba bude popravljena u sluaju nesaobraznosti. Takoer, ovdje spada i pravo kupca da trai snienje cijene ako isporuena roba nije saobrazna ugovoru.

PRAVO NA NATURALNO ISPUNJENJE UGOVORA

Naturalno ispunjenje, ne obuhvata zahtjev za restitucijom (povraajem) robe koja je isporuena, ili vraanje plaenog novca nakon raskida ugovora.

Osnov za naturalnoim ispunjenjem ugovora bi trebalo traiti u svrsi ugovora. Svrha ugovora je njegovo ispunjenje.Konvencija je predvidjela, da je upravo ovaj zahtjev za ispunjenjem naveden na prvom mjestu, to znai da je kupcu dato pravo da od prodavca uvijek moe zahtijevati ispunjenje ugovora. Kao prioritetno pravo na ispunjenje postoji i u sluajevima neisporuke, i u sluajevima isporuke nesaobrazne robe. Dakle, kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva ispunjenje ugovora zbog bilo koje povrede ugovora, odnosno neispunjenja bilo koje ugovorne obaveze.

PRAVO NA ISPUNJENJE UGOVORA NAKNADNOM ISPORUKOM I ISPORUKOM ROBE U ZAMJENU

Ispunjenje ugovora se moe postii na tri naina:

1) Naknadnom isporukom robe koja uopte nije isporuena,

2) Isporukom druge robe u zamjenu i

3) Popravkom isporuene robe.

Naknadna isporuka robe! U sluaju da prodavac nije ispunio obavezu isporuke, kupac moe zahtijevati naknadni rok isporuke. Zahtev za ispunjenjem nije uslovljen postojanjem bitne povrede ugovora. Dovoljno je da postoji povreda ugovora. Isto tako kada prodavac nije uopte isporuio robu, utanje kupca treba tumaiti kao da trai naknadni rok. Medjutim, u medjunarodnoj praksi, kupci se rijetko odluuju da zahtijevaju naknadno naturalno ispunjenje.

Isporuka u zamjenu! Kupac moe traiti isporuku robe u zamjenu ako su ispunjena tri uslova:

a) Da je roba isporuena,b) Da ima nedostataka u saobraznosti koji predstavljaju bitnu povredu ugovora, i

c) Da je kupac o svom izboru blagovremeno obavijestio kupca.

Pravo na popravku robe! Prema Konvenciji, ako roba nije saobrazna ugovoru, kupac moe zahtijevati od prodavca da mu otkloni nedostatke popravkom. Sama popravka se moe sastojati u otklanjanju nedostataka na isporuenim dijelovima ili u isporuci nekih novih dijelova. Pravilo je da popravku treba izvriti u razumnom roku.

PRAVO NA SNIENJE CIJENEAko isporuena roba nije saobrazna ugovoru kupac moe zahtijevati i snienje cijene. Medjutim, kupac ne moe zahtijevati snienje cijene u sluaju isporuke nesaobrazne robe kod koje se nesaobraznost ogleda u postojanju pravnih nedostataka.Nedostatak saobraznosti mora postojati nakon to je rizik preao na kupca pri emu nije od znaaja da li je prodavac odgovoran za nedostatak.

Korienje ovog prava podrazumijeva obavezu kupca da prodavca pravovremeno obavijesti o postojanju nesaobraznosti.

Nain izraunavanja sniene cijene. U Konvenciji je ova vrijednost definisana kao srazmjera ili odnos vrijednosti stvarno isporuene robe u vrijeme isporuke, prema vrijednosti koju bi u to vrijeme imala roba saobrazna ugovoru. Iz ovog se moe vidjeti da smanjena cijena nije prost izraz apsolutne razlike u razlici u vrijednosti izmedju saobrazne i nesaobrazne robe, ve vie od toga.

Stoga se zahtjev za snienje cijene razlikuje od zahtjeva za naknadu tete. Za snienje cijene nije od znaaja da li je kupac stvarno pretrpio tetu, ve apstraktni odjnos izmedju vrijednosti isporuene robe i vrijednosti saobrazne robe. Kupcu je dato pravo da kombinje zahtjev za snienje cijene sa zahtjevom za naknadu tete. Kupac, medjutim, ne moe zahtijevati naknadu tete kada je prodavac oslobodjen od obaveze odgovornosti za neizvrenje.

PRAVO NA RASKID UGOVORAKonvencijom je dato pravo kupcu da moe raskinuti ugovor u dvije situacije:

1) Kada prodavac nije ispunio bilo koju obavezu iz ugovora, ako je time uinio bitnu povredu ugovora,

2) Aku u sluaju neisporuke, prodavac nije isporuio robu u dodatnom roku koji mu je kupac odredio.

Klasifikacija razloga zbog kojih se moe traiti raskid ugovora je izvrena prema karakteru povrede koju je uinio prodavac i prema vrsti povrijedjene ugovorne obaveze.

Prema karakteru, sve povrede su podijeljene na bitne i nebitne, a pravo na raskid ugovora je dato samo u sluaju da postoji bitna povreda ugovora.

Bitna povreda moe postojati u sluaju:

1) Kada roba uopte nije isporuena,

2) Kada je isporuena nesaobrazna roba,

3) Kada isporuena roba ima pravne nedostatke,

4) Kada uopte nisu predati dokumenti.

to se tie vrste povredjene obaveze u Konvenciji je napravljena razlika izmedju povrede koja se sastoji u neisporuci robe i ostalih povreda.USLOVI ZA KORIENJE PRAVA NA RASKIDPravo na raskid kupac moe koristiti, ako su ispunjeni slijedei uslovi:

1) Ako postoji bitna povreda ugovora,

2) Ako je istekao dodatni rok odredjen za isporuku i

3) Ako je dao izjavu o raskidu.BITNA POVREDA UGOVORA

Prema Konvenciji bitna povreda ugovora postoji ako se njome prouzrokuje takva teta drugoj strani da je sutinski liava onoga to je opravdano oekivala od ugovora, izuzev ako takvu posljedicu nije predvidjela strana koja ini povredu.

Ovakvo definisanu bitnu povredu karakteriu tri elementa:1) Povreda ugovora,

2) Nastala teta koja sutinski liava od odredjenih oekivanja i

3) Predvidivost posljedica.

Bitna povreda ugovora predstavlja kvalifikovani (tei) oblik povrede ugovora. Iako je ugovorom o prodaji prodavac duan da ispuni sve obaveze, njihovo neispunjenje povlai tee i lake posljedice. Tako npr.obaveza isporuke robe u odredjeno vrijeme moe predstvaljati bitan element ugovora ako su ugovorne strane to ugovorile, kao fiksni rok, ali to moe proizilaziti i iz prirode robe. Na ovaj nain strane su slobodne da svakoj obavezi daju karakter bitne, tako da e se njena priroda kvalifikovati kao bitna povreda.

Teina posljedica koje nastaju povredom ugovora. One posljedice koje ne izazivaju tetu ne povlae odgovornost.

Predvidivost posljedica. Mogunost predvianja posljedica je definisana subjektivnim i objektivnim kriterijumima. Prvo se polazi od subjektivnog kriterijuma, koji se vezuje za znanje prodavca. Medjutim, da bi se ovo shvatanje balansiralo, odnosno da se ovaj kriterijum ne primjenjuje samo na onog koji ini povredu, uveden je korektivni element koji to treba objektivizirati. Otuda se nee smatrati da postoji bitna povreda ugovora i kada su ispunjena dva uslova (povreda i teta), ako takvu posljedicu nije predvidjela strana koja ini povredu ugovora, niti bi je predvidjelo razumno lice istih svojstava u istim okolnostima.RASKID UGOVORA ZBOG BITNE POVREDE UGOVORA

Kupac moe da raskine ugovor ako dokae da je prodavac time uinio bitnu povredu ugovora pri emu ne mora ostaviti dodatni rok. Postupak raskida ugovora se razlikuje. U sluaju da je isporuena nesaobrazna roba, kupac mora obavijestiti prodavca o nesaobraznosti. Ako kupac dokae da je time uinjena bitna povreda ugovora, ne mora ostaviti prodavcu naknadni rok za otklanjanje nedostataka

Ako se dokae da je nesaobraznom isporukom uinjena bitna povreda ugovora kupac moe koristiti ostala pravna sredstva: otklanjanje nedostataka ili snienje cijene. U ovom sluaju, ako prodavac ne otkloni nesaobraznost u naknadnom roku, kupac ne moe traiti raskid ugovora, ve samo naknadu tetu zbog nesaobraznog ispunjenja ugovora ili snienje cijene.Ako prodavac preda kupcu nesaobrazne dokumente, kod ocjene takve povrede se pravi razlika prema vrsti dokumenta. Ako prodavac nije isporuio dokumente koji kupcu daju pravo raspolaganja robom, kao to je konosman ili skladinica, rije je o ozbiljnoj povredi. Kupac moe da zahtijeva raskid ugovora tek ako prodavac ove ozbiljne nedostatke ne otkloni u razumnom roku.U sudskoj i arbitranoj praksi kanjenje prodavca sa isporukom robe i kanjenje kupca sa isplatom cijene po pravilu ne tretiraju kao bitne povrede ugovora. Stoga se drugoj strani ostavlja naknadni rok, nakon ijeg isteka se moe kooristiti pravo na raskid ugovora.RASKID UGOVORA ZBOG NEISPORUKE ROBE I DODATNI ROK

Pod neisporukom robe se smatra zakanjenje sa isporukom kada roba uopte nije isporuena u roku, isporuka robe u pogreno mjesto i isporuka samo dijela robe. Ovdje se polazi od pretpostavke da je isporuka robe sutina ugovora tako da povreda obaveze isporuke sama po sebi predstavlja ozbiljnu povredu ugovora, a njeno ponavljanje i u naknadnom roku transformie takvu povredu u bitnu povredu ugovora.U sluaju neisporuke, kupac koji eli da raskine ugovor mora prodavcu ostaviti dodatni rok za isporuku robe. Dodatni rok ima za cilj da prodavcu omogui da jo jednom pokua da isporui robu kako bi ugovor ostao na snazi.

Ali, istekom dodatnog roka u kome prodavac nije isporuio robu, ozbiljna povreda ugovora koja je prethodno postojala se transformie u bitnu povredu ugovora koja daje pravo kupcu da raskine ugovor.

Potrebno je razlikovati dejstvo dodatnog roka kod zakanjenja sa isporukom i dejstvo dodatnog roka kod ostalih povreda ugovora.RASKID UGOVORA PRIJE ISTEKA ROKA

Kada se u roku predvienom za izvrenje ugovora jedna strana ponaa tako da je oigledno da svoje obaveze nee ispuniti onako kako je to ugovorom bilo predvieno, druga strana moe odloiti izvrenje svojih obaveza ili izjaviti da raskida ugovor prije isteka roka.

Bekom konvencijom je pravo na anticipitavni (prije isteka roka) raskid ugovora predvien u dva sluaja:

1) Kada budua bitna povreda ugovora postane evidenta,2) Kada druga strana izjavi da nee ispuniti svoje obaveze.

Raskid ugovora prije isteka roka ima za cilj da savjesnoj ugovornoj strani prui mogunost da blagovremeno reaguje i zatiti se protiv budue povrede ugovora, kao i da se sama oslobodi obaveze izvrenja. Takoer se na ovaj nain moe umanjiti i teta prouzrokovana neizvrenjem.

Strana koja eli da raskine ugovor, to mora uiniti posebnom izjavom. Izjava o raskidu moe biti data u bilo kojoj formi i o njoj mora biti obavijetena druga strana.

to se tie duine roka u kome se mora dati izjava o raskidu, potrebno je razlikovati raskid ugovora prije isporuke i nakon isporuke.U prvom sluaju (prije isporuke), ako prodavac nije isporuio robu u predvienom roku, bez obzira da li je bitna povreda roka ili povreda naknadnog roka, kupac moe ekati prodavca da isporui robu toliko dugo koliko ima interes za to. utanjem kupac ne gubi pravo na raskid ugovora, ve samo odlae njegovo ostvarenje. Medjutim, ako kupac dugo eka i na ni koji nain ne zahtijeva ni ispunjenje ni raskid ugovora, ne gubi pravo da raskine ugovor, ali moe izgubiti pravo na naknadu tete ako bi to bilo u suprotnosti sa naelom savjesnosti i potenja. Ovu neizvjesnost moe prekinuti prodavac obavjetenjem o tome ta namjerava uiniti.

U drugom sluaju, kada je prodavac isporuio robu, kupac mora raskid ugovora izjaviti u razumnom roku. Razumni rok poinje da tee u odnosu na zakanjelu isporuku od trenutka kada je saznao da je isporuka izvrena.PRAVNA SREDSTVA KOJE STOJE NA RASPOLAGANJU PRODAVCU

Kada kupac ne izvri bilo koju obavezu koju ima na osnovu ugovora ili Konvencije, prodavac ima pravo da:

1) Zahtijeva ispunjenje ugovora,

2) Raskine ugovor, i

3) Zahtijeva naknadu tete.PRAVO PRODAVCA DA TRAI ISPUNJENJE UGOVORA

Pravo prodavca na ispunjenje se moe odnositi na bilo koju obavezu kupca: da plati cijenu, preuzme isporuku ili da izvri koju drugu obavezu. U sluaju kada je kupac primio robu, prodavac moe traiti da mu kupac plati cijenu u naknadno ostavljenom roku, ili raskinuti ugovor bez ostavljanja naknadnog roka.

U sluaju da se opredijeli da zahtijeva ispunjenje ugovora, prodavac moe, odrediti kupcu razumni rok (dodatni rok). Medjutim, prodavac nije duan da kupcu ostavi dodatni rok. Mogunost ostavljanja dodatnog roka je u njegovom interesu. PRAVO PRODAVCA DA ZAHTIJEVA RASKID UGOVORA

Prodavac moe izjaviti da raskida ugovor:

1) Ako neizvrenje bilo koje obaveze koju kupac ima na osnovu ugovora ili Konvencije predstavlja bitnu povredu ugovora, ili

2) Ako kupac nije ni u dodatnom roku koji je odredio prodavac izvrio svoju obavezu.

Raskid ugovora djeluje na obe ugovorne strane.

U Konvenciji je prihvaeno rjeenje prema kome raskid ne ponitava ugovor, jer neke obaveze ugovornih strana ostaju i nakon raskida. Medjutim, napravljena je razlika izmedju primarnih ugovornih obaveza koje su ugaene raskidom i prateih ili sekundarnih prava i obaveza. U tome smislu se primarno dejstvo raskida ogleda u oslobadjanju ugovornih strana od svojih neispunjenih obaveza ili obaveza koje su direktno vezane sa njima.

Pravo na povraaj. Ovo pravo pripada objema stranama, ali se moe koristiti samo ako je neto dato, odnosno isporueno ili plaeno prije raskida ugovora.

Dodaci uz vraanje. Vraanje onoga to je isporueno ili plaeno prati i obaveza prodavca da plati kamatu, a kupca da naknadi prodavcu pratee koristi. Kada je prodavac duan da vrati cijenu, on duguje i kamatu poev od dana kada mu je cijena isplaena. Visina kamate se obraunava prema kamatnoj stopi koja vai u mjestu poslovanja (sjeditu) prodavca.

PRAVO NA NAKNADU TETEPravo na naknadu tete imaju i prodavac i kupac. Konvencijom su predviene dvije vrste tete: Konkretna, i

Apstraktna teta.

Postoje i dva principa kod njihove naknade: princip potpune naknade i princip ograniene odgovornosti do visine predvidive tete.Konkretna teta je definisana kao teta jednaka pretrpljenom gubitku i izmakloj dobiti koji su usljed povrede nastali za drugu stranu. Pravo na naknadu konkretne tete se moe zahtijevati zbog povrede bilo koje obaveze iz ugovora, ali ne moe biti vea od pretrpljenog gubitka i izmakle dobiti koje je strana koja je povrijedila ugovor predvidjela ili je morala predvidjeti u trenutku zakljuenja ugovora.

Ovom vrstom naknade tete nisu obuhvaene tete zbog deliktne odgovornosti nastale licima ili imovini, jer se oni cijene prema mjerodavnom nacionalnom pravu. Ovom tetom nisu obuhvaene ni tete nastale zbog povrede obaveza u toku vodjenja pregovora (kulpa in kontrahendo).

Nain utvrdjivanja tete. Konvencija ne predvia nain utvrivnja tete, niti metod izraunavanja.

Pod gubicima se mogu razumjeti tete nastale zbog neizvrenja ugovora, kao i uzgredne i posljedine tete.Apstraktna teta je ona teta koja je nastala zbog toga to je zbog povrede ugovora druga strana izvrila tzv.zamjenljivu transakciju. Pod zamjenljivom transakcijom se podrazumijeva prodaja ili kupovina radi pokria izvrena na razuman nain i u razumnom roku poslije raskida ugovora.Nakanada apstraktne tete se moe zahtiejvati ako su ispunjena tri uslova:

1) Da je ugovor raskinut,2) Da je izvrena zamjenljiva transakcija,3) I da su kupovina i prodaja radi pokria izvreni na razuman nain i u razumnom roku poslije raskida.ZAJEDNIKE ODREDBE ZA PRODAVEVE I KUPEVE OBAVEZE

Ugovor o prodaji predstavlja klasian primjer dvostrano obavezujueg posla.

Zajednika pravila za prodavca i kupca se odnose na:

1) Povredu ugovora prije dospijea i ugovore sa uzastopnim isporukama,

2) Naknadu tete,

3) Kamatu,

4) Oslobadjanje od odgovornosti,

5) Dejstvo raskida, i

6) uvanje robe.

Povreda ugovora prije dospijea ako strane nisu drugaije dogovorile, vai pravilo o istovremenosti ispunjavanja obaveza. Medjutim, u medjunarodnim ugovorima je najee teko obezbijediti istovremeno ispunjenje obaveza. U praksi se obino ugovara da prodavac prvo u potpunosti ili djelimino isporui robu, a da kupac isplati cijenu u nekom kasnijem periodu. I u jednom i u drugom sluaju strane ulaze u rizik. Da bi se to sprijeilo, Konvencija je to rijeila na preventivan nain, davanjem prava takvoj strani da:

1) Odloi izvrenje svoje dospjele obaveze,

2) Sprijei predaju robe ili

3) Raskine ugovor.

Uslovi za korienje navedenih prava. Za korienje sva tri prava Konvencijom su predvidjeni isti uslovi.

Opti uslovi. Da bi jedna strana odloila ispunjenje svojih obaveza, raskinula ugovor ili sprijeila predaju otpremljene robe, potrebno je da je poslije zakljuenja ugovora postalo oigledno da druga strana nije sposobna ili nije spremna da izvri bitan dio svojih obaveza (kod odlaganja) ili da je jasno da e uiniti bitnu povredu ugovora (kod raskida) zbog:

1) Ozbiljnog nedostatka sposobnosti za izvrenje ili kreditne sposobnosti, ili

2) Njenog ponaanja u pogledu priprema za izvrenje ili stvarnog izvrenja ugovora.

Procjena vjerovatnoe ili opasnosti da jedna strana nee izvriti bitan dio svojih obaveza ili da e uiniti bitnu povredu ugovora se vri uzimajui u obzir ugovor u cjelini, kao i ponaanje druge strane. Tako se, npr. kao ozbiljan nedostatak sposobnosti za izvrenje obaveza smatra izbijanje rata, poar i sl.

Anticipativni karakter povrede. Anticipativni ili budui karakter povrede ugovora se sastoji u tome to do stvarne povrede ugovora nije dolo, ve samo postoji opasnost da do toga moe doi.

Obaveza slanja obavjetenja. Obaveza slanja obavjetenja postoji i kod korienja prava na odlaganje izvrenja i kod raskida ugovora.

Pravo da sprijei predaju robe ima samo prodavac i moe se na to pozvati ako je ve otpremio robu prije nego to su se pojavili razlozi koji ukazuju na nesposobnost ili nemogunost ispunjenja obaveza od strane kupca. Roba mora biti otpremljena, tj.mora biti u prevozu, ali nije predata kupcu. Vano je da kupac nije stekao dravinu.

PRAVO NA RASKID UGOVORA SA UZASTOPNIM ISPORUKAMA

Ugovore o prodaji sa uzastopnim isporukama karakterie obaveza prodavca da isporuku robe izvri najmanje u dva obroka ili rate koje slijede jedna drugu. Isporuke su u pravnom smislu odvojene jedna od druge, dok u ekonomskom smislu mogu initi ili nedjeljivu cjelinu ili svaka od njih moe biti cjelina.

U Konvenciji se samo pominje raskid, pri emu su predviena tri sluaja raskida:

1) Raskid ugovora u odnosu na jednu isporuku ovakav raskid je mogu samo kod ugovora kod kojih su isporuke medjusobno nezavisne u ekonomskom smislu, dok se u pravnom smislu svaka od njih moe tretirati i kao poseban ugovor. Otuda posljedice povrede ugovora neizvrenjem jedne isporuke, makar to bila i bitna povreda ugovora, ne pogadjaju ugovor u c