UNIVERZITET U SARAJEVUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA HISTORIJUKATEDRA ZA ARHEOLOGIJU

Mrea rimskih putnih komunikacija na podruju sredinje Bosne (struni rad)

Mentor: Student:Prof. dr. sci. Adnan Busuladi Sabina Vejzagi

Sarajevo, 2014.Sadraj

1. Uvod ..............................................................................................................32. Historijat istraivanja ....................................................................................43. Izvori za prouavanje rimskih cesta u BiH ...................................................54. Rimski saobraaj na podruju BiH ...............................................................75. Rimska cesta dolinom rijeke Bosne ..............................................................85.1. Dionica Bilimie Gornje Motre Sarajevsko polje ....................95.2. Rimska cesta od Zenice prema epu i Doboju ...............................106. Cesta Salona Servitium .............................................................................107. Dionica ceste od Ravanjskog polja do Zenice .............................................118. Cesta od Mlinita preko Podranice do Banja Luke ....................................129. Dolina Rame ................................................................................................1210. Podruje Skopljanskog polja ........................................................................1311. Podruje rijeke Lave ...................................................................................1312. Podruje grada Zenice ..................................................................................1313. Dolina rijeke Bosne od Zenice prema Savi ..................................................1414. Sarajevo sa okolinom ...................................................................................1415. Dvije Dolabeline ceste .................................................................................1415.1. Cesta ...ad Hedum castellum Daesidiatium ......................................1415.2. Cesta ...ad Bathinum Flumen ............................................................1716. Zakljuak ...............................................................................,......................1817. Bibliografija .................................................................................................1918. Prilog ............................................................................................................21

1. UvodRimljani su na podruju BiH, nakon potpunog osvajanja Ilirika, otkrili bogata rudna nalazita, kao to su srebro, bakar, eljezo, olovo i sl. Ubrzo otvaraju rudnike srebra, bakra, eljeza, olova, soli, i to u gradovima Srebrenici, Srebreniku, Kupresu, Olovu, Vareu, Tuzli itd. Radi to boljeg i breg razvoja rudarstva, trgovine, ali na kraju i uspostave njihove vlasti, grade i naselja, vojne logore i ceste. Proirili su cestovnu komunikaciju od Salone, pa sve u ostale krajeve Ilirika, te pokazali vrsnost mainerije u gradnji puteva. Sve ovo je doprinijelo i romanizaciji stanovnitva. Od velikog znaaja, i trgovakog i vojnikog, bile su i komunikacije izmeu naselja, povezivanja manjih mjesta sa veim, povezivanja obalnog podruja sa unutranjim, gdje je primat preuzela Salona, iz koje su kretale sve vee cestovne komunikacije. Jo vei znaaj predstavlja injenica, da se Rimljani nisu zaustavili na gradnji osnovnih, glavnih cesta, ve su uz njih gradili i prikljune puteve. Trgovina je dobila vei i laki prometni znaaj. No, nisu Rimljani prvi gradili puteve na ovim podrujima. Mnogi njihovi putevi zasnivali su se na starim prethistorijskim putevima, kao to je izgraen put od Salone do Narone. Osim to su izmeu sebe povezivali Ilirik, cilj gradnje ovih cesta i prikljunih puteva, bilo je i povezivanje, u ovom primjeru Ilirika, tj. Panonije i Dalmacije, sa Rimom i Italijom, to su Rimljani inili sa svakom osvojenom teritorijom.Osim to su uspjeli sagraditi ove cestovne komunikacije, Rimljani su pokazali svoju sposobnost i u brzini gradnje, gdje se za primjer moe navesti poznatih pet Dolabelinih cesta, koji je za nepunih 6 godina uspio izgraditi oko 400 rimskih milja ( 588 600 km ) puta, to je nevjerovatno za onaj period, prvenstveno jer nisu imali maineriju koju danas posjeduju graditelji cesta. Ovime su pokazali i svoju disciplinovanost. Cilj ovog rada je predoiti cestovne komunikacije koje su se protezale kroz granice dananje srednje Bosne. U rad su izneene ceste koje su se protezale kroz ovo podruje, ali i ceste koje su svoje poetke i krajeve imale van ovoga podruja, ali su svojim pravcima i duinama upravo prolazile kroz dananju sredinju Bosnu.

2. Historijat istraivanjaPrva vea zanimanja i istraivanja lokaliteta rimskog doba, tanije iz doba Rimskog Carstva, na podruju Bosne i Hercegovine dogaaju se u periodu nakon Drugog svjetskog rata, pod okriljem Zemaljskog muzeja, koji je ve mnogo godina unazad pokrenuo razna istraivanja, kako na polju arheologije, tako i ostalih naunih grana. Naravno, interes za ovo doba javlja se dosta ranije, tj. vee se za osnivanje Zemaljskog muzeja, kada se pokuavaju opisati pojedinani nalazi ili poneki dogaaji. Za ovaj predratni period veu se imena I. Fr. Juki, V. Vuleti Kosanovi, M. Nedi, S . Kosanovi, S. Trifkovi, L. Zore i dr, a pored domaih autora, ovom tematikom na podruju BiH, bavili su se i A. Evans, E. Sainte Marie, O. Blau, M. Hoernes, J. Asboth i sl.[footnoteRef:1] Prvi osvrt na rimsko doba BiH daje Vjekoslav Klaji u svom djelu o historiji Bosne. Sve angaovanijim radom, naunici Zemaljskog muzeja daju razna djela na ovu temu, radovi su se poeli objavljivati odmah godinu nakon osnivanja muzeja, tj. 1889., gdje se pored Glasnika Zemaljskog muzeja, pokree i asopis Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina, na njemakom jeziku. Ovi prvi radovi dali su osnovu kasnijim naunicima u njihovim radovima. Nakon Drugog svjetskog rata, osnovano je mnogo novih zaviajnih muzeja irom zemlje: Tuzla, Biha, Banja Luka, Mostar, Travnik, Doboj, Trebinje, Livno i sl. Veliku pomo dale su i zbirke iz samostalnih, privatnih vlasnitva, zatim samostani, kole itd. [1: I. Bojanovski, 1988, str. 15]

Meu prvim istraenim lokalitetima iz carskog doba, bio je lokalitet Domavija kod Sasa, Srebrenice. Istraivanja je obavio V. Radimsky, koje je objavio u GZMu 1891, 1892, 1894. te u WM BH I, IV[footnoteRef:2] . Nakon ovog lokaliteta, poinju sve vea istraivanja, gdje su pronaene vile, zgrade, hramovi, utvrde, putevi,mozaici, te razni pokretni materijal[footnoteRef:3]. Najvie istraivanja vodilo se na podruju Hercegovine, nakon ega su pronaeni Diluntum ( Stolac ), utvrenje, a kasnije i naselje u Posukom Gradcu, mitrej sa tragovima naselja u Potocima kod Mostara, zatim objekti na Draevici, u Grudama i Proboju, naselje u Vitini i sl. U istom ovom periodu istraena su nalazita u ipragama i Podbru u dolini Vrbanje, Crkvina u Usori, u Zenici, dolini Lave, u Malom Mounju, rimske zgrade u Laktaima i u Novom eheru, te Ilida kod Sarajeva ( Aquae S... ). Rekognoscirana su i podruja Bia polja kod Mostara, visoravan Rakitno i dolina Sane, podruja koja je obradio V. Radimsky u Glasnicima Zemaljskog muzeja[footnoteRef:4]. [2: Vaclav Radimsky] [3: Keramika, metalni predmeti, staklo, nakit, orue, oruje, sitna plastika, predmeti od zlata, srebra, razni natpisi ( epigrasfki, miljokazi )] [4: I. Bojanovski, 1988, str. 17]

Druga faza istraivanja smjeta se u period zavretka Prvog svjetskog rata. U ovom periodu vie su se analizirala i nadograivala prijanja znanja i otkria, a najvei pridonos daje K. Patsch[footnoteRef:5], u ije vrijeme su pronaeni mitrej u Konjicu, rimska aglomeracija u Duvnu, te objekti na Mogorjelu kod apljine. U periodu izmeu dva svjetska rata, Patschov rad nastavlja D. Sergejevski. On proiruje broj antikih nalazita, te nakon pridruivanja u Drutvo prijatelja starina, pronaena su nova nalazita u dolini Plive i Vrbasa, odnosno mitreja u Jajcu, bazilika u ifluku kod ipova i u Mujdiima, te manja nalazita u ipovu i Jajcu. Sergejevski se pored klasinih arheolokih nalazita, bazirao i na rimske puteve, koji su prolazili kroz BiH. P. Ballif se prvi poeo baviti ovom tematikom, a Sergejevski je nastavio na temelju njegovih otkria[footnoteRef:6]. Ipak, njegovo osnovno zanimanje predstavljali su epigrafski natpisi, te je shodno time objavio vie od 25 radova na ovu temu. Pored njega, u ovom periodu, antikom su se bavili i G. remonik, V. Skari, P. Raenovi, J. Petrovi, K. Misilo, M. Mandi... [5: Radove objavio u GZM, WM BH, PW RE, objavljuje razne izvjetaje o nalazima grkih i rimskih novaca, te jo mnoga razna djela] [6: I. Bojanovski, 1988, str. 18]

U periodu nakon Drugog svjetskog rata, u novijim istraivanjima Zemaljskom muzeju BiH se prikljuuju i poneki zaviajni muzeji, Zavod za zatitu spomenika kulture BiH, te rijee, Zavod u Mostaru. Antikom u ovom periodu istraivanja bavili su se E. Paali, I. remonik, I. Bojanovski, V. Pakvalin, . Basler, A. Benac, P. Aneli, B. Raunig, E. Imamovi, V. uri itd. Pored domaih imena, pojavljuju se i strani istraivai, kao to je N. Cambi, B. Gabrievi, D. Srejovi, M. i D. Garaanin, D. Rendi Mioevi, F. Papazoglu, J. J. Wikles, G. Afoldy, M. Pavan itd[footnoteRef:7]. Otkriven je vei broj rimskih vila, castruma, rimske utvrde. Izvreno je i dopunsko istraivanje na banji Ilidi kod Sarajeva, te su pronaeni novi objekti, ukraeni mozaicima i freskama. Istraivanja antike traju i do dan danas. [7: Ibid str. 20]

3. Izvori za prouavanje rimskih cesta u BiHRimljani su poeli graditi ceste na podruju BiH jo prije Dolabele, ceste su se gradile jo u Augustovo doba, te nakon uguivanja delmatsko panonskog ustanka, odnosno Batonovog ustanka, u periodu od 6. do 9. god. n.e. Ceste su se gradile na podruju Salone, Narone, Iadera i sl. Ipak, najvei zamah gradnje puteva dogaaja se za vrijeme vladavine Tiberija, iji namjesnik P. K. Dolabela[footnoteRef:8], u vrlo kratkom roku, sa svojih sedam godina uprave[footnoteRef:9], sagradio je, poevi od Salone, pet glavnih komunikacijskih cesta, od 14. do 20.god. n.e. U ovom kratkom periodu izgraeno je otprilike oko 400 milja ceste[footnoteRef:10], koliko je poznato sa Solinskih natpisa[footnoteRef:11]. Uz gradnju cesta, na vanijim mjestima izgraeni su i vojni logori. Ceste su na poetku gradile legije, no meutim, smatra se da je uveliko koritena i domaa radna snaga, tj. snaga pokorenog stanovnitva. [8: ...Kako izgleda prva i osnovna dunost koju je Dolabela sebi postavio u zadatak jeste izgradnja cestovne mree kojom bi se povezalo primorje sa kontinentalnom unutranjou. Oba solinska natpisa svjedoe o izgradnji pet rimskih cesta u vrijeme Dolabeline uprave koje su izlazile iz provincijske Salone..., S. Mesihovi, 2010, str. 107] [9: S. Mesihovi, 2010, str. 100] [10: Ibid, str. 108] [11: Ibid, str. 16]

Najvaniji izvor predstavljaju Solinski natpisi, koji se nalaze na etiri ploe, te su nekad bili ugraeni u toranj splitske katedrale. Solinski natpisi su vie puta obraeni, revidirani, rekonstruisani. Iz njih sazanjemo da je Dolabela izgradio 5 glavnih cesta[footnoteRef:12]: [12: Ibid, str. 17]

1. ... a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici...[footnoteRef:13]. [13: Ujedno i najdua]

2. ... via Gabiniana ab Salonis Andetrium ...3. ... ad Hedum castellum Daesitiatium...4. ... ad Bathinum flumen...5. ... ad imum montem Dittionum Ulcirum ...Pored solinskih natpisa vrlo bitan izvor predstavljaju Imperatoris Anotnini Augusti Itineraria provinciarum et amrtimum, koji je vrlo mogue nastao za doba vladavine cara Karakale, zatim Tabula Peutingeriana, koja predstavlja grafiku skicu u boji od Velike Britanije do Indije, iji su pravci odreeni kartiranjem na terenu[footnoteRef:14]. [14: AL, 1988, str. 153]

Prvu cestu su sagradili vojnici VII i XI legije, drugu su takoer vojnici VII legije. Naalost, Solinski natpis ne navodi ko je tano izgradio ostale tri ceste, ali zna se da su graene za vrijeme cara Tiberija, odnosno njegovog namjesnika Dolabele. Izgradnja cesta nije stala nakon vladavine cara Tiberija, njegovi nasljednici, kao to je car Klaudije nastavljaju ovu praksu, pa osim puteva koji su povezivali Salonu sa unutranjosti, grade puteve koji povezuju Salonu i sa priobalnim podrujem. to se tie izvora za prouavanje cesta, vani su i Ptolomejeva Geografija i ve navedena itineraria[footnoteRef:15]. Itineraria predstavlja kartografski prirunik i sadri popis dravnih putnih stanica. Ptolomejeva Geografija, Geografike hyfegesis ( Geographia ) napisana je u periodu oko 2. st. n.e, a Itineraria Antonina ( 3.st. n.e. ) i Tabula Peutingeriana ( vjerovatno 4. st. n.e. ) su iz malo kasnijeg perioda, i sadraj im je sastavljen od ranijih itinerara. T. Peutingeriana je sastavljeni grafiki prikaz rimkih cesta, ali u dosta oskudnom izdanju, jer Tabula ima izdueni oblik mape[footnoteRef:16]. S druge strane, Itinerara Antonina daje tekstualni popis putnih stanica, na kojem su oznaene udaljenosti u rimskim miljama. Na ovim izvorima, naalost, nisu oznaene sve ceste, ali spojem oba izvora, dolo se do obujnijih podataka o cestama, jer zavisno na koji se izvor gleda, neke ceste nedostaju[footnoteRef:17]. Od kasnijih izvora za prouavanje cesta, uzima se jo jedino Anonymi Ravennatis Cosmographia ili Ravennatis anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica iz 7. ili 8. st., te Gvidonova Geografija iz 11. st[footnoteRef:18]. Osim ovih izvora, u obzir treba uzeti miljokaze, epigrafske spomenike, te nekropole iz kasnijih perioda, tj. srednjeg vijeka, koje su esto locirane uz stare puteve. U Srednjem vijeku, nisu se naroito gradile nove ceste, ve su se koristile i stare rimske, koje su obnavljane. Pored navedenih izvora vrlo bitna je i arheoloka i etnoloka graa. [15: I. Bojanovski, 1974, str. 19] [16: Sjever i jug su dosta zbijeni, a s druge strane istok i zapad su dosta idzueni, to je dovelo do deformacije oblika kopna i mora, to daje grafiki nesklad u oblicima i u distanci, I. Bojanovski, 1974., str. 20] [17: Na Tabuli nema ceste od Narone preko Sarajevskog polja do Podrinja, dok na Itnireraru ta cesta postoji i slino, na Itineraru nema cesta koje se spominju u Tabuli] [18: I. Bojanovski, 1974, str. 21 ]

4. Rimski saobraaj na podruju BiHRimljani su za transport robe ili jednostavno za putovanja koristili i vodene i kopnene puteve. Za vodene puteve, na podruju BiH, koristili su se rijekama Savom, Drinom, Neretvom, Vrbasom, Bosnom, Trebinjicom, Unom, te njihovim pritokama[footnoteRef:19]. Prvi podatak u vezi vodenih puteva, odnosi se na Neretvu. Ipak, vie se koristio kopneni saobraaj, od vodenog. Prvi temelji putevima udareni su odmah nakon okupacije, a najzvunije ime vee se za rimskog namjesnika P. K. Dolabele. On je u veoma kratkom periodu, izmeu 14. i 20. god. n.e. izgradio poznatih pet cesta sa Solinskog natpisa, te je vjerovatno sagradio i druge putne komunikacije. Na samom poetku gradnje, putevi su bili strategijski, a kasnije i vojniki i trgovaki. Ceste su obino bile 3.5, do 4 m iroke, gdje se dvoje kola moglo mimoii[footnoteRef:20], dok su na stjenovitim putevima skraivane, tj. irina im je iznosila oko 1, 1.5 m. Na ponekim vanijim cestama organizovani su releji - cursus publicus, sa stanicama - mansiones, mutationes, tabernae[footnoteRef:21] i sl. Vremenom, a i razvojem metalurgije i rudarstva, ceste su se nadograivale, proirivale, pa i sistematizirale, gdje su ak na planinskim podrujima napravljeni novi putevi. U prvim poecima, konstrukcija puta ovisila je o funkciji, a i o topografskim uslovima. Na pojedinim putevima, vide se razlike u gradnji, gdje su ustanovljena tri sloja: osnovica puta, elastina jezgra i povrinski zatvor. Birani su to jednostavniji i krai prelazi preko planinskih podruja, a izbjegavali su se nasipi i usjeci. Ako je postojala strma strana, pravio se podzid. Materijal za izgradnju se uzimao na mjestu gdje se i vri gradnja: u donji sloj polagao se iskopani kamen, u gornji sloj se nasipao pijesak, ponekad i kamenje. Ako je u blizini bila neka rijeka, pijesak se najee iz nje uzimao. Preko vodenih podruja, prelazilo se drvenim konstrukcijama sa kamenim stubovima, skelom ili mostom. Ouvanost je ovisila o karakteru terena. O odravanju cesta brinule su se upravne vlasti, koje vrlo vjerovatno nisu previe panje posveivale ovoj problematici, pa su ceste bile dosta slabo odravane, te su putnicima predstavljale potekoe oko prelaska preko njih ili transporta robe. O poznavanju rimskih cesta, doprinijeli su i miljokazi, te razni drugi natpisi, posebno beneficijarski[footnoteRef:22], gdje su beneficijari imali svoje stanice na vanijim punktovima. Dolabeline ceste su prvo bile izgraene za vojnike potrebe, nazvane viae militares, ali su vremenom postale i javne, tj. viae publicae[footnoteRef:23]. Razvitak rimskih komunikacijskih puteva, na naem podruju, posmatra se u razvoju kroz etiri stoljea: predrimski putevi, rimski, te kratkotrajna vladavina Ostrogota i Justinijanska renesansa. Vremenom su povezani svi magistralni pravci, ime je izvrena sistematizacija puteva, tj. cesta. [19: AL, 1988, str. 152.] [20: I. Bojanovski, 1974, str. 34] [21: Ibid ] [22: AL, 1988, str. 153.] [23: I. Bojanovski, 1974, str. 30]

5. Rimska cesta dolinom rijeke BosneRijeka Bosna izvire iz krakih vrela u selu Vrutci, koje se nalazi u blizini sarajevske Ilide, tj. u podnoju planine Igman. Bosna protie centralnim dijelom Bosne, te se kod amca ( Bosanskog amca ), ulijeva u rijeku Savu. Rimljanu su istu ovu rijeku nazvali Basana ili Basin, s toga mnogi historiari smatraju da je po ovom nazivu i nastao naziv rijeke Bosne. Protie kroz Sarajevsko, Visoko, Kakanjsko i Zeniko polje. Dolina Bosne spaja Panonsku niziju sa centralnom Bosnom, te je preko Neretve vezana s Jadranskim morem. Rijeka Bosna jo od ranijih vremena pruala je odline uvjete za naseljavanje.Rimsku cestu kroz ovo podruje ne spominje gotovo nijedan naunik, koji se bavio ovom problematikom, osim pojedinaca, kao to su Skari i Bojanovski[footnoteRef:24]. Skari spominje trasu koja je prolazila putem: Zenica Kakanj Bjelavii Bijelo polje Breza. Paali smatra da ovaj pravac nije dokazan ni nalazima na terenu niti lingvistiki ne znai da je Stanecli Stane ili Stavnja. Jedinu vjerodostojnu komunikaciju kroz ovo podruje smatra komunikacije niz Bosnu, od Zenice do Doboja, ija trasa ide Kiseljak Visoko Podlugovi - Breza[footnoteRef:25]. Veu panju ovoj problematici posvetio je Bojanovski. On navodi da je dolina Bosne od najstarijih vremena naseljavana, to se vidi i u neolitskim kulturama, ija je najvea koncentracija upravo na obalama ove rijeke[footnoteRef:26]. U ilirsko doba, podruje je naseljavano Dezitijatima, a zenika kotlina sa rijekom Bosnom vjerovatno sa Bathiatima, to je lingvistiki povezivano sa rijekom Bathinus, odnosno dananjom Bosnom, a na donjem slivu rijeke ivjelo je panonsko pleme Breuci[footnoteRef:27]. Odmah nakon uguivanja 'Batonovog ustanka', Rimljani grade vojniki put od Salone do Breuka, duine 156 milja, a drugi od Salone do Dezidijata ( kastela Hedum ) duine 158 milja, te su obje ulazile u dolinu Bosne. Izgradnja ove ceste potvrena je na solinskom natpisu[footnoteRef:28]. Na ovim trasama izgraena su mnoga antika naselja, a kasnije su se ovim putevima sputali i Slaveni, te se vremenom razvila i srednjovjekovna bosanska drava. Istraivanjima P. Anelia i I. Bojanovskog, rimske putne komunikacije srednje Bosne su dosta jasnije i istraenije. Put Zenica Sarajevo poklapa se sa turskim putem, drumom, koji je poznat zahvaljujui dokumentaciji Eugena Savojskog iz 1697.god[footnoteRef:29]. Vjerovatno su ovi putevi nadograeni na stare rimske. Jedna od indikacija je irina puta koja iznosi 4 m, to je karakteristika rimskih puteva, te osobine puteva sa nasipima, usjecima, podzidinama, ali i sam pravac trase. Specifian nalaz predstavlja miljokaz iz Karaulskog polja, koji je sekundarno iskoriten kao nian[footnoteRef:30]. [24: I. Bojanovski, 1973, str. 393] [25: Veza izmeu ove trase sa magistralnim putem Narona - Drina] [26: I. Bojanovski, 1974, str. 394] [27: I. Bojanovski, 1974, str. 394] [28: Navode se ceste ad Hedum castellum Daesitiatum, te ad Bathinum flumen] [29: I. Bojanovski, 1974, str. 396] [30: Ibid ]

Cesta dolinom Bosne je umjetno graena cestovna komunikacija, koja se naalost ne moe identificirati ni sa jednom od Dolabelinih cesta, iako poneki putevi navode na mogunost da bi neka mogla biti Dolabelina, kao to se sumnja za onu ad Bathinum flumen. Krak Zenica Doboj sagraen je ve 20.god.n.e, kao i dionica Motre Breza, koja predstavlja dio Dolabeline ceste ad Hedum castellum Daesitatium[footnoteRef:31]. Ostale su dionice malo mlae. [31: I. Bojanovski, 1974, str. 409]

5.1. Dionica Bilimie Gornje Motre Sarajevsko poljeCesta je markirana antikim naseljima. U Bilimiu je otkriven kaldrmni trg i naselje sa zgradama, koji su datirani u 3. i 4. st. Patsch je smatrao da municipium Bist..., odnosno Bistue Nova, treba smjestiti u Zenicu Bilimie, u ta Bojanovski dosta sumnja. Zatim, antike iskopine u Putovikom polju, daju indikacije za rekonstrukciju ove ceste. Izmeu ostalog, iskopane su termne i hram, datirane u period izmeu 2. i 6. st. Priobalje Bosne na ovom podruju bogato je raznim antikim lokalitetima. Pravac ceste nakon Putovikog polja ide na Osjeenik, tj. Moanicu, te prolazi kroz selo Tiina[footnoteRef:32], i naposljetku, sputa se dolinom potoka Rijeka ili Rika, i opet dolazi do rijeke Bosne u Tiiima[footnoteRef:33]. U Kaknju, cesta prolazi preko Ribnice, izlazi na Karaulsko polje[footnoteRef:34]. Na podruju Doboja, na parcelama Selia, priljevi i Duge njive, Radimsky je evidentirao vee naselje, u ijem je centru vjerovatno bila kasnoantika bazilika, pronaene su i razne vrste opeka, vodovodne cijevi, obraeni, lomljeni kamen, ostaci mozaika, arhitektonski fragmenti i sl[footnoteRef:35]. Na mjestu Kule, na Karaulskom polju, lijevom obalom Bosne, cesta se protezala kroz naselje Podravanje, uz rub Dobojskog polja, sve do eljeznike stanice Kakanj, te do Dugih njiva, na kojem su sauvani ostaci antikog naselja. Put se jo koristi. Ovaj put takoer ima karakteristike rimskih cesta, irine oko 4 m, tragovi kaldrme, izrovan, ponekad i suen. Preko Dobojskog polja, cesta se protezala lijevom obalom Bosne do Visokog polja. U Mokronogama, na Gromilama pronaeno je takoer antiko naselje, koje je uniteno izgradnjom poslovnog objekta[footnoteRef:36]. Pored ovog antikog naselja u Visokom polju, otkriveno je i drugo u Gornjim Motrama, iz kojih je u Visoko polje iao put iz Lepenice. U Motrama se rimski put razdvajao, iji je jedan kraj vodio pravcem dananje ceste Motre Podlugovi Sarajevo ( slika 7 ), gdje je u Brezi pronaeno naselje, a u blizini njega Hedum castellum Daesitiatium[footnoteRef:37]. Drugi kraj puta vodio je kroz Visoko, do Sarajevskog polja, sve do municipiuma colonia Aquae S... [32: Bojanovski navodi pronaeni rimski arhitektonski kompleks, vjerovatno villae suburbane] [33: I. Bojanovski, 1974, str. 398] [34: Na njivama se nalaze Gromile sa ostacima antikog naselja, u neposrednoj blizini i miljokaz, te malo istonije na Gradini nalaze se rimske utvrde] [35: I. Bojanovski, 1974, str. 400 ] [36: Spaena dva novia od Trebonijana Gala i Galijena] [37: I. Bojanovski, 1974, str. 404]

a. Krak Motre Visoko Kralupi Reljevo IlidaOvaj pravac je dosta bri nego onaj dolinom rijeke Bosne. Cesta je vodila dolinom Fojnice i Kraljunice u podruje Kralupa, gdje je sauvana stara kaldrma, za koju Bojanovski navodi da je mjetani nazivaju grka i kaurska. Put nastavlja pravcem do itluka, sputa se niz Mihaljevie i Bojnik u Sarajevsko polje, tj. do mosta na Bosni. Na ovim pravcima mjetani takoer spominju staru rimsku kaldrmu izmeu Bojnika i Mihaljevia. U Bojniku, na terasi Varoie, nalazilo se rimsko i srednjovjekovno naselje, gdje je djelomino otkopana i nekropola, koja je datirana u rasponu trajanja od 3. do 16.st[footnoteRef:38]. U Reljevu cesta dotie Sarajevsko polje, te se izmeu Osijeka, Ilide i Luana, prostirala colonia Aquae S...[footnoteRef:39] [38: I. Bojanovski, 1974, str. 405 rimske gorobve su datirali pomou novca Gordijana III i Teodozija I] [39: Leala na magistralnoj komunikaciji Salona, Narona - Argentaria]

b. Krak Motre Podlugovi Vogoa SarajevoDio Dolabeline ceste je dionica Lepenica Motre Podlugovi ( dolina Stavnje ), sve do kastela Hedum Desitiatium, koji je vjerovatno smjeten na podruju Breze, tj. na Gracu u Podgori, gdje su otkriveni bedemi rimske utvrde. Bojanovski je na osnovu arheolokih nalaza cestu ovako rekonstruisao: u Muliima, moda na lok. Brod, cesta je prelazila Bosnu i vodila do Arnautovia, srednjovjekovnih Mila... Cesta je, vjerojatno, nastavljala kroz Ozrakovie, gdje su takoer konstantirani ostaci stare kaldrme do B.Hana, Vratnice. ... Kod Podlugova je jedan krak ceste skretao u Podgoru ( Hedum?), odnosno u Brezu, a drugi nastavio paralelno sa dananjom cestom - kroz Podlugove i Ilija... Dalje je cesta prolazila kroz Vogou, primajuu prikljune putove iz doline Ljubine, Misoe i Joanice, te dolinom Koevskog potoka izlazila u dananje Sarajevo, gdje se spajala sa magistralnim putem[footnoteRef:40]. Pronaene su antike substrukcije, naselje na Kamenjaama, Crkovanjaku u Vogoi, na Lukama i sl, a treba napomenuti da su i ovdje uoeni ostaci rimske kaldrme. [40: I. Bojanovski, 1974., str. 405]

5.2. Rimska cesta od Zenice prema epu i DobojuNizvodno od Zenice nisu pronaeni ostaci ceste. Zbog svog geografskog poloaja, Zenica je teko dostupna; zatiena je sa svih strana, prirodnim cjelinama, osim sa zapadne strane, tj. dolinom Koeve, kojom je dolazila rimska cesta sa podruja Travnikog polja. Bojanovski navodi da bi se ovom trasom trebala traiti cesta ad Bathinum flumen[footnoteRef:41]. Jedan prelaz preko Bosne nalazio se u Zenici kod Bilimia, a drugi vjerovatno, na Brodi u Tetovu. Ovdje se nalazio sada ve uniteni, tzv. zeleni put, koji je prelazio u Riice, pa Bojanovski smatra da nastavak ove ceste treba traiti na pravcu Riice - Smetovi - Kraljevine[footnoteRef:42] - Begov Han ( ?, Bojanovski ) - epe, koja bi mogla voditi do Doboja, tj. do Breuka. [41: Ibid, str. 408] [42: Sauvani ostaci stare ceste]

6. Cesta Salona ServitiumOva cesta jednim dijelom prolazi kroz teritorij srednje Bosne i Hercegovine. Ona u svom osnovnom pravcu odgovara Dolabelinoj cesti sa Solinskog natpisa, koja nije odgovarala potrebama javnog prevoza, pa je dobila nova dva kraka: jedan je iao preko Glamokog polja, po I.A.[footnoteRef:43], dok je drugi iao preko Kuprekog polja, dolinom Plive. Za prvi krak pronaeno je 37 miljokaza, to je i potvrdilo pravac ove dionice, ali naalost, za drugi krak nije pronaen nijedan miljokaz, no sauvani su tragovi puta. Ceste su se razdvajale na Livanjskom polju, te se sastavile kod stanice Leusaba, vjerovatno podruje oko Mrkonji Grada, te ako je ovo tano, onda dionica odgovara podacima iz Tabule i Itinerara. Trasa je na kraju vodila do Banja Luke, tj. preko Lijeve polja do Save, gdje se spajala vjerovatno sa cestom kod Servitiuma. [43: AL, 1988, str. 154]

7. Dionica ceste od Ravanjskog polja do Zenice

Cesta Ravanjsko Polje Rumboci iznad Varvare Gornji VakufPaali je trasu ove ceste radio na osnovu Balifovog istraivanja[footnoteRef:44], koji cestu od Trilja preko Duvna do unutranjosti Bosne, te prelaz u Ravanjsko polje, navodi kao pravac od Bukovog kra, Varda, pa sve do planine Paklina, te vodi sve do Ravanjskog polja, do rijeke Rame koja vodi do sela Rumboci. Ustanovljen je pravac nove ceste, koja je vezala Prozor i Duvno, preko Ravanjskog polja. Kod Rame, tj. Varvare pronaeni su ostaci rimskog puta. Trasa ove stare rimske ceste se na jednoj oblasti poklapa sa novom modernom cestom, ali se kod sela Lovri razdvajaju. Na pojedinim mjestima, ceste se ili dodiruju ili podudaraju, i mnoga ta manja mjesta su poznata po kaldrmi[footnoteRef:45]. Jedan krak od ceste odvajao se kod Varvare, ali na ovom mjestu nema nekih veih tragova o postojanju ceste. Ipak, stari put postoji na tom podruju. Dalje, cesta je vodila prema Gornjem Vakufu, gdje je vrlo vjerovatno prelazila trasu od Jaklia preko Draeva, Kobile, Podova i Paloa, sve do G. Vakufa, to potvruju i tragovi kaldrme, te antiko naselje kod Pidria. Cesta se dalje protezala do ikova Groblja, danas Radoevo selo. [44: E. Paali, 1953, str. 278] [45: Paali navodi da je zanimljiva injenica kako mjetani neke ceste nazivaju ili obiljeavaju po kaldrmi, koje uope vie nema tu]

Ravanjsko polje Vukovsko Polje Bistrica kod Gornjeg VakufaCesta koja je dolazila iz Ravanjskog polja do Duvanjskog imala je dva kraka, prvi je opisan gore, a drugi je po Balifu iao: preko Vrata do Vukovskog polja, do planine Radue te je odravala pravac do G. Vakufa. Tragovi kaldrme ukazuju na postojanje ove ceste. Iz Vukovskog polja, cesta je ila uz potok Javorje, kod Tisovice, te je cesta kod mjesta Mlinita, dalje ila sjeverno, do Pandurice. Ovdje je postojao nasip duine 40 m, irine cca 1m. zatim, cesta je imala smjer Vukovsko polje Tisovica Radua Kamen Oglavak, koja se sputala na Vrbas u pravcu ugine Bare u Podrae, pored Lue Planine u Moane ili Han Ploe[footnoteRef:46]. [46: E. Paali, 1953, str. 282]

Cesta Bistrica kod Gornjeg Vakufa Vitez na Lavi ( slika 3 )Od Han Ploa, preko Vrbasa, rimska cesta je dalje ila uz rijeku Bistricu, sve do mjesta Guser, gdje od Kneeva groba, ide novom cestom sve do izvora rijeke Bistrice. U blizini izvora put se razdvaja, te ide na Brezovau, ali se naalost put rimske ceste nije mogao ovdje pratiti. Ipak, Paali smatra da je cesta mogla ii trasom kroz Brezovau do Otre Glavice, dalje ide kroz umu, koja ima tragove stare ceste. Ovo mjesto je nazvao Raskre, od koje cesta dalje ide preko Toljine Bukve, te ide dalje sve do Raovakog potoka, i izbija na novu cestu. Dalje, prolazei kroz razna mjesta i sela, put dolazi do Gronje Veeriske, gdje se razdvajaju moderna i stara cesta. Rimska cesta se granala, te se smatra da jedan krak iao preko Velikog Mounja do Malog, sve do rijeke Lave, odnosno izbijao je na rijeku Lavu u Vitezu. Drugi vodi od dananjeg puta od Gornje Veeriske, sve do sela Gaice kosom, izbija na cestu u dolini Lave. Cesta Vitez na Lavi ZenicaRimska cesta ( slika 4 ) je vjerovatno ila trasom od Han Kompanije, Vjetrenice pa do ardaa. Na jednom mjestu na ovoj trasi, tanije kod Sivrinog sela i Dubravice stara i moderna cesta se podudaraju sve do sela Haseli. Na ovom podruju, vjerovatno je vaeno kamenje iz rimske ceste, koje se sekundarno upotrebljavalo[footnoteRef:47]. [47: E. Paali, 1953, str. 284.]

8. Cesta od Mlinita preko Podranice do Banja LukeOva cesta ( slika 1 ) je preraena zbog injenice da jednim dijelom prolazi kroz dio sredinje Bosne, iako Banja Luka pripada zapadnoj BiH. Paali je tragove ove ceste vidio od Mlinita kod Mrkonji Grada preko Podranice, sve do Mrkonjia, pa preko Majdana[footnoteRef:48] kod Jajca do Banja Luke. Poetak ove ceste odreen je kod Pecke, koja se nalazi kod izvora rijeke Sane, te se tragovi ceste proteu sve do Mlinita, gdje su pored nove ceste uoeni tragovi stare ceste u kamenu[footnoteRef:49]. Kod ipova, tanije Trnova, pronaen je miljokaz, to bi moglo potvrditi injenicu da je postojao krak ceste koji je iao od Kupresa preko ipova, u Podraniko polje. Cesta je vjerovatno bila razgranata. Po Paaliu, postoji cesta sjeverno od Mrkonjia, gdje kod jednog zaseoka postoje ostaci, vjerovatno, rimske kaldrme, koja je mogue vodila do Banja Luke. Cestu nagovjetava i Majdan kod Jajca, ali Paali naalost, u mnogim selima, kroz koja je prolazio, da bi utvrdio taan pravac ceste od Mrkonjia do Banja Luke, nije pronaao dokaze, tj. tragove o postojanju puta, to su mu potvrdili i poneki mjetani odreenih zaselaka. Za ovaj rad, bitna je injenica da je postojala cesta u okolini Mrkonjia i Jajca, koje su ile zapadnije i sjevernije, to je predmet druge problematike. [48: Rudarski centar, primjer kako su Rimljani rudarske centre vezali cestama] [49: E. Paali, 1954, str. 308]

9. Dolina RameKod izvorita rijeke Rame postoje dvije rimske komunikacije: jedna dolazi iz Duvanjskog polja, druga sa Ravanjskog. Na podruju Gornje Rame, ulazila je rimska cesta iz pravca Salone. Kod eljeznike stanice u Rami pronaeni su ostaci zgrade, rimske cigle i cijevi za grijanje, to potvruje postojanje rimske ceste dolinom Rame. Paali navodi da je u Rami, tj. u Varvari bila Bistue vetus, stanica na cesti Salona - Argentaria[footnoteRef:50]. [50: E. Paali, 1960, str. 39]

10. Podruje Skopljanskog poljaGornji Vakuf i BugojnoPodruje ova dva grada nazvano je Skopljansko polje, te se ovdje nalaze ostaci naselja i tragovi rimskih puteva, koji su se slivali u dolinu gornjeg Vrbasa. Kod Gronjeg Vakufa, odnosno Vrbasa, sputali su se odvojci rimske ceste Salona Argentaria, tanije tragovi rimskog puta pronaeni su od Ravanjskih Vrata i Vukovskog polja, preko planine Radue, koji se sputao u dolinu Vrbasa. Druga cestovna komunikacija koja je vezala Varvaru i Vrbas, nije tano odreena, ali postoje indicije[footnoteRef:51] da je put postojao koji je povezivao dolinu Rame sa gornjim Vrbasom. Na podruju Bugojna ustanovljeno je antiko naselje, te je u rimsko doba radila i ciglana. Treba napomenuti da je itav ovaj kraj Bugojna, Gornjeg Vakufa, te gornjeg toka Vrbasa, bogat antikim nalazima, time i ostacima puteva. Na relaciji Kupers Bugojno uoeni su ostaci rimske ceste, gdje se nalaze ostaci rimskih zgrada, koje potjeu od straarnice za zatitu rimske ceste[footnoteRef:52]. Pored glavnih cesta ovo podruje je imalo i lokalne puteve, te je vjerovatno jedan lokalni put vezao Gornji Vakuf i Bugojno dolinom Vrbasa, pa se sastajao sa cestom koja je dolazila iz Kupresa. U manjim mjestima, na ovoj trasi, pronaeni su ostaci rimskog puta, odnosno kaldrme. Treba napomenuti, da je kroz ovaj kraj vodila rimska cesta Salona Argentaria, te je sa svojim odvojcima, ovaj kraj spajala sa oklonim podrujima. [51: Na odreenim mjestima uoavaju se tragovi kaldrme] [52: E. Paali, 1960., str. 40]

11. Podruje rijeke LaveRimska cesta iz Skopljanskog podruja, nastavljala je svoj pravac u dolinu Lave. Kod Gornje Veeriske ( naselje u opini Vitez ), u rijeku Lavu, cesta se sputala u dva kraka, te je jedan kraj iao preko Velikog u Mali Mounj, a drugi je preko Donje Veeriske se protezao do Viteza. Na ovoj trasi pronaeni su tragovi koji zaista ukazuju na postojanje rimske ceste: vjetaki usjeci u kamenitom tlu, irine 3 m, grubo obraeni kamen ( mogue da je sluio kao putokaz, Paali, 1960. ), podzidovi, ivinjaci, kaldrma i sl. Kroz ovo podruje je takoer prolazila rimska cesta Salona Argentaria, sa mreom lokalnih puteva. 12. Podruje grada ZenicePut od Zenice do Viteza vodio je preko Vjetrenice i ajdraa, tj. ide pravcem moderne ceste. U Dubravici kod Klanca, pronaeni su tragovi rimske ceste, tanije ostaci poploanog puta, kao i kod sela Haselia, gdje je cesta poznata pod imenom stara kaldrma[footnoteRef:53]. U Bilmiiu, nedaleko od Zenice postoje ostaci rimske zgrade, na koju je nadograena bazilika. Pronaena su i dva natpisa gdje se spominje mun. Bis. na jednom, a na drugom dummv municip. Bist. U blizini je takoer iskopano nekoliko rimskih grobova. U zenikom naselju Raspotoju, na desnoj obali rijeke Bosne, pronaeni su takoer ostaci starog rimskog puta, odnosno kaldrme. Okolina Zenice je dosta bogata lokalitetima i nalazima iz ovog perioda, te je u Zenici vjerovatno postojalo rimsko naselje, a mnogi smatraju da se Bistue nova upravo nalazila na zenikom podruju. [53: Ibid, str. 44]

13. Dolina rijeke Bosne od Zenice prema SaviOd Zenice, preko Podbreja, Babinog Sela, te sve do Novog ehera, kod epa, naalost, ne postoje nikakvi tragovi koji bi mogli indicirati na postojanje starog rimskog puta. Ipak, kod Novog ehera, otkriveni su ostaci stare rimske zgrade. Sjevernije, prema Doboju, tj. kod ua Spree, nalazi se poznata Crkvina u Makljenovcu, i itav ovaj kraj je bogat rimskim nalazitima, gdje je pronaeno dosta rimskog novca, od republikanskog do novca nekoliko careva. Sjevernije od Doboja, tj. prema Savi, nezaostaju nalazi novaca, te su pronaeni u Lijeu, Potoanima, u Bos. Brodu ( danas Brod ), Derventi, Donjem Klakaru, Bos. amcu ( danas amac ), Oraje itd. Ovo podruje jeste bogato rimskim nalazima, no meutim, zanimljivo je da do danas nisu ustanovljeni dva pravca rimske ceste koja bi trebala voditi ovim dijelom doline Bosne. 14. Sarajevo sa okolinomCesta koja je ila iz Narone, tj. dolinom Neretve, preko Konjica protezala se sve do Sarajevskog polja. Balif ju je ucrtao na karti rimskih cesta u BiH, te je sasvim bio siguran da postoji, ali da je idalje neustanovljena[footnoteRef:54]. Postoje indicije da oko Ivan Sedla, preko kojeg se cesta protezala do Sarajeva, postoje sauvani tragovi rimske ceste, i to u nekoliko pravaca. Ovaj prostor je bogat rimskim ostacima, kao to je to Pazari sa ostacima rimske zgrade, nadgrobni spomenici, zatim na putu kod Hadia pronaen je epigrafski spomenik, drahma i sl. Ipak, najznaajnije nalazite predstavlja Ilida kod Sarajeva. I u samom Sarajevu, pronaen je bogat niz nalaza, ustanovljena je ciglana koja je podmirivala i potrebe Aquae S..., pronaeni su ostaci rimskih zgrada, te tegule, novci, grobovi i razno. [54: E. Paali, 1960, str. 68]

15. Dvije Dolabeline ceste

15.1. Cesta ...ad Hedum castellum Daesitiatium...Na solinskim natpisima, cesta ad Hedum castellum Daesitiatium ( slika 5 ) se spominje kao trea izgraena cesta, od Dolabelinih pet, te je zavrena 19/20.god. n.e. Na T. Peut. ucrtana je kao trasa ceste Salona Argentaria, koja je vodila trasom Salona XVI Tilurio XXII Ad Libros IX In monte Bulsinio VI Bistue Vetus XXV Ad Matricem XX Bistue Nova XXIV Stanecli...Argentaria[footnoteRef:55]. Cesta je iznosila otprilike 183 km. Smatra se da je krajnji cilj ceste Argentaria, odnosno okolina dananje Srebrenice. Bojanovski je fiksirao pravac ceste na osnovu miljokaza iz Renia, na Bukom blatu, na kojem je oznaka milijacije ceste. Osnovni pravac je vodio iz Salone prema Trilju ( Cetina ), te se dalje protezala u pravcu sredinje Bosne. Cestu je poeo graditi Dolabela, koja je prvobitno imala vojniki karakter. Uz cestu su izgraene brojne manje straarnice i utvrde. Pored straarnica, gradile su se i putne stanice ( Bistue Vetus, Nova, Stanecli, Ad Matricem... ). Cesta je prvobitna ila do castella Hedum, pa je kasnije produena do Argentarie. Pravac ceste je poprilino poznat do Mounja, ali nakon ovog mjesta razilaze se miljenja naunika o daljem pravcu, koji je iao do Argentarie. Patsch smatra da je cesta ila preko Zenice i Zvijezde planine ( ?! ), a drugi istraivai, kao to su Bojanovski i Paali, pravac vide preko Sarajevskog polja prema istoku, tj. Drini[footnoteRef:56] [55: I. Bojanovski, 1974, str. 133] [56: AL, 1988, str. 155]

Trasa Salona Tilurio ( Trilj na Cetini )Po T. Peut. Dionica ove trase iznosila je 24 km. Cesta je vodila od Salone, preko Klisa i Dugopolja, do Dicma, gdje se nalazilo raskre Salona Tilurium i Salona Aequum. Dalje, kroz Dicmo Donje, ila je preko Vojnia sve do Garduna i Trilja. Trasa je potvrena arheolokim, antikim nalazima, ali i miljokazima. Cesta je dalje u Trilju prelazila rijeku Cetinu.Trasa Tilurium Ad Libros Po T. Peut. cesta je duga otprilike 33 km, koja je od Trilja ila do Grabovice na Bukom blatu, to je takoer potvreno miljokazima i ostalim nalazima. Od Trilja cesta je ila preko Vedrina i Tijarice, sve do Bukove Gore, nakon ega je Ad Libros vjerovatno lociran blizu Gradine kod Bukove Gore. Jedan odvojak ceste kod Bukog blata se odvajao od ceste prema sjeveru, a drugi prema jugu, u pravcu Aranog[footnoteRef:57]. [57: I. Bojanovski, 1974, str. 152]

Trasa Ad Libros In monte BulsinioOva dionica, po Tabuli, je duga otprilike 13.5 km. Od Bukog blata, cesta je dalje nastavljala kroz Grabovicu ( pronaeni tragovi rimske ceste na vie mjesta ), i to istim pravcem moderne ceste, te se sve protezala do uz prevoj Privala, koje razdvaja Buko blato od Duvanjskog polja[footnoteRef:58]. Mons Bulsinius je smjeten u dananju Tunicu, kod Tomislavgrada. [58: Ibid, str. 156]

Trasa In monte Bulsinio Bistue VetusOva dionica iznosi 9 km. Pravac ceste iao je do vrela banice, preko Stipania, Podgoja i Gradine. Kod banice, jedan kraj ceste odvajao se na Gradinu, dalje je ila kroz Cikoje sve do Briina u Plejiima. Trag se gubi kod Stipanikog polja, ali je pravac obiljeen srednjovjekovnim nekropolama[footnoteRef:59]. U Joanici, ponovo joj se gubi trag, ali Bojanovski smatra da je cesta skrenula iznad Meupua, tj. prema Gradini kod Gaja, gdje se sputala u Tomislavgrad, odnosno Bistue Vetus ( po I. Bojanovskom ). [59: Ibid, str. 161]

Trasa Bistue Vetus Ad Matricem Ad Matricem je od Bistue Vetus udaljen 38 km, no meutim zbog forme T. Peut. pravac ove dionice, odnosno njen poetak je teko za odrediti. Sigurno je da je cesta iz Tomislavgrada ila prema sjeveru ili sjeveroistoku, do sredinje Bosne, mogue do Bistue Nova ( tanije mun. Bist... ). Bojanovski je dao neke mogue pravce ceste: preko uice, na kojem su pronaeni antiki nalazi i tragovi rimske ceste; od uice se ilo prema Kupresu ( Ad Matricem Otinovci kod Kupresa ), gdje se odvajao put prema Varvari i Prozoru.Trasa Ad Matricem Bistue NovaPo T. Peut. udaljenost izmeu ova dva mjesta, iznosi 67 km. Osnovni pravac ceste je Otinovci Velika vrata, gdje je otkrivena i rimska straarnica, to ukazuje na to da je ovim prvcem trebao prolaziti rimski put, te je iao dolinom Porinice, sve do Bugojna, gdje Bojanovski smjeta Bistue Nova-u, tanije u ipuljiima kod Bugojna. Trasa Bistue Nova StanecliStanecli su mnogi istraivai smjetali u razna mjesta, od Osjeka kod Blauja, Stavnja, Varea, Kiseljaka pa sve do Podlugova. Problem pravca predstavlja i odreivanja putne stanice Stanecli, te postoje razna miljenja da se Stanecli nalazi u Mounju, kod Sarajeva, Blauju, Ilidi i sl.[footnoteRef:60] Po T. Peut. ove putne stanice su udaljene jedna od druge otprilike 30 km. Mogue je da je put iao od Bugojna dionicom Bugojno Kalin Kopila dolina Lave, te se sve protezalo do Travnika, gdje Bojanovski u svom radu navodi da je ovo podruje puno troske[footnoteRef:61], te se protezala do Sarajeva. Zanimljivo je to da je arheolokim iskopavanjima, odnosno terenskom nastavom pod Tempusom, 2013. vreno iskopavanje na elilovcu kod Turbeta u Travniku, gdje je pronaeno pregrt eljezne troske, te se smatra da se tu nalazilo veliko staro rimsko naselje, gdje su pronaene konstruckije zidova, novac, dunavski konjanik, keramika i sl. Daljim istraivanjima, moglo bi se doi do nekih nerazrjeenih injenica, poput ove sa starim rimskim putem, ime ovo nalazite daje velike naznake. [60: AL, 1988, str. 160] [61: I. Bojanovski, 1974, str. 176]

Po Bojanovskom ova cesta se zavrava u Mounju, koja je onda varijanta dananje ceste Travnik Donji Vakuf Bugojno Kupres uica Duvno Karlov Han Arano Trilj Split. Trasa Stanecli ... Argentariato se tie ove trase, T. Peut. je ovdje izostavila milijaciju. Postojao je pravac ceste Busovaa Kiseljak ( Lepenica ) Sarajevo, cesta koja je dolinu Bosne povezivala sa dolinom Lave. Smatra se da preko Lepenice ide najkrai put koji povezuje Salonu sa Podrinjem. Za Lepenicu je utvreno da je prolazila cesta, pronaenim miljkoazima, te putevi sa ostacima kaldrme, to bi se moglo rei da je ovaj put povezivao travniko podruje sa sarajevskim, dalje sa podrinjskim. Sam Evans je cestu ad Hedum castellum Daesitiatium identificrao sa cestom Salona - Argentaria[footnoteRef:62], to je smatrao i Paali, koji zakljuuje da bi centar Dezidijata trebali traiti u Podgori kraj upe, okolini Breze. [62: Ibid, str. 182]

15.2. Cesta Ad Bathinum FlumenCesta je navedena u Solinskom natpisu, iznosila je 158 rimskih milja ili oko 235 km, te je izgraena paralelno sa cestom ad Hedum catellum Daesitiatium. Na ovoj cesti vjerovatno nije bio organizovan cursus publicus[footnoteRef:63], ime nije navedena ni u T. Peut. niti u Itin. Ant. Iz Solinskog natpisa, vidi se da je cesta izgraena 20.god.n.e., koja je povezivala Salonu sa rijekom Bathinus, odnosno njenim podrujem. Kod ove ceste, problem predstavlja i smjetanje rijeke Bathinus, odnosno njena topografija. Naunici se najvie veu za teoriju da je to dananja rijeka Bosna, oko koje su bili smjeteni Breuci. Solinski natpis je ba na mjestu gdje se spominje ova cesta, oteen[footnoteRef:64], te i to predstavlja vei problem smjetanja Bathinusa. Mogue je da je cesta vodila od Salone, paralelno sa ad Hedum cestom, do Travnikog polja, sve do Zenice, preko koje je ula u dolinu rijeke Bosne, i ila sve do sjevera, odnosno u podruje Breuka, mogue do Doboja[footnoteRef:65]. Alfldy je jedan od rijetkih koji je pokuao da odredi pravac ove ceste, no meutim ne slau se svi sa njegovom teorijom. On ju je identificirao, kao to je ve navedeno sa ad Hedum om, tj. da su ceste ile paralelno, pa je pravac iao: Salona Duvno Konjic izvor Bosne Breza. S druge strane, Bojanovski se ne slae u potpunosti sa ovim, pa je iznio miljenje ... da trasa ceste ad Hedum castellum ne iskljuuje cestu ad Bathinum flumen, nego da se djelimino podudaraju[footnoteRef:66]. Ako je Bathinus rijeka Bosna, onda je cesta povezivala Salonu sa dolinom Bosne, ija je zavrna taka upitna, te se kao jedna od opcija uzima, da bi joj zavretak mogao biti zaista oko Doboja. Da je cesta ad Bathinus flumen, graena po rimskim pravilima, odnosno da je sluila za to krau komunikaciju, Bojanovski onda navodi 4 mogua smjera, odnosno pravca ove ceste: [63: I. Bojanovski, 1974, str. 192] [64: ET IDEM VIAM AD BATH? [.......?] MEN QUOD DIVIDIT B [.] E [..........?] IBVS A SALONIS MVNIT PER [ ....... ] ASVVM CLVIII ( I. Bojanovski, 1974, str. 194 ) ] [65: AL, 1988, str. 155] [66: I. Bojanovski, 1974, str. 199]

1. Salona Livno Kupreko polje ipovo Jajce Turbe Travnik Zenica epe2. Salona Livno Kupreko polje Bugojno Mounj Zenica epe3. Salona Trilj Duvno Kupres Bugojno Mounj Zenica epe4. Salona - Trilj Duvno Varvara Gornji Vakuf Mounj Zenica epe[footnoteRef:67] [67: Ibid, str. 200]

Sve etiri ceste iz Salone izlaze su istom trasom. Obje ceste, ad Hedum... i ad Bathinum... ile su istim pravcem, gdje su se vjerovatno u Travnikom polju razdvajale. Problem je sada, gdje je zavrna taka ceste ad Bathinum...? Postoje miljenja da je mogue zavrna taka bila u Zenici, dok drugi smatraju da je kraj ceste sjevernije, prema granici Panonije i Dalmacije.

16. Zakljuak Iz ovog rada, ali i mnogih drugih radova koje su se bavili tematikom cestovnih komunikacija Ilirika, vidi se da najvei zaslunik za ove masovne komunikacije izmeu gradova, naselja i manjih mjesta, prvenstveno P. K. Dolabela, sa svojih pet slavnih cesta, koje su poinjale iz Salone. Na podruju sredinje Bosne, od Dolabelinih pet cesta, dvije ( ad Hedum castellum Daesitiatium i ad Bathinum flumen ) su prolazile tano kroz sredinju Bosnu, i to najvie oko podruja doline rijeke Bosne. Osim ovih cesta, prolazilo je i niz manjih, ali ne i manje znaajnijih. Najvei problem oko ovih cesta, predstavlja njihov pravac, i gdje ih tano smjestiti. Naalost, izvorni materijal nije sasvim pomogao u otkrivanju ovog problema, tako na Solinskom natpisu, najbitniji dio natpisa oko ceste ad Bathinum flumen, nedostaje, odnosno taj dio je sasvim izlizan, to znai da ni u daljoj budunosti oko istraivanja ovog problema, ovaj natpis nee mnogo pomoi. Nije problem samo kod ove ceste, ve kod veine, s time da dosta veliku pomo predstavlja i terensko hodanje i istraivanje, naravno uz pomo sve mogue izvorne grae. Iz finansijskih razloga, mnogi su sprijeeni da vre ova terenska istraivanja, na veliku alost. Pravce nije mogue utvrditi kabinetskim istraivanjima, kao to je dosta naunika u prolom stoljeu radilo, pa je dolo do niza ne poklapanja kod miljenja u vezi pravca mnogih cesta. Kod onih za koje se otprilike zna njihov pravac, dosta je pomogla i materijalna graa, koja je mogla potvrditi ono za to se sumnjalo. Radei ovaj rad, dosta me zaintegriralo, kuda su mnoge ceste ile, ne samo kroz sredinju Bosnu, ve kroz itavu BiH, i na koji su nain tadanji ljudi pronali to krae, a bolje spajanje odreenih podruja. Kao to je ve napomenuto, iz finansijskih razloga, mnogi su sprijeeni da urade terenska istraivanja, sa kojima bi se moglo doi do nekih novijih odgovora. Terenskim istraivanjima u elilovcu, 2013.godine, i daljim nahoajima oko poptunog otkria ovog mjesta kod Turbeta, moglo bi se doi rjeenja bar pojedinih pravaca odreenih cesta, kao to je to ona za koju se poprilino sigurno smatra da je prolazila ovim podrujem, odnosno cesta ad Hedum castellum Daesitiatium.

Bibliografija KraticeGZM Glasnik Zemaljskog muzejaWM BH Wissenschaftliche Mitteliungen aud Bosnien und HerzegowinaPW RE Pauly Wissowa Real Encyclopdie der classichen Alter tumswissenschaftT. Peut. Tabula PeutingerianaItin. Ant. Itinerarium AntoniniP. K. Dolabela Publije Kornelije DolabelaAL Arheoloki leksikonCBI Centar za balkanoloka istraivanjaZM Zemaljski muzejCBI Centar za balkanoloka ispitivanjaANU BiH Akademija nauka i umjetnosti BiH

Literatura

Paali, E: Antika naselja i komunikacije u BiH, ZM posebno izdanje, Sarajevo, 1960.Paali, E: Novi prilozi poznavanju rimskih cesta u BiH, GZM VIII, Sarajevo, 1953.Paali, E: O antikom rudarstvu BiH, GZM IX, Sarajevo, 1954.Paali, E: Tragom rimske ceste od Mlinita preko Podranice do Banjaluke, GZM IX, Sarajevo, 1954.Paali, E: Period rimske vladavine do kraja III vijeka n.e., Kulturna historija BiH, od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Veselin Maslea. Sarajevo, 1966.Paali, E: Rimsko naselje u Ilidi kod Sarajeva, GZM XIV, Sarajevo, 1959. Bojanovski, I: Rimska cesta dolinom Bosne i njena topografija, Izdanja Muzeja grada Zenice, III Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Zenica, 1973.Bojanovski, I: BiH u antiko doba, CBI ANU BiH, knjiga 6, Sarajevo, 1988.Bojanovski, I: Dolabelina sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, CBI ANU BiH, knjiga 2, Sarajevo, 1974. Bojanovski, I: Doba Rimskog carstva ( Principat ), AL BiH, Sarajevo, 1988.Bojanovski, I: Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, CBI ANU BiH, knjiga XV, Sarajevo, 1977.Bojanovski, I: Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, II Prethistorijska i rimska cesta Narona Sarajevsko polje s limitrofnim naseljima, CBI ANU Bih, knjiga XVII, Sarajevo, 1978.Mesihovi, S: Aevum Dollabellae Dolabelino doba, CBI ANU BiH, Sarajevo, 2010. Sergejevski, D: Rimska cesta Narona Leusinium ( prethodna istraivanja ), GZM XVII, Sarajevo, 1962.Arheoloki leksikon BiH: Tom I, Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom I III; Sarajevo, 1988.

Prilog

Slika 1: Rimske ceste i naselja na podruju Mlinite Jajce Mrkonji Grad Banja Luka ( Esad Paali, 1960. )

Slika 2: Rimske ceste i naselja na podruju Ravanjsko polje Varvara Gornji Vakuf ( Esad Paali, 1960. )

Slika 3: Rimska cesta Gornji Vakuf Vitez sa naseljima ( Esad Paali, 1960. )

Slika 4: Rimska cesta od Viteza do Zenice ( Esad Paali, 1960. )

Slika 5: Cesta ...ad Hedum castellum Daesitiatium po T., pravac Salona Argentaria ( Ivo Bojanovski, 1974. )

Slika 6: Pregledna karta Dolabelinih cesta sa Salonitanskih natpisa ( Ivo Bojanovski, 1974. )

Slika 7: Rimska cesta dolinom Bosne; dionica Bilimie Gornje Motre Sarajevsko polje ( Ivo Bojanovski, 1974., foto Sabina V. )

29