SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Milan Samac

MULTINACIONALNE KOMPANIJE U ME ĐUNARODNOM

POSLOVANJU

Diplomski rad

RIJEKA, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MULTINACIONALNE KOMPANIJE U ME ĐUNARODNOM

POSLOVANJU

Diplomski rad

Kolegij: Međunarodno poslovanje 2

Mentor: Prof. dr. sc. Heri Bezić

Student: Milan Samac

JMBAG: 0081094522

Smjer: Gospodarstvo EU

Rijeka, srpanj 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD................................................................................................................................. 2

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ........................................................................ 2

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ............................................................................ 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................................................... 3

1.4. Znanstvene metode ...................................................................................................... 3

1.5. Struktura rada .............................................................................................................. 4

2. OSNOVNE ZNAČAJKE MULTINACIONALNIH KOMPANIJA .................... ........ 5

2.1. Pojam multinacionalnih kompanija ............................................................................. 5

2.2. Razvoj i nastanak multinacionalnih kompanija........................................................... 6

2.3. Vrste multinacionalnih kompanija............................................................................... 9

2.4. Uloga multinacionalnih kompanija u procesu globalizacije...................................... 12

3. ANALIZA POSTOJE ĆEGA STANJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA ... 16

3.1. Pokazatelji poslovanja multinacionalnih kompanija ................................................. 16

3.2. Vodeće multinacionalne kompanije i rezultati njihova poslovanja........................... 17

4. MULTINACIONALNE KOMPANIJE KAO SUDIONICI ME ĐUNARODNOGA

POSLOVANJA....................................................................................................................... 21

4.1. Uloga multinacionalnih kompanija u internacionalizaciji poslovanja ...................... 21

4.2. Multinacionalne kompanije i međunarodna konkurentnost ...................................... 24

4.3. Primjer uspješne međunarodne suradnje u području multinacionalnih kompanija... 28

5. PERSPEKTIVE RAZVOJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U SV JETLU

POTICANJA ME ĐUNARODNOGA POSLOVANJA....................................................... 31

5.1. Multinacionalne kompanije i globalni rast i razvoj ................................................... 31

5.2. Prepreke i izazovi u poslovanju multinacionalnih kompanija................................... 38

5.3. Budućnost multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj ................................................ 39

6. ZAKLJU ČAK ................................................................................................................. 42

LITERATURA ....................................................................................................................... 44

POPIS TABLICA................................................................................................................... 47

2

1. UVOD

Suvremene poslovne uvjete karakterizira otvorenost tržišta i internacionalno poslovanje. Više

od polovice poslovnih transakcija koje se svakodnveno obave u svijetu obavljaju se na

međunarodnim razinama. U takvim poslovnim uvjetima, koje je nametnula globalizacija,

multinacionalne kompanije su doživjele uspon i danas su sudionici gotovo 80% ukupnih

gospodarskih tijekova. Jačina multinacionalnih kompanija je najočitije prikazana njihovim

prihodima, koji kod onih najjačih prelaze bruto domaće proizvode pojedinih zemalja.

Multinacionalne kompanije definiraju obilježja poslovanja na međunarodnoj razini te utječu

na međunarodnu konkurentnost uvelike je potičući. Danas im se predviđa svijetla budućnost,

s obzirom da se globalizacijski trendovi, koji su je od početka poticali u budućnosti

intenziviraju i pojačavaju, te se uz jačanje postojećih, očekuje i uspon novih giganta, kako u

cijelom svijetu, tako i u Hrvatskoj, koja postaje sve prisutniji sudionik međunarodnih

poslovnih procesa.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja ovoga diplomskoga rada je utvrditi specifičnosti poslovanja

multinacionalnih kompanija u uvjetima globalizacije i internacionalizacije poslovanja.

Poseban je naglasak jednako tako stavljen na problematiku vezanu za značaj i ulogu

multinacionalnih kompanija u stvaranju međunarodne konkurentnosti. Predmet istraživanja

u ovome radu je istražiti, analizirati i definirati pojam i osnovne značajke multinacionalnih

kompanija te utvrditi osnovna obilježja njihova poslovanja u uvjetima globalizacije. Objekt

istraživanja su multinacionalne kompanije.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Radna hipoteza ovoga diplomskoga rada glasi: na temelju konzistentnih spoznaja o

osnovnim značajkama multinacionalnih kompanija te sustavnom analizom njihove pozicije u

procesu globalizacije i internacionalizacije, moguće je pobliže definirati osnovne

determinante poslovanja multinacionalnih kompanija u globalizacijskim uvjetima poslovanja.

Uz radnu hipotezu u radu se koriste i pomoćne hipoteze koje služe u svrhu potvrđivanja radne

hipoteze:

• PH1: konzistentnim spoznajama o multinacionalnim kompanijama moguće je utvrditi

njihove osnovne značajke

3

• PH2: znanstvenim spoznajama o osobitostima globalizacije i internacionalizacije

moguće je definirati specifičnosti multinacionalnih kompanija prilikom poslovanja u

uvjetima globalizacije.

• PH3: sustavnom analizom moguće je pretpostaviti o budućnosti multinacionalnih

kompanija kako na globalnim nivoima tako i u Hrvatskoj.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja provedenoga u ovome diplomskome radu je utvrditi učinkovitost

globalnih multinacionalnih kompanija u poslovanju koje nadilazi nekadašnje granice

poslovnih sustava. Stoga je provedeno istraživanje osnovnih značajki globalizacijskoga

procesa, za koji se usko vezuju multinacionalne kompanije, te sukladno tome izmjenjenih

uvjeta poslovanja.

Cilj ovoga istraživanja je definirati pojam multinacionalnih kompanija, osnovna obilježja

globalizacije i internacionalnizacije i poslovanje multinacionalnih kompanija u suvremenim

globalnim poslovnim sustavima. Stoga je potrebno odgovoriti na nekoliko pitanja:

1. Što su multinacionalne kompanije?

2. Koje su njihove osnovne značajke?

3. Što je globalizacija?

4. Što je internacionalizacija?

5. Koji su osnovni globalizacijski trendovi?

6. Kakva je veza multinacionalnih kompanija i globalizacijskoga procesa?

7. Koje su osnovne značajke poslovanja u globalnim multinacionalnim kompanijama?

8. Kakva je budućnost multinacionalnih kompanija? Ž

1.4. Znanstvene metode

U ovome radu je korišten niz znanstvenih metoda za obrađivanje prikupljene materije.

Osnovne znanstvene metode korištene u radu su metoda analize i sinteze, metoda indukcije i

dedukcije, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda komparacije i metoda deskripcije.

4

1.5. Struktura rada

Rad je sastavljen od šest tematski povezanih cijelina. Počinje UVODOM u kojemu je

definiran problem, predmet i objekt istraživanja, radna hipoteza i pomoćne hipoteze, svrha i

ciljevi istraživanja, znanstvene metode i struktura rada. U drugome dijelu rada, OSNOVNE

ZNAČAJKE MULTINACIONALNIH KOMPANIJA , definiran je pojam multinacionalnih

kompanija, nastanak i razvoj te vrste istih, te je analizirana uloga istih u procesu globalizacije.

U trećem dijelu rada, ANALIZA POSTOJE ĆEGA STANJA MULTINACIONALNIH

KOMPANIJA , provedena je analiza osnovnih pokazatelja vezanih za poslovanje

multinacionalih kompanija u svijetu. Četvrti dio rada, MULTINACIONALNE

KOMPANIJE KAO SUDIONICI ME ĐUNARODNOGA POSLOVANJA, donosi pregled

značaja multinacionalnih kompanija u internacionalizaciji poslovanja te u ostvarivanju

međunarodne konkurentnosti, te je analizirana uspješna međunarodna suradnja

multinacionalne kompanije. Peti dio rada, PERSPEKTIVE RAZVOJA

MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U SVJETLU POTICANJA

MEĐUNARODNOGA POSLOVANJA , se odnosi na proučavanje utjecaja koji

multinacionalne kompanije imaju na rast i razvoj gospodarstava i poslovnih subjekata, te

poteškoće sa kojima se suočavaju kao i perspektive multinacionalnih kompanija u hrvatskom

gospodarstvu. Rad završava ZAKLJU ČKOM koji donosi kratku sintezu cjelokupnoga rada.

5

2. OSNOVNE ZNAČAJKE MULTINACIONALNIH KOMPANIJA

Multinacionalne kompanije se smatraju najznačajnijim plodom globalizacije. Toliko

promicana liberalizacija granica i integracija tržišta potaknula je širenje tokova kapitala,

novca, ljudi i usluga preko granica. Ondašnji pioniri u takvom obliku međunarodnoga posla

bile su danas najveće multinacionalne kompanije. Iako ih i sam naziv definira, u ovome je

poglavlju rada provedena interpretacija osnovnih teoretskih značajki multinacionalnih

kompanija. Poglavlje čine: 1) Pojam multinacionalnih kompanija, 2) Nastanak i razvoj

multinacionalnih kompanija, 3) Vrste multinacionalnih kompanija i 4) Uloga

multinacionalnih kompanija u procesu globalizacije.

2.1. Pojam multinacionalnih kompanija

Iako je po samome nazivu moguće definirati multinacionalne kompanije, često se događa da

upravo termin „multinacionalno“ dovede do iskrivljenoga značenja pojma. Poduzeća mogu

preko granica poslovati na niz načina, a svi ti nazivi nisu obuhvaćeni pojmom

multinacionalna kompanija. Također, pojam multinacionalno uključuje niz sinonimnih riječi

kojima bi se mogao zamijeniti, ali koji dovode do drugačije definicije multinacionalnih

kompanija, pa se kod definiranja pojma multinacionalnih kompanija susreće niz naziva:

internacionalna, supranacionalna ili transnacionalna. Koji od ovih pojmova koristiti ovisi o

strukturi same kompanije.

Upotreba pojma multinacionalne kompanije javlja se prvotno sredinom 50-ih godina 20.

stoljeća, kada je francuski ekonomist Maurice Bye prvi u svijetu pišući svoju knjigu

upotrijebio pojam multiteritorijalna firma. Nakon njega se pojam multinacionalne kompanije

u svome sadašnjem obliku javlja u studiji o problemima američkih poduzeća s inozemnim

poslovnim aktivnostima, kojoj je autor David E. Liliendhal (Jones, 2005., p.4). Od tih

početaka pa sve do danas, pojam multinacionalnih kompanija javlja se u sve većem broju

literatura, te sve učestalije postaje predmet istraživanja. Zanimljivo je spomenuti da su

definirajući multinacionalne kompanije, određeni autori kao primjere navodili IBM, Intel,

General Motors i Nike, kao kompanije koje posjeduju 50% ili više dionica drugoga poduzeća

smještenoga u drugoj zemlji, a upravo su te kompanije danas među vodećim

„multinacionalkama“.

6

Multinacionalne kompanije djeluju u raznim oblicima, strukturama, prema raznim

strategijama, načinima ulaska na tržište te političkim, ekonomskim i socijalnim uvjetima u

kojima posluju. Kako bi se definirala pojava ovih kompanija, potrebno je razmotriti razna

stajališta.

Prema UNCTAD-u, multinacionalnu kompaniju čini grupa ekonomskih jedinki koje neovisno

o pravnom obliku ili sektoru poslovanja djeluju u dvije ili više zemalja, i to u sustavu

odlučivanja koji omogućava da se uz pomoć jednoga ili više centara odlučivanja vodi

konkretna politika i zajednička strategija. Te su jedinke povezane vlasničkim vezama ili na

neki drugi način, tako da jedna ili više njih mogu imati znatni utjecaj na poslovanje ostalih,

osobito kada je riječ o raspodjeli znanja, resursa i odgovornosti (UNCTAD, Comission on

Transnational Corporations, 2013.).

Multinacionalna kompanija je poduzeće ili grupa poduzeća s poslovnim subjektima u dvije ili

više država, dakle struktura kompanije nadilazi nacionalne granice jedne države (moj-

bankar.hr, 2013.). Teoretski, to su više nacionalna poduzeća koja ujedinjuju proizvodnju i

ponudu velikih količina roba u više država te na taj način predstavljaju vrlo važne činitelje

svjetskoga gospodarstva. U njima je koncentriran kapital, znanje i veliki broj zaposlenih, a

razlog njihovog nastanka treba tražiti u zakonitostima tržišnog gospodarstva. Općenito bi se

mogle definirati kao poduzeća koja posjeduju, kontroliraju ili upravljaju proizvodnim

pogonima u nekoliko zemalja svijeta, te su obično ali ne i neophodno krupnih dimenzija i

djeluju u više od jedne zemlje pod jedinstvenom korporacijskom upravom (Salvatore, 1993.,

p.361.).

Multinacionalne kompanije sudjeluju u međunarodnoj trgovini više od tristo godina. Počeci

tih operacija mogu se pronaći kod britanskih i nizozemskih trgovačkih trvtki koje su se bavile

eksploatacijom prirodnih bogatstava kolonija, a poslije njihovog propadanja kod europskih

međunarodnih ulaganja.

2.2. Razvoj i nastanak multinacionalnih kompanija

Interes za multinacionalne kompanije je naglo porastao koncem 20. stoljeća, te se 25% udjela

koje su multinacionalne kompanije imale u ukupnim svjetskim transakcijama 80-ih godina,

ulaskom u novo tisućljeće povećao na 40% sa tendecijama stalnoga rasta. Prva nastojanja da

se udruživanjem kapitala i radne snage stvore što veće kompanije javljaju se u 19. stoljeću,

potkraj prve industrijske revolucije. Prve prave multinacionalne kompanije, kao velika

poduzeća s međunarodnim kapitalom nastaju između dva svjetska rata, a ubrzano se razvijaju

7

tek nakon Drugog svjetskog rata (50-ih godina 20. stoljeća). Nastale su u SAD-u i

Ujedinjenom Kraljevstvu i postupno se širile po industrijskim zemljama Zapadne Europe,

Japanu, zemljama rastuće industrijalizacije, a u novije vrijeme i tranzicijskim zemljama

(Dabić, 2007., p.30). Nastanak multinacionalnih kompanija se preciznije rečeno povezuje sa

osnivanjem većega broja engleskih poduzeća u Indiji nakon što su 1834. godine ukinute

trgovačke privilegije. Neki smatraju da se te trgovačke kompanije ne mogu smatrati

prethodnicima jer nisu formirale proizvodne kapacitete u inozemstvu, nego im je glavna

aktivnost bila trgovina. Međutim, ta poduzeća uistinu jesu preteća multinacionalnih

kompanija, iako se ove današnje od njih prilično razlikuju.

Koncem 19. i početkom 20. stoljeća, multinacionalne kompanije postaju dominantni čimbenik

u mnogim djelatnostima, od trgovine, preko eksploatacije ruda do proizvodnje u

farmaceutskoj, kemijskoj, strojarskoj i drugim industrijama. Poduzeća u svom razvoju od

nacionalnog do multinacionalnoga prolaze kroz nekoliko faza. Počinje opskrbljivanjem

domaćega tržišta, a potom širi aktivnosti na inozemna tržišta, najprije putem prodaje svojih

proizvoda posredstvom stranoga predstavnika pa direktnim trgovačkim prisutstvom, a potom i

proizvodnim prisutstvom na stranim tržištima (Dicken, 2007., p.116).

Među prvim osnovnim poduzećima u inozemstvu bilo je ono koje je osnovao Fridrich Bayer,

vlasnik tvornice kemijskih proizvoda, pokrenuvši 1865. godine pogon u Albanyu, te nakon

njega i u Brazilu. Poslije njega dislociranu proizvodnju na teritoriju druge zemlje napravio je i

Nobel, te poduzeće Singer, koje je ujedno i prvo poduzeće koje je imalo i proizvodnju i

trgovinu uspostavljenu na internacionalnoj razini. U tom periodu sa ciljem rasta i razvoja

poslovanja, širenjem na internacionalne teritorije predvode industrijska poduzeća, koja

dominiraju kolonijama, sirovinama najbogatijim dijelovima svijeta. Najveća prepreka bila je

nemogućnost komunikacije na daljinu i otežan transport. Kada je koncem 19. stoljeća došlo

do razvoja informatizacije i komunikacijskih tehnologija te unaprijeđivanja transportnoga

sustava, multinacionalne kompanije počinju bujati. Krajem 19. stoljeća i početkom 20.

stoljeća niknulo je više od 100 podružnica u inozemstvima, od kojih su se mnoga i danas

zadržala. Ubrzan razvoj doživljavaju tek nakon Drugog svjetskog rata, kada dolazi do

velikoga rasta internacionalizacije i centralizacije kapitala te nastaje novi oblik međunarodne

ekonomske aktivnosti, a to je razvoj proizvodnje izvan nacionalnih granica na osnovi

poticanja izravnih stranih investicija. Danas ih ima više od 2000, a neke od njih ostvaruju

prihod veći od BDP-a razvijenih zemalja. Najviše multinacionalnih kompanija tradicionalno

8

imaju najrazvijenija gospodarstva SAD, Kanada, Japan i ostali „azijski tigrovi“ te razvijene

zemlje Zapadne i Sjeverne Europe (Vojnović, 1977., p.47).

Razvoj multinacionalnih kompanija od njihova početaka pa do danas bi se mogao podijeliti na

četiri faze: (Previši i Ozretić-Došen, 1999., p.447)

• I. faza obuhvaća razdoblje od početka osnivanja nacionalnih i međunarodnih

kartela i trustova do velike krize. Nastanak i okrupnjavanje međunarodnih

poduzeća i konkurentska borba za inozemna tržišta karakteriziraju ovu fazu.

• II. faza obuhvaća razdoblje od tridesetih do pedesetih godina prošloga stoljeća. To

je vrijeme nastanka velikih i divovskih korporacija u koje prerastaju trustovi i

karteli. Glavno je obilježje ove faze odvajanje funkcije vlasništva od funkcije

upravljanja i rukovođenja.

• III. faza obuhvaća razdoblje od 50-ih godina do polovice 70-ih godina. Utjecaj

multinacionalnih kompanija na svjetsko gospodarstvo je veoma snažan,

multinacionalne kompanije nastoje podčiniti svojoj kontroli i zemlje u razvoju. U

ovome razdoblju naglo se razvija zaštita domaćega gospodarstva, te raste otpor

prema multinacionalnim kompanijama, što ih prisiljava na promjenu koncepciju i

strategije u poslovanju, prednost se daje suradnji sa lokalnim poduzećima.

• IV. faza počinje krajem sedamdesetih i traje do danas. Sve veći broj međunarodnih

poduzeća dobiva sve više globalnih obilježja i pojavljuju se nova poduzeća kao

posljedica strahovito brzog razvoja znanosti, tehnologije te sustava komunikacija i

transporta.

Porijeklo suvremenih multinacionalnih kompanija vezano je uz proces koncentracije i

centralizacije kapitala u kapitalizmu. Koncentracija kapitala predstavlja povećanje

individualnog i društveog kapitala pretvaranjem jednog dijela dohotka u kapital i njegovim

dodavanjem kapitala u funkciju. Centralizacije je s druge strane dobrovoljno ili pak nasilno

spajanje postojećih kapitala u jedinstveni veći kapital. Motivi širenja multinacionalnih

kompanija, točnije cilj osnivanja podružnica, bio je u samom početku postojanja istih

stjecanje monopolskih prava nad resursima. Moderne multinacionalne kompanije imaju više

razloga za osnivanje podružnica koje donose jeftiniju radnu snagu, uštedu od transporta,

porezne pogodnosti te proboj na nova tržišta.

Broj multinacionalnih kompanija i njihov značaj nastavit će rasti i u idućim godinama. Naime

globalizacija i otvorenost tržišta koja je s njom povezana, dodatno će jačati konkurentski

pritisak na poduzeća, te će multinacionalne kompanije pod tim pritiskom preseliti dio svoje

9

proizvodnje u zemlje u kojima su faktori proizvodnje dostupniji ili jeftiniji. Pod utjecajem

postojećih multinacionalnih kompanija, točnije rečeno poučeni njihovim iskustvima, druga

dotada nacionalna poduzeća sele svoja postrojenja preko granica. O važnosti multinacionalnih

kompanija govore brojke da multinacionalne kompanije ostvaruju prihode u visini 30% bruto

domaćeg proizvoda svijeta, realiziraju preko 75% svjetske razmjene roba i usluga te oko 80%

razmjene tehnologija i managerskih umijeća, te da je unutar razvijenih zemalja smješteno

preko 90% ukupnog broja multinacionalnih kompanija (Crkvenac, 1995., p.41).

2.3. Vrste multinacionalnih kompanija

Jednako kao što postoji i cijeli niz raznih naziva koje se koriste u svrhu definiranja

multinacionalnih kompanija, postoji i niz obilježja istih prema kojima ih je moguće

razvrstavati. Prije same analize vrsti multinacionalnih kompanija, spomenut će se distinkcija

između dva zasigurno najčešće poistovjećivana pojma u ovoj domeni: multinacionalne

kompanije i transnacionalne kompanije.

Naime, dok su multinacionalne kompanije imale statične podružnice, takozvane afilijale i

poduzeća u raznim zemljama, transnacionalne kompanije preskaču granice, prepreke, izdižu

se izvan njih i žive u svjetskim razmjerima. Također, dok se u multinacionalnim kompanijama

upravlja iz središnjice, a afilijacije djeluju po naputcima središnjice, u transnacionalnim

kompanijama se jedino iz središnjice koristi nacrt i program rada točnije strategija, dok se sve

drugo radi „abroad“, te poduzeća imaju visoku stopu samostalnosti, vlastitu odgovornu

upravu i snose svoj rizik (Crkvenac, 1995., p.127).

Međutim, potrebno je naglasiti kako je sve većim utjecajem globalizacije razlikovanje ova

dva pojma sve manje, te se nerijetko događa da se poistovjećuju, ne zbog ljudske greške i

pogrešne interpetacije, nego isključivo zbog izmijenjenih obilježja i jedne i druge. Ekonomski

interesi multinacionalnih kompanija isprepleteni su raznim ekonomskim i političkim

interesima zemlje u kojoj djeluju, kako na unutarnjoj, tako i na vanjskoj razini. Kako vanjska i

unutarnja okolina djeluje na multinacionalne kompanije, tako i multinacionalne kompanije

djeluje na okolinu. Multinacionalna kompanija ima jedno jedinstveno obilježje:

multinacionalnost.

10

Međutim, između niza multinacionalnih kompanija postoje i značajne razlike: (Dabić, 2007.,

p.36)

• U organizacijskim modelima razlikuju se multinacionalne kompanije prema središtu

upravljanja i prema organizacijskoj strukturi (centralizirano-decentralizirano,

funkcijsko-predmetno)

• U broju akcijskih centara (jedan ili više)

• U pripadnosti jednoj ili više ekonomskih grana

• U oblicima vlasništva, koje može biti državno, jednoznačno većinsko vlasništvo,

većinsko vlasništvo grupe te široko vlasništvo malih dioničara

• U stupnju samostalnosti poduzeća unutar multinacionalnih kompanija, pa tako mogu

djelovati nacionalno i multinacionalno

• U spremnosti na izoženost javnosti, koja ovisi o sjedištu, pravnom obliku

multinacionalne kompanije te zakonodavstvu,

• U ovisnosti o prometu, kapitalu, upravljačkim kadrovima, lokaciji pogona i

istraživačkim centrima.

Uz navedene razlikovne kriterije, niz je drugih, po kojima se multinacionalne kompanije

međusobno razlikuju. U praksi je uobičajeno razlikovanje prema tri kriterija, koja su

navedena u nastavku.

Multinacionalne kompanije se mogu podijeliti u tri skupine s obzirom na kriterij

centraliziranosti odlučivanja: (Mrkušić, Petrić-Mrkušić, 1988., p.166)

• Ekocentrične multinacionalne kompanije kod kojih je sjedište u jednoj zemlji, a

podružnice nemaju nikakvu samostalnost,

• Policentrične multinacionalne kompanije koje imaju sjedište u jednoj zemlji, razne

aktivnosti u više zemalja s tim da podružnice u inozemstvu imaju izvjesnu

samostalnost,

• Geocentrične multinacionalne kompanije koje imaju više samostalnih međusobno

povezanih kompanija širom svijeta.

11

Na temelju razlika u ekonomskom okruženju i različitih uvjeta privređivanja, multinacionalne

kompanije se dijele na dva tipa: (Mrkušić, Petrić-Mrkušić, 1988., p.166)

• Troškovno orijentirani tip multinacionalnih kompanija čija su osnovna motivacija što

manji troškovi. Orijentirane su jeftinijim izvorima sirovina i energije, jeftinijom

radnom snagom i blažim oporezivanjem.

• Plasmansko orijentirani tip multinacionalne kompanije, kojima je cilj proširenje tržišta

formiranjem afilijacija na drugim tržištima i organiziranjem proizvodnje na tim

tržištima. Proizvodnjom tih proizvoda u drugoj zemlji oni postaju domaći na tom

terenu, te tako izbjegavaju carinjenja i druge uvozne pristrojbe.

Multinacionalne kompanije je moguće razlikovati i sa gledišta organizacije proizvodnoga

procesa. U tome se slučaju razlikuju: (Mrkušić, Petrić-Mrkušić, 1988., p.167)

• Vertikalno integrirane multinacionalne kompanije, kod kojih kompanija uspostavlja

afilijaciju koja matičnu kompaniju opskrbljuje sirovinama ili dijelovima. Vertikalno

organizirane multinacionalne kompanije organiziraju proizvodni proces tako da se u

jednoj zemlji proizvodi jedan dio proizvoda, a u drugoj zemlji drugi dio. Vertikalno

povezivanje podrazumijeva širenje kompanije u širinu i dubinu.

• Horizontalno integrirane multinacionalne kompanije su kompanije koje imaju istu

vrstu pogona u raznim zemljama, koji proizvode iste grupe poizvoda, zasnovane na

istoj tehnologiji i namijenjene istim potrošačkim grupama. Horizontalne

multinacionalne kompanije organiziraju cjelokupni proizvodni process u svakoj

zemlji.

• Konglomeratski (kružno) integrirane multinacionalne kompanije jesu kompanije koje

osnivaju afilijacije koje spadaju u drugi sektor i nemaju veze sa matičnim jedinicama

zajedničkih obilježja u pogledu proizvodnje, tehnologije, potrošača ili pak marketinga.

Kapital se investira u različite djelatnosti za koje se procjenjuje da će u pojedinim

zemljama ovisno o njihovim komparativnim prednostima dati najveći povrat na

uloženi kapital.

Neovisno o obliku multinacionalne kompanije, njihova jačina je neupitna. Faktor koji je

ponajviše utjecao na uspon multinacionalnih kompanija na svjetskoj gospdarskoj sceni je

svakako globalizacija i svi njome popraćeni procesi.

12

2.4. Uloga multinacionalnih kompanija u procesu globalizacije

Globalizacija je svjetski fenomen, proces koji je do 80-ih godina XX. stoljeća bio potpuno

nepoznat, a danas se smatra ključnim uzrokom svih promjena koje se događaju u svijetu.

Prema brojnim ekonomistima i znanstvenicima globalizacija postoji još od kraja 19. stoljeća,

ali ju je društvo počelo otkrivati, proučavati i poticati tek 80-ih godina. Naime, osamdesetih

godina započela je skupina procesa koji će bitno izmijeniti sliku svijeta kakav je nekad bio. U

tom kontekstu sve se češće spominju multinacionalne kompanije nazivajući ih najvažijim

plodovima globalizacije. Da bi se shvatio učinak koji multinacionalne kompanije imaju na

globalizacijski proces potrebno je taj proces prvo definirati. U tome pogledu stručnjaci i

znanstvenici diljem svijeta nailaze na problem. Zbog multidimenzionalnosti globalizacije ne

postoji jedna jedinstvena definicija. Globalizacija je dinamičan proces koji se intenzivno

događa i ona je na neki način neizbježna, s obzirom na napredak tehnologije. Globalizacijski

su procesi veoma snažni te se javljaju u cijelom svijetu, iako ne s jednakim posljedicama za

sve zemlje. Sukladno globalizacijskim trendovima i perspektivi, očekuje se još veće

intenziviranje globalizacije (Franjić, 2000., p.112).

Ne postoji jedna jedinstvena definicija globalizacije, upravo zbog njene složenosti i

višedimenzionalnosti, pa ju je moguće tumačiti kroz prizmu politike, sociologije, ekonomije i

drugih nauka. Pojednostavljeno se može definirati kao skup prekograničnih procesa,

pokrenutih nezapamćenim razvojem moderne tehnologije. Razvoj moderne tehnologije je

doveo do ubrzanja ekonomskih procesa, a odražava se u socijalnoj, političkoj, kulturnoj i

svim drugim područjima sveukupnog života, odnosno globalnog je značenja. Dvije temeljne

pokretačke snage globalizacije su bile: napredak u telekomunikacijskoj infrastukturi i razvoj

interneta. Stoga, globalizaciju prije svega odlikuje nezapamćen i ubrzan razvoj moderne

tehnologije, zbog čega se njeno značenje uspoređuje sa značenjem industrijske revolucije iz

19. stoljeća, te se i naziva nova informacijska revolucija. Razvoj tehnologije, prije svega izum

interneta, koji je doveo do ubrzanoga razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije,

stvorio je uvjete povećane povezanosti i ubrzane komunikacije, neovisno o prostornoj

udaljenosti. Ovi uvjeti olakšane komunikacije omogućili su ubrzanje i povećanje ekonomskih

aktivnosti između država, koje su sada mogle poslovati sasvim normalno, neovisno o

prostornoj udaljenosti i državnim granicama. Ubrzan protok informacija, kapitala, usluga,

proizvoda i ljudi, u svijetu u kojem je promijenjen značaj međudržavnih granica, stvorio je

nove društvene, političke, ekonomske i kulturne odnose i svijet potpuno drugačiji od onog

kakav je bio prije tih presudnih 1980-ih godina.

13

Globalizacija, kao što je navedeno je multidimenzionalni proces, koji ima nekoliko dimenzija,

područja u kojima se odvijaju i na koje utječu globalizacijski procesi. Bitno je naglasiti da te

dimenzije nisu odvojene jedna od druge, nego je globalizacija sveukupnost njihove

međupovezanosti i isprepletenosti. Osnovne globalizacijske dimenzije jesu: (Mešić, 2007., p.

5-6)

• Ekonomska dimenzija koja se odnosi na ogroman porast trgovine, investiranja,

pojačane i povećane financijske tokove, stvaranje globalnog, jedinstvenog svjetskog

tržišta, transnacionalno integriranu prozvodnju, kraj nacionalnih ekonomija, prostorno

i vremenski neograničene puteve biznisa, gospodarske zakone koji su globalni,

svjetski. Pojačane ekonomske i trgovinske aktivnosti.

• Društvena dimenzija globalizacije odnosi se na svijet u globalu, koji sve više postaje,

kako je McLuhan predvidio, 'globalno selo'. Tehnološki napredak, promijenjeni

ekonomski poredak i ostale dimezije, utječu također na društvenu sliku svijeta i

omogućuju formiranje novog, drugačijeg, globalnog društva. Nova vrsta komunikacije

omogućuje stvaranje 'društva na daljinu', što je u potpunosti različito od tradicionalnog

društva i druženja kakvo poznajemo. No, to ne znači i nestajanje tih tradicionalnih

oblika. Društvena globalizacija su i povećane migracije ljudi preko granica, te nove

društvene veze i smjernice.

• Politička dimenzija globalizacije obilježena je i dalje teritorijalnošću, državnim

uređenjem i razgraničenjem svijeta, no međudržavni i politički odnosi promijenjeni su

u proteklih dvadeset i pet godina. Politika je sve više globalna, ona nije predmet

isključivo jedne države, a njene posljedice imaju globalno značenje. Politička pitanja

više nisu predmet isključivo jedne države, nego su one predmet globalnog značenja i

zahtijevaju takav pristup. Države više nisu u mogućnosti postupati samo u odnosu na

sebe i svoje interese, nego globalno, planetarno, u odnosu prema čitavom svijetu.

Zahvaljujući internetu kao tehnološkom sredstvu ubrzanog poslovanja i transakcija,

državne granice i zakoni imaju smanjen, promijenjen značaj, jer sada poslovi i

komunikacije nisu toliko ograničeni njima.

• Kulturna dimenzija globalizacije odražava se kroz otvorenost kulture i međusobnu

komunikaciju, koju omogućava informatizacija. Pojačana trgovina i trgovinski tokovi

također idu u prilog tome. Svijet globaliziran u jednu zajednicu znači i ispreplitanje

različitih svjetskih kultura. Međutim, nisu rijetke kritike na račun globalizacije u

području kulture – zbog dominantnog svjetskog položaja SAD-a - da je ona zapravo

14

put ka uniformnosti svijeta, zahvaljujući istoj takvoj dominaciji američke kulture i

jezika u odnosu na druge kulture. Mnogi se pribojavaju da je globalizacija zapravo

'amerikanizacija' ili pozapadnjenje svijeta.

• Ekološka dimenzija globalizacije upućuje na povećane ekološke probleme,

uzrokovane između ostalog i pojačanom modernizacijom i industrijalizacijom.

Razmjeri ekološke globalizacije, točnije ekoloških problema, povećali su se usporedno

s povećanjem opsega i intenziteta ostalih globalizacijskih dimenzija.

Dva temeljna poticaja za razvoj multinacionalnih kompanija kao vodećih nositelja

globalizacije jesu razvoj informacijsko komunikacijskih tehnologija i integracija tržišta,

odnosno liberalizacija. Ta dva procesa omogućila su brisanje nekadašnjih fizičkih granica i

prepreka kretanju, napose trgovini. Globalizacija je proces koji je donio multinacionalne

kompanije na scenu kao nove vodeće globalne igrače. Slobodan protok kapitala i roba,

maksimizacija profita kao poticaj i cilj poslovanja multinacionalnih kompanija, zaštićeni su i

ohrabreni zakonskim okvirima i mjerama koje donose organizacije kao što su Svjetska

trgovinska organizacija (WTO), Svjetska banka (WB) i Međunarodni monetarni fond (MMF),

u pravilu sve međunarodne institucije, a djelovanje i odredbe istih podržavaju i provode

nacionalna nadležna tijela. Pravila i zakoni slobodnog tržišta daju korporacijama slobodu i

dovoljno širok prostor djelovanja na globalnoj razini.

Posebice je značajno naglasiti ekonomsku notu globalizacije, koja je kao trend ubrzanog

razvoja masovnih komunikacija, informacijskih tehnologija i brisanja granica vremena i

prostora utjecala na smanjivanje vremenske distance, približavanje dalekih zemalja i početak

stvaranja globalne kulture. Na drugoj strani, uklanjanje granica utjecalo je na formiranje

globalnih financijskih tržišta i omogućavanje ekonomskog djelovanja u globalnim

razmjerima. Globalizacija gospodarstva kao temelj procesa koji za sobom povlači sve ostale

oblike globalizacije snažno utječe na nezaustavljiv porast trgovine i investiranja, pojačane i

povećane financijske tokove, stvaranje globalnog, jedinstvenog svjetskog tržišta,

transnacionalno integriranu proizvodnju i slabljenje nacionalnih ekonomija.

Iako je niz literatura koje navode multinacionalne kompanije kao produkte globalizacije,

navedeno nije točna pretpostavka. Naime, multinacionalne kompanije nisu nova pojava, stoga

se njihovo značenje ne vezuje isključivo za procese globalizacije, međutim proces

globalizacije, sa svim svojim osobitostima, predstavlja razdoblje preokreta za kompanije, dok

je sama pojava kompanija usko vezana uz prvu industrijsku revoluciju kada su stvorene

15

okolnosti za početak i šire djelovanje kompanija. Prema definiciji globalizacije, moguće je

opisati ju kao rezultat djelovanja triju komponenata: (Bedeković, Golub, 2011., p.58)

• suvremene tehnologije,

• ekonomije obujma i

• multinacionalnih kompanija.

Suvremeni razvoj transporta i tadašnje tehnologije, koji je potaknula globalizacija omogućuje

poslovanje kompanijama na međudržavnoj i međukontinentalnoj razini.

Samom procesu globalizacije prethodile su značajne reforme u postojećim zakonodavstvima,

te uvođenje neoliberalizma, doktrine koja je promicala slobode kretanja i otvorenost tržišta. U

takvom okruženju, gotovo su sve zemlje na sebi svojevrsne načine privlačile prijekopotreban

kapital iz inozemstva, najčešće razvijenih zemalja, te taj isti usmjeravale u razvoj, poticanje

proizvodnje, tehnologiju te društveni napredak prouzrokovan time. Upravo se multinacionalne

kompanije, kojima je sjedište u razvijenim zemljama, smatraju savršenim izvorom kapitala i

inozemnim investitorom. Ove kompanije omogućavaju transfer tehnologije po najmanjim

troškovima te dovode do razvoja i unaprijeđenja zemalja, koje se razvijaju a koje potražuju

kapital za razvoj. Multinacionalne kompanije se u svjetlu globalizacije, vide kao izvor novih

radnih mjesta u zemljama u koje se „useljavaju“, izvor najnovijih tehnologija i znanja, …

Međutim, ne ostaje sve na pozitivnim efektima globalizacije i multinacionalnih kompanija.

Ove kompanije se u određenim dijelovima svijeta pokazuju u potpuno suprotnom svijetlu, te

svojim poslovanjem i funkcioniranjem dovode do iskorištavanja postojećih zemljinih resursa,

produbljujući na taj način jaz između siromašnih i bogatih i odlijevajući stvorenu novu

vrijednost u razvijene zemlje. Multinacionalne kompanije temelje svoju proizvodnju, pa i

sami uspjeh, na primjeni visoke tehnologije i relativno jeftinoj radnoj snazi. Razvoj tehnike i

tehnologije omogućava im da dijelove nekog konačnog proizvoda proizvode na raznim

stranama svijeta odnosno u zemljama u kojima je to najjeftinije. Za proizvodnju konačnoga

proizvoda također se odabire zemlja koja ima najpovoljniju lokaciju odnosno gdje je to

najučinkovitije. Podvojenost mišljenja o „dobronamjernosti“ globalizacije, povlačit će kako

danas, tako i u budućnosti mnogobrojne rasprave o ispravnosti i učinkovitosti definicija

multinacionalnih kompanija. Kakogod, multinacionalne kompanije se svrstavaju među

najuspješnije kompanije suvremenoga doba, te koliko god negativnih učinaka implicirale, oni

pozitivni, u pogledu doprinosa istraživanja i razvoja, novih znanja, inovacija, te broja

zaposlenih osoba i profita koji stvaraju, zasjenjuju te negativne i označavaju grupacije

multinacionalne kompanije kao vodeće globalne ekonomske subjekte.

16

3. ANALIZA POSTOJE ĆEGA STANJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA

Multinacionalne kompanije ostvaruju najveće prihode ukoliko se promatra gospodarstvo na

globalnoj razini. Poslovanje multinacionalnih kompanija se mjeri ostvarenim učincima,

točnije ostvarenim prihodima. U nastavku ovoga rada prikazano je poslovanje kompanija.

Ovo se poglavlje sastoji od dva dijela: 1) Pokazatelji poslovanja multinacionalnih

kompanija i 2) Vodeće multinacionalne kompanije i rezultati njihova poslovanja.

3.1. Pokazatelji poslovanja multinacionalnih kompanija

Broj multinacionalnih kompanija i njihova ekonomska snaga svakodnevno se povećavaju.

Njihova se moć temelji na njihovim globalnim dimenzijama, kao i tehnologijom, znanjima i

financijskim sredstvima koje one posjeduju. Rastuća moć omogućava im značajan utjecaj na

cjelokupno gospodarstvo a i cjelokupnu sferu društvenoga života. Ekspanziji i jačanju

multinacionalnih kompanija na svjetskoj gospodarskoj sceni pogoduje zakonodavstvo i

regulativa koja je po njih sve pogodnija i fleksibilnija. Danas se multinacionalne kompanije

javljaju kao vodeće kompanije uz one koje su isključivo u državnom vlasništvu. Mišljenje je

sve većega broja stručnjaka kako su multinacionalne kompanije snažnije od suverenih država

te kako su upravo one subjekti koji mogu olako zlouporabiti moć, koja im se zakonom

dodjeljuje. Od sto vodećih svjetskih ekonomija na svijetu, 51 je multinacionalna kompanija,

dok su njih 49 državne ekonomije. O jačini multinacionalnih kompanija govori i pokazatelj,

koji uzima u obzir BDP svih država svijeta izuzev devet najbogatijih zemalja. U usporedbi sa

ukupnim svjetskim BDP-om, dvjesto najbogatijih multinacionalnih kompanija ostvaruje veći

BDP, po čemu su ekonomski moćnije. Multinacionalne kompanije drže čak 90% tehnologije i

patenata, dok 500 najvećih svjetskih multinacionalnih kompanija drži čak 70% od ukupne

svjetske trgovine. U nastavku ovoga poglavlja obavljena je analiza pokazatelja poslovanja i

ekonomske moći vodećih svjetskih multinacionalnih kompanija (Anderson, Cavanagh, 2000.,

p.3). Slijedeća tablica pokazuje kretanje osnovnih pokazatelja poslovanja multinacionalnih

kompanija u svijetu.

17

Tablica 1. Pokazatelji poslovanja najvećih 2000 multinacionalnih kompanija, 2004.-

2010.godine

2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010

Prihodi (milijarda $) 19.39 21.93 24.13 26.58 29.78 32.04 30.00

Profit (milijarda $) 0,76 1,30 1,71 2,18 2,36 1,63 1,41

Broj zaposlenih (milijuni) 64.11 66.26 67.53 69.94 72.38 75.13 76.23

Broj zemalja 51 52 55 57 60 62 62

Izvor: Samostalna izrada studenta prema Forbes.com, Global High Performers, online:

http://www.forbes.com/lists/global-high-performers-full-list.html (pregledano 24.04.2013.)

Pokazatelji prikazani u tablici ukazuju na rastuću ulogu i značaj multinacionalnih kompanija

na globalnoj sceni. Podaci su odraz poslovanja vodećih 2000 kompanija na svijetu, od kojih

su na prvim mjestima svrstane vodeće multinacionalne kompanije. Moguće je zamjetiti kako

se u periodu od 2004.-2010.godine profit multinacionalnih kompanija povećavao sve do

prekretnice, nazvane vrhuncom globalne krize, koji je 2008. godine bacio sva gospodarstva na

koljena, a samim time i multinacionalne kompanije. Njihovi profiti se smanjuju, nakon čega

je uslijedio lagani oporavak od 2009. godine do danas, koji još uvijek traje. Usporavanje

gospodarske aktivnosti se nije odrazilo na zapošljavanje kompanija, također ni na zatvaranje

pogona, na što ukazuje kontinuirani trend rasta broja zaposlenih.

Iako je gospodarska kriza i s njom povezano usporavanje poslovne aktivnosti utjecalo na

poslovanje poduzeća, nije utjecalo na smjenu onih najjačih. Već duži niz godina u samome

vrhu vodećih multinacionalnih kompanija u svijetu, sukladno ostvarenim prihodima, nalazi se

nekoliko svjetskih poznatih kompanija. U nastavku ovoga poglavlja analizirana je ekonomska

moć vodećih kompanija u svijetu.

3.2. Vodeće multinacionalne kompanije i rezultati njihova poslovanja

Rastuća moć multinacionalnih kompanija dovodi do lagane brige zbog sve većega utjecaja

kojega kompanije imaju, što se u pojedinim gospodarskim granama odražava na monopol u

rukama multinacionalnih kompanija. Naime, u pojedinim gospodarskim granama, dolazi do

stanja u kojemu sve manje multinacionalne kompanije kontrolira sve više tržišta. U nastavku

je analiziran udio i obujam poslovanja vodećih multinacionalnih kompanija u svijetu.

18

Tablica 2. Najveće multinacionalne kompanije u 2012. godini prema kriteriju ukupnoga

ostvarenoga prihoda

Država Sektor djelatnosti

Prihod (milijuni

$)

Profit (milijarde

$)

Wal-Mart Stores SAD Maloprodaja 421.849 16.389

Royal Dutch Shell Nizozemska Naftna industrija 378.152 20.127

Exxon Mobil SAD Naftna industrija 354.674 30.460

BP UK Naftna industrija 308.928 -3.719

Sinopec Group Kina Naftna industrija 273.422 7.629

China National

Petroleum KIna Naftna industrija 240.192 14.367

State Grid Kina Električna energija 226.294 4.556

Toyota Motor Japan Automobilska industrija 221.760 4.766

Japan Post Holdings Japan Konglomerat 203.958 4.891

Chevron SAD Naftna industrija 196.337 19.024

Total Francuska Naftna industrija 186.055 14.001

ConocoPhilips SAD Naftna industrija 184.966 11.358

Volkswagen Njemačka Automobilska industrija 168.041 9.053

AXA Francuska Osiguravajuća industrija 162.236 3.641

Fannie Mae SAD Financijska industrija 153.825 -14.014

General Electric SAD Elektronska industrija 151.628 11.644

ING Group Nizozemska Osiguravajuća industrija 147.052 3.678

Glencore International Švicarska Metalo rudarska industrija 144.978 1.291

Berkshire Hathaway SAD Konglomerat 136.185 12.967

General Motors SAD Elektronska industrija 135.592 6.172

Izvor: Samostalna izrada studenta prema Forbes.com, The Global 2000., online:

http://www.forbes.com/lists/2010/18/global-2000-10_The-Global-2000_Rank.html

(pregledano 24.04.2013.)

Tablica pokazuje vodećih 20 multinacionalnih kompanija prema Forebsovoj listi The Global

2000. Prema podacima iz tablice moguće je zaključiti kako su vodeće multinacionalne

kompanije locirane u narazvijenijim zemljama svijeta te Kini kao jednom od modernih

najbrže rastućih gospodarstava. U pogledu industrijskih sektora u kojima posluju vodeće

multinacionalne kompanije najznačajnije je spomenuti naftnu industriju, koja je velikim

dijelom u rukama globalnih multinacionalnih kompanija. Uz naftnu industriju

multinacionalne kompanije se sa sve većim tržišnim vrijednostima nalazi i u elektronskoj

industriji, proizvodnji električne energije, automobilskoj industriji, osiguravajućoj industriji,

konglomeratima, industriji financijskih usluga,...

19

Najznačajnija a ujedno i najstarija multinacionalna kompanija je Wal-Mart Stores,

multinacionalna kompanija koja se već godinama nalazi na samom vrhu ljestvica prema

pokazateljima o poslovanju. Ovo je jedna od rijetkih multinacionalnih kompanija koje posluju

u sektoru maloprodaje istovremeno ostvarujući značajan rast i najveće prihode od obavljanja

djelatnosti. Sukladno tome, Wal-Mart Stores se nalazi i među vodećim kompanijama prema

tržišnoj vrijednosti kompanije, što prikazuje slijedeća tablica.

Tablica 3. Najveće multinacionalne kompanije u 2012.godini prema tržišnom udjelu, izraženo

u milijardama $

Kompanija

Tržišna

vrijednost

(milijarda $)

Apple 416,6

Exxon Mobil 400,4

Google 268,4

PetroChina 261,2

Berkshire Hathaway 252,8

General Electrics 243,7

Wal-Mart Stores 242,5

IBM 239,5

ICBC 237,3

Microsoft 234,8

Izvor: Samostalna izrada studenta prema Forbes.com, The World's Biggest Public Companies,

online:

http://www.forbes.com/global2000/#page:1_sort:6_direction:desc_search:_filter:All%20indus

tries_filter:All%20countries_filter:All%20states (pregledano 24.04.2013.)

Kako bi se shvatila vrijednost ovoga pokazatelja potrebno je u prvome redu definirati sam

pojam tržišne vrijednosti nekoga poduzeća. Tržišna vrijednost je vrijednost poduzeća

ostvarena u trenutku njegove kupoprodaje, rezultat je pregovora i postizanja dogovora među

zainteresiranim stranama (Limun.hr, 2013.). Stoga je moguće zaključiti kako je Apple

zasigurno jedna od vodećih kompanija u svijetu, sa tržišnom vrijednosti od čak 416,6 milijardi

američkih dolara. Uvjerljivo je slijedi kompanija Exxon Mobil, dok se tek sa kojih 100

milijardi manjom tržišnom vrijednosti nalaze Google, Petrochina, Berkshire Hateway, …

20

Značajan doprinos povećanju ili barem održavanju tržišne vrijednosti donosi prihod od

prodaje koji ostvaruje kompanija, odnosno njegov rast. Poželjno je ostvarivanje čim veće

stope rasta, što upućuje na razvoj poslovanja, te bi se u kontekstu multinacionalnih kompanija

to moglo razumjeti kao širenje poslovanja na multinacionalnom nivou. Slijedeća tablica

pokazuje prosječne stope rasta prihoda od prodaje multinacionalnih kompanija.

Tablica 4. Prosječne petogodišnje stope rasta prihoda od prodaje (%)

Kompanija

Prosječan

rast (%)

Apple 39.6

Tata Motors 39.2

Celgene 38.7

BRF-Brasil Foods 37.6

Vmware 36.0

Las Vegas Sands 32.1

Intercontinental Exchange 31,30

Priceline.com 30,60

Agrium 27,70

Google 26,30

Izvor: Samostalna izrada studenta prema Forbes.com, Global High Performers, online:

http://www.forbes.com/lists/global-high-performers-full-list.html (pogledano 24.04.2013.)

Apple, osim najvećega tržišnoga udjela ostvaruje i najveće prosječne stope rasta prihoda u

petogodišnjem razdoblju. Uz Apple, kao vodeću multinacionalnu kompaniju, na listi

poduzeća koja ostvaruju najveće stope rasta nalaze se i druge značajnije multinacionalne

kompanije, među kojima je zasigurno Google. Ovime je nemoguće demantirati pretpostavku

da je upravo ICT doprinio poticanju globalizacije te da je ICT sektor jedan od

najrasprostranjenijih sektora globalne ekonomije, čiji subjekti nadilaze sve granice i prepreke.

Multinacionalne kompanije, kako zasebno, tako i ukupno ostvaruju rast prosječnih stopa

povećanja prihoda. Jednako tako porast se stalno odvija i u kategorijama profita, broja

zaposlenika, ukupnog broja zemalja u kojima se posluje,… Sve veća otvorenost zemalja,

liberalizacija tržišta i sve veće kretanje ljudi, kapitala i poslovnih subjekata omogućit će

kontinuirani porast udjela multinacionalnih kompanija na globalnim tržištima te dovesti do

novih multinacionalnih kompanija koje će imati perspektivu rasta i razvoja.

21

4. MULTINACIONALNE KOMPANIJE KAO SUDIONICI ME ĐUNARODNOGA

POSLOVANJA

Razvoj multinacionalnih kompanija doveo je do detaljnjijeg proučavanja međunarodnoga

poslovanja, koje postaje samostalna znanstvena disciplina. Međunarodno se poslovanje može

definirati kao znanstvena disciplina koja izučava pravila kojima se reguliraju međunarodni

gospodarsko-ekonomski odnosi. Među najznačajnijim sudionicima međunarodnoga

poslovanja javljaju se multinacionalne kompanije na koje otpada više od polovine ukupne

prekogranične trgovine. Sudeći prema postojećem stanju i budućim predviđanjima za

poslovanje multinacionalnih kompanija, multinacionalne kompanije će odigrati značajnu

ulogu u kreiranju trendova međunarodnoga poslovanja. U ovome je poglavlju analizirana

pozicija multinacionalnih kompanija kao vodećeg aktera u međunarodnom poslovanju, kroz

tri potpoglavlja: 1) Uloga multinacionalnih kompanija u internacionalizaciji poslovanja,

2) Multinacionalne kompanije i međunarodna konkurentnost i 3) Primjeri najuspješnije

međunarodne suradnje u području multinacionalnih kompanija.

4.1. Uloga multinacionalnih kompanija u internacionalizaciji poslovanja

Internacionalizacija je čin prelaska međunarodnih granica s određenim poslovnim interesom.

Pojam obuhvaća različite pojave od internacionalizacije poslovnih grana i tržišta pa sve do

internacionalizacije pojedinih poslovnih aktivnosti poduzeća, te se odnosi na ulazak stranih

poduzeća na domaće tržište ali i izlazak domaćih poduzeća na inozemna tržišta. Osnovni

ciljevi internacionalizacije jesu ekonomski rast i povećanje troškovne učinkovitosti, dok se

pod motivima navode zasićenost domaćega tržišta i tržišni potencijal ciljanoga tržišta

(Ozimec, Knežević, 2007.). Internacionalizacija poslovanja sve više postaje uvjet opstanka

poduzeća, neovisno o veličini i obujmu aktivnosti. Posljedica je ta da internacionalizacija i

globalizacija stvaraju temeljne značajke početka stoljeća, pa i tisućljeća. Internacionalizacija

poslovnih transakcija, shvaćena kao težnja takvih aktivnosti preko nacionalnih granica nije

novi fenomen globalne ekonomije, tijekom poslijeratnoga razdoblja ostvarilo je nezapamćene

promjene pod utjecajem nekoliko faktora, kao što su: proces poslijeratne rekonstrukcije,

institucionalizacija međunarodnih ekonomskih odnosa, progresivno smanjenje prepreka

trgovinskim tijekovima i međunarodnih financija, troškova transporta i komunikacija,

tehničke aranžmane transporta, ekspanziju transnacionalnih poslova. Neovisno o veličini ili

obujmu subjekata koji posluju, poslovni razvoj diljem svijeta pokušava postati uvjet

postojanja za poduzeća i poslovne strategije moraju odgovarati na zahtjeve globalizacije.

22

Aktivno sudjelovanje u internacionalizacionalnoj podjeli poslova osjetljiva je komponenta

razvojnoga procesa svake pojedine zemlje. Izražavajući veze koje su utemeljene između

zemalja u procesu razvoja proizvodnje i međunarodne trgovine, međunarodna podjela rada je

globalni fenomen koji se javlja u globalnim ekonomijama povećavajući povezanost.

Ekonomski napredak zemlje zavisi, između ostaloga, o stupnju mobilizacije i intenzivno

koristi vlastite ljudske resurse (ljudski, materijalni i financijski) kao i trud svake pojedine

nacije koja ne može biti izolirana iz svjetskoga ekonomskoga kruga.

Sudjelovanje u međunarodnoj podjeli rada i posredno u svjetskom ekonomskom krugu će

vjerovatno povećati trud svake zemlje i ubrzati ekonomski napredak svih država. Kao

rezultat, opći ekonomski napredak čovječanstva je rezultat ekonomskog napretka pojedinih

zemalja i razmjene vrijednosti materijalnoga i nematerijalnoga među njima. Svjetska

ekonomija danas nije samo jednostavni zbroj nacionalnih ekonomija i povezanih nacionalnih

tržišta nego globalno univerzalni sustav, jedinstvo kroz veze između podsustava, komponenti,

i kroz njegovu strukturu je značajno heterogeno i kontradiktorno. Razina ekonomskoga

razvoja mnogih zemalja, kao i stupanj diverzifikacije i specijalizacije svjetske proizvodnje,

određuje stupanj integracije nacionalnih ekonomija u svjetsku ekonomiju, koja se razlikuje od

nacionalne ekonomije i ekonomije grupe zemalja. Integracijski proces ekonomskih

međudržavnih odnosa i konačno, globalizacija, uključuje ukidanje zabrana, harmonizaciju

regulativa kako bi se olakšao razvoj trgovine, ekspanziju multinacionalnih suradnji,

tehnološki transfer, poboljšanje pristupačnosti međunarodnih financijskih tečajeva (Ozimec,

Knežević, 2007.).

Globalizacija i otvorenost tržišta, koja je sa njom povezana, pojačavaju konkurentski pritisak i

na mala i na velika poduzeća. Pod tim pritiskom multinacionalne kompanije su preselile i

preseljavaju dio svoje proizvodnje u zemlje u kojima su faktori proizvodnje jeftiniji i

dostupniji. Uočavajući prednosti što ih multinacionalne kompanije uživaju zbog toga i mnoga

multinacionalna poduzeća nastoje učiniti isto. Tako internacionalizacija proizvodnje pojačava

konkurentnski pritisak na internacionalizaciju proizvodnje.

23

Internacionalizacija proizvodnje uzrokovana je kombinacijom čimbenika koji su različiti za

različite djelatnosti i zemlje no najznačajniji su slijedeći: (Brooks, p.28)

• Politika liberalizacije, odnosno politika otvaranja nacionalnih tržišta kako robama,

tako i inozemnim investicijama te raznim oblicima nevlasničkih poslovnih veza,

• Brze tehnološke promjene, s rastućim troškovima i rizicima, učinile su nužnim da

poduzeća posluju na svjetskom tržištu i kroz to dijele troškove i rizike. Pad cijena

transporta i komunikacija (kao posljedica teholoških promjena) omogućio je

ekonomski racionalnu integraciju proizvodnih aktivnosti lociranih u udaljenim

krajevima i transportiranje poluproizvoda i dijelova na različite lokacije radi sklapanja

finalnoga proizvoda ili radi prodaje.

• Navedeno je uzrokovalo porast konkurencije, te je prisililo nova poduzća da traže nove

putove porasta efikasnosti uključujući prisutstvo na stranim tržištima, kako radi

snabdijevanja, tako i radi premještanja određenih proizvodnih aktivnosti zbog

smanjenja troškova. To je dovelo do novih vlasničkih i ugovornih odnosa i do

premještanja sve većega broja, ranije isključivo internih poslovnih operacija na nove

inozemne lokacije.

Proces internacionalizacije poslovanja je provođen kroz nekoliko faza, s time da je svaka faza

povezana sa oblicima transakcija i specifičnim konceptima: (Paliu-Popa, 2008.)

• Prva faza razvoja međunarodnoga poslovanja je internacionalizacija procesa trgovine

dobrima. Ovoj fazi odgovaraju poslovne transakcije u oblicima međunarodnih

transakcija.

• Druga faza razvoja međunarodnoga poslovanja je internacionalizacija proizvodnje,

koja može biti obavljena kroz razne oblike udruživanja i ciljane međunarodne suradnje

u pogledu: transfera tehnologije, djelomične ili ukupne alokacije proizvodnoga

kapaciteta i integraciju dobara u domaćim i međunarodnom distribucijskom sustavu

• Treća faza razvoja međunarodnoga poslovanja je internacionalizacija poduzeća, u

slučaju koje je vodeći način ostvarivanja procesa internacionalizacije, obično moguće

svrstati u neku od razvojnih faza krenuvši od utemeljenja inozemnih podružnica i sve

do postizanja skupine dostatne za ostvarivanje potpune industrijske i trgovinske

implemetacije.

24

Svaka pojedina faza internacionalizacije ima za posljedicu stvaranje oblika

internacionalizacijskih oblika i internacionalizacijkih transakcija, što je prikazano slijedećom

tablicom:

Tablica 5. Faze internacionalizacije i oblici internacionalizacijskih transakcija

Faza internacionalizacije Internacionalizacijski oblik

Internacionalizacija marketinga Internacionalne komercijalne operacije

(uvoz/izvoz dobara)

Internacionalizacija proizvodnje Alijanse i internacionalne suradnje

(licenciranje, podproizvodnja, udružena

društva)

Internacionalizacija poduzeća Prekogranična implementacija (direktna

ulaganja u proizvodnju i marketing)

Izvor: Samostalna izrada studenta prema Paliu-Popa, L., 2008., Economy Globalization and

Internationalization of Business, Munich Personal RePEc Archive, online: http://mpra.ub.uni-

muenchen.de/18568/1/MPRA_paper_18568.pdf (pogledano 24.04.2013)

Sve više i više poduzeća usvaja aktualne poslovne strategije direktno ciljane na cjelokupno

svjetsko tržište, svjetski poslovni razvoj je postao imperativ napretka i evolucije

ekonomskoga okruženja. U konačnici je moguće zaključiti kako internacionalizacija

poslovanja i globalizacija ekonomije utječu na širenje subjekata isključivo sa dva razloga:

• Prvo, zbog performansi poduzeća, fenomen internacionalizacije i globalizacije otvara

izazov pristupa vanjskim tržištima kroz kapitalizaciju komparativnih prednosti

• Drugo, kroz konkurentnost ostvarenu uvozom ili ulaskom multinacionalnih kompanija

na lokalne razine, fenomen koji za mnoga poduzća može biti prijetnja.

Internacionalizacija je dakle proces koji se povezuje u direktnu vezu sa globalizacijom, te je

samim time i za očekivati kako multinacionalne kompanije sudjeluju kao vodeći akteri u

procesu internacionalizacije.

4.2. Multinacionalne kompanije i međunarodna konkurentnost

Kako se poslovanje sa nacionalnih nivoa širi na internacionalne, dolazi do promjene

promatranja konkurentnosti, te se kao jedan od najznačajnijih učinaka na poslovanje poduzeća

25

više ne promatra konkurentnost isključivo nacionalnih poduzeća, nego i onih koja

međunarodno posluju. U suvremenoj, sve više otvorenoj i integiranoj svjetskoj ekonomiji,

zauzima središnje mjesto u ekonomskim razmišljanjima kako razvijenih zemalja, koje su

izvorišta multinacionalnih kompanija, tako i zemalja u razvoju, koje te multinacionalne

kompanije primaju. Nacionalno vijeće za konkurentnost, uzorom na OECD, navodi da je

konkurentnost sposobnost poduzeća ili zemlje da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim

uvjetima proizvede robe i usluge koje prolaze test tržišta, uz istovremeno zadržavanje i

dugoročno povećanje realnog dohotka stanovništva (Nacionalno vijeće za konkurentnost,

2013.).

Velika je razlika između nacionalne konkurentnosti i međunarodne konkurentnosti, pa tako

konkurentnost na međunarodnoj razini označava međunarodne subjekte koji se nalaze u

tokovima međunarodnih tržišta. Tradicionalno, međunarodna konkurentnost država

objašnjavala se teorijama međunarodne razmjene koje potječu još od vremena Adama Smitha.

No, današnja globalna ekonomija je prekomplicirana i presložena da bi se objasnila

tradicionalnim teorijama (Nacionalno vijeće za konkurentnost, 2013.). Kao ishod takve

kompliciranosti javlja se Porterov model konkurentnosti, u kojem je predložena nova teorija

konkurentnosti, prema kojoj nacionalno blagostanje nije naslijeđeno, već stvoreno strateškim

izborima. Dok se u prošlosti razvitak zemlje zasnivao na komparativnim prednostima, poput

jeftine radne snage i prirodnih resursa, danas se osnovom za ekonomski razvitak smatraju

napredni faktorski uvjeti zasnovani na znanju i razvijenoj infrastrukturi, visokoj tehnologiji te

inovacijama. Za Portera nije važno koje proizvode subjekt proizvodi, nego kako ih proizvodi.

Pojmovno određenje međunarodne konkurentnosti je problem sa kojim se suočavaju brojni

znanstvenici. U najširem smislu, međunarodna konkurentnost nacionalnog gospodarstva

temelji se na mjerenju i usporedbi makroekonomskih pokazatelja i životnoga standarda pri

čemu je u središtu pozornosti produktivnost, dok se u užem smislu određuje kao sposobnost

zemlje da izvozi svoje proizvode na svjetsko tržište (Bezić, 2008., p.27). Prema Porterovoj

teoriji, koja je jedna od najprihvaćenijih teorija, stoji da se međunarodna konkurentnost može

ocijeniti na temelju dvije skupine indikatora: (Dabić, 2007., p.32)

• Postojanje značajnoga i trajnoga izvoza u veliki broj različiti zemalja,

• Značajnih ulaganja u druga tržišta zasnovana na sposobnostima i resursima stvorenima

u vlastitoj zemlji.

26

Međunarodna konkurentnost nacionalnoga gospodarstva je sposobnost zemlje za izvoz,

njezina uspješnost u iskorištavanju prirodnih, materijalnih i ljudskih resursa u proizvodnji i u

nastupu na tržištu, produktivnost, životni standard, ali čine je i međunarodni ugovori i

sporazumi kojih je zemlja potpisnik, članstvo zemlje u raznim međunarodnim organizacijama

i slično. Međutim, najvažnije je razlučiti kako je međunarodna konkurentnost zemlje samo

odraz sposobnosti njezinih gospodarskih subjekata da se uspješno uključe u spomenute

međunarodne procese (Bezić, 2008., p.28).

S obzirom da je strategija uspješnoga konkuriranja u modernim globaliziranim uvjetima

poslovanja, utemeljena na, kako je prethodno prikazano, izlasku na inozemna tržišta te

primjenom znanja i inovacija te tehnologiji, a multinacionalne kompanije se javljaju kao

nositelji svih navedenih karakteristika, moguće je zaključiti kako je njihova uloga u stvaranju

i poticanju međunarodne konkurentnosti važna, ako ne i najvažnija.

Uloga multinacionalnih kompanija u kreiranju i poticanju međunarodne konkurentnosti

drugih gospodarstva jasno je vidljiva u spillover efektima, odnosno efektima prelijevanja,

koji dovode do prijenosa učinaka koje sama multinacionalna kompanija ima na poduzeća koja

multinacionalna kompanija akvizira ili sebi pripaja, ali i ostala poduzeća koja djeluju u branši,

ustupajući im korištenje ili barem uvid u nova znanja, tehnologije i inovacije. Navedeno

omogućava prijenos pozitivnih učinaka međunarodnoga poslovanja na druga poduzeća, koja

posluju u grani ali nisu dio niti jedne multinacionalne kompanije. Takvim putem dolazi do

unaprijeđenja konkurentnosti svih poduzeća koja se javljaju u zemlji domaćinu, u koju je

multinacionalna kompanija prenijela svoje poslovanje. Poduzeća koja nisu uključena u

strukturu multinacionalne kompanije mogu se ili prepustiti te na taj način kao slabiji

konkurenti postupno izlaziti iz grane, s obzirom da će ih snažnija, točnije multinacionalna

kompanija, nadjačati i postupno ograničiti udio koji imaju na tržištima, ili prihvaćati promjene

i boriti za za što veću konkurentnost na tržištu.

Konkurentnost je višedimenzionalni fenomen – nužno prisutan na razini poduzeća, sektora i

nacije u cjelini. Stoga se podrazumijeva da uz multinacionalnu kompaniju međunarodnu

konkurentnost treba promatrati i kao konkurentnost koja nastaje integriranjem svih elemenata

koji čine gospodarski sustav neke zemlje, odnosno zemalja koje su uključene u međunarodne

trgovinske tijekove. Međutim, zbog jačanja multinacionalnih kompanija na globalnoj sceni,

mijenjaju se granice odnosa između multinacionalne kompanije i nacionalne države gdje

multinacionalne kompanije, prema opsegu ekonomske aktivnosti, postaju značajnije od

nacionalnih ekonomija. Značenje i rast multinacionalnih kompanija, kao jednoga od glavnih

27

činitelja u suvremenom globalnom gospodarskom poretku, dobro je osiguran njegovom

ulogom osiguravatelja tehnologije. Tehnologija i znanje te inovacije kao rezultat tih dvaju

elementa postaju ključni nositelji suvremene konkurentnost, a prenose se putem

multinacionalnih kompanija iz razvijenih u manje razvijene zemlje. Transferirana tehnologija

superiornija je u odnosu na lokalnu, a efikasnost liberalizacije zajedno sa stabilizacijom cijena

i naglim rastom domaće ekonomije presudni su čimbenici koji zemlju čine konkurentnijom na

međunarodnoj sceni, samim time privlačnijom inozemnim investitorima. Tehnologija i znanje

upravljanja istom prenose se na zaposlenike u zemlji u koju multinacionalna kompanija

prenosi tehnologiju, viši stupanj radnih sposobnosti, što se odražava na konkurentnost. Svaka

zemlja pomoću multinacionalnih kompanija unosi niz različitih i prepoznatljivih tehnologija i

podtehnologija. Sa strateškog gledišta, sve tehnologije su jednako važne i imaju različit

utjecaj na konkurentne prednosti poduzeća, a samim time i na konkurentske prednosti

multinacionalnih kompanija.

Globalno širenje tržišta izvan nacionalnih granica radi poslovanja na najprofitabilnijim,

najkonkurentnijim i najperspektivnijim svjetskim tržištima, multinacionalnim kompanijama

pruža mogućnost bavljenja onim poslovima koji im osiguravaju konkurentsku prednost, što

povećava njihovu konkurentnost te posrednim putem i konkurentnost područja u kojem

posluju. Razvoj suvremenih tehnologija i komunikacija omogućava uspostavljanje pojedinih

dijelova organizacija na poslovno najpovoljnije lokacije koje, zahvaljujući razvijenom ICT-u i

virtualnim vezama, postaju dostupne u kratkom vremenu bez obzira na prostornu udaljenost.

Komunikacija među ljudima koji rade i posluju u raznim dijelovima svijeta omogućava

učinkovitije obavljanje međunarodnih poslova, uz nužan zahtjev razumijevanja složenosti

međunarodnoga okruženja te razumijevanja specifičnosti koje proizlaze iz nacionalnih

ekonomskih, zakonodavnih, političkih i društveno–kulturalnih sustava. Poslovanje

multinacionalnih kompanija u međunarodnom poslovnom okruženju zahtijeva kvalitetan i

učinkovit menadžment utemeljen na poznavanju međudjelovanja različitih kulturnih

elemenata u izgradnji uspješnih poslovnih odnosa. Širenje poslovanja na globalnom tržištu,

ubrzani razvoj novih tehnologija, transporta i komunikacijskih medija te interakcija,

međuovisnost i potreba suradnje između različitih kultura radi ostvarivanja uspješnih

poslovnih odnosa utječu na postizanje visokoga stupnja međunarodne konkurentnosti.

Multinacionalne kompanije kao predvodnici globalnog međunarodnog poslovanja, postaju

glavni sudionici na globalnom međunarodnom tržištu, te pokazuju svoje konkurentske

prednosti, koje im omogućuju čim bolji plasman. S obzirom da druga poduzeća, manje

28

razvijena uzorom na najbolju praksu, mijenjaju svoje poslovanje, sa ciljem poboljšanja kako

nacionalne tako i međunarodne konkurentnosti, stupanj konkurentnosti cjelokupne globalne

ekonomije se povećava.

4.3. Primjer uspješne međunarodne suradnje u području multinacionalnih

kompanija

Kompanija General Electric ili GE je multinacionalni američki tehnološki i servisni

konglomerat, čije je sjedište u saveznoj američkoj državi New York. Procjenjuje se da je to

druga kompanija po veličini u svijetu. Sama kompanija je nastala spajanjem Edison General

Electric Company i rivalske kompanije Thomson-Houston Electric Company. Obje

kompanije su posjedovale važna patentna prava iz područja elektro industrije, što im je

omogućavalo dominantan položaj na tržištu, međutim kako se posao širio kompanije su

uvidjele da se sve manje isplati da svaka od njih posebno ima kompletan proizvodni program

elektro instalacija i uređaja. Spoznanjem o tome je 1892. godine došlo do spajanja iniciranog

od strane investitora J. P. Morgana u General Electric Company.

Danas kompaniju GE čini niz različitih poslova: (Lovrinović, 2013.)

• GE Plastics

• GE Medical System

• GE Commercial Finance

• NBC

• GE Aircraft Engines

GE gradi svoj imidž i važnost u svijetu pružajući kapital, stručnjake i infrastrukturu potrebnu

za razvoj globalne ekonomije. GE je osigurao milijarde dolara za financiranje, kako bi se

moglo izgraditi današnji oblik poslovanja i operacija.

Danas GE ima udio u brojnim drugim tvrtkama tako da područje njegova djelovanja obuhvaća

proizvodnju raznih motora za zrakoplove, kućne uređaje, bave se leasingom zrakoplova,

savjetovanjem, kreditiranjem, rasvjetnim proizvodima. Kao vodeći cilj koji GE navodi u

svojem poslovanju je da ponude svojim potrošačima u pravo vrijeme na pravom mjestu svoj

proizvod ili uslugu, neovisno o području gdje ista treba biti ili vremenu u kojem je potrebna.

Kao nit vodilja međunarodnoga poslovanja u GE navodi se „GE radi na bitnim stvarima.

Najbolji ljudi i najbolje tehnologije su najveći izazovi za GE. Pronalaženje rješenja u energiji,

29

zdravlju i kućanstvu, transportu i financijama. Izgradnja, energija, premještanje i liječenje

svijeta. Ne samo zamišljanje. Rad. GE radi.“ (GE imagination at work, 2013.). GE kao

multinacionalna kompanija djeluje u velikom broju zemalja. GE u svojem godišnjem izvješću

navodi strategiju rasta i širenja poslovanja prema kojoj su se preorijentirali u infrastrukturnog

lidera sa malom divizijom financijskih usluga. Sklonost prema infrastrukturnim tržištima

opravdavaju njihovim rastom i korištenjem GE-ovih mogućnosti u tehnologiji, globalizaciji,

financiranju i odnosima sa javnošću. GE u posljednjih nekoliko godina, sa unaprijeđivanjem

globalizacije doživljava značajan napredak, koji je vidljiv prema pokazateljima poslovanja,

što je prikazano u slijedećoj tablici.

Tablica 6. Pokazatelji poslovanja GE u 2012. godini

Pokazatelji 2012

Stopa rasta profita 10%

Profit od industrijskog segemnta kao udio u ukupnom profitu 55%

Gotovina od strane GE Capital $6.4

milijardi

Rast prihoda industrijskog sektora (u odnosu na 2011. godinu) 8%

Rast granice +30 bps,

15.1%

Povrat investitorima $12.4

milijardi

Povrat na kapital 11.7%

Izvor: Izrada studenta prema Godišnjem izvješću GE 2012., 2013., online:

http://www.ge.com/ar2012/#!report=2012-financials (pogledano 24.04.2013.)

Oko 60 trilijuna $ infrastrukturnih ulaganja je potrebno do 2030. godine kako bi se podržalo

pristupanje nove milijarde potrošača u središnji razred rastućeg svijeta i poduprlo

produktivnost razvijenih tržišta. Global Consumer Finance je vodeći opskrbljivač usluga

kredita trgovcima na malo i potrošačima u 29 zemalja širom svijeta. Mortgage Insurance

Corporation je vodeći opskrbljivač osobnih hipotekarnih osiguranja, koja omogućavaju

zajmoprimcima da ostvare financiranje sa niskim kamatama od samo 3%, umjesto

uobičajenih 20%. Commercial Finance je vodeći globalni opskrbljivač inovativnih

financijskih rješenja prvenstveno za neinvesticijske kompanije. GE kao multinacionalna

kompanija pokazuje povećanje prodaje izvan SAD-a na više od 40% kao posljedicu

globalizacije. GE ostvaruje prihode koji su veći od BDP-a Bangladeša. U suvremeni uvjetima

30

poslovanja sa aspekta GE fokus je na tehnologiji, uslugama, kupcima i globalizaciji. GE je

jedna od kompanija koja svoj uspjeh u međunarodnim poslovima zahvaljuje odgovarajućim

resursima, ali i dobroj strategiji, koja počiva na zadovoljavanju potreba svih ljudi diljem

svijeta, što upućuje na otklanjanje granica i integraciju poslovanja na globalnom nivou.

31

5. PERSPEKTIVE RAZVOJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U

SVJETLU POTICANJA ME ĐUNARODNOGA POSLOVANJA

U budućnosti se očekuje da će se proces globalizacije još značajnije intenzivirati, te da će kao

i dosad ostaviti značajne posljedice u obliku promjena gospodarskoga i društvenoga života.

Globalizacijski su procesi danas izrazito snažni i odražavaju se u cijelom svijetu, iako ne sa

jednakim posljedicama za sve zemlje svijeta. Jedna od najznačajnijh promjena koja je utjecale

na intenziviranje globalizacijskog procesa je nastup multinacionalnih kompanija, što će se i u

budućnosti nastaviti s obzirom da se očekuje sve veći broj i sve značajnije jačanje

multinacionalnih kompanija. Jačanje njihova nastupa uzrokovao je sve prisutniji trend

internacionalizacije multinacionalnih kompanija kojega prati preuzimanje poduzeća,

osnivanje zajedničkih poduzeća, zajedničko investiranje,… Osnovno je obilježje

multinacionalnih kompanija da teže okrupnjavanju povezujući trgovinu, industriju i financije,

na temelju čega postaju snažnije, a njihovi godišnji prihodi se povećavaju. Sudeći po tome,

multinacionalnim se kompanijama smiješi svijetla budućnost, kojom će uvelike pridonijeti

globalnom gospodarskom napretku. U ovome je poglavlju predstavljena perspektiva

multinacionalnih kompanija kroz tri poglavlja: 1) Multinacionalne kompanije i globalni

rast i razvoj, 2) Prepreke i izazovi u poslovanju multinacionalnih kompanija i 3)

Budućnost multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj.

5.1. Multinacionalne kompanije i globalni rast i razvoj

U prethodnim poglavljima multinacionalne kompanije su navedene kao glavni mehanizmi

stvaranja inovacija, novih znanja i tehnologija. Ove kompanije značajna sredstva ulažu u

vlastiti napredak ali i u razvoj proizvoda i usluga koje će unaprijediti svijet. Izlazeći iz

nacionalnih granica na međunarodne teritorije, ove su kompanije uvelike pridonijele rastu i

razvoju, kako na nacionalnim razinama tako i globalno. Od posebnoga je značaja naglasiti

ulogu multinacionalnih kompanija u transferu tehnologije i znanja te poticanju direktnih

inozemnih investicija, u kojima su kompanije investitori. Multinacionalne kompanije su

posljednjih desetljeća u mnogome zaslužne za rast svjetskoga BDP-a i ogromnoga povećanja

stranih direktnih investicija. Pomogle su uključivanju zemalja u razvoju na globalno tržište, a

svojim domaćim nacionalnim ekonomijama omogućile su dostizanje visoke razine

ekonomskoga blagostanja.

32

Kao permanentni cilj multinacionalnih kompanija navodi se ekspanzija i ekonomski rast.

Ekspanzija djelovanja multinacionalnih kompanija temelji se na: (Dabić, 2007., p.32)

• Bogatstvu kapitalom s naglašenim samofinanciranjem,

• Tehnološkoj nadmoćnosti,

• Marketinškoj nadmoćnosti,

• Spremnosti na rizične i nesigurne poslove

• Adaptabilnosti na političke, ekonomske i tehnološke promjene.

Multinacionalne kompanije svoj rast zasnivaju na mogućnosti da situiraju proizvodnju u

povoljnim uvjetima, gdje su nadnice niske, sindikati slabi, fiskalni zakoni povoljni, da

osiguravaju unosne eksploatacije sirovina te da iskorištavaju sve prednosti poreznih olakšica i

mogućnosti da dobiju zajmove sa niskom kamatnom stopom za financiranje operacija tamo

gdje je kamatna stopa viša.

Sve veća aktivnost multinacionalnih kompanija usmjerena je i na zemlje u razvoju u kojima

se osniva sve veći broj podružnica i pogona. Na taj način multinacionalne kompanije direktno

pomažu tim zemljama prenoseći im svoja organizacijska, tehnička i poslovna znanja i

iskustva, dovodeći ih na taj način na više stupnjeve gospodarskoga rasta i razvoja, te ih potiču

na uključivanje u globalne gospodarske tijekove. Brojni autori tvrde kako multinacionalne

kompanije nastaju u područjima gdje nacionalne organizacije izražavaju tendenciju ka

gubicima i propadanju, a to se događa u slučajevima:

• Kada proizvodnja u nacionalnim okvirima postane neefikasna (industrije koje traže

veliko tržište i neposredna prisutnost na njemu putem filijala).

• U područjima proizvodnje gdje je međunarodna konkurencija najveća (industrije s

velikom hiperprodukcijom).

Pet je glavnih učinaka pomoću kojih multinacionalne kompanije doprinose gospodarskom

rastu:

1. Multinacionalne kompanije daju prihodne obveznice vladi koje naizmjence koriste za

subvencioniranje i raspoređivanje budžeta različitim agencijama i institucijama kako

bi sproveli svoje programe i usluge. Na temelju vladinih ekonomskih regulativa i

politika, svaka osnovana tvrtka se mora pridržavati odgovornosti u plaćanju poreza.

Osim toga pošto multinacionalne kompanije djeluju na međunarodnoj razini, moraju

33

plaćati puno veće poreze u usporedbi sa lokalnim poslovnim prodavaonicama i

trgovinama.

2. Multinacionalne kompanije pružaju radna mjesta državljanima. Zbog mnogobrojnih

poslova u različitim multinacionalnim kompanijama; građani određene regije zemlje

imaju mogućnost zaposlenja gdje mogu napredovati i pronaći svoj put ka

samodostatnosti. Manji broj nezaposlenih rezultira sa višim stupnjem gospodarstva i

stabilnošću zemlje. Jedan značajan čimbenik u stabiliziranju gospodarstva i

ostvarivanju većih prihoda je otvaranje zemalja ili drugih regija prema poslovnim

pothvatima multinacionalnih kompanija.

3. Multinacionalne kompanije igraju ključnu ulogu u vladinim gospodarskim

programima. Multinacionalne kompanije su uvijek angažirane u raznim projektima po

čijoj će osnovi ojačati gospodarstvo. Primjerice multinacionalne kompanije su podrška

mnogim zemljama u razvoju, one daju dobre mogućnosti građanima, daju posao

primjeren njihovoj stručnosti, sposobnosti i vještinama. Osim toga, druge mogućnosti

kao primjerice pružanje financijske pomoći te poslovni program namijenjeni lokalnim

zainteresiranim strankama koje planiraju osnivanje lokalnih ustanova samo su neke od

ekonomskih pomoći multinacionalnim kompanijama čime utječu na regionalni ili

državni gospodarski status.

4. Multinacionalne kompanije su glavni igrači u većini svjetskih dinamičkih industrija i

vodeća sila iznad globalnoga gospodarstva. Kao dinamične i vrlo konkurentne

industrije vode gospodarstvo zemlje u oba smjera. Iako multinacionalne kompanije

gledaju prema napretku globalnoga gospodarstva, postupno se dostižu vršne točke

takvog statusa. U skladu s tim da globalno gospodarstvo može povećati snagu i

stabilnost, multinacionalne kompanije trebaju sagledati manje dijelove koji tvore

globalno gospodarstvo.

5. Multinacionalne kompanije potiskuju lokalne tvrtke i trgovine. Premda su

multinacionalne kompanije dovele značajan efekt gospodarstvu zemlje, ne može se

osporiti činjenica da se krug i obujam lokalne trgovine sve više smanjuje stvarajući

tako prostor dominirajućim multinacionalnim kompanijama. Multinacionalne

kompanije nisu u potpunosti okrutne i egoistične što se tiče dostizanja profita, ustvari,

one pomažu lokalnim i malim poduzećima dostizanje veće razine znanja i stručnosti u

menadžmentu kako bi napredovale.

34

Na nacionalnim se razinama sve više potiče uključivanje poduzeća u međunarodne

gospodarske tijekove te otvaranje gospodarstava kako za nove gospodarske subjekte tako i za

nove investitore. Doprinosi i efekti međunarodnog poslovanja domaćih subjekata su višestruki

i višeslojni a moguće ih je klasificirati u četiri grupe: (Đogić, Čengić, 2013. )

• Politički efekti. Međunarodno poslovanje je vrlo značajan faktor u kreiranju i

uspostavljanju ukupnih međudržavnih odnosa, privrženosti, međuzavisnosti, pa i

konkrentnih sfera utjecaja. Politička snaga i politički utjecaj pojedinih zemalja je

najčešće u direktnoj vezi s nivoem međunarodne afirmacije konkrentne zemlje kao

ekonomske i tržišne sile. Same države i državne institucije se često direktno uključuju

u tokove međunarodnog menadžmenta, i to ne samo iz ekonomskih nego i političkih

razloga.

• Gospodarski efekti. Iako postoje velike razlike u gospodarskoj snazi i potencijalima

pojedinih zemalja, generalno se može reći da ni jedna zemlja u svijetu ne živi u

uvjetima potpune ekonomske i tržišne samodostatnosti. Uključivanje u tokove

međunarodnog poslovanja za mnoge države predstavlja pitanje opstanka i

pretpostavku funkcioniranja vlastitog gospodarskog sustava. Međunarodno poslovanje

najneposrednije doprinosi povezivanju različitih potencijala i interesa u najširim

svjetskim razmjerama, uspješnom nadilaženju prostornih, vremenskih, kulturnih i

komunikativnih barijera na međunarodnom tržištu.

• Socijalni efekti. Međunarodno poslovanje doprinosi značajnim progresivnim

promjenama kroz transfer znanja, robe i usluga između zemalja koje se nalaze na

različitom nivou razvoja, zemalja sa različitim kulturama, različitim gospodarskim

strukturama i sl. Dinamičan razvoj i adekvatno korištenje međunarodnog poslovanja

značajno doprinosi potpunijem zadovoljavanju općedruštvenih potreba, bilo na

direktan ili pak indirektan način.

• Poslovni efekti. Poduzeće i gospodarski subjekti predstavljaju osnovne nositelje i

glavne realizatore međunarodnih poslovnih poduhvata i poslovnih aktivnosti. Svaki

razlog uključivanja u tokove međunarodnog poslovanjase može se promatrati kao

podloga i okvir za ostvarivanje istovjetnih poslovnih efekata za određeno poduzeće.

Poslovnim efektima u međunarodnom poslovanju pripada dominantno i opredjeljujuće

mjesto. Sve je veći broj poduzeća za koje poslovanje na međunarodnom tržištu

predstavlja uvjet opstanka i razvoja.

35

Multinacionalne kompanije kao najznačajniji sudionici međunarodnog poslovanja poznaju te

efekte koje nosi uključivanje u međunarodne poslovne tijekove. Iskorištavajući sve prednosti

poslovanja na međunarodnim razinama, ostvaruju niz pozitivnih efekata, koji s obzirom na

performanse koje ostvaruju, uvelike nadilaze potencijalne i postojeće poteškoće sa kojima se

multinacionalne kompanije suočava prilikom izlaska na međunarodno tržište. Pozitivni efekti

poslovanja multinacionalnih kompanija su: (Vedriš, 2013.)

• investicije i povećani izvozni prihodi koji poboljšavaju državnu bilancu plaćanja,

• uvoz nedostupnih dobara i usluga koja su neophodna za proširenje asortimana

proizvodnje,

• povećana produktivnost rada snabdijevanjem inozemne tehnologije i obučavanjem

stručne radne snage,

• plaćanje nadnica koje su često veće nego one zarađene tradicionalnim poslovima,

• poticanje lokalnoga poduzetništva podugovaranjem sa lokalnim industrijama i

povećavanjem konkurentnosti,

• omogućavanje transfer tehnologije koji vodi ka novim domaćim industrijama,

• izvor su poreznih prihoda za domaću vladu,

• omogućavaju specijalizaciju proizvodnje koja stvara ekonomiju razmjera, čime

stvaraju izvoz profitabilnijim i konkurentnijim, što povećava državni prihod.

Na bazi visokoga stupnja razvoja proizvodnih snaga u vodećim kapitalističkim zemljama,

multinacionalne kompanije posjeduju i kontroliraju vitalne čimbenike gospodarskoga rasta:

kapital, tehnologiju, vještinu upravljanja i znanje o marketingu. Sva tajna uspjeha

multinacionalnih kompanija je da ona prenoseći ove vitalne čimbenike u zemlje u razvoju, ne

samo da zadržava kontrolu nad njima, nego oni postaju baza za kontrolu ekonomskih procesa

koji se odvijaju u zemlji u razvoju. Tako kombinacija vitalnih čimbenika postaje instrument

koji omogućava multinacionalnoj kompaniji da zahvati akumulaciju u zemljama domaćinima

i da njom financira investicije, da preuzme mnoga domaća poduzeća te da zauzme

dominantnu poziciju na tržištu (Vojnović, 1979., p.69).

Multinacionalne kompanije nastoje očuvati i ojačati svoj tehnološki monopol, koji im

osigurava dominantan položaj u raspodjeli svjetske akumulacije i vodeću ulogu u svjetskom

gospodarstvu. Nesumnjiv je porast značaja plasmana tehnologije u ekspanziji multinacionalih

kompanija iako izvoz tehnologije nije nadomjestio izvore kapitala. Karakteristična je

tendencija da prihodi od prodaje tehnologije, tehničkih usluga, itd. čine sve veći udio u

36

ukupnim dobicima koje ostvaruje multinacionalne kompanije. Povećana je uloga tehnološke

prednosti kao baze monopolske moći multinacionalne kompanije u kontroli proizvodnje,

osvajanju tržišta i kontroli sirovinske baze u zemljama u razvoju. Ali uloga tehnologije je

primarno vezana za inozemne direktne investicije, koje povezuju izvoz kapitala, izvoz

tehnologije i know-how.

Prednosti multinacionalnih kompanija zasnovane na velikoj tržišnoj moći izuzetno su

značajne. Zaštićeno tržište, manipuliranje potražnjom i agresivni marketing, restriktivne

poslovne prakse, sve su to moćna monopolistička oružja za konsolidiranje pozicija

multinacionalnih kompanija u eksploataciji radnika u zemljama u razvoju. Neposredna

kontrola procesa stvaranja vrijednosti i viška vrijednosti, zasnovanoga na kapitalističkoj

proizvodnji u zemljama u razvoju, je temelj moći i izvor profita financijskih kapitalista.

Transnacionalni monopoli ostvaruju velike dobiti i na razne posrednije načine, kroz

komercijalizaciju tehnologije, ugovore o prijenosu vlasništva upravljanja, aranžmanima o

marketingu, … Mada se ovi aranžmani sve više primjenjuju, inozemne direktne investicije,

kapitalistička proizvodnja su glavni vid prodora multinacionalnih kompanija u zemljama u

razvoju.

U posljednja dva desetljeća inozemna izravna ulaganja imaju sve veći utjecaj na razvitak

zemalja u razvoju. Društvene koristi ili dobici od inozemnih izravnih ulaganja očituju se kroz

razne pozitivne utjecaje. Tako stvaranje dobiti od strane multinacionalnih kompanija, koja se

potom oporezuje, osigurava značajne priljeve sredstava državnom proračunu. S druge strane,

jedna od uobičajenih fiskalnih mjera za privlačenje inozemnih investitora je upravo

oslobađanje od plaćanja poreza u duljem periodu. Nadalje postoji mogućnost otvaranja novih

radnih mjesta i u vezi s tim i prijenosa znanja, tehnologije i upravljačkih vještina. Motivi

zemalja primateljica inozemnih izravnih ulaganja su društvene koristi koje će se u njima

ostvariti, a ogledaju se u transferu tehnologije, znanja i vještina te njihova prelijevanja te u

pozitivnom utjecaju istih na gospodarski rast, zaposlenost, vanjsku trgovinu investicije i

zaštitu okoliša u zemlji domaćinu (Bilas, Franc, 2006., p.14).

Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja i njihovih najčešćih nositelja, multinacionalnih

kompanija, na zemlje primatelje su mnogobrojni. Multinacionalne kompanije posjeduju

brojne resurse koji pomažu rastu i razvoju određene zemlje. Neki od tih resursa su

tehnologija, menadžment, know-how, kvalificirana radna snaga, međunarodne proizvodne

mreže, pristup tržištima i poznatim brandovima. Multinacionalne kompanije također potiču

37

razvitak i s tradicionalnog gledišta, povećavajući razinu investicija i zalihe kapitala u zemlji

domaćinu.

Zemlje u razvoju proizvode iste robe kao i razvijene zemlje, ali uz zastarjelu tehnologiju, a

neke se robe uopće ne proizvode zbog nedostupnosti tehnološkoga znanja u zemljama u

razvoju. Čak i kada se koriste slične tehnologije, zemlje u razvoju ih koriste manje efikasno

jer nemaju potrebne vještine i sposobnosti. Inozemna izravna ulaganja nisu samo običan

međunarodni transfer financijskog kapitala već mogu uključivati i transfer moderne

tehnologije i druge neopipljive imovine. Na taj način inozemne tvrtke mogu znatno utjecati na

rast produktivnosti i dugoročni gospodarski rast u zemljama primateljima. Stoga se inozemna

izravna ulaganja multinacionalnih kompanija smatraju jednim od osnovnih kanala kojim

zemlje u razvoju dobivaju pristup najmodernijim tehnologijama čija difuzija ima važnu ulogu

u objašnjavanju gospodarskoga rasta.

Utjecaj ulaznih stranih investicija na vanjsku trgovinu i zaposlenost ovisi o tome prevladava li

komplementarnost ili supstitutivnost inozemnih izravnih ulaganja i izvoza, odnosno

inozemnih izravnih ulaganja i uvoza. Ukoliko prevladava komplementarnost inozemnih

izravnih ulaganja i izvoza tada će se zbog inozemnih izravnih ulaganja povećati i izvoz, što će

povećati domaću zaposlenost, što je povoljna situacija za zemlju. Obrnuta situacija je kod

supstitutivnosti inozemnih izravnih ulaganja i izvoza pri čemu zaposlenost u izvoznom

sektoru ustupa mjesto zaposlenosti u sektoru gospodarstva primatelju inozemnih izravnih

ulaganja. Ukoliko pak prevladava supstitutivnost inozemnih izravnih ulaganja i uvoza,

također se može povećati zaposlenost jer poduzeće nastalo stranom investicijom može

opskrbiti domaće tržište proizvodima koji su se prije uvozili.

Multinacionalne kompanije su instrument eksploatacije nerazvijenih zemalja, one dovode do

koncentracije kapitala i profita u nekoliko vodećih industrijskih zemalja, prvenstveno SAD-a,

odnosno do gomilanja profita u rukama glavnih financijskih grupa u ovim zemljama.

Zemlje u razvoju se bore za ekonomsku i političku nezavisnost od metropola, one se zalažu da

se promijeni postojeći međunarodni ekonomski poredak koji je nastao radi održavanja i

jačanja dominantnih pozicija multinacionalnih kompanija i općenito razvijenih kapitalističkih

zemalja. U tome je najvažnije da zemlje u razvoju ostvare suverenitet nad svojim prirodnim i

gospodarskim resursima, tj. da ostvare slobodan nacionalni razvoj i samostalno raspolaganje

svojom materijalnom bazom. Time bi se otvorile i perspektive za autonomni i samodinamični

razvoj i demokratsku integraciju svjetskoga gosodarstva kroz suradnju i ekonomsko

povezivanje suverenih država.

38

5.2. Prepreke i izazovi u poslovanju multinacionalnih kompanija

Multinacionalne kompanije su kroz povijest često imale s jedne strane protivnike i s druge

one koji su ih veličali. Optuživali su ih zbog širenja neprihvatljivoga kapitalizma,

uniformiranja svijeta s nametanjem jedinstvenih proizvoda širom svijeta. Njihove protivnike

mogli bi svrstati u tri grupe. Prvu čine oni čije ekonomske interese ugrožava rast

multinacionalnih kompanija. To su prvenstveno radnici, koji internacionalizacijom proizvdnje

i preseljenjem pogona gube radna mjesta. To što se na drugim mjestima otvaraju nova radna

mjesta za njih nije velika utjeha. Drugu grupu čine stanovnici, pogotovo zemalja u razvoju,

koje osim ekonomskih razloga vode i politički razlozi. Kod njih postoji određena doza straha

da su velike kompanije u mogućnosti zapovijedati vladama, izbacivati iz ravnoteže nacionalne

ekonomije i remetiti svjetske troškove nnovca. Mladi čine treću grupu. Njihovi stavovi su da

su multinacionalne kompanije strukture kojima je glavni razlog postojanja stvaranje profita

proizvodnjom raznih proizvoda uz ulaganje što je moguće manje sredstava i prodavanje tih

proizvoda po najvišim mogućim cijenama (Barnett, Muller, 1979., p.22).

Položaj zemalja u razvoju još se više pogoršao kada je interkompanijski model podjele rada

zamijenio prijašnji međunacionalni. One su prije proizvodile primarne proizvode i

isporučivale ih razvijenim zemljama koje su od njih proizvodile sekundarne proizvode.

Otvaranjem afilijacija kojima matična kompanija povjerava primarnu proizvodnju zemlje u

razvoju postaju samo tržište za multinacionalni proizvodni lanac. U boljem slučaju matična

tvrtka multinacionalnih kompanija prepušta zemlji domaćinu proizvodnju nekih drugih

proizvoda koje ona ne proizvodi nego proizvodi neka druga kompanija, ali nakon nekog

vremena dolazi do sporazuma o interkompanijskoj podjeli rada s tom drugom kompanijom.

Multinacionalne kompanije otvaraju često i ekološka pitanja. Bilo je slučajeva kad su one

transferirale takvu tehnologiju, koja se u razvijenim zemljama nije mogla koristiti, u zemlje u

razvoju koje nisu ekološki preosjetljive. To često dovodi do velikih ekoloških katastrofa.

Multinacionalne kompanije su u stanju da svojim elastičnim prilagođavanjem lokacije svojih

afilijacija u pojedinim zemljama koriste u svakoj od njih ono što im se isplati, a izbjegavaju

ono što im se ne isplati. Međutim, poslovanje kompanija izvan nacionalnih granica

kompleksnije je od poslovanja koje se odvija na domaćem tržištu, što znači da postoji veći

rizik.

39

5.3. Budućnost multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj

Hrvatsko gospodarstvo je u poziciji kada je potrebno sve snage usmjeriti na izlazak iz

tranzicijskog perioda i hvatati korak sa europskim i svjetskim gospodarskim tokovima, s

obzirom da se Hrvatska u narednim mjesecima integrira u europsko tržište kao punopravna

članica zajednice naroda. U okvirima osnovnih smjernica gospodarskoga i socijalnoga

razvitka, razvojna politika Hrvatske temelji se na izgradnji sustava tržišne ekonomije koji je

kompatibilan sa sustavima razvijenih zemalja. Temeljna strategija je razvoj otvorene tržišne

privrede, a cilj je te strategije uključivanje u međunarodnu podjelu rada i usvajanje svjetskih

mjerila u organizaciji i poslovanju ukupnoga gospodarstva. To znači izlaganje svih

gospodarskih subjekata konkurenciji na domaćem i inozemnom tržištu (Franjić, 2000., p.36).

Hrvatska kao zemlja koja se nalazi u tranzicijskom periodu, svim naporima pokušava privući

inozemna ulaganja. Cilj svih inicijativa i aktivnih institucija je izgradnja pozitivne slike

Hrvatske kao potencijalnog ulagačkog odredišta u zemlji i inozemstvu, predstavljanje raznih

mogućnosti za ulaganja, pružanje usluga potencijalnim investitorima pri realizaciji ulagačkih

projekata i slično. U tom svjetlu Hrvatska pokušava privući čim više inozemnih ulagača,

redom multinacionalnih kompanija, koje svoje afilijacije prenose na teritorij hrvatskoga

gospodarstva. Smisao privlačenja multinacionalnih kompanija na hrvatski teritorij je u

dostupnosti novih tehnologija i znanja, i poticanju napretka domaćega gospodarstva te

stvaranju novih radnih mjesta, odnosno poticanje rasta i razvoja gospodarstva. Kako bi

kompanijama sa globalnih razina bilo profitabilno poslovati na hrvatskom tržištu, pokušava

im se olakšati poslovanje brojnim poticajnim mjerama i olakšicama.

Poticajne mjere u Hrvatskoj čine fiskalni poticaji točnije povlastice koje su uređene Zakonom

o poticanju ulaganja. Potiču se ulaganja u gospodarske djelatnosti ako se time osigurava

ekološki sigurna djelatnost i jedan ili više od slijedećih ciljeva: (Bilas, Franc, 2006., p.14)

• unos nove opreme i suvremenih tehnologija,

• uvođenje novih proizvodnih postupaka i novih proizvoda,

• veća zaposlenost i izobrazba zaposlenika,

• modernizacija i unaprjeđenje poslovanja,

• razvoj proizvodnji s višim stupnjem prerade,

• povećanje izvoza,

• povećanje gospodarske aktivnosti u dijelovima Hrvatske u kojima gospodarski rast i

zaposlenost zaostaju za državnim prosjekom,

40

• razvoj nove ponude usluga,

• ušteda energije,

• jačanje informatičke djelatnosti,

• suradnja s financijskim institucijama izvan zemlje, prilagodba hrvatskog gospodarstva

europskim standardima.

Poticajne mjere čine davanje u zakup, davanje prava građenja, prodaja ili davanje na

korištenje nekretnina ili drugih infrastrukturnih objekata pod komercijalnim ili pogodovanim

uvjetima, uključivo i bez naknade, pomoć za otvaranje novih radnih mjesta i pomoć za

stručnu izobrazbu ili prekvalifikaciju. Također u cilju poticanja ulaganja, kao i zapošljavanja,

uvođenja novih tehnologija i opreme, modernizacije i industrijskog povezivanja, donesen je

Zakon o slobodnim zonama u kojima se gospodarske aktivnosti obavljaju uz posebne uvjete.

Zastupljene djelatnosti u slobodnim zonama mogu biti proizvodnja, skladištenje i

oplemenjivanje robe, lučke djelatnosti, trgovina na veliko i posredovanje u trgovini,

bankarske i druge financijske usluge te poslovi osiguranja i reosiguranja. U posebne uvjete

poslovanja unutar slobodnih zona spada u prvom redu činjenica da korisnici u zoni plaćaju

50% propisane stope poreza na dobit te da su oslobođeni plaćanja poreza na dobit prvih pet

godina poslovanja u zoni ako su u gradnju objekata u zoni uložili iznos veći od milijun kuna,

ali najviše do visine uloženih sredstava.

Hrvatska je relativno mladi član u međunarodnim kapitalnim tijekovima, točnije izravnim

stranim ulaganjima. Kako su nosioci tih ulaganja u pravilu multinacionalne kompanije, može

se zaključiti da je hrvatsko gospodarstvo djelomice uključeno, sa tendencijama porasta, u

međunarodno poslovanje. U pogledu izravnih stranih ulaganja gotovo 80% izravnih stranih

investicija u hrvatsko gospodarstvo jesu brownfield investicije, dok je svega 20% greenfield

investicija, odnosno otvaranja novih radnih pogona i novih radnih mjesta. U skladu s tim,

razumljivo je da u hrvatskoj javnosti i nije iskazan toliki interes za privlačenje inozemnih

sredstava za koja se prema većini Hrvata smatra da su neprofitabilna. U Republici Hrvatskoj

već godinama posluju neke multinacionalne kompanije, kao što su primjerice Coca Cola,

Nestle i McDonald’s. Neke multinacionalne kompanije tek pokušavaju ući na hrvatsko tržište,

dok u budućnosti, posebice nakon omogućavanja potpuno slobodoga kretanja kapitala, usluga

i roba preko granica, treba očekivati prodor još većega broja multinacionalnih kompanija.

Načini ulaska multinacionalnih kompanija na hrvatsko tržište su raznovrsni. Najveći broj

kompanija je na hrvatsko tržište pokušao doprijeti svojim proizvodima. Druga skupina je na

tržište Hrvatske došla otvaranjem predstavništva ili prodajnih odnosno servisnih pogona

41

(Benetton, Fiat, Samsung, Opel). Treća skupina multinacionalnih kompanija je ulazak na

tržište i blisku suradnju sa domaćim poduzećima osigurala putem licenci i kredita (Ericsson-

Nikola Tesla, Levi’s-Varteks, Zanussi-Končar).

U suvremenim uvjetima poslovanja, ulazak multinacionalnih kompanija na hrvatsko tržište

daleko je lakši, s obzirom da će postojati mogućnost otvaranja vlastitih poduzeća i pogona, ali

i mogućnost vlasničkog sudjelovanja u domaćim poduzećima. Posebnu skupinu

multinacionalnih kompanija čine one kompanije koje velikom snagom kreću u osvajanje

novih tržišta i zemalja plasirajući tamo visoku tehnologiju. Upravo zbog sve manje barijera

ulasku na tržište, ulazak direktnih inozemnih investicija u Hrvatsku je sve veći.

U budućnosti se nazire daljnji razvoj globalizacije i svih procesa koji su vezani za

globalizaciju. U skladu s tim i multinacionalnim kompanijama se smiješi novi uspon kako

postojećih tako i novih kompanija. Hrvatska se otvaranjem prema najrazvijenijim

zapadnjačkim gospodarstvima uključuje u međunarodne gospodarske tijekove, te u skladu sa

tim prilagođava regulativu i okruženje kako bi pogodovalo multiplikaciji multinacionalnih

kompanija koje ordiniraju na domaćim područjima, s obzirom da su iste izvor rasta, razvoja i

napretka.

42

6. ZAKLJU ČAK

Globalizacija je obilježila kraj dvadesetoga i početak 21. stoljeća., zahvativši cijeli svijet

uvelike je izmijenila osnovne dotadašnje značajke društva i gospodarstva. Potaknula je proces

internacionalizacije koji je donio otvaranje granica i brisanje nekadašnjih fizičkih prepreka

kretanju kako ljudi, tako i roba i usluga. Otvaranje zemalja, dodatno je potaknuo i enormni

razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije, koja je dodatno potaknula spajanje nekada

nespojivih dijelova svijeta. Smanjuje se polarizacija između nekada izostavljenih dijelova

svijeta i onih “središnjih” ujedno i najrazvijenijih. Posebice značajnu ulogu u tome odigrale su

multinacionalne kompanije. Javljaju se kao glavni nositelji tehnologije i znanja, a zbog

svojega kapitala i moći te iznimno dobrih poslovnih rezultata postaju prihvaćene u svim

dijelovima svijeta.

Sam pojam multinacionalne kompanije označava širenje poslovanja izvan granica dotadašnjeg

poslovnog sustava, nacionalnoga sustava. Sav se posao odvija prekogranica, čemu pridnosi

razvoj društva i tehnologije. S obzirom da multinacionalne kompanije teže za novim profitima

i širenjem, dok s druge strane manje razvijene zemlje to isto žele ostvariti, na razne se načine

privlači multinacionalne kompanije u zemlju. Tako multinacionalne kompanije otvaraju svoje

pogone u manje razvijenim zemljama, pružajući im nova radna mjesta, nove tehnologije i

znanja, te porast standarda, te se sve to odražava na rast blagostanja. Multinacionalne

kompanije jednako tako bivaju i glavni akteri u stvaranju međunarodne konkurentnosti, koja

se stvara isključivo na multinacionalnim nivoima, izlaskom zemljama izvan granica i

uključivanjem u globalne gospodarske tijekove.

Tako je globalizacija potaknula i ojačala multinacionalne kompanije, kojima se zbog

daljnjega intenziviranja globalizacije smiješi svijetla budućnost. Međutim, potrebno je

spomenuti i niz nepogodnosti i negativnih efekata koje je uzrokovala globalizacija, odnosno

multinacionalne kompanije kao instrument globalizacije, a odnose se u prvome redu na

iskorištavanje inputa zemlje u koju multinacionalne kompanije useljava svoje pogone.

Multinacionalne kompanije predstavljaju najznačajniji izvor inozemnih izravnih ulaganja,

koje zemlje domaćini privlače sa ciljem poticanja rasta i razvoja. Multinacionalne kompanije

svojim ulaskom na domaće tržište donosi vlastiti kapital, kojim omogućava pokretanje

poslovanja i u skoroj budućnost rast i napredak. Multinacionalne kompanije u pravilu ulažu u

obliku brownfield investicija, koje označava ulaganje u već postojeća postrojanja, subjekte i

43

slično, dok su greenfield investicije poželjnije ali znatno rjeđe, napose od strane

multinacionalne kompanije. Poslovanju multinacionalnih kompanija na globalnoj razini sve

više pogoduje izmjena regulative i zakonodavstva te stvaranje pogodne poslovne klime, i

olakšavanje prekogranične suradnje, koju je donijela globalizacija. Na taj način omogućen je

razvoj međunarodnoga poslovanja, što je urodilo uspjehom multinacionalnih kompanija, i

njihovim naglim usponom.

Uspješnost multinacionalnih kompanija u globaliziranom poslovnom svijetu zahtjeva nužnu

prilagodbu poslovanja multikulturalnom i multidimnezionalnom okruženju koje je podložno

brzim i naglim promjenama. Dosadašnji rezultati poslovanja multinacionalnih kompanija su

pokazali značajan uspjeh istih te ukazuju na važnost multinacionalnih kompanija kao jednoga

od vodećih globalnih poslovnih subjekata, koji svojim poslovanjem donose blagodati cijelome

svijetu, kako u vidu najnovijih otkrića, tako i u vidu rasta i razvoja. Hrvatsko gospodarstvo

postaje svojim integriranjem u globalne gospodarske tokove također jedno od poželjnijih

destinacija, međutim potrebno je još mnogo truda i promjena sa ciljem olakšavanja poslovanja

multinacionalnih kompanija na domaćem terenu.

44

LITERATURA

1) Knjige

1. Jones, G., 2005., Multinationals and Global Capitalism From the Nineteent to the

Twenty-first Century, Oxford University Press, Oxford

2. Salvatore, D., 1993., Protectionism and World Welfare, Cambridge University Press

3. Dicken, P., Global Shift: Reshaping the Global Economic Map in the 21.st century,

sage Publication, London, 2007.

4. Vojnović, M., 1977., Transnacionalne korporacije, Institut za međunarodnu politiku i

privredu, NIGP, Privredni pregled, Beograd

5. Previšić J., Ozretić Došen, Đ.,: 1999., Međunarodni marketing. Masmedia, Zagreb

6. Mrkušić, Ž., Petrić-Mrkušić, A., 1988., DOMINACIJA MULTIKOMPANIJA -

nevojno osvajanje svijeta, Otokar Keršovani, Opatija

7. Mešić, 2007., Multinacionalne korporacije u procesu globalizacije, Diplomski rad,

Hrvatski studiji, Svučilište u Zagrebu, Zagreb

8. Brooks, S.G., 2005., Producing Security, Princeton University Press, Princeton

9. Barnet, R., Muller, R., 1974., Global Reach: The power of Multinational

Corporations, Simon & Schuster, New York

10. Bezić, H., 2008., Tehnološka politika i konkurentnost, Ekonomski fakultet u Rijeci,

Rijeka

2) Članci:

11. Dabić, M, 2007., Uloga multinacionalnih kompanija u promicanju tehnološkoga

razvoja zemalja u tranziciji, Zbornik Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu, zagreb, Vol.5,

No.1, p.30

12. Crkvenac, M., 1995., Uspon i uloga transnacionalnih kompanija i iskustva za

Hrvatsku, Računovodstvo i financije, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih

djelatnika, Zagreb, god.41, No.1

13. Anderson, S., Cavanagh, J., 2000., The rise of corporate global power, Institute of

policy studies, p.3

45

14. Bedeković, V., Golub, D., 2011., Suvremeni menadžment u uvjetima globalnog

poslovanja, Praktični menadžment, stručni časopis za teoriju i praksu menadžmenta,

Vol. 2. No. 3., 2011

15. Bilas, V., Franc,S., 2006., Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticanja,

online: http://web.efzg.hr/RePEc/pdf/Clanak%2006-13.pdf

16. Franjić, Z. 2000., Proces globalizacije i značaj stranih direktnih ulaganja za hrvatski

turizam, Tržište, CROMAR- Hrvatska zajednica udruga za marketing, Vol.10, br.1/2,

Zagreb

3) Internet izvori:

17. UNCTAD, Commission on Transnational Corporations, online:

http://unctc.unctad.org/aspx/commissionTitle.aspx , 24.04.2013.

18. Moj-bankar.hr, Multinacionalne kompanije, online: http://www.moj-

bankar.hr/Kazalo/M/Multinacionalna-kompanija (24.04.2013.)

19. Međunarodna ekonomija, Globalizacija, održivi razvoj i ekonomski rast, online:

http://web.efzg.hr/dok/MED/sfranc//Vje%C5%BEbe%2012.pdf

20. Forbes.com, Global High Performers, online: http://www.forbes.com/lists/global-high-

performers-full-list.html

21. Forbes.com, The Global 2000., online: http://www.forbes.com/lists/2010/18/global-

2000-10_The-Global-2000_Rank.html

22. Forbes.com, The World's Biggest Public Companies, online:

http://www.forbes.com/global2000/#page:1_sort:6_direction:desc_search:_filter:All%

20industries_filter:All%20countries_filter:All%20states

23. Ozimec, Knežević, 2007.,Internacionalnizacija trgovine,

http://bknezevic.awardspace.com/ttp_seminari_nastavnici/internacionalizacija.PDF

24. Paliu-Popa, L., Economy Globalization and Internationalization of Business, Munich

Personal RePEc Archive, online: http://mpra.ub.uni-

muenchen.de/18568/1/MPRA_paper_18568.pdf

25. Nacionalno vijeće za konkurentnost, O konkurentnosti, 2013., online:

http://www.konkurentnost.hr/Default.aspx?sec=77

26. Lovrinović, I. , Analiza multinacionalnih kompanija, Ekonomski fakultet Zagreb,

online:

https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&ved

=0CC4QFjAA&url=http%3A%2F%2Fweb.efzg.hr%2Fdok%2FFIN%2Fmnakic%2FA

46

NALIZA%2520MNK.ppt&ei=SuWAUbqpA4X74QTxz4GgAw&usg=AFQjCNEtPd

Ge3734AYAf9G91kk_Lbi5o3Q&sig2=FfY25RKgEoqBWszs-

KAxOg&bvm=bv.45921128,d.bGE , 25.04.2013.

27. GE imagination at work, http://www.ge.com/company/leadership/business-executives

28. Đogić, R, Čengić, S., Mužnost orijentacije domaćih poduzeća na međuanrodni biznis,

Pregledni naučni rad, online:

https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=3&cad=rja&ved

=0CDcQFjAC&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F55888&ei=ccp_Ua7w

GMmM4gTtjIG4Cw&usg=AFQjCNGAZOrh8T26a8dLqxC7kf0iVyrb0A&sig2=swp

TS5cIlCdEG1o0rq3M7A&bvm=bv.45645796,d.bGE

29. Vedriš, M., Globalne kompanije i nacionalni partneri, online:

http://liderpress.hr/static/media/attached_files/attachedfileitem/Uvodna_prezentacija_

Mladena_Vedrisa_za_panel_Globalne_kompanije_i_nacionalni_partneri/Lider_konfer

encija_Globalno_Lokalno.pdf (pogledano 26.04.2014.)

47

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica

1 Pokazatelji poslovanja najvećih 2000 multinacionalnih

kompanija, 2004. - 2010. godine

17

2 Najveće multinacionalne kompanije u 2012. godini prema

kriteriju ukupnoga ostvarenoga prihoda

18

3 Najveće multinacionalne kompanije u 2012. godini prema

tržišnom udjelu, izraženo u bilijunima $

19

4 Prosječne petogodišnje stope rasta prihoda od prodaje (%) 20

5 Faze internacionalizacije i oblici internacionalizacijskih

transakcija

24

6 Pokazatelji poslovanja GE u 2012.godini 29