Munib Maglajlic SKICA ZA PREGLED BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI · TreCi segment bosnjacke knjiievnosti kojeg Maglajlic predstavlja u ovom tekstu jeste knjiievnost austro-ugarskog perioda,

rI\

SKICA ZA PREGLED

BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI

Munib Maglajlic

Munib Maglajlic u ovom tekstu daje kratak pregled bosnjackeknjiievnosti: pocevsi od usmene krijiievnosti i njenih razliCitih oblika uprozi i stihu, i to pojedinacno definira i u osnovnim crtama opisujelirsku pjesmu, baladu i romansu i epsku pjesmu s jedne strane, te dajepodatke 0 junacima ovih pjesama, donosi podatke 0 strukturi usmeneprice, njenim podvrstama i opisuje ih.Takoder, kratko predstavlja knjiievnost poznatih autora, i to odsrenjevjekovne - sa dragocjenim pismima, darovnicama i poveljamabosanske vlastele, preko knjiievnosti osmanskog perioda - kako naorijentalnim jezicima, tako i alhamijado - u prozi is stihu, sa gazelima,kasidama, tahmisima, mesnevijama, epitafima, didaktickim i mistickimspjevovima, sa jedne, i putopisima, filozofskim i teoloskim raspravama,historijskim kronikama i pravnim djelima sa druge strane,uz pregledimena autora.TreCisegment bosnjacke knjiievnosti kojeg Maglajlic predstavlja u ovomtekstu jeste knjiievnost austro-ugarskog perioda, gdje uz karakteristikeknjiievnih ostvarenja daje i osnovna imena autora i uz same nazive djela,smjestajuei ih u prostor i vrijeme, izrice i sustinske podatke 0 djelima ipravcima kojima pripadaju, kao i opeim, kulturnim i drustvenim pojavamau kojim ovakvi autori i ovakva djela izrastaju. Meduratna i savremenabosnjacka knjiZevnost su takoder dijelom ove skice, gdje autor takoderpominje najznacajnija imena, pravce i djela suvremene bosnjackeknjiievnosti, i jezgrovito daje informaciju 0 njihovim osnovnim svojstvima.

SKICA ZA PREGLED BOSN]ACKE KN]IZEVNOSTI 181

SKICAZA PREGLED BOSNJACKEKNJIZEVNOSTI

}(ao i u primjeru drugih naeionalnih knjizevnosti, bosnjackaknjizevnost se takoder odvija u dva glavna taka, koje Cineusmena knjizevnost, na jednoj i pisana knjizevnost, na drugoj

strani. Uobicajeno je da se usmena knjizevnost razmatra izvandijahronijske razdiobe, tj. zanrovski (lirska pjesma, balada, epskapjesma,usmena predaja i s1.),dok je u primjeru pisane knjizevnostiuobicajen pristup posredstvom dijahronijske podjele (npr.srednjovjekovno, osmansko, austrougarsko, razdoblje izmedu dvasvjetska rata i s1.), a onda se u okviru svakog izdvojenog razdobljadaljevrsi zanrovska podjela razliCitihvrsta lirske pjesme, dramskih teproznih oblika (roman, pripovijest, pripovijetka, kratka prica i s1.).

USMENA KNJIZEVNOST

Bosnjacka usmena knjizevnost zabiljdena je u raznolikim irazudenim oblieima, u rasponu od najkraCih (posloviea, zagonetka,pitaliea i s1.)do najduzih (epovi i od preko dvanaest hiljada stihova).Kao ejelina, bosnjacka usmena knjizevnost se moze dalje dijeliti naanu koja je oblikovana stihom, na jednoj, te onu u prozi, na drugojstrani. Prvu skupinu djela oblikovanih stihom CinerazliCitevrste lirskepjesme, drugu balade i romanse, a trecu bosnjacka epika. Bosnjackausmena knjizevnost u prozi moze se podijeliti na: price 0 zivotinjama,bajke,novelisticke, saljive i druge price sa izrazitim ertama fabuliranja,najednoj, te legende, predaje i anegdote te druge kratke prozne oblikeu kajima fabula nije razvijena (npr. posloviea i vie), na drugoj strani.

r

182 MUNIB MAGLA]LIC

Lirska pjesma

Medu lirskim vrstama bosnjaeke usmene knjizevnosti posebno seizdvaja ljubavna pjesma sevdalinka (prema turcizmu sevdah - ljubav,ljubavna eetnja, zanos), nastala u sredinama veCih i manjih gradskihsredina oblikovanih pod istocnjackim utjecajem, nakon propastiBosanskog kraljevstva i pada srednjovjekovne Bosne pod osmanskuvlast. U sevdalinci je doslo do plodotvornog spoja istocnjackihelemenata sa zatecenom slavenskom tradicijom. U muzickom pogleduje to vidljivo u prazimanju starobosanskog poravnog napjeva saraliCitim melizmima i tzv. prekomjernom sekundom. NajeesCi oblicistiha u sevdalinci su epski (nesimetrieni) deseterac, simetrieni inesimetricni osmerac, jedanaesterac, trinaesterac te lirski (simetricni)deseterac, obicno u rasponu od 5 do 15 stihova. Melostrafu, tj. oblikpjevane strafe, odlikuju raznoliko izmjenjivani pripjevi. Pjevana jeurazliCitimprilikama, bez muzicke pratnje ili uz pratnju saza te u novijedoba harmonike. Sevdalinka je na upeeatljiv naCin izrazila osjecanjeljubavne radosti, snovite ednje ili treperavog iscekivanja susreta savoljenim bicem, ali i ponor beznada i ljubavnog oeajanja te osjecanjebezizlaza, usljed neostvarene ili neuzvracene ljubavi, vjerolomstva iiznevjerenog ocekivanja. Posebnu odliku sevdalinke Cine lokalnaobiljezja: u brojnim primjerima ova je pjesma zapamtila sasvimodredene pojedince, djevojke i mladice koji su Ijepotom, ddanjern iliueescem u zgodama oko asikovanja privlaCilipaznju usmenih lokalnihpjesnika. Usavsi jednom u pjesmu, ove su licnosti zapoCinjale svoj"novi zivot", u zamrsenom toku koji je najcesce teSko pratiti: junaciopjevanih zbivanja potiskivani su novim zgodama, koje su imale svojevedre ili ruzne sudionike. Najranija vijest 0 sevdalinci vezana je zadrugu polovicu XVI st., ali je ova pjesma vjeravatno nastala jos ranije.Sevdalinka je plodotvorno odjeknula i u lirici bosnjaekih pjesnikanovijeg doba (Basagic, Catic, Dikic, Humo i dr.). Od ostalih lirskihvrsta zavrjeduju paznju pjesme uz rad, svadbene, uspavanke i saljive.Pjesme uz rad pjevane su uz zetvu zita, uz rad oko kukuruza, duhana,vinove loze, maslina. Cule su se na zajednickim poslovima (mobarna).kada je trebalo plodove ljetapripremiti za jesen i zimu. Svadbene pjesrne

SKICA ZA PREGLED BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI 183

pratile su razliCite dijelove svadbenih obicaja, u skladu sa islamskimzivotnimnacelima i praksom (uz kretanje svatova, uz trazenje nevjeste,uzkrnanje mlade, uz svodenje mladenaca i sl.). Raznovrsnu skupinubosnjackih lirskih pjesama Cineuspavanke. Pjevane nad djetetom ubesici, izraZavale su materinsku zelju za sprjecavanjem uroka iposvemasnjimzasticavanjem ceda. Na raznovrsnost uspavanki ukazujuvec i razliCiti oblici stiha kojima je spjevana: sedmerac, simetricni inesimetricni osmerac, epski deseterac. Saljive pjesme spadaju meduone lirske vrste koje su slabije biljetene i opcenito manje proucavane.Znatnu rasprostranjenost u bosnjackoj sredini imale su pjesme ukojima smijeh izvire iz veselih zgoda koje izaziva nespretni mladic usilnoj zelji da se sto prije nade u blizini drage. Vedrim humoromodlikuju se neke saljive pjesme u kojima smijeh izaziva nakaradnoprikazivanje supruga. Jedan broj saljivih pjesama zasnovan je na"dogadanju nemoguceg". Zbivanje u nekim saljivim pjesmamaslikovitoje preneseno u zivotinjski svijet. Saljivimpjesmama pripadajutakoder one koje su odrasli pjevali maloj djeci u cilju uveseljavanja izabave. Zapravo su ove pjesme dio igre i za njihovo potpunijerazumijevanje neophodan je opis koji objasnjava tok igre i mjestopjesme u njenom toku

Balada i romansa

Balada i romansa prisutne su u bosnjackoj usmenoj knjizevnosti uraznolikim i razudenim oblicima. Termin balada cuva sjecanje na vezuove pjesme sa plesom (prema tal. balare - plesati) uz koji je uzapadnoevropskim knjizevnostima pjevana. U bosnjackoj baladi plesuodgovara zensko kolo, u kojem je pjevana poravnim napjevom,najcesce bez pripjeva i melizama svojstvenih sevdalinci. Bosnjackausmena balada oblikovana je najceSce stihom desetercem, uglavnomepskim (nesimetricnim), rijetko lirskim (simetricnim), te osmercem(mnogo cesce simetricnim nego nesimetricnim), kao i trinaestercem,u rasponu od petnaestak do preko dvije stotine stihova. U zenskomdijelu repertoara pjevana je na sijelima u kolu i mimo njega, skupno i

~"

r

184 MUNIB MAGLA]LIC

pojedinacno (ponekad uz okretanje tepsije kao pratnju). U muskomdijelu repertoara pjevana je obicno uz pratnju saza, a u novije dobaharmonike, pa ivioline. Sobzirom na tematski raspon, bosnjackabaladamoze se podijeliti u sest skupina, s mogucnoscu daljnje podjele: 0djevojci zle srece, 0 smrcu rastavljenim dragim, 0 zlosretnoj nevjesti,0 nesretnim supruznicima, 0 ojadenim roditeljima, 0 razliCitimsukobima u porodici. Stradanje smrcu rastavljenih dragih - u kojojtragicno zbivanje izaziva materino nametanju sinu nevoljene nevjeste- jedna je od najomiljenijih tema u bosnjackoj baladi, 0 cemu svjedoCivise desetina zabiljeienih varijanata, u kojima se smjenjuju imena dragih(Orner i Mejrema, Mujo i Ajkuna, Mehmed i Fata i s1.).Brojnoscu seizdvajaju takoder pjesme iz trece skupine, 0 tzv. smrznutoj nevjesti,koja na putu u novi dom prolazi kroz oluju i susnjeiicu, kaopredskazanje ledenog doceka u mladozenjinoj kuCi,koji za nju budekoban. Kao i u primjeru sevdalinke, lokalna obiljeija Cine jednu odglavnih odlika bosnjacke balade i predstavljaju njezinu osobenost:znatan dio ukupnog bosnjackog baladicnog pjevanja vezan je zanekoliko pjesama sa lokalnim obiljeijima, koje predstavljaju pjesnickouoblicenje odredenih mjesnih ili pokrajinskih zbivanja koja su privuklapaznju usmenih pjesnika, hronicara i ocevidaca. Teme kao sto supogubljenje brace Moric ili na smrt osudenog Ibrahim-bega (Kusture)- u usmenoj predaji "hafiza Kusture" - u Sarajevu, te pogibija Hifzi-bega Dumisica kod Bijeljine bile su toliko privlacne da su prenosenezacudujuce dugo te daleko od zavicaja pjesme. Tu spada i jedan brojmanje rasprostranjenih lokalnih pjesama, a ovoj skupini pripadasvakako najznamenitija bosnjacka i juznoslavenska balada opcenito -Hasanaginica (1774), koja pjeva 0 nekoj davnasnjoj obiteljskojtragediji u bosnjackoj aginskoj porodici, a sukob junaka u njezinojosnovi tragican je nesporazum medu supruznicima, koji, u skokovitojradnji tipicnoj za veCinubalada, neodgodivo vodi raspletu.Visestrukoje zanimljiva za proucavanje bosnja~ke balade pjesma 0 pogibijisarajevskih janicarskih prvaka Morica, Hadzi Mehmeda i Ibrahim-age,kolovoda bune iz sredine XVIII st., koja u neprekinutom usmenomprenosenju zivi dulje od dva stoljeca, a 0 opjevanom dogadajusacuvane su i usmene predaje, i svjedocenja ljetopisaca-savremenika, i


pjesnickizapis u obliku tariha na turskom jeziku. Romansa je pjevananaslican kao i balada, ali vedrijim napjevom, a uoblicena je najceSceepskimdesetercem te trinaestercem, sedmercem i jedanaestercem, umanjemrasponu stihova od balade. Tematski se moze podijeliti u cetiriskupine: 0 nestasnom i preduzimljivom momku (djevojci), 0ljubavnomnadgovaranju, 0 strasnom susretu, 0 ljubi u nevjeri. Vedrinajetemeljna crta bosnjacke romanse. Na drukCijinaCinod balade, kojauzalobnom tonu pjeva 0 stradanju pojedinca, izazvanom tragicnomosjetljivoscu,razliCitim strastima i osjecapjima ili izvanjskom silom -romansa vedra, cesto i sa humorom i raspusno, pjeva 0 ljubavi kojapobjeduje. Dozivljaj svijeta zato je u ramansi opcenito vedriji nego ubaladi,za Cijejunake nema izlazani izbavljenja.Romansa pjeva 0 ljubavirazdragano i poneseno, izricuCina taj naCin i pohvalu zivotu. Ljubav,tacnijeljubavna igra, u romansi je shvacena kao vrhunaravni smisaozivota.

Epska pjesma

Najstariji poznati sloj bosnjacke epike vezan je za prostor srednjeBosne, na kojem izrasta njezin sredisnji junak, Berzelez Alija. Uoblikovanjuepskog Berzeleza znacajno ucestvuje historijski Gurz Ilyas,0 kojem upecatljivo svjedoCinjegov savremenik, turski hronicar IbnKemal. Epski Berzelez ulazi tako, jos za zivota svoga historijskogprednika, na "velika vrata" u bosnjacku usmenu epiku. Epski zivotopisovogjunaka bogatiji je od svih drugih bosnjackih junaka, on se susrecei nadmece sa najveCimbrojem suparnika iz suprotstavljenih tradicija,0 njemu, njegovoj snazi, njegovom konju, njegovom oruzju, biljezimakoji svjedoce 0 njegovim epskim podvizima i slicno kazuju brajnepredaje. On je jedini bosnjacki epski junak - u stoljetnom snu, skrivenu peCiniu planini - Cijise spasilacki dolazak ocekuje u odsudnom casuzazivot njegova naroda. Pjesnici bosnjacke epike su oblikovali - kaosuprotnost klasicnom epskom junaku - samosvojni lik poznat kaoBudalina Tale (Od Oraka Tale, Ibrahim Tale), Cijem je izrastanjudoprinio historijski Tale Lieanin, bumovni Krajisnik koji je poginuo

,...-

186 MUNIB MAGLA]LIC:

kod Banje Luke 1637. godine. Nastanak lika Budaline Tale s razlogomje doveden u vezu sa causem svatovskog veselja, Ciji je izgled daousmenom pjesniku osnovu za gradenje junaka iz kojeg je progovoriocovjek iz naroda sa obje noge na zemlji, koji je suprotstavljenuobicajenom sjaju klasicnog epskog junaka:" ...Nema Tale kadiflicaksira, nego cohane otrcane; nema na njem zlatom vezenih jecerma,nego curak od medvjeda, rukavi poderani; ne pokriva njegovu glavukapa zrdalija ili finofes, vec kapa od jazavca ili kao sto na jednom mjestuvele, kapa od dva vuka. Na kapi nema junackih celenaka, nego tristapraporaca. Ne nosi on toke i ilike, ni pozlacene sipke, da mu sabljaneokaCi pleea. Ne stde se mukademom pasom, vec liCinom, a nema niokovanih pala, nego nosi cavlenu batinu, u kojoj je do pet stotina ihiljada klinaca..." (N.Tordinac) Tale umije sto drugi ne umiju; Talemoze sto drugi ne mogu; Tale smije sto drugi ne smiju. I nista necebiti neocekivano od ovog nepredvidivog junaka, "naherenog delije"(R.Duric), jer svi - i na "turskoj" i na "kaurskoj" strani - znadu da jeTale jedan i jedinstven. Neponovljiv. Nepodmidjiv i nepotkupljiv.Smijesan i strasan istovremeno. Nehajari prema sebi i svome i nesebicando samozaborava. Istinski plemic milosrda koji sve dijeli i sebi neostavljanista. NajveCibekrija bosnjackeusmene epike. Seret do urnebesai pogubno istinoljubiv u isti cas. Alinadasve, Tale je neumorni veseljaki saljivdzija - "caus nase narodne pjesme", kako je primijetio Tordinac,tj. pokretac i glavni junak svih urnebesnih lakrdija krajisnickogcetovanja. Kralj smijeha, bez podsmijeha, osim na vlastiti racun. Junak"bajatijeh leda" (R. Durie), koji moze ponijeti i podnijeti sto drugi nemogu, sto je uzrok njegovog dubokog urastanja u do puckogkazivanja. Licko i zapadnobosansko krajiste takoder je pjesnicki zavicajmladeg razvijenog slojabosnjacke epike, Cijisu naizraslijijunaci Mustaj-beg Licki i braca Hrnjice, prije svega Mujo i Halil. Neospornizapovjednik bosnjackog krajisnickog cetovanja, Mustaj-beg Lickije usvom epskom liku objedinio osobine i sazeo ugled i vojnicku slavunekoliko bihackih kapetana, od razdoblja s kraja XVI do vremenaMustaj-bega Hasumoviea iz druge. polovice XVII stoljeea (D.Buturovic). U oblikovanju epskog Muje Hrnjice vazan udio je posvemu sudeCidao neki Mustafa Turcalovic, koji se spominje u carskom


fermanu upucenom Mehmed-pasi VuCi,povodom burnih dogadajau Krajini 1637. medu sestericom Krajisnika Cijeje glave sultan trazio,povjerovavsida su oni prilikom uzimanja otkupa za jednog uglednogsuznjaprisvojili cetrdeset hiljada grosa. Medutim, naspram oskudnogzivotopisahistorijskog pretka Muje Hrnjice, stoji u narodnoj tradiciji,u usmenoj predaji, raskosna epska biografija ovog junaka, opjevanoguvelikombroju krajisnickih pjesama. Sacuvane su predaje 0 HrnjiCinuporijeklu, dolasku u Krajinu, obznanjivanju junastva, neranjivostiolovnim metkom, pogibiji napadom iz potaje, iz busije. Kao i drugiznameniti epski junaci, Mujo ima cudesnog, nepobjedivog konja, Cijisetragovi, zajedno s tragovima njegova kbplja, pokazuju s koljena nakoljeno, zna se za njegovu kulu u Kladusi, njegov bunar, njegov grobu Petrovoj gori i slicno, sve to u znaku njegovih opjevanih pothvata,ukojimaje cesto u drustvu svoje brace i drugih krajiskih epskih junaka.-Legendarno je premocno odnijelo prevagu nad historijskim, pjesmaje prekrilila zbilju, epski je junak - ponijevsi sjecanje na historijskulicnost- u brojnim pjesmama bezbrojnih neznanih usmenih pjesnikaprozivio svoj "novi zivot", bujna predaja, a ne stura povijest rojiasocijacijekada se spomene njegovo ime. Visok srupanj samosvojnostibosnjacke epike, kao vazne etape u razvoju ukupne balkanske epike,utvrdio je niz glasovitih istrazivaca u stoljetnom slijedu, od F. Kraussai L. Marjanovica, preko M. Murka, G.Gesemanna, M. Parrya, M.Brauna,A.Schmausa, do A. B. Lorda i D. Buturovic, koja ustanovljavada su znacajke bosnjacke epike u "njenom visestoljetnom trajanju, unjenoj samoniklosti, samosvojnosti, utemeljenosti na povijesnimzbivanjima te u njenom izraiavanju u vise tipova i oblika, sto jeuvjetovalo mogucnost njene podjele (pjesme 0 junacima Krajine,krajisnicima, undurske pjesme, pjesme crnogorsko-hercegovackogtipa)." Ista auto rica je, na tragu istrazivanja koja joj prethode, iznijelamisljenjeda je duzina vrijednosna osobenost kojom se bosnjacka epikaizdvajana balkanskom prostoru, da je primanje islama bitno utjecalona oblikovne tokove ovog pjesnistva, na njegovo bolje cuvanjestarobalkanskih tradicijskih obiljeija, da je uCeSce Bosnjaka udrustvenom zivotu velike Osmanske carevine njegove sadriaje uCiniloraznovrsnijim, posebno one vojnicke, od znacaja za epiku, sto je

r

188 MUNIB MAGLAJLIC

doprinijelo "ratnickom obiljdju najstarijih slojeva usmene epikeBosnjaka" i konacnom prevladavanju "tipa krajisnicke epike, tj. epikecetovanja, mejdana, okrsaja". Cinjenica da je najveCibroj bosnjackihepskih pjesama zabiljden u drugoj polovici XIX st., u vrijeme kada suse "Bosnjaci nasli u bespucu i sigurno znali da nemaju zajednicki putsa Osmanlijama", utjecala je na dulji vijek bosnjacke epike i bitnodjelovala na njen daljni razvoj. ZahvaljujuCiCinjenici0 bujnom zivotubosnjacke epike u vrijeme kada je u drugim nacionalnimknjizevnostima na balkanskom prostoru i sire bila sasvim na izmaku,bilo je moguce da istrazivaCi potraze u radu sa pjevaCima izNovopazarskog sandZaka, "zivim Homerima", odgovor na "homerskopitanje". Tako je tridesetih godina ovoga stoljeea te nakon zavrsetkaDrugog svjetskog rata na podrucju Novopazarskog sandZaka i drugdjezabiljezena obimna epska grada koja je posluzila A.B.Lordu za razradu"teorije formule" 0 zivotu epike u danas vec svjetski znamenitoj knjiziThe Singer of Tales (Pjevac prica). Sazimanje rezultata obimnih idugotrajnih istrazivanja pokazuje da bosnjacka epika na balkanskomprostoru predstavlja "slozenu i slojevitu epsku cjelinu" (D.Buturovic).

Usmena proza

Usmena proza Bosnjaka moze se podvesti pod uobicajenuknjizevnoteorijsku podjelu na price 0 zivotinjama, basne, bajke, novele,saljiveprice, predaje, poslovice...U odnosu na ovu vrstu umjetnosti rijeCidrugih naroda na istom prostoru, bosnjacka usmena proza odlikuje senekim crtama koje su posljedicaizravnog uticajaislama,s jedne, te uplivausmene knjizevnosti islamskih naroda sa kojima su Bosnjaci dolazili udodir: Turaka, Arapa, Iranaca, s druge strane. Ovaj je u~ecajostvarivanudva toka: izravnim doticajima - na putovanjima, na vojnim pohodima, utrgovackim poslovima, te posredstvom pisane knjizevnosti, Cijisuprenosioci i tumaCibili obrazovani pojedinci koji su uCiliturski, arapski iperzijskijezik, pripremajuCise za razliCitevjerske, upravne ivojne sluzbeu Bosni ili drugdje u Osmanskom carstvu. Osim pozajmica na motivsko-tematskom planu, utjecaji su vidljivi i na razini likova, gdje je posebno


upecatljivprimjer sa poznatim junakom turske saljive price, NasrudinHodzom, koji je urastao u bosnjacku usmenu prozu, poprimivsi nekaobiljezjalikova saljive price iz usmenog naslijeda nove domovine, izraznolikegrade pricanja0 Celi,Cosi idrugim saljivimjunacimabosnjackogusmenogpripovijedanja.Bosnjackausmena proza opcenito je nedovoljnoistrazenakao cjelina.Unitaristicko shvacanje 0 "nedjeljivosti korpusa" inemogucnosti izdvajanja pojedinih nacionalnih tokova na podrucjuusmeneknjizevnosti najveceg dijela juznoslavenskog prostora imalo jeposebnozahvalno do kada je rijec 0 usmenoj prozi. Grada bosnjackeusmeneproze nalazi se u znatnom obimu vec u najstarijoj objavljenojzbirci(bosanske redovnicke mladdi), Cijije saddaj sakupljen u Bosni iHercegovini sredinom XIX st. te kasnije u zbirkama N.Tordinca,K.Blagajica,VVrcevica i drugih, bez obzira na njihovu nacionalnunominaciju,ali i u ondasnjim casopisima (Bosanski prijatelj, Bosanskavila,Behar).U kasnijemrazdoblju, nakon zavrsetka Prvog svjetskograta,ubosnjackimidrugim casopisima (posebnoNovom beharu)objavljivanajeraznolika grada bosnjacke proze, a u to vrijeme pojavljuju se i prvezbirkesa bosnjackom nominacijom (A.Nametak). U razdoblju nakonDrugogsvjetskograta sastavljajuse inove zbirkebosnjackeusmene proze,nastalenovim biljezenjemna terenu, ali se vrsei istrazivackiuvidiu gradu(takoderA.Nametak), posebno kada je rijec0 usmenoj predaji, za koju semozeustanovitida predstavljanajistrazenijuvrstubosnjackeusmeneproze.Proucavanja koja je na gradi usmene predaje 0 Sarajevu obavilaE.Smailbegovicpotkrepljuje tvrdnju 0 samosvojnim crtama bosnjackeusmeneproze, koje izviru iz pripadnosti bosnjackog naroda i njegoveukupnetradicije islamskom civilizacijskomokrilju. Predaje 0 evlijamaili"dobrim" i vidovitim pojedincima te Citavniz motiva u predajama 0nastanku dzamija, njihovih naziva i obiljdja, 0 tekijama, grebljima,grobovimai turbetima, 0 vodovodima i cesmama - sarno pokazuju sta jesvenastalokao samosvojnaodlikabosnjackeusmenepredajepod izravnimislamskimuplivom. Svestranija istrazivanja drugih bosnjackih usmenihvrstau tom pogledu tek predstoje i treba zamijeniti nerijetko proizvoljneocjene 0 tzv. "orijentalnom repertoaru" bosnjacke pripovijedne inovelistickeproze.

190 MUNIB MAGLA]LIC:

PISANA KNJIZEVNOST

Srednjovjekovno razdoblje

Sacuvani spomenici pismenosti i knjizevnosti, mada oskudni brojem,svjedoce 0 raznovrsnosti pisama i oblika. Rasprostranjenost grckog ilatinickog pisma znatno je manja u odnosu na glagoljicu i bosanCicu,koje su bile u svakodnevnoj upotrebi. Najstariji glagoljski spomenicisrednjovjekovne Bosne i Huma su Grskovicev odlomak iMihanovicevodlomak izXII te Splitski odlomak s kraja XII ili s pocetka XIII stoljeca.Brojne su i glagoljske glose na spomenicima pisanim bosanCicom, stOupucuje na zakljucak da se glagoljica zaddala kroz cijelo bosanskosrednjovjekovlje. Spomenici pisani bosanCicom brojniji su iraznovrsniji, a obuhvacaju crkveno-kanonske apokrifne spise, pisanena crkvenoslavenskom jeziku bosanske recenzije, s rijetkim elementimaZivognarodnog govora, zatim povelje, darovnice, kao znacajan izvordiplomatske pismenosti u kojima je njegovan narodni govor, te epitafii zapisi, u kojima gotovo potpuno prevtadava narodni jezik, kao i lijepaknjizevnost, takoder pisana narodnim jezikom. Crkvene knjigeuglavnom sadrze prijevode Novoga zavjeta (evandelja), apostolskadjela, novozavjetne poslanice i apokalipsu. U jeziku i pravopisu videse tragovi iz kojih se moze zakljuCiti da je rijec 0 prijepisima iz starihglagoljskih predlozaka, a mjestimice u njima probija zivi narodni govor.Najstariji su Hvalov zbornik, pisan 1404. za Hrvoja VukCica,Mletackizbornik iz sredine XV st., koji je gotovo istovjetan s Hvalovim, Zbornikkrstjanina Radosava iz druge polovice XV st., pisan za krstjaninaGojsaka. Najstariji i najljepsi spomenik ove vrste je Miroslavovoevandelje iz druge polovice XII st., pisano u Humu ili na dvorubosanskog bana Kulina za humskog kneza Miroslava. Iz XIV i XV st.sacuvani su jos Mostarsko, Sreekovicevo, Ljubljansko bosansko(Kopitarevo) i Nikoljsko evandelje, te Odlomak petrogradskogapostola, Vrutoski rukopis, DaniCicevo i Cajnicko evandelje,Aprakoskneza Lovanova, Evandelje krstjanina Tvrtka Pripkovica, Treee


beogradsko evandelje, Mostarski listovi i Pocetije svijeta. Bosanskisrednjovjekovni knjizevni spomenici, bilo da su pisani glagoljicom ilibosanCicom,najceSce se nalaze na pergamentu, a od druge poloviceXIVst. i na papiru.U korpusu bosanske srednjovjekovne knjizevnostiad posebne su vaznosti povelje, pisma, darovnice i oporuke, nastalina kraljevskom ili banskom dvoru i drtavnoj kancelariji te ukancelarijama bosanskih plemica i oblasnih gospodara. Najstarijiprimjer sacuvan je u Povelji Kulina bana iz 1189. godine. Iz XIII st.sacuvanesu povelje humskih knezova i cetiri povelje bosanskog knezaNinoslava. Uz spomenike ove vrste nastale u vrijeme 5tjepana IIKotromaniea u XIV st., vrijedne su paznje i zanimljive povelje,darovnice i pisma pojedinih piemica, posebno Pavlovica, Kosaca,VukCicate Hercega 5tjepana i njegovih sinova: Vladislava, Vlatka iStjepana(kasnijeg velikog vezira Ahmeda Hercegovica). KnjiZevnomvrijednoscu se posebno odlikuje epigrafika, koja se najcesce nalazi nasteccima, grade vinama, sudackim stolicama, kaznenim plocama,mauzolejima i s1. Mada se u ovim natpisima cesto susrecurasprostranjene sentence, "bosanski pjesnik je probijao oklop obrazaca,pa je licnim odnosom, dubokim dozivljajem, nabojem osjecanja ijezgrovitoscu misli, a izazvanih tragicnim dogadajem, uoblicavaoizuzetnupjesnicku poruku i dostizao prepoznatljiv iskaz prvorazredneumjetnine" (F.Rizvanbegovic).

Osmansko razdoblje

Prvi, veliki tok bosnjacke knjizevnosti ovoga razdoblja obuhvacaknjizevnostna turskom, arapskom i perzijskom jeziku, koja se u znatnoslabijem rukavcu produzuje i u austrougarsko razdoblje. Velik brojpisaca (preko 300) okusavao se u razliCitim knjizevnim vrstama,najcesce u stihu, koji je u istocnjackim knjizevnostima bio razvijenijikao oblik izrazavanja, ali i u prozi, koja je medu bosnjackim piscimabila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu 0 odlasku na hadz.Knjizevnostna orijentalnim jezicima, oblikovana uglavnom u tradicijiistocnjackih literature, nastajala je najveCim dijelom na tlu Bosne i

r

192 MUNIB MAGLA]LIC

tematski je za nju cesto veoma vezana (epigrafika, pjesme 0 gradovima,Ijetopisi u kojima su biljdeni znacajni dogadaji, putopisi s opisombosanskih i stranih gradova kroz koje su hodocasnici prolazili). Zarodno do njezinih spisatelja ovu knjizevnost vde i vidljiv rodoljubivi domovinski ton te ponegdje utjecaj usmene knjizevnosti maternjegjezicnog izraza.Znacajniji predstavnici: Nihadi (umro oko 1587), liricari epigraficar; Dervis-pasa Bajezidagic(oko 1560-1603), pjesnik rodnogMostara i Ijubavni lirik; Medzazi (u. 1610), pjesnik prigodnicarskelirike; Lamekani (u. 1624), pjesnik misticne lirike; Nerkesi (1592-1634), Ijubavni lirik i pjesnik rodnog Sarajeva; Talib (u. 1674), pjesnikljubavne lirike; Resid (oko 1650 - oko 1715), epigraficar; FevziBlagajac(u. 1747), pjesnik Bulbulistana na perzijskom jeziku; Huremi (XVIIIst.); Sabit Uzieanin (u. 1712), divanski pjesnik; Mejli (1713-1781),plodni epigraficar i pjesnik Sarajeva; Mula Mustafa Baseskija Sevki(1731-1809), pjesnik i Ijetopisac Sarajeva; HadZi Jusuf Hlivnjak (krajXVI - sredina XVIII st.), putopisac; Sirri (1785-1847), misricni pjesnik;Habiba Stocevic (1845-1890), pjesnikinja koja je u progonsrvu uTurskoj sasravila jedan divan pjesama; Fadil-pasa Serifovic (1802/3-1882), divanski pjesnik Cijise stihovi u najvecoj odnose na ljude,dogadaje i lokalitete u Bosni; Arif Hikmet (1839-1903), samosvojnapjesnicka pojava, nepocudna osmanskom sistemu, "posljednji turskiklasik".

Drugi, znatno slabijitok bosnjacke knjizevnosriu osmanskom razdobljupredstavlja alhamijado knjizevnost, tj. knjizevnost oblikovana namaternjem jeziku Bosnjaka, a dobrim dijelom pisana na arapskompismu prilagodenom bosanskom jeziku. Clavne knjizevne vrstealhamijado knjizevnosri jesu: kasida (pjesma panegirickog, elegicnogili vjerskog sadriaja), ilahija (pjesma u slavu Boga), hikjaja ili hicaja(vjerska prica, legenda), arzuhal (prituzba, molba, peticija, buntovnapjesma, poslanica), mahzar (kolektivna molba, priruzba), Ijubavnapjesma, moralno-poucna pjesma. Ova knjizevnost traje od sredineXVII do kraja XIX stoljeea, a glavni su joj predsravnici MuhamedHevai Uskufi (oko 1601- poslije 1651), vjerski i didakticki pjesnik,koji je prvi sastavio tursko-bosanski rjecnik, u srihovima (Magbuli arifili Potur-sahidija, 1631), drugi po starini rjecnik na juznoslavenskim

--l


prostorima opcenito; u predgovoru rjecniku kaze za sebe da je Bosnjak(Bosnevi),a svoj jezik materinskog izraza dosljedno naziva bosanskim(bosanca)i smatra ga izuzetnim medu ostalim jezicima; Hasan Kaimija(u. 1680), pjesnik satiricnog i buntovnog izraza; Mehmed-agaPruscanin (XVII/XVIII st.), moralno-poucni i satiricni pjesnik; Razi(u.1786); Seid Vehab Ilhamija (u. 1821), bumovni i satiricni pjesnik;Abdurahman Sirri (u. 1847), pjesnik sufijskog usmjerenja; UmihanaCuvidina (1795-1870), pjesnikinja "na narodnu"; Mustafa Firaki(1775- poslije 1827), pjesnik i ljetopisac; Fejzo Softa (XIX st.), pjesnikljubavnelirike.Konacno, u osmanskom razdoblju uoblicena je na bosanskom jezikuvrsta epistolarne proze koja je naporedna sa bosnjackom usmenomepikom, a izrazom predstavlja produzetak govornog jezika i pismasrednjovjekovne Bosne. Sacuvana je u obliku krajisnickih pisama, ukojima je - kako je to ustanovio M.Rizvic - prisutno "epskoraspolozenje, suparnicka dogadajnost i junacka cudorednost".Bosnjacki zapovjednici u osmanskoj sluzbi pisali su ova pismabosanCicomna bosanskome jeziku, koji ce se koristiti kao diplomatskiina osmanskom dvoru i upuCivali ih preko tadasnje bosanske granice,hrvatskim casnicima u sluzbi Austrije i Venecije, zagrebackimkanonicima, mletackim providurima, uskockim starjeSinama umletackoj sluzbi, dubrovackim vlastima te plemenskim glavarima uCrnoj Gori. SadrZina ovih "knjiga", kako ih naziva narodna pjesma,najceScese odnosi na pogranicne sporove, koji se nastoje izgladiti itada su pisma uoblicena uljudno, s pozivanjem na dobrosusjedstvo,aliponekad izbije iz njih i nestrpljivost, ironija pa i prijetnja. Malo je unjimaspomena 0 bojevima, mejdanima i nasilju, a vise "svjedocanstavaa casti i zadanoj vjeri, 0 prijateljstvu, pobratimstvu i junackompostivanju" (Rizvic), kao u cuvenom pismu Mustaj-bega Lickoguskockom harambasi Petru Smiljanicu iz 1648. godine. M.Rizvic, kojijezapravo i ustanovio krajisnicka pisma kao knjizevnohistorijsku temu,u zakljucku 0 ovoj pojavi kaze: "Mada se u nekima pise i 0 upadima,pljackiblaga i odvodenju roblja, u njima se ponajvise govori 0 razmjeniiotkupu suznjeva, 0 zenidbama preko granice, trgovanju na obje strane,

194 MUNIB MAGLA]LIC

uzimanju pod zakup njiva, ali i 0 sazetim Ijudskim sudbinama, stodjeluje knjizevno neposredno i zivo."

Austrougarsko razdoblje

Nakon Mehmed-bega Kapetanovica Ljubusaka (1839-1902), kojisvojim zbornicima (Narodno blago, Istocno blago, I-II) predstavljaspoj prosvjetiteljstva i romantizma i nastavak knjizevnih tdnji izosmanskog razdoblja, javIjaju se prvi pjesnici koji su objavili zbirkepjesama na bosanskom jeziku. U veCineje vidIjiv utjecaj usmene lirikei istocnjacke poezije, au nekih se oCitujuevropska pjesnicka strujanjana prijelomu stoljeca. Glavni predstavnici: Safvet-beg Basagic - MirzaSafvet (1870-1934), koji je pjevao 0 Ijubavi, rodoljublju, prijateIjstvui proIaznosti svijeta, ugledajuCise na istocnjacke pjesnike, ali je pisaoibudnicke stihove sa historijskim sjecanjimai poeziju drusrvenokritickogsaddaja (Trofandaiz hercegovackedubrave, 1896); Musa Cazim Catie(1878-1915), izrazom pripada pravcu pjesnicke Moderne ujuznoslavenskim knjizevnostima, od koje se odvaja vezom sasavremenom turskom poezijom i tematsko-motivskim pozajmicamaiz bosnjacke usmene Iirike; njegovo pjesnicko djelo oznacavaupecatljivo usvajanje i uvodenje u bosnjacku knjiZevnost soneta kaoevropske pjesnickeforme. Ostali pjesniciovoga razdoblja: Riza-begKapetanovic (1868-1931), Avdo Karabegovic Hasanbegov (1878-1900), Osman Dikic (1879-1912) i dr. Pripovijetka i roman, koji seuovom razdoblju prvi put javljaju u bosnjackoj knjizevnosti, kaoposljedica ulaska ovog naroda u zapadnoevropski kulturni krug,ugIavnom su tematski usmjereni prema savremenim zbivanjima. Glavnipredstavnici: Edhem Mulabdic (1862-1954), opisao dogadaje vezaneza Okupaciju (1878) i zivot razliCitih slojeva bosnjackog drustva,odnos starog i novog, pitanje skolovanja bosnjacke mladdi iprilagodavanjazahtjevimanovogadoba (pripovijetkeNa obaliBosne;romani Zeleno busenje, Nova vremena i dr.); Osman-Aziz, knjizevnitandem koji su saCinjavaIi Osman Nuri Hadzic (1869-1937) i IvanMilicevic (1868-1950), zahvatili su tematiku iz zivota Bosnjaka nakon

'-

oIl


austrougarske okupacije i poteskoce koje su proistekle izneophodnostievropeizacije naCina zivota, pri cemu su izlozene kritici zastarjeledrustvene ustanove te iskazana prosvjetiteljsko-poucna nastojanja(romani Bez nade, Bez svrhe, pripovijetke Na pragu novoga doba idr.);Semsudin Sarajlic (1887-1960), pjesnik i pripovjedac (pripovijestRazija, pripovijetke Iz bosanske romantike); Nafija Sarajlic (1893-1917), u kratkim prozama bavi1a se po1ozajem bosnjacke zene usavremenim prilikama (Teme). Bosnjacka drama se u austrougarskomrazdob1jurazvija u dva taka: (1) drama s povijesnom tematikom i (2)komedijas tematikom iz savremenog, mahom po1itickogzivota. G1avnipredstavnici: Hamid Sahinovic Ekrem (1879-1936), pisao drame slikovimaiz naciona1ne proslosti i komedije s tematikom iz savremenogzivota (Hifzibeg, Zmaj od Bosne, Davo pod cergom, Punica, Andelija,Dva nacelnika i dr.); Safvet-beg Basagic, pisao rodoljubivo intoniranedrame s povijesnom tematikom (Abdullah-pasa i Boj pod Ozijom iliKrvava nagrada); Salih Kavazovic (1873-1943); Husein DogoDubravic (1880-1961). U ovo razdoblje pada i pokretanje prvogbosnjackogknjizevnog casopisa (Behar,1900), a zatim i drugih (Gajret,Biser), koji uz "Muslimansku bib1ioteku" u Mostaru daju ovomrazdoblju obiljeije organiziranog knjizevnog zivota. Knjizevnomhistorijom u ovom razdoblju bavili su se Safvet-beg Basagic (Bosnjacii Hercegovci u islamskoj knjizevnosti) i Hamdija Kresevljakovic(Kratakpregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremenado danas).

Razdoblje izmedu dva svjetska rata

U lirici je zamjetljiva prisutnost folk1ornih motiva i veza s usmenomljubavnom pjesmom, ali je uocljiv i utjecaj evropskih pjesnickihstrujanja, npr. ekspresionizma, sto se ogleda i u formalnomoslobadanju, u lirici nevezanog stiha. Drustvena tematika okupljapaznjujednog broja pjesnika usmjerenih prema politickoj ljevici.Glavnipredstavnici: Hamza Humo (1895-1970), u pocetnoj fazi podutjecajem ekspresionizma, a kasnije se vraca zavicajnim temama i

r

196 MUNIB MAGLA]LIC

oglasava kao Ijubavni lirik hercegovackog podneblja nadahnutsevdalinkom, s jasnim tragovima bogumilsko-islamske mitologije(Nutarnji bvot, Sa ploca istocnih, Grad rima i ritmova); Salih Alic(1906-1982), liricar impresionisticke vokacije, okrenut pejzazu, saposebnom sklonoscu za sonet (Lirski akvareli, Lirski dnevnik); HamidDizdar (1907-1967), pretdno Ijubavni liricar, zaokupljenhercegovackim motivima (Arabeske,Zapisi u kamenu); IlijasDobardzic(1902-1945). Pripovjedacka proza u najzrelijih predstavnika odvajase od folklornih usmjerenja i okrec'e savremenoj problematici imodernijem izrazu. Glavni predstavnici: Abdurezak Hifzi Bjelevac(1886-1972), u svojim romanima bavio se pitanjem iseljavanjaBosnjaka u Tursku i polozajem muslimanske zene u novonastalimprilikama (Poddrugim suncem, Minka, Ana Zolotti, Melika, ReneLogotetides, Zidanje sreenog doma i dr.). Hamza Humo, pripovjedaclirske vokacije, a u jednom dijelu opusa hronicar drustvenograslojavanja bosnjackog svijeta; pratio dusevne potrese i provale strastikod svojih junaka u atmosferi juznjackog hercegovackog podneblja,utkivajuCi i slavensko-bogumilske mitove u osnove svojih proza(pripovijetke Pod irvnjem vremena, Ljubav na periferiji, Hadiijinmac i dr.; romani Grozdanin kikot, Zgrada na rusevinama, AdemCabric); Ahmed Muradbegovic (1897-1972), u Cijim se prozama,izravnije vezanim za savremena zbivanja, osjeca uticaj ekspresionizma(pripovijetke Haremske novele, Svijet u opancima, Nojemova lada)jHasan Kikic (1905-1942), u prozama sa socijalnom tematikomprikazao zivot radnika i seljaka izlozenih ugnjetavanju i atmosferuzaostale bosanske kasabe; predstavlja kljucnu tacku u razvoju bosnjackemeduratne proze u znaku "socijalno-klasnog preobrazaja" (rornaniHo-Ruk i Bukve, pripovijetke Provincija u pozadini i dr.); AlijaNametak (1906-1987), pripovjedac u Cijim je nerijetko veristickiintoniranim prozama sacuvana opora i dokumentarno upecatljiva slikabosnjackog sela i bosnjackog drustva opcenito (pripovijetke DobriBosnjani, Za obraz); Enver Colakovic (1913 -1976), pripovjedac lirskevokacije u slikanju proslog (roman Legenda 0 Alipasi); Zija Dizdarevic(1916-1942), koji je u svojim pripovijetkama dao prozivljenu slikubosnjacke kasabe. U drami se u jednom toku nastavlja tematska


orijentacija iz prethodnog razdoblja, s teZistem na obradi povijesnihlikova, ali se javlja i mladi narastaj dramskih pisaca koji se okreeutemama iz savremenog zivota, Ciji su glavni predstavnici AhmedMuradbegovie (Na BoZijem putu, Majka, Bijesno pseto i dr.), HuseinDogo Dubravie (1880-1961), koji nastavlja komediografsku linijubosnjackeknjizevnosti iz austrougarskog razdoblja; Rasim Filipovie(1909-1983), koji u ovom razdoblju objavljuje pozorisne "komade spjevanjem". Uz casopise Gajret i Novi behar, koji su udvadesetgodisnjem toku izlazenja objavili obimnu i vrijednu knjizevnugradu, tematski rasp on ovog razdoblja upotpunjuje casopis Putokaz,kojipredstavlja izraz Ijevicarskiusmjerenih bosnjackih knjizevnika uoCiDrugog svjetskog rata. Knjizevnom kritikom bavili su se - takoderIjevicarskiorijentirani - Rizo Ramie (1907-1981), Akif Seremet (1899-1939) i Safet Krupie (1911-1942).

Savremeno razdoblje

Liriku karakterizira paralelizam tokova u kojima se oCitujurazliCitapjesnickaiskustva raznih pjesnickih narastaja. Glavni predstavnici: SalihAlie(1906-1982), liricar impresionisticke vokacije, okrenut pejzazu,s posebnom sklonoseu za sonet; Skender Kulenovie (1910-1978),najprije pjesnik ratnih poema u kojima je dosla do izrazaja njegovavitalisticka vizija svijeta i svojevrstan panteisticki aktivizam, a poslijeistancani liricar okrenut sonetu, u kojem se osjeea ton rezignacije istisane lirske kontemplacije (poeme Stojanka majka Kneiopoljka,Seva,Soneti I-II); Mak Dizdar (1917-1971), u prvom razdoblju pjesniku Cijojse lirici preplieu socijalni i Ijubavni motivi, a u najzrelijem dijeluopusa oblikovao je atmosferu srednjovjekovne patarenske Bosne iizrazio say tragizam njezine povijesne sudbine, jezikom koji svojepolaziste ima u srednjovjekovnim natpisima na steecima (poemaPlivaCica, zbirke Vidovopoljska noc, Okrutnosti kruga, Kamenispavac i dr.). Izet Sarajlie (1930), pjesnik sa naglasenom sklonoseu za"kolokvijalnu liriku" nevezanog stiha, koji se razvijao pod snaznimutjecajem ruskih pjesnika; Husein TahmisCie(1931-1999), pjesnik sa

- r

198 MUNIB MAGLA]LIC

usmjerenoscu na moderni izraz u znaku nadrealistickih odjeka; HuseinBasic (1938), koji je folklornu gradu zavicajnih predanja preobraziou poetsku sliku Ijudskog sukoba sa silama historije i prirode; BiseraAlikadic (1939), koja se u prevladavajucem lirsko-ispovjednompjesnistvu oglasila otvorenoscu nespojivom sa tradicionalnimshvaeanjem tzv. "zenskog pisma"; Abdulah Sidran (1944), koji ubosnjackoj lirici nastavlja liniju "komunikativne razgovjetnosti" ikojiu razudenom slobodnom stihu, pogodnom za govorenje, prijemCivomza slusaoca, najuspjelije pjesme ostvaruje u primjerima gdje se stapaju"culni misterij i ezoterijski odjek duse"; Mubera Pasic (1945), kaoizraziti predstavnik "antimimetickog" postupka, nasuprot Sidranovojkomunikativnoj razgovjetnosti, iskazuje se kao pjesnik "iracionalnogpejzaza duse i posvemasnje razdesenosti antropoloske slike svijeta"(Durakovic); Dzemaludin Alic (1947), liricar koji se prikloniomeditativnom toku bosnjackog pjesnistva, oblikujuCi najuspjelijepjesme stisanim, elegicno intoniranim stihovima. U srazmjerno mlademte u najmladem narastaju bosnjackih liricara samosvojan pjesnicki glasstekli su Kemal Mahmutefendic (1942), Ibrahim Kajan (1944), MunibDelalic (1950), Hamdija Demirovic (1954), Hadzem Hajdarevic(1956), Dzemaludin Latic (1957), Ferida Durakovic (1957), ZilhadKljucanin (1960), Semezdin Mehmedinovic (1960), Selim Arnaut(1962), Zijad Sarajlic (1962), Damir Uzunovic (1965) i Mirsad Sijaric(1970).Noviju bosnjacku prozu karakterizira znatna zanrovska i tematskaraznovrsnost te razliCite inovacije u oblikovanju djela, as protokomvremena sve je vecu prevagu odnosio roman, kao najreprezentativnijaknjizevna vrsta modernoga doba. U pripovijetki je uocljivo prosirenjeraspona i s obzirom na teme i s obzirom na knjizevni postupak: odpripovjedaka s ratnom i poratnom tematikom u socrealistickoj manirido moderno oblikovanih proza s tematikom iz savremenog zivota.Glavni predstavnici: Mesa Selimovic (1910-1982), najprije pisac prozas ratnom i savremenom tematikom, a poslije romanopisac koji seposredstvom vracanja u proslost bavi zapravo zapitanostimasavremenog covjeka, osobito u slozenom odnosu pobunjenogpojedinca prema instituciji vlasti i s1.(zbirke prica Uvrijedeni covjek,


Maglai mjeseeina, rornani Tisine, Dervis i smrt, Tvrdava i dr.); AlijaNametak, koji je u razuclenorn pripovjedackorn opusu nastaviopredratnu liniju dokurnentarnog prikaza narodnog zivota, posebnozanimljivorn u jezickorn sloju i zivopisnoj lokalnoj boji, sa osobenirn,reskim humorom (Ramazanske price, Trava zaboravka, Tuturuza iSehMeco); Rasim Fi1ipovie,pisac rornana sa savrernenom tematikom,izrazitije zaokup1jen zenskim likovima (Glumica, Dovidenja smrti,NiCija);Skender Kulenovie, koji prosiruje ternatski raspon proze kojaknjizevno svjedoCi 0 drami drustvenog ras10javanja u bosnjackojnarodnoj zajednici u austrougarskom te u razdoblju izmeclu dvasvjetskarata (zbirka pricaDivanhana, rornanPonornica); Cami1Sijarie(1913-1989), pripovjedac u Cijirn je prozarna zamjetljiv utjecajusmenog pripovijedanja, okrenut u jednom dijelu opusa zavicajnimtemamaizbosnjackog sela u Sandzaku, au drugorn povijesnirn temama(zbirkeprica Ram-Bulja, Nasa snaha i mi momci i dr.; romani Bihorci,Kucu kueom cine lastavice, Konak i dr.); Dervis Susie (1925-1990),Cijepripovijetke odlikuje dramatska 1inijafabuliranja; u rornanima saratnom tematikom okrenut je humornom viclenju Ijudi i prilika, a uromanima s ternatikorn iz osrnanskog razdob1ja bosnjacke povijestizabavljenje polozajern pojedinca u slozenirn historijskirn okolnostirna(zbirke pricajabucani, Pobune; rornanija, Danilo, Uhode, Hodza-Strah i dr.); Alija Isakovie (1932-1997), prozaist zaokupljenispitivanjern svijesti savrernenog covjeka u slozenorn odnosu prernaduhovnorn naslijeclu (zbirke prica Semafor, Taj covjek; rornani Sunce0 desno rame, Pobuna materije); Muharned Kondzie (1932-1996),pripovjedac koji je u pricarna i rornanirna upecatljivo progovorio 0dramaticnorn polofaju savrernenog covjeka, vraeajuCise u okruzenjeosmanskog razdoblja proslosti Bosne, slicno Selirnovieu i Susieu(romani Noe nema svjedoka, Silicijum front, Zive muke); SeadFetahagie (1935), zastupnik rnoderne egzistencijalisticke proze ubosnjackoj knjizevnosti (zbirke prica Cetvrtak poslije petka, Go covjeknakrecnjaku); Nedzad Ibrisirnovie (1940), pripovjedac i rornanopisackojije postupkorn "toka svijesti" uspjesno ponirao u zarnrsene slojevebosnjackog naslijecla u sferi pojedinacnog i porodicnog (rornaniUgursuz,Karabeg, Braea i veziri, zbirke prica Kuea zatvorenih vrata,

r r

200 MUNIB MAGLA]LIC

Nakaza i vila i dr.); Bisera Alikadic (1939), prvi romanopisac meauBosnjakinjama, Cijeproze sa tematikom iz savremenog zivota imajunerijetko autobiografsku potku (romani Larva i Krug); JasminaMusabegovic (1941), koja u moderno imoniranim prozama knjizevnosvjedoCi 0 razdob1ju za vrijeme i nakon zavrsetka Drugog svjetskograta iz perspektive bosnjacke porodice (zbirka proze Snopis, rom aniSkretnice iMost); Irfan Horozovic (1947), pripovjedac i romanopisacsa sk1onoscu za famasticno u 1irskoimoniranim prozama s temama izbosnjacke pros1osti, ali i dramaticne sadasnjosti (zbirke proza Talheili Sedrvanski vrt, Karta vremena, Prognani grad i dr.; romani Kalfa,Slican covjek, Berlinski nepoznati prolCJzniki dr.); Dzevad Karahasan(1953), zastupnik "akademske proze" u bosnjackoj knjizevnosti, saznatnim prodorom esejisticke grade u pripovjedacko i romanesknotkivo (zbirka prica Kraljevske legende, romani Istocni diwan iSahrijarov prsten). Osta1i predstavnici: Zaim TopCic (1920-1990),Husein Basic (1938), Bajram Redzepagic (1939), Iso Ka1ac (1939),Nijaz Alispahic (1940), Melika Salihbeg Bosnawi (1945), SafetaObhodas (1951), Murat Baltic (1952), Zlatko TopCic(1955), FatimaMuminovic (1956).Drama u ovom razdob1ju, uz nastavak 1inije"drame u uzem smis1u"iz prethodnog razdob1jai komedije, dobija nove podvrste: radiodramui te1evizijsku dramu. Dramu u uzem smis1u najuspjesnije nastav1jajuSkender Ku1enovic (Svjetlo na drugom spratu, Djelidba) i AlijaIsakovic (To, Generalijum, Hasanaginica ), dok komediografsku1iniju, jasno izrazenu i u austrougarskom i u razdob1ju izmedu dvasvjetska rata, najuvjerljivije slijedi Fadil Hadzic (1922), pisac brojnih,drustveno angaziranih komedija (Politicko vjencanje, Driavni lopov,Covjek na poloiaju i dr.). Najreprezemativniji predstavnici putopisau ovom razdob1ju bosnjacke knjizevnosti su Zuko Dzumhur (1920-1989) i Alija Isakovic. Humoristicko-satiricki imoniranu prozunajuspjesnije je u savremenom razdob1ju njegovao Enver EnkoMehmedbasic (1935). Knjizevnom historijom i knjizevnom kritikomnajimenzivnije su se bavi1iSa1koNazeCic (1904-1970), Midhat Samic(1907-1990), Midhat Begic (1911-1983), Muhsin Rizvic (1930-1994), Lamija Hadziosmanovic (1931), Denana Buturovic (1934),

IIiIII

IIIIIIIII

---..


HanifaKapidzic-Osmanagic (1935), Hatidia Krnjevic (1936), KasimProhic(1937-1984), Fehim Nametak (1944), Amir Ljubovic (1945)iEnesOurakovic (1947).

LITERATURA:

Munib Maglajlie,ad zbilje do pjesme. Ogledi 0 usmenom pjesnistvu,Banja Luka 1983; Denana Buturovie, Bosanskomuslimanska usmenaepika, Sarajevo 1992; Nikola Tordinac, Tale budaline ili caus u narodnojpjesmi, Pozor, 1884,20, 1; 21, 1; 22, 1; Pjesme 0 Budalini Tali. PriredioRasid Durie, Banja Luka 1983; Esma Smailbegovie, Narodna predaja 0Sarajevu, Sarajevo 1986; Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo1969; Biserje. Antologija muslimanske knjizevnosti. Drugo, dopunjenoizdanje. Odabrao i priredio Alija Isakovie, Opatija 1990; Safvet-begBasagie, Bosnjaci i Hercegovci u islamskoj knjiievnosti, Sarajevo 1912;Fehim Nametak, Pregled knjiievnog stvaranja bosansko-hercegovackihmuslimana na turskom jeziku, Sarajevo 1989; Muhsin Rizvie, Knjiievnostvaranje muslimanskih pisacau Bosni i Hercegovini u doba austrougarskevladavine, Sarajevo 1973; Muhsin Rizvie, Panorama bosnjackeknjiievnosti, Sarajevo 1994; Enes Durakovie, Predgovor u knjiziAntologija bosnjacke poezije XX vijeka, Sarajevo 1996, str.7-32; EnesDurakovie, Predgovoru knjiziAntologija bosnjacke pripovijetke XXvijeka,Sarajevo 1995, str.5-28.

III

?

I

j

r

202 MUNIB MAGLA]LIC

ABSTRACT

In this paper Dr Munib Maglajlic offers a brief overview of Bosniak litera-ture, beginning with oral literature in its various prose and verse forms,individually defining and broadly describing lyric songs, ballads and ro-mances and epics, as well as providing facts about the heroes of thesesongs, about the structure of oral tales and their sub-forms, and describingthem.

The paper also briefly presents the literature of well-known authors, fromthe mediaeval period - with valuable letters, documents testifying to gifts,and charters of Bosnian feudal lords - to the literature of the Ottoman

period, both in oriental languages and alhamiado, in prose and verse,withghazals, qasidas, tahmis, matl1l1awis,epitaphs, didactic and mystic compo-sitions on the one hand, and travel chronicles, philosophical and theologicaltexts, historical chronicles and legal texts on the other hand, includinganoverview of the names of their aUthors.

The third segment of Bosniak literature presented by Maglajlic in thispaper is the literature of the Austro-Hungarian period, where in additionto the characteristics of literary accomplishments he gives the names ofthe aUthors and of their works, setting them in the context of their timeand place, giving essential facts about the works and the trends to whichthey belong, together with about the general, cultural and social circum-stances in which these authors and their works emerged. Bosniak litera-ture from between the wars and the contemporary period also form partof this account, where once again the author refers to the most importantwriters, trends and works of contemporary Bosniak literature and givesconcise information about their basic character.

Documents

Munib Maglajlic SKICA ZA PREGLED BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI · TreCi segment bosnjacke knjiievnosti kojeg Maglajlic predstavlja u ovom tekstu jeste knjiievnost austro-ugarskog perioda,