Muslija v BiH

Postupak u ovom predmetu pokrenut je po

aplikaciji protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine, g. Adnan Muslija dana 14.04.2011. godine.

Aplikant posebno navodi da mu je dva puta suđeno, te da je dva puta kažnjen za isto djelo u vezi s istim događajem.

Činjenično stanje

Sudu za prekršaje u Kaknju ga je rješenjem od

16.08.2004. godine proglasio krivim za prekršaj protiv javnog reda po nacionalnom zakonu (Zakona o javnom redu iz 2000. godine) i izrekao novčanu kaznu u iznosu od 150 konvertibilnih maraka.

Dana 19.10.2004. godine odluka postaje pravosnažna. U međuvremenu Općinski sud je oglasio aplikanta krivim

za krivično djelo nanošenja teške tjelesne povrede po nacionalnom pravu (Krivični zakon iz 1998. godine), te mu izrekao zatvorsku kaznu od tri mjeseca koja je naknadno pretvorena u novčanu kaznu u iznosu od 9.000 konvertibilnih maraka.

Aplikant podnosi apelaciju Ustavnom sudu, želeći

se na povredu ne bis in idem. Ustavni sud odbija apelaciju, navodeći da je

aplikant proglašen krivim za prekršaj protiv javnog reda u prekršajnom postupku, dok je u krivičnom postupku osuđen za krivično djelo nanošenja teške tjelesne povrede.

„Iako su obje odluke donesene povodom istog incidenta, djela su različita po svojoj prirodi i namjeri“.

Navodna povreda člana 4. Protokola br. 7 uz Konvenciju „1. Nikome se ne može suditi niti se može ponovo kazniti u krivičnom

postupku u nadležnosti iste državeza djelo zbog koga je većbio pravosnažno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i krivičnim postupkom te države.

2. Odredbe prethodnog stava ne sprječavaju obnovu postupka u skladu sa zakonom i krivičnim postupkom date države, ako postoje dokazi o novim ili novootkrivenim činjenicama, ili ako je u ranijem postupku došlo do bitne povrede koja je mogla da utiče na njegov ishod“.

  - Aplikant se žali da mu je suđeno dva puta, te da je dva puta kažnjen

za isto djelo u vezi s istim incidentom. - Država osporava taj navod.

Prava i slobode koje su bile prekršeni

Aplikant navodi da je oglašen krivim za isti

incident i iste činjenice kako u prekršajnom, tako i u krivičnom postupku.

Aplikant tvrdi da je bez obzira na dvije različite

klasifikacije djela prema domaćem zakonu, povrijeđeno njegovo pravo da mu se ne sudi i da ne bude kažnjen dva puta za isto djelo.

Argumenti aplikanata

Država tvrdi da se aplikantov postupak

sastojao od dva različita djela s različitim bitnim obilježjima, da je stoga aplikant osuđen u dva različita postupka, od strane dva različita suda.

Argumenti države

  PREKRŠAJNI POSTUPAK KRIVIČNI POSTUPAK

OSUDARemećenje javnog reda i mira (verbalno i fizički napao bivšu

suprugu)Teška tjelesna povreda

SVRHA SANKCIJE Zaštita dobrobiti građana, javnog reda i mira u širem smislu

Teška tjelesna povreda ≠prekršaj = stoga je predmet krivičnog

postupka

KAZNAVisina izrečene kazne se ne može kvalificirati kao krivično djelo =

150 KM

Zatvorska kazna u trajanju od 3 mjeseca

9.000 KM

Navodna povreda člana 4. Protokola br. 7 uz

Konvenciju

Stavovi Suda

Je li prva kazna po svojoj prirodi bila krivična)

Jesu li djela za koja je aplikant bio krivično gonjen

bila ista (idem)?

Je li postojala dvostrukost postupka (bis)?

- Distinkcija prekršaja i krivičnog djela – mjerila Engels

1. pravna kvalifikacija djela prema domaćem pravu

2. priroda djela

3. stepen težine kazne

- član 4. Protokola br. 7 se mora tumačiti tako da zabranjuje krivično gonjenje ili suđenje za drugo „djelo“ ukoliko ono proizlazi iz identičnih činjenica ili činjenica koje su u biti iste.

- Sud naglašava da je aplikant oglašen krivim za isti postupak prema istoj žrtvi i u isto vrijeme, u prekršajnom i u krivičnom postupku

- Čl. 4. Protokol br.7 propisuje zabranu ponavlanja postupka okončanog pravosnažnom odlukom

- Pravosnažna odluka = red iudicata (Zolotukin protiv Rusije)

- Sud je ustanovio vođenje dva postupka istovremeno

Sud je ustanovio da je došlo do kršenja člana 4.

Protokola br.7.  Navodne povrede čl. 6. i 14.

Sud nalazi da ne postoji povrede prava i sloboda utvrđenih u Konvenciji ili njenim Protokolima povodom članova 6. i 14. Iz toga proizlazi da je taj dio aplikacije očigledno neosnovan, te se odbija.

Odlučujući o ovom slučaju, Sud je ustanovio da Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije primjenjivao njegovu pozitivnu pravnu praksu.

Ustavni sud je odbio aplikantovu apelaciju primjenjujući pravnu praksu koja je postojala prije prakse u predmetu Sergej Zolotukin protiv Rusije.

Dana 30.03.2012. godine Ustavni sud je na plenarnoj sjednici utvrdio da je došlo do povrede principa ne bis in idem u predmetu koji je gotovo identičan ovom predmetu. U svom obrazloženju Ustavni sud se direktno poziva na praksu ovog Suda utvrđenu u predmetu Sergej Zolotukin protiv Rusije.

Presuda Suda i utjecaj presude na ustavno-pravni poredak Bosne i

Hercegovine

Utjecaj presude na ustavno-pravni poredak

BiH će se očitovati i na način da će doći do : izmjena prekršajnog i krivičnog

zakonodavstva (jer mora doći do distinkcije određenih djela - da li će biti prekršaji ili krivična djela).

Presuda će utjecati na jasno razlikovanje prekršaja / krivičnih djela iz oblasti poreza, sigurnosti saobraćaja i sl. 

Hvala na pažnji!