309

MUZEJ ÐAKOVŠTINE ÐAKOVO · 2016-11-22 · Muzej Brodskog Posavlja iz Slavonskog Broda nastao je darovanjem zbirki gradu od strane `eljezni~kog ~inovnika Julija Hoffmana. Osje~ki

  • Upload
    others

  • View
    9

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

MUZEJ ÐAKOVŠTINE ÐAKOVO

Z B O R N I KMUZEJA ÐAKOVŠTINE

5

Ðakovo, 2001.

1

UDK 930.85 (497.5-37 Ðakovo) (082) ISBN 953-97083-3-8

IZDAVAÈ: Muzej Ðakovštine Ðakovo

ZA IZDAVAÈA: Branka Uzelac

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Borislav Bijeliæ

UREDNIŠTVO: Krunoslav Filipoviæ, �eljko Lekšiæ, Ivo PavloviæBranka Uzelac, Borislav Bijeliæ

LEKTURA I KOREKTURA: Anselma Salopek

PRIJEVOD SA�ETAKA: Snje�ana Mariæ

RAÈUNALNA OBRADA: "Hardy" Ðakovo

TISAK: "Tiskara" Budrovci

NAKLADA: 400 primjeraka

Zbornik je tiskan uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Fotografija na koricama: Zgrada Kr. kotarske oblasti poèetkom 20 st., od sljedeæegodine u istoj æe biti smješten Muzej Ðakovštine

2

CIP Katalogizacija u publikacijiGRADSKA I SVEUÈILIŠNA KNJI�NICA OSIJEK

UDK 930.85 (497.5-37 Ðakovo) (082)

ÐAKOVO i njegova okolica : zbornik Muzeja Ðakovštine / glavni i odgovorni ured-nik Ivica Šestan. - Ðakovo : Muzej Ðakovštine, 1978. - (Biblioteka Muzeja Ðakovšti-ne)

5 : Zbornik Muzeja Ðakovštine / <glavni urednik Borislav Bijeliæ>. - 2001 Biblio-grafija uz pojedine radove i bibliografske bilješke uz tekst. - Summaries

ISBN 953-97083-3-8

1. Šestan, Ivan

I. Ðakovo i okolica - Zbornik

SADR�AJ

ÈLANCI

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanja Muzeja Ðakovštine - - - - - - 5

�eljko Lekšiæ: Iz povijesti ðakovaèkih mlinova- - - - - - - - - - - - - 21

Vladimir Geiger: Novèanice/bonovi grada Ðakova - - - - - - - - - - - 39

Tihana Petroviæ: Milko Cepeliæ - istra�ivaè hrvatskogaseljaèkog tekstila - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 61

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bila na Štrbincima kod Ðakova? - - - 77

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike u Ðakovui Ðakovštini od 1929. do 1941. godine - - - - - - - - - - - - - 97

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a ponešto i o razvojuheraldike kod nas i u svijetu - - - - - - - - - - - - - - - - - 135

Grgur Marko Ivankoviæ: Arhitektura secesije u Ðakovu - - - - - - - - 157

Jasmina Ratkoviæ: Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu - - - - - - - - - 169

GRAÐA

Krešimir Paviæ: Autobibliografija objavljenih radova - - - - - - - - - 199

Vilim Matiæ: Stare karte Ðakovštine - - - - - - - - - - - - - - - - - 215

Vilim Matiæ: Pregled opæina u ðakovaèkom kotaru 1850 godine - - - - - 225

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo(1946.-1973. g.) iz fonda okru�nog privrednog sudau Osijeku - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 231

Vesna Bo�iÆ-Drljaèa: razvoj uprave na podruèju Ðakovaod 1945. do danas - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 255

KRITIKE, OCJENE I PRIKAZI

Helena Sabliæ-Tomiæ, Goran Rem: Puut nebeski, Ðakovaèka èitanka(Hrvoje Miletiæ) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 269

Accede ad Certissiam, Antièki i ranokršæanski horizont arheološkognalazišta Štrbinci kod Ðakova (Borislav Bijeliæ) - - - - - - - - 274

3

Borislav Bijeliæ: Ðakovaèke ulice - kratke biografije osobapo kojima su dobile ime (Vladimir Geiger) - - - - - - - - - - 276

Hrvoje Miletiæ: Ðakovštinom utjelovljeni(Borislav Bijeliæ) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 279

Strizivojna, Zbornik radova o 300. obljetnici prvog poznatog zapisa imena(Nikola Damjanoviæ) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 280

Ðakovaèki susreti hrvatskih knji�evnih kritièara 1.(Hrvoje Mletiæ) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 283

2. ðakovaèki susreti hrvatskih knji�evnih kritièara(Ivan Kunštiæ) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 285

Antun Mandiæ: Uputjenje k'slavonskom pravopisanju za potrebunarodnieh uscionicah u kraljevstvu Slavonie 1779.(Miro Šola) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 287

Julije Njikoš: Ðakovo je srce Slavonije - narodni i radni obièaji,pjesme, kola i poskoèice seljana Ðakovštine(Adam Paviæ)- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 290

Miro Šola: Moji razgovori s njima(Borislav Bijeliæ) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 292

Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru(Borislav Bijeliæ) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 294

U SPOMEN

Sjeæanje na Krešimira Paviæa (Mato Batoroviæ)- - - - - - - - - - - - 301

4

UDK 069(497.5 - 37 Ðakovo) (091)

Pedeset godina od osnivanjaMuzeja \akovštine \akovo

Branka UzelacMuzej \akov{tine, Ðakovo

Pi{u}i o osnivanju i radu Muzeja \akov{tine, autorica se usredoto~ujena prostorni problem koji konstantno mu~i ovu ustanovu od 1951. godi-ne do danas, Muzej je promijenio tri destinacije i sada je pred ~etvrtom.Ovo bi trebalo biti stogodi{nje rje{enje. Kako se sve to odrazilo na samumuzejsku gra|u, stru~njake koji rade u ovoj ustanovi i ljude, pogotovodjecu, kao konzumente koji `ive u \akovu s Muzejem, a bez Muzeja, tesam odnos izme|u Muzeja i Grada, pokazat }e budu}e vrijeme.

Obilje`avanje pola stolje}a djelovanja M\\ prigoda je za pogled una-trag, na po~etke njegova rada i njegova razvoja te utjecaja na sredinu u ko-joj je djelovao.

Razvoj muzeja kroz povijest ukazuje da su muzejima prethodile boga-te crkvene i privatne zbirke.

Tako je povijesna osnova stvaranju fundusa budu}eg Etnografskogmuzeja u Zagrebu bila kolekcija od 12000 tisu}a predmeta otkupljena odSalamona Bergera, industrijalca iz Zagreba.

5

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaMuzeja Ðakovštine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20

Muzej Brodskog Posavlja iz Slavonskog Broda nastao je darovanjemzbirki gradu od strane `eljezni~kog ~inovnika Julija Hoffmana.

Osje~ki muzej nastaje iz potrebe da se zaustavi stalni odljev kulturneba{tine iz grada (~itave zbirke Osje~ana poklanjaju se tijekom 19. stolje}amuzeju u Budimpe{ti), ali kao institucija svoje utemeljenje vezuje uz imeosje~kog veletrgovca Franje Sedlakovi}a. On je 17. 2. 1877. godine poklo-nio gradu zbirku novca, medalja, numizmati~ke stru~ne literature te zbirkuoru`ja.

Utemeljenje muzeja u \akovu ne mo`e se vezati samo uz jedno ime,niti uz neku odre|enu darovanu ili otkupljenu zbirku.

Iza njegova utemeljenja stajala je bogata kulturno-povijesna pro{lostgrada te ~itav niz ljudi povezanih zajedni~kim interesom. Po~ev od biskupaJosipa J. Strossmayera koji je i nov~ano i darovima potpomagao muzeje uZagrebu i izvan njega te drugih kreativnih, vrijednih entuzijasta.

Posebno je pomagao Arheolo{ki muzej u Zagrebu. Okru`nicom od 7.sije~nja 1862. godine preporu~io je Strossmayer sve}enstvu biskupije daprikuplja starine, a krajem stolje}a pozvao je arheologa Josipa Brun{midada vr{i arheolo{ka iskapanja na vlastelinskom dobru [trbinci, o ~emu jeovaj i pisao u Vjesniku HAD-a 1901. godine.

Na prijelazu u dvadeseto stolje}e postojale su u \akovu dvije privatneetnografske zbirke: zbirka Milka Cepeli}a te zbirka Josipa Lovreti}a.

\akova~ki kanonik msgr. Milko Cepeli} (1853.-1920.) svojim je ra-dom dao zapa`en obol kulturnoj ba{tini hrvatskog naroda. Ljubav premanarodu nagnala ga je na prou~avanje narodnog `ivota i njegovih obi~aja.Prikupio je vrijednu zbirku tekstilnih rukotvorina: tkala, raspljeta, ~ipaka ivezova koje je izlagao na raznim prigodnim izlo`bama. Godine 1891., na-kon Prve jubilarne izlo`be Gospodarskog dru{tva u Zagrebu, napisao jestudiju o izlo`enim tekstilnim rukotvorinama svih 8 `upanija. Ta je studijaprvi sustavni prikaz narodnog rukotvorstva.

Cepeli}eva zbirka narodnih rukotvorina nalazi se u Etnografskom mu-zeju u Zagrebu.

Josip Lovreti} (Otok, 1865.-1948.), sve}enik biskupije |akova~ke isrijemske, ubraja se u skupinu onih pregalaca koji su na prijelazu stolje}a

6

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20 Muzeja Ðakovštine Ðakovo

dali veliki doprinos hrvatskoj kulturi i svojim radom zadu`ili hrvatsku et-nolo{ku znanost. »Josip Lovreti} zadu`io je na{u etnologiju svojim djelom»Otok« - narodni `ivot i obi~aji. … do danas jedinstvenom, bez sumnjenajboljom, najsadr`ajnijom, u njegovom domorodnom slavonskom govo-ru pisanom etnografskom monografijom… Ljep{i, korisniji, trajniji spo-menik jednom selu jedva bi se moglo zamisliti. (Milovan Gavazzi u: @ivot idjelo Josipa Lovreti}a, Martin Grgurovac, Privlaka, 1983).

Prvi je put potrebu za osnivanjem muzeja u \akovu spomenuo 1913.godine Josip @erav, pisac »Spomen spisa - 100. obljetnice postojanja cehau \akovu«. Govore}i o obrtni~koj zastavi iz 1484. godine, on je napisao:»…i bude li kada \akovo imalo svoj muzej, koji bi vrlo lijepo pristajao u»Hrvatski dom«, mo}i }e i ova zastava potomcima pri~ati…« (Zastava jena kraju ipak dospjela u Muzej \akov{tine!)

Izme|u dva svjetska rata |akova~ki su gradski oci odlu~ili da se osnu-je muzej u \akovu. U travnju 1926. godine gradsko je zastupni{tvo donije-lo odluku »da se pristupi ure|enju muzeja za starine i uspomene vezanepro{lo{}u na{eg \akova«. O tome su pisale |akova~ke novine ali je de-mokratski »Narodni list« ispravno primijetio: »Misao vrlo lijepa, no jednose zaboravlja da nemamo ni prostorije, ni ~ovjeka, koji bi otpo~eo sa pri-premanjem. Bojimo se da }e ova lijepa zamisao kao i mnoge druge ostatisamo na papiru.«

Tako je i bilo.Osnivanju muzeja u \akovu ponovno se pristupilo nakon Drugoga

svjetskog rata. U~itelj Stjepan Dvor`ak, kasnije suradnik Muzeja grada\akova, objavio je u »Slu`benom glasu« ~lanak »Osnivanje muzeja u gra-du \akovu« u kojemu je dao upute o prikupljanju predmeta, isti~u}i zadat-ke muzeja.

Godine 1950. nastao je Inicijativni odbor gra|ana koji je na prvoj sjed-nici 14. studenog odlu~io da se osnuje Muzej grada \akova.

Ipak, pro{la je jo{ jedna godina dok muzej nije osnovan, a dvije doknije zvani~no otvoren za javnost u vidu prvog stalnog izlo`benog prostora.Te{ko se koji muzej u Slavoniji mogao pohvaliti stalnim izlo`benim pro-storom u to doba, i s tako bogatom i raznovrsnom etnografskom gra|om,uz arheolo{ku te kulturno-povijesnu zbirku.

7

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaMuzeja Ðakovštine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20

Rje{enjem broj 15273 od 12. 12. 1951. godine Narodno vije}e op}ine\akovo daje odobrenje da se osnuje Gradski muzej u \akovu pod ruko-vodstvom Povjereni{tva prosvjete i kulture Narodnog odbora.

Aktom o osnivanju ispunjene su dugogodi{nje `elje i potrebe za usta-novom takve profilacije.

Rad Muzeja \akov{tine od 1952. g. - do 1967. g.

Muzej je smje{ten dije-lom u gradski a dijelom uprivatni prostor zgrade ubiv{em Osje~kom sokaku atada u Ulici JNA 15. Osje~kisokak je bila glavna promet-nica koja je vodila premaOsijeku, a njegova gradnjazapo~ela je ve} po~etkom18. stolje}a. Naseljavali suga uglavnom |akova~kiobrtnici i trgovci.

Prvom direktoricomMuzeja postala je\akov~anka Hedviga Dek-ker, uposlena u Povjere-ni{tvu prosvjete i kulture kaoprosvjetna referentica.

Prvi stalni postavsve~ano je otvoren 22. stude-noga 1952. godine.

»Muzej \akov{tine 22. studenoga 1952. sve~ano je izvr{io otvaranjeprve muzejske izlo`be u pet izlo`benih prostorija i time preuzeo veliki za-datak ~uvanja na{e kulturne ba{tine, koja je tokom vjekova u velikoj mjeri

8

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20 Muzeja Ðakovštine Ðakovo

o{te}ena. Zato moramo svim sredstvima nastojati da sa~uvamo od propa-danja svaki predmet koji ima nau~nu ili umjetni~ku vrijednost.«

Tako je u povodu otvorenja Muzeja za posjetioce pisala H. Dekker u»\akova~kom listu« br. 2, godine 1953.

Nastavilo se s muzeolo{kim radom koji je u prvom planu obuhvatiosabiranje kulturne ba{tine s podru~ja grada i sela. H. Dekker se anga`iralaoko ~uvanja spomenika kulture, spa{avanja arhiva, dokumentacije izNOB-a, starih knji`nica. Uspostavljen je kontakt sa selima preko seoskihpovjerenika koji izvje{tavaju Muzej o stanju kulturnih spomenika, gra|ikoja se mo`e prona}i i prikupiti, o svim promjenama u selu koje su na nekina~in povezane s muzejskom djelatno{}u.

Javili su se i prvi suradnici i darovatelji te je osnovan Odbor suradnikamuzeja. Tu su zapa`ena imena Vrtari} Anice, Pavi} Ivice, Dvor`ak Stjepa-na, Germov{ek Ivana, ^orda{i} Franje, [najder Adolfa i drugih. Velikupomo} u radu Muzeja, i njegovoj uposlenici Hedvigi Dekker, pru`aju ~la-novi »Dru{tva prijatelja starina« koje je osnovano 1953.

»Dru{tvo prijatelja starina imat }e ~asnu ulogu, da bude sakuplja~ vri-jednih starina za Muzej \akov{tine, i da bude ~uvar kulturno-historijskihspomenika na podru~ju grada i kotara« - zapisala je H. Dekker (\akova~kilist 11, 1953.).

U vrlo kratkom vremenu dru{tvo je imalo 214 ~lanova. Predsjednik jeFranjo ^orda{i}, tajnica Hedviga Dekker, blagajnik Ajfrid Vendelin, kotar-ski povjerenik muzeja Ivan Germov{ek, gradski povjerenik Rudolf [unk.Svi su oni dugogodi{nji suradnici te prijatelji Muzeja.

Po tematskoj strukturi to je kompleksni muzej zavi~ajnog tipa, sa za-datkom da {titi i skuplja kulturnu ba{tinu, stru~no obra|uje, pohranjuje udepoe te prezentira javnosti putem izlo`bi i stru~nih ~lanaka objavljenih unovinama i stru~nim ~asopisima.

U povodu prve obljetnice otvaranja Muzeja H. Dekker je pisala:

»U Muzeju \akov{tine razvija se sistematska djelatnost ~uvanja,prou~avanja, popularisanja spomenika kulturno-historijskog i umjetni~kogkaraktera, a naro~ito svoju razvojnu djelatnost usmjerava u kultur-no-prosvjetnom i nau~nom pravcu. Kulturno-prosvjetna djelatnost Muzeja

9

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaMuzeja Ðakovštine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20

ogleda se u radu na podizanju op}eg kulturnog nivoa na{ih ljudi prekomnogih predavanja i izlo`bi.« (\akova~ki list 40., 1953.)

U ~lanku je objavljena i izjava dr. Antuna Bauera, poznatog kolekcio-nara te muzealca:

»^estitam na osnutku i postavi ovog Muzeja. Ovo je rekordan uspijehi nema analogije u na{oj muzeologiji. \akova~ki muzej je zaista kulturna iprosvjetna ustanova koja \akov~anima name}e du`nost, da se brinu zasvoju kulturnu ba{tinu. To je legitimacija kulture \akova. Po~etak ovogaMuzeja daje mogu}nost naslutiti njegove perspektive u doglednojbudu}nosti.«

Muzej je sakupljao gra|u s podru~ja etnologije, arheologije, numiz-matike, povijesti, umjetnosti, arhiva.

I zbilja, razvoj Muzeja \akov{tine i{ao je uzlaznom putanjom. Orga-nizirana su predavanja s podru~ja arheologije, povijesti, etnologije. Postav-ljane povremene izlo`be iz muzejskog fundusa koji se stalno pove}avao.Broj posjetitelja bio je na zavidnoj razini. Ostvarena je uspje{na suradnja sosnovnim te srednjim {kolama. Odnosi s centralnim muzejima i nau~nimustanovama bili su korisni. Velik broj doma}ih i stranih posjetilaca bio jenajbolji dokaz o afirmaciji ustanove.

Lijepe rezultate postigla je Hedviga Dekker u stru~nom i znanstvenomradu publicirav{i tridesetak ~lanaka. Godine 1959. tiskala je »\akovo i nje-gova okolica kroz kulturno-historijske spomenike« kao prvu knjigu Biblio-teke Muzeja \akov{tine.

Ova je publikacija rezultat vi{egodi{njeg rada i istra`ivanja arheo-lo{kih lokaliteta te prou~avanja kulturno-povijesnih spomenika\akov{tine. Posebnu vrijednost imao je Katalog arheolo{kih nalazi{ta u\akov{tini te karta arheolo{kih nalazi{ta. Naravno da je bilo i nedostataka,ali stru~na je kritika istakla vrijednost ove male ali zna~ajne knjige.

Etnografskim istra`ivanjima obra|ena su sela Trnava i LevanjskaVaro{, a zatim su obra|eni podaci predani Centru za pripremu Etnolo{kogatlasa u Zagrebu.

Godine 1957. u Gorjanima je obnovljen narodni obi~aj Ljelje koji jepo~eo nestajati krajem 19. stolje}a.

10

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20 Muzeja Ðakovštine Ðakovo

Direktorica Muzeja \akov{tine Hedviga Dekker, odgovorna, vrijed-na, samozatajna, neumorna u svom dru{tvenom anga`manu, umrla je tiho uOsje~koj bolnici na samu Novu godinu 1963.

»Muzejska aktivnost prof. Hedvige Dekker o~ituje se u neumornom ipo`rtvovnom nau~nom i stru~nom sre|ivanju bogate muzejske gra|e kao ina prikupljanju muzejskog materijala. Uporedo s ostalim radom na muzejuizvr{ila je i potpuno inventiranje cjelokupnog materijala zbirki, muzejskebiblioteke i arhiva… Organizator je niza izlo`bi i niza predavanja kako umuzeju tako i na podru~ju \akov{tine.« (Vijesti MKH 2., 1963., str. 50.)

Tako Muzej \akov{tine ostaje bez jedine stru~ne osobe i bez vodstva.

Na sastanku Savjeta Muzeja, te dru{tveno-politi~kih radnika, 6.sije~nja 1963. godine odlu~eno je da Muzej nastavi rad, a novim direkto-rom izabran je Franjo ^orda{i}, prosvjetni radnik u mirovini, suradnik Mu-zeja od osnivanja i predsjednik »Dru{tva prijatelja starina«.

Iste godine na mjesto arheologa upo{ljava se Branka Raunig. Nastu-pom u slu`bu R. B., kustosa arheologije, od 1. 9. 1963. godine zapo~eo jestru~ni i sustavni rad u arheolo{kom odjelu.

Godine 1967. Muzej je morao napustiti prostor u kojem je obitavaoprethodnih 15 godina. Smje{ta se na prvom katu u Preradovi}evoj ulici broj17, u prostoru gdje je bio Dom zdravlja do 1964. godine kada je poslije po-tresa, koji je ja~e o{tetio zgradu, iselio.

Muzej \akov{tine u periodu od 1967. g. - do 1994. g.

Ovu veliku jednokatnicu dao je biskup Strossmayer 1857. sagraditi zapotrebe sjemeni{ta bosanskih franjevaca. Kasnije su se oni preselili uOstrogon a u tu zgradu smje{tena je biskupijska tiskara. O zgradi u koju jesmje{tena tiskara pi{u Cepeli} i Pavi}:

»Ona je smje{tena u prvo doba u vlastelinskoj zgradi iza sjemeni{ta, aza koju godinu pre{la je u prizemlje biv{eg samostana franjevaca bosan-skih, u kojem se i u godini 1900. nalazi« (str. 236).

11

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaMuzeja Ðakovštine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20

Godine 1914. preselila je tiskara na prvi kat gdje je i bila sve do 1948.Neko vrijeme nalazila se ovdje |akova~ka po{ta, Dom zdravlja a kasnije,uz M\\ na prvom katu, smje{tena je u prizemlju i Financijska uprava gra-da.

Sna`an potres 1964. godine nanio je i ovom prostoru ve}u {tetu. Otome je pisala Branka Rauning: »Vi{e od godinu i pol trajala je borba za mi-ninalna sredstva, kojima bi se o{te}ene prostorije koliko - toliko sanirale, tesu u toku 1969. godine, izvr{eni najnu`niji gra|evinski radovi na adaptaci-ji. Krajem aprila 1970. g. od Fonda za unapre|ivanje kulturnih djelatnostiop}ine \akovo dobijena su financijska sredstva za postavljanje stalnihizlo`bi…« (Vijesti MKH., 1970. str. 3).

U radu na postavljanju stalnog postava sudjelovali su radnici Muzeja\akov{tine, direktorica Etnografskog muzeja iz Zagreba, etnolog Marija-na Gu{i}, muzealci iz Muzeja Slavonije te suradnice Muzeja - u~iteljicaLucija Karali} i Marija Gregi} iz Gorjana. Godine 1973. dopunjen je stalnipostav s jo{ tri prostorije tako da je izlo`beni postav zauzimao sedam pro-storija u kojem je izlo`en dio gra|e iz cjelokupnog fundusa Muzeja. Slijedizlo`benog postava polazio je od najstarijih arheolo{kih izlo`aka, prekoizlo`benog oru`ja, dokumentacije i fotografija iz Zbirke NOB-a, nam-

12

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20 Muzeja Ðakovštine Ðakovo

je{tene gra|anske sobe s kraja 19. stolje}a iz Kulturno-povijesne zbirke.Ostale ~etiri prostorije prezentirale su etnografsku gra|u, odnosno tradicij-ski tekstil, `ensku i mu{ku tradicijsku no{nju, inventar seoskog stambenogprostora, tkala~ki stan, vrste tkala, otkane pokriva~e, ponjavce, }ilime, }ili-ma{e.

Arheolog Branka Rauning napu{ta ovu ustanovu 1971. g. a zapo{ljavase Ivica [estan, po struci etnolog. On se zadr`ava u Muzeju do kraja 1978.g. a tada prelazi u Etnografski muzej u Zagrebu.

Muzejski rad etnologa je slo`en i zavr{ava objavljivanjem stru~nih iznanstvenih rezultata dugogodi{njih terenskih istra`ivanja te nastoji uka-zati na razvoj i puteve kulture jednog podru~ja. Budu}i da je tradicijskakultura uvelike zahva}ena procesom transformiranja, radnici Muzeja supoveli akciju intenzivnog sakupljanja etnografske gra|e, terenskaistra`ivanja duhovne i materijalne kulture sela \akov{tine.

Nastupom u slu`bu Kre{mira Pavi}a na mjesto povjesni~ara (1.sije~nja 1976. g.) intenzivira se rad na istra`ivanju lokalne povijesti, povi-jesti knji`evnosti i umjetnosti. Istra`ena je povijest |akova~kih tiskara od1880. g., prou~ene su i |akova~ke novine do II. svjetskog rata, povijest no-gometa, srednjovjekovna obitelj Gorjanski i mnoge druge teme vezane uzpro{lost te ljude \akova.

Godine 1978. umire Franjo ^orda{i}, dotada{nji direktor Muzeja. Nje-govo ime i rad usko je vezano s osnutkom Smotre folklora Slavonije i Ba-ranje »\akova~ki vezovi«. Od 1967. godine kada se odvijaju prvi\akova~ki vezovi, Muzej \akov{tine i njegov direktor nastoje predstaviti{irokoj javnosti dio na{e tradicijske kulture, folklorne ba{tine i aktualnognarodnog stvarala{tva.

Godine 1979. u Muzeju rade tri kustosa: uz povjesni~ara Kre{miraPavi}a tu su i Ivo Pavlovi}, kao arheolog, te Branka Uzelac, etnologinja.

Direktor je Kre{imir Pavi}, kojeg 1982. g. zamjenjuje na tom polo`ajuIvo Pavlovi}, arheolog.

Sljede}e godine prolaze u odr`avanju redovne muzejske djelatnosti.Zbirke postaju bogatije, njeguje se izdava~ka djelatnost, izlo`bena djelat-nost se odvija redovito. Stalni postav, svakodnevno pristupa~an javnosti, idalje plijeni pa`nju posjetitelja.

13

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaMuzeja Ðakovštine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20

Zbirke Muzeja su za{ti}ene po slu`benoj du`nosti i rangirane kao vri-jednost B kategorije pri Regionalnom zavodu za za{titu spomenika kultureu Osijeku. Isto tako za{ti}en je i prahistorijski, anti~ki i srednjovjekovni ar-heolo{ki lokalitet [trbinci koji pobu|uje pa`nju po arheolo{kim nalazimajo{ od polovine 19. stolje}a.

Me|u nalazima naro~ito je vrijedan dio staklene posude - plitice odblijedozelenog stakla. Sredina dna ukra{ena je portretima `ene i mu{karcana zlatnoj foliji. Budu}a sistematska iskopavanja ukazat }e na bogatstvoarheolo{kog materijala pa i na smje{taj rimske postaje Certisse.

»\akovo kao likovna nadahnu}e«, »Anti~ki i srednjovjekovni no-vac«, »Po~eci fotografije u \akovu«, »Slavonski suvenir s etnografskompodlogom« - dio je naslova brojnih izlo`bi koje su se odr`avale u Muzejunarednih godina.

Krajem osamdesetih godina osje}a se potreba za ve}im prostorom, zanovim stalnim postavom, ~uvaonice postaju pretijesne, a i sam radni pro-stor muzealaca.

Godine 1977. sve mjesne zajednice grada \akova donose Odluku ouvo|enju mjesnog samodoprinosa u visini 2% tijekom 5 godina. Jedna odnamjena samodoprinosa odnosila se i na potrebe kulture, odnosno na sana-ciju i rekonstrukciju zgrade Muzeja. Tim programom Muzej bi dobio nakori{tenje tavanski prostor te dvori{te gdje bi pored suvremenog sadr`ajabilo i tradicijskih stambenih i gospodarskih objekata. Zna~i, prvo ure|enoetnografsko dvori{te na podru~ju Slavonije. Muzej \akov{tine je o~ekivaosvoje bolje dane i ne slute}i {to }e sve do`ivjeti i \akovo i cijela Hrvatska.1. sije~nja 1991. g. umire Kre{mir Pavi}, povjesni~ar Muzeja \akov{tineali tragedija se tu ne zaustavlja…

»Pri~a o Muzeju \akov{tine u \akovu tu`na je pri~a. On je bio udom-ljen u dijelu nacionalizirane zgrade u Preradovi}evoj ul. 17, u \akovu, utzv. »Franjeva~kom sjemeni{tu.« Iako ova zgrada nije u potpunosti odgo-varala muzeju ipak je omogu}avala njegovu aktivnost. Jedno vrijeme ~aksu samodoprinosom namicana sredstva za ure|enje i adaptaciju muzejskezgrade. U njoj Muzej do~ekuje Domovinski rat 1991. godine.« Tako pi{e@elimir Laszlo djelatnik MDC-a u Zagrebu, u Radovima hrvatskog dru{tva

14

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20 Muzeja Ðakovštine Ðakovo

folklorista, vol. 7, u tekstu »Muzejske zbirke, njihova sudbina, za{tita…«,1998. g.

Pred ratnom opasno{}u muzejske zbirke bivaju izmje{tene na po-dru~ja nezahva}ena ratom. Tako je bilo i sa zbirkama Muzeja \akov{tinetijekom listopada 1991. g. Muzej se i dalje nalazi u zgradi u Preradovi}evojulici 17, ali u njoj nije bilo velikog dijela muzejske gra|e. Ostalo je ne{togra|e koja je bila manje vrijedna ili nespretna za transport. Muzejski radni-ci poku{avaju povremenim izlo`bama ukazati na svoje postojanje i u rat-nim uvjetima. ^ak se sredinom 1992. g. upo{ljava mr. Borislav Bijeli} naupra`njeno mjesto muzejskog povjesni~ara.

Ali u o`ujku 1993. godine Biskupija |akova~ka i srijemska slu`benotra`i povrat svoje zgrade zbog svojih potreba. U studenome 1993. godineSekretarijat za privredu i dru{tvene djelatnosti u \akovu donosi odlukuukinu}a pravomo}nog rje{enja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnomodboru op}ine \akovo od 15. travnja 1960. godine. Time se ukida dru{tve-no vlasni{tvo i zgrada se vra}a prvotnom vlasniku - Biskupiji.

Ravnatelj Muzeja Ivo Pavlovi} obra}a se Ministarstvu kulture i pro-svjete, tra`i pomo}, ali bez vidljivih rezultata. Biskupija tra`i da se Muzejiseli {to prije. Prostori koji se nude Muzeju ne odgovaraju ni minimalnimmuzejskim standarima, utvr|uje komisija Muzejsko-dokumentacijskogcentra Zagreb.

Situacija je bezizlazna i 15. o`ujka 1944. ravnatelj Muzeja potpisujedokument o dinamici iseljenja. Novi prostor u koji se smje{ta Muzej nalazise u Ulici Stjepana Radi}a 9.

Rad muzeja \akov{tine \akovo od 1994. g. do 2001. g.

Zgrada u koju se useljava Muzej nikako nije podobna iz vi{e razloga.»Korisna povr{ina iznosi samo oko 200 m kvadratnih {to nije ni izdalekadovoljno za muzejsku djelatnost; podrum je vla`an i neuporabljiv, a njego-vo eventualno isu{ivanje i adaptiranje je kompliciran i dugotrajan posao, a

15

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaMuzeja Ðakovštine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20

rezultati su uvijek problemati~ni; sa stropova pada `buka itd. Vjerujem dasu to dovoljni razlozi da u zgradi o kojoj je rije~ uz uvijet obimne i vi{ego-di{nje adaptacije mo`e biti eventualno samo dio muzeja ili samo njegovadepandansa, ali to nikako nije cjelovito rje{enje za Muzej…« (@elimir Las-szlo, izvor ve} naveden).

Preseljenje Muzeja nije bilo te{ko provesti jer su zbirke bile evakuira-ne pa se nedostatak prostora nije tako ni osje}ao. Problem nastaje kadaHrvatski povijesni muzej, u ~ije prostorije su »privremeno« smje{tene eva-kuirane zbirke, pismeno, 9. studenoga 1994. g., zahtijeva da se prostorijeisprazne jer u im neophodno potrebne za njihovu djelatnost. S obzirom dase zbirke nemaju gdje vratiti u \akovo, Dr`avna uprava za za{titu kulture iprirodne ba{tine ipak sprje~ava to drugo »iseljenje«.

Kako je u me|uvremenu zgrada Hrvatskoga povijesnog muzeja pripa-la dru{tvu likovnih umjetnika, Muzejski dokumentacijski centar, 15. lipnja1995. godine, moli gradona~elnika \akova da pomogne u iznala`enjuadekvatnog prostora za smje{taj fundusa Muzeja.

Gra|a se postupno vra}a krajem 1996. godine te u tri navrata 1997. go-dine.

U periodu do povrata muzejske gra|e Muzej \akov{tine je postavljao(unutar svog, iako neadekvatnog prostora) posu|ene likovne, povijesne te

16

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20 Muzeja Ðakovštine Ðakovo

etnografske izlo`be; izlo`be manjeg obima, skromnije ali ipak se nastavlja-lo s muzejskom djelatno{}u.

Odr`avane su javne tribine na kojima se predstavljalo suvremenohrvatsko izdava{tvo s podru~ja likovnih, povijesnih, odnosno dru{tve-no-humanisti~kih znanosti.

Po povratku muzejskog fundusa bili smo prisiljeni tra`iti druge pro-store. Suradnja s ^asni~kim domom bila je i ostala jako uspje{na. (Tradicij-sko rukotvorstvo - entitet hrvatskog naroda, Odje}a i nakit hrvatskih `ena,Edvard Ku`ina Matei - samostalna izlo`ba slika, Slavko Tomerlin, Hrvat-sko ratno znakovlje - iz Zbirke Domovinskog rata Muzeja \akov{tine.)Velika i dobro posje}ena izlo`ba »Od nepobjedivog sunca do sunca prav-de«, autorice dr. Branke Migotti, u organizaciji Arheolo{kog muzeja Za-greb, bila je oboga}ena s arheolo{kim nalazima sa [trbinaca. »Accede adCertissiam..« - Anti~ki i ranokr{}anski horizont arheolo{kog nalazi{ta[trbinci kod \akova izazvao je veliku pozornost 1998. godine postavlja-njem u prostor kripte katedrale.

Izdava~ka djelatnost se nastavlja. Godine 1997. izlazi i Zbornik Muze-ja \akov{tine, broj 4. Zatim izlazi i knjiga mr. Borislava Bijeli}a »\ako-va~ke ulice«, 1998. U sredstvima javnog informiranja redovito se javlja ostanju i aktivnostima Muzeja. Arheolo{ka iskapanja vr{e se gotovo redovi-to (na Ivandvoru, kod crkve Svih svetih, na [trbincima)

Svoj u`itak etnologinja prona|e u stru~nim savjetima kod tematskogure|ivanja izloga za \akova~ke vezove, kada se ulicama \akova stvarajumale izlo`be iz tradicijskog `ivota \akova; u odr`avanju radionica s tradi-cijskim temama; terenskim istra`ivanjima o duhovnoj i materijalnoj kultu-ri. Stalna briga za tekstilije koje sada ve} godinama stoje pohranjene ukutijama.

Tijekom 1998. godine zgradu kupuju \akova~ka vina d.d., tako da jeiseljenje neminovno. Potraga za novim i boljim prostorom za Muzej se na-stavlja. Poslije ~itavog niza neuspjelih poku{aja da se prona|e adekvatanprostor (ili je premali, ili ne zadovoljava minimum muzeolo{kih uvjeta, ili

17

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaMuzeja Ðakovštine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20

odgovara, ali ne mo`emo ga dobiti i tako dalje i tako dalje) pojavljuje sekona~no rje{enje.

Po~etkom 2001. godine na mjesto ravnateljice Muzeja \akov{tine do-lazi Branka Uzelac, etnologinja i dugogodi{nji radnik te ustanove. Kao naj-va`niji problem name}e se revizija muzejske gra|e i stanje o{te}enosti iste.

Ministarstvo financija RH, `ele}i rije{iti prostorni problem svojihuposlenika, rje{ava i problem Muzeja \akov{tine. Povijesnu zgradubiv{eg kotara u Star~evi}evoj ulici, izgra|enu po~etkom dvadesetog sto-lje}a, Grad \akovo dobija na uporabu i dodjeljuje je Muzeju. Zgradu je po-trebno adaptirati. Brigu oko toga preuzima Povjerenstvo osnovano priGradskom poglavarstvu. Radovi po~inju 1. prosinca 2000. godine, a finan-cira ih Ministarstvo kulture. Unutar dvori{nog prostora Ministarstvo finan-cija je trebalo izgraditi zgradu za svoje uposlenike. Po~etkom 2001. godineMinistarstvo financija odustaje od gradnje tako da Muzej \akov{tine dobi-ja i dvori{ni prostor. Nakon obustave radova na adaptaciji tijekom svibnja2001. godine (zbog neke nezakonitosti pri izboru izvo|a~a radova) radovise nastavljaju ubrzo s novim izvo|a~em, uz obvezu da budu gotovi do kraja2001. godine.

Muzej \akov{tine mo`e o~ekivati useljenje u novi adaptirani prostortijekom 2002. godine.

Veliki dio muzejske gra|e je tijekom ovih dugih ratnih godina te porat-nih godina o{te}en zbog neadekvatnog tretmana. Muzejske zbirke su nedo-stupne posjetiteljima ve} deset godina. Pored svih na{ih napora slabo smomogli odgojiti generacije djece u uvjerenju da Muzej \akov{tine ipak po-stoji. Kada je zbirka nedostupna, kada je posjetitelj ne mo`e vidjeti nitido`ivjeti u njenom osnovnom ozra~ju, sve postaje pomalo besmisleno.Zato i ovo preseljenje predstavlja na neki na~in po~etak muzejske djelatno-sti Muzeja \akov{tine \akovo, koji ove godine obilje`ava pola stolje}asvoga postojanja.

Svjesni smo kakve sve posljedice donosi nedostupnost zbirki, nedo-statak stalnih i povremenih izlo`bi oblikovanih od muzealija iz zbirki, ali

18

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20 Muzeja Ðakovštine Ðakovo

unato~ tim problemima vjerujemo da stru~ni kadar Muzeja ima dovoljnosnage, znanja te stru~nosti da sve to prevlada i ponovno uka`e na Muzejkao ustanovu koju Grad \akovo nikada nije izgubio, nego ju je kona~nosmjestio u prostor gdje }e biti dostojan na{e ba{tine.

19

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaMuzeja Ðakovštine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20

Literatura:

1. Branka Uzelac, »Trideset godina rada Muzeja \akov{tine«, Revija\akova~kih vezova, 1982. g.

2. @elimir Laszlo, »Muzejske zbirke, njihova sudbina, za{tita… Rado-vi hrvatskog dru{tva folklorista, vol. 7, Zgb., 1998.

THE 50TH ANNIVERSARY OF THE "MUZEJ ÐAKOVŠTINE"ÐAKOVO

Summary

Writting about the establishment and existence of the "Muzej\akov{tine", the author concentrates on and stresses the housing pro-blem which the museum has been forced ro deal with since its founda-tion in 1951 up to the present days. The museum has faced 3 changes oflocation and is now about to experience the fourth one, which is believedto be a solution for another 100 years. Future will show this problem hasreflected on the museum materials, proffessional team working in thisinstitution, and the public, especially the youngest generations as consu-mers of culture, who live in \akovo which has a museum, but practi-cally does not have it at all, as well as on the relation the museum - localgoverment.

20

Branka Uzelac: Pedeset godina od osnivanjaZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 5-20 Muzeja Ðakovštine Ðakovo

UDK 67/68 (497.5 - 37 Ðakovo) (091)

664.71 (497.5 - 37 Ðakovo) (091)

Iz povijesti ðakovaèkih mlinova

�eljko Lekšiæ

Pisac u ovom èlanku navodi mlinove u Ðakovu i bli�oj okolici, i to urazdoblju od kraja 17. stoljeæa, pa do poèetka Drugoga svjetskog rata.Najstariji mlinovi bili su vodenice, kojih je nakon izgona Turaka zateèe-no èetiri. Kasnije se javljaju mlinovi koje su pokretali konji i volovi. Udrugoj polovici 19. stoljeæa dolazi do industrijalizacije i u Ðakovu, te segrade parni mlinovi. U to vrijeme u Ðakovu su bila tri mlina: mlin Sloga,mlin obitelji Fucks, kasnije Ðakovaèki mlin na valjke d.d., i biskupijskiparomlin. Kasnije je osnovano nekoliko manjih mlinova, pogotovo na-kon pojave benzinskog motora, od kojih pisac posebno istièe Kajzerov iRaumbergerov mlin.

O najstarijim mlinovima

Još za vrijeme turske vlasti, na Ribnjaku, Ðakovu najbli�oj rjeèici bilesu èetiri vodenice. Iz carskog popisa iz 1702. godine saznajemo èiji su tobili mlinovi. Biskup Petar Bakiæ1, u svome prijevodu popisa s latinskog u

21

�eljko Lekšiæ:Iz povijesti ðakovaèkih mlinova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38

1 Petar Bakiæ (Split, 1670. - Kri�ovljani, 1749.), bosansko-ðakovaèki biskup. Nakon završeneteologije, od 1694. godine misionar u Slavoniji i ju�noj Ugarskoj. Godine 1697. imenovantumaèem “ilirskog” jezika na beèkom dvoru, 1709. srijemski, a 1716. bosansko-ðakovaèkibiskup. Zauzimao se za crkveno jedinstvo. Nastavio izgradnju katedrale u Ðakovu.

prvoj polovini 18. stoljeæa, naveo je sljedeæe: “U vodi Ribnjak èetiri mlinajali vodenice turske ostaše, jedna je bila Ibraim Èehaje, druga je bila niko-jega Turèina Gaija, treæa je bila Ibraim Èehaje, èetvrta bila je nikoga Turèi-na Podgoratlije, koje sve èetiri vodenice kada Turèin pod Beèen bi razbit,sve èetiri opustiše i razmetnuše, i po�gaše po hajduci i Turaka.”2 Na istommjestu saznajemo da je tada bio popravljen jedan mlin prije godinu dana, ada su još dva bila u fazi popravljanja. Biskup Petar Bakiæ u svome prije-vodu naveo je sljedeæe: “...sada jedan mlin, koji jest bio Ibraim Èehaje,na misto kojega kmet Mato Tufed�ija prid jednim litom popravi, drugakoja biše turèina Èehaja, sada popravljaju Antun Vuèièanin, Kristo i Do-minko, koja nije jošte svršena. Treæa i sada stoji pusta. Èetvrta koja jestbila Turèina Podgoratlije, a sada popravlja paor ovoga mista Tomiæ Gor-janac, koja jošte nije svršena.”3

Biskup Petar Bakiæ dao je sagraditi vodenicu na Kaznici.4 Kako ova

vodenica, zbog nedostatka vode, nije mogla neprestano mljeti, njegov na-

sljednik biskup Josip Èolniæ5 dao je pored te vodenice sagraditi suhi mlin

na volovski pogon, a u vodenicu ugraditi dva kamena.6 On se bavio mišlju

da zagradi ribnjak, tj. sagradi branu i tako poveæa vodu, pa i vodenicu.

22

�eljko Lekšiæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38 Iz povijesti ðakovaèkih mlinova

2 Prijevod biskupa Petra Bakiæa naslovljen Oppidum rekuæ varoš Diakovo, u: Tade Smièiklas,Dvjestogodišnjica oslobodjenja Slavonije, II, JAZU, Zagreb, 1891., str. 309.

3 Isto.4 Marin Srakiæ, Autobiografija Josipa Antuna Èolniæa, biskupa bosanskog ili ðakovaèkog,

Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, 1, Historijski arhiv u Osijeku, Osijek, 1991., str. 46.5 Josip Antun Èolniæ (Vivodina, 1699. - Ðakovo, 1773.), bosansko-ðakovaèki biskup. Imenovan

biskupom 1751. godine. Sagradio biskupsku rezidenciju, opremio katedralu, osnivao nove �upe iizgradio nekoliko crkava te proveo naredbu da se u �upama vode matice. Utemeljio prvu puèkuškolu u Ðakovu i pomogao osnivanje gimnazije u Osijeku. Od 1753. godine veliki �upan po�eške�upanije.

6 Isto. Biskup Èolniæ u autobiografiji naveo je sljedeæe: “Buduæi da na ovom vlastelinstvu nemarijeka na kojima bi vodenica mogla neprestano mljeti, pobrinuo sam se da se podigne suhi mlin,volovski (na volovski pogon), pokraj rijeke Kaznice, na kojoj je još jedna vodenica neznatnevrijednosti u koju sam ugradio dva kamena. Nju je sagradio moj treæi prethodnik biskup PetarBakiæ.”

Drugu vodenicu izgradio je na rijeci Jošavi, na tri kotaèa. Njena izgradnja

trajala je tri godine, a završena je 1762. godine.7

Koliko je vodenica ostalo do kraja 19. stoljeæa, toèno nam nije pozna-to. Na Jošavi je postojala Klièiæeva vodenica, koja je i ucrtana na vojnojaustrougarskoj karti s kraja 19. stoljeæa. Klièiæi su bili trgovci u Ðakovu.8

U zemljišnim knjigama ispisanim 1879. godine nailazimo na podatak da jevlasnik kuæe broj 596 bio “Kokoš Stiepan vodenièar”, što ukazuje na to daje tada još bilo vodenica. Drugi vodenièari iz tog vremena nisu nam pozna-ti.

Vjetrenjaèe se nisu gradile na podruèju Ðakovštine, obzirom da naovom podruèju nema povoljnog vjetra.

Kako su rjeèice oko Ðakova ipak bile male, s nedovoljno vode, gradilisu se u Ðakovu suhi mlinovi. Na katastarskom planu Ðakova iz 1863. godi-ne vide se tlocrti “šatri” suhih mlinova, tzv. suvara. Iz plana je vidljivo daje tada u Ðakovu bilo više takvih mlinova. Pokretaèka snaga su bili voloviili konji koji su hodajuæi u krug u “šatri”, a to je bila velika prostorijakru�nog oblika, pokretali mlinski kamen.9 Sredinom 19. stoljeæa postojalisu u Ðakovu sljedeæi mlinovi:

– mlin Nikole Vittnera, nalazio se u Satnièkoj ulici (Vittnerovi susvoj posjed prodali 1890. godine, a do tada je mo�da radio i njihovmlin)

– mlin Sebastiana Stehra (1833.-1888.), nalazio se u Osjeèkom so-kaku, odnosno Kasarnièkoj ulici, kako se nekoæ nazivala Ulicabana Jelaèiæa, a nalazio se nekoliko kuæa iza prenoæišta

23

�eljko Lekšiæ:Iz povijesti ðakovaèkih mlinova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38

7 Isto. Biskup Èolniæ je naveo: “Pokušat æu ove godine, t. j. 1762., na toj rijeci uz velike troškoveizgraditi ribnjak i tako poveæati vodu, pa i vodenicu. Ta vodenica stoji najmanje 1500 forinti. Uzbo�ju pomoæ drugu æu izgraditi na rijeci Jošavi, na tri kotaèa; na njoj se radi veæ tri godine.Njezina cijena prelazi 2000 forinta. Ona je završena 17. rujna 1762.”

8 O obitelji Klièiæ (Kliciæ) vidi opširnije u: �eljko Lekšiæ, Kliciæi, prvi stalni i izuèeni trgovcimješovite robe u Ðakovu, Slavonski narodni godišnjak 1994., Ðakovo, 1993., str. 66-67.

9 Opis suvare vidi u: �arko Španièek, Tomašiæ-suvara u Otoku, Prilog poznavanju mlinova uSlavoniji, "Ðakovaèki vezovi", Jubilarna revija 1967-1991., Ðakovo, str. 34-37.

– mlin Andre Mazingera, nalazio se na poèetku Ulice Vladimira Na-zora, na mjestu gdje se nalazi bivša zgrada Slavonske banke

– mlin Antuna Vittnera (1832.-1884.), koji je doselio iz Jarmine, aosim mlina imao je i uljaru, nalazio se u Ulici kralja Tomislava

– mlin Josipa Wagnera, nalazio se takoðer u Ulici kralja Tomislava

– mlin Sebastiana Pletza, nalazio se u ulici Matije Gupca

– mlin Franje Knöbla, nalazio se u Ulici Matije Gupca

– mlin Ivana Knöbla (1826.-1896.), nalazio se u Ulici Petra Svaèiæa

– mlin barunice Magdalene Unukiæ, nalazio se u Ulici Augusta Še-noe (zbog znaèaja vlasnika, o ovom mlinu i njegovim vlasnicimadalje navodimo opširniji prikaz)

– vlastelinski mlin, nalazio se na periferiji, na izlazu iz grada na cestiprema Ðurðancima; ovi objekti su srušeni tek 1935. godine.10

U prvim popisima poslije izgona Turaka ne spominju se suhi mlinovi,kao ni vjetrenjaèe, te se mo�e pretpostaviti da su suhi mlinovi poèeli dola-ziti u Slavoniju koncem 17. i poèetkom 18. stoljeæa s brojnim doseljenici-ma. U popisu vlasnika suhih mlinova uoèljivo je da su svi oni stranogporijekla, odnosno - toènije - Nijemci.

Prvi paromlinovi

U prvoj polovini 19. stoljeæa dolazi do industrijalizacije i na podruèjuSlavonije. Prvi paromlin na podruèju Slavonije podigao je 1846. godineVinkovèanin A. Treyer na vukovarskom vlastelinstvu grofa Eltza u seluKoroð, sa strojem od 6 KS, koji je izgradio osjeèki mehanièar Lieber. Godi-ne 1864. podignuti su paromlinovi u Osijeku, Virovitici i Nuštru.

Šezdesetih godina 19. stoljeæa dolazi do veæe industrijalizacije i uÐakovu. Na putu prema Osijeku, odmah iza Terezijanske kasarne sagraðen

24

�eljko Lekšiæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38 Iz povijesti ðakovaèkih mlinova

10 Mirko Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, Zbornik Ðakovštine, 1, JAZU, Centar za znanstveni radVinkovci, Zagreb, 1976., str. 262.

je krajem šezdesetih godina, vjerojatno 1869. godine, Ðakovaèki paromlin“Sloga”. Bio je u vlasništvu nekoliko ðakovaèkih poduzetnika. Bio je tovjerojatno prvi paromlin u Ðakovu. Nekoliko godina kasnije sagraðen jeiza njega i drugi, Fuchsov paromlin. Biskupsko vlastelinstvo sagradilo jesvoj paromlin u Školskom sokaku 1877. godine.11

U drugoj polovini 19. stoljeæa u Ðakovu su, dakle, postojala tri veæamlina. U to vrijeme, toènije prema podacima iz 1883. godine, u Hrvatskoj iSlavoniji, bez Rijeke, bila su 83 mlinska poduzeæa, od èega svega pet s20-50 radnika.12

25

�eljko Lekšiæ:Iz povijesti ðakovaèkih mlinova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38

11 /M. Cepeliæ-M. Paviæ/, Josip. Juraj. Strossmayer biskup bosansko-ðakovaèki i sriemski god.1850.-1900., Zagreb, 1900-1904., str. 906.

12 Igor Karaman, Privredni polo�aj hrvatsko-slavonskog podruèja u Habsburškoj monarhiji nakonukidanja feudalnih odnosa (1849.-1873.), u: Prilozi za ekonomsku povijest Hrvatske, Institut zahistoriju radnièkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1967., str. 13.

Poèetkom dvadesetih godina 20. stoljeæa u Ðakovu su postojala, pre-ma navodima Jose Lakatoša, tri veæa mlina, i to: Ðakovaèki mlin na valjked. d., mlin Hager i Jakševac (ustvari mlin “Sloga”) i J. Kaiser, pilana i mo-torni mlin.13 Od manjih mlinova bio je paromlin Baltazara i Franje Raum-bergera. Oni su imali i tvornicu ulja. Biskupijski mlin izgleda nije radio u tovrijeme. Od veæih mlinova na podruèju Ðakovštine bio je paromlin“Rosa” u Vrpolju, vlasništvo Leopolda Weissa, a kasnije njegovih nasljed-nika. Kapacitet mu je bio dva vagona dnevno. U tadašnjem kotaru Ðakovobilo je u to vrijeme ukupno 25 mlinova.14 Pogon im je uglavnom bio parni.Izvan Ðakova najstariji su mlinovi u Vrpolju i Kešincima, koji su djelovalijoš prije Prvoga svjetskog rata.

Pojavom benzinskog motora mnogi su mlinovi prešli na benzinski po-gon. Tada su se pojavili i manji mlinovi s motorom na benzinski pogon.Pred Drugi svjetski rat radio je i mlin Gabre Èape u Paviæevoj ulici, a uzmlin postojala je i pilana.

Bilo je mlinova i u drugim mjestima Ðakovštine. Pred Drugi svjetskirat postojali su mlinovi u Vrpolju, Velikoj Kopanici, Kešincima, Gorjani-ma, Tomašancima, Drenju i Braèevcima. Osim mlinova postojalo je u Ða-kovštini 12 “krupara” za krupnu meljavu, najviše za stoku, i to 4 u Ðakovu,2 u Ðakovaèkoj Satnici, te po 1 u Krndiji, Kešincima, Koritni, Piškorevci-ma i Punitovcima.

Ðakovaèki paromlin “Sloga”

Na uglu Ma�uraniæeve ulice i Ulice Vladimira Nazora, gdje je sadagradilište, bio je nekoæ prvi ðakovaèki paromlin koji je poslovao pod

26

�eljko Lekšiæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38 Iz povijesti ðakovaèkih mlinova

13 Joso Lakatoš, Industrija Hrvatske i Slavonije, Naklada “Jugoslavenskog Lloyda”, Zagreb, 1924.,str. 530.

14 Popis mlinova vidi u: Dragiša Joviæ, Iskaz poduzeæa u Hrvatskoj i Slavoniji krajem prvogsvjetskog rata koja su potpadala pod nadzor kraljevskog zemaljskog obrtnog nadzornika, Zbornik,10, Historijski institut Slavonije, Slavonski Brod, 1973., str. 266.

tvrtkom Ðakovaèki paromlin “Sloga”. Prije paromlina, sredinom 19. sto-ljeæa na tome uglu, kako saznajemo iz najstarijih zemljišnih knjiga za Ða-kovo, stajala je kuæa Matije Plimela lonèara.15 Ta je kuæa po staroj nume-raciji imala broj 487.16 Godine 1869. kuæa je prodana društvu paromlina“Sloga”, odnosno poimence kao vlasnici su upisani: Ivan Nep. Pollak u3/6, Franjo Jakševac u 2/6 i Antun Russi u 1/6 dijela.17

27

�eljko Lekšiæ:Iz povijesti ðakovaèkih mlinova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38

15 Gruntovni napisnik broj 338 za kat. opæinu Ðakovo, u arhivi Zemljišno knji�nog odjelaOpæinskog suda u Ðakovu.

16 Isto. Kuæa se nalazila na tadašnjim èesticama broj 748/5 i 748/6, u ukupnoj površini od 400 èhv.O staroj numeraciji kuæa u Ðakovu vidi u: �eljko Lekšiæ, Numeracija kuæa u Ðakovu iz sredine19. stoljeæa, "Ðakovaèki vezovi", Jubilarna revija 1967-1991., Ðakovo, 1991., str. 82.

17 Isto. Ugovor o kupoprodaji od 19. lipnja 1869. godine i ugovor od 1. srpnja 1869. godine kojimsu prerasporeðeni suvlasnièki omjeri. Na temelju zadnje isprave upisano je da je sagraðenparomlin “Sloga”.

Iste godine je sagraðen paromlin “Sloga”, a iz zemljišnog registra vid-ljivo je da je sagraðen “od èverstog gradiva na 7 numerah, podkuænica br.487-532", te da se zgrada sastojala od prizemlja i dva kata, zatim prigrada-ka (tavan, �itnica i suša), te prigratka 538 (to je bila kuæa) koji se sastojaood 2 sobe i kuhinje.

Prema Lakatošu, mlin je osnovan 1867. godine.18 Tada je vjerojatnoosnovano samo udru�enje buduæih suvlasnika mlina.

Ðakovaèki paromlin “Sloga” je oèito bio prvi paromlin u Ðakovu. Bi-skupsko vlastelinstvo je svoj paromlin sagradilo 1877. godine, a otprilike uto vrijeme osnovan je i susjedni Fuchsov paromlin.

Ivan Pollak je 1878. godine jednu treæinu svoga suvlasnièkog dijeladarovao zetu Leopoldu Jaiæu19 i kæeri Lauri Jaiæ. Godine 1878. dio Antu-na Russia naslijedio je Josip Hager20.

Vlasnici Ðakovaèkog paromlina “Sloga” imali su brojnih kredita te hi-poteka. Prvi kredit su suvlasnici dobili u srpnju 1869. godine u iznosu od15.000 forinti s 6 % kamata, i to od novoosnovane Osjeèke štedionice.

Kada su 1879. godine ispisane nove zemljišne knjige, kao suvlasniciparomlina “Sloga” i kuæe broj 487 upisani su: Ivan Nep. Poljak u 2/6,Franjo Jakševac u 2/6, Leopold i Laura Jaiæ u 1/6 i Josip Hager u 1/6 dije-la.21 Ubrzo su Poljaci i Jaiæi svoj dio prodali Jakševcu i Hageru, te je mlin“Sloga” tada potpao pod njihovu tvrtku “Komanditno društvo Jakševac iHager”.

Na katastarskom planu iz 1902. godine vidljivo je ucrtanih nekolikoobjekata mlina i kuæa broj 478 na sjeverozapadnom dijelu parcele.

Nisu nam poznate bilance poslovanja mlina, ali nam je poznato da jemlin 1915. godine prestao s radom.22

28

�eljko Lekšiæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38 Iz povijesti ðakovaèkih mlinova

18 J. Lakatoš, nav. dj., str. 530.19 Leopold (Lavoslav) Jaiæ (1839.-1886.) bio je vlastelinski revizor.20 Josip Hager (1849.-1929.), trgovac.21 Zemljišno-knji�ni ulo�ak br. 327 za kat. opæ. Ðakovo.22 J. Lakatoš, nav. dj., str. 530.

Godine 1920. dio Hagerovih otkupili su Weissovi, na èelu s dr. Ignja-tom Weissom, odvjetnikom; oni su bili i vlasnici paromlina “Rosa” uVrpolju. Jakševac im je svoj dio takoðer prodao nekoliko godina kasnije. Ikad su vlasnici postali Weissovi, mlin se takoðer zvao Ðakovaèki paromlin“Sloga”. Novi vlasnici su mlin obnovili i pustili u pogon oko 1926. godine,kako saznajemo iz obavijesti u ðakovaèkom tisku. Pred Drugi svjetski ratmlin je imao kapacitet od 2 vagona na dan, a zapošljavao je 20 radnika.23

Na starom katastarskom planu vidljiva je parcelacija vrtova iza kuæa uMa�uraniæevoj ulici radi dovoðenja �eljeznièke pruge do mlina, kao što jedovedena do susjednog mlina. Meðutim, gradnja pruge do mlina nije nika-da realizirana.

Odmah po uspostavi NDH, krajem travnja 1941. godine, mjesno vojnozapovjedništvo za mjesto i kotar Ðakovo imenovalo je u �idovskim trgovi-nama i privrednim poduzeæima privremene povjerenike, te je tako za pov-jerenika paromlina “Sloga” postavljen Josip Pintz.24 Kasnije je NDHWeissovima i oduzela mlin i kuæu pokraj mlina.

Za vrijeme oslobaðanja grada 1945. godine, Nijemci su 16. travnja1945. zapalili zgradu mlina prilikom povlaèenja, obzirom da je slu�ila kaoskladište. Poslije rata su zemljište s ostacima mlina i kuæa prešli u dr�avnovlasništvo. Ostaci mlina su srušeni, a prostor je oèišæen, dok je kuæa osta-la. Cigla s mlina iskorištena je za poploèavanje stare tr�nice ispred katedra-le. Zemljište je tada predano poduzeæu “Ðakovština”, koje je 1964. godinepripojeno PIK-u Ðakovo.

Na sjeveroistoènom dijelu zemljišta je 1959. godine “Ðakovština” sa-gradila eksperimentalni èardak za kukuruz, kapaciteta 50 vagona.25 Srušenje sedamdesetih godina.

29

�eljko Lekšiæ:Iz povijesti ðakovaèkih mlinova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38

23 Vladimir Geiger, Nijemci Ðakova i Ðakovštine u Kraljevini SHS/Jugoslaviji, Kolo, ÈasopisMatice hrvatske, 4, Zagreb, zima 1997., str. 195.

24 Povjerenici u ðakovaèkim trgovinama, Hrvatska obrana, god. I (XXII), br. 14, Ðakovo, 27.travnja 1941., str. 4; Vladimir Geiger, Nijemci Ðakova i Ðakovštine u Drugom svjetskom ratu(1941.-1945.), Èasopis za suvremenu povijest, br. 3, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996.,str. 404.

25 Bilten “Ðakovština za 10 godina 1950 -1960", Ðakovo, 1960., str. 11.

Godine 1958. kuæa je vraæena bivšem vlasniku, a ubrzo 1961. godineprodana obiteljima Pinter i Koljenoviæ. Godine 1989. kuæu je kupio Poljo-privredno-industrijski kombinat “Ðakovo”. Ubrzo poslije toga kuæa je sru-šena.

Krajem 1995. godine PIK Ðakovo d. d. prodao je na javnoj licitacijicjelokupno graðevinsko zemljište poduzeæu “RAD” d. d. iz Ðakova. Go-dine 1997. zapoèeli su prvi radovi na izgradnji zgrade koja bi se trebalazvati “Mimoza”.

Ðakovaèki mlin na valjke d. d.

Kako stoji u zemljišnoj knjizi, još 1879. godine bio je paromlin odmahiza paromlina “Sloga”. Bio je u vlasništvu Fucks Julijane, a poslije njenesmrti naslijedio ga je Fuchs Josip. Uz mlin nalazile su se kuæe broj 511 i512, koje su kasnije srušene, a umjesto njih podignute nove.

Godine 1895. mlin mijenja vlasnike, a vlasnici postaju Fischer iBüchler iz Osijeka, koji su osnovali “Ðakovaèki mlin na valjke” d. d.26 Ujednom izvješæu za 1911. godinu stoji: “U 24 sata samelje 300 q brašna azaposleno je dnevno 44 radnika.”27 Prema izvješæu za 1912. godinu brojdnevno zaposlenih radnika poveæao se na 48, a ujedno se navodi da je braš-no prodavano “u Hrvatsku, Slavoniju, Ugarsku, Hercegovinu i Tirol.”28

Kako se mlin razvijao, zidale su se nove zgrade. Dvorište mlina je prošire-no na istoènom dijelu 1917. godine kupovinom dijela zemljišta susjedaFranje Terziæa, u površini od 372 èhv.29 Prema Lakatoševim navodima, ka-pacitet ovog paromlina, koji se bavio proizvodnjom brašna i krmiva izno-

30

�eljko Lekšiæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38 Iz povijesti ðakovaèkih mlinova

26 J. Lakatoš, nav. dj., str. 530.27 XXVI. Izvješæe upravnoga odbora �upanije virovitièke, za vrijeme od 1. sijeènja do 31. prosinca

1911., Osijek, 1912., str. 191.28 XXVII. Izvješæe upravnoga odbora �upanije virovitièke, za vrijeme od 1. sijeènja do 31.

prosinca 1912., Osijek, 1913., str. 168.29 Nacrt i ugovor odlo�eni su u Zk. odjelu Opæ. suda u Ðakovu pod brojem Z-3703/17.

sio je šest vagona dnevno. Pogon je bio elektrièni i parni od sveukupno 400KS. Zapošljavao je prosjeèno 50-70 radnika.30

Od 1926. godine vlasnik mlina je poduzeæe “Cereale” d. d. za mlinskuindustriju i trgovinu zemaljskih proizvoda u Ðakovu.31

Do dugaèkog skladišta, koje je ovdje postojalo, dovedena je �eljezniè-ka pruga koja je uklonjena tek osamdesetih godina.

Pored mlina bila je tvornica keksa i slada koja je osnovana 1922. godi-ne.32 Bila je u zgradi na ju�nom dijelu ekonomskog dvorišta, u kojoj je sadatrgovina. Radila je s jednom peæi na dva kata od kojih je svaki imao èetiriodjeljenja. U svako odjeljenje moglo je stati najednoæ osam pladnjeva specivom (keksom), tako da se dnevno moglo ispeæi oko 800 kg keksa.33

Od 1937. godine vlasnik mlina je Dobro biskupije u Ðakovu.34 PredDrugi svjetski rat mlin je prestao s radom, a zgrada mlina je slu�ila kaoskladište za �ito. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata ovdje je bio logor zadjecu i �ene, uglavnom �idove, od 1. 12. 1941. do 5. 7. 1942. godine, podnazivom Sabirni logor Ðakovo.35 O tome svjedoèi i spomen-ploèa koja jepostavljena 1961. godine.36 Poslije Drugoga svjetskog rata ovdje je bio i lo-gor za pripadnike njemaèke manjine.

Glavna zgrada mlina srušena je 1945. godine pomoæu biskupijskihoraæih parnih traktora i njihovih sajli.

Poslije Drugoga svjetskog rata skladišta su oduzeta i predana Kotar-skom sjemenskom poduzeæu u Ðakovu, a od drugog dijela formirana je

31

�eljko Lekšiæ:Iz povijesti ðakovaèkih mlinova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38

30 J. Lakatoš, nav. dj., str. 530.31 Ugovor je odlo�en u Zk. odjelu Opæ. suda u Ðakovu pod brojem Z-1889/26.32 J. Lakatoš, nav. dj., str. 543.33 Isto.34 Ugovor je pohranjen u Zk. odjelu Opæ. suda pod brojem Z-5180/37.35 O logoru vidi: Zoran Vasiljeviæ, Sabirni logor Ðakovo, Centar za povijest Slavonije i Baranje,

Slavonski Brod, 1988.36 Ploèa je bila izraðena od jablanièkog granita. Tekst s ploèe kao i fotografija objavljeni su u: Ivan

Germovšek, Natpisi na spomenicima u Ðakovu, Ðakovo i njegova okolica, Zbornik MuzejaÐakovštine, sv. 1., Ðakovo, str. 191-193. Tijekom rata 1991./1992. ploèa je ošteæena, te jeizraðena i postavljena nova spomen-ploèa, ista kao i prethodna.

Mašinska radiona. Oba ova poduzeæa su kasnije pripojena Poljoprivred-nom kombinatu.

Iza zgrade bivšeg mlina 1952. godine sagraðen je gradski bazen, kojije bio spojen s obli�njom elektriènom centralom i u njega je odatle dotjeca-la topla voda.

Na sjevernom dijelu bivšeg ekonomskog dvorišta sada se nalazi Stani-ca za tehnièki pregled vozila, a ju�ni dio s mehanièkim radionicama PIKÐakovo d. d. je krajem 1995. godine dao u zakup.

Mlin “Štediša”

Na biskupijskom zemljištu u Školskom sokaku dao je podiæi biskupStrossmayer paromlin, te je on i sagraðen 1877. godine.37 U mlinu je biloureðeno 1894. godine i javno parno kupalište.38 Nakon što je taj mlin dotra-jao, sagraðen je 1923. godine novi. U to vrijeme mlin dobiva naziv “Štedi-ša”, mlin biskupskog vlastelinstva. Taj je natpis bio istaknut na obje stranezgrade.

Godine 1947. mlin je nacionaliziran.39 Sljedeæe godine predan je naupravljanje Dr�avnom poduzeæu “Štediša”, koje je ušlo 1951. godine usklop poduzeæa “Ðakovština”, poduzeæa za promet i preradu �itarica,40

koje je preuzelo sve mlinove u dr�avnom vlasništvu na podruèju tadašnjegðakovaèkog kotara. U sastavu poduzeæa su bili: mlinovi u Ðakovu, Velikoj

32

�eljko Lekšiæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38 Iz povijesti ðakovaèkih mlinova

37 /M. Cepeliæ-M. Paviæ/, nav. dj., str. 906.: “/.../ sazidan je novi paromlin sa stabilnimparostrojem, 3 kamena, šupom i bunarom u Ðakovu za 14.000 forinti”.

38 Isto, str. 907. Navodi se da je podignuta “nova liepa parna kupelj” te se mo�e zakljuèiti da jepostojala i ranije; Usp. XXVI. Izvješæe upravnoga odbora �upanije virovitièke, za vrijeme od 1.sijeènja do 31. prosinca 1911., Osijek, 1912., str. 140.

39 Nacionalizacija je izvršena rješenjem Predsjedništva vlade FNRJ od 22. 5. 1947. brojPov-148/47, koje je zaprimljeno u Zk. odjelu Opæinskog suda u Ðakovu pod brojem Z-251/48.Pod istim brojem je i kopija plana ovog posjeda.

40 “Od osloboðenja pa do 1950. g. ime poduzeæa se je više puta mijenjalo, kao i same organizacioneforme, dok se je poduzeæe uglavnom bavilo istim zadacima. Pod imenom “Ðakovština”poduzeæe postoji od 1. 1. 1951.”, Bilten “Ðakovština za 10 godina 1950 - 1960”, nav. dj., str.6.

Kopanici, Tomašancima, Drenju, Trnavi i Vrpolju (koji je 1951. godine biodemontiran i upuæen u Fu�ine), sušare u Ðakovu i Vrpolju i otkupne stani-ce u Ðakovu, Vrpolju, Velikoj Kopanici, Semeljcima, Vuki, Ivanovcima,Drenju i Trnavi (koje su 1956. godine prepuštene zadrugama). Nakon reor-ganizacije komunalnog sistema u tadašnjoj dr�avi, sredinom 1955. godinemlinovi u Velikoj Kopanici, Vrpolju i Trnavi pripojeni su �itarskom podu-zeæu u Slavonskom Brodu.

Godine 1954. izvršena je elektrifikacija mlina. Do tada je mlin imaokao pogonsku snagu parni stroj koji se lo�io drvetom.41

33

�eljko Lekšiæ:Iz povijesti ðakovaèkih mlinova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38

41 Bilten “Ðakovština za 10 godina 1950 - 1960”, nav. dj., str. 9.

Godine 1955. bio je veliki po�ar u kome je izgorjelo skladište. Ubrzoposlije po�ara postavljen je novi krov. Na mjestu toga skladišta kasnije je ušezdesetim godinama proradila parna pekara.

U 1956. godini izvršena je rekonstrukcija mlina, kada je kapacitet od 3vagona poveæan na 5 vagona dnevne meljave.42 Te je godine sagraðen iprvi silos kapaciteta od 100 vagona. Bio je to prvi silos na podruèju Ðakov-štine. Godine 1959. sagraðena su još dva silosa, svaki kapaciteta od 250 va-gona. Iste godine pokraj silosa montirane su dvije monta�ne hale zaskladište od 100 vagona.

Poduzeæe “Ðakovština” je 1964. godine pripojeno u Poljoprivrednikombinat Ðakovo.43 Još uvijek stoje i stari objekti bivšeg vlastelinskogmlina. Veæ izvjesno vrijeme je cijeli mlin izvan pogona te se mo�e uskorooèekivati rušenje svih objekata.

Kajzerov mlin

U Selaèkoj ulici, u doli neposredno prije zavoja uz potok Ribnjak, bioje mlin Jakoba Kaisera. Mlin s pilanom je zapoèeo s radom vjerojatno po-slije 1918. godine, poslije raspada Austro-Ugarske Monarhije. Bilo je tomanje poduzeæe koje je poslovalo pod tvrtkom “J. Kaiser, pilana i motorniplin, Djakovo”. Pogon mu je bio na sisaæi plin, sa snagom od 25 KS.44

Poslije Drugoga svjetskog rata pogoni su oduzeti vlasnicima, a ubrzosu i prestali s radom. Dio zgrada mlina postoji i danas.

34

�eljko Lekšiæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38 Iz povijesti ðakovaèkih mlinova

42 Bilten “Ðakovština za 10 godina 1950 - 1960”, nav. dj., str. 10.43 Pripojeno je 31. prosinca 1963. godine na temelju rješenja opæinske skupštine Ðakovo broj

04-9770/1-1963 od 17. prosinca 1963. god., kojim se odobravaju odluke radnièkih savjeta opripojenju.

44 J. Lakatoš, nav. dj., str. 530.

Raumbergerov paromlin

Kuæa u tzv. “Švapskom sokaku”, po staroj numeraciji broj 361, s du-gaèkom zgradom u dvorištu, bila je nekoæ u vlasništvu Franje Knöbla. Onje u zgradi u dvorištu imao uljaru. Od Knöbla je okuænicu kupio susjedBaltazar Raumberger. Baltazar je uz postojeæu tvornicu ulja ovdje imao iparomlin na valjke. Prema zemljišnim knjigama Baltazar je ovaj posjed da-rovao sinu Franji 1911. godine, a ovaj ga je 1917. godine prodao svomezetu Petru Hauszu. On je nastavio voditi mlin i uljaru.

Poslije Drugoga svjetskog rata cjelokupni posjed je konfisciran, te jena kraju predan na korištenje PIK-u Ðakovo, koji je kuæu preuredio u ne-koliko stanova za svoje radnike. Stanovi su ovdje i danas, a njih æe vjero-jatno otkupiti sadašnji stanari.

Mlin barunice Magdalene Unukiæ

Na okuænici u ulici Augusta Šenoe, u koju udara Ulica Matije Gupca(nekoæ zvana Švapski sokak), bio je nekoæ mlin. Mlinova poput ovogabilo je u Ðakovu desetak, ali nam je ovaj ponešto zanimljiviji obzirom na totko su mu bili vlasnici. Okuænica je bila od 1865. godine u vlasništvu baru-nice Magdalene Unukiæ. Na koji naèin je ona postala vlasnicom - kupovi-nom ili na neki drugi naèin - iz zemljišnih knjiga nije moguæe utvrditi.Okuænica je vjerojatno kupljena od nekog Nijemca obzirom da je to jednaod ulica koju je poèetkom 19. stoljeæa dao isparcelirati biskup Antun Man-diæ radi kolonizacije Nijemaca. Na ovoj okuænici bile su sagraðene kuæebroj 372 i 373, koje postoje i danas.

U dvorištu je nekoæ bio suhi mlin s pokretaèkom snagom volova ilikonja. Na planu Ðakova iz 1863. godine ucrtane su obje kuæe, a takoðer iokrugli tlocrt “šatre” mlina.

Godine 1894. barunica Magdalena Unukiæ prodala je obje kuæe, s tri-desetak jutara zemlje, Zakladi djeèaèkog sjemeništa biskupije bosan-

35

�eljko Lekšiæ:Iz povijesti ðakovaèkih mlinova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38

sko-ðakovaèke i srijemske. Temeljem istog ugovora je i njezina kæerkaAlbertina, udana za podmaršala Adrowskog, prodala Zakladi svojih tride-setak jutara zemlje, a sve za ukupan iznos od 12.000 forinti.45 Na stranikupca ugovor je potpisao biskup J. J. Strossmayer. Barunica MagdalenaUnukiæ bila je biskupova roðakinja. Biskup ju je zasigurno vrlo poštovaodok je kasnije njoj svojom oporukom bio ostavio najveæi dio novca.

Napomenimo i to da je Albertina Adrowski bila prva predsjednica Po-dru�nice Crvenog kri�a u Ðakovu, koja je osnovana 1900. godine.46

Kakve je planove biskup Strossmayer imao s kuæama i mlinom, nijenam poznato. Uskoro je 1900. godine okuænica s obje kuæe prodana Stje-panu i Ani Rack, koji su bili doselili iz Filipova (sada Baèki Jarak).47 Premanavodima Mirka Markoviæa, mlin je radio do 1900. godine.48 Stjepan Rackje okuænicu podijelio 1920. godine na tri dijela, te ih je dao svojim sinovi-ma.

Poslije Drugoga svjetskog rata od Rackovih je konfisciran cijeli po-sjed, te je dodijeljen Zemaljskoj pastuharni, koja je osnovana 1947. godine.Od 1960. godine pastuharna nosi naziv Centar za selekciju konja. Od 1969.godine u sastavu je Poljoprivredno-industrijskog kombinata “Ðakovo”.

Kuæa broj 372, koja sada ima broj 43, izdavana je stanarima, a kuæabroj 373, sada broj 45, upravna je zgrada pastuharne. Ovdje su sagraðenenove staje za konje, a iza njih nalazi se ðakovaèki hipodrom.

U vrijeme podjele PIK-a Ðakovo d. d., krajem 1997. godine izdvojenje Centar za selekciju konja, te otada nosi naziv Ergela Ðakovo; njoj je pri-pala ova zgrada te Ivandvor.

36

�eljko Lekšiæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38 Iz povijesti ðakovaèkih mlinova

45 Prijepis ugovora od 22. 10. 1894. godine pohranjen je u Zk. odjelu Opæ. suda u Ðakovu podbrojem Z-2669/1894.

46 Krešimir Paviæ, Osnivanje Crvenog kri�a u Ðakovu, "Ðakovaèki vezovi", Prigodna revija 1988.,Ðakovo, 1988., str. 30.

47 Ugovor od 2. 4. 1900. pohranjen je u Zk. odjelu Opæ. suda u Ðakovu pod brojem Z-1428/01.48 M. Markoviæ, Ðakovo i Ðakovština, nav. dj., str. 274.

Namjera nam je bila ovim èlankom prezentirati podatke koje smo pro-našli o mlinovima u Ðakovu, koji su postojali od kraja sedamnaestog sto-ljeæa pa do Drugoga svjetskog rata. Oni pokazuju da je za gradnju mlinovau Ðakovu oduvijek postojao veliki interes. Mlinove u razdoblju poslijeDrugoga svjetskog rata nismo obuhvatili, a valjalo bi ih prikazati u zaseb-nom èlanku.

FROM THE HISTORY OF MILLS IN ÐAKOVO

Summary

In this article we find a list of mills in Ðakovo and the nearby area fromthe end of the 17th century to the beginning of the World War II. The ol-dest mills were water mills, four of which remained in the after the ex-pulsion of Turks. Later, some mills driven by horses or oxen appeared.Sscond half of the 19th centzry witnesses the industrialisation in Ðako-vo, so that more modern steam-powered mills were built. At that timethere were threee such mills in Ðakovo: "Sloga" a mill owned by the fa-mily, Ðakovaèki mlin na valjke d.d. (Ðakovo roller-mill, Inc.) and "Pa-romlin" - steam-powered mill owned by the diocese. In the later period,new smaller mills were built, especially after the invention of the petrolengine. The author of this article lays stress on two mills: kaiser's andRaumberger?s mill.

37

�eljko Lekšiæ:Iz povijesti ðakovaèkih mlinova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 21-38

38

UDK 336.74 (497.5 - 37 Ðakovo) (091)

737.1 (497.5 - 37 Ðakovo) (091)

Novèanice/bonovi grada Ðakova

Vladimir GeigerHrvatski institut za povijest, Zagreb

Rad obraðuje i prikazuje kataloški novèanice/bonove grada Ðakova. UÐakovu je tijekom šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih i u devedese-tim godinama u optjecaju, upotrebi, èetrdesetak razlièitih bonova (pre-te�ito za plaæanje u restoranima poduzeæa / radnih organizacija te zakupovinu prehrambenih i odjevnih proizvoda i sl. u mjesnim trgovina-ma). Izdavaèi tih novèanica / bonova ðakovaèke su radne organizacije /poduzeæa, privatni samostalni djelatnici i društva.

Hrvatski gradski novac (novac iz nu�de, pomoæni novac), ponajèešæebonovi, i stariji i noviji, nedovoljno je prouèen, obraðen i poznat.

Sakupljaèi novca, primjetno je, u novije vrijeme pozornost pridaju itakvom numizmatièkom materijalu. Mišljenja smo, s pravom.

Zasigurno je svaki hrvatski grad, gradiæ, mjesto, nerijetko i selo, imaou ne tako davnoj prošlosti i svoj novac. Najèešæe su to bili bonovi razlièitihradnih organizacija, poduzeæa i društava.

U Ðakovu je tijekom šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih i u deve-desetim godinama u optjecaju /upotrebi èetrdesetak razlièitih bonova.

39

Vladimir Geiger:Novèanice/bonovi grada Ðakova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60

Izdavaèi bonova ðakovaèke su radne organizacije i poduzeæa (“Ða-kovština”, parna pekara; “Rad”, graðevinska radna organizacija; Radna or-ganizacija “Instalomont”, monta�no-proizvodno poduzeæe; Radnaorganizacija “Posavina”, poduzeæe za proizvodnju trikota�e i tekstilnekonfekcije; Grafièko poduzeæe “Tipografija”; “Trgopromet”, trgovaèkopoduzeæe; PTT Ðakovo; Poljoprivredno-industrijski kombinat Ðakovo),društva (Dobrovoljno vatrogasno društvo Ðakovo), privatni/samostalnidjelatnici (pekara “Svalina”, pekara “Baguette”). Izuzetak su bonovi zaprehranu sudionika (i gostiju) znanstvenog skupa u povodu 750. godišnjiceÐakova (1989.) i bonovi za prehranu sudionika 31. ðakovaèkih vezova(1999.).

Najveæi broj bonova izdao je i koristio tijekom godina PIK Ðakovo,kao najveæa i najznaèajnija radna organizacija u Ðakovu.

U pravilu bonovi su se koristili za plaæanje prehrane u restoranima rad-nih organizacija /poduzeæa ili za kupovinu razlièitih proizvoda u gradskimtrgovinama (monopol je u Ðakovu imalo trgovaèko poduzeæe “Trgopro-met”). Bonovi, kojima su izdavaèi privatnici (pekare “Svalina” i “Baguet-te”), mogli su se koristiti samo kod izdavaèa. Pekarske bonove dobivalo seu zamjenu za pšenicu/brašno i koristilo kasnije za kupovinu kruha.

Bonovi izdani za sudionike znanstvenog skupa u povodu 750. godinagrada, bili su u optjecaju samo za vrijeme trajanja skupa (16., 17., 18. stu-denoga 1989.) i mogli su se koristiti samo jednokratno. Ostali ðakovaèkibonovi bili su u optjecaju/upotrebi kraæe ili du�e, pojedini i niz godina.

Osim bonova za upotrebu u prehrani u radnim organizacijama i podu-zeæima, bonovi za korištenje u trgovinama, za kupovinu raznih, ponajèešæeprehrambenih i odjevnih proizvoda, nisu izdavani iz stvarnih potreba gra-ðana i grada. Njihovi izdavaèi su djelatnicima dio plaæe (prisilno) isplaæi-vali u bonovima, uvjetujuæi im tako potrošnju u svojim trgovinama.

Dizajnerski neatraktivni, vrlo rijetko dobre, najèešæe osrednje (èesto islabe) kvalitete tiska i papira (bez ikakve tehnièke zaštite), ðakovaèki bo-novi, kao i veæina gradskih novèanica /bonova ogranièene naklade i upo-trebe, pripadaju skupini tzv. marginalnog numizmatièkog materijala.

40

Vladimir Geiger:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60 Novèanice/bonovi grada Ðakova

Unatoè svemu, pa�nje vrijednom i nezaobilaznom u razumijevanju našegospodarske /novèarske povijesti.

Toèan broj ðakovaèkih bonova (mo�da i izdavaèa) nije poznat. Kata-logizirani primjerci iz zbirke su autora.

Raspored kataloške jedinice:

Izdavaè novèanice /bona

Vrijednost novèanice /bona

Vrijeme /nadnevak izdavanja

Vrsta papira

Dimenzije

1. “Ðakovština” ,Ðakovo, parna pekara

1.1.Bon za kupovinu 1 kg. crnog kruha

– bez godine

– obièan papir: obièan bijeli

– 114 X 57 mm

Av.

41

Vladimir Geiger:Novèanice/bonovi grada Ðakova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60

Av. Crte� svijetlozeleni, podloga mre�asta, obrubljena. Lijevo prikaz ðako-vaèkog mlina izmeðu dva klasa pšenice. Desno djeèak jede krišku kru-ha. U sredini natpis crnim slovima: “Ðakovština” Ðakovo/ Parnapekara/ Bon za kupovinu/ 1 kg crnog kruha/ Ovaj bon se mo�e koristitiu svim prodavaonicama poduzeæa “Ðakovština”. Dolje desno napo-mena: krivotvorenje je ka�njivo. Kontrolni broj (numeracija) dolje li-jevo, peteroznamenkasti (crni tisak) .

Rv. Natpis zeleno i crno, vodoravno: Vi ste uštedjeli! /ako novac zamijenitebonovima za kupovinu kruha/ Više ste uštedjeli! /ako brašno zamijeni-te s bonovima za kupovinu kruha/ Uštedjeli ste trud, vrijeme i novac!/ako pšenicu zamijenite s bonovima za kupovinu kruha.

2.“Rad”, graðevinska radna organizacija Ðakovo

2.1.Bon na plaæenih 30 dinara (za prehrambenu robu)

– bez godine

– papir: obièan bijeli, polukarton

– 79 X 40 mm

Av.

42

Vladimir Geiger:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60 Novèanice/bonovi grada Ðakova

Av. Podloga bijela. Tisak crni. Natpis: “Rad”/ Graðevinska radna organiza-cija/ Ðakovo/ Bon/ Na plaæenih 30 din/ Iskljuèivo za prehrambenurobu. Bon je na aversu ovjeren vodoravnim �igom (ljubièasto) “Rad”Graðevinska radna organizacija Ðakovo.

Rv. Nema.

3. Radna organizacija “Instalomont”, monta�no-proizvodno

poduzeæe, Ðakovo

3.1.Bon vrijednosti 10 din za kupovinu prehrambenih proizvoda (bez

godine)

– papir: obièan zelenkasti polukarton

– 95 X 50 mm

Av.

Av. Tisak tamnoplavi. Obrubljeno debljom ispresijecanom crtom, pravo-kutno. Gore, lijevo, znak (logotip) radne organizacije. Desno i doljenatpis: Bon/ vrijednost 10 din./ za kupovinu prehrambenih proizvoda.Ovjereno na aversu �igom: a) Radna organizacija monta�no proizvod-no poduzeæe “Instalomont” Ðakovo, kru�ni �ig, ljubièasto, promjer 30mm, b) MPP Instalomont Ðakovo, kru�ni �ig, ljubièasto, promjer 20mm, c) MPP Instalomont Ðakovo, vodoravni �ig, ljubièasto, 46 X 8mm.

Rv. Nema.

43

Vladimir Geiger:Novèanice/bonovi grada Ðakova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60

4. R.O. “Posavina”, poduzeæe za proizvodnju trikota�e i tekstilne

konfekcije s.p.o.

4.1. Bon za topli obrok

– bez godine– papir: obièan bijeli, polukarton– 100 X 55 mm

Av.

Av. Tisak crni. Obrubljeno (pravokutno) stiliziranim kru�iæima. Natpis,gore: RO “Posavina”, dolje: Bon za topli obrok.

Rv. Nema.

4.2. Bon 5,00 din

– bez godine– papir: obièni bijeli, polukarton– 100X 60 mm

Av.

Av. Tisak zeleni. Natpis gore: Posavina/ Poduzeæe za proizvodnju trikota�ei tekstilne konfekcije s.p.o. /54400 Ðakovo, Industrijska zona bb. U

44

Vladimir Geiger:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60 Novèanice/bonovi grada Ðakova

sredini natpis: Bon 5,00 din. Natpis dolje: Ovaj se bon mo�e koristiti usvim prodavaonicama /“Trgopromet” Ðakovo. U sredini, desno, ozna-èeno mjesto za �ig-ovjeru bona (M.P.). Poznati ovjereni (sa �igom po-duzeæa) i neovjereni bonovi. Natpisi obrubljeni pravokutno.

Rv. Nema.

5.Grafièko poduzeæe “Tipografija”

5.1. Bon 10 dinara

– bez godine– papir: obièan bijeli, polukarton– 95 X 60 mm

Av.

Av. Tisak crni. Natpis gore: Grafièko poduzeæe “Tipografija”/ Ðakovo, A.Starèeviæa 13. Natpis u sredini: Bon 10 dinara. U sredini, lijevo, nat-pis: Za korištenje u prodavaonicama /“Trgopromet” trgovaèko podu-zeæe/ s.p.o. Ðakovo. Desno: kontrolni broj (numeracija), šestero-znamenkasti. Dolje napomena: Krivotvorenje je ka�njivo. Obrubljenopravokutno, stilizirano.

Rv. Poduzeæe ovjereno vodoravnim �igom: “Trgopromet” trgovaèko podu-zeæe s.p.o. Ðakovo-blagajna, i potpisano (neèitljivo).

5.2. Bon 100 dinara

– bez godine– papir: obièan bijeli, polukarton– 95 X 60 mm

45

Vladimir Geiger:Novèanice/bonovi grada Ðakova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60

Av. Tisak plavi. Natpis (osim vrijednosti) isti kao kod bona od 10 dinara.Poznata dva tipa bonova od 100 dinara (razlika samo u oblikovanju/velièini brojki/nula kod vrijednosti bona).

Rv. Ovjereno vodoravnim (ljubièastim) �igom: “Tipografija” Grafièko po-duzeæe Ðakovo 2, s dva potpisa (neèitljivo).

5.3. Bon 200 dinara

– bez godine

– papir obièan bijeli, polukarton

– 101 X 60 mm

Av. Tisak svijetlozeleni. Natpis (osim vrijednosti) isti kao kod bonova od10 i 100 dinara.

Rv. Isto kao kod bona od 100 dinara.

6. Dobrovoljno vatrogasno društvo Ðakovo

6.1. Bon 150 dinara

– bez godine

– papir: obièan bijeli, polukarton

– 95 X 60 mm

Av.

46

Vladimir Geiger:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60 Novèanice/bonovi grada Ðakova

Av. Podloga bijela. Stilizirani obrub i natpis/tekst crni. Gore natpis: Dobro-voljno vatrogasno društvo/ Ðakovo. U sredini i dolje: Bon 150 din/Ovaj bon mo�e se koristiti u svim prodavaonicama /“Trgopromet” Ða-kovo. Okolo stilizirani pravokutni obrub. Ovjereno kru�nim �igom:Dobrovoljno vatrogasno društvo Ðakovo, ljubièasto, promjera 29mm.

Rv. Nema.

7. “Trgopromet”, trgovaèko poduzeæe s.p.o. Ðakovo

7.1. Bon 200 dinara

– bez godine– papir: obièan bijeli, polukarton– 95 X 57 mm

Av.

Av. Tisak plavi. Natpis gore i u sredini: “Trgopromet” trgovaèko poduzeæe/s p.o. Ðakovo/Bon 200 dinara/za korištenje u prodavaonicama “Trgo-promet” trgovaèko poduzeæe/ s p.o. Ðakovo. Dolje napomena: Krivot-vorenje je ka�njivo. Desno kontrolni broj (numeracija),šesteroznamenkasti. Tekst obrubljen pravokutno.

Rv. Ovjereno vodoravnim �igom “Trgopromet” Trgovaèko poduzeæe s.p.o.Ðakovo i dva potpisa (neèitljivo).

47

Vladimir Geiger:Novèanice/bonovi grada Ðakova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60

8. PTT Ðakovo (poduzeæe PTT saobraæaja Osijek/OOUR pošta, tele-

graf i telefon Ðakovo)

8.1. Bon 5 dinara

– bez godine– papir: obièan bijeli, polukarton– 90 X 50 mm

Av.

Av. Podloga mre�asta (imitacija gijoša), svijetloplava. Natpis i logotip(znak) crno. Gore, natpis: OOUR PTT Osijek. U sredini logotip PTTOsijek. Desno oznaka vrijednosti: 5 dinara. Dolje, desno, kontrolnibroj (numeracija), peteroznamenkasti. Ovjereno (ljubièastim)kru�nim �igom (promjer 33 mm): Poduzeæe PTT saobraæaja Osi-jek/OOUR pošta, telegraf i telefon Ðakovo.

Rv. Nema.

8.2. Bon 10 dinara

– bez godine– papir obièan bijeli, polukarton– 90 X 50 mm

Av. Isto kao kod bona od 5 dinara (osim boje podloge – ljubièasta i oznakevrijednosti). Ovjereno istim �igom. U tisku, dolje i lijevo, oznaèen(a)tiskara ili dizajner; u kru�iæu (promjera 2 mm) inicijali LTK (crno).

Rv. Nema.

48

Vladimir Geiger:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60 Novèanice/bonovi grada Ðakova

8.3. Bon 20 dinara

– bez godine– papir: obièan bijeli, polukarton– 90 x 50 mm

Av.

Av. Podloga siva, ista kao kod bonova od 5 i 10 dinara. Natpis i logotip(znak) crno. Gore natpis: OOUR PTT Ðakovo. U sredini logotip (PTTOsijek). Desno oznaka vrijednosti. Ostalo isto kao i prethodno. Pozna-ti ovjereni i neovjereni bonovi �igom organizacije.

Rv. Nema.

9. Bonovi za sudionike znanstvenog skupa u povodu 750 godina Ða-

kova (1989.)

9.1. Bon za ruèak

– 16.11.1989– papir obièan bijeli, polukarton– 90 X 50 mm

Av.

49

Vladimir Geiger:Novèanice/bonovi grada Ðakova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60

Av. Tisak crni. Natpis, gore: 16.11.1989. U sredini natpis: Ruèak. Doljekontrolni broj (numeracija), šesteroznamenkasti.

Rv. Nema.

9.2. Bon za veèeru

– 16.11.1989.– papir: obièan bijeli, polukarton– 90 X 50 mm

Av. Isto kao i prethodno (osim natpisa: Veèera).

Rv. Nema.

9.3. Bon za ruèak

– 17.11.1989.– papir: obièan bijeli, polukarton– 90 X 50 mm

Av. Isto kao i prethodno (osim natpisa: Ruèak i nadnevka).

Rv. Nema.

9.4. Bon za veèeru

– 17.11.1989.– papir: obièan bijeli, polukarton– 90 X 50 mm

Av. Isto kao i prethodno (osim natpisa: Veèera).

Rv. Nema.

9.5. Bon za ruèak

– 18.11.1989.– papir: obièan bijeli, polukarton– 90 X 50 mm

Av. Isto kao i prethodno (osim natpisa: Ruèak i nadnevka).

Rv. Nema.

50

Vladimir Geiger:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60 Novèanice/bonovi grada Ðakova

10. Pekara “Svalina”

10.1. Bon za kruh, 1 kom – 0,70 kg

– bez godine

– papir: obièan bijeli

– 90 X 50 mm

Av.

Av. Podloga svijetlozelena. Tisak crni. Lijevo karikaturalan prikaz /crte�pekara. Desno, gore, natpis: Pekara /“Svalina”/ Ðakovo – J. Runjanina80 – tel. 054/842-788. Dolje natpis: Bon za kruh 1 kom – 0,70 kg.Crte� i tekst obrubljeni pravokutno i elipsoidno.

Rv. Nema.

11. Pekara “Baguette”, Ðakovo

11.1. /Bon/ blok za 1 kruh 0,70 kg

– bez godine

– papir: obièan bijeli, polukarton (debljina varira)

– 105 X 56 /95 X 95/ 95 X 57 (tri velièine)

51

Vladimir Geiger:Novèanice/bonovi grada Ðakova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60

Av.

Av. Podloga bijela. Stilizirani obrub i natpis, crni tisak. U sredini nat-pis/tekst: Pekara “Baguette” Ðakovo /Blok/ Za 1 kruh 0,70 kg. Ovjere-no na aversu vodoravnim �igom (plavo do ljubièasto) pekarska radnja“Baguette” vl. Jadranka Èaèiæ Ðakovo I. G. Kovaèiæa 11 tel: (045)843-782.

Rv. Nema.

12. PIK Ðakovo (Trgovina i ugostiteljstvo)

12.1. Bon za plaæanje u restoranu društvene prehrane, 2 dinara

– bez godine– papir: obièan bijeli– 111 X 65 mm

Av.

52

Vladimir Geiger:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60 Novèanice/bonovi grada Ðakova

Av. Tisak plavi. Gore lijevo logotip (znak) PIK Ðakovo. Dolje, lijevo, nat-pis: trgovina/ i ugostiteljstvo. Desno, gore, u sredini i dolje, natpis:Bon /za plaæanje u restoranu/ društvene prehrane / vrijedi 2 dinara.Dolje napomena: krivotvorenje ka�njivo. Obrubljeno pravokutno, sti-lizirano.

Rv. Nema.

12.2. Bon za plaæanje u restoranu društvene prehrane, 10 dinara

– bez godine– papir: obièan bijeli– 111 X 65 mm

Av. Tisak svijetlozeleni. Ostalo (osim vrijednosti bona) isto kao prethodno.Rv. Nema.

12.3. Bon za plaæanje u restoranu društvene prehrane, 50 dinara

– bez godine

– papir: obièan bijeli– 111 X 65 mm

Av. Tisak svijetlozeleni. Ostalo (osim vrijednosti bona) isto kao prethodno.

Rv. Nema.

12.4. Bon 10 dinara za plaæanje u restoranu društvene prehrane

– sijeèanj 1990.– papir: obièan bijeli, polukarton– 109 X 67 mm

53

Vladimir Geiger:Novèanice/bonovi grada Ðakova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60

Av.

Av. Tisak crveni. Podloga mre�asta (toèkasto). Obrubljeno pravokutno, sti-lizirano. Gore, lijevo, logotip (znak) PIK Ðakovo. Ispod natpis: trgovi-na i /ugostiteljstvo. Dolje, lijevo, kontrolni broj (numeracija)peteroznamenkasti (crno), obrubljen pravokutno na bijeloj podlozi(papir) i nadnevak: sijeèanj 1990. Desno, gore, u sredini i dolje natpis:Bon /10 dinara/ za plaæanje u restoranu / društvene prehrane. Dolje na-pomena: krivotvorenje je ka�njivo.

Rv. Nema.

12.5. Bon 20 dinara za plaæanje u restoranu društvene prehrane

– sijeèanj 1990.– papir: obièan bijeli, polukarton– 109 X 67

Av Tisak (podloga i natpisi/tekst) zeleno. Osim vrijednosti bona, ostalo istokao prethodno.

Rv. Nema.

12.6. Bon 500 dinara za plaæanje u restoranu društvene prehrane

– bez godine– papir: obièan bijeli– 110 X 68

54

Vladimir Geiger:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60 Novèanice/bonovi grada Ðakova

Av.

Av. Tisak ljubièasti. Podloga mre�asta (toèkasto). Obrubljeno pravokutno,stilizirano. Gore, lijevo, logotip (znak) PIK Ðakovo. U sredini, lijevo,natpis: trgovina i /ugostiteljstvo. Dolje, lijevo, kontrolni broj (numera-cija), šesteroznamenkasti (crveno), obrubljen pravokutno na bijelojpodlozi (papir). Desno, gore, u sredini i dolje natpisi: Bon /500 dinara/za plaæanje u restoranu/ društvene prehrane. Dolje napomena: krivo-tvorenje je ka�njivo. Izvan obruba, dolje desno, oznaka dizajnera: Z.Benašiæ.

Rv. Nema.

12.7. Bon 1000 dinara za plaæanje u restoranu društvene prehrane

– bez godine– papir: obièan bijeli– 110 X 68

Av. Tisak (podloga i natpisi/tekst) svijetlozeleno. Osim vrijednosti bona,ostalo isto kao prethodno.

Rv. Nema.

12.8. Bon 100 dinara za plaæanje u restoranu društvene prehrane

– bez godine– papir: obièan bijeli– 109 X 65

55

Vladimir Geiger:Novèanice/bonovi grada Ðakova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60

Av.

Av. Tisak plavi. Gore lijevo, logotip (znak) PIK Ðakovo. Ispod natpis: trgo-vina i /ugostiteljstvo. U sredini, gore i dolje, natpis: Bon /za plaæanje urestoranu /društvene prehrane/ vrijedi 100 dinara. Desno kontrolnibroj (numeracija), peteroznamenkasti (crveno). Dolje napomena: kri-votvorenje je ka�njivo. Obrubljeno pravokutno, stilizirano. Izvanobruba, dolje na sredini, oznaka dizajnera: Z. Benašiæ.

Rv. Nema.

12.9. Bon 200 dinara za plaæanje u restoranu društvene prehrane

– bez godine– papir: obièan bijeli– 110 X 65 mm

Av.

Av. Tisak crveni. Gore, lijevo, logotip (znak) PIK Ðakovo. Ispod natpis:trgovina i /ugostiteljstvo. Dolje, lijevo, kontrolni broj (numeracija),peteroznamenkasti (crveno). Desno, gore, u sredini i dolje, natpisi:

56

Vladimir Geiger:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60 Novèanice/bonovi grada Ðakova

Bon /na 200 dinara/ za plaæanje u restoranu/društvene prehrane. Dolje,desno, napomena: krivotvorenje je ka�njivo. Obrubljeno pravokutno,stilizirano. Izvan obruba dolje, desno, oznaka dizajnera: Z. Benašiæ.

Rv. Nema.

12.10. Bon 1 kuna

– svibanj 1994.– papir: obièan bijeli, polukarton– 108 X 65 mm

Av.

Av. Podloga siva. Obrubljeno pravokutno. Tisak/natpis crveno. Lijevo,gore, logotip (znak) PIK Ðakovo. U sredini i lijevo natpis: Trgovina i /ugostiteljstvo. Dolje, lijevo, kontrolni broj (numeracija), peterozna-menkasti (crno), na bijeloj podlozi (papira); pravokutno obrubljeno ioznaèen nadnevak: Svibanj 1994. Desno, gore, u sredini i dolje, nat-pis: Bon /1 kuna/ za plaæanje prehrane u /vlastitim objektima. Doljenapomena: krivotvorenje je ka�njivo. Obrubljeno pravokutno.

Rv. Nema.

12.11. Bon 2 kune

– svibanj 1994.– papir: obièan bijeli, polukarton

57

Vladimir Geiger:Novèanice/bonovi grada Ðakova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60

– 108 X 65 mmAv. Tisak naranèasti. Podloga, natpisi/tekst (osim oznake vrijednosti bona,

isto kao i prethodno).

Rv. Nema.

12.12. Bon 5 kuna

– svibanj 1994.– papir: obièan bijeli, polukarton– 108 X 65 mm

Av. Tisak plavi. Podloga, natpisi/tekst (osim oznake vrijednosti bona, istokao i prethodno).

Rv. Nema.

12.13. Bon 10 kuna

– svibanj 1994.– papir: obièan bijeli, polukarton– 108 X 65 mm

Av. Tisak zeleni. Podloga, natpisi/tekst (osim oznake vrijednosti bona, istokao i prethodno).

Rv. Nema.

12.14. Bon 20 kuna

– svibanj 1994.– papir: obièan bijeli, polukarton– 108 X 65 mm

Av. Tisak smeði. Podloga, natpisi/tekst (osim oznake vrijednosti bona, istokao i prethodno).

Rv. Nema.

12.15. Bon 50 kuna

– svibanj 1994.– papir: obièan bijeli, polukarton

58

Vladimir Geiger:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60 Novèanice/bonovi grada Ðakova

– 108 X 65 mmAv. Tisak tamnoljubièasti. Podloga, natpisi/tekst (osim oznake vrijednosti

bona, isto kao i prethodno).

Rv. Nema.

12.a. PIK “Ðakovo” Ðakovo

(RZ zajednièke slu�be)

12.a.1.Vrijednosni bon za kavu

– bez godine– papir: obièan bijeli, polukarton– 80 X 50 mm

Av.

Av. Tisak zeleni. Obrubljeno pravokutno. Gore, lijevo, logotip (znak) PIKÐako-vo. Natpisi, gore i u sredini: PIK “Ðakovo” Ðakovo /RZ zajed-nièke slu�be/ vrijednosni bon /za kavu. Dolje, desno, kontrolni broj(numeracija), šesteroznamenkasti (zeleno).

Rv. Nema.

13. Smotra folklora Ðakovaèki vezovi

– bon za obrok– /3. i 4. srpnja 1999./

59

Vladimir Geiger:Novèanice/bonovi grada Ðakova ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60

– papir: obièan bijeli, polukarton– 90x50 mm

Av.

Av. Tisak plavi. Obrubljenje pravokutno. Natpisi gore i u sredini: 31. Ðako-vaèki vezovi /bon za obrok. Dolje, u sredini, kontrolni broj (numeraci-ja), šesteroznamenkasti (crveno).

Rv. Nema.

BILLS COUPONS OF THE TOWN OF ÐAKOVO

Summary

This article with bills and coupons in chronological order. In Ðakovothere were some 40 different bills/coupons in use in the 60's, 70's 80'sand 90's. They were used mainly for paying in restaurants/mensas wit-hin the firms, and for buying and groceries in local shops. They were is-sued by trade organisations, private/indipendent firms and companiessituated in Ðakovo.

60

Vladimir Geiger:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 39-60 Novèanice/bonovi grada Ðakova

UDK 391 (497.5) (091)

Milko Cepeliæ – istra�ivaè hrvatskogaseljaèkog tekstila

Tihana Petroviæ

Filozofski fakultet, Zagreb

Milko Cepeli} bio je jedan od prvih hrvatskih etnografa, i to jo{ u vrije-me kada u Hrvatskoj etnografija kao zasebna znanstvena disciplina nijeutemeljena. U ovom radu autorica daje njegovu cjelovitu bibliografiju sposebnim osvrtom na radove o tekstilu. Cepeli}ev pristup istra`ivanjutekstila razmatra na temelju njegovih ~lanaka o tekstilnim tvorevinamau Iblerovoj knjizi i u Katalogu tekstilne izlo`be, te zaklju~uje kako namje Cepeli} kao etnograf zna~ajan zbog povijesnog pristupa istra`ivanjutekstila, relevantnim podacima o tradicijskom uzgoju i obradi tekstilnihbiljaka, kao i nazna~enim promjenama u selja~koj tekstilnoj proizvod-nji.

Uvod

Cepeliæev doprinos hrvatskoj etnologiji uoèio je veæ Vladimir Tkalèiæ,prvi kustos Etnografskog muzeja u Zagrebu, kasniji ravnatelj Muzeja zaumjetnost i obrt. Etnolozi su o njemu pisali ili su koristili podatke iz njego-vih radova. Povjesnièar Krešimir Paviæ (†) i etnolog Ivica Šestan priredilisu u Muzeju Ðakovštine 1979. godine izlo�bu o Cepeliæevu �ivotu i radu(1979.). Cepeliæ se, što se vidi i po novijoj bibliografiji, bavio razlièitim te-mama hrvatske etnografije, tekstilom, šaranim jajima - pisanicama i za-

61

Milko Cepeliæ - istra�ivaèhrvatskoga seljaèkog tekstila ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76

dru�nim �ivotom u Slavoniji. O pisanicama je pisao u dva navrata: uèasopisu Krijes¨, 1917./1918., a isti mu je rad objavljen posmrtno, godine1925. u èasopisu Mladost. Radi se o istovjetnom èlanku koji je dva puta ti-skan.1 Èlanak od jedanaest stranica "Male uspomene na zadru�ni �ivot uSlavoniji" (do godine 1880.) objavljen je u Narodnoj zaštiti 1919. godine. 2

Tekstil, i s njim povezano odijevanje, bili su glavni predmet interesa ðako-vaèkog kanonika Milka Cepeliæa (Paviæ, 1981., Babiæ, 1982.). Cepeliæ je,prema mišljenju Vladimira Tkalèiæa, u poznavanju seljaèkog tekstilnog ru-kotvorstva "bio najbolji strukovnjak u Hrvatskoj" što potvrðuje reèeni-com:" Svjedok su tome njegovi znalaèki pisani prikazi toga rada kao ikrasna zbirka tkiva i veziva, što ju je uzorno opisanu ostavio Hrvatskomnarodnom etnografskom muzeju u Zagrebu" (Tkalèiæ, 1942:677). Napisaoje nekoliko radova o hrvatskom tekstilu. Zbirku tkanja i veziva s opisom,Katalogom (rkp.), oporuèno je ostavio Etnografskom muzeju u Zagrebu,gdje se i danas nalazi. Koliko se bavio praktiènom primjenom biljnih boja inarodnih motiva u æilimarstvu, primjenom narodnih motiva i tehnika u uk-rašavanju crkvenog ruha i graðanskog pokuæstva, tek æe trebati istra�iti.

Doprinos Milka Cepeliæa hrvatskoj etnografiji/etnologiji, posebnoistra�ivanju tekstila, i njegov pristup toj temi razmatrala sam u radu "Rese-arch on Textiles and Clothing in 19th century Continental Croatia". Rad jeobjavljen na engleskom jeziku u èasopisu Studia croatica ethnologica (vol.7/8,1995./1996.) pa je nepoznat široj èitalaèkoj publici. Tom je prilikombilo govora o još nekoliko istra�ivaèa tekstila u 19. stoljeæu pa je ostalo jošdosta nereèenoga o Cepeliæu. Ovaj je rad dopunjen podacima i novijimspoznajama.

Biografija i bibliografija

Milko (Mihovil, Mihovio) Cepeliæ, etnograf, povjesnièar i knji�evnik,roðen je u Vuki 21. 9. 1853., a umro u Ðakovu 26. 3. 1920. gdje je i sahran-jen.3 Puèku školu zapoèeo je u Vuki, a zatim je nastavio školovanje u Ða-kovu. Gimnazijsko obrazovanje stekao je u Osijeku, a filozofiju i teologiju

62

Milko Cepeliæ - istra�ivaèZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76 hrvatskoga seljaèkog tekstila

završio je u Ðakovu, gdje je i zareðen 1877. godine. Nakon kraæeg boravkau Osijeku, gdje je vršio du�nost kapelana, vraæa se na Strossmayerov pozivu Ðakovo. U Ðakovu obnaša du�nosti ceremonijara, dvorskog kapelana,protokolista konzistorija i knji�nièara dijecezne knji�nice od 1878. do1882. godine. U to je vrijeme utemeljio "Višu djevojaèku školu" u ðakova-èkom samostanu, u kojoj je èetiri godine bio i predavaè. Od 1894. do 1910.godine je ðakovaèki �upnik i dekan. Strossmayer ga je 1888. odlikovao za-èasnim kapelanstvom Papinim, 1891. je zaèasnik konzistorija, 1901. apo-stolski protonotar, a 1910. godine ðakovaèki kanonik.

Cepeliæ je objavljivao manje priloge i radove (nekrologe, izvješæa iprikaze Strossmayerovih proslava, politièke èlanke, polemike i dopise) uraznim glasilima i novinama (Glasnik Biskupija bosanske i srijemske,Obzor, Srijemski Hrvat). Bavio se politikom, kandidat je vuèanskog kotarau izborima. Nakon Rijeèke rezolucije (1905.) odustao je od politièkograda. Radio je na podizanju hrvatske narodne svijesti u Slavoniji, napose jezaslu�an što je s politièarem D. Neumannom pokrenuo 1902. prve osjeèkednevne novine Narodna obrana. Bio je èlan Ðaèkoga knji�evnog društvaJavor, predsjednik zbora duhovne mlade�i ðakovaèke (1875. – 1877.), sud-jelovao je u osnivanju Kluba hrvatskih knji�evnika i umjetnika u Osijeku(1909.), bio povjerenik Matice hrvatske (1881.-1905.), povjerenik Društvasv. Jeronima i dr. Spominje se da je bio poznavatelj i skupljaè leptira, ško-ljki i gljiva. Suraðivao je s brojnim va�nim i istaknutim osobama svogadoba, npr. s fra Grgom Martiæem i dr. Franjom Raèkim.

Opisivao je ðakovaèku katedralu, a s povjesnièarom Matijom Pavi-æem napisao je knjigu o Strossmayeru (1900. – 1904.), zapisao je i objavioknjigu hrvatskih junaèkih pjesama iz Bosne (1903.), bavio se prošlošæurodnog sela i zavièaja. Njegov rad o rodnoj Vuki objavljen je tek 1978. go-dine. Podaci navode da je u Vuki i Ðakovštini zarana zavolio narodne obi-èaje i seljaèko rukotvorstvo. Svoje je radove Milko Cepeliæ potpisivao ini-cijalima M.C., šifrom lk, imenom Milko. Njegov je ukupan rad još uvijekneprouèen i nepoznat široj znanstvenoj javnosti. U novije su vrijeme prika-ze o Cepeliæu pisali Krešimir Paviæ (1981.) i Marko Babiæ (1982., 1989.).

63

Milko Cepeliæ - istra�ivaèhrvatskoga seljaèkog tekstila ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76

Cepeliæevi radovi o tekstilu

Nabrajajuæi kronološkim redom, ni�u se radovi. Prvi je rad prikaz onarodnom tkanju i vezu te æilimima u Iblerovoj knjizi Jubilarna izlo�baHrvatskoga-slavonskoga gospodarskog društva 1891., objavljenoj 1892.godine. Cepeliæev tekst u Iblerovoj knjizi nema naslova, nego je uklopljenu tekst: Obrt i industrija. 4 Sljedeæi rad je Narodno tkivo i vezivo, iz 1900.godine, posveæen biskupu Strossmayeru, a objavljen u prigodnom izdanjuMatice hrvatske, s naslovom Spomen-cvijeæe Strossmayeru. Za vrijemePrvoga svjetskog rata objavio je tri rada: godine 1914. "Tri dana med Bun-jevcima i Šokcima", zatim "Sijmo opet lan i konoplju", 1917. godine, "Spa-savajmo narodno naše tkivo i vezivo", 1918. godine, te 1919. godine"Bunjevke, bavite se opet sa konopljom!". Za ratnih je godina, toènije1916., nastao i Katalog tekstilne zbirke, tekst uz zbirku tekstila koja je pre-ma Cepeliæevoj oporuènoj �elji pripala zagrebaèkom Etnografskom muze-ju 1920. godine gdje se i danas nalazi.

U analizi Cepeliæevih radova o tekstilu kreæemo obrnutim redoslije-dom, od kasnijih prema prvome radu, iz više razloga. Posljednji su njegoviradovi opisni, a prvi je rad pregledan i analitièan. Iz tog rada mo�emo išèi-tati Cepeliæev pristup istra�ivanju tekstila. Treba spomenuti da iz njegovihradova èesto progovara prosvjetitelj i sveæenik koji kori i savjetuje, upuæu-je i pouèava te ponekad naivno tumaèi neke pojave.

Dva rada, i to ona kasnija, "Sijmo opet lan i konoplju" i "Spasavajmonarodno naše tkivo i vezivo", napisao je Cepeliæ potaknut sveopæom nesta-šicom i skupoæom nastalom tijekom Prvoga svjetskog rata. Naroèito se uprvom radu Cepeliæ zala�e za ponovni uzgoj lana i konoplje koji su se u ne-kim dijelovima Slavonije prestali uzgajati u zadnjoj èetvrtini 19. stoljeæa.Osim opæenitih podataka o povijesti tekstilnih biljaka: lana, konoplje i pa-muka, izvještava nas i o stanju na hrvatskom i slavonskom tekstilnomtr�ištu. Va�an je Cepeliæev podatak da se do Prvoga svjetskog rata u selimaŠljeradije, podruèju okolice Našica, Valpova i Donjeg Miholjca, nije na-puštao uzgoj lana i konoplje te tkanja vreæa i grubih prostirki za gospodar-ske poslove (Cepeliæ, 1917:27). S tim u svezi piše o ponudi seljaèkog

64

Milko Cepeliæ - istra�ivaèZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76 hrvatskoga seljaèkog tekstila

tekstila na sajmovima, meðu kojima istièe veliki lipanjski sajam koji seodr�avao na blagdan Sv. Antuna. Piše sljedeæe:"Valja doæi na sv. Antuna(13. lipnja) u Našice na vašar, da se vidi prtenina (tkiva), koliko u svome�ivotu nitko nije vidio. To je unicum u našoj domovini. Paèe nadmašujebezni vašar same velike Subotice. Na stotine i stotine �ena prodaje tamoplatna razne vrste, èak i od finog æenara (iz baèkog Stapara); prodaju goto-vih rubina, pregaèa stolnjaka, vreæa itd., a iz svih sela Ðakovštine kao najagmu kupuju proštenjari bez, a najviše vreæe i fitiljke (petare i gube), kojihnajviše trebaju. Otimaju se za tu robu i tuðinci, jer je vrijedna i trajna, jernadmašuje kratkovjeku duæansku. Na vrijedne Šokice morale bi se ugledatisve naše domaæice, koje su lan i konoplju u novije doba zanemarile" (Cepe-liæ, 1917: 27). Cepeliæ dodaje i opise uzgoja tekstilnih biljaka u našim kra-jevima, napose u Ðakovštini, zala�uæi se pritom za ponovni uzgoj navodeæi"nacionalne razloge": "opstanak hrvatskoga puka, a i ekonomsku prednostlana i konoplje pred skupim pamukom" (Cepeliæ, 1917:41).

Dva svoja rada Cepeliæ je posvetio Bunjevcima i Šokcima u Vojvodi-ni. U radu "Tri dana med Bunjevcima i Šokcima" opširno opisuje svojesklonosti i veze s Bunjevcima, odnosno Šokcima, od djetinjstva, kad ih jeprvi puta zapazio na sezonskim poslovima u rodnom kraju, preko suradnjeu tadašnjim bunjevaèkim glasilima i vezama s biskupom Ivanom Antuno-viæem. Cepeliæ u tekstu opisuje zapravo svoj put, odnosno putovanja u Voj-vodinu 1911. i 1912. godine, potaknuta �eljom da bolje upozna tamošnjeljude i tekstilno rukotvorstvo. U Baèu je zadivljen viðenim tekstilom i ka-zivanjima pa napominje da te "radnje zaslu�uju posebni èlanak". Iznosineka opæa zapa�anja o ljudima i njihovu ponašanju, daje upute o izbjega-vanju anilinskih boja zbog štetnosti za zdravlje, a obraæa se �enama sa za-molbom da ne koriste motive iz modnih èasopisa, nego sa starih tekstilnihpredmeta koje još èuvaju u sanducima (Cepeliæ, 1914:57). Detaljnije opi-suje susrete s prijateljima, poznatim Bunjevcima u Subotici, razgledavanjecrkava u Subotici i okolici, opisuje posjetu sajmu "tkiva i æilima". Sa �a-ljenjem utvrðuje da se prodavalo obièno grubo tkanje koje su uglavnom ot-kali tkalci (Cepeliæ, 1914:60). Opisuje zatim Bunjevke u šetnji na blagdanMale Gospe u odjeæi od skupocjenih tkanina. Cepeliæ smatra da bi se Bu-

65

Milko Cepeliæ - istra�ivaèhrvatskoga seljaèkog tekstila ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76

njevke trebale vratiti skromnijoj odjeæi, uglavnom od domaæega tkanja, pokojoj bi se razlikovale od "Maðarica" i "Švabica", a koja je uz to i jeftinijaili savjetuje uporabu jeftinijih kupovnih tkanina (Cepeliæ, 1914:62-63).Opisuje posjete uglednim bunjevaèkim kuæama u kojima su mu pokazalistara tkanja i veziva, odjeæu (Cepeliæ, 1914:65). U Santovu i Beregu su Ce-peliæu pokazali obilje domaæeg tekstila u svakodnevnoj uporabi, tu je saz-nao više podataka o uzgoju i obradi konoplje, o uporabi anilinskih boja tedomaæih biljnih boja koje su veæ bili napustili (1914: 65-72). U zakljuènomdijelu Cepeliæ se bavi podrijetlom Šokaca i Bunjevaca. Iznosi nekolikopretpostavki pri èemu osobno smatra da se upravo po "narodnom nosivu"vidi "odakle je koji narod, odnosno kamo se je sve razasuo" (Cepeliæ,1914:74). Godine 1919. Cepeliæ se opet obraæa Bunjevkama i potrebi uz-goja konoplje pri èemu se poziva na svoja veæ opisana putovanja u Suboti-cu. Upozorava na prednosti uzgoja konoplje i široku uporabu. Ponovnoiznosi svoje mišljenje da su "tkivo i vezivo, narodna nošnja" dio "narodneduše" (Cepeliæ, 1919:61). Kao primjer iznosi da su iseljeni Hrvati na po-druèju "�eljezne i šopronjske varmeðe" ( gradišæanski Hrvati, op.a.) uz obi-èaje i �ivu rijeè saèuvali i "narodnu nošnju". Smatra da su upravo Hrvati uMoravskoj, doseljeni u 16. stoljeæu iz "sisaèkog kraja", saèuvali stara tka-nja i motive (Cepeliæ, 1919:62).

U radu "Narodno tkivo i vezivo" (1900.) Cepeliæ se, prema �elji Mati-èina knji�evnog odbora, ogranièio na prikaz tekstila u Ðakovštini. Navodida se, iz razloga što je Ðakovština prostrana, u prikazu ogranièio na tkanja,vez i æilime. To su ujedno tekstilni predmeti koji su prema �elji biskupaStrossmayera krasili "katedralu" i koji su prema njegovu mišljenju najuoè-ljiviji (Cepeliæ, 1900:102). Uvodni dio Cepeliæeva rada va�an je jer se unjemu mogu naæi razlièiti, mali, ali va�ni podaci, kao npr. podatak da suseljaci u Vuki - prigodom doèeka biskupa Strossmayera 1861. - hrvatskomtrobojnicom, koju je Cepeliæ tada kao sedmogodišnjak prvi puta vidio, oki-tili kuæe, zatim podatak da su kraljice u Vuki bile inscenirane da bi ih mo-gao vidjeti gost biskupa Strossmayera, E. Laveley, prouèavatelj zadruga(Cepeliæ, 1900:99,101). Slijede opisi sirovina za tkanje lana, konoplje i pa-muka, razvrstavanje tkanja prema vrstama sirovina (lan, konoplja i pa-

66

Milko Cepeliæ - istra�ivaèZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76 hrvatskoga seljaèkog tekstila

muk), ovisno o tome da li su tkanja od jedne ili više vrsta niti, pripadajuæinazivi te njihova namjena. Opisuje pamuèna tkanja, bez, koja se izvode uzpomoæ dviju niæanica, te tkanja u tri i u èetiri niæanice. Usporeðuje naziveza isto tkanje u više sela Ðakovštine. Razlikuje zatim "lošija", "srednja" i"finija" tkanja, ovisno o kakvoæi niti. U lošija tkanja ubraja "legutaèko","lensko, sitni bor ili borano", "u tri nite", "�iriæi", "lukato", "èetverociep","jablansko" ili "u devet eblema", "na èašice" ili "sitno jablansko". Srednjetkanje je "sotoš" ili "merim". U fina tkanja ubraja: "svileni sotoš" ili "svile-ni merim" zvan još i "tanèica", slijede razlièite vrste usnivanih tkanja zva-nih "æenari" ili "dereklije" kao npr. "svileni æenar", "šibaš æenar", "æenar podvije �ice", "turski æenar", "æenar pantlièar" i "divji æenar, prutanac". Æena-re još dijeli prema tome tkaju li se na jednom ili na dva stra�nja vratila.Ovdje æemo istaknuti Cepeliæev podatak o jednoj zanimljivoj tehnici tka-nja sa šupljinama, zvanoj "�iriæi".

U poglavlju o vezu Cepeliæ obraæa pozornost na podlogu na kojoj seveze, za koju ka�e da mora biti glatka, te navodi da se vezom ukrašavaju:otarci (ruènici), pavlake (jastuènice), šamije (rupci za glavu), pregaèe i na-pose rubine, �enske košulje, koje su tada nosile svakodnevno i starije i mla-ðe �ene. Ovdje navodi osobiti sklad i ukus �ena pri kombiniranju vezova,motiva i boja na pojedinoj rubini što je opet ovisilo o namjeni, starosti �eneitd. Slijedi detaljan opis kroja rubine i naziva za pojedine dijelove te kom-biniranje vezova na skutima i rukavima. Nabraja èitav niz tehnika veza imotive veza za �ensku rubinu, ali i vezove na muškim košuljama, "rubina-ma".

U poglavlju o æilimima Cepeliæ daje osnovne podatke. Spominje da seu Ðakovštini "æilimima" ili "èaršafima" nazivaju samo ona vunena tkanjakoja se izvode prstima, a sva ostala vunena tkanja gdje se upotrebljavajuèunak, daska ili igla nazivaju se "šarenicom". Posebna su skupina æilima"èupavci" koji imaju reljefnu površinu zbog posebnog naèina izrade, a raz-likuju se naèinom izrade i "æilimaši", æilimi na kojima se kombiniraju teh-nike tkanja. Cepeliæ �ali da su �ene veæ u to doba napustile domaæe boje istare recepte za njihovo spravljanje. Æilimi seljanki iz Ðakovštine slu�ili sukao ukras biskupskoga dvora i crkve, a veliki dio æilima seljanke su proda-

67

Milko Cepeliæ - istra�ivaèhrvatskoga seljaèkog tekstila ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76

vale biskupovim gostima iz inozemstva (Cepeliæ, 1900:114). U ovom raduCepeliæ navodi svoju misao koju æe u kasnijim radovima još više istica-ti:"Èuvajuæi i spasavajuæi ono, što narod karakterizuje i èuva kao narod,spasila bi i narod sam." Smatra da bi u svrhu boljega poznavanja i pri-bli�avanja narodnog tekstila graðanstvu, "inteligenciji" trebalo, upravo upovodu Strossmayerova jubileja, stvoriti ili poèeti stvarati muzej tekstilijahrvatskoga naroda u Zagrebu (Cepeliæ, 1900:114). Ova æe Cepeliæeva �eljajoš dugo ostati neostvarena. Etnografski muzej u Zagrebu utemeljen je tek1919. godine, ali ipak na vrijeme da bi Cepeliæ svoju vrijednu zbirku teksti-la darovao toj ustanovi.

Cepeliæevu zbirku èine pa�ljivo i znalaèki odabrani tekstilni predmetis dobrim i detaljnim opisima (podaci o vlasnicima, o mjestu i vremenu izra-de, osobama koje su predmet izradile, tehnikama tkanja i veza, nazivima zatehnike tkanja i veza, nazivima za ornamente itd.). Skupljeni predmetiuglavnom potjeèu s podruèja Ðakovštine, djelomièno iz ju�ne Maðarske,Srijema, Baèke, Bosne i Dalmacije. Zbirku èine uglavnom otarci (ruènici),otarèiæi (ruènici manjih dimenzija), rupci – marame i prekrivala za glavu,te pavlake (navlake za jastuke).

U Katalogu Cepeliæ donosi podatke o napuštanju tkanja po kuæama.Navodi da se najprije prestajalo tkati u gradskim sredinama, u Osijeku i uÐakovu, i to šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeæa. Slavonija je u todoba veæ bila dobro opskrbljena razlièitim vrstama tvornièkog tekstila pa jetkanje i na selu do kraja stoljeæa postupno zapuštano. Osjeèanke su vjero-jatno finija platna nabavljale u trgovinama, a platno za "kuænu porabu odokolišnih seljakinja." Kao jedan od va�nih primjera navodi i Ðakovo kojeje do 1848./49. prednjaèilo pred okolnim selima u tkanju i vezu. Nakon tihsu godina u Ðakovu tkale samo "netom doseljene seljanke", a spominje izanimljiv podatak da su se tkanjem do 1870. godine u Ðakovu više bavile�ene iz njemaèkih doseljenièkih obitelji nego �ene iz hrvatskih obitelji.Nakon 1870. godine platno se u Ðakovu kupovalo u trgovinama i na sajmo-vima (Cepeliæ, 1920.)

Najva�niji Cepeliæev rad ujedno je i njegov prvi rad. To je opis izlo�be"domaæeg tekstilnog obrta" prikazanog na zagrebaèkoj Gospodarskoj

68

Milko Cepeliæ - istra�ivaèZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76 hrvatskoga seljaèkog tekstila

izlo�bi 1891. Urednik knjige, neke vrste kataloga o izlo�bi, pisac JankoIbler, navodi u uvodu da je za pisanje prikaza uspio nagovoriti "izvrstnogpoznavaoca narodnog tekstilnog obrta veleèastnoga gosp. Milka Cepeli-æa". Po �elji uredništva, Cepeliæ je glavnu pa�nju posvetio "razlikam u tek-stilnom obrtu glede motiva, ornamentike, boja, materijala u raznim našimkrajevima, prema politièkom razdjeljenju zemlje", pa je prema navedenojocjeni "na tom osnovu sazdao studiju, kakve mi koliko mi znamo, do sada uhrvatskoj knji�evnosti nije bilo, jer su se dragocjene radnje dra. IzidoraKršnjavoga ticale samo nekih krajeva u Slavoniji, a ne èitave domovine"(Ibler, 1892:192). Sam Cepeliæ je ovaj svoj rad kasnije oznaèio "prvom su-stavnom radnjom o tome našem blagu" (Paviæ,1981:23). Cepeliæ komenti-ra izlo�ene predmete s izlo�be s materijalom koji je vidio prilikomputovanja, danas bismo rekli terenskih istra�ivanja, koja je poduzimao poHrvatskoj. Obilazio je pojedine krajeve i s namjerom skupljao graðu o tek-stilu što nam svjedoèi odgovorom na pitanje o "nauènim putovanjima" uformularu za izradu autobiografije gdje je napisao: "Kao mlad jih nisampoduzimao, nego tek u starije doba, i to u svrhu prouèavanja tekstilnih rad-nja našeg naroda u raznim krajevima" (Paviæ, 1981:22).

Pristup istra�ivanju tekstila

Cepeliæev pristup istra�ivanju tekstila i odijevanja ovdje razmatram natemelju dvaju njegovih radova: èlanka o tekstilnim tvorevinama u Iblero-voj knjizi i u Katalogu tekstilne zbirke. Ukratko izdvajam karakteristikenjegova bavljenja tekstilom: na temelju vlastitih terenskih podataka obra-ðuje karakteristiène tekstilije u Hrvatskoj, tehnike izrade, sirovine, orna-mentiku. Uoèio je proširenost i granice proširenosti vune kao sirovine zatkanje i tehnike tkanja u Hrvatskoj, a zatim i povezanost vune kao sirovineza tkanje s govorom, odnosno dijalektom na odreðenom podruèju: " U za-grebaèkoj �upaniji, a isto tako i u vara�dinskoj, a hoæemo li pravo, takoðer iu staroj �upaniji kri�evaèkoj, ne ima vuna, odnosno od vune tkanih i kleèa-nih stvari. Vuna, kako je do Dubice došla, prelazi Savu te se spušta prema

69

Milko Cepeliæ - istra�ivaèhrvatskoga seljaèkog tekstila ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76

Kutini, Novskoj, Raiæu, da se uzpne na moslavaèka i bjelovarska brda, dapoplavi negdašnju gradišku pukovniju, �upaniju po�ešku, i da zareda pocieloj Slavoniji sve tamo do Zemuna i Slankamena. Èudnovato je, ali jeistinito: kao što èakavci u primorju, odnosno u rieèkoj �upaniji, ne umijuæilima plesti, tako ih amo u srdcu Hrvatske ni kajkavski sviet ne poznaje"(istaknuo M.C.). Da bi odmah zatim zakljuèio: "Paèe mo�e se sa nekom iz-vjestnošæu konstatovati, da su i u onim krajevima uz Dravu, poèevši odKoprivnice, pa ispod Ðurðevca kraj Virovitice, Doljnjega Miholjca i sve doValpova, gdje æilima i kleèanih radnja ne ima, nekoæ �ivjeli kajkavci i da suondašnji Hrvati tih krajeva potomci starih kajkavaca" (Cepeliæ,1892:196).Zatim uoèava karakteristiènu proširenost vune i vunenih izraðevina na po-druèju Slavonije: "Pravo podruèje æilima poèinje tek s desne strane od naši-èkog puta, što no vodi u Osiek; to jest nekoliko sela sjeverno povišÐakovštine, te ona sela, što no se od ðakovaèkoga druma u Osiek steru de-sno prema Dunavu, u koliko su našim, a ne maðarskim i njemaèkim �iv-ljem naseljena, bave se tkanjem æilima" (Cepeliæ, 1892: 205). Na podruèjuistoène Slavonije i Srijema razlikuje razne vrste æilima prema tehnici tkan-ja i ornamentima, a primjeæuje da se u Ðakovštini "dr�e æilimi više ravnice,nego brda: više katolièkoga elementa, nego pravoslavnoga" (Cepeliæ,1892:206). Povezivanje karakteristiènih tekstilija prema sirovini, tehnicitkanja ili veza, ornamentima s pojedinim skupinama stanovništva Cepeliæprovodi i dalje, naroèito u neobjavljenom radu "Katalog tekstilne zbirke"(1916.). Tekst u katalogu nije samo opisan nego ima i odreðene znanstvenekarakteristike, jer koristi metodološke postupke analizu i komparaciju.Svrha mu je odreðenom proširenošæu karakteristiènih pojava (sirovina zatkanje, motiva, naziva) potvrditi tragove podrijetla i doseljenja stanovnika�upe Punitovaca koju su èinila sela Punitovci, Vuka, Beketinci i ŠirokoPolje u Ðakovštini. Stanovnike tih sela prepoznaje okolica kao razlièite odostalih, a zovu ih zajednièkim imenom Dripe. Cepeliæ je, baveæi se i lokal-nom poviješæu, znao da su ova sela novonaseljena polovicom 18. stoljeæastanovništvom iz Bosne, iz okoline Plehana i Tolise. Usporedbom suvre-menog tekstila s podruèja odseljenja i doseljenja tra�i tragove i potvrdepreseljenja Dripa: "Otišao sam u Plehan (poviš Dervente u Bosni) najviše

70

Milko Cepeliæ - istra�ivaèZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76 hrvatskoga seljaèkog tekstila

poradi toga, da se uvjerim, e da li imade tamo tragova u vezivu s mojim Vu-èanima, Širokopoljcima, Beketinèanima, Ponitovèanima, a donekle Gor-jancima itd., koji su se odande god. 1754. doselili, pak sam našao ne samotragove za ovo preselenje, nego evo u ovom otarku pod. br. 2 takoðer i tra-gove preselenju tih bosanskih Dripa iz Dalmacije od Imotskoga na Plehan-ske visine i prodolice. Ovo je preselenje moglo biti u 16. stoljeæu kako mi jeto pok. Fra Martin Nediæ izvrsni poznavalac bosanske prošlosti na dvoruBiskupa Stossmayera toliko puta pripovijedao. Dripama ih zovu još i danasu Bosni, a Dripama ih zovu i ovdje u Ðakovštini (došli su od morja – DaRipa), odatle Dripa.

Tako vezivo koliko sam ja prouèio i uverio se, bjelodano dokazuje,odakle se je tko doselio (Cepeliæ, 1916.).

Sliènim æe putem, komparacijom veziva, uzoraka i tehnike veza pret-postaviti da su moravski Hrvati odselili iz okoline Siska, iz kraja od Preloš-æice do Ludine. Za gradišæanske Hrvate pretpostavlja da su se vjerojatnoiselili s podruèja Zagorja, okolice Kri�evaca i Meðimurja (Cepeliæ, 1917:40 – 41).

Sa�mimo Cepeliæev pristup istra�ivanju tekstila i odijevanja reèeni-com kojom sam završava jedno manje poglavlje u kojem se bavi podrijet-lom Šokaca i Bunjevaca: "Ali svom ozbiljnošæu mogu uztvrditi: da kakonarodno nosivo (odielo) èuva pojedini narod, da ne propadne, to jest da sene pretoèi u drugi narod; da je tako isto narodno nosivo siguran trag: odakleje koji narod, odnosno kamo se je sve razasuo" (Cepeliæ, 1914:75). Oispravnosti Cepeliæevih postavki o podrijetlu pojedinih skupina kojima sebavio: Dripe, Šokci, Bunjevci, itd., neæemo raspravljati. Koliko su one snaše toèke motrišta naivne, istinite ili ne, mogu pokazati nova znanstvenoutemeljena istra�ivanja.

Zakljuèak

Cepeliæ je roðen polovicom burnog 19. stoljeæa. U Hrvatskoj je tostoljeæe borbe za politièko, dr�avno i jezièno osamostaljenje unutar Mo-narhije. Druga polovica stoljeæa razdoblje je modernizacije hrvatskoga

71

Milko Cepeliæ - istra�ivaèhrvatskoga seljaèkog tekstila ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76

društva, razdoblje u kojem tradicionalnu feudalnu strukturu polako zam-jenjuje graðansko-kapitalistièko društvo, to je razdoblje integracije hrvat-ske nacije (Karaman, 1991.).

Istra�ivanjem tekstila i odijevanja Cepeliæ je �elio otkriti podrijetlo iseobe odreðenih etnièkih skupina. On je povjesnièar, poznavatelj lokalne inacionalne povijesti (bit æe potrebno utvrditi koji su mu uzori), pa je njegovpristup istra�ivanju tekstila izrazito povijesno usmjeren. Cepeliæ tekstil iodijevanje povezuje s dijalektom, govorom na odreðenom podruèju. Tak-vih razmišljanja, tj. povezivanja odreðenih skupina stanovništva s govor-nim karakteristikama na odreðenom podruèju nalazimo veæ u autora 18.stoljeæa, npr. Kóllara, Katanèiæa (Belaj, 1989.). Cepeliæ nam je va�an i sto-ga što u svojim radovima donosi podatke, s jedne strane o tradicijskom uz-goju i obradi tekstilnih biljaka, a s druge strane o promjenama u seljaèkojtekstilnoj proizvodnji. Va�ni su podaci o prodaji seljaèkog tekstila na saj-movima na kojima se okupljalo stanovništvo ne samo jedne u�e regije negoi iz udaljenih krajeva kako bi se nabavile odreðene vrste tkanja. Va�ni supodaci o dobroj opskrbljenosti slavonskog tr�išta tekstilom u 19. stoljeæušto je uvjetovalo napuštanje kuæne proizvodnje tekstila. Zato Milka Cepeli-æa mo�emo u hrvatskoj etnologiji svrstati u skupinu etnografa koji su pri-premili valjane izvore i podatke za istra�ivanje dinamike u seljaèkoj kulturidruge polovice 19. i u prva dva desetljeæa 20. stoljeæa (Bonifaèiæ, 1995/6.).

Cepeliæ je etnograf iz jednostavnoga razloga što u vrijeme u kojem je�ivio u Hrvatskoj etnologija još nije utemeljena kao posebna znanstvenadisciplina. To æe se dogoditi tek 1924., odnosno 1927. godine. Iako nije et-nolog, razmišljao je kao etnolog, kao i njegov suvremenik Iso Kršnjavi (Pe-troviæ, 1995./1996.).

Napomene:

1) Cepeliæ iznosi zanimljiva zapa�anja o novim uskrsnim obièajima koje donose dose-ljeni Nijemci sa zapada. On ka�e da "po Ugarskoj i po Slavoniji" ti doseljenici bojaju uskrsnajaja, ali ih ne ukrašavaju, kao i da je sa zapada došao obièaj pravljenja gnijezda za zeca. Budu-æi da zec ne nosi jaja, Cepeliæ smatra da je to negacija uskrsnuæa. Iz èlanka se vidi da mu je

72

Milko Cepeliæ - istra�ivaèZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76 hrvatskoga seljaèkog tekstila

poznata etnološka literatura o pisanicama. Cepeliæ iznosi zapa�anja o ornamentici na pisani-cama, te je usporeðuje u raznih naroda. Zapa�a da jaja uglavnom šaraju �ene (u Hrvata, Rusa,Rusina, Poljaka, Èeha, Moravaca, Srba). Opisuje pribor i njegovu izradu. Bilje�i da je izmeðu1864. i 1875. godine pojavio obièaj šaranja jaja luèavkom (Scheidewasser), no da su vlasti za-branile ljekarnama njezinu prodaju zbog štetnosti. Dalje donosi podatke o biljkama i recepti-ma iz kojih se dobivaju boje, vezivanje jaja vunicom te bilje�i da se u selima oko Našicapoèetkom stoljeæa pojavio novi naèin ukrašavanja jaja šarenim papirom da bi se dobio mra-morni uzorak. Opisuje pojavu darivanja pisanica i njezino znaèenje te potrebu daljihistra�ivanja.

2) Èlanak je podijeljen u tri poglavlja: 1. Naseljavanje Ðakovštine, 2. Dvije vuèanskezadruge i 3. Propast zadruga radost tuðinaca. Cepeliæ opisuje povijesne i ekonomske prilike uÐakovštini nakon osloboðenja od Turaka. Pustu Ðakovštinu biskupi od 16.stoljeæa naseljava-ju stanovništvom iz raznih krajeva, uglavnom iz Bosne, zatim iz Like, Primorja i ostalih kraje-va Hrvatske, a zatim od polovice 18. stoljeæa doseljavaju Nijemci i Maðari iz zapadneUgarske. Doseljeno je stanovništvo dobilo razne biskupske povlastice pa su seljaci u Ðakov-štini imali najpovoljnije uvjete u provincijalnoj Slavoniji. Cepeliæ dalje govori o negativnomutjecaju zakona o dijeljenju zadruga (1874.) kada dolazi do promjena ekonomskih prilika.Daljnju pozornost Cepeliæ s Ðakovštine usredotoèuje na rodnu Vuku. Spominje dolazak sto-tinjak katolièkih obitelji iz okoline Plehana i Modrièe u nekoliko sela Ðakovštine. Slijedi opisvuèanskih zadru�nih obitelji s obzirom na osnovne privredne djelatnosti - zemljoradnju i stoè-arenje. Novac od prodane stoke bio je glavni izvor prihoda, posebice iza 1860. kada su poèeliuzgajati i ovce. Cepeliæ zatim opisuje proizvodnju odjeæe, ponašanje stanovništva te smatrada su zadruge bile "štit moralu". Slijedi opis najbogatije, Kopljareve, a spominje i primjere iznekih drugih, kao npr. Pavloviæeve. Donosi podatke o broju èlanova, podjeli poslova, gospo-darenju, dnevnom rasporedu i velikim poslovima prema godišnjim dobima. Ukratko opisuje injihovu podjelu. U završnom poglavlju Cepeliæ donosi posljedice raspada zadruga, ekonom-sko propadanje malih obitelji, doseljavanje tuðinaca koji su poèeli kupovati zemlju.

3) Oèeva obitelj, Cepeliæi, doselila je 1725. iz Slovaèke, iz �upanije Trenèin, u Hrvat-sku. Plemstvo su dobili još 1640. za zasluge u tridestogodišnjem ratu.

4) Zbog nedostatka naslova razni autori razlièito citiraju podatke o ovom èlanku.

Literatura i izvori:

Babiæ, Marko: �ivot i rad Milka Cepeliæa s bibliografijom radova, Vi-jesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god. XXX, br. 3 – 4, Zagreb,1982., str. 33 – 37.

73

Milko Cepeliæ - istra�ivaèhrvatskoga seljaèkog tekstila ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76

Babiæ, Marko: Cepeliæ, Milko (Mihovil), Hrvatski biografski leksi-kon, 2, Bj-C, JLZ M. Krle�a, Zagreb, 1989., str. 631.

Belaj, Vitomir: Plaidoyer za etnologiju kao historijsku znanost o etniè-kim skupinama, Studia ethnologica, 1, Zagreb, 1989., str. 9 –13.

Bonifaèiæ, Vjera: Antun Radiæ and ethnological Research of Clothingand Textiles in Croatia: 1896 to 1919, u: Studia ethnologica croatica, vol.7/8, 1995/1996., 161 – 179.

Cepeliæ, Milko: - - -, u: Gospodarsko-šumarska jubilarna izlo�bahrvatsko-slavonskoga gospodarskoga dru�tva u Zagrebu, 1891., Zagreb,1892., str. 193 – 216.

Cepeliæ, Milko: Biskup Strossmayer u narodu. Narodno tkivo i vezivo,Spomen cvieæe iz hrvatskih i slovenskih dubrava, Zagreb, 1900., str. 99 –115.

Cepeliæ, Milko: Tri dana med Bunjevcima i Šokcima, Subotièka Dani-ca ili Bunjevaèko – šokaèki kalendar za 1914., str. 55 – 74.

Cepeliæ, Milko: Katalog tekstilne zbirke, 1916. (rkp.)

Cepeliæ, Milko: Sijmo opet lan i konoplju, Osijek, 1917.

Cepeliæ, Milko: Spasavajmo narodno naše tkivo i vezivo, Osijek,1918.

Cepeliæ, Milko: Bunjevke, bavite se opet konopljom!, Subotièka Da-nica, Kalendar Bunjevaca i Šokaca za 1919. godinu, Zagreb, 1919.

Karaman, Igor: Industrijalizacija graðanske Hrvatske (1800. – 1941.),Povijest & Historija, Naprijed, Zagreb, 1991.

Lechner, Zdenka: Tradicijska kultura Slavonije, Baranje i Srijema, Za-greb, 2000.

Paviæ, Krešimir: Autobiografija Milka Cepeliæa, Vijesti muzealaca ikonzervatora Hrvatske, god. XXX, br. 3, Zagreb, 1981., str. 20 – 24.

Paviæ, Krešimir – Šestan, Ivica: �ivot i rad Milka Cepeliæa, Ðakovo,1979. (katalog izlo�be u povodu 13. smotre folklora Slavonije i BaranjeÐakovaèki vezovi 1979.)

74

Milko Cepeliæ - istra�ivaèZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76 hrvatskoga seljaèkog tekstila

Petroviæ, Tihana: Problem istra�ivanja prijebornih tehnika tkanja po-moæu više niæanica na primjerima iz našièkog kraja, Etnološka tribina 12,Zagreb, 1989., str. 113 –120.

Petroviæ, Tihana: Tanèica, Iz tekstilne baštine Slavonije, Godišnjak zakulturu, umjetnost i društvena pitanja, Ogranak Matice hrvatske Vinkovci,br. 8 (12) za 1990., Vinkovci, 1991., str. 227 –237.

Petroviæ, Tihana: Otarak kao pokrivalo za glavu, Podravski zbornik,1992., str. 233 –239.

Petroviæ, Tihana: Hrvatska tradicijska nošnja našièkog kraja, Studiaethnologica croatica, 5, Zagreb, 1993., 95 – 116.

Petroviæ, Tihana: Research on Textiles and Clothing in 19th centuryContinental Croatia, Studia ethnologica croatica, vol. 7/8, Zagreb,1995./1996., str. 235-245.

Petroviæ, Tihana: Uz tekstilne predmete na izlo�bi, Iz baštine baèkihHrvata Bunjevaca, Zagreb, 1998., 18 – 25.

Tkalèiæ, Vladimir: Milko Cepeliæ, Hrvatska enciklopedija, sv. III,Boja – Cleveland, Zagreb, 1942., str. 676 – 677.

MILKO CEPELI] - EXPLORER OF CROATIAN RUSTICSTEXTILES

Summary

Milko Cepeli} belongs to the pioneers of Croatian ethnography, wor-king in those when ethnography in Croatia did not even exist as a separa-te and independent scientific discipline.

In this article the author gives a detailed biography of Milko Cepeli} -particulary emphasizing his works regarding textiles. Based on his arti-cles about textile manufacture which were published in Ibler's book andin the catalogue of an exhibition of textile products, the author examineshis approach to textile manufacturing and draws a conclusion that Cepe-li} - the ethnographer was impotant and relevant because of his histori-cal approach ad some relevant data he collected about traditionalmethods of growing and processing fibrous plants and changes in the ru-ral textile manufacturing-which he had noticed and described.

75

Milko Cepeliæ - istra�ivaèhrvatskoga seljaèkog tekstila ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 61-76

76

UDK 902 (497.5 Štrbinci)

Je li rimska Certisija bila naŠtrbincima kod Ðakova?

Branka MigottiHAZU, Zagreb

Kronološkim se redom izla�e povijest istra�ivanja arheološkog na-lazišta Štrbinci, oranice 3 km jugoistoèno od Ðakova. Kratko se komen-tiraju pojedini va�ni nalazi, te ukupnost antièke i ranokršæanske graðe, au svjetlu pretpostavke da se na Štrbincima nalazila rimska Certisija(Certissia), poznata iz izvora od 2.-6. st.

Oko 1000 arheoloških predmeta i ulomaka sa Štrbinaca, pohranje-nih mahom u Muzeju Ðakovštine u Ðakovu, tek su manji dio sveukup-nog arheološkog naslijeða tog nalazišta. Veæina graðe uništena jeizoravanjem tijekom stoljeæa, ili je dospjela u ruke privatnih skupljaèa.Usprkos tome, štrbinaèka zbirka i samom kolièinom, a osobito svojomnaravi i raznovrsnošæu, uvelike potvrðuje pretpostavku da se rimskaCertisija nalazila upravo na Štrbincima.

Štrbinci su arheološko nalazište s prapovijesnim i antièkim, te rjeðimsrednjovjekovnim ostatcima, u literaturi slabije prisutno no što to ukupnostondje pronaðene graðe objektivno zavreðuje. Da je ta graða prikupljena uuzastopnim arheološkim iskopavanjima, nalazište Štrbinci u hrvatskoj biarheologiji bilo kudikamo poznatije. Predmeti su, meðutim, dolazili navidjelo postupno, od sredine 19. st. naovamo, i to mahom u prigodi poljo-privrednih radova; po osnivanju Muzeja Ðakovštine 1952. prikljuèuju im

77

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilana Štrbincima kod Ðakova? ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96

se nalazi pribavljeni u struènim rekognosciranjima i rjeðim zaštitnim isko-pavanjima. Sve je to, meðutim, bilo nedostatno da u struènoj i kulturnojjavnosti odr�i trajno zanimanje za to nalazište i svijest o njegovu istinsko-me znaèaju.

Naziv Štrbinci odnosi se na prirodnu cjelinu oko 3 km jugoistoèno odÐakova, sastavljenu od dvaju niskih bre�uljaka i zaravni koja se na njih na-stavlja (sl. 1, 2). Taj je prostor zasijan poljoprivrednim kulturama i omeðenprometnicama prema Vinkovcima i Slavonskome Brodu, a prostire se napovršini od oko 63 hektara; toène granice nisu mu utvrðene (Raunig, 1965:146; Gregl, 1994: 181). Štrbinci su u proteklim stoljeæima, sve do nakonDrugog svjetskog rata, bili biskupsko dobro, a nakon toga postali su druš-tvenom svojinom. Polo�eni su neposredno uz prometnice koje vode premaselima Piškorevcima (pravac Slavonski Brod) i Budrovcima (pravac Vin-kovci); ovim drugima pripadaju katastarski. U arheološkoj se literaturi odpoèetka stoljeæa naovamo redovito navode pod svojim imenom, neovisnoo selu kojemu pripadaju, pa je najrazumnije ustrajati na tome imenu (Gregl,1994: 181-182).

Mnogi su se povjesnièari i arheolozi od 18. st. naovamo dotakli pitanjaubiciranja rimskog naselja koje izvori razlièito nazivaju: Kertissa, Cirtisa,

Cirtisia, Certis i Certisia (Periniæ, 1998). U arheološkoj se literaturi pritomuvrije�io (u izvorima nepotvrðen!) naziv Certissa kojega, meðutim, zah-valjujuæi epigrafièkome svjedoèanstvu, valja preinaèiti u Certissia (Certi-sija). O natpisu æe biti rijeèi dalje u tekstu. Naselje spomenutog imenatra�ilo se na razlièitim mjestima ðakovaèko-vinkovaèkog kraja: u Ðakovu,Štrbincima, Budrovcima, Mikanovcima, Voðincima, Andrijevcima, Piško-revcima, a vjerojatno i još ponegdje. U poèetku su se pokušaji razrješavan-ja spomenute zagonetke oslanjali ponajprije na povijesno-zemljopisneokolnosti, a s vremenom su na va�nosti dobili i arheološki podatci. Nijedanse autor, meðutim, spomenutim pitanjem nije pozabavio temeljito i preda-no. Ubikacija Certisije spominjala se usputno, u sklopu opæe problematikerimskih putopisnih izvora ili pak rane povijesti slavonskog podruèja, odno-sno pojedinih nalazišta, ponajprije Štrbinaca.

78

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96 na Štrbincima kod Ðakova?

Ime rimskog naselja Certisije ušlo je u arheološku literaturu prije nošto je to pošlo za rukom samome nalazištu Štrbinci. Povjesnièar Katanèiæ,koji nosi i naslov zaèetnika hrvatske arheologije, smatrao je da Certisijuvalja tra�iti na mjestu Ðakova (Katanèiæ, 1824: 330). U nagaðanje se upu-stio i zaslu�ni Kukuljeviæ, premda u svoje vrijeme nije na raspolaganjuimao arheoloških pokazatelja. Nejasnim ipak ostaju razlozi koji su ga po-nukali na neutemeljeno i neoèekivano razdvajanje spornog naselja, mogu-æe inaèe jedino u kronološkom, a ne topografskome smislu. On je, naime,Certis smjestio u Andrijevce, a Cirtisu u Mikanovce (Kukuljeviæ, 1873:93). Pretpostavku o Andrijevcima prihvatio je Alaèeviæ (1881: 20), dok sePatsch (1899: 1987) nije znao odluèiti izmeðu Mikanovaca, Andrijevaca iVoðinaca. Brunšmidovim zauzimanjem, koncem prošloga stoljeæa, u naga-ðanje o Certisiji sna�nije se ukljuèuju i arheološki argumenti koji, dakako,govore u prilog Štrbincima. Sam se Brunšmid nije izjasnio, ali su to uèinilidrugi, potaknuti njegovim nalazima (Miller, 1916: 477; Cepeliæ 1916: 9). Sobzirom da za poèetnim Brunšmidovim iskopavanjima na Štrbincima nisuuslijedila nova, površinski i sluèajni nalazi nisu bili dostatni da odr�e zani-manje za taj lokalitet, a ni svijest o njegovoj va�nosti. Stoga je dobra poz-navateljica arheološke topografije Ðakovštine H. Dekker (1959: 57)pretpostavila da se Certisija krije na njivi Plugariæ u selu Budrovcima, u ne-posrednoj blizini Štrbinaca. No, prema knjizi unosa Arheološke zbirkeMuzeja Ðakovštine, tek 17 predmeta od ukupno inventiranih 1159 potjeèes Plugariæa. Konaèan je preokret u razmišljanju o Certisiji naèinila BrankaRaunig, o�ivjevši nakon niza zanimljivih nalaza prikupljenih u zaštitnimistra�ivanjima 1964.-1967. pretpostavku o smještaju spornog rimskog na-selja na Štrbincima (Raunig, 1965: 149; Raunig, 1965a: 147; Raunig,1980: 166). Svoje je razmišljanje autorica iznijela s du�nim oprezom; poje-dini struènjaci koji su mu se priklonili i sami su zadr�ali zrno sumnje, dokga drugi iznose kao potvrðenu èinjenicu (Migotti, 1998a: 78). Po svemu su-deæi, ovi drugi bili su u pravu. Na to upuæuje i povijest istra�ivanja Štrbina-ca i kolièina, a osobito narav, ondje prikupljene antièke i ranokršæanskegraðe.

79

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilana Štrbincima kod Ðakova? ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96

Neobièna je okolnost da Štrbinci u struènu literaturu na poèetku stolje-æa ulaze takoreæi kriomice, odnosno pod tuðim imenom. Naime, nekolicinaje mramornih epigrafièkih ulomaka (sl. 3-7), pronaðenih po svoj prilici naštrbinaèkim oranicama, pripisana obli�njoj Mursi (Brunšmid, 1909: 169).Ta se zabluda spontano preuzimala i u iduæim radovima (Pinteroviæ, 1978:144, T. 32: 1-4; Katalog 1994: 103-104, kat. 114-118), da bi tek nedavnobila uoèena i ispravljena (Migotti, 1997: 29, bilj. 3; Migotti, 1997a: 29). Sobzirom na va�nost spomenutih natpisa, njihovo vjerojatno štrbinaèko po-drijetlo iziskuje podrobnije obrazlo�enje. Dakle, sredinom je 19. st. MijatSabljar u imovinsku knjigu tadašnjeg Narodnog muzeja u Zagrebu u rubri-ci “Rimski natpisi na kamenu” pod brojem 3 unio epitaf Flavija Maura (sl.8) s naznakom da ga je Muzeju darovao kanonik Paviæ iz Daruvara. Osla-njajuæi se na spomenuti podatak, Mommsen je taj i nekolicinu drugih natpi-sa pripisao Daruvaru (CIL III: 4003-4005). Pod brojem 4 našao se iduæinatpisni ulomak s napomenom o istome darovatelju (sl. 4). Brojevi 5-8 nisukomentirani, a odnose se na predmete koje je, kao i onaj pod brojem 4,Brunšmid naknadno pripisao Osijeku (sl. 5, 3, 6, 7). Odmah je uoèio po-grešku u vezi s mjestom nalaza, jer u Daruvaru nije bilo kanonika Paviæa,dok mu je onaj iz Ðakova bio dobro poznat. Nije, na�alost, dokraja bio do-sljedan logici svoga razmišljanja koje bi ga vjerojatno bilo dovelo do Štrbi-naca. Umjesto toga poveo se za Mijatom Sabljarom, koji je naknadnoustvrdio da su sporni ulomci pronaðeni u Osijeku (Brunšmid 1909: 169).Brunšmidovi su argumenti neuvjerljivi (“...Sabljar je valjda sigurnoznao...”), a ni Sabljarovi nisu mogli biti bolji. Po svoj je prilici rijeè o naga-ðanju utemeljenom na znanju o rimskoj Mursi koja se nalazila na mjestudanašnjega Osijeka, dok su Štrbinci kao arheološko nalazište u to doba bilislabo poznati. Da je pak Sabljar uistinu znao za osjeèko podrijetlo uloma-ka, bio bi taj podatak naveo veæ pri unošenju predmeta u imovinsku knjiguNarodnog muzeja. Osim toga, pitanje je zašto bi netko iz Osijeka tako dra-gocjene nalaze poklanjao bilo kome u Ðakovu, kad je u to vrijeme osjeèkaintelektualna sredina, u kojoj su prednjaèili sveæenici, bila kulturno razvi-jena i svjesna vrijednosti arheološko-povijesne baštine (Šuljak, 1987: 38).Zanimljivo je, nadalje, da se natpis Flavija Maura (sl. 8), poklonjen Narod-

80

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96 na Štrbincima kod Ðakova?

nome muzeju pod istim okolnostima kao i sporni ulomci, nije nikada pripi-sivao Osijeku, kao ni opeka s kristogramom (sl. 9, 10, 11). Naposljetku, štoje logiènije negoli da arheološki predmeti u posjedu ðakovaèkog kanonikapotjeèu iz neposredne okolice Ðakova, bogate arheološkim nalazištima?Valja priznati da postoji i moguænost, premda neznatna, mitrovaèkog (Sri-jemska Mitrovica, rimski Sirmium) podrijetla spornih nalaza. Arheološkimuzej u Zagrebu posjeduje niz epigrafièkih ulomaka iz Sirmija, od kojih jeneke poklonio upravo ðakovaèki biskup Strossmayer (Brunšmid 1909:176-222). O tim predmetima, meðutim, postoji uredna dokumentacija.Usporeðivanjem pak razloga za i protiv u vezi s podrijetlom mramornihulomaka i opeke (sl. 3-9), njihova štrbinaèka provenijencija postaje gotovoneupitnom. Od sveukupno osam kamenih spomenika sa Štrbinaca sedamih je mramornih, što je uistinu pozornosti vrijedan omjer, osobito u svjetluèinjenice da Panonija ne raspola�e vlastitim izvorima mramora. Rijeè je,dakle, o uvozu koji upuæuje na odreðeni društveni status i imovinske mo-guænosti jednog sloja graðana ili zajednice u cjelini.

Na arheološku kartu sjeverne Hrvatske Štrbinci se konaèno pod svo-jim imenom upisuju na koncu proteklog i poèetku ovoga stoljeæa, zahvalju-juæi nastojanjima arheologa Brunšmida i biskupa Strossmayera. Prvi je1894.-1895. poduzeo korake za spašavanje jednog sluèajno otkrivenog na-laza arhitekture, a drugi mu je u tome pru�io svesrdnu podršku. Napori suim se na�alost izjalovili, pa je rimska graðevina na prostoru negdašnjeg vi-nograda, opremljena mozaicima i freskama, do temelja razorena i raznese-na rigolanjem prije no što je bilo moguæe naèiniti bilo kakvudokumentaciju (Brunšmid, 1901: 137). Izgubljen je tako jedan dragocjentopografski podatak. Brunšmidu nije preostalo drugo doli prikupiti ostatkeostataka na razorenom zemljištu, meðu inima i komade fresaka (zagublje-ne u Arheološkome muzeju u Zagrebu i Muzeju Slavonije u Osijeku), pod-nog i zidnog mozaika, dvije opeke, te niz sitnih predmeta: lukovièastufibulu, glinenu svjetiljku, olovnu cjevèicu, ulomke staklenih narukvica,okov pojasne kopèe, nekolicinu razlièitih �eljeznih predmeta (no�evi, èa-vao, kuka), te pregršt novaca od kojih je saèuvan tek jedan komad. Objav-ljujuæi nabrojene nalaze, Brunšmid je skrenuo pozornost i na veliku

81

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilana Štrbincima kod Ðakova? ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96

kolièinu rimskog novca pronaðenog na Štrbincima prije 1895. (Brunšmid,1901: 138). Ne postoji jedinstvena numizmatièka zbirka s tog nalazišta, pastoga ni potpuna evidencija o kolièini ondje pronaðenog novca; on je raza-sut meðu razlièitim muzejskim ustanovama, ali vjerojatno još i više po pri-vatnim zbirkama. No, podatci na razlièitim mjestima u literaturi dajunaslutiti dojmljivu brojku: više od 500 komada (Brunšmid, 1901: 138; Ra-unig 1965: 148), koja uvelike potvrðuje pretpostavku o rimskoj Certisiji naŠtrbincima.

Brunšmid se nije zadovoljio pretra�ivanjem raskopanog i uništenognalazišta rimske zgrade, veæ je poduzeo i niz manjih sonda�nih iskopava-nja; bilo je to posve ogranièeno, ali ujedno prvo i jedino arheološkoistra�ivanje na Štrbincima, a da nije bilo zaštitne naravi. Uz prapovijesnenalaze koje je uoèio na više mjesta, istra�io je i dvije kasnoantièke grobnices dvoslivnim krovom, zidane opekom uz uporabu �buke; pokojnici su bilipolo�eni glavom na zapadnoj strani. Nalazi su objavljeni bez ilustrativnegraðe (Brunšmid, 1901: 138-139), ali je saèuvana oskudna arhivska i fo-to-dokumentacija (sl. 12). Prva je grobnica, u kojoj je poèivao kostur muš-ke osobe, naðena u neposrednoj blizini uništene rimske zgrade na dubini od0,65 m. Sadr�avala je niz priloga: lukovièastu fibulu, staklenu bocu, te gli-nenu svjetiljku. Druga je grobnica, pronaðena na mjestu i danas postojeæegribnjaka (sl. 1, 2), sadr�avala kostur �enske osobe i niz priloga: ogrlicu,dvije staklene boèice, te dva novca. Predmeti su pohranjeni u Arheološko-me muzeju u Zagrebu, koji èuva i nekolicinu naknadno poklonjenih sluèaj-nih nalaza: jedan bronèani prsten i tri bronèane fibule. Ponukan ishodimasvojih istra�ivanja, a sluteæi va�nost lokaliteta, Brunšmid je i samom nje-govom imenu iznašao arheološko podrijetlo, pretpostavivši da nazivŠtrbinci dolazi od rijeèi štrbiti (=otkrhnuti). Taj je glagol, prema njegovumišljenju, opisivao ono što se pri poljoprivrednim radovima nerijetko do-gaðalo oruðu u svakodnevnom susretu s rimskom ciglom i kamenjem(Brunšmid, 1901: 137, bilj. 1). S obzirom na to da je rijeè o uobièajenom iz-razu (vidi Rjeènik hrvatskog ili srpskog jezika, 17, str. 845, JAZU, Zagreb),Brunšmidovo domišljanje uistinu nije bez osnove; u tom kontekstu bilo bivrijedno istra�iti i starost toponima. Nastojanja zaslu�nog arheologa nisu,

82

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96 na Štrbincima kod Ðakova?

meðutim, urodila oèekivanim zanimanjem struène javnosti za Štrbince, a ivlastito mu je oduševljenje splasnulo nakon nekoliko naknadnih neuspjelihpokušaja sondiranja. Da je naslutio štrbinaèko podrijetlo prije spomenutihepigrafièkih ulomaka, vjerojatno bi bio pokazao veæi �ar i ustrajnost uistra�ivanju. Ovako su Štrbinci, poznati uglavnom tek lokalnim ljubitelji-ma starina i prikupljaèima antièkog novca, tinjali na rubu struènog zani-manja još dugi niz godina (Dekker, 1959: 15-33). Nalazi su se bez sumnjepojavljivali prigodom poljoprivrednih radova, pa i pri pukom obilasku te-rena, dospijevajuæi potom u razlièite muzejske ustanove ili u privatne zbir-ke. Po svome osnivanju 1952. Muzej Ðakovštine pojavljuje se u ulozimatiène ustanove koja prikuplja i pohranjuje sluèajne nalaze, kao i one izredovito provoðenih struènih rekognosciranja i zaštitnih istra�ivanja (Dek-ker, 1959: 113; Raunig, 1965a, 147, bilj. 3). Osim toga, pojedinci su u raz-lièitim prigodama Muzeju poklanjali predmete pronaðene na Štrbincima iprije i nakon njegova osnivanja. Muzejska je arheološka zbirka na taj naèinnarasla na oko tisuæu predmeta meðu kojima prevladavaju krhotine kera-mike, ali je znatan broj i drugih predmeta, osobito od metala, pa i plemeni-tih, te stakla i dragog kamenja. Štrbinaèka zbirka pokriva sve vidove �ivotajednog rimskog naselja: graðevinski materijal (obiène i peèatirane opeke,kamene i staklene kockice mozaika, zidne freske), kamene epigrafièkenadgrobne i druge spomenike, uporabne i ukrasne predmete od keramike,stakla, metala (�eljeza, bronce, srebra i zlata), staklene paste, dragog ka-menja i kosti, te novac. Meðutim, po svemu onome što znamo pouzdano ilipak mo�emo naslutiti, to je tek manji, pa i neznatan dio ukupnog štrbinaè-kog arheološkog naslijeða, koje je stoljeæima izoravano i uništavano, ili jedospijevalo u privatne zbirke.

Na zaravanku se izmeðu dvaju štrbinaèkih bre�uljaka u razdoblju od1964. do 1967. gradila velika trafostanica s nizom izdvojenih objekata iprilaznom cestom u du�ini od 1 kilometra. Tijekom radova, koje je premapotrebi nadgledala Branka Raunig, arheologinja u Muzeju Ðakovštine, navidjelo je izišla znatna kolièina pokretne i nepokretne arheološke graðe izrimskog razdoblja: podnice od opeke, nekolicina lonèarskih peæi, predmetiod keramike, stakla, �eljeza i bronce, te novac (Raunig, 1965).

83

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilana Štrbincima kod Ðakova? ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96

Meðu najva�nijim nalazima izašlima na vidjelo tijekom gradnje trafo-stanice (1965.) bez sumnje je dno staklene plitice naèinjeno od dviju stak-lenih stijenki i zlatnog lista s urezanim prizorom poprsjâ braènog para inatpisom florentes (oni koji cvjetaju) (sl. 13). Predmet, datiran u 4. st., je-dinstven je u okvirima hrvatske antièke arheologije (Migotti, 1998b:98-99). Iduæa je godina dala još jedan nalaz dotad neviðen u panonskomeokru�enju i nepoznat u ranokršæanskoj arheologiji uopæe: dvije opekamasazidane kasnoantièke kosturne grobnice s dvoslivnim krovom i tlocrtom uobliku latinskog kri�a, datirane u 1. polovicu 4. st. (sl. 14). Kosturi dvijumlaðih �enskih osoba bili su gotovo potpuno uništeni, ali je prikupljen ve-lik broj prilo�enih predmeta. Pokojnice, mlade djevojke ili djevojèice, bilesu bogato opremljene, osobito nakitom i posuðem (Raunig, 1980.). Dokkri�ni tlocrti grobova svjedoèe o njihovome kršæanskom vjerskom opred-jeljenju, bogatstvo priloga i nedostatak kršæanskih simbola na njima upu-æuje na sinkretistièku povezanost s pre�ivjelim poganskim obièajima

Posljednja ratna zbivanja na slavonskim prostorima, koja su uništilatoliko kulturnog blaga i razorila ili privremeno onesposobila za istra�ivanjeniz arheoloških nalazišta, Štrbincima su neoèekivano podarila vrijedan na-laz. Godine 1991., prigodom kopanja vojnièkih rovova za obranu Ðakova,na vidjelo je izišla kasnoantièka (4. st.) zidana grobnica s oslikanim istoè-nim zabatom (sl. 15). Freska sadr�ava prizor dvaju paunova uz posudu svodom – izvorom �ivota. Ponad njih prikazan je kristogram u krugu i nebe-ska tijela: dvije kristogramski stilizirane zvijezde i dva sunèeva koluta s va-lovitim zracima, simboli solarno-kristološke eshatologije (sl. 16) (Migotti,1997). Grobnica je u toj prigodi bila opljaèkana, a potom i uništena; samoje velikim marom i prisebnošæu arheologa i ravnatelja Muzeja ÐakovštineIve Pavloviæa spašena njena najveæa dragocjenost - freska. Bio je to povodzaštitnim istra�ivanjima, provedenima na tome mjestu dvije godine posli-je; tada je ustanovljena još jedna grobnica s neznatnim ostatcima freske,na�alost prethodno razorena, te iskopano devet kasnoantièkih kosturnihgrobova siromašnih prilozima (Gregl, 1994) (sl. 17).

Rimska je Certisija donedavno bila poznata tek iz pisanih izvora od2.-6. st (Periniæ, 1998). Arheolozi koji su je tra�ili na Štrbincima mogli su

84

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96 na Štrbincima kod Ðakova?

tek pri�eljkivati epigrafièko svjedoèanstvo o njenom postojanju i smješta-ju. Kada je u proljeæe 1998. U Dijecezanskoj zbirci u Ðakovu neoèekivanopronaðen mramorni ulomak s natpisom koji spominje Certisiju (Certissia),bilo je to veliko i radosno iznenaðenje (sl. 18). Natpis je javne naravi, ali jepomalo pjesnièki stiliziran; djelomice su saèuvana tek tri prva retka, koja uprijevodu glase: “Doði u Certisiju, sjeti se i po�eli, ona je raskri�je puto-va…” Monogramatièki kri� iznad natpisa svjedoèi o tome da je u 2. polovi-ci 4. st., odnosno u 5. st., grad u cjelini bio kršæanska sredina. U sklopurazmjerno slabo istra�enog antièkog i ranokršæanskog horizonta sjeverneHrvatske, ju�noga dijela rimske provincije Panonije, spomenuti je nalaz odiznimne va�nosti, usprkos tome što na lokalnoj razini nije konaèno razrije-šio pitanje ubikacije rimske Certisije. Pokazalo se, naime, da ne postoji ni-kakav zapis ili sjeæanje o tome da je spomenik pronaðen upravo naŠtrbincima. S druge strane, okolnosti prikupljanja arheološke Dijecezan-ske zbirke u Ðakovu, sastavljene mahom od nalaza sa Štrbinaca, te topo-grafija ðakovaèke okolice, u kojoj su Štrbinci daleko najbogatije antièko iranokršæansko nalazište, govori u prilog štrbinaèkog podrijetla mramornognatpisa sa spomenom Certisije. Premda je, dakle, gotovo sigurno da je Cer-tisija bila na Štrbincima, zrno sumnje valja saèuvati. Stoga temeljnim za-datkom svakog istra�ivanja Štrbinaca, kojeg Muzej Ðakovštine imanamjeru provesti, ostaje i dalje konaèno potvrðivanje davne pretpostavke osmještaju rimske Certisije na tome mjestu. Arheološko bi istra�ivanjeŠtrbinaca osim toga pridonijelo razumijevaju opsega i naravi tamošnjerimske naseobine, te ustanovilo njen vremenski raspon. Bio bi to va�an do-prinos prouèavanju antike i ranoga kršæanstva ne samo Ðakovštine, nego isjeverne Hrvatske u cjelini.

85

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilana Štrbincima kod Ðakova? ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96

Bibliografija:

Alaèeviæ, 1881.Josip Alaèeviæ, La via romana da Sirmio a Salona, Bullettino di arche-

ologia e storia dalmata 4/2, 20-23, Split

Brunšmid, 1901.Josip Brunšmid, Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije, IV., Vje-

snik Hrvatskog arheološkog društva n. s. 5, 87-168, Zagreb

Brunšmid, 1909.Josip Brunšmid, Kameni spomenici hrvatskog narodnog muzeja u Za-

grebu, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva n. s. 10 (1908-1909),149-222, Zagreb

Cepeliæ, 1916.Mihovil Cepeliæ, Ðakovaèka groblja, Ðakovo

Dekker, 1959.Hedviga Dekker, Ðakovo i njegova okolica kroz kulturno historijske

spomenike, Ðakovo

Gregl, 1994.Zoran Gregl, Kasnoantièka nekropola Štrbinci kod Ðakova -

istra�ivanja 1993. g., Opuscula Archaeologica 18, 181-190.

Katalog 1994.“Od Nepobjedivog sunca do Sunca pravde”. Rano kršæanstvo u konti-

nentalnoj Hrvatskoj (katalog izlo�be), Zagreb, 1994.

Katanèiæ, 1824.Matija Petar Katanèiæ, Orbis antiquus I, Budapest

Kukuljeviæ, 1873.Ivan Kukuljeviæ, Panonija rimska, Rad Jugoslavenske akademije zna-

nosti i umjetnosti 23, Zagreb

86

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96 na Štrbincima kod Ðakova?

Migotti, 1997.

Branka Migotti, Ranokršæanska freska iz Štrbinaca kod Ðakova,Zbornik Muzeja Ðakovštine 4, 27-49, Ðakovo

Migotti, 1997a

Branka Migotti, Evidence for Christianity in Roman Southern Panno-

nia (Northern Croatia), British Archaeological Reports, Intern. Ser. 684,Oxford

Migotti, 1998a

Branka Migotti, Povijest istra�ivanja Štrbinaca i pitanje ubikacije Cer-tisije, u: u: B. Migotti - M. Šlaus - Z. Dukat - Lj. Periniæ, Accede ad Certis-siam. Antièki i ranokršæanski horizont arheološkog nalazišta Štrbinci kodÐakova, Zagreb, 73-78.

Migotti, 1998b

Branka Migotti, Vrednovanje arheološke graðe u svjetlu rimskodob-nog i ranokršæanskog horizonta Panonije, u: B. Migotti - M. Šlaus - Z. Du-kat - Lj. Periniæ, Accede ad Certissiam. Antièki i ranokršæanski horizontarheološkog nalazišta Štrbinci kod Ðakova, Zagreb, 89-115.

Patsch, 1899.

Carl Patsch, s. v. Certissa, u: Adolf Friedrich Pauly - Georg Wisowa,Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft, Stuttgart 3/2,1987.

Periniæ, 1998.

Ljubica Periniæ, Izvori o Certisiji, u: B. Migotti - M. Šlaus - Z. Dukat -Lj. Periniæ, Accede ad Certissiam. Antièki i ranokršæanski horizont arheo-loškog nalazišta Štrbinci kod Ðakova, Zagreb, 79-87.

Pinteroviæ, 1978.

Danica Pinteroviæ, Mursa i njeno podruèje u antièko doba, Osijek

87

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilana Štrbincima kod Ðakova? ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96

Raunig, 1965.Branka Raunig, Štrbinci, Ðakovo - antièko nalazište, Arheološki pre-

gled 7, 166-149.

Raunig, 1965a

Branka Raunig, Znaèajan nalaz na lokalitetu Štrbinci kod Ðakova, Vi-

jesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 14/5, 147-148, Zagreb

Raunig, 1980.

Branka Raunig, Dva kasnoantièka groba iz okolice Ðakova, Vjesnik

Arheološkog muzeja u Zagrebu 12-13 (1979-1980), 151-167.

Šuljak, 1987.

Andrija Šuljak, Osijek. Katolièka crkva juèer i danas, Ðakovo.

Kratice

AMZ -Arheološki muzej u Zagrebu

DZÐ - Dijecezanska zbirka Ðakovo

MÐÐ - Muzej Ðakovštine Ðakovo

88

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96 na Štrbincima kod Ðakova?

89

Slika 1. - Zraèna snimka Štrbinaca s naznaèenim mjestima

arheoloških nalaza

Slika 2. - Katastarski plan Štrbinaca s

naznaèenim mjestima arheoloških nalaza

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilana Štrbincima kod Ðakova? ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96

90

Slika 3. - Ulomak mramornog

nadgrobnog natpisa (AMZ)

Slika 4. - Ulomak mramornog natpisa

(AMZ)

Slika 5. - Ulomak mramornog

natpisa (AMZ)

Slika 6. - Ulomak mramornog natpisa

(AMZ)

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96 na Štrbincima kod Ðakova?

91

Slika 7. - Ulomak okrugle mramorne

ploièe s kristogramom (AMZ)

Slika 9. - Opeka s kristogramom

(AMZ)

Slika 10. - Stranica Imovinske knjige

Narodnog muzeja u Zagrebu, sredina

19. stoljeæa (AMZ)

Slika 8. - Mramorni nadgrobni

natpis Flavija Maura (AMZ)

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilana Štrbincima kod Ðakova? ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96

92

Slika 11. - Stranica Imovinske knjige

Narodnog muzeja u Zagrebu, sredina

19. stoljeæa (AMZ)

Slika 12. - Stranica 61 iz Brunšmidove putne bilje�nice br. V s crte�ima i

podacima o grobnici na Ribnjaku (AMZ)

Slika 13. - Pozlaæeno dno straklene

plitice (MÐÐ)

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96 na Štrbincima kod Ðakova?

93

Slika 14. - Tlocrt dviju grobnica u obliku kri�a

Slika 15. - Grobnica s freskom na

istoènoj zabatnoj ploji (MÐÐ)Slika 16. - Crte� freske na sl. 15

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilana Štrbincima kod Ðakova? ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96

94

Slika 17. - Tlocrt nekropole iskopane 1993.

(prema Gregl, 1994.)

Slika 18. - Ulomak mramornog natpisa sa

spomenom Certisije (DZÐ)

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96 na Štrbincima kod Ðakova?

ACCEDE AD CERTISSIAM. ANTIQUE AND EARLY-CHRISTIANHORIZON OF THE ARCHEOLOGICAL SITE IN ŠTRBINCI

Summary

The history of researches on the archeological site Štrbinci- plugh fields,3 km SE of Ðakovo is being presented in this article in chronological or-der. Individual important finds are being explained, as well as the com-plete Antique and Early-Christian collection of materials found there.Starting point for the analyisis is the presumption that in Štrbinci therewas situated the Roman Certissia, known from the sources dated 2nd to6th century.

About 100 archeological objects and fragments from Štrbinci, kept andpreserved mainly in the Muzej Ðakovštine in Ðakovo, represent the mi-ror part of the archeological heritage from Štrbinci. althought the majorpart had been destroyed by plughing down during the centuries or is nowowned by private collectors, the collection from Štrbinci- thamks to itsquantity and particularily to its quality and variety- considerably sup-ports the thesis that the Roman Certissia exsisted in the very site inŠtrbinci.

95

Branka Migotti: Je li rimska Certisija bilana Štrbincima kod Ðakova? ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 77-96

96

UDK 338 (497.5 - 37 Ðakovo) "1929/1941"

316.3 (497.5 - 37 Ðakovo) "1929/1941"

Gospodarske i socijalne prilike u \akovui \akov{tini od 1929. do 1941. godine

Mira Kolar-DimitrijeviæFilozofski fakultet, Zagreb

Velika svjetska kriza nije poštedjela ni \akovo ni \akovštinu i bi-jeda je zakucala na vrata mnogih seoskih i radni~kih domova. Gra|an-stvo, trgovci i obrtnici brane se od sli~ne sudbine velikom štednjom isni`avanjem nadnica zaposlenih ili njihovim otpuštanjem. U op}oj pri-vrednoj stagnaciji intervencionisti~ke mjere dr`ave su ili promašene ilinedovoljno djelotvorne, odnosno štite se bogatije i vladi privr`ene oso-be.

Ova politika oja~ala je srednji sloj koji i snosi najve}e terete krize.^lanovi Hrvatske selja~ke stranke ponovno se javljaju kao politi~ki, ali ikao gospodarski faktor kroz Gospodarsku slogu, zadruge i Hrvatski rad-ni~ki savez kao sindikat Hrvatske selja~ke stranke. Ostali sindikati, oso-bito jugoslavenski i komunisti~ki, imaju izvjesnog uspjeha, ali on premaratu ne ja~a ve} slabi.

Monopolisti~ki polo`aj HSS-a, zbog velikih obveza BanovineHrvatske prema izvozu, dovodi i \akovštinu u te`ak socijalni polo`aj,koji se pokušava zbog ote`anog vo|enja tarifnih i štrajkaških pokreta iz-raziti na skupštinama Hrvatskoga radni~kog saveza. Hrvatska selja~kastranka na vlasti nije uspjela ispuniti data obe}anja i danomice je zapa-dala na terenu u sve ve}u krizu, pritisnuta zahtjevima izvoza odozgo izahtjevima osiromašenih radni~kih slojeva odozdo. Trebalo je nešto mi-jenjati.

97

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

1.

\akov{tina je jedan od najbogatijih krajeva zemlje. Me|utim, usprkostoga, ili upravo zbog toga, u me|ura}u ovo podru~je prolazi kroz velike go-spodarske i socijalne te{ko}e, koje je zanimljivo spoznati i zabilje`iti radipam}enja i pouke. Politi~ka i gospodarska kriza nije sve poga|ala jednoli-ko, pa je i podjela naroda po strana~kom i vjerskom klju~u bila velika jer jenarod, nezadovoljan postoje}im stanjem, tra`io promjene i reorganizacije,poku{avaju}i se bolje organizirati i odgovoriti na te{ko}e. Ovaj rad ima zacilj da to poka`e na drugom dijelu me|ura}a, tj. od 1929. do 1941. godine.

Od 1929. do 1934. godine. Progla{enje {estosije~anjske diktatureodrazilo se na cjelokupni gospodarski i socijalni `ivot i u \akov{tini. Uovom vremenu, naro~ito za vrijeme velike svjetske krize, politi~ke prilikesu stabilne, a {ef dr`avne policije Milo{ Uzelac strogo pazi da se nigdje nenaru{i tzv. socijalni mir.1 Me|utim, velika svjetska depresija nije mimoi{lani na{e krajeve; zahvatila je 1931. sva podru~ja dru{tvenog i gospodarskog`ivota i u ovom kraju i trajala do 1934. godine.

Odlukama iz Beograda zabranjena su 1929. sva dru{tva i stranke s"plemenskim" obilje`jima. \akova~ko op}insko zastupstvo, izabrano uprosincu 1929. godine, nije ni po~elo djelovati kada je do{lo do imenovanjaop}inskog na~elnika, odvjetnika dr. Antuna [varcmajera, i drugih zastup-nika, odozgo, pri ~emu se pazilo da pored politi~ki povjerljivih zastupnikau zastupstvu budu zastupani i materijalno osigurani i situirani predstavnicigra|anskog dru{tva.2 Vrlo poslu{no formirali su se u op}inskom zastupstvuodbori, pa je kotarski poglavar Jurica Gjurin, koji je smijenio Ladislava

98

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

1 \akovo je moralo pla}ati dr`avnu policiju koju vodi Milo{ Uzelac iz op}inskog prora~una.(Narodna obrana, 44 od 1. XI. 1930.)

2 Za op}inske vije}nike su postavljeni obrtnik Edo Brod, seljaci Franjo ^izmarevi} i Antun\un|erovi}, obrtnik Milan Ettinger, kanonik Mato Fier, ljekarnik Hugo Fuchs, veleposjednikLjudevit Kari}, obrtnik Mato Lay, gra|evinski obrtnik Stjepan Matais, obrtnik \uro Maras, trgovciMi{o Matkovi} i Vojislav Piller, obrtnik Josip Pi{l, ravnatelj {kole Vinko Rako{, obrtnik LeonitijeSarkama~, trgovac Josip [ips, seljak \uro [mit i gostioni~ar Anton Urich. (Isto, 9 od 2. III. 1929.)

Kati}a, smatrao da je politi~ka kriza, koja je krajem 1928. potresala i \ako-vom, uspje{no prebro|ena. Bolesnog [varcmajera polovicom svibnja1929. smjenjuje odvjetnik dr. Antun Niderle.3 Niderle je priredio predsjed-niku vlade Peri @ivkovi}u 4. srpnja 1929. sve~ani do~ek prilikom njegovogobilaska Slavonije.4 U kasnu jesen iste godine dr. Niderle se, zajedno s|akova~kim biskupom Ak{amovi}em, `upnikom crkve Sv. Marka u Za-grebu dr. Svetozarom Rittigom, zagreba~kim gradona~elnikom dr. Stjepa-nom Srkuljem i uglednim predstavnikom hrvatske privrede iorganizatorom zagreba~ke "Prehrane" [andorom Aleksanderom, uklju~iou poklonstvenu deputaciju kralju uo~i njegovog ro|endana, nastoje}i na tajna~in umilostiviti kralja kako bi dozvolio slobodniji dru{tveni `ivot.5

Me|utim, Dragan Dev~i}, vo|a Ma~ekove Hrvatske selja~ke strankeu \akovu, izveo je diverziju na vlak izme|u Strizivojne i Mikanovaca, za-jedno s Mi{om Kirchmayerom i dr. @eljkom Klemenom, te su bili osu|enina dulje vremenske kazne.6 Ovaj doga|aj se osjetio u \akovu ne samo popra}enju novinskih vijesti tijekom sudskog procesa. Banska uprava Savskebanovine smatrala je potrebnim da se na ovom podru~ju intenzivnije djelu-je u savezu s Katoli~kom crkvom, pa je \akovo uskoro zatim posjetio banSavske banovine dr. Josip [ilovi}, dugogodi{nji predava~ krivi~nog pravana zagreba~kom Pravnom fakultetu i jedan od organizatora zbrinjavanjagladne hercegova~ke djece u Slavoniji na kraju Prvoga svjetskog rata. Pri-likom posjete \akovu 30. o`ujka 1930. on se zalo`io za bolje odnose Kato-li~ke crkve i svjetovne vlasti, rekav{i da su to dvije grane istog stabla.7 Pri

99

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

3 Niderle je preuzeo poslove op}ine 24. lipnja 1929. (Isto, 20 od 18. V. 1929; 21 od 25. V. 1929.)4 Isto, 27 od 6. VII. 1929.5 Isto, 50 od 14. XII i 51 od 21. XII, 1929. Tom su prilikom delegaciju pustili vrlo dugo ~ekati na

prijam kod kralja Aleksandra, te je ugledni zagreba~ki privrednik [andor Alexandar tom prilikomdo`ivio mo`dani udar od kojeg je i umro.

6 Isto, 19 od 10. V. 1930; 18 od 2. V. i 21. od 23. V. 1931. Obustavljeno je ne samo djelovanje HSS-a,ve} i Selja~ke sloge, a napalo se i na Hrvatsku selja~ku zadru`nu banku te je ista likvidirana a JosipPredavec je optu`en za malverzacije te je zatvoren. Propa{}u ove banke bili su pogo|eni i nekiosje~ki seljaci. (Isto, 40 od 5. X. i 43 od 26. X. 1929.)

7 Isto, 14 od 5. IV. 1930.

tome su se spominjale zasluge |akova~kog biskupa Strossmayera na uspo-stavi me|usobnog povjerenja izme|u Hrvata i Srba, ali i potreba da Crkvazadr`i nepoliti~ki zna~aj.8

Niderlovom podr{kom katoli~ki zadru`ni pokret i Zadru`na gospodar-ska banka u \akovu, koja se oslanjala na Slovensku gospodarsku banku,tehni~ki organiziraju poljoprivredu, a centar je svakako vlastelinstvo |ako-va~ke Biskupije. Kotarski na~elnik Mihajlo Desanti} i kotarski agronompodr`avaju ova nastojanja, pa je u biskupskom mlinu "Cereale" montiranstroj za ~i{}enje sjemenskog `ita kako bi se smanjio kukolj na `itnim polji-ma, a iz Po`ege se poziva poznati vinogradarki stru~njak Stjepan Koydlradi regeneracije vinograda.9 Zakonom o prodaji p{enice od 15. srpnja1931. mlin |akova~kog trgovca Wilima Minza u Semeljcima - Ke{incimapripao je onoj grupi mlinova koji su mogli prodavati `ito dr`avnom Privile-giranom izvoznom akcionarskom dru{tvu (PRIZAD-u) po beneficiranojcijeni, kao i eksportni mlin "Rosa" u Vrpolju, Maksa Weisa, koji je mogao`ito izvoziti u inozemstvo, pa su tako bili u prednosti nad biskupskim mli-nom "Cereale". Zbog zaustavljene potra`nje `ita, pod utjecajem velikesvjetske krize, cijeli ovaj sistem zapao je u te{ku krizu, pa je Zakonom oprometu p{enice od 31. o`ujka 1932. ukinuta podjela mlinova na u{urne ieksportne, ali su skladi{ta i dalje bila puna, jer princip slobodne konkuren-cije kroz kvalitetu i cijenu nije u kriznim uvjetima djelovao ni na europ-skom tr`i{tu, jer su se ljudi odricali svega, smanjiv{i potro{nju naminimum. "Cereale" prestaje s radom.10 Dr`ava je zadr`ala veliku kontrolunad prometom `ita i bra{na, uz ograni~avanje zarade mlinarima, pa se mli-narstvo od tog vremena jednostavno nije isplatilo, iako je neko} bilo vrlo

100

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

8 Isto, 19 od 10. V. 1930.9 Isto, 38 od 20. IX. 1930.10 Adam Hepfner koji je u ovom mlinu radio od 1892. do 1931., dakle gotovo punih 40 godina, bio je

otpu{ten bez otpremnine. Na njegovu tu`bu za potporu, zagreba~ka Radni~ka komora je odgovorilatek po~etkom 1936. da nema pravo ni na potporu ni na otpravninu, jer nije obavljao ni trgova~ke nitehni~ke poslove. (Hrvatski dr`avni arhiv, fond Radni~ke komore, (dalje: RK), 411/5-1950/1936.)

konjunkturna industrijska grana.11 Tek od srpnja 1934. kada je temeljemtrgova~kog ugovora s Tre}im Reichom po~eo izvoz poljoprivrednih proiz-voda, pa i `ita i bra{na, u Tre}i Reich, mlinska industrija izlazi iz kriza, aravnatelj PRIZAD-a dr. Edo Markovi} vodi brigu o \akovu kao svom rod-nom mjestu.12 Dakako da se cijeli sistem zasnivao na isticanju prednostizadrugarstva. Osnovane su `itarske zadruge u \akovu, Vrpolju i Semeljci-ma, a iz Zagreba dolaze dr. Kuntari}, dr. A. Jureti}, dr. B. Turina, kao i dr.Vjekoslav Gortan iz Zadru`ne zveze iz Ljubljane i dr`e predavanja o za-drugarstvu, iako je narod zbog uni{tenja Gospodarskog hrvat-sko-slavonskog dru{tva 1925., a i Radi}evog zadrugarstva, bio silnonepovjerljiv.13

To je i vrijeme kada se po Zakonu o likvidaciji agrarne reforme na veli-kim posjedima, od 19. lipnja 1931., rje{ava sudbina |akova~kih velikih po-

101

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

11 Mlin "Rosa" u Vrpolju i "Sloga" u \akovu bili su dioni~ki, ali su vi{e od polovicu dionica imaliLeopold, Mihajlo (Mavro) i dr. Ignjat Weiss, te se mo`e smatrati obiteljskim `idovskimpoduze}em. Ne{to dionica su imali Mina Schwarsz, Julijana Koenig i Ru`a Kolheim. Uz mlin u\akovu, u [edivyevoj ulici 8., nalazilo se skladi{te za `ito. Godi{nji promet kretao se oko1,500.000 dinara (Hrvatski dr`avni arhiv, fond Ponove, (dalje: Ponova) 2696/5). U istoj ulici bila jesmje{tena i Trgovina `itarica i zemaljskih proizvoda u sirovom i prera|enom stanju Josipa i LujaFranka, s godi{njim prometom, prije sloma Jugoslavije, od 750.000 dinara (Ponova, 3629/2).

U{urni mlin je i pilana Ede Kaisera, koji se krajem devetnaestog stolje}a doselio iz Baranje, nalaziose u Gajevoj ulici 40, a njegova je vrijednost procijenjena na svega 200.000 dinara. Me|u malenemlinove (prekrupa~e) treba ubrojiti mlin Terezije Weiss u Pavi}evoj 21. Kontrola PRIZAD-autvrdila je izvjesne nepravilnosti u poslovanju mlina biskupskog veleposjeda "[tedi{e", pa je zanovog upravitelja, zapravo povjerenika, postavljen Franjo Horvatovi}. (Narodna obrana, 40 od 1.X. 1932. Vidi i br. 45 od 10. XI. 1928, 37 od 12. IX. i 38 od 19. IX. 1931. te br. 5 od 30. I. 1932.)

12 Dr. Edo Markovi} bio je istaknuto ime kulturnog i privrednog `ivota stare Jugoslavije. Ro|en je u\akovu 17. VII. 1885., te je zavr{io Trgova~ku akademiju u Osijeku i studij poljoprivrede u Halleu.Bio je vi{e godina tajnik Saveza hrvatskih zemljoradni~kih zadruga, a tijekom Prvoga svjetskograta povjerenik za opskrbu na podru~ju Hrvatske i Slavonije. Kao prista{a hrvatsko-srpske koalicijedobio je istaknuto mjesto povjerenika za ishranu u vladi Narodnog vije}a Dr`ave SHS. Od 1919. do1934. bio je zamjenik generalnog ravnatelja Jugoslavenske banke d.d. u Zagrebu, a od tada do smrtiu atentatu 18. XII. 1939. generalni direktor PRIZAD-a. Bio je jedno vrijeme urednik jugoslavenskiorijentiranog lista "Pokret", a osniva~ je 1906. {aljivog lista "Koprive" koji je izvrgavao ruglutadanje politi~ke li~nosti. Bio je i osniva~ Dru{tva apstinenata i potpredsjednik Jugoslavenskogsaveza trezvenosti itd.

13 Narodna obrana, 22 od 31. V i 30 od 26. VII. 1930., 30 do 25. VII. i 34 od 22. VIII. 1931. te od 13. II.1932.

sjeda od Komisije u Osijeku, odnosno Odsjeka za sjeverne krajeve Banskeuprave Savske banovine. Op}inski agrarni odbori nemaju nikakvu izvr{nuve} samo savjetodavnu ulogu, a na pedeset agrarnih subjekata birao se je-dan predstavnik. Isto tako odluku o eksproprijaciji {uma iznad 1000 hekta-ra, odnosno {uma koje su trebale dobrovolja~ke kolonije, donose banovine,odnosno Ministarstvo {uma i ruda. \akova~ka biskupija je u agrarnoj re-formi pro{la dosta dobro. Od 37.587 jutara zemlje (9.279 j. obradive i28.308 j. {uma) u agrarnu reformu je u{lo 2.841 jutara obradive zemlje, aBiskupija je od svog posjeda prodala individualno seljacima 8.034 jutara.Od povr{ine uklju~ene u agrarnu reformu, 82% su dobili doma}i siroma{niseljaci, dobrovoljci su dobili 12,3%, a kolonisti iz raznih krajeva 5,6%zemlje. Individualnom prodajom zemlje interesentima, kao i prodajom{umskog drva na panju velikim slavonskim drvnim tvrtkama, vlastelinstvoBiskupije je do{lo do sredstava s kojima je uredilo svoju strojarsku, kolar-sku, kova~ku i ba~varsku radionicu te mlin i pilanu, pa je ova ekonomijazapo{ljavala vi{e od 20 stalnih kvalificiranih radnika.14

Popis stanovni{tva od 31. o`ujka 1931. dao nam je popis stanovni{tvapo osnovnim grupama zanimanja. U |akova~kom kotaru od 52.941 stanov-nika 42.682 su `ivjela od poljoprivrede i {umarstva, 6.439 od industrije izanatstva, 1.453 od trgovine, prometa i bankarskih poslova, 1.456 od jav-nih slu`bi i slobodnih zanimanja (odvjetnici, lije~nici), dok je 911 bilo bezzanimanja. Iako nas ovaj popis ne obavje{tava o stvarnim socijalnim odno-sima, 13,33% onih koji su `ivjeli od nadnice ili pla}a ukazuje da je dostaosoba bilo u najamnom odnosu. Od 7.055 osoba u najamnom ili pla}evnomodnosu, nadni~ara i slugu je bilo 4.268, radnika 1.555, {egrta 276, ku}neslu`in~adi 241, a ~inovnika i namje{tenika 715. Po broju radnika \akovo jebilo ispred mnogih kotareva u Slavoniji, jer su manje radnika imali daru-varski, donjomiholja~ki, grubi{nopoljski, na{i~ki, novogradi{ki, novski,

102

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

14 Biskupija je darovala 100 jutara kr~evine dobrovoljcima iz Velikog Nabr|a. (Zdenka[imon~i}-Bobetko, Agrarna reforma u sjevernoj Hrvatskoj 1918.-1941. godine.Pravno-ekonomska analiza, Zagreb, 1987., disertacija; Istra, Agrarne promjene u \akov{tini(1918.-1941.). Povijesni prilozi, 10, 1991., 219-247 i Zbornik muzeja \akov{tine, 4, 1977, 57-82.RK, 5190/1934 (3881)

pakra~ki, podravsko-slatinski, valpova~ki i `upanjski kotar. U industriji iobrtni{tvu je radilo 1.168 radnika, a u poljoprivredi 199 stalnih radnika, teje po ovom broju |akova~ki kotar bio jednak po`e{kom, a samo ne{to sla-biji od valpova~kog i vukovarskog kotara gdje su bile locirane velike tvor-nice. Po broju radnika u poljoprivredi nalazi se na drugom mjestu uSlavoniji, a ja~i od |akova~kog je samo slavonskobrodski kotar. Ve}inanadni~ara bila je, dakako, zaposlena u poljoprivredi (3.957).15

Struktura zemlji{nih posjeda ru{i mit o bogatom |akova~kom kotaru.U 1931. godini 23,88% svih povr{ina bilo je do 2 hektara i dr`ali su svega1,575 obradive povr{ine. Posjeda izme|u 2 i 5 hektara bilo je 30,42 i imalisu 12,71% povr{ine. Posjedi izme|u 5 i 20 hektara imali su u ukupnom bro-ju posjeda u~e{}e od 41,40% i zauzimali su 48,20% zemlje, a ve}ih posje-da, do 100 hektara, bilo je 4,26% i imali su 16,36% zemlje. Posjedi s vi{eod 100 ha imali su 0,04% svih posjeda s 21,16% povr{ine.16 Sastav posjedaukazuje da je petina svih gospodarstava bila vrlo siroma{na, a njihovi su~lanovi morali obi~no dopunskim radom upotpunjavati svoje prihode i pri-hode svog doma}instva. Gotovo se isti zaklju~ak dobije ako se razmotrepodaci o zadu`enosti. Na |akova~kom kotaru 17,34% svih seoskih gospo-darstava bilo je zadu`eno, od ~ega kod Privilegirane banke, koja je po~eladjelovati 1929. godine, samo 8,05%. Kod Privilegirane dr`avne Hipotekar-ne banke bilo je zadu`eno 4,31%, a kod ostalih nov~anih zavoda 39,77%.Kod zemljoradni~kih zadruga bilo je zadu`eno 6,41%, a kod privatnih zaj-modavaca, pod krajnje nepovoljnim kamatama, 41,46%.17 Ova zadu`enostiskazuje stanje u 1932. godini, kada je ve} svjetska kriza izbila i u Hrvat-skoj, djeluju}i na gotovo sve privredne grane. Zbog prodaje selja~kihimanja na dug, i te{ko}a oko zapo{ljavanja, sve je vi{e siroma{nih, i u bi-skupijskoj kuhinji za siromahe "Kruh sv. Ante", kao i u |a~koj kuhinji za

103

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

15 Ovdje se nalaze detaljni podaci o provedbi agrarne reforme u |akova~kom kotaru. Definitivnirezultati popisa stanovni{tva od 31. III. 1931. godine, IV, Sarajevo, 1940, 214-215; Mile Konjevi},Polo`aj radnika u Slavoniji 1929.-1941. Zbornik HISB, Brod, 15, 1978., tabele.

16 Marijan Maticka, Odraz privredne krize (1929.-1935.) na polo`aj selja{tva u Hrvatskoj. RadoviInstituta za hrvatsku povijest, 8, 1976, 358.

17 Isto, 363.

siroma{nu djecu. Nepoznati autor napisao je po~etkom 1932. da je \akovopreplavljeno sirotinjom, a znak velikog zla je to {to su upravitelju kuhinje"Kruha sv. Ante" dr. Matiji Petli}u nagrnuli "… ne samo djeca i `ene nego imu`evi."18 Pritisak na biskupsku sirotinjsku kuhinju postao je tolik da je dr.Petli} predlo`io da se u financiranje kuhinje uklju~i i |akova~ka op}ina,koja zanemaruje prehranu sirotinje te samo ~etrdeset obitelji poma`enov~ano, ne sagledavaju}i cjelokupnost i veli~inu bijede u \akovu i okoli-ci. U prolje}e 1932. op}ini je podneseno vi{e od 200 molbi za pomo}, ali jeona pozitivno rije{ila samo 104 molbe. Tek u jesen 1932. dr. Niderle sazivaop}inske vije}nike i jo{ 140 gra|ana tra`e}i pomo}. Me|utim, na taj sasta-nak 12. studenog 1932. odazvalo se samo ~etrdeset \akov~ana i na njemuje Julio Mahler kritizirao op}inu {to previsokim porezima ote`ava investi-cionu aktivnost pojedinaca, te istaknuo da op}ina mora preuzeti ulogu in-vestitora i ure|ivati ceste pla}aju}i zaposlene bonovima za hranu. Pre{av{ipreko ovog prijedloga gradski na~elnik je inzistirao da se za prehranu 150obitelji tijekom tri mjeseca prikupi barem 13.500 dinara od gra|ana, te jepotpisao listu kojom se obvezao da }e mjese~no davati 200 dinara. Dr. Pet-li} je ovu svotu ocijenio nedovoljnom, jer da odvjetnik i na~elnik dr. Nider-le ima mjese~ni prihod od najmanje pet tisu}a dinara, pa je Niderle povisiosvoj prinos za jo{ stotinu dinara.19

Bijeda u selima \akov{tine nije bila tako vidljiva, ali je bila duboka ine od ju~er. Podatak dr. @ige Neumanna, da je u dvanaest godina (od1919.-1931) umrlo u |akova~kom kotaru od tuberkuloze 2.469 osoba, bioje znak da je socijalno-zdravstvena preventiva, a i lije~enje bijednih, nedo-

104

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

18 Narodna obrana, 8 od 20. II. 1932. Velika svjetska kriza izbila je u na{em kraju munjevito. Nakon{to je engleska napustila zlatnu podlogu, dolazi do povla~enja kredita iz Wiener Anstralta i pra{ke@ivnostenske banke, pa su prepla{eni {tedi{e u Hrvatskoj po~eli povla~iti svoje {tedne uloge. Bankenisu mogle udovoljiti poja~anoj tra`nji isplata, te su morale zatvoriti {altere. Ova kriza je sna`nouzdrmala hrvatski financijski kapital.

19 Narodna obrana, 3 od 17. I. i 6 od 7. II. i 27 od 4. VII. 1931; 8 od 20. I., 11 od 12. II., 47 od 19. XI., 48od 26. XI i 50 od 10. XI. 1932. U prolje}e 1932. |akova~ka op}ina je podijelila sirotinji 1.650 kgp{enice i 61 metar drva. U jesen 1932. dr. Franjo Herman i Mato Fi{er obvezali su se nasvakomjese~nu pomo} od 200 dinara, a mnogi su davali priloge u naravi, jer se do novca te{kodolazilo pa ga je te{ko bilo i darivati.

voljno i slabo organizirano.20 Mihovil Proski} je napisao da seljaci Le-vanjske Varo{i trebaju imati barem 500 dinara u gotovini ako trebajulije~nika, a bilo je malo seoskih doma}instava koja su raspolagala tom svo-tom ve} nekoliko mjeseci nakon `etve.21 Zbog vrlo niske cijene p{enicemnogi seljaci nisu ni htjeli prodati `ito, pa su radije odvajali `ito za poma-ganje nezaposlenih poljoprivrednih nadni~ara nego da ga daju u bescjenjenakupcima. Me|utim, ipak je trebalo imati novaca za kupnju soli, {ibica ipetroleja, pa je kotarski na~elnik izvijestio 1932. da se prodaje "…dio sto-ke, koji je potreban u svakom ku}anstvu."22 Do zarade nisu mogli do}i nisiroma{ni seljaci koji su radili kao {umski radnici na eksploataciji {uma, jerje i Na{i~ka industrija drva d.d. ostala radnicima du`na zaradu za sje~u{ume kod sela Musi}, jer je zastala i njena prodaja drveta na me|unarod-nom tr`i{tu.23 Urod seljaka tih godina bio je isti kao prethodnih godina, alisu prodajne cijene bile prepolovljene, i nitko vi{e nije mogao uskla|ivatipotrebe i porezne terete s redovnim dohocima, pa je zapo~elo sve ja~ezadu`ivanje. Stalno padanje cijene poljoprivrednih proizvoda i stoke baca-lo je selja{tvo u o~aj koji je grani~io s borbom za samoodr`anje, pa se sve~e{}e pomi{lja na stvaranje proizvodno-prodajnih zadruga i jedinstveniistup na tr`i{tu.24 U 1932. godini je do{lo i do podba~aja `etve i umjesto319.999 mtc dobijeno je na 36.300 jutara u |akova~kom kotaru jedva131.000 mtc p{enice, a samo za ishranu ovdje `ivu}eg stanovni{tva trebaloje 130.000 mtc. Ing. Ivan [o{tari}, kotarski poljoprivredni referent,izra~unao je da je ovako lo{im prinosima poradi `estoke zime, ki{a i zarazap{enice r|om, poljoprivreda pretrpjela {tetu od {est milijuna dinara, te sezala`e za sijanje selekcionirane p{enice, ukazuju}i na povoljne rezultate@itarske zadruge u Vrpolju.25

105

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

20 Samo 1923. umrlo je od tuberkuloze 228 osoba. (Iato, 18 od 2, V, 1931.). U 1932. iskazano je da jeod 1922. do 1931. umrlo 13.411 ljudi, od ~ega 1906 od tuberkuloze. Trebalo je ispitati za{to postojerazlike u broj~anom iskazu. (Isto, 123 od 4. VI. 1932.)

21 Toliko je, naime, trebalo platiti za takse i lije~ni~ki honorar. Levanjska Varo{ koja je 21 kmudaljena od \akova. (Isto 22 od 30. V. 1931.)

22 Maticka, n. dj., 394.23 RK, 203/2-1377/1932 – izvje{taj Mirka Torjanca od 10. II. 1932.24 Narodna obrana, 3. od 16. I. 1932.

Gotovo nikakvo pobolj{anje nije uslijedilo ni nakon Zakona o za{titipoljoprivrednika iz 1932. godine, jer se za{tita odnosila samo na dugoveu~injene do 20. travnja 1932. godine, a pored toga, Zakon nije regulirao du-gove za poreze, kao ni dugove Narodnoj banci, Dr`avnoj hipotekarnoj ban-ci i Privilegiranoj agrarnoj banci, gdje su se kamate i dalje morale pla}ati.Budu}i da su istu za{titu zatra`ile i neke privatne banke, dolazi do potpu-nog mrtvila u kretanju novca, i u 1933. godini poljoprivreda tone u jo{ dub-lju krizu, povla~e}i za sobom na |akova~kom podru~ju i sve ostaleprivredne grane.26 Za sto kilograma `ita dobivalo se polovicom 1933. godi-ne u \akovu svega 110-115 dinara, za kukuruz 65-68 dinara, a za zob 55 di-nara. Cijena `itu je i dalje padala i na po~etku 1934. godine `ito se prodajeza 85, a kukuruz za svega 45 dinara.27 To je bila najni`a cijena zabilje`ena u\akovu u me|ura}u, ali je te`ina gospodarsko-socijalnog polo`aja narodastvarala povoljnu klimu za postepeno o`ivljavanje opozicionih i, dakako, utom vremenu ilegalnih stranaka, tj. Hrvatske selja~ke stranke (HSS) i Sa-mostalne demokratske stranke (SDS) nakon vra}anja ustavnosti u jesen1931. godine.28 Tek u srpnju 1934. cijene p{enice su ponovno po~ele rasti,{to je bila posljedica izvoza poljoprivrednih proizvoda u Tre}i Reich, ali jeistovremeno svinjska kuga zaledila za vi{e mjeseci trgovinu svinjama, paje selja{tvo i dalje patilo od besparice.29

Te{ko krizno stanje odrazilo se na podba~aju poreza i op}inskih prire-za. Raspola`emo podacima samo za \akovo: osnovni porez (zemljarina,ku}arina, tecivarina, rente, poslovni porez) smanjio se u 1929. godini od6.538.633 dinara na 6.478.081 dinara, dopunski (prirez) od 2.810.792 na

106

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

25 [o{tari} je uzaludno zamolio Bansku upravu da pomogne \akov{tinu zajmom za sjetvu p{enice.(Isto, 36 od 3. IX. 1932.

26 Za{titu su dobili seljaci do 50 hektara obradive zemlje, odnosno zadruge do 120 hektara. (Isto, 45od 5. XI. 1932.)

27 Isto, 32 od 5. VIII. 1932. i 3 od 19. I. 1934.28 Hrvatski dr`avni arhiv, grupa Politi~ka situacija (XXI) (dalje: XXI), br. 3474/1934. – Izvje{taj

kotarskog na~elnika Desanti}a od 31. I. 1934.29 Narodna obrana, 29 od 27. VII. 1934. \akova~ki mlinovi su otkupljivali `ito po 95 dinara, a na

sajmu se moglo prodati `ito za 100 dinara. Neke `itne zadruge, kao npr. zadruga u Bo{njacima,izgradile su svoje vlastite male mlinove. Za kilogram `ivih svinja dobivalo se 6,5 dinara. (Isto, 49od 7. XII. 1934.)

2.232.040 dinara, a globe su opale od 12.207 na svega 8.847 dinara. Ovatendencija se nastavila i dalje, i dok je ukupno oporezovanje 1929. iznosilo9.719.519 dinara, ono 1930. iznosi 8.089.977 dinara, ne ra~unaju}i tu ba-novinski prirez, koji je u 1930. opteretio stanovnike \akova s 1.293.865 di-nara.30 U 1933. godini trebalo je u op}insku kasu u}i 2.314.000 dinaraprireza, a upla}eno je samo 1.112.000 dinara, a zbog zastoja u trgovini itro{arina je smanjena na svega 526.000 dinara, pa op}ina nije mogla ispla-titi honorar ing. Samuilu Langu, pod ~ijim je nadzorom i nacrtima iz-gra|ena od 1932. do 1933. nova zgrada {kole, daju}i zaposlenje mjesnimobrtnicima.31

Obrtnici i trgovci \akova mnogo rade da pre`ive krizu. Milan Ettingerkao predsjednik, Mato Lay kao tajnik i Josip Pavo{evi} kao ~lan |akova~kepodru`nice Saveza hrvatskih obrtnika nastoje organizirati me|usobnoispomaganje u slu~aju potrebe. \akova~ki postolari i opan~ari uzaludno seprotive otvaranju Batine trgovine u ku}i Rudolfa Bodea u Vilsonovoj ulici1931. godine, znaju}i da }e mnogi ostati bez posla.32 Po Zakonu o radnja-ma s kraja 1931. godine, 7. kolovoza 1932. godine u obavezno Udru`enjezanatlija za \akovo i kotar u~lanilo se 150 obrtnika, s time da je upravniodbor Saveza hrvatskih obrtnika u istom sastavu preuzeo i ovo udru`enje,koje je bilo pod kontrolom Zanatske komore u Osijeku. Sedamdesetpet|akova~kih trgovaca organiziralo se opet 22. kolovoza 1932. po istom Za-konu u Udru`enje trgovaca, te je za predsjednika izabran Vojislav Piller, zapotpredsjednika Oskar Mahler, trgovac i pivar, i Jakob Epstein, trgovac go-tovih odijela.33 Poslije progla{enja moratorija za seoske dugove i banke

107

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

30 Isto, 2 od 10. I. 1931.31 Isto, 4 od 26. I. 1934. U 1933. izdano je u \akovu samo 18 gra|evnih dozvola, pa je dobrodo{la

gradnja {kole nezaposlenim radnicima. Isto tako 1933. je u katedrali buknuo po`ar pa je trebalodosta toga popraviti. Treba spomenuti da je znatna sredstva za popravak odobrio profesor povijestidr. Stjepan Srkulj, tada ministar gra|evina.

32 Isto, 43 od 24. X. 1931.; Historijat |akova~kih obrtnika, \akovo, 1937, 14. Po~eli su seorganizirati i obrtni dani, te posje}ivanje Zagreba~kog zbora. Ukupno je u Udru`enju zanatlija bilo1.143 ~lanova. Udru`enje je imalo i sekciju drvodjelskih obrtnika. (Narodna obrana, 32 od 10.VIII. 1934.)

33 Isto, 26 od 28. VI. i 35. od 27. VIII. 1932.

polo`aj |akova~kih obrtnika toliko se pogor{ao da je, za one koji se nisumogli uklju~iti u gra|evinske radove, trebalo osnovati kreditnu zadrugukoja je mnoge spasila gladi. Obrtnici koji imaju prijavljeni obrt i pla}ajuprinose vode te{ku borbu protiv nadriobrtnika, koji rade na crno, te su u1932. podnesene 44 prijave zbog ilegalnog rada.34

U rujnu 1931. oktroirani ustav obe}avao je popu{tanje dotadanjeg po-licijskog terora, ali su mnoge zabrane i dalje ostale. To je do{lo do izra`ajana parlamentarnim izborima kada je vladina stranka morala pobijediti. Naizborima 8. studenoga 1931. godine dr. Ivan Lon~arevi}, odvjetnik iz Sri-jemske Mitrovice, dobiva 5.895 glasova, a |akova~ki obrtnik Milan Ettin-ger svega 2.762 glasova. Od 13.251 upisanih bira~a u |akova~kom kotaruna izbore je iza{lo 65,3% (8.659), {to je bilo 10% iznad banovinskog pro-sjeka i ukazuje da je stanovni{tvo \akov{tine jo{ uvijek vjerovalo da sepreko parlamenta, odnosno preko predstavnika Jugoslavenske rad-ni~ko-selja~ke demokratske stranke (JRSD), ~iji je predstavnik bio dr. IvanLon~arevi}, mo`e utjecati na vo|enje gospodarske politike u zemlji, a oso-bito na smanjivanje poreznih optere}enja.35 Prelazak Lon~arevi}a u opozi-cioni Narodni selja~ki klub dr. Nikole Niki}a raspravljan je u \akovu naskup{tini 24. travnja 1932. Prisutni, me|u kojima je bio i senator TomoKova~evi} iz Sibinja, Milan Ettinger, kotarski na~elnik Mihovil Desanti},upravitelj |akova~ke podru`nice Prve hrvatske {tedionice, \uro Predmer-ski, izjasnili su se protiv stvaranja bilo kakve stranke ili kluba izvanJRSD-a, koju je u \akovu vodio Andro Mori}.36 Me|utim poja~avanje go-spodarske krize tijekom 1932. i 1933. oja~ava HSS, jer se obe}anja, danaseljacima prilikom predizborne aktivnosti od vladine stranke, nisu ispuni-la, a pored toga seosko stanovni{tvo nije imalo razloga da se odu{evljava"jugoslavenstvom" koje se izra`avalo kroz krutu centralizaciju i zapostav-ljanje samoupravljanja pa su op}inama gotovo svugdje upravljali komesa-ri. Poslije izlaska Dragana Dev~i}a, 7. svibnja 1932., s dvogodi{nje robije,mogla se o~ekivati `ivlja aktivnost HSS-ovske stranke, premda |akova~ki

108

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

34 Kreditna zadruga osnovana je 12. II. 1933. (Isto, 9 od 25. II. 1933.; Historijat, n. dj., 16.)35 Narodna obrana, 41 od 10. X. i 46 od 14. XI. 1931.36 Isto, 18 od 30. Iv. 39 od 24. Ix. I 40 od 1. X. 1932.

na~elnik dr. Niderle banu, dr. Ivi Perovi}u, prilikom njegove posjete \ako-vu 28. lipnja 1932. godine, izjavljuje da je narod privr`en "narodnom idr`avnom jedinstvu".37 Me|utim, stvarno stanje odra`avaju ostavke jed-nog dijela |akova~kih op}inskih zastupnika. I op}inski Odbor za suzbijan-je nezaposlenosti i bijede morao je u 1933. nabaviti sredstva zaispomaganje 234 socijalno ugro`enih obitelji, {to je kraj podba~aja op}in-skih prihoda zna~ilo dodatno optere}enje op}inskog prora~una. Sve se gla-snije kritizira i izjava kotarskog na~elnika Banskoj upravi da u \akovu imabarem 200 kvalificiranih radnika u obrtu i industriji, kojima je to glavno za-nimanje, a ne 32 kako je iskazao kotarski na~elnik te tra`i odre|enu pomo}od banovine za javne radove na podru~ju |akova~kog kotara.38

Mnogo brige op}inskim vije}nicima zadaje dug beogradskoj Dr`avnojhipotekarnoj banci, koja je imala svoju filijalu i u Zagrebu. Op}ina nemanovaca da otpla}uje glavnicu i jedva ima snage da pla}a anuitete. Bio je todug na~injen za gradnju gra|anske {kole, pa je na sjednici 19. sije~nja1934. godine, kada je ve} pola godine na ~elu op}ine na~elnik AndrijaMori}, zaklju~eno da se zamoli Banska uprava da dozvoli posudbu290.000 dinara iz op}inskih zaklada, jer je iz fonda za gradnju Gra|anske{kole potro{eno tijekom najve}e krize 628.000 dinara nenamjenski. Mori},koji je prvih godina poslije Prvoga svjetskog rata sura|ivao s dr. IvanomRibarom u Jugoslavenskoj demokratskoj stranci, sada je znatno demokra-ti~niji, pa organizira popravak puta \akovo – Satnica – pustara Ivandvor, i\akovo – Dragotin, na kojim poslovima je smjena radnika vr{ena svakadva tjedna, {to je dakako ubla`avalo nezaposlenost.39 Banska uprava nijeodobrila tro{enje zakladnih sredstava, a \uro Predmerski i Lujo Frank nisuuspjeli kod Hipotekarne banke dvadesetogodi{nji dug op}ine pretvoriti u

109

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

37 Isto, 20 od 14. V. i 26 od 28. VI. 1932. Ve} u kolovozu su se pojavili HSS-ovski leci, ali policija nijemogla dokazati vezu izme|u Dev~i}a i letaka. (Isto, 36 od 3. IX. 1932.)

38 U odboru su bili Niderle, Ettinger, dr. @iga Neumann, \uro Maras, Franjo Strahl, Franjo Kurtz,Jovo Urban, Nikola Mili}, Dane Ti{ma, N. predmerski, Paul Spitzer i Antun Kalman. (Isto, 6 od 4.II. 1933.)

39 Isto, 5 od 2. II., 8. od 23. II., 24 od 15. VI., 27 od 6. VII. i 33 od 17. VIII. 1934. cijena kilovata, aelektri~ne energije od 10 na 8 dinara, jer centrala je poslovala pozitivno. (U 1935. u prora~unu jeplaniran prihod od centrale u iznosu od 695.453 dinara, od op}inskih prireza 115.000 dinara, a odtro{arine 125.000 dinara) (Isto, 3 od 19. I. i 44 od 2. XI. 1934.).

tridesetogodi{nji. Stoga je op}ina odlu~ila da se kod Hipotekarne bankezadu`i za novih 600.000 dinara, a istovremeno da se pri|e krajnjoj {tednji.Dizanje novog zajma od ~ak 1.200.000 Banska uprava je odobrila, ali uzuvjet da Savska banka, kao banovinska banka, koja je preuzela dug \akovaod Hrvatske hipotekarne banke, naplati anuitete za 1932. i 1933. godinu.Ovu je odluku podr`ao i ban Ivo Perovi} koji je 24. rujna 1932. posjetio\akovo.40 U me|uvremenu je ubojstvo kralja Aleksandra u Marseilluodlo`ilo dizanje ovog zajma, ali su \akov~ani, ovisno o re`imu i dr. Pero-vi}u, koji je postao ~lan namjesni{tva i time skrbnik maloljetnog prijestolo-nasljednika Petra II, sudjelovali na pokopu kralja s ~ak 150 ljudi.41

Svakako je zanimljivo kako se kriza odrazila na smanjivanju zarada ikod onih koji su radili. Prosje~ne nadnice socijalno osiguranih radnika uSlavoniji iznosile su 1929. godine 27, 94, a 1934. godine 23,98 dinara, anadnica 1929. godine 20,86, odnosno 1934. godine 17,62 dinara. Nominal-no, nov~ane zarade zaposlenih se dakle i nisu jako pogor{ale, jer se kilo-gram kruha mogao dobiti za dva i pol dinara.42 Me|utim, nezaposlenost aonda i pogor{anje radnih uslova, uz pove}anje intenziteta posla, ugro`avalisu radni{tvo. Policija je zapo~ela pregledavati radnje i utvrdila u prosincu1931. da je broj {egrta u pekarnicama prevelik u odnosu na kvalificiranuradnu snagu, a polo`aj {egrta, iako su bili namje{teni preko HrvatskogRadi{e vi{e nego jadan, jer ni ta organizacija nije imala novaca za obilazaksvojih {ti}enika.43

Zbog objektivne politi~ke situacije javno djelovanje radnika bilo jemogu}e samo socijaldemokratima koji su imali vodstvo radni~kih komora,ali i vodstvo reformisti~kih sindikata Ujedinjenog radni~kog sindikalnog

110

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

40 Isto, 5 od 2. II., 8 od 23. II., 24 od 15. VI., 27 od 6. VII. i 33 od 17. VIII. 1934. Zbog ovih novihoptere}enja smanjila se po~etkom 1934. cijena kilovata elektri~ne energije od 10 na 8 dinara, jercentrala je poslovala pozitivno. (U 1935. u prora~unu je planiran prihod od centrale u iznosu od695.453 dinara, od op}inskih prireza 115.000 dinara, a od tro{arine 125.000 dinara) (Isto, 3 od 19. I.i 44 od 2. XI. 1934.)

41 Isto, 42 od 19. X. 1934.42 M. Konjevi}, n. dj., 9543 Pekarski {egrt Ivan Taba~ek (ro|. 1917.) na upit Milo{a Uzelca gdje spava, rekao je da spava u

spremnici za bra{no i da "pod sebe metne jednu vre}u, a u drugu se uvu~e". (RK, 3960/1932.)

saveza Jugoslavije (URSSJ) i Op}eg radni~kog saveza (ORS) u svojim ru-kama.

Po~etkom 1930. u \akovu je registrirana podru`nica Saveza metal-skih radnika Jugoslavije u okviru URSSJ-a, ali se ova podru`nica nijeodr`ala do kraja velike svjetske krize, jer su propali i poslodavci gdje su tiradnici bili zaposleni.44 Oko polovice 1931. pobunili su se ~araparski rad-nici u \akovu, kojih je bilo izuzetno mnogo, i taj pokret se pro{irio i na Sla-vonski Brod, Vinkovce i Vukovar. Pokret je zavr{io potpisivanjemkoletkivnog ugovora 5. studenoga 1931. kojim je odre|en broj {egrta pre-ma broju pomo}nika, ~ime su se kvalificirani radnici za{titili od prekom-jerne uporabe gotovo besplatnih {egrta.45 ^arapari vode pokret i 1932., tesu pregovori vo|eni u hotelu "Central" Stjepana Szabe u \akovu, i ovimpregovorima prisustvuje Stevo Bubli} iz osje~ke ekspoziture Radni~ke ko-more i inspektor rada [mit, a pregovore vodi kotarski na~elnik Desanti}.Ovi su pregovori zavr{eni odlukom da se radni{tvo mo`e slobodno organi-zirati u svojim sindikatima radi za{tite svojih gospodarskih interesa. Politi-ka je dakako bila isklju~ena.46

Mo`e se uo~iti da je velika svjetska depresija ja~e djelovala na grado-ve nego na sela, pa se to osjetilo u vra}anju nezaposlenih radnika iz indu-strijskih centara na selo. I u \akovo su se vratili radnici koji su bili sklonidru{tvenom i sportskom organiziranju.47Oblasnoj konferenciji URSSJ uOsijeku 17. velja~e 1932. prisustvuje Matija Luki} iz \akova, kao pred-stavnik Saveza privatnih namje{tenika Jugoslavije,48 a na izborima za Rad-ni~ku komoru, 28. i 29. listopada 1933., glasa u \akovu 262 radnika za

111

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

44 M. Konjevi}, Radni~ki pokret u Slavoniji 1929-1941, Slavonski Brod 1981, 21 i 24.45 Isto, 113.46 Pregovorima su iz \akova prisustvovali ~arapari \uro Maras, Josip Belijan, Ivan Vioni}, Pavle

Brdari}, Makso Kerepa, Tomo Jan~ikovi}, Josip Slaninka, Ilija Kova~evi}, Mijo Grigi}, FridrichKnebl, Alojz Slaninka, Pero Antulovi}, Nikola Sta`i} iz Gorjana, Ivan Kraus iz Ke{inaca i Mi{oGavranovi} iz Forku{evaca. (RK, 8375/1932; ^araparski-pleta~ki vijesnik, 1 od 21. XII. 1933. –Dopis ~arapara iz \akova)

47 Vidi ~lanke Stjepana Rechnera i Vladimira Geigera o povijesti sporta u \akovu i \akov{tini, u:Povijesti sporta, 80, Zagreb, 1989, 320 i d.

48 Konjevi}, Radni~ki pokret, n. dj., 19.

URSSJ i 22 radnika za Haraminin ORS.49 Te je godine po~eo i tarifni pok-ret mlinarskih radnika u Osijeku, \akovu, Vrpolju i Ke{incima, jer se zboglo{ih prilika u mlinarstvu polo`aj radnika zaposlenih u toj struci pogor{aodo nepodno{ljivosti. ^ini se da je sindikalno organiziranje mlinarskih rad-nika na \akov{tini zapo~elo od mlina Milana Virovca u Ke{incima, jer jetu ve} 16. kolovoza 1934. sklopljen kolektivni ugovor, kojega kod drugihmlinova jo{ nije bilo.50

Zbog vrlo te{ke situacije i dr. Ivan Rogi} je na vlastelinstvu |akova~keBiskupije produ`io radno vrijeme. Radnici su zatra`ili intervenciju Rad-ni~ke komore u Zagrebu koja je dala nalog Mirku Petrincu iz Osje~ke ko-more da provede izvide. Dr. Rogi} se branio da radnici zaposleni navlastelinstvu ne potpadaju pod Zakon o za{titi radnika iz 1922., i da za teradnike va`i jo{ uvijek Slu`inski red iz vremena Austro-Ugarske Monarhi-je, po kojemu radnici na poljoprivrednim radovima mogu po potrebi raditi idulje od deset sati. Petrinec se morao slo`iti s ovim obrazlo`enjem, ali jepregledom ustanovio da i mlinari rade znatno dulje od propisanog radnogvremena. U izvje{taju je ipak napisao da ne treba globiti poslodavce zbogprekr{aja radnog vremena, jer da do sada nisu upozoravani na pridr`avanjeZakona o za{titi radnika. Ovakva isprika, za Zakon koji je ve} va`io punihdeset godina, bila je smije{na.51

3.

Od 1935. do 1939. godine. Postepeno povisivanje cijena poljopri-vrednih proizvoda slabo se osje}a na pobolj{anju polo`aja radnika, jer

112

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

49 Isto, 38.50 Isto, 114. Organiziranje mlinara u Ke{incima spominje |akova~ki izvje{ta~ Radni~ke komore,

Hanner. U to vrijeme biskupski mlin "[tedi{a" nije radio, a u mlinu "Rosa" u Vrpolju 40 radnikaradilo je tjedno 70 sati. RK, 5190/1934. (3881)

51 Radnici koji su tra`ili intervenciju `eljeli su ostati anonimni. Zahtijevali su da se kontrola obaviiznenada. RK, 5190/1934, (3881)

upravo u 1935. prosje~ne zarade radnika padaju u \akovu na najni`u razi-nu.52

Me|utim, svi \akov~ani su u{li u 1935. s velikim optimizmom, koji senakon parlamentarnih izbora 5. svibnja 1935., i pobjede HSS-a i na ovompodru~ju, jo{ i uve}avao.53 Op}inarima je bila dozvoljena obro~na otplataop}inskog poreza, ali novi op}inski na~elnik Mi{o Rack ima polovicom1935. velikih pote{ko}a oko sastava op}inskog prora~una, jer se op}inskiprirez odlu~ilo smanjiti za 10%. Zastupnici [ips, Maru{i} i Mahler, a onda idr. Miroslav A{perger, koji je bio u u`oj upravi |akova~ke op}ine, podnoseostavke, smatraju}i da je stanje op}ine postalo bezizlazno, budu}i da polo-vica svih op}inskih prihoda ide Dr`avnoj hipotekarnoj banci za otplatuduga.54

Selja{tvo osje}a da }e se neprilike nastaviti ako se bolje ne organizira-ju. ^lanovi Gospodarske sloge, kao gospodarske organizacije HSS-a zaprodaju proizvoda i utvr|ivanje cijene rada poljoprivrednih radnika u~lan-jenih u HSS, po~eli su se okupljati oko Hrvatskog doma, te su zatra`ili daop}ina za polovicu smanji sajamske pristojbe. Rack i op}inski odbor nisuna to pristali, jer bi op}ina ostala bez ~etvrtine prihoda.55 Ipak je krenulonabolje kada je povjerenik Gospodarske sloge iz Perkovaca, AndrijaAndri}, po~eo kontrolirati cijene p{enice, stoke i konoplje, tra`e}i da se oviproizvodi pla}aju onako kako treba, budu}i da je bio osiguran plasman u

113

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

52 Nadnica radnika iznosi u 1935. i 1936. na podru~ju Slavonije 23,35 a radnica 17,26, odnosno 17,22dinara, pokazuju}i nakon toga blagi porast (M. Konjevi}, Polo`aj, n. dj., 95). U `etvi 1935. cijenap{enice iznosila je 130 dinara za 100 kilograma, a poljoprivredne zadruge iz Dunavske banovinetra`ile su cijenu od 160 dinara. Cijene `itu su stalno oscilirale. U travnju 1936. `ito se prodaje za162-168 dinara, a kukuruz za 108-110 dinara, krajem lipnja 120-122, odnosno kukuruz 100-101, dabi u rujnu, nakon `etve, cijena p{enici pala na 100 dinara. Nakon {to su seljaci radi poreza hitnomorali prodati p{enicu ispod cijene, cijene su opet po~ele rasti i polovicom listopada iznose160-162 dinara, a kukuruza 103-105 dinara. (Narodna obrana, 28 od 12. VII. 1935; Hrvatska

obrana, 17 od 24. IV., 26 od 26. VI,., 36 od 4. IX. i 42 od 16. X. 1936.)53 Za Jefti}evu vladinu stranku glasovalo je u |akova~kom kotaru 2.021 glasa~a, a za Miju Birti}a iz

HSS_a, odnosno udru`enu opoziciju, 9.029 glasa~a. (Narodna obrana, 19 od 10. V. i Hrvatska

obrana, 39 od 27. IX. 1935.)54 Narodna obrana, 9 od 1. III., 22 od 31. V. 1935. i Hrvatska obrana od 22. XI. 1935.)55 Hrvatska obrana, 13 od 27. III: 1936. O gospodarskoj slozi v. M. Maticka, Obilje`ja

"Gospodarske sloge u po~etku njezine djelatnosti. Historijski zbornik, 29-30, 1976-1977, 498.

Tre}i Reich. U kontigentu od 22.405 vagona poljoprivrednih proizvoda u1936. \akov{tina je imala nemali udio.56 Utvr|ene su i nadnice poljopri-vrednih radnika, ali su te bile dosta niske, {to je i razumljivo jer su Gospo-darsku slogu vodili seljaci srednjeg imovnog stanja, koji su bilizainteresirani da nadnice nadni~ara ostanu {to ni`e.57 Vlastelinstvo |ako-va~ke Biskupije sura|uje tako|er s Gospodarskom slogom, pa joj je ponu-dilo za kolonizaciju 700 jutara zemlje s time da je trebalo naseliti 30dalmatinskih i 40 li~kih obitelji, pri ~emu je svaka obitelj trebala dobiti 16jutara zemlje, {to je bilo znatno vi{e nego {to se dobivalo u procesu agrarnereforme koji je provodila dr`ava.58

Problem dugovanja seljaka se odugovla~i i svake se godine izdajenova uredba o selja~kim dugovima, koja zapravo malo-pomalo ponovnooptere}uje selja{tvo boljeg imovnog stanja, jer se smatralo da je polo`ajselja{tva zbog mogu}nosti i izvoza pobolj{an i da vi{e nema potrebe da seseljak {titi.59 Me|utim, velike te{ko}e prilikom naplate raznoraznih porezai prireza pokazuju suprotno. Krajem 1936. \akov{tina je dugovala dr`avi6.441.490 dinara poreza, i to u \akovu 773.820 dinara, Budrovcima358.379 dinara, Vrbici 510.464, Vi{kovcima 285.000 dinara itd. Naplati

114

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

56 Izvozilo se i u Englesku i u Gr~ku, a nakon {to su dignute sankcije zbog okupacije Abesinije uItaliji. (Hrvatska obrana, 44 od 30. X. i 48 od 27. XI. 1936.)

57 Pokret je bio i u Trnavi gdje su radnici u vinogradu primali nakon intervencije Gospodarske sloge15 dinara, a `ene i djeca ne{to manje, s time da su za vrijeme rada dobivali svi i pi}e. (Isto, 15 –Uskrs 1936.)

58 Kolonizirano je i ne{to Zagoraca. (Hrvatska Ðakov{tina, 11 od 24. IV. 1937. – I. Me`nari},Naseljavanje Zagoraca.) Sastav posjedovnih odnosa u \akov{tini se dosta mijenja. Dra`bom jeveleposjed Ljudevita Kari}a za 1.403.600 dinara preuzela Prva hrvatska {tedionica (Hrvatska

|akov{tina, 26 od 27. VIII. 1937. Zemlji{na zajednica u \akovu, koja je imala godi{nje prihode odpribli`no 160.000 dinara odlu~ila je krajem 1936. kupiti od biskupskog vlastelinstva {umu Ov~ara,za {to se osobito zalagao starje{ina Zemlji{ne zajednice \. Schmidt. (Hrvatska obrana, 43 od 23.X. i 44 od 30. X. 1936. U 1933/34. godini prihodi zajednice iznosili su 161.105 dinara. Narodna

obrana, 19 od 11. V. 1934.)59 Sve dugove privatnih banaka preuzela je Privilegirana agrarna banka. Dug se morao otplatiti u 12

godina, tj. za sto dinara duga trebalo je svake godine pla}ati devet dinara i 80 para od 15. studenoga1937. do 1948. godine. Ako je seljak dugovao svotu do 25.000 dinara, morao je banci, {tedionici ilikreditnoj banci otplatiti polovicu duga, a isto i privatniku, izuzev u slu~aju kada je taj bio siroma{ani tada mu je morao vratiti sve. Cijeli dug se morao vratiti i Crkvi. (Hrvatska obrana, 26 od 26. VI.1936.)

poreza ovrhom njihovih pokretnina seljaci su pru`ili `estoki otpor i ~lanoviporezne komisije u Potnjanima, Novim Perkovcima i Pi{korevcima moralisu bje`ati iz sela zajedno sa `andarima "jer nam je prijetila opasnost po`ivot od preostale rulje ljudi, od kojih su se neki na nas nabacivali kamen-jem" izvje{tava povjerenik poreske uprave Nikola Ba{i}, pi{u}i da narodprijeti da }e u \akov{tini do}i do sli~nog zla kao u Sibinju 1935. godine.60

Op}inski odbor \akova oglu{io se na zahtjev Gospodarske sloge zasni`enje sajamskih pristojbi, vode}i i dalje vi{e gra|ansku nego selja~kupolitiku, govore}i da ne mo`e na}i zamjenu za taj dio prihoda, budu}i da jei 1935. op}ina zavr{ila godinu s manjkom od 400.000 dinara. Sve je nepo-pularnije i ubiranje op}inskog prireza u obliku `ita, jer se to `ito ubiralokada je njegova cijena bila najni`a, a onda se iz mlina "[tedi{e" prodavalou izvoz po znatno vi{oj cijeni. Do po~etka rujna 1936. uskladi{teno je u tommlinu 12,5 vagona p{enice iz te naplate.61

U ovim sve zao{trenijim prilikama osje}aju se ponovno i {kare cijenazbog br`eg rasta cijena industrijske robe od poljoprivredne. Op}inski izbo-ri u \akovu, odr`ani 18. listopada 1936., pokazali su prili~nu nezainteresi-ranost \akov~ana za rezultat izbora. Od upisanih 1.942 bira~a na izbore jeiza{la polovica, a za Ma~ekovu HSS, tj. za listu trgovaca TomislavaJele{i}a, glasalo je 942 glasa~a, te je svih dvadeset zastupnika izabrano s teliste, i Jele{i} je postao op}inski na~elnik \akova.62 Vladina odredba da sebroj zastupnika pove}a na 24 nije bitnije izmijenila odnose. I ovo je op}in-sko zastupstvo najavilo krajnju {tednju, ukinulo je jeftiniju struju op}in-skim ~inovnicima, a pored toga je provelo redukciju ~inovnika u op}ini,ostaviv{i na poslu svega osam ~inovnika.63 U tra`enju izlaza oko pla}anjamilijunskog duga banovinskoj banci, Op}inski odbor je odbio platiti ot-

115

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

60 Grupa XXI, 70/4829-1936. – Izvje{taj kotarskog na~elnika M. Desanti}a, koji je ponovno preuzeoposlove kotarskog na~elstva nakon kra}e uprave Jovana Sarkanjca. O pobuni seljaka u Sibinju v.Dragi{a Jovi}, Pobuna seljaka u okolici Slav. Broda februara 1935. god. Zbornik HIS-a, 9, 1972,157-208. Poslije 1991. svake godine na neki na~in Muzej u Brodu obilje`i taj doga|aj.

61 Hrvatska obran, 37 od 11. IX. 1936.62 Isto, 45 od 6. XI. 1936. U op}insku upravu su izabrani Josip Werni, Tomo Raumberger, Mato

Maibaum, Franjo Heiling i Stjepan Poljak.63 Isto, 51/52 od Bo`i}a 1936.

premninu policijskim stra`arima u iznosu od 30.249 dinara, jer da \akovonije pograni~no mjesto, niti ima razvijeni politi~ki pokret koji bi tra`io takojaku policiju. Sukob je doveo do ostavke ~itavog Op}inskog odbora, ali ido rje{enja ministra pravde da se u \akovu nakon sedam godina ukida "po-sebna" policija, te da se ~uvanje reda prenosi na op}insku upravu koja je zataj mir odgovorna.64 Bila je to dakako velika obveza, koja je povremenozahtijevala organiziranje op}inskih stra`a od ljudi koji su znali dr`ati red.

Do novih op}inskih izbora, koji su odr`ani 17. listopada 1937. godine,op}insku upravu vodi kroja~ki obrtnik Gabro Hess, s odbornicima IvanomHeppom, obrtnikom, Ivanom Fratri}em, trgovcem, Vinkom Bari}em, ci-glarom i posjednikom, te seljacima Bo`om Su{akom i Franjom Cunertom65

Na ove izbore, od 1.962 upisanih bira~a iza{lo je 1.140 (58,10%), {toupu}uje na pove}ani interes za samoupravu. Za HSS je ponovno glasalo942 glasa~a, ~ime je od 23 vije}nika 14 pripadalo Ma~ekovoj stranci, asamo je Hess bio s gra|anske liste.66 Draganu Dev~i}u, koji se bavi trgovi-nom vina, put do na~elni~kog mjesta je sada otvoren, te je on postao prviHSS-ovski na~elnik u \akovu. Na prvoj sjednici, koja je odr`ana pod nje-govim predsjedanjem, najavljena je promjena op}inskog statuta, izgradnjaubo`i{ta, ~ija se gradnja poticala jo{ od 1923., ure|enje groblja i drugo.Radi pribavljanja novaca Dev~i} je zatra`io da se op}inski porezi namire uroku od osam dana, jer }e u protivnom bezobzirno provoditi ovrhe i tran-sferacije. Kako bi potvrdio i dokazao dugogodi{nje lo{e gospodarenjeop}inskom kasom, a osobito manipulacije zajmom od tri milijuna dinara,Dev~i} je pozvao financijske stru~njake iz Gospodarske sloge. Ovi susamo potvrdili dug koji je vremenom narastao na tako veliki iznos. No, ni

116

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

64 Hrvatska Ðakov{tina, 10 od 17. IV. i 21 od 3. VII. i 30 od 4. IV. 1937.65 Hess je izjavio da se kandidira izvan svih stranaka. (Isto, 31 od 11. IX. 1937. i Hrvatska obrana,

38 od 17. XI. 1937.)66 U op}insko zastupstvo u{li su, pored Dev~i}a, T. Jele{i}, seljak F. Heili, posjednik T. Raumberger,

ciglar i posjednik J. Bassi, seljak J. Werni, trgovac [. Berger, seljak V. Kirchmayer, gostioni~ar [.Sitari}, seljak J. Bradari}, mesar S. Seitz, seljak S. ^ajkovac, obrtnik M. Majbaum, obrtnik [.[ar~evi}, seljaci S. Ditrichi M. Untereiner, obrtnici F. Strassner, F. Fuj~i} i M. Kerep, seljak F.Borbelji, obrtnik A. Schleiss, seljak J. Lackovi} i obrtnik D. Tepfner. (Hrvatska Ðakov{tina, 37 od37. X. 1937.)

Dev~i} nije mogao iza}i iz zatvorenog kruga, pa je morao di}i novi ~etve-rogodi{nji zajam od 600.000 dinara kod Banovinske {tedionice Savske ba-novine, koja se bavila upravo takvim poslovima.67 Zapo~elo jepredbacivanje jednih zastupnika drugima (posebice onima koji su bilivije}nici i u prija{njem vremenu). Sa svoga polo`aja mora oti}i i MihovilDesanti}, koji je gotovo deset godina bio kotarski na~elnik u \akovu i kojije dosta uspje{no lavirao u vrlo slo`enoj |akova~koj situaciji. Novi na~el-nik je dr. Dragan Markovi}, koji dolazi iz Bjelovara, a koji je ~ovjek povje-renja Beograda.68 Dragan Dev~i} predvodi ili preko svojih HSS-ovskihprista{a preuzima sada sve dru{tvene organizacije. Hrvatski dom je otvoren1. kolovoza 1937. O`ivljava i rad Selja~ke sloge, kao prosvjetne organiza-cije HSS-a, koja upozorava da u |akova~kom kotaru ima 20% nepismenogstanovni{tva, i koja organizira analfabetske te~ajeve. @ene se pak okupljajuu Hrvatskoj `eni, a vrlo aktivno postaje i dru{tvo Hrvatskog Radi{e, iakoova organizacija nije HSS-ovska.69 Nema~ekovske organizacije potiskujuse osnivanjem novih organizacija. Tako se pored Saveza privatnih nam-je{tenika Jugoslavije, u kojem su bili namje{tenici jugoslavenske orijenta-cije, osniva 24. srpnja 1938. podru`nica Saveza hrvatskih privatnihnamje{tenika, koju vode Franjo Carevi} i Franjo Müller, a osobiti zna~ajdobiva Hrvatski radni~ki savez (HRS) kao radni~ka organizacija Hrvatskeselja~ke stranke na ~elu s Petrom Jurecom, te na godi{nju skup{tinu dolaziiz Zagreba 4. srpnja 1937. Josip Orsag, koji je smijenio Pe{taja.70 Ma~eko-ve prista{e preuzimaju i Udru`enje zanatlija za \akovo i kotar. To nije i{lolako. Godi{nju skup{tinu 15. o`ujka 1936., kada je za pro~elnika izabranMilan Ettinger, ma~ekovci su napustili, te je proveden novi izbor upravnogodbora u koji su u{li: krznar Mijo Drenjan~evi}, Mijo Grgi} i u`ar Josip

117

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

67 Hrvatska obrana, 44 od 29. X., 47 od 19. XI., 51 od 17. XII. i 53 od 31. XII. 1937; Hrvatska

Ðakov{tina, 3 od 26 II. 1938.68 Hrvatska obrana, 42 od 15. X. 1937. te 6 od 13. II i 10 od 13. III. 1938. Desanti} je dobio

premje{taj u Zagreb za tajnika Banske uprave.69 Narodni zastupnik za kotar \akovo na listi dr. Vladka Ma~eka bio je Mijo Birti}, suradnik

Gospodarske sloge. (Hrvatska Ðakov{tina, 4 od 6. III. 1937 i 7 od Uskrsa 1937.)70 Hrvatska obrana, 24 od 19. VI. 1938., 29 od 24. VII. i 30 od 31. VII. 1938.: Hrvatska

Ðakov{tina, 21 od . VII. 1937.

Pavo{evi}.71 Osnovana je 17. srpnja 1938. i Hrvatska gospodarska zadrugas.o.j., koja je imala poslovne prostorije u biv{em mlinu "Cereale", a koju –na prijedlog dr. Rogi}a – vode namje{tenici veleposjeda |akova~ke Bisku-pije.72

Dev~i} nastupa dosta agresivno, smatraju}i da problemi vi{e ne mogu~ekati. On na ~elu Mjesnog odbora HSS-a vrlo o{tro zahtijeva od Banskeuprave bolju prometnu vezu \akova sa Zagrebom, ve}u brigu za \akovokojemu treba pomo}i da se obnovi i da dobije onaj izgled koji mu dolikuje,utoliko vi{e {to je de facto dobio status turisti~kog mjesta zbog brojnog po-sjeta katoli~kih turista Strossmayerovoj katedrali.73

U jesen 1938. pripreme za parlamentarne izbore 11. prosinca 1938.vr{ene su u pravoj izbornoj groznici. Neki su predlagali da se za narodnogzastupnika predlo`i Dev~i} , no drugi su smatrali da je bolje kandidiratiStjepana Balentovi}a, odnosno kao zamjenika Matiju Hefnera iz Gorja-na.74 Jugoslavenska radikalna zajednica (JRZ) kao re`imska stranka razvi-la je vrlo malu aktivnost znaju}i da nema izgleda da na ovom podru~ju po-bijedi. Tek Jugoras razvija ne{to ve}u aktivnost uo~i samih izbora.75 Jedangovor odr`ao je u tom vremenu u \akovu i dr. Ivan Ribar. On je govorio onarodnom frontu slobode i novoj narodnoj politici, ali je usprkos ovakoznatno izmijenjenom stavu u odnosu na vrijeme poslije Prvoga svjetskog

118

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

71 Historijat obrtnika, n. dj., 17. Na goid{njoj skup{tini Udru`enja zanatlija 6. o`ujka 1938. izabranje za predsjednika brija~ki obrtnik Tomo Heitling, dok je potpredsjednik bio Mijo Grgi}.(Hrvatska obrana, 8 od 27. II. 1938.) Mlade` je 1936., pod okriljem ovog udru`enja, imalaposebni ogranak koji su vodili ]iril Dori} i Franjo Luki}, a ve}ina ~lanova je bila iz kolonijeDra~ica. (Hrvatska obrana, 11 od 20. III. i 12 od 27. III i 20 od 22. V. 1938.) Vije}nik osje~keTrgovine za trgovinu i obrt bio je \uro Maras, nekada{nji socijaldemokrat, koji je poput DraganaDev~i}a pri{ao u HSS-u. Podru`nica Saveza hrvatskih obrtnika imala je u tom vremenu samo 37redovna ~lana, {to je i dokaz stradanja obrta tijekom velike svjetske krize. (Hrvatska Ðakov{tina,

3 od 27. II. 1937.) Udru`enje trgovaca brojilo je pak 245 ~lanova. (Hrvatska obrana, 12 od 20. III.1936.)

72 Predsjednik zadruge je Marko Luci} iz Vi{kovaca, a zamjenik je bio Dragan Dev~i}. (Hrvatska

obrana, 29 od 24. VII. i 30 od 31. VII. 1938.)73 Isto, 20 od 22. V. i 21 od 29. V. 1938. Dev~i} je izabran za predsjednika Mjesnog odbora na

skup{tini 26. svibnja.74 Isto, 43 od 30. X., 46 od 13. XI. i 51 od 25. XII. 1938.75 Grupa XXI, 75/5167 od 1938.; M. Konjevi}, Radni~ki pokret, n. dj., 186-187.

rata bio od Dev~i}evih prista{a prekidan.76 No, na tim izborima komunistinisu istupili samostalno, ve} zajedno s ma~ekovcima.

Gospodarske prilike protkane su nizom iznena|enja. U 1938. godini`etva je bila dobra, te je na podru~ju \akov{tine radilo dan i no} 14 vr{ali-ca, ali se s jednog katastarskog jutra dobilo samo 8-10 metri~kih centi zrna.I kukuruz je dao dobar urod, ali je vo}arstvo podbacilo zbog kasnih mraze-va. Vinogradi su dali 10-15 hektolitara vina po jednom jutru, ali je cijenavinu bila tri do ~etiri dinara na veliko za litru, a dinar vi{e ako se prodavalona malo. Kotarski na~elnik je ocijenio, iako cijene jo{ nisu bile "potpunozadovoljavaju}e", da se obzirom na cijene stoke ipak osje}a "izvjesno po-bolj{anje".77 Ovaj izvje{taj pisan je nekoliko dana prije negoli je izbilasvinjska kuga, slinavka i {ap na \akov{tini. Od ovih je bolesti uginulo u1938. godini 10.000 komada sisaju}e prasadi, oko 200 komada teladi i oko30 odraslih goveda, i dva mjeseca nije bilo sajmova, {to se odrazilo i napodba~aju op}inskog sajamskog poreza, pa je trebalo ostale vrsti poreza iprireza u rebalansu prora~una povisiti za 12%. Zaraza je te godine imala ta-kav obim da je kotarski veterinar prognozirao da }e se njene posljediceosje}ati vi{e godina.78 Izvanredno dobro uspio je u 1938. lan, pa se po jed-nom katastarskom jutru dobilo 35 mtc lana, koji se pla}ao 100-110 dinara,pa se sadnja ove kulture isplatila vi{e od sadnje p{enice. Konoplja, koja senakon uspostave trgova~kih veza s Tre}im Reichom po~ela sve vi{e saditi,u 1938. je podbacila, ali se od te kulture va`ne za ratnu industriju ne odusta-je. Veliki interes vlada kod selja{tva za napredne metode gospodarenja, pasu se po~eli graditi moderni silosi i ure|ivati seoska dvori{ta i |ubri{ta, agospodarski te~ajevi postali su ~esti i sadr`ajniji. Gospodarska sloga orga-nizirala je posjete seljaka \akov{tine naprednim gospodarima i zadrugari-ma u Virje i \ur|evac, Kutjevo i Po`egu, s posebnim te`i{tem nalivadarstvu, sjemenarstvu i vinogradarstvu.79 Mehanizacija je ipak u cjelinidosta slaba jer selo jo{ uvijek ne raspola`e s ja~om financijskom snagom za

119

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

76 \akova~ki list, 270 od 28. III. 1959. – Sje}anja dr. I. Ribara.77 Grupa XXI, 75/5168 – Izvje{taj Markovi}a od 5. VII. 1938.78 Isto, 83/5663-1939. – Izvje{taj Markovi}a; Hrvatska obrana, 36 od 4. IX. 1938.79 Isto, 75/5168. – Izvje{taj 993 od 5. VII. 1938.

kupnju strojeva. Pored toga, nadni~ara ima i vi{e nego {to treba, pa se ru~nasnaga jo{ uvijek vi{e primjenjuje od strojevne. Kada je uprava vlastelinstvaBiskupije nabavila dva traktora za Strossmayerovac, odmah je otpu{tenovi{e sezonskih radnika.80

Zdravstvena prilike se na \akov{tini nisu popravile. \akova~ko kupa-li{te s ljekovitom vodom Breznica imalo je kapacitet za 600 bolesnika, alinije imalo ure|enu pristupnu cestu i ~im je pala prva ki{a ono je odmahogrezlo u blato. I malarijom je na |akova~kom podru~ju bilo zahva}enooko dvije i pol tisu}e stanovnika, pa je Dom narodnog zdravlja u Osijekunagla{avao da je potrebno provesti sanaciju baru{tina i regulaciju rje~iceBreznice. Nije bilo ni arte{kih bunara, a sanacija nekih vrlo zapu{tenih i za-nemarenih sela nije se provodila zbog nedostatka financijskih sredstava.Velik dio stanovnika – usprkos tomu {to je na kotaru bilo mnogo {uma –osukudijevao jeu drvetu, pa je i 1938. zabilje`eno 617 {umskih {teta.Me|utim, jo{ se vi{e osje}a nedostatak zemlje, pa je 66 jutara {umskog tladozvolom Banovinske uprave pretvoreno u oranice.81

Sve izra`eniji socijalni problemi mijenjaju odnos vode}ih ljudi i\akova i \akov{tine prema industrijalizaciji i otvaranje svake nove tvorni-ce o~ekuje se s velikim nestrpljenjem i nadama. \akova~ka op}ina –usprkos krajnjoj {tednji – ponudila je novogradi{kom industrijalcu Kruljcubesplatno sedam jutara zemlje ako svoju tvornicu poku}stva preseli u\akovo, do ~ega ipak nije do{lo zbog prometne izoliranosti \akova.82 Vi{eje sre}e bilo s osnivanjem Tkaonice svilenih tkanina, koju su u Ulici banaJela~i}a br 25 otvorili Weissovi, ali je ista robu na doradu, odnosno na bo-janje, morala slati u dr`avnu svilarnu u Novi Sad, koja je preuzela brigu zasvilarstvo za ona hrvatsko-slavonska podru~ja koja su neko} pripadala Au-stro-Ugarskoj Monarhiji.83 Jednako uspje{no posluje vi{e kudeljara, koje u

120

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

80 Hrvatska Ðakov{tina, 3 od 26. II. 1938.81 Grupa XXI, 83/5663-1939. – Izvje{taj br. 44 od 5. I. 1939.82 Hrvatska obrana, 11 od 12. III. 19037. Kruljac je imao u \akovu trgovinu i pogrebni zavod.

Naime, nalaze}i se na glavnoj pruzi, radni{tvo novogradi{ke tvornice je ~esto vodilo `estoke tarifnei {trajka{ke pokrete, jer nije bila mogu}a ni kontrola ni izolacija ove tvornice od op}ih tijekova usindikalnom pokretu.

83 Ponova, dosjei @idova iz \akova, T-428/1 – Milan Weiss.

pravilu dr`e bogati seljaci njema~kog porijekla, a koji preko [vap-sko-njema~kog prosvjetnog dru{tva (Kulturbunda) uspostavljaju s Tre}imReichom ne samo kulturne ve} i sna`ne privredne veze.84 Mlinovi su jo{uvijek u te{koj situaciji, jer posluju u ote`anim uvjetima zbog dr`avnogmonopola koji ne vodi dovoljno ra~una o zahtjevima mlinara, koji tra`e dase barem polovica kontigenta u izvozu izveze u bra{nu, a ne u zrnu.85 Uovom razdoblju rje{avala se i sudbina mlina "Cereale", koji je za vrijemeDrugoga svjetskog rata bio kra}e vrijeme logor za @idovkinje, jer je samo u\akovu bilo 223 @idova, a @idovima je pripadala i ve}ina trgovina u\akov{tini, budu}i su oni bili voljni da `ive i u malim selima.86 Mlin "Ce-reale" je prodan `idovskom trgovcu Loeblu iz Be~a za 750.000 dinara, i onje strojeve demontirao i prodao spoznav{i krizu u mlinarstvu sjeverneHrvatske. O~ekivanja da }e se u ispra`njenom mlinu otvoriti svilana ilitvornica ulja nisu se ostvarila i najzad je zgradu mlina kupila |akova~kaBiskupija, te ju koristila kao skladi{te bra{na, `ita i drva.87

Zbog prometne izoliranosti \akova policiji je bilo lako kontoliratipona{anje stanovni{tva i dolazak svakog novog radnika, te tu gotovo i nijebilo {trajkova pod vodstvom komunista. Poslije 1935. HSS je preuzeodru{tvene organizacije, pa je djelovao preko HRS i me|u radni{tvom,isti~u}i da su interesi hrvatskih seljaka i hrvatskih radnika zajedni~ki.88

Ipak, svoje mjesto je na{la mala komunisti~ka organizacija koju je osnovao

121

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

84 Grupa XXI, 75/5167. Mnogo op{irnije vidjeti disertacija Vladimira Geigera, Njema~ka etni~kazajednica u \akovu i \akov{tini od po~etka 19. do sredine 120. stolje}a, Zagreb, 1996.

85 Vlasnici mlinova zamolili su Ministarstvo vanjskih poslova da takvu klauzulu unese u trgova~kiugovor s Austrijom jo{ 1934. godine. (Hrvatska obrana, 19 od 11. V. 1934.)

86 @idovi su imali u \akovu svoju vjersku op}inu koju je vodio Jo`ika Frank. \akova~ki listHrvatska obrana, koji je polovicom 1938. ure|ivala Biskupija, u vi{e je ~lanaka kritiziralaneslobode i teror u Tre}em Reichu, a osobito koncentracione logore Dachau i Buchenwald, za kojese o~ito ve} onda znalo u \akovu, vjerojatno od njema~kih @idova koji su izbjegli iz Tre}eg Reichai poku{ali na}i uto~i{te u Jugoslaviji. (Hrvatska obrana, 33 od 21. VIII. 1938.)

87 Hrvatska obrana, 10 od 5. III. i 12 od 19. III. 1937.; Hrvatska Ðakov{tina, 6 od 10. III. 1937. i 43– Bo`i} 1937. Zanimljivo je da su mali u{urni mlinovi imali manje pote{ko}a nego veliki izvozni. U1937. ~ak je sagra|en jedan mali mlin u Drenju. (Isto, 21 od 3. VII. 1937.) Mlinovi sura|uju sGospodarskom slogom, a kotarski `itarski odbor u prolje}e 1937., utvr|uje cijenu `ita na 155dinara. (Isto, 14 od 15. V. 1937.)

88 M. Konjevi}, Radni~ki pokret, n. dj., 360.

mehani~ar Franz Lutz (Franjo Luc) koji se po nare|enju vlasti morao nasta-niti u \akovu, jer je ovdje bio zavi~ajan. On je kasnije sudjelovao u parti-zanskoj ~eti "Ernst Thaelmann".89 Iskoristiv{i Radni~ku ~itaonicu, donjenog zatvaranja polovicom 1935., on se povezuje s trgova~kim pomo}ni-cima Ivanom Novakom, Reginaldom Weissom, ciglarskim radnikomAntunom Kavalijem, pleta~kim radnikom Antunom Bartom i kolarskimradnikom Matijom Korodvom, te je u svibnju 1935. u {umi sekretar (tajnik)bio Ivan Novak.90 U 1936. osnovane su na podru~nom principu dvije ko-munisti~ke }elije. Prvu je vodio Korodva i u njoj su bili tipografski radnikMirko [ar~evi}, radnik Antun [ar~evi} i Franjo Ostheimer, koji je u{ao i uMjesni komitet. Drugu je predvodio Reginald Weiss, a ~lanovi su bili ci-glarski radnik Antun Kavali, pleta~ki radnik Josip Barta i Petar Jovi}, trgo-va~ki pomo}nik. Novak je imao i grupu simpatizera: Stjepan Geli, stolarskiradnik i Antun Premrl, a uspio je utjecaj komunista pro{iriti i na Budrovce(Stanko Lehota) i Selce (Ivan Si}).91 U jesen 1936. Mato Korodva sudjelujena Drugoj okru`noj konferenciji za Slavoniju kod sela Podravlja na lijevojobali Drave. Me|utim, ve} krajem srpnja 1937. do{lo je do provale Mje-snog partijskog komiteta u \akovu i otkrivene su veze s osje~kom i mika-nova~kom partijskom organizacijom. Obrana Vitomira Suki}a iz Osijeka,da su optu`eni radili na osnivanju pu~ke fronte i sindikalnih organizacija,nije se mogla odr`ati kada je prona|ena partijska {ifra "Breznica" i ostali

122

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

89 V. Geiger, Nijemci \akova i \akov{tine u Drugom svjetskom ratu (1941.-1945.). ^asopis za

suvremenu povijest, 28, 1996, br. 3, 412.90 \akova~ki list, 268 od 28. II. 1959. – Stj. Kizivat, I pored svih pote{ko}a radnici \akova 1935.

god. osnivaju partijsku organizaciju.; I. Novak, \akovo u radni~kom pokretu. Zbornik sje}anja^etrdeset godina, 3, Beograd 1960, 158. U Hrvatskoj obrani ima i vi{e ~lanaka protivkomunisti~ke ideologije, a upu}uje se na bro{ure B. Perovi}a "Komunizam protiv vjere" i"Bolj{evizam", ali i na drugu literaturu. U Hrvatskoj obrani, 30 od 16. VII. i 38 od 18. IX. 1936.objavljen je ~lanak "Neuspjeh komunista". Biskupija se dakle ogradila i od fa{izma (v. bilj, 86) i odkomunizma.

91 \akova~ka organizacija bila je povezana s Vitomirom Suki}em u Osijeku, a veza je i{la preko OteKabe iz Osje~ke ljevaonice, Marije Ani{i}, te Rudolfa [imi}a, koji je sudjelovao na osniva~komkongresu KPH i koji je nakon provale |akova~ke partijske organizacije oti{ao u [panjolsku gdje sevodio gra|anski rat. Po povratku iz [panjolske bio je optu`en radi osnivanja partijskih organizacijau \akovu i u Starim Mikanovcima. (Konjevi}, Radni~ki pokret, n. dj., 237 i 251; Hrvatski

dr`avni arhiv, Savska banovina II 354/1937-22642)

materijal.92 Iako ne kontinuirano, u \akovu djeluju i URSSJ-ovi sindikati.Na oblasnoj konferenciji u Osijeku, na kojoj su se pripremali zaklju~ci za^etvrti kongres URSSJ-a 16. svibnja 1937., nalazimo i |akova~kog dele-gata, a u prolje}e 1938. spominje se podru`nica Saveza industrij-sko-zanatskih radnika istog Saveza.93

Poja~ani policijski nadzor nad radni{tvom nakon hap{enja grupice|akova~kih komunista, a i zbog enciklike Pia XI. "Divini redemptoris", okomunizmu kao i o velikoj opasnosti za slobodni katoli~ki svijet, bilo jesve te`e privu}i radnike komunistima, pa se tarifni i {trajka{ki pokreti na|akova~kom podru~ju vode uglavnom preko HRS-a.94 Podru`nica HRS-avjerojatno je u \akovu osnovana 10. svibnja 1936. u vrijeme petodnevnog{trajka mlinarskih i pilanskih radnika kod mlina "[tedi{e", kojega supodr`ali i poljoprivredni radnici dobra "Strossmayerovac". Pokret je biouspje{an i kolektivnim ugovorom radnici su dobili i dnevni deputat od dvakilograma bra{na. Uspjeh ovog {trajka potaknuo je i mlinarske radnike uKe{incima i u Vrpolju da se u~lane u HRS.95 U svibnju 1937. dolazi do no-vog pokreta, pa su nadnice povi{ene i u oba mlina obitelji Weiss ("Slogi" u\akovu i "Rosi" u Vrpolju) za ~etiri do sedam dinara.96 U 1937. {trajkajupod vodstom HRS-a radnici kudeljara u Ke{incima i Vi{kovcima. U Ke{in-cima radnici su {trajkovali od 19. sije~nja do 2. o`ujka 1937., kada su imnadnice povi{ene.97 U kudeljari Poljoprivrednog dru{tva za gajenje lana ikonoplje u Vi{kovcima 108 radnika je {trajkovalo od 13. kolovoza do 9.rujna 1937. godine. Uprava je odbila povi{enje nadnica, te otpustila {traj-

123

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

92 Konjevi}, Radni~ki pokret, 204, 225-226, 218. Prema ovoj literaturi, Rade Kon~ar je zatra`io da seosnuje i skojevska organizacija u |akova~kom i drugim slavonskim kotarevima.

93 Isto, 133, 153, 166. Vidi i Radnik od 22. Iv. 1938.94 Katoli~ka crkva je posebno zanimanje za radni~ko pitanje iskazala enciklikom "Quadragessimo

anno". U \akovo je o. Tomislav Poglajen odr`ao 8. o`ujka 1937. jedno predavanja na tu temu(Hrvatska obrana, 11 od 12. III. 1937.)

95 Konjevi}, Radni~ki pokret, 170, 365. Konjevi} navodi da je podru`nica HRS-a u Osijeku osnovanau velja~i, a u \akovu tek u ljetu 1936; RK, 8559/1936., ali nije navela da ga vodi HRS. Predsjednik|akova~ke organizacije HRS-a 1936. je Vjekoslav Dori}, tajnik Milan Jauk, a blagajnik IvanDo{en. U 1937. |akova~ki HRS vodi Petar Jurec. (Hrvatska obrana, 32 od 7. VIII. 1936.)

96 Isti, 366; Hrvatska \akov{tina, 23 od 17. VII. 1937.97 Isti, 387; Hrvatski list od 11. III. 1937.

ka{e i po~ela 27. kolovoza uzimati nove radnike. Radni{tvo je dobrim dije-lom izmijenjeno te je novih radnika po zavr{etku {trajka bilo 47 (23radnika i 24 radnice), a od starih je uzeto natrag na posao samo 36 radnika(17 radnika i 19 radnica). Broj sada zaposlenih radnika bio je manji odonog prije {trajka, pa je pove}an intenzitet rada i taj {trajk se mora ocijenitikao neuspje{an.98

URSSJ-ov Savez industrijsko-zanatskih radnika vodio je 1938. na\akov{tini pokret ~arapara, te je do{ao u sukob s HRS-om, i poslodavci,budu}i da je HSS preuzeo op}insku upravu, priklanjaju se HRS-u. Nejedin-stvo radnika odrazilo se na uspjehu {trajka koji je zavr{en minimalnompovi{icom zarade.99

Sva ova kretanja zastra{ila su radnike. Na predavanje socijaldemokra-ta Milivoja Magdi}a iz zagreba~ke Radni~ke komore, 18. prosinca 1937.godine, odzavalo se jedva pedeset radnika iz bojazni da ne budu registriranikao skloni "bunjenju", iako je predava~ bio daleko od komunista i govorioje o novodonesenoj Uredbi o utvr|ivanju minimalnih nadnica, zaklju~iva-nju kolektivnih ugovora i arbitra`i, koja je ~ak ote`ala vo|enje radni~kihpokreta.100 Sindikalno neorganizirani radnici \akov{tine bili su dobra sre-dina za "poja~anu eksploataciju", pa izvje{ta~ Radni~ke komore Hannerpi{e polovicom 1938. Radni~koj komori u Zagreb da se u obrtni~kim rad-njama \akova radi i po 14 sati, a ku}na posluga i poljoprivredni radnici darade i 16 sati, te da tako rade i {egrti. Prekovremeni rad se pri tome nije nig-dje pla}ao. Hanner pi{e: "Skupo}a je sve ve}a. Cijene `ivotnih namirnicaposko~ile su, a naro~ito mesa i bra{na. Nadnice su minimalne i ~esto ne do-sti`u ni minimum propisan Uredbom o minimalnoj nadnici (tj. dva dinarana sat; opaska MKD). (…) Radni~ko za{titno zakonodavstvo se u praksi neprimjenjuje, jer se nadzorna vlast ne stara o njegovom provo|enju, pa je toprepu{teno postoje}im sindikalnim organizacijama, koje u iznimnim

124

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

98 Isti, 388; Grupa XXI, 61\/1937. i Hrvatski dr`avni arhiv, Grupa V, 3/120-1937.; Hrvatska

\akov{tina, 23 od 17. VII. 25 od 31. VII. i 29 od 28. VIII. 1937. [trajk nije uspio. GospodarskaSloga pomagala je {trajka{e hranom prekinuv{i i dovoz kudelje u kudeljaru na preradu.

99 Konjevi}, Radni~ki pokret, 385.100 RK, 6687/1937. (6850).

slu~ajevima interveniraju da se barem donekle postoje}im propisima udo-volji, do~im su preslabe a da uspje{no kontroliraju da se ovi propisi baremu glavnim to~kama po{tivaju".101 Radnici su se rijetko obra}ali i Sudu do-brih ljudi, sastavljenom od predstavnika poslodavaca i radnika "ponajvi{eiz bojazni da bi to {kodilo kod tra`enja posla kod drugog poslodavca", a naanonimne prijave Radni~ka komora ni druge ustanove, koje su trebale vo-diti socijalnu skrb, nisu htjele intervenirati.102

3.

Od 1939. do 1941. godine. Banovina Hrvatska imala je veliku autono-miju u gospodarstvu. Me|utim, iz centralnih fondova Beograda nikadanisu preneseni fondovi koji su pripadali Banovini Hrvatskoj, pa se upravaBanovine financirala iz banovinskih prireza, nemaju}i dovoljno novca dasna`nije intervenira u gospodarstvu. A sve se o~ekivalo od Banovine. Go-tovo sva poljoprivredna proizvodnja i znatan dio stoke, te ruda ide u izvoz.Moglo se intervenirati samo u podru~ju nakupnih cijena. Gospodarska slo-ga, s povjerenikom Jakobom Geigerom, kontrolira u \akovu da se poljo-privredni proizvodi i stoka ne prodaju ispod dogovorene cijene, a selja{tvopreko Gospodarske sloge i zadruga postaje sve ravnopravniji partner itrgovcima.103 U prolje}e 1940. osnovana je u \akovu Selja~ka zadruga zaiskori{tavanje i unov~enje stoke i sto~nih proizvoda s.o.j. koja je, kao i ra-nije osnovana za `ito, imala skladi{te u mlinu "Cereale" u Antunovcu.104

125

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

101 RK, 6059/1938.102 Isto.

103 Hrvatska obrana, 8. od 19. II., 26 od 2. VII, 28 od 16. VII, 36 od 17. IX, 42 od 19. X. 1939, 15 od21. IV i 23 od 16 VI. 1940. U po~etku srpnja 1939. sto kilograma p{enice prodaje se po 180 dinara,je~ma po 130, a kukuruz 60-70 dinara u klipu. U prolje}e 1940. p{enica se prodaje po 258 dinara,kukuruz po 140 do 150, a mekinje po 160 dinara. Polovicom godine kukuruz je imao cijenu od 205do 210 dinara. Kukuruz je utjecao na cijene mesa, pa je od 8 dinara krajem 1939. cijena govedineporasla do polovice 1940. na 12 dinara. Zadruge su ostvarivale velike zarade. Dev~i} je na skup{tiniGospodarske sloge 21. srpnja 1940. izvijestio 610 svojih ~lanova da je tijekom 1940. prodano463.297 kg p{enice za 994.908 dinara, 81.421 kg zobi za 119.271 i 2.359 kg je~ma za 2.825 dinara,te da je Sloga ostvarila dobit ve}u od jednog milijuna. (Hrvatska obrana, 29 od 28. VII. 1940.)

104 Grupa XXI, 80/5503 – Izvje{taj sreskog na~elnika 663 od 3. IV. 1939.

Poljoprivredni prinosi su 1939. podbacili. Velike ki{e u lipnju nanijelesu mnogo {tete `itaricama koja je zahvatila i r|a. Propalo je i sijeno. Vi{eputa je padala tu~a, te su nanesene velike {tete vinogradima, a i kukuruza jebilo 35 do 50% manje nego u 1938. godini. Dobro je urodio lan i konoplja.

U svinjogojstvu Banska uprava forsira mongolicu. Svinje su se proda-vale tovlja~ima neuhranjene, jer je poljoprivredni referent dr. Nikola @iv-kovi} radio na osnivanju tovlja~kih zadruga. Po ~itavoj \akov{tiniosnivaju se raznovrsne zadruge. U Ga{incima je osnovana mljekarska za-druga, a u Toma{ancima Zadruga za preradbu konoplje i lana. Prodaja svihovih proizvoda je zbog trgova~kih veza s Tre}im Reichom bila osigurana.Zarada nije bila naro~ita, ali poslije godina krize proizvo|a~ima se ~inilakao prava blagodat.

Problem |akova~kih {uma ostao je i dalje otvoren. Biskupija je u kota-ru imala 11.080 ha {uma, zemlji{ne zajednice 7.400, Brodska imovnaop}ina 1.132, a privatnici svega 168 hektara, pa je potra`nja stanovni{tvaizvan zemlji{nih zajednica za ogrjevom bila jako izra`ena, a 42 {umska~uvara i 329 {umskih {teta u samo tri mjeseca ukazuju da se vodio pravi ratizme|u vlasnika {uma i seljaka bez {ume.105

Zadru`na proizvodnja i trgovina utjecala je i na trgovce i obrtnike. Ko-tarski na~elnik Milutin Firis pi{e po~etkom 1940. u svom izvje{taju da suse bolji obrtnici iselili ili su se latili drugih poslova, a uzroke tome vidi utome "…{to se sve vi{e pojavljuju tvorni~ki proizvodi, koji su kud i kamojeftiniji nego ru~ni rad i {to se poslije ratnih godina zanatlijski stale` takoumno`io, da bi za njegovo uposlenje trebalo mnogo bolje i povoljnije eko-nomsko vrijeme."106 Za trgovinu Firis izvje{tava: "Ona se kre}e samo u ne-ophodnim potrebama potro{a~a. Razlog je tome nesta{ica novca kod svihslojeva naroda, navlastito kod selja~kog naroda, jer su cijene zemaljskihproizvoda naprama cijenama trgova~kih predmeta nesrazmjerne, a i kod~inovni~kog i inog slu`benog stale`a, jer su du}anski predmeti jo{ uvijek, apogotovo odjevni na visokoj cijeni, a beriva su sku~ena i reducirana."107

126

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

105 Grupa XXI, 87/6022 – Izvje{atj 25 od 3. I. 1940.106 Isto.

107 Isto.

U tvornicama nema mnogo novog. Krajem 1939. izgorjela je kudelja-ra u Vi{kovcima, ali je obnovljena od Lea i Pavla Zimmermanna, te segodi{nje otpremalo u Njema~ku 20 vagona kudeljnog vlakna, a sli~ne ka-pacitete imaju i druge kudeljare.108 Elektri~na centrala u \akovu pregradilase na jeftiniji upojni plin, ali cijena kilovatu elektri~ne energije nijesni`ena, pa su obrtnici i dalje radili ru~no i bez upotrebe elektri~nih stroje-va iz Njema~ke koji su se nudili u trgova~koj mre`i.109

Krajem 1940. osnovana je u \akovu ispostava POGOD-a, banovin-skog poduze}a koji je preuzeo zada}u ranijeg Markovi}evog PRIZAD-a, amlinovi, osobito oni veliki, bili su pod jo{ ve}om kontrolom dr`ave koja jeregulirala i cijene i izvoz.110

Nakon sporazuma Cvetkovi}-Ma~ek nije u \akovu i \akov{tini bilove}ih politi~kih novosti, jer su te promjene zapo~ele u \akov{tini ve} dvijegodine ranije. Ipak 19 |akova~kih op}ina s 52.943 stanovnika o~ekivalo jeve}u pomo} od Banovine Hrvatske, te je bilo razo~arano {to ova ne reagirana potrebe \akova i \akov{tine koja godinama nije dobivala nikakvedr`avne investicije o ~emu se vi{e puta pisalo u tisku.111

Op}inski izbori u \akov{tini odr`ani su 19. svibnja 1940. godine. Od13.453 glasa~a glasovalo je svega 5.180, od ~ega 3.063 za HSS, a 1.283 zaSamostalnu demokratsku stranku. Od 1.858 bira~a u \akovu glasovalo je834 za HSS i bila je uspostavljena samo lista ove stranke. Dragan Dev~i},koji se nakon zahvale Andrije Mori}a na{ao na ~elu kotarske organizacijeHSS-a, postao je i podna~elnik \akova, a na~elnik je Tomislav Jele{i}.112

Upravne reorganizacije dovode do povi{enja prireza i op}inskih taksa.Kako bi se izbjegli tro{kovi pomaganja nezaposlenih \akov~ana, ogra-

127

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

108 Hrvatska obrana, 49 od 17. XII. 1939.109 Isto, 50 od 25. XII. 1940.110 Sredinom listopada 1939. kotarski na~elnik Dragan Markovi} odlazi u Oto~ac za zadru`nog

povjerenika, a na njegovo mjesto dolazi Milutin Firis iz Donjeg Miholjca. (Hrvatska obrana, 41od 21. X. 1939.)

111 Isto, 20 od 26. V. i 27 od 14. VII. 1940.112 Prilikom primitka u zavi~ajnost trebalo je platiti taksu od 500 dinara. Ciganima, koji nisu bili

zavi~ajni u \akov{tini, zabranjivano je trajno nastanjivanje. Mi{o Kirchmayer bio je Dev~i}evadesna ruka, a 1931. su bili zajedno su|eni na robiju. (Isto, 12 od 19. III. i 16 od 24. IV. 1939.)

ni~ava se nastanjivanje u \akovu, a Michael Kirchmayer djeluje kao kon-trolor op}inskih poduze}a.113 Polovicom 1940. uve}ane su tr`ne pristojbeza 200%, a ukinute povlastice od 50% ~lanovima Gospodarske sloge.114

Dodatna sredstva zahtijevala je i |akova~ka ubo`nica, otvorena 21. srpnja1940.,nakon petnaest godina nastojanja oko njenog otvaranja.115 Me|utim,polovicom 1940. po~inju se osje}ati posljedice pretjeranog izvoza poljo-privrednih proizvoda u Tre}i Reich. Iako na \akov{tini nije zabilje`enpoku{aj {pekulacije sa sakrivanjem robe i onda prodavanjem po znatnovi{im cijenama, ipak je kotarski na~elnik morao i prije 1940. godine maksi-mirati cijene kruha, mesa i masti za one koji su te namirnice morali kupova-ti, iako aprovizacija nije tada osnovana. Krajem 1939. po~inje se u \akovuosje}ati nesta{ica soli i petroleja. Od polovice 1940. seljaci su morali pri-javljivati svoje zalihe `itarica, s time da je po ~lanu odre|eno 30 kilogramap{enice i 120 kilograma kukuruza, odnosno za svako grlo krupne stoke 400kilograma kukuruza, a ostalo se moralo prodati i POGOD-u.116 Uredbom oopskrbi stanovni{tva, od 29. kolovoza 1940., utvr|ena je cijena sto kilogra-ma p{enice na tri stotine dinara, a mlinovima je nare|eno da mogu mljetisamo narodno bra{no iz kojeg se pekao crni narodni kruh. Bra{no za kola~ete{ko se moglo nabaviti. Uskoro je i cijena narodnom kruhu povi{ena oddva i pol na ~etiri i pol dinara, mast je od 14 povi{ena na 22 dinara, a krajemlistopada 1940. opet su cijene sko~ile.117

Po~etkom 1940. predsjednik Kulturbunda u \akovu Adam Altshei-mer, tajnik Ivan Raumberger i blagajnik Josip Sayer sve su glasniji kao pri-padnici njema~ke narodnosne skupine. Njema~ko prosvjetno dru{tvoorganizira vrlo kvalitetne zabave i akcije s odre|enom nacionalsocijali-sti~kom porukom.118 Neki Nijemci odlaze na rad u Tre}i Reich, pa se

128

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

113 Isto, 25 od 30. VI. i 28 od 21. VII. 1940.114 Isto, 4 od 28. I. 1940.115 Isto

116 Isto,42 od 29. X. i 49 od 17. XII. 1939.117 Isto, 33 od 1. IX, 38 od 6. X. 1940. Cijena masti je povi{ena na 24 dinara, a kilogram svinjetine na

20 dinara.118 Prilikom iseljavanja Nijemaca iz Besarabije u Tre}i Reich, u Vrpolju je organiziran do~ek sa

zastavama s kukastim kri`em uz pjevanje njema~kih propagandisti~kih pjesama, te je re`im ovajdoga|aj ocijenio kao akciju pete kolone i provokaciju koju u budu}nosti treba sprije~iti. (Grupa

XXI, 90/6371-1940; Hrvatska obrana, 3 od 21. I. 1940.)

vra}aju s novim idejama o organizaciji dr`ave. No, i Banovina Hrvatska uorganizaciji javnih radova i socijalnoj politici slijedi Tre}i Reich,.Me|utim, kada je Banovina o`ivjela stari plan da se sagradi kanal od \ako-va do Broda, seljaci su se `estoko protivili jer da }e njihove njive biti po-plavljene, ~ime je aktivirana stara srpska propaganda koja je sprije~ila iizgradnju kanala Vukovar – [amac krajem 19. stolje}a, isticanjem da }e secijeli Srijem na}i pod vodom. Nasuprot tome seljaci su tra`ili da Vodna za-jednica uredi postoje}e, ve} prili~no u korov obrasle kanale.119

Poslijeratna propaganda da su u \akov{tini postojale velike razlike nanacionalnoj osnovi nije istinita. U \akov{tini nije bilo kulaka ni jako boga-tih seljaka. U poreznoj godini 1939./40. samo je osam poreznih obveznikaplatilo vi{e od pet tisu}a dinara poreza. Trideset~etvero je platilo porezizme|u dvije i pet tisu}a, 68 izme|u tisu}e i dvije tisu}e dinara, a 1.600pla}a manje od 500 dinara poreza.120 Bilo je dosta siroma{nih i nezaposle-nih, pa je kuhinja Sv. Ante imala i sada pune ruke posla.121

Nadnice radnika ne prate kretanja cijena `ivotnih tro{kova. Tek u1940. sko~ila je prosje~na nadnica socijalno osiguranih radnika od 26,22na 30,10, a radnica od 18,99 na 21,80 dinara. Uo~ljiva je velika razlikaizme|u mu{kih i `enskih zarada. Slabo pla}a i op}ina. Uredbom o mini-malnim nadnicama od jeseni 1940. odre|ena je najmanja satnica od ~etiridinara, a ni dnevnica radnica nije trebala biti ispod 35 dinara.122 Iako uve-deno 1937., osiguranje za slu~aj starosti i smrti nije do stvaranja NezavisneDr`ave Hrvatske primio ni jedan |akova~ki radnik jer nisu imali dovoljnoupla}enih tjednih prinosa za starosnu mirovinu.

Zbog policije se sve do 6. travnja 1940. nije uspjelo osnovati novu ko-munisti~ku }eliju u \akovu, pa je djelovanje pojedinaca na komunisti~koj

129

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

119 O ovom kanalu za koji su Ministarstvo gra|evina i Vodna zajednica izdvojili osam milijuna dinararaspravljalo se na sastanku 13. kolovoza 1939., a bio je prisutan i ing. August Ko{uti}, senator i ~lanvodstva HSS-a. (Grupa XXI, 85/5786-1939.)

120 Hrvatska obrana, 41 od 27. X. 1940. U tom vremenu obra~unska godina se vodi od sredine dosredine druge godine.

121 Za zimsku pomo} uo~i 1941. godine vlastelinstvo Biskupije je podijelilo 250 kub. metara drva, 20mtc kru{nog i pet mtc bijelog bra{na, {to je bio velik poklon sirotinji \akova. (Isto, 46 od 1. XII.1940.)

122 Konjevi}, Polo`aj radnika, 95; Hrvatska obrana, 40 od 20. X. 1940. ^ak i op}inski radnici naure|enju kanalizacije primali su do Uredbe nadnicu od 20 dinara. (Isto, 21 od 2. VI. 1940.)

osnovi gotovo zanemarivo. Tada na osniva~ki sastanak dolazi delegat izOkru`nog komiteta KPH Osijek, Slavko Kne`evi}. Kao imena tih prvihnovih komunista spominju se Reginald Weiss, Josip Barta i Ivica ^ajko-vac. Komunisti utje~u na rad podru`nice Saveza industrijsko-zanatskihradnika, koja biva zabranjena kao ~lanica URSSJ-a krajem 1940. godi-ne.123 Vjerojatno je ovaj sindikat stajao iza pokreta 18-orice kroja~kih rad-nika zaposlenih kod Mije Puhla, [ime Bergera, Gabre Mutavd`i}a i JakobaEpsteina. Boje}i se da se ovaj pokret, koji se 30. kolovoza 1940. pretvorio u{trajk, ne proglasi politi~kim, radnici su odbijali vezu ovog {trajka sa Save-zom industrijsko-zanatskih radnika, tj. s Gabrom Hessom, FranjomMori}em, Eifridom Wendelom i Alojzom Medovkom. Me|utim, radni~kakuhinja za vrijeme {trajka i vi{e predavanja, od kojih je jedno bilo po-sve}eno 150. godi{njici Francuske revolucije, dokaz su da je veza postoja-la. Iste zna~ajke ima i {trajk 30-orice ~araparskih radnika koji je buknuo 2.rujna 1940. pod vodstvom Hessa, Josipa Barte, Antuna Hana i JeleDun|erovi}, a zavr{io 16. rujna sklapanjem kolektivnog ugovora i povi-{enjem satnice za pola dinara. Obavijest kotarskog na~elnika Kabinetubana [uba{i}a da }e spor rije{iti po Uredbi o rje{avanju radnih sporova, i daje "ovo sresko na~elstvo povelo postupak protiv lica koji su ovaj ("divlji",opaska MKD) {trajk izazvali, te }e po zavr{etku istog, ukoliko se doka`e dase nije postupilo u smislu spomenute Uredbe, krivce exemplarno kazniti"samo je prijetnja, jer je primjerna kazna ipak iznosila samo {est dana zatvo-ra.124

Izuzev ova dva pokreta pod utjecajem komunista, sve ostale pokreteradnika u \akov{tini u 1940. vodi HRS na ~elu s Mijom Kirchmayerom iDraganom Dev~i}em, odnosno Martinom Kirchmayerom (1939.) i IvanomMatanovcem, koji predvode Savez hrvatskih privatnih namje{tenika.125

130

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

123 Konjevi}, Radni~ki pokret, 248 i 293. Po~etkom velja~e 1941. osnovana je i skojevska }elija.(\akova~ki list, 268 od 28. II. 1959. – kazivanja Stjepana Kizivata.) Savez industrijsko-zanatskihradnika u~lanjivao je razne vrste radnika i bio je izvanredno prikladan za male sredine, te ga jeforsirao i Josip Cazi. Njega poti~e i Ivan Novak koji je polovicom 1939. interniran u \akovu kojemu je bilo zavi~ajno mjesto. U podru`nici ovog saveza su radili i Gabro Hess, Josip Barta, AntunHan i Jela \un|erovi}.

124 Grupa V ([trajkovi), 6/311-1940.; Konjevi}, Radni~ki pokret, 386-387.125 Hrvatska obrana, 19 od 19. VI. 1939.; 4 od 28. I. i 42 od 3. XI. 1940. Radni~ki pomladak okuplja

se u Radni~koj mladici.

Dakako, HRS nije vodio {trajkove s onom o{trinom kao komunisti i to sto-ga {to je HRS bio sindikat vladaju}e stranke, pa mu i nije bilo u interesu dapoka`e da Banovina ima tako velikih gospodarskih pote{ko}a koje djeluju ina socijalni mir. Prvo je buknuo 18. srpnja 1940. {trajk u mlinu "Rosa" uVrpolju. Iako je od 38 radnika {trajkovalo samo 18, radnici su uspjeli povi-siti zarade na utovaru od 26 na 30 dinara (tra`ili su 35, odnosno utovar povagonu za 10 dinara). Odmah po zavr{etku ovog {trajka u pokret su stupili imlinari "Sloge" u \akovu, tako|er pod vodstvom HRS-a.126 U kolovozu1940. zatra`ili su i radnici Prve hrvatsko-slavonske maslarne Pavla Stubea,koja je svoje proizvode izvozila u Njema~ku, povi{icu pla}a i kolektivniugovor. Spor nije rije{en ni kroz dva postupka mirenja, jer je Stube nudiosamo povi{icu od 20% i to samo za neke radnike (Andriju Lehmana, TomuRechnera i Ivana Raumbergera), a radnici su tra`ili da se zarade povise zasve radnike. Pokret nije zavr{en do travnja 1941. kada se nalazio narje{avanju kod osje~kog Radnog suda.127 I u kudeljari u Vi{kovcima vo|enisu pokreti Prvog maja 1940. i ponovno po~etkom srpnja.128 U o`ujku 1940.Gospodarska sloga je dogovarala zaradu vinogradarskih radnika. Radnicisu tra`ili da zarada bude jednaka bez obzira na spol i dob radnika. Nakondu`ih i vrlo te{kih pregovora zaklju~eno je da dnevnica ne mo`e biti manjaod 30 ali ni ve}a od 55 dinara, a neki su poslovi dogovoreni kao rad u akor-du, {to je za radnike bilo krajnje iscrpljuju}e.129 Svakako da su vijesti o ratustvarale veliku zabrinutost i za osobnu budu}nost svakog pojedinca ali i zabudu}nost Banovine Hrvatske. Na skup{tinu HRS-a i Saveza hrvatskih pri-vatnih namje{tenika, 29. prosinca 1940., gdje je trebalo podr`ati odlukeBanske vlasti i osobito zabranu Hrvatskog radni~kog sindikalnog saveza,do{li su najja~i ljudi iz Zagreba: Vjekoslav Bla{kov i Alois Pe}nik iz vod-stva HRS-a, odjelni predstojnik za socijalnu politiku u Banskoj upravi Ba-novine Hrvatske Rasuhin i tajnik zagreba~ke Radni~ke komore Bo`oVinkovi}. Izvje{tavaju}i svog nalogodavca o ovom putu, pravnik Vinkovi}

131

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

126 Grupa V, 5/216-1940; RK, 591/1-8435/1940.; Konjevi}, Radni~ki pokret, 370.127 Grupa V, 5/306-1940; Konjevi}, Radni~ki pokret, 371.128 Konjevi}, Radni~ki pokret, 388.129 Isto, 360: Grupa V, 7/324-1940.; Hrvatska obrana, 30 od 4. VIII. 1940. rigolovanje se obavljalo

u akordu i za 1 ~hv. se pla}alo ~etiri dinara.

nije mogao a da ne izvijesti da djelatnici \akova i \akov{tine `ive u te{kimprilikama, i da bi zbog dvije tisu}e radnika, a i zbog toga {to su "mnogi po-slodavci \akova i okolice vrlo nesocijalni", trebalo osnovati i u \akovupovjereni{tvo Radni~ke komore koje bi vodilo brigu o radni{tvu. Vinkovi}je posebice istakao te`ak polo`aj radnika na kudeljarama i u mlinovima,gdje su radnici izlo`eni propuhu i hladno}i, te pra{ini, {to ima za posljedicuvelik broj oboljenja. Vinkovi} isti~e da se vodi vrlo mali ili nikakav nadzornad radnim vremenom i zaradama. Na skup{tini je usvojena rezolucija upet to~aka: 1. Da se po{tuju sklopljeni kolektivni ugovori; 2. Da se jedin-stveni kolektivni ugovor za tekstilnu industriju u Banovini protegne i nakudeljare; 3. Da se ~im prije donese Zakon po kojemu se radnik ne mo`e ot-pustiti s posla za vrijeme bolovanja; 4. Da se ~im prije izradi kolektivniugovor za ~itavu mlinsku industriju i 5. Da se {to rije osnuje Povjereni{tvoRadni~ke komore u \akovu.130

Na po~etku 1941. nema novina na polju radnih odnosa, ali ima na po-dru~ju cijena i ponudi hrane. Kruh se sastoji od 65% kukuruznog i 35% jed-noli~nog p{eni~nog bra{na, ali nedostaje bra{na, pa je polovicom o`ujkaizabran aprovizacioni odbor koji je trebao osnovati aprovizaciju kao trgo-vinu kojom }e se na to~kice svakom radniku osigurati najnu`nija koli~inakruha ili bra{na.131 Ne zapa`a se `ivlja aktivnost HRS-a. Od Nove godinedo raspada Jugoslavije sklopljena su u \akovu samo dva kolektivna ugo-vora i to ugovor za klesarske radnike (u travnju) koji su obavljali neke kle-sarske poslove u katedrali i na groblju, i ugovor za radnike `itarskihnakupnih stanica POGOD-a.132

132

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

130 RK, 172/1941 i 313/1941. – Izvje{taj Vinkovi}a od 30. XII. 1940. Radnici su tra`ili da im se otvorizdravstvena ambulanta. (Konjevi}, Radni~ki pokret, 182; Hrvatska obrana, 49 od 25. XII. i 50 od31. XII. 1940.)

131 Od op}inskog vije}a u Odbor su u{li Dragan Dev~i} i Mi{o Geiger, a od gra|ana [ime Miki},Slavko Loci i Mato Matanovac. (Hrvatska obrana, 11 od 23. III. 1941.)

132 Isto, 13 od 6. IV. 1941. Mlin "[tedi{a" je tek po~etkom 1941. izvjesio na uvid Poslovni red, iako jeizra|en nekoliko godina ranije. Radnicima je zagarantirano biranje radni~kih povjerenika, ali subile navedene i njihove du`nosti, uz kazne, pa je prevelikom nagla{avanju zabrana i kazniprigovorio i pravnik koji je red potvr|ivao. (RK, 622/1-304 od 9. I. 1941.)

5.

Velika svjetska kriza omogu}ila je sve sna`nije zadiranje dr`ave u go-spodarske i socijalne odnose. Na drugoj strani javlja se HSS sa svojim or-ganizacijama koje te`e k istom cilju i u tom vremenu ravnote`e, od 1936.do 1939., dru{tveni su slojevi manje optere}eni prirezom nego prije i posli-je. Nakon kra}eg stanja ravnote`e Ma~ekove organizacije postaju svezna~ajniji ~imbenik u rje{avanju gospodarskih i socijalnih pitanja da bi topostalo osobito izra`eno kada HSS dolazi na vlast u Banovini Hrvatskoj.Sada HRS kao re`imski sindikat kroz svoje zahtjeve ne prati porast cijenatro{kova `ivota te radnici dobivaju sve manje realne zarade, {to svakako nepridonosi smirivanju ve} uznemiravanju socijalne scene. Banovina je znalada izvoz u Tre}i Reich nije smio stati, a kod toga izvoza Banovina je, pa i\akov{tina sa svojim kudeljarama, mlinovima, `itnicama i stokom, bilava`na. No, u takvim uvjetima prihodi op}ine \akovo postaju sve manji, pai usprkos ograni~avanja rashoda op}inski prirez na dr`avni prirez opetpo~inje rasti, ~ime rastu i socijalne napetosti i porezna optere}enja (tabela1).

Tabela 1. - Prora~uni Op}ine \akovo od 1930. do 1941. godine (x)u dinarima

Godina Prihodi Rashodi RazlikaPostotak op}.prireza na dr`avniporez

1930. 1.226.824 2.203.738 976.914 100% na 977.569

1931. 2.399.778 3.449.815 1.050.037 Bez podataka

1932. 2.450.403 3.601.443 1.151.040 134% na 816.000

1933. 2.175.310 3.506.792 1.333.282 164% na 784.000

1934. 2.711.131 3.891.746 1.180.615 151%

1935. 2.348.526 3.410.194 1.061.668 140%

1936. 2.122.369 2.987.958 865.589 133% na 651.182

133

Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilike ZBORNIK MUZEJAu Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134

Godina Prihodi Rashodi RazlikaPostotak op}.prireza na dr`avniporez

1937/38. 2.002.775 2.515.943 513.668 79% na 650.400

1938/39. 2.789.932 3.337.498 547.566 96% na 634.125

1939/40. 2.723.712 3.508.721 785.009 120% na 650.470

1940/41. 1.678.505 2.458.150 779.645 124%

X. Narodna obrana, 17 od 26. IV. 1930.; 52 od 24. XI. 1932., 8 od 23. II. 1934.; 44 od 2. XI.1934.; Hrvatska obrana, 31 od 2. VIII. 1935; 21 od 22. V. 1936; 14 od 10. IV. 1938; 5. od 29.I. 1939; 11 od 24. III. 1940; Hrvatska \akov{tina, 15. od 22. V. 1937.

ECONOMIC AND SOCIAL CONDITIONS IN \AKOVO AREAFROM 1929-1941.

Summary

A big economic crisis affected \akovo and the surrounding area, too.Lots of families, mainly of farmers and industry workers were po-verty-stricken. The middle-class: merchants and handicraftsmen tried toprotect their families from similar experiences by thrift, reduced wagespayed to their employees or even by lay-offs. At the time of general sta-gnation of the country’s economy the intervention of the state proovedto be abortive and non-efficient. In other words, such measures used toprotect the upper-classes and individuals loyal to the government. Thisled to strengthening of the middle-class, which suffered most during thecrisis. Members of HSS (Croatian Peasants’ Party) appear as a politicalfactor acting through "Gospodarska sloga", farm-cooperatives and"Hrvatski radni~ki savez", a trade union influenced and supported by theHSS. Other trade unions, especially Yugoslav and communist were suc-cessful to the certain extent, but their influence was getting weaker asthe World War II approached.

134

ZBORNIK MUZEJA Mira Kolar-Dimitrijeviæ: Gospodarske i socijalne prilikeÐAKOVŠTINE (2001.) str. 97-134 u Ðakovu i Ðakovštini od 1929. do 1941. godine

UDK 929.6 (497.5 - 37 Ðakovo)

O grbu Ðakova - a ponešto i o razvojuheraldike kod nas i u svijetu

Borislav BijeliæMuzej Ðakovštine, Ðakovo

U ovom radu autor nas upoznaje s pojavom prvih grbova nastalihu Europi tijekom kri�arskih ratova, te njihovim ubrzanim pojavljivan-jem i na tlu hrvatskih zemalja. No, glavna tema ovoga rada je, ipak,grb Ðakova. Raspravljajuæi o genezi grba, posebna pozornost usmje-rena je na znaèenje njegovih sadr�ajnih odrednica i vremena nastanka,kao i varijanti njegova recentnog redizajniranja, kako onog u drugojpolovici 80-ih godina, kasnije prilagoðenog potrebama obilje�avanja750. obljetnice Ðakova, tako i suvremenog gradskog grba odobrenogod Ministarstva uprave potkraj 1993. godine. U èlanku se, takoðer, go-vori i o nekim disonantnim tonovima vezanim, za idejno i tehnièko rje-šenje najnovijeg, suvremenog grba Ðakova koji je, za razliku od dvaprethodna, u relativno kratkom vremenu postao istinskim simbolomGrada.

1. Opæenito o grbovima

Tijekom povijesti grbovi su imali razlièitu društvenu ulogu, a posje-dovale su ih razlièite socijalne grupacije i pojedinci. U pojedinim zemlja-ma javljali su se u razlièitim vremenima i obièno su oblikovani u skladu s

135

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoi o razvoju heraldike kod nas i u svijetu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156

tada dominantnim umjetnièkim tendencijama. Prvi grbovi pojavili su seza vrijeme kri�arskih ratova krajem 11. i poèetkom 12. stoljeæa. Bili sunajjednostavnijeg oblika, a nastali su kao odraz pragmatiènih potreba raz-likovanja suparnièkih vojski. Heraldièari su utvrdili da su prve grbove uEuropu donijeli 1099. godine ratnici po povratku iz Prvoga kri�arskograta, "ali se najstariji poznati grbovi javljaju nešto kasnije, gotovo isto-dobno (oko 1130.) u ju�noj i zapadnoj Njemaèkoj, Flandriji, ju�noj i sje-vernoj Francuskoj te u Engleskoj. U rukopisnim vrelima prvi se grbspominje 1127., a na peèatima 1131. godine."1 U godinama koje su slije-dile grbovi su disperzirani i u druge europske zemlje, kako izbijanjem no-vih ratnih sukoba, tako i viteškim natjecanjima koja upravo u to vrijemedo�ivljavaju svoj vrhunac.

Zbog uloge koju su u tadašnjim ratovima imali vladari, plemstvo i ve-likaši, njima je pripadalo i ekskluzivno pravo na posjedovanje grbova - aline zadugo. Veæ u prvoj polovici 13. stoljeæa pravo na grb dobili su i gra-dovi, trgovišta, crkvene vlasti, pa èak i istaknutiji graðani. Ovisno o jaè-anju ili slabljenju kraljevske vlasti2 grbovi su tijekom sljedeæih stoljeæaprolazili kroz razlièite faze, kako likovnog rješenja, tako i prava na njiho-vo posjedovanje3. Veæ u 14. stoljeæu izgubili su svoje prvobitno, ratniè-ko obilje�je, pa i ulogu koja im je bila namijenjena na viteškim turnirima.Otada, pa sve do danas, grbovi se pojavljuju kao nasljedni i trajni simbolipojedinih obitelji, udru�enja, gradova, dr�ava...

136

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156 i o razvoju heraldike kod nas i u svijetu

1 Bartol Zmajiæ, Heraldika, sfragistika, genealogija, veksilologija, rijeènik heraldièkih nazivlja,Golden marketing, Zagreb, 1996., str. 14

2 U jeku jaèanja kraljevske vlasti tijekom 14. stoljeæa vladari su imali iskljuèive ingerencije nadodjelu grbova. "Pravo podjele grba od strane vladara ozakonjeno je posebnom poveljom kojomvladar uz plemstvo podjeljuje i grb koji je u takvoj povelji opisan i oslikan. Takve se povelje zovuARMALI (od latinske rijeèi arma=oru�je) ili GRBOVNICE. Najstariju poznatu grbovnicupodijelio je 1338. car Ludovik Bavarac." Bartol Zmajiæ, n. dj., str. 15

3 U prvim stoljeæima postojanja grbova pojedinci su mogli proizvoljno birati heraldièke atribute. Tekkasnije, pogotovo od 16. stoljeæa, uspostavljeni su striktni kriteriji koji su za cilj imali ukazati nastalešku pripadnost vlasnika grba. U tu svrhu definirana je uporaba razlièitih vrsta kaciga i nakita, asastavni dio grba postaju i znakovi èina i dostojanstva. Na taj naèin grbovi su od znakova zaraspoznavanje suparnièkih vojski postali reprezentativni simboli pojedinih društvenih stale�a,gradova i udru�enja.

Paralelno s razvojem grbova rasla je i potreba za njihovim sistemat-skim prouèavanjem. U tu svrhu sukcesivno se razvijala znanstvena disci-plina pod nazivom heraldika4. Njezini poèeci, što je i logièno, vezani suza zemlje u kojima su se grbovi prvotno i pojavili, a u društvenom �ivotuimali zapa�enu ulogu veæ u prvim stoljeæima postojanja. Utemeljitelj tzv."deskriptivne" heraldike bio je Bartolus de Sassoferrato koji je oko 1350.godine napisao "De armis et insigniis". Djelo u kojem su utvrðena prvaheraldièka pravila objavio je 1416. godine Clement Prinsault. Upravo taknjiga bila je bitan korak u pribli�avanju heraldike znanstvenoj disciplini,disciplini koja je definitivne obrise dobila u djelu Claudea-Francoisa Me-nestriera napisanom u drugoj polovici 17. stoljeæa.5 Osnovni dijelovigrba su štit, kaciga s nakitom i plašt, a definirana su i striktna pravila kojasu se morala poštovati da bi grb kao takav uopæe mogao biti priznat. Ugrbu se mogu koristiti samo odreðene boje (crvena, plava, zelena i crna) ikovine (zlato i srebro), decidirana su pravila i oko geometrijske diobe štitai njegovih sastavnih dijelova (svi oni koji ne pripadaju redu geometrijskediobe), umjetnih likova (svi predmeti koje je izradila ljudska ruka) te pra-vila oko uporabe kacige s nakitom i plašta. Pravila su, dakako, neizostav-na i pri opisu grbova (blazoniranju).6 No, na njima se danas ne inzistira.Upotrebljavana su dosljedno samo u periodu tzv. �ive heraldike, periodau razvoju heraldike koji je trajao do kraja 15. stoljeæa. "Od XVI. do XIX.st., u periodu tzv. mrtve heraldike, napuštaju se dotadašnja stroga pravila

137

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoi o razvoju heraldike kod nas i u svijetu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156

4 Heraldika je pomoæna povijesna znanost koja istra�uje postanak, razvoj, primjenu, pravila obveznapri njihovoj izradi, te naèin njihovog likovnog i opisnog prikazivanja. "Ime potièe od germanskerijeèi Herold (glasnik) koja je nastala od starogermanskog naziva hariovisio ili hariovald za osobukoja je poznavala simbole bogova i rodova. Rijeè grb (poljski herb, ruski gerb) Slaveni su preuzeliod njemaèke rijeèi Erbe (nasljedstvo). "Vlasta Brajkoviæ, Grbovi, grbovnice, rodoslovlja: katalogzbirke grbova, grbovnica i rodoslovlja, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1995., str. 44

5 Usporedi: Heraldika, Enciklopedija likovne umjetnosti, knjiga 2., Leksikografski zavod FNRJ,Zagreb, 1962, str. 525

6 Vidi: Bartol Zmajiæ, n. dj., str. 21-78 Osim glavnih dijelova grba postoje i sporedni: èuvari grba,gesla i bojni poklici, grbovni zastor, redovi i zastave. Oni nisu obvezni niti se, za razliku odglavnih dijelova, moraju opisivati. Sporedni dijelovi grba najèešæe su prisutni u grbovimavisokog plemstva, dok grbovi gradova i dr�ava nema èak niti sve glavne dijelove. Njihovi grbovisastoje se najèešæe samo od štita.

u pogledu upotrebe odreðenih boja, primjene taèno fiksiranih omjera iz-meðu visine štita i šljema s ukrasom itd.."7 U najnovije vrijeme grbovi suuglavnom postali dekorativno-reprezentativni simboli èiji se elementi ko-riste u izradi amblema i drugih, sliènih vizualnih obilje�ja, koja s heraldi-èkim zakonitostima jedva da imaju dodirnih toèaka.

2. Grbovi u Hrvatskoj

Prisutnost grbova u hrvatskim zemljama datira veæ od 13. stoljeæa,od vremena kada se oni uèestalije pojavljuju i u drugim europskim dr�ava-ma. Prvi grbovi, kao odraz politièkih i duhovnih kretanja u Italiji, zabil-je�eni su na kamenim spomenicima primorskih i istarskih gradova.Odmah potom grbovi se javljaju i u Hrvatskoj i u Slavoniji, ali ne više podutjecajem Italije, veæ Maðarske, i to najèešæe na peèatnim ispravama.

Najvjerojatnije kao posljedica anga�mana hrvatskog plemstva ukri�arskom ratu Andrije II (1217.g.) dolazi do širenja obiteljskih grbova.8

Prvi pravi grbovi bili su grbovi Pavla Bribirskog (na peèatu) i RadoslavaGorjanskog. Ovaj potonji bio je otisnut na nadgrobnoj ploèi u katedraliSv. Martina u Zagrebu. Tijekom 14. i 15. stoljeæa sve je veæa uporabagrbova izraðenih po heraldièkim pravilima. Osim grbova plemstva, kojisu u to vrijeme najèešæi, sve su prisutniji i grbovi gradova, dr�ava, pa èaki utjecajnijih graðana - doduše, samo u Dubrovniku. Grb Senja iz 1268.godine (na peèatu grada) jedan je od najstarijih saèuvanih gradskih grbo-va, dok je od dr�avnih grbova najstariji grb Dalmacije, poznat još od poè-etka 15. stoljeæa (na peèatima i novcu hrvatsko-ugarskih vladara).9 GrbSlavonije nastao je kao spoj elemenata s novca hercega Andrije (polumje-sec i zvijezda) i kralja Bele IV (kuna), a potvrðen je grbovnicom kraljaVladislava Jageloviæa 1496. godine.10 Povijesni grb Hrvatske po prvi

138

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156 i o razvoju heraldike kod nas i u svijetu

7 ELU, isto8 Usporedi: Vlasta Brajkoviæ, n. dj., str. 489 Više o tome u knjizi Marijana Grakaliæa: Hrvatski grb, NZMH, Zagreb, 1990.,str. 55-63

puta likovno je prikazan na genealogiji Habsburgovaca iz 1508.-1512. go-dine.11

Grbovi koji su se pojavili do 1527. godine pripadaju prvoj fazi hrvat-ske heraldike.12

Njena osnovna znaèajka bila je u strogom pridr�avanju heraldièkihpravila. Drugim rijeèima, prvo razdoblje hrvatske heraldike zapravo jeperiod tzv. �ive heraldike. Drugi period traje od 1527. do 1918. godine iima sve znaèajke onoga što se u literaturi naziva periodom tzv. mrtve he-raldike. U tom periodu od velikog je znaèaja (za razvoj heraldike u hrvat-skim zemljama) èinjenica što je Hrvatska došla pod vlast habsburškihvladara, koji u Hrvatsku uvode do tada nepoznate titule višeg plemstva:barunstvo i grofovstvo, kao i to što je na teritoriju Hrvatske stvorena Voj-na krajina. Paralelno s dodjeljivanjem novih plemiækih titula13redizajni-rani su, ili stvarani, novi grbovi. Taj proces posebice je intenziviran napodruèju Vojne krajine tijekom druge polovice 18. stoljeæa. Sredinomistog stoljeæa, nakon što je Marija Terezija uspostavila novi �upanijskiustroj, svaka od novostvorenih upravnih jedinica dobila je i svoj grb.

Francuska revolucija, koja je za posljedicu imala, izmeðu ostalog, irelativiziranje ustaljenih vrijednosti, pa tako i smanjenje interesa za grbo-ve, u hrvatskim zemljama nije imala veæeg odjeka. Sve do propasti Au-stro-Ugarske dr�ave (1918.g.) u Hrvatskoj nema znaèajnijih inovacijaoko izrade, društvenog znaèaja i naèina dodjeljivanja grbova. Dodjeljivaoih je vladar, i to ne samo plemstvu, nego i gradovima, trgovištima, uprav-nim jedinicama i institucijama. Ulaskom Hrvatske u novostvorenu Kralje-vinu Srba, Hrvata i Slovenaca stvari se radikalno mijenjaju. Ukidanjemplemiækih prava slu�beno su dokinuti i plemiæki grbovi, kao uostalom ipravo dodjeljivanja grbova od strane vladara. Osim dr�avnog grba, u no-

139

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoi o razvoju heraldike kod nas i u svijetu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156

10 Vidi: Ivan Rengjeo, Prvi hrvatski novac, Obol, 27/1975, str. 2911 Marijan Grakaliæ, n. dj., str. 29-4612 Vidi: Bartol Zmajiæ, Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj, VIDA,XII, Zagreb, 1945, str. 44

Navedeno prema: Marko Alagiæ: Grbovi plemstva u Slavoniji 1700.-1918., Povijesno društvoPakrac-Daruvar-Grubišno polje i RO "Zrinski" TIZ Èakovec, Èakovec, 1982., str 9

13 Prvi barunski naslov dodijeljen je Nikoli Jurišiæu 1533. godine

vostvorenoj dr�avi oficijelno su opstali samo grbovi gradova, trgovišta iopæina. Stvaranjem socijalistièke Jugoslavije svaka od republika dobila jesvoj grb (kao, uostalom i federacija)14koji, kao i grbovi ostalih socijalisti-èkih zemalja, nisu raðeni po heraldièkim pravilima. Grbovi gradova ostalisu i da- lje u uporabi, doduše, uglavnom, više ili manje redizajnirani, anjihova javna prezentacija, iako zakonski nije bila ogranièena, bila je da-leko ispod meðuratne, a pogotovo one tijekom 19. stoljeæa.

Uspostavom Republike Hrvatske grb kao vizualni simbol, simbolidentiteta i povijesnog kontinuiteta, ponovno je dobio istaknuto mjesto.Sabor Republike Hrvatske na sjednicama Vijeæa udru�enog rada, Vijeæaopæina i Društveno-politièkog vijeæa, 21. prosinca 1990. godine, usvojioje Zakon o grbu, zastavi i himni RH te zastavi i lenti predsjednika. U èlan-ku 2. zakona istièe se da grb predstavlja i izra�ava pripadnost RepubliciHrvatskoj, dok se u drugim èlancima zakona (èlanak treæi, èetvrti, peti,šesti i osmi) definira naèin njegove uporabe.15 Grb je našao svoje mjesto iu Zakonu o lokalnoj samoupravi i upravi. O tom zakonu biti æe rijeèi nastranicama koje slijede.

3. Grb Ðakova

a) Opæe napomene

Kao veæina hrvatskih gradova i grad Ðakovo ima svoj grb. Za razli-ku od nekolicine gradskih grbova èije se pojavljivanje mo�e prilièno toènovremenski locirati, èak toliko toèno da se sa sigurnošæu navode godinenjihova prva pojavljivanja, s grbom Ðakova, na�alost, to nije sluèaj. Na-stao najvjerojatnije potkraj 18. stoljeæa, korišten je (ako je korišten) svedo unazad nekoliko desetljeæa, u svom izvornom obliku. Sredinom osam-desetih godina, uoèi obilje�avanja 750. obljetnice Grada, povijesni grb

140

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156 i o razvoju heraldike kod nas i u svijetu

14 Autorstvo spomenutih grbova još uvijek je upitno.Najèešæe se spominju imena ÐorðaAndrejeviæa-Kuna i Antuna Augustinèiæa

15 Vidi: Ustav Republike Hrvatske, CIP, Zagreb, 1991., str. 65-66

Ðakova do�ivio je radikalne transformacije koje su za posljedicu imaleudaljavanje od povijesnog predloška, kao uostalom i heraldièkih pravilaobveznih pri izradi grbova. Slu�bena uporaba toga grba potrajala je samonekoliko godina. Demokratskim promjenama otpoèetim poèetkom deve-desetih godina postavilo se, izmeðu ostalog, i pitanje revizije do tadava�eæih simbola Grada: grba, zastave i peèata. Lipnja 1992. godineIzvršno vijeæe Skupštine opæine Ðakovo pokrenulo je u tom smislu i prveaktivnosti.16 One æe u konaènici rezultirati prihvaæanjem rješenja za izra-du novog grba Ðakova, ali ne bez stanovitih propusta koji su, prije svega,bili odraz nedoreèenog idejnog rješenja i nama tako svojstvene admini-strativne aljkavosti. Tijekom 1993. godine, na taj naèin uèinjene pogreš-ke, uglavnom su korigirane, te je Grad, nakon dugo vremena, konaènodobio heraldièki valjan grb koji se tek neznatno razlikovao od izvornog,povijesnog grba Ðakova.

Na sljedeæim stranicama pokušat æu, na osnovu literature i pristupa-ènih izvora, reæi nešto više o povijesnom grbu Ðakova i spomenutim eta-pama njegova redizajniranja.

b) Povijesni grb Ðakova

Kao što sam veæ istaknuo, o postanku, pa èak i izgledu povijesnoggrba Ðakova, ne zna se puno. Koliko mi je poznato, originalni grb saèu-van je na otisku peèata koji se èuva u Zbirci otisaka peèata Arhiva Hrvat-ske17, na stropu sljemenske kapelice, te u knjizi Emilija Laszowskog"Grbovi Jugoslavije".18 U samom Ðakovu crte� povijesnog grba Gradasaèuvan je u �upnoj crkvi Svih svetih i na zgradi Gradskog poglavarstva.

141

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoi o razvoju heraldike kod nas i u svijetu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156

16 Ako ne prvi, onda svakako jedan od prvih pisanih tragova koji je u vezi sa spomenutomproblematikom zakljuèak je Izvršnog vijeæa Skupštine opæine Ðakovo donijet na 52. sjedniciodr�anoj 4. lipnja 1992. godine. U zakljuèku stoji da æe Izvršno vijeæe izradu idejnog rješenja zareviziju grba, zastave i peèata Grada povjeriti akademskom slikaru Ivanu Tuni Jakiæu.Vidi: DosjeMuzeja Ðakovštine (u nastavku teksta DMÐ) , 1/1

17 Otisak se èuva pod inventarnim brojem 860/29.Oko grba, koji je kru�nog oblika, stoji natpisOPID. DIAKOVAR.

18 Emilije Laszowski, Grbovi Jugoslavije, Kava Hag d.d., Zagreb, 1932.

Grb u crkvi Svih svetih naslikan je u njenoj unutrašnjosti, iznad pjevališta,1885. godine, u vrijeme obnove crkve za biskupovanja J. J. Strossmaye-

ra. Što se pak tièe grba na fasadi zgrade Gradskog poglavarstva, koji jeteško dostupan i nalazi se u vrlo lošem stanju, toliko lošem da bi mo�dabilo preciznije reæi da se tu radi tek o njegovim ostacima, sa sigurnošæu

142

Povijesni grb Ðakova na otisku peèata iz 19. st.

Povijesni grb Ðakova iz knjige E. Laszowskog

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156 i o razvoju heraldike kod nas i u svijetu

se mo�e ustvrditi da se na zgradi nalazi od vremena njezine izgradnje1901. godine, ili mo�da tek koju godinu kasnije.19

Od spomenutih grbova za opis je najprikladniji, i najširem krugu za-interesiranih najlakše dostupan, grb uvršten u knjigu E. Laszowskog. Na-pravljen je u obliku štita, bez kacige s nakitom i plašta, kao uostalom igrbovi veæine drugih gradova. U njegovom centralnom dijelu nalazi seproèelje današnje crkve Svih svetih. Izmeðu dva klasicistièka stupa, di-skretno odvojeni ulaznim vratima i malim prozorom, postavljeni su likovisv. Petra apostola (na heraldièki desnoj strani) i sv. Pavla apostola (na he-raldièki lijevoj strani). U gornjem dijelu štita dominira krov crkve s ma-lim kri�em i po jedna, razmjerno velika šestokraka zvijezda sa svakenjegove strane.

Opis grba, dakako, ne bi bio potpun ako bismo izostavili boje, jedanod relevantnijih heraldièkih elemenata. Povijesni grb Ðakova, ili još pre-ciznije, grb kojeg smo ovdje prihvatili kao takav, sadr�i šest razlièitihboja. Vanjski obrub grba, kao i obrubi onoga što on sadr�i (sveci, zvijez-de, pojedini dijelovi crkve) , crne su boje. Crkva, koja je bijela, stoji nazelenoj podlozi. Pozadina je modra, krov i odjeæa jednog od svetaca jecrvena (Petar), a drugog (Pavla) zelena. Aureole oko njihovih glava i zvi-jezde su �ute, a vrata crkve smeða. Slièan predlo�ak, kada je opisivaoboje grba Ðakova, mora da je imao i biskup Bauerlein. O bojama grbaGrada on je zapisao: "Na zelenoj pozadini stoji proèelje ðakovaèke �upnecrkve u bijeloj boji. Pozadina je modra. Krov kapele je crven. Vrata kojasu zatvorena smeða su. Jabuka s kri�em na vrhu krova kao i šestokrakezvijezde su zlatne (�ute)... Lik sv. Petra je s kljuèevima (dva kljuèa) u lje-vici i u zelenom odijelu. A lik sv. Pavla s maèem u desnici je u crvenom.Aureola oba sveca je zlatna (�uta)."20

Komparirajuæi ova dva opisa, barem kada su boje u pitanju, vidljivoje da se tu radi o gotovo identiènim grbovima. Razlika je u tome što bi-

143

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoi o razvoju heraldike kod nas i u svijetu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156

19 Ovu tvrdnju potkrepljuju fotografije i razglednice tiskane u to vrijeme.Vidi npr.:Fotomonografiju starog Ðakova, Društvo ljubitelja starina, Ðakovo, 1995, str. 21

20 DMÐ, 1/2

skup ne spominje crnu boju, te što je zamijenjena boja odjeæe svetaca. Zarazliku od biskupova opisa, na grbu Ðakova koji je ovdje uzet kao pre-dlo�ak, sv. Petar ima crvenu halju, a u ruci, èini se, dr�i jedan, a ne dvakljuèa, dok je odjeæa sv. Pavla zelena.

Za razliku od boja, sadr�aj grba omoguæava nam da, barem pri-bli�no, mo�emo odrediti vrijeme njegova nastanka, te ukazati na vrijed-nosni sustav autora, odnosno naruèitelja grba. Izgled portala crkve Svihsvetih, kao i "turska odjeæa" svetaca, daju nam za pravo postanak grbasmjestiti krajem 18. stoljeæa. Likovi kršæanskih svetaca dokaz su da grbnije mogao nastati prije izgona Turaka (1687 g.), ali ni znatno poslijetoga. "Turska odjeæa" kršæanskih apostola odraz je stila kulture �ivljenjau postturskoj Slavoniji, stila koji je nastao kroz stoljeæe i pol turske vlada-vine i trajao najdu�e do kraja 18. stoljeæa. Znatno više i puno preciznije ovremenu nastanka grba Ðakova govori izgled portala crkve Svih svetih.21

144

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156 i o razvoju heraldike kod nas i u svijetu

21 O �upnoj crkvi Svih svetih pisali su mnogi, kako crkveni, tako i svjetovni povjesnièari,povjesnièari umjetnosti i arheolozi. Bez ambicije da na ovom mjestu ponudim sustavan pregledsvega što je na tu temu napisano, navest æu samo neka mišljenja, novijeg datuma, i to ona koja seodnose na ishodište njezine geneze. U knjizi "Ðakovo biskupski grad" Andrija Šuljak napisao je:"Ðakovaèka �upna crkva Svih svetih najzanimljivija je graðevina iz turskog doba u Slavoniji.Njezina je povijest još uvijek dosta nejasna. Teško je reæi kada je sagraðena i tko ju je gradio.Jedni misle da je ona srednjovjekovna crkva svetog Lovre, koja se 1336. godine spominje kao�upska crkva u Ðakovu, a Turci je pretvorili u d�amiju. Drugi smatraju da je ona izvorno turskagraðevina, na što oèito upuæuje bizantsko-maurski stil arhitekture. Èini se da je ovo drugomišljenje vjerojatnije, pogotovo kad znamo, da su Turci nerado pretvarali kršæanske crkve ud�amije" (A. Šuljak: Ðakovo biskupski grad, Biskupski ordinarijat Ðakovo i Dijecezanski muzejÐakovo, Ðakovo, 1979., str. 88-89)Tone Papiæ i Bo�ica Valenèiæ u osnovi dijele Šuljkovo mišljenje. "Arheološkim istra�ivanjimaunutar crkve i u njezinoj neposrednoj okolici nisu pronaðeni ostaci starije graðevine, èime jenepobitno utvrðeno da d�amija nije sagraðena na temeljima srednjovjekovne crkve Sv. Lovre nineke druge graðevine. Pronaðen je, meðutim, veæi broj grobova unutar i oko crkve, što upuæuje nato da je d�amija podignuta na srednjovjekovnom kršæanskom groblju; buduæi da se tada pokapalo ucrkvi i oko nje, postoji opravdana moguænost da je srednjovjekovna crkva, vjerojatno Sv. Lovre,bila negdje u blizini." (Tone Papiæ i Bo�ica Valenèiæ, �upna crkva Svih svetih, Godišnjak zaštitespomenika kulture Hrvatske, Prilog uz broj 14/1988. i 15/1989., Zagreb, 1990., str. 40)U nedavno obranjenoj magistarskoj radnji Krešimir Filipec, doduše kao periferni problem,spominje i �upnu crkvu. Autor istièe da d�amija nije izgraðena na temeljima crkve Sv. Lovre, ali nibilo koje druge graðevine. "Ostaci neke starije graðevine koja bi se mogla dovesti u vezu s crkvomnije pronaðena ni prigodom zaštitnih istra�ivanja provedenih 1995.-1997. godine." (KrešimirFilipec, Srednjovjekovno groblje Ðakovo (magistarski rad), Zagreb, 1998.)

Od vremena protjerivanja Turaka i konsolidacije turbulentnih, goto-vo kaotiènih zbivanja nastalih u godinama nakon njihova odlaska, uslije-dili su i prvi radovi na kristijanizaciji "turskog" Ðakova. Poèetne korakena preureðenje d�amije u crkvu (današnju �upnu crkvu Svih svetih) uèinioje biskup Ðuro Pataèiæ (1703.-1716.). Za njegova biskupovanja srušenisu minareti i uèinjeni još neki manji zahvati kojima je d�amija preureðenau mjesto primjereno za kršæansko bogoslu�enje. Patronom crkve progla-šen je sv. Juraj. Do sredine 18. stoljeæa, za vrijeme Pataèiæevog nasljed-nika Petra Bakiæa (1716.-1749.), crkva dobiva barokni izgled, a 1762.godine preimenovana je u �upnu crkvu Svih svetih. Sljedeæi veæi zahvatina crkvi uèinjeni su za biskupa Franje Krtice (1773.-1805.) koji je barokniportal zamijenio klasicistièkim, te biskupa Antuna Mandiæa(1806.-1815.) za èijeg je vremena sagraðen zvonik. Na osnovu gore izne-senih èinjenica Antun Jarm izvodi, po mom sudu, valjani zakljuèak: "Nagradskom grbu je proèelje �upne crkve bez zvonika. To najoèitijepotvrðuje, da je grb nastao nakon što je biskup Franjo Krtica podigao kla-sicistièko proèelje, koncem 18. stoljeæa, a prije nego što je biskup Man-diæ dao na crkvi podiæi sadašnji toranj."22 Dvojbe oko toga jesu li na grbuGrada likovi svetog Petra i Pavla, ili nekih drugih svetaca, gotovo da inema. Naime, aureole oko njihovih glava svjedoèe da je rijeè o svecima, ada je baš rijeè o spomenutim apostolima govore ikonografski atributi ve-zani uz njihove osobe. "Na veæini slika Petar je prikazan kako dr�i kljuèe-ve neba. Nekad su to dva razlièita kljuèa: jedan zlatni za nebo i jedan�eljezni za pakao. Kadšto dr�i u ruci ribu, kao ribar ljudskih duša. Povre-meno se kraj njega javlja pijetao, što je u vezi s njegovim nijekanjem Kri-sta. Plašt mu je redovito jasne �ute boje koja oznaèuje objavljenuistinu."23 Za razliku od Petra, Pavao se prepoznaje ponajprije po maèu, odkojeg je i poginuo, te knjizi ili svitku papira koji simbolizira mnogobrojneposlanice koje je napisao s ciljem širenja kršæanstva.24

145

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoi o razvoju heraldike kod nas i u svijetu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156

22 Antun Jarm, Grb grada Ðakova, Ðakovaèki glasnik, 8. svibnja 1997., str. 1223 Leksikon ikonografije, liturgije i simbolike zapadnog kršæanstva, Kršæanska sadašnjost, Zagreb,

1990., str. 45724 Vidi: isto, str. 454

Iako opisi svetaca na našem predlošku u potpunosti ne kolidiraju snjihovim uobièajenim ikonografskim oznakama, sliènost je ipak tolika dase identitet svetaca ne mo�e dovesti u pitanje. To tim više što je uobièaje-no da se likovi sv. Petra i Pavla prikazuju zajedno, ali i stoga "što je u bi-skupskom gradu Ðakovu katedrala posveæena sv. Petru (...), a tadašnjakatedrala je sigurno bila manje markantna graðevina od upravo obnovlje-ne �upne crkve. Tako je u grbu povezano dvoje: proèelje �upne crkve ikatedralni patroni."25

c) Revitalizacija gradskog grba

Kako i u kojoj mjeri se grb Ðakova upotrebljavao tijekom gotovo 200godina njegovog postojanja, pitanja su na koja æe preciznije odgovorevjerojatno ponuditi neki buduæi istra�ivaèi. Tijekom barem jednog seg-menta 19. stoljeæa grb Ðakova nalazio se na peèatu Grada, a od 1945. go-dine, iako slu�beno nije bio zabranjen, nije u javnoj uporabi - nema ga naslu�benom peèatu, nije dio ikonografije slu�benih manifestacija... U kon-tekstu rasprave o kulturnim spomenicima Ðakova grb spominje, i donosinjegovu fotografiju, Hedviga Dekker.26 Osim Dekkerove fotografiju grbai uzgredna zapa�anja o njemu iznio je, u ovom radu veæ citiranoj knjizi, iAndrija Šu- ljak.27 Drugog pisanog i slikovnog spomena o grbu, koliko jemeni poznato, nema, iako je mo�da bilo za oèekivati da bi mogao biti revi-taliziran kroz smotru "Ðakovaèki vezovi", odnosnu Prigodnu reviju èijise prvi broj pojavio 1970. godine i koja, osim u jednom sluèaju, kontinui-rano izlazi, sve do danas.

Inicijativa za utvrðivanje grba grada Ðakova pokrenuta je 1984. go-dine od strane Skupštine opæine Ðakovo. Na sjednici odr�anoj 27. prosin-ca donesena je Odluka o pristupanju radnjama za utvrðivanje grba gradaÐakova.28 U Odluci, koja sadr�i pet toèaka, povjeravaju se Komisiji za

146

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156 i o razvoju heraldike kod nas i u svijetu

25 Antun Jarm, isto26 Hedviga Dekker, Ðakovo i njegova okolica kroz kulturno historijske spomenike, Muzej

Ðakovštine kulturno-historijske Ðakovo, Ðakovo 1959., str7527 Andrija Šuljak, n. dj., str. 5, 8928 Slu�beni vjesnik opæine Ðakovo (dalje u tekstu: SVOÐ), 10/1984, str. 32

odlikovanja29, proširenoj s predstavnicima društveno-politièkih organiza-cija, sve predradnje potrebne za utvrðivanje grba Grada. Pod predradnja-ma, stoji u toèki 3., smatra se istra�ivanje povijesti postojeæeg grba "kojiu novijoj povijesti grada nije ustanovljen".30

Izravni doprinos èlanova Komisije na istra�ivanju grba Grada nijenam poznat, a prema svemu sudeæi, ako je uopæe na tom planu nešto ra-ðeno, rezultati su bili minorni. Upravo stoga odluèeno je na 91. sjedniciIzvršnog vijeæa Skupštine opæine Ðakovo, odr�anoj 4. prosinca 1984.godine, da se istra�ivanje povijesti grba povjeri prof. Vasiliju Pejoviæu izBi- lja.31 Na istoj sjednici Komisija za odlikovanja dobila je zadatak daugovorno regulira prava i obveze zainteresiranih strana, Izvršnog vijeæaSkupštine opæine i Vasilija Pejoviæa, što je, samo nekoliko dana kasnije,i uèinjeno. Ako izostavimo opæa mjesta neizbje�na u ugovorima sliènogtipa, pozornost treba obratiti na toèku 2. Ugovora u kojoj se ka�e: "Komi-sija za odlikovanja Skupštine opæine Ðakovo, obvezuje se da æe prof.Vasiliju Pejoviæu osigurati uvid u sve postojeæe dokumente na podruèjuopæine Ðakovo... ."32

Tijekom sljedeæe, 1985. godine, Pejoviæ je Komisiji prilo�io spispod naslovom "Neka zapa�anja kao prilog ikonografskoj analizi ðakovaè-kog grba".33 Nakon što je iznio opæa mjesta o ikonografiji autor je ponu-dio svoju interpretaciju povijesnog grba Ðakova. Ta interpretacija,gledano s distance od petnaestak godina, ne mo�e se u potpunosti prihvati-ti, ali ni ignorirati. Dapaèe. Rijeè je o poticajnoj, kompetentnoj elaboraci-ji internog karaktera što se, mišljenja sam, mora imati u vidu ako ju se �elivaljano valorizirati.

147

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoi o razvoju heraldike kod nas i u svijetu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156

29 Komisija za Odlikovanja konstituirana je svibnja 1982. godine. Predsjednik joj je bio Roko Brlošiæ,a èlanovi Andrija Konjuh, Blanka Mikšiæ, Matija Marinoviæ i Pavo Šarèeviæ. Tijekom 1984. RokoBrlošiæ razriješen je du�nosti predsjednika, a Blanka Mikšiæ èlana Komisije. Na njihova mjestaimenovani su Stanko Bla�eviæ, odnosno Dragutin �igoliæ. Vidi: SVOÐ, 3/1984, str. 112 i SVOÐ,8/1984, str. 243-4

30 SVOÐ, 10/1984., str.3231 Vidi: DMÐ, 1/1232 DMÐ, 1/1433 Vidi: DMÐ, 1/17

Imena T. Smièiklasa, F. Šišiæa, R. Horvata, V. i N. Klaiæ i J.Bösendorfera samo su neka od imena najznaèajnijih hrvatskih povjesnièa-ra èije je radove Pejoviæ konzultirao, ali, kako je ustvrdio na poèetkusvog spisa, o postojanju ðakovaèkog grba nije pronašao niti jednog retka.Od knjiga u kojima se spominje grb citirao je samo knjigu Hedvige Dek-ker. Upravo stoga, zbog pomanjkanja relevantne literature, analizu grbaautor je zasnovao na interpretaciji njegova sadr�aja.

Nakon što je konstatirao da je na povijesnom grbu Grada prikazana�upna crkva Svih svetih i likovi sv. Petra i Pavla apostola, autor je prišaoikonološkoj analizi spomenutih svetaca istièuæi da "ikonološka analiza neotkriva samo koliko se slikar ili kipar dr�e teksta, nego nam - što je za su-vremenog promatraèa mo�da još va�nije - omoguæuje da spozna koliko,odstupajuæi od drevnih izvora, prati suvremeni �ivot."34 Sukladno tomuautor je mišljenja da su apostoli u "turskoj odjeæi" odraz kreativnog duhaumjetnika koji ih je napravio, ili pak zahtjeva Crkve koja je, nema sum-nje, grb naruèila. Razlog zašto bi Crkva naruèila svece u "turskoj odjeæi"autor vidi u tomu što su nekoæ pobjedniku pripadala dobra pobijeðenog,pa i odjeæa. Ta èinjenica je, ka�e se dalje, tadašnjem puku bila poznata, teje u konkretnom sluèaju mogao prepoznati namjeru autora grba da i na tajnaèin istakne pobjedu kršæanske vojske nad Turcima.

Na kraju elaborata, nastojeæi odgovoriti na pitanje zašto su na grbuprikazani baš Petar i Pavao, uz veæ u ovom radu spomenute razloge, Pe-joviæ istièe i jedan novi, ne previše uvjerljiv, ali svakako interesantan.Naime, tvrdi on, s obzirom da je u Gorjanu (današnjim Gorjanima) do1660. godine sigurno postojala crkva Sv. Petra i Pavla, koja je do krajastoljeæa srušena, kaptolu je to bio razlog više da se opredijeli upravo zaova dva sveca.

Osnovna insuficijentnost Pejoviæeve analize, po mom sudu, le�i u èi-njenici što u njoj nije posveæen dovoljan prostor crkvi Svih svetih, naj-markantnijoj figuri grba. Bez poznavanja razvojnih faza crkve, èini se,nije moguæe, èak niti pribli�no, odrediti vrijeme nastanka grba. Doduše,

148

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156 i o razvoju heraldike kod nas i u svijetu

34 Isto

to mo�da i nije presudan moment vezan za potrebu njegovog kvalitetnogredizajniranja, ali je svakako znaèajna èinjenica u cjelokupnoj strukturiprièe o grbu grada Ðakova.

Poèetkom 1986. novi grb bio je dovršen, a slu�beno prihvaæen nasjednici Skupštine opæine Ðakovo odr�anoj 20. o�ujka. U Odluci outvrðivanju grba grada Ðakova daje se njegov precizan opis: Osnova grbaje pravokutnog oblika na koji se nastavlja u donjem dijelu polukru�ni zav-ršetak i tako tvori štit, proporcionalno veæi od starog, koji na njemu le�i.U lijevom meðuprostoru smještena je silueta katedrale romaniènog stila,dok se na desnoj strani nalaze obrisi suvremenih arhitektonskih zdanja.Nedaleko od njih obje strane povezuju dvije zakrivljeno-valovite trake,koje simboliziraju rijeke Vuku i Savu.

Na gornjoj ivici velikog štita -obrambenog elementa - smještena jedominantno petokraka zvijezda. Od zvijezde spušta se simetrièno na objestrane presavijena traka s nazivima i godinama na uvinutim krajevima. Natraci, lijevo od zvijezde, ispisan je srednjovjekovni naziv grada DYACO i1239. godina brojkama. Taj povijesni datum odnosi se na povelju kojomje odreðen teritorijalni posjed Ðakova.

Na desnom dijelu iste trake latinicom je ispisan naziv ÐAKOVO, a nauvinutom dijelu godina osloboðenja Ðakova - 1945. Polukru�no postav-ljen donji dio amblema èine simboli: poljoprivrede, industrije, šumarstvai vinogradarstva. Oni le�e na površini koja je od trake malo ulegnuta, dabi se u produ�etku ovalno proširila i u oštrici spojila s desnom stranom,što predstavlja napredak grada, zajednièki smjer i te�nju ka uspjehu svihdjelatnosti na podruèju Ðakova i okolice.

Ispred godine 1239. nalazi se uski kraj klasa pšenice, koji se postup-no širi prema klipovima kukuruza, gdje ga prihvaæa zupèanik i povezuje sdesnom stranom, odnosno s lišæem hrasta. Ispod godine 1945. uhrast-šumu uklapa se granèica lovora, simbol slave, pobjede."35

149

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoi o razvoju heraldike kod nas i u svijetu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156

35 SVOÐ, 3/1986., str. 6

U drugom èlanku Odluke, isto tako minuciozno, do najsitnijih detal-ja, prikazane su boje grba. Sadr�ajno prezasiæen, grb je imao i bogat ko-lorit u kojem su dominirale crvena (zvijezda), ru�ièasta (pozadina), siva

150

Gradski grb prihvaæen 1986. godine

Redizajnirani grb za proslavu 750. obljetnice Ðakova

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156 i o razvoju heraldike kod nas i u svijetu

(romanièka i suvremena zdanja), oker (tlo), plava (rijeke), bijela (trake) izelena (podno�je graðevine) boja.

Isti grb tek neznatno je redizajniran za proslavu 750. obljetnice Gra-da. Godina 1945. zamijenjena je godinom 1989., a dodana je i traka s nat-pisom "750. obljetnica grada".

Ne osporavajuæi struènost autora grba i studiozni pristup povjerenommu zadatku, što je posebice vidljivo kroz pisane tragove koje je ostavio ufazi priprema za izradu grba, konaèni rezultat, ipak, ne mo�e dobiti pro-laznu ocjenu. Prihvaæeni grb inkompatibilan je heraldièkim pravilima za-padne provenijencije, degutantno kompozicijski strukturiran i eksplicitnoideološki profiliran. Spomenute manjkavosti proizlaze iz osnovne autoro-ve nakane (ili zahtjeva naruèioca, što je vjerojatnije) da kroz sadr�aj grbaistakne sveukupnost kulturno-povijesne baštine Grada i osnovne ideološ-ke premise njegova daljnjeg razvoja. Takav, u osnovi eklekticistièki pri-stup, impregniran mnoštvom meðusobno suprostavljenih simbola, teškoda je i mogao rezultirati nekim kvalitetnijim rješenjem. Upravo zato, poè-etkom 90-ih godina, u sasvim drugaèijem politièkom okru�enju, samo na-kon nekoliko godina slu�bene upotrebe spomenutog grba, dana jeinicijativa za izradu novog.

d) Sadašnji grb Grada

Pravne pretpostavke da bi Grad mogao dobiti novi grb sadr�ane su uZakonu o lokalnoj samoupravi i upravi.36 U èlanku 9. Zakona utvrðeno jeda �upanija, grad ili opæina mogu imati svoj grb, ali ne bilo kakav. Nje-gov izgled morao bi biti sukladan povijesnom grbu kojega je jedinica lo-kalne samouprave nekoæ imala37, izgraðen po pravilima heraldike, te sedovoljno razlikovati od grba druge jedinice lokalne samouprave. O tomu

151

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoi o razvoju heraldike kod nas i u svijetu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156

36 Vidi: Narodne novine, 90/1992., str. 2183-219137 Zakonom se ne precizira što je to povijesni grb, ali èini se da neæemo pogriješiti ako ka�emo da se

pod povijesnim grbom, u pravilu, podrazumijeva najstariji saèuvani grb.

da li su spomenuti kriteriji zadovoljeni odluèuje Ministarstvo pravosuða iuprave, te ga, shodno tome, odobrava ili ne odobrava.

Nekoliko mjeseci prije donošenja Ukaza o proglašenju Zakona o lo-kalnoj samoupravi i upravi, na osnovu prethodnih dogovora, Skupštinaopæine Ðakovo je temeljem èlanka 39. Odluke o organizaciji i raduIzvršnog vijeæa Skupštine opæine, na svojoj 52. sjednici odr�anoj 4. lip-nja 1992. godine, zakljuèila da se Ivanu Tuni Jakiæu, akademskom slika-ru iz Osijeka, povjeri izrada idejnog rješenja revizije grba Grada. Toènarekonstrukcija onoga što se dalje dešavalo do konaènog prihvaæanja no-vog grba, na osnovu do sada dostupnih podataka, nije moguæa.

Relativno brzo Skupština opæine je, na svojoj 21. sjednici odr�anojdana 22. prosinca 1992. godine, donijela Odluku o utvrðivanju novoggrba. U èlanku 1. Odluke istièe se da grb grada Ðakova ima oblik stilizira-nog štita omjera 5:4. "U središnjem dijelu grba je crkva neoklasicistièkogsloga. Slijeva i desna od ulaznih vrata crkve nalaze se dva sveca. S desneheraldièke strane sv. Petar, koji u desnici dr�i maè, a u ljevici knjigu. S li-jeve heraldièke strane je sv. Pavao koji u desnici dr�i knjigu, a u ljevicikljuè. Izmeðu svetaca nalazi se prozor oblika prekri�enog kruha. S lijeve idesne strane krovišta tornja nalaze se dvije šestokrake zvijezde."38

Nisu izostavljene ni boje: zlatna (obrub), karmin-crvena (krovištetornja), �uta (aureole i zvijezde), zelena (podloga) i ultramarin plava (po-zadina).

Da bi grb i zvanièno bio prihvaæen, trebalo je još ishoditi odobrenjeMinistarstva uprave. U tu svrhu Struèna slu�ba Grada uputila je dopisArhivu Hrvatske i zatra�ila potvrdu "da je predlo�eni grb povijesni grbGrada Ðakova."39 U odgovoru na ovu molbu, koju je potpisao ravnateljArhiva Hrvatske Josip Kolanoviæ, reèeno je da predlo�eni grb ne odgova-ra povijesnom grbu grada Ðakova, i to ponajprije stoga što su zamijenjenamjesta svecima, ali i zbog nekih drugih, manje bitnih razloga: izgleda pro-èelja crkve, atributa svetaca i njihove odjeæe.40

152

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156 i o razvoju heraldike kod nas i u svijetu

38 SVOÐ, 6/1992., str. 139 DMÐ, 1/10

Uslijedile su neophodne korekcije, a nakon njih i zahtjev Ministar-stvu uprave. Uz zahtjev je prilo�ena i Odluka o utvrðivanju grba Grada,Odluka o privremenom ustrojstvu Grada Ðakova, mišljenje ArhivaHrvatske i slikovni prikaz grba. Rješenjem od 16. studenog 1993. godi-ne41 Ministarstvo uprave odobrilo je predlo�eno grb kao grb Grada Ðako-va. Prihvaæeni grb tek se neznatno razlikovao od onog opisanog u Odlucio utvrðivanju grba grada Ðakova. Razlike su sljedeæe: 1) u Odluci stojida je u središtu grba crkva neoklasicistièkog sloga, a u Rješenju �upnacrkva Svih svetih (ne spominje se neoklasicistièki slog, a crkva je nazvananjenim punim imenom) 2) za sv. Petra ka�e se u Odluci da u desnici dr�imaè, a u ljevici knjigu, dok sv. Pavao u desnici dr�i knjigu, a u ljevicikljuè. U Rješenju je to izmijenjeno: sv. Petar u desnici dr�i kljuè, u ljeviciknjigu, a sv. Pavao u desnici maè, u ljevici knjigu.

Prihvaæanjem grba Grada od strane Ministarstva uprave èinilo se dasu dileme oko izgleda povijesnog grba Ðakova i valjanosti njegova najno-vijeg redizajniranja stvar prošlosti. No, nije bilo tako. Dana 24. studeno-ga, samo osam dana nakon Rješenja Ministarstva uprave, u dnevnimnovinama izašao je èlanak pod naslovom "Ðakovo ima svoj grb".42 Autorèlanka koji je pisanju pristupio aljkavo i neodgovorno, a uz to oèito nijebio upoznat s korekcijama Odluke objavljene u Slu�benom vjesniku opæi-ne Ðakovo, prepisao je dijelove 1. èlanka iste i preneseni opis predstaviokao recentni grb Ðakova. Na taj èlanak reagirao je Antun Jarm èlankom"Ðakovo ima svoj grb?"43 U njemu se ukazuje na uèinjene pogreške iistièe, izmeðu ostalog, i jedan novi moment, moment kojem se nije prida-valo dovoljno pozornosti. Naime, tvrdi on, i to s pravom, da se Petar naslikama uvijek prikazivao s kratkom kovrèavom kosom i isto takvom bra-dom. Nasuprot Petru, Pavao "ima ili nema kosu, ali je uvijek prikazan sdugom bradom."

153

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoi o razvoju heraldike kod nas i u svijetu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156

40 N. dj., 1/1041 Vidi: n. dj., 1/542 Vidi: Glas Slavonije, 24. studenoga 1993., str. 1543 Vidi: Glas Slavonije, 26. studenoga 1993., str. 23

Istog dana kada je objavljen ovaj èlanak dr. Jarm uputio je i dopisGradskom vijeæu grada Ðakova44 u kojem je eksplicirao nedostatke naj-novijeg rješenja grba te apelirao da se poèinjene greške korigiraju. U pro-tivnom, istaknuo je, bila bi to prvorazredna kulturna sramota.

Iako su osnovne zamjerke iznesene u dopisu usvojene, A. Jarm jošjednom se javno oèitovao.45 Ovaj puta ukazao je na nepodudarnostslu�beno usvojenog sadašnjeg grba i teksta Odluke o uporabi grba Grada,te površnog opisa grba koji je, mišljenja sam, više odraz skromne kulturegovorenja i pisanja sastavljaèa teksta, negoli nekih suštinskih pogrešaka.

U Odluci o naèinu i zaštiti uporabe grba Grada, jednom od zadnjihslu�benih dokumenata Grada u kojem se spominje grb, ka�e se: "Grb Gra-da Ðakova ima oblik stiliziranog štita koji s donje strane završava poluk-

154

Slika 5. Sadašnji grb grada Ðakova

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156 i o razvoju heraldike kod nas i u svijetu

44 Vidi: DMÐ, 1/245 Vidi: Glas Slavonije, 7. veljaèe 1994., str. 13

rugom, èija je visina prema širini 5:4. U središnjem dijelu grba je proèelje�upne crkve Svih svetih. S lijeva i desna od ulaznih vrata crkve nalaze sedva sveca. S desne heraldièke strane sv. Petar koji u desnici dr�i kljuè, a uljevici knjigu. S lijeve heraldièke strane je sv. Pavao koji u desnici dr�imaè, a u ljevici knjigu. Izmeðu svetaca nalazi se prozor oblika prek-ri�enog kruha. S lijeve i desne strane krovišta tornja nalaze se dvije še-stokrake zvijezde."46

ABOUT THE COAT OF ARMS OF ÐAKOVO AND A LITTLE BITMORE ABOUT DEVELOPMENT OF HERALDRY IN OURCOUNTRY AND IN THE WORLD

Summary

The author of this article introduces the first coats of arms, which appe-raed in europe during the Crusades as well as the emergance of the firstheraldic devices in Croatian countries soon afterwards. However, themain scope of the article is the coat of arms of Ðakovo. Discussing itsgenesis, the author pays particular attention to the main determinats ofits contents, the time of its emergance and to the varieties concerningits recent re designs: one in the second half of the 1980's which was la-ter adapted for the 750th anniversary of Ðakovo; the other during crea-tion of the new coat of arms, approved and validated by the Ministry ofPublic Administration in 1993. The article also deals with a certain dis-sonance related to the conceptual design of the latest coat of arms,which unlike the two previous, became a true symbol of this town in avery short time.

155

Borislav Bijeliæ: O grbu Ðakova - a poneštoi o razvoju heraldike kod nas i u svijetu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str.135-156

46 SGGÐ, 1/1994., str. 1

156

UDK 72.036 (497.5 - 37 Ðakovo)

Arhitektura secesije u Ðakovu

Grgur Marko IvankoviæMuzej Slavonije, Osijek

Autor iznosi kratak pregled znaèajnijih arhitektonskih spomenikagrada Ðakova, s posebnim osvrtom na zgrade sagraðene u secesijskomstilu. Monumentalni samostan èasnih sestara sv. Kri�a s crkvom Presve-tog Srca Isusova, djelo osjeèkog arhitekta Viktora Axmanna, jedinstvenje primjer secesijskog gesamtkunstwerka sakralne namjene u Hrvatskoj.Zgrada biskupskog sjemeništa, graðena po projektu zagrebaèkog arhi-tekta Dioniza Sunka, takoðer je primjer stilski sveobuhvatnog umjetniè-kog djela. Posebno se lijepim secesijskim proèeljima istièu graðanskekuæe Hager, Reichsmann i Terziæ.

I. Kratak osvrt na arhitekturu Ðakova

Ðakovo, mali grad u središtu Slavonije, svoj je urbani zaèetak imalojoš u rimsko doba kada je osnovana antièka Certisa. Urbani kontinuitetmjesta nije odr�an, kao ni kod drugih gradova rimskoga podrijetla na na-šem podruèju. Najstariji saèuvani arhitektonski spomenici ovoga gradapotjeèu iz srednjega vijeka, a koncentrirani su oko katedrale. Gotièka je ka-tedrala porušena u 18. stoljeæu, a na njenom su mjestu sagraðene barokna,te naposljetku historicistièka katedrala koja je posveæena 1882. godine. Je-dini do danas saèuvani trag srednjovjekovlja jesu ostaci obrambenog zida

157

Grgur Marko Ivankoviæ:Arhitektura secesije u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168

koji zatvara kompleks biskupskoga dvora i katedrale. Iz razdoblja osman-ske okupacije u Ðakovu je, od tri poznate, preostala samo d�amija Ibra-him-paše, jedina saèuvana d�amija u Slavoniji. Nakon izgona Turakad�amija je pretvorena u crkvu posveæenu Svim svetima. Crkva je tijekomvremena dva puta promijenila izgled, kada je barokna fasada zamijenjenaklasicistièkom.

Najznaèajnija barokna graðevina u Ðakovu svakako je jednokatnazgrada biskupskoga dvora koja je sagraðena sredinom 18. stoljeæa za vrije-me biskupa Èolniæa, a dovršio ju je biskup Raffay. Trg pred dvorom i kate-dralom zatvoren je skladnim kasnobaroknim prizemnicama kanonièkihkurija koje su sagraðene na poticaj carice Marije Terezije koja je 1773. go-dine izdala povelju o ujedinjenju bosanske i srijemske biskupije. Ovom sepoveljom osniva stolni kaptol s èetiri kanonika. Najstarija kurija, najbli�asjemeništu, sagraðena je 1776. godine, sljedeæa do nje 1782. godine, a pre-ostale dvije pred kraj 18. stoljeæa. Još se dvije kanonièke kurije nalaze uUlici hrvatskih velikana, a sagraðene su poèetkom 19. stoljeæa. Na mjestudanašnjeg biskupskog sjemeništa stajao je franjevaèki samostan s crkvom.Samostanski je kompleks, na mjestu Had�i-pašinog dvora i d�amije, daosagraditi biskup Pataèiæ, a bosanski su franjevci u njega uselili 1715. godi-ne1.

U doba historijskih stilova (druga polovica 19. stoljeæa) u Ðakovu jesagraðeno više kuæa i javnih zgrada, meðu kojima je svakako najznaèajnijaneogotièka katedrala. Ovu, najmonumentalniju historicistièku graðevinu uSlavoniji zapoèeo je 1866. godine graditi biskup Josip Juraj Strossmayer, adovršena je 1882. godine. Gradnju je crkve biskup povjerio beèkom arhi-tektu i profesoru carske i kraljevske akademije Karlu Roesneru, koji je trigodine nakon poèetka gradnje umro. Nakon njegove smrti 1869. godinegradnju preuzima istaknuti gotièar, graðevni nadsavjetnik profesor Frie-drich Schmidt. Ðakovaèka je katedrala istaknuti primjer historicistièkog

158

Grgur Marko Ivankoviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168 Arhitektura secesije u Ðakovu

1 Preseljenjem franjevaca u brodski samostan 1806. godine zgrada je adaptirana u biskupskosjemenište, a 1913. godine na njenom je mjestu sagraðena secesijska dvokatna sjemenišna zgrada.Fotomonografija starog Ðakova. Ðakovo, 1995., str.10

gesamtkunstwerka, gdje je neoromanièka ideja provedena dosljedno odproèelja, preko oltara, do skulptura i oslika. Osim katedrale biskup je Stro-ssmayer u Ðakovu podigao èitav niz zgrada razlièitih namjena. Godine1857. dao je sagraditi veliku historicistièku jednokatnicu za potrebe sjeme-ništa bosanskih franjevaca, a zgrada je kasnije slu�ila kao biskupska tiska-ra2. Iste je godine sagraðena jednokatna zgrada ðakovaèke pod�upanije, aod 1886. godine u njoj je sjedište ðakovaèkog kotara. Pred sam kraj 19.stoljeæa, 1897.-98. godine, sagraðena je prema projektima zagrebaèkog ar-hitekta Janka Holjca, jednokatna historicistièka zgrada puèke škole3.

Sam poèetak 20. stoljeæa obilje�en je dvjema historicistièkim zgrada-ma sagraðenim prema projektima arhitekta Josipa pl. Vancaša. Godine1900. sagraðena je neogotièka kapelica na rimokatolièkom groblju, a godi-nu dana kasnije (1901.) jednokatna reprezentativna neorenesansna zgradaopæinskog poglavarstva u glavnoj ðakovaèkoj ulici.

Meðu historicistièka tipska ostvarenja ubrajamo jednokatnu zgradu�eljeznièke postaje iz 1905. godine.

II. Secesija

Secesija je naziv za umjetnièki stil s prijelaza 19. u 20. stoljeæe, koji jesvoje najviše domete dosegao u arhitekturi i primijenjenoj umjetnosti. Stilse gotovo istodobno javlja u svim zemljama Europe i u Americi, gdje dobi-va zajednièko ime moderni stil. Na širokom podruèju Austro-Ugarske Mo-narhije ovaj se stil uvrije�io nešto kasnije, a nosi i posebno ime - secesija.

Rijeèju odvajanje zorno je predstavljena kulturna i umjetnièka revolucijakoju je u Monarhiji izazvao novi stil slobodnih, neuhvatljivih lepršavih li-nija i neobuzdane fantazije oblika. Odvajanje mladih umjetnika uslijediloje zbog dekadentnog, gotovo patrijarhalnog pridr�avanja zadanih umjetni-

159

Grgur Marko Ivankoviæ:Arhitektura secesije u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168

2 Germovšek, I. Natpisi na spomenicima u Ðakovu. Ðakovo i njegova okolica sv. 1, Ðakovo,1978. str.169

3 Fotomonografija starog Ðakova. Ðakovo, 1995., str. 50

èkih vrijednosti u slu�benim akademskim krugovima. Nakon mukotrpnogprodora novoga stila koji se, umjesto monotonog oponašanja, slobodnoizra�ava, zapoèela je intenzivna umjetnièka produkcija. Unutar same dvoj-ne Monarhije secesijski stilski izraz nije bio jednak, nego se razlikuju au-strijska i maðarska varijanta stila. Hrvatska se, kao sastavni dio ovetvorevine, stilski priklonila Beèu, a samo u iznimnim sluèajevima Budim-pešti. Veliki broj secesijskih zgrada sagraðen je, uglavnom od poèetka 20.stoljeæa do Prvoga svjetskog rata, u najveæim hrvatskim gradovima Zagre-bu, Rijeci i Osijeku, a u manjoj mjeri u Slavonskom Brodu, Sisku, Splitu,Vara�dinu i drugim gradovima. Prisutna je u pojednostavljenoj varijanti i uselima, a ponekad se njezinim stiliziranim ukrasima kuæe ukrašavaju i na-kon završetka Prvoga svjetskog rata.

III. Secesijska arhitektura u Ðakovu

U blokove šireg gradskog središta Ðakova interpolirano je preko tride-set secesijskih zgrada. Veæinom su to graðanske, uglavnom prizemne, kuæes uobièajenom secesijskom ornamentikom. Dio prizemnica dekoriran jekrajnje pojednostavljenim, puèki stiliziranim ukrasima s naznakama sece-sije. Najèešæe se radi o višestruko preslojenim plohama oko prozorskih ot-vora4 ili detaljima štukature. Pojedine su kuæe ukrašene kombinacijomhistoricistièkih i secesijskih ukrasa. Dio secesijske arhitekture zasigurno jetijekom vremena zbog pregradnji ili rušenja zauvijek izgubljen.

Meðu prizemnim secesijskim zgradama istaknuto mjesto zauzima iz-razito široka kuæa ðakovaèkog trgovca Dane Reichmanna u Ulici hrvatskihvelikana 10-12. Sagraðena je 1916. godine na mjestu historicistièke pri-zemnice koja je 26. veljaèe 1915. godine stradala u po�aru. Premda danasznatno devastirana, neprimjerenim izlozima, zgrada je saèuvala izvornioblik s dvama rizalitima i slikovito kombiniranim dvostrešnim i mansar-dnim krovovima. Proèeljem dominira geometrijski ukras s ritmièkom iz-

160

Grgur Marko Ivankoviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168 Arhitektura secesije u Ðakovu

4 Ovaj naèin ukrašavanja zadr�ao se u Ðakovu do Drugoga svjetskog rata.

mjenom okomitih uskih pravokutnika s dva romba i vodoravnihpravokutnika bez ukrasa. Rizaliti smješteni nedaleko rubova proèelja podi-jeljeni su u tri široka polja omeðena èetirima širokim pilastrima. Rubni pi-lastri ukrašeni su s tri, a središnji s pet okomitih uskih crta koje se odkapitela spuštaju u parovima sve ni�e od ruba prema sredini. Secesijskikapiteli od štuka izvedeni su reljefno. Oblik geometriziranih voluta i naèinstilizacije vitica u prepoznatljivu geometrijsko-florealnu kompoziciju uka-zuje na moguænost da je kuæu projektirao osjeèki arhitekt Viktor Axmannnili njegov suradnik graditelj Ivan Domes. Ovoj pretpostavci u prilog ide inaèin oblikovanja zabata nad središnjom atikom rizalita, limeni ukrasi i po-sebno mansardni krov s gromobranom. Kuæa je pokrivena eternit ploèama.

Tri visokoprizemne koralistièke kuæe u Paviæevoj ulici primjer su po-stavljanja secesijske dekoracije na izrazito historicistièki oblikovano proè-elje. Nad ulazima kuæa br. 27-29 i 35-37 smještena je široka secesijskaštuko-kompozicija s lirom u središtu i boèno postavljenim granèicama, liš-æem i plodovima lipe. Osim nad ulaznim vratima, secesija se diskretno jav-

161

Glavna ulica poèetkom 20. st.

Grgur Marko Ivankoviæ:Arhitektura secesije u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168

lja u profilacijama oko prozorskih otvora i plitkom kordonskom vijencu uvisini nadsvjetla. Kuæa br. 31-33 nad ulazom ima znatno skromniju secesij-sku kompoziciju u obliku loze s brojnim grozdovima, a u središtu, poputzaglavnog kamena, stoji lisnata dekoracija nalik na stiliziranu sovu. Plitkorizalitno polje ulaznih vrata pri vrhu je omeðeno s dva stilizirana cvijeta.Secesijska se dekoracija u obliku hrastovih granèica s lišæem i �irovimajavlja i u parapetima prozora.

Skladno je oblikovana i secesijska visokoprizemnica današnjeg Èasni-èkog doma hrvatske vojske. I ovo je proèelje ukrašeno kombiniranjem geo-metrijskih i florealnih ornamenata, a kordonski je vijenac ukrašenstrukovima lovorovog lišæa. Osim štukature secesijske odlike ima i stolari-ja s karakteristiènom podjelom prozorskih okana na male šprljke. Kuæa jeprepoznatljiva po zabatu nad rizalitom u kojem je kolni ulaz.

Danas oronula kuæa u Gajevoj 2 primjer je secesijske prizemnice siskljuèivo geometrijskom dekoracijom i ukrasima od keramièkih ploèica.Proèeljem dominira rizalit s prozorom nad kojim su bile umetnute manjekeramièke ploèice. Po tri veæe keramièke ploèice tamnoljubièaste boje sa-èuvane su nad prozorima boènog proèelja, koje je takoðer ukrašeno geo-metrijski poput uklada. Kuæa plijeni našu pozornost svojim skladom i jed-nostavnošæu.

Meðu graðanskim je jednokatnicama dosta dobro saèuvano proèeljekuæe Drage Hagera u Ulici hrvatskih velikana 4. Osim kvalitetne štukaturezanimljiva je prozraèna secesijska kovana �eljezna ograda balkona. Naèinkomponiranja proèelja i korištenje ukrasnih elemenata podsjeæa na Slaviè-ekove secesijske kuæe na Gajevom trgu u Osijeku.

U Ulici bana Josipa Jelaèiæa 15 nalazi se jednokatna kuæa ðakovaèkogtrgovca Franje Terziæa. Projekte kuæe potpisao je u travnju 1914. godineosjeèki graditelj Ante Slavièek. 5. Prema kazivanju vlasnika, kuæa je uselje-na krajem iste godine. Proèelje je ukrašeno geometrijskim ornamentima sa

162

Grgur Marko Ivankoviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168 Arhitektura secesije u Ðakovu

5 Znatno manju i jednostavniju jednokatnicu Slavièek je sagradio i u Osijeku u Strossmayerovojulici br. 7. U Osijeku je sagradio veæinu reprezentativnih secesijskih kuæa. Slavièekova veza sÐakovom nije bila samo poslovne prirode, o�enio je Ðakovèanku Pavicu Šabariæ, kæerStrossmayerovog tajnika Mate Šabariæa.

štuko-amblemima u parapetima, a ravni glatki pilastri završavaju keramiè-kim �utim ovalnima, po èetiri u èetiri reda. U unutrašnjosti kuæe saèuvanoje nekoliko secesijskih kaljevih peæi, a u stanu vlasnika èuvaju se original-ne kopije nacrta kuæe. U prizemlju su smještena dva duæana, lijevo i desnood kolnog ulaza, a na katu su dva trosobna stana s po dvije sobe okrenuteprema ulici, velikim predsobljem i blagovaonicom koja je bez prozora.Ova prostorija, omeðena spavaæom sobom, kuhinjom i predsobljem, dnev-nu svjetlost prima kroz raznobojnim staklima ostakljen stropni prozor istaklenu stijenu prema predsoblju. Iz ovog reprezentativnog i intimnog di-jela stana nema izravne komunikacije s radnim dijelom, kuhinjom, kupao-nicom i djevojaèkom sobom, smještenim u krilu kuæe. Toalet se nalazizasebno, na kraju galerije uz stubište. Susjedni stan, jednako organiziran,nešto je funkcionalniji, jer su naknadno probijena vrata izmeðu blagovao-nice i kuhinje. Sva stolarija na kuæi, od prozora sa šprljcima na nadsvjetli-ma, preko ulaznih svokrilnih vratnica, do vratnica kuhinje i toaletaukrašena je geometrijskim ukladama s kvadratiæima i rombovima. Izuzet-na vrijednost je i gotovo u potpunosti saèuvan interijer, s namještajem iuporabnim predmetima u stilskom rasponu od bidermajera, preko histori-cizma, altdeutscha, neobaroka do art dekoa. U kuhinji se nalazi vrlo lijepprimjer secesijski ukrašenog gusanog lavaboa. Vlasnik, osim nacrta, imasaèuvanu i ostalu dokumentaciju o gradnji kuæe, ukljuèujuæi i Slavièekovtroškovnik. Ova kuæa obiljem razlièitih vrijednosti svakako zaslu�uje mo-nografsku obradu.

Od preostalih jednokatnica arhitektonski je zanimljiva i zgrada pošte.Jednostavnim proèeljem ukrašenim pilastrima i polustupovima dominiraerker nad kojim je zabat s tri prozorèiæa. I ovo bi djelo, s obzirom na izgledzabata nad erkerom, mogli pripisati Viktoru Axmannu, koji je u Ðakovu sa-gradio nekoliko secesijskih kuæa.

Od industrijskih zgrada valja upozoriti na prizemnicu u sklopu mlina uUlici Vladimira Nazora br. 10, koja osim secesijskog štuko-ukrasa oko pro-zora ima i mansardni krov, a u prošlosti je prema ulici postojala i secesijskaograda izvedena od opeke i kovanog �eljeza.

163

Grgur Marko Ivankoviæ:Arhitektura secesije u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168

U glavnoj ulici Axmann je s Mallinom i Ro�iæem 1915. godine sagra-dio i dvokatnu zgradu s erkerom, današnja ispostava Zavoda za platni pro-met, koja govori karakteristiènim Axmannovim jezikom kasne secesije iranog art decoa.

Posebnu skupinu secesijskih zgrada èine dvije monumentalne dvokat-nice u posjedu Crkve. Ðakovo je izuzetno rijedak grad u kojem su u stilusecesije sagraðena èak dva secesijska kompleksa velike umjetnièke vrijed-nosti. Rijeè je o samostanu sestara sv. Kri�a iz 1907. godine, djelu osjeèkogarhitekta Viktora Axmanna, i zgradi biskupskog sjemeništa iz 1913. godi-ne, djelu zagrebaèkog arhitekta Dioniza Sunka. Obje su zgrade rijedakprimjer saèuvanog secesijskog gesamtkunstwerka na širem slavonskompodruèju.

164

Zgrada samostana èasnih sestara sv. Kri�a s crkvom Presvetog Srca Isusova,

1907./8. godine

Grgur Marko Ivankoviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168 Arhitektura secesije u Ðakovu

Kompleks samostana èasnih sestara sv. Kri�a s crkvom Presvetog SrcaIsusova projektiran je asimetrièno. Glavno proèelje ove jednokatnice s vi-sokim prizemljem okrenuto je prema nekadašnjoj Školskoj ulici. Na lijevojje strani smješten trostrani uglovni rizalit zakljuèen krovnom konstrukci-jom nalik kupoli, a na desnoj se uzdi�e crkva s visokim tornjem znatno iz-boèenim iz korpusa zgrade. Središnji, blago konkavni, rizalit širok triprozorske osi smješten je asimetrièno, tako da je od lijevog rizalita odije-ljen s tri, a od desnog èetiri prozorske osi. Boèno se proèelje prote�e u širinišest prozorskih osi. Mansardni krov, krovni prozori i štuko-ukrasi proèeljakarakteristièni su za Axmannovu secesijsku fazu6.

Zgrada samostana jedno je od najranijih Axmannovih djela. Iako pro-jekt potjeèe iz 1903. godine, gradnju je od 1907. do 1909. godine vodiograditelj Ivan Domes. Unutrašnjost samostana i crkve ukrašena je secesij-skom štukaturom, kovanim ogradama, svjetiljkama, oslicima i vitrajimaèime je zgrada postala secesijski gesamtkunstwerk. Crkva Presvetog Srca

165

Samostan sestara sv. Kri�a, 1909. godine

Grgur Marko Ivankoviæ:Arhitektura secesije u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168

6 Slièno oblikovani krov u Ðakovu ima kuæa Reichsmann, a kapitele kuæa u Ulici bana J.Jelaèiæabr. 24.

Isusova sagraðena u sklopu samostana jedinstven je primjer secesijskecrkvene arhitekture u Hrvatskoj, tim više što je i njezina unutrašnjost stil-ski dosljedno izvedena. U našim je prilikama ovaj kompleks od iznimnogznaèaja, ne samo kao djelo domaæeg arhitekta i graditelja, nego i kao svo-jevrstan fenomen u kojem se Crkva pokazala kao promotor modernog um-jetnièkog stila.

Osim samostanskog kompleksa u Ðakovu je od 1912. do 1914. godi-ne, prema projektima zagrebaèkog arhitekta Dioniza Sunka, sagraðena se-cesijska zgrada biskupskog sjemeništa. U vrijeme izgradnje sjemenišnezgrade biskup Ðakovaèke i Srijemske biskupije bio je Ivan Kapac. Sjeme-nišna dvokatnica, smještena na glavnom ðakovaèkom trgu, Trgu biskupaJosipa Jurja Strossmayera, ima pravilan kvadratni tlocrt s istaknutom kape-licom na zaèelju. Glavno je proèelje simetrièno razvedeno s dva rizalitakoji izrastaju jedan iz drugoga, tako da širi rizalit izlazi iz zidnog platna na-kon prve prozorske osi, a drugi, srednji, nakon dvije, iz prethodnog rizalita.

166

Bogoslovno sjemenište, 1913./14. godine

Grgur Marko Ivankoviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168 Arhitektura secesije u Ðakovu

Srednji je rizalit, širine tri prozorske osi, naglašen i atikom koja se, specifi-èno oblikovana, prote�e èitavom širinom rizalita. Boèna su proèelja ome-ðena rizalitima, od kojih je u�i onaj bli�e glavnom proèelju, a znatno širionaj uz stra�nje proèelje zgrade. U�i rizalit nadvišen je segmentnom ati-kom u kojoj je smješten jednako tako oblikovani prozor. Cijela je zgradapokrivena mansardnim krovom. Jednostavno oblikovana unutrašnjost ta-koðer odiše secesijskim duhom.

Secesijski stil nakon Drugoga svjetskog rata zamjenjuje art deco, a za-tim moderna. U stilu moderne u Ðakovu je sagraðena zgrada Hrvatskogadoma u nekadašnjoj Školskoj ulici. Projektant zgrade bio je zagrebaèki ar-hitekt Aleksander Freudenreich, a graditelji Mijo i Stjepan Matajas iz Ða-kova. Gradnja je zapoèela 1928., a završena tek 1937. godine7. Ovajednokatnica simetrièno oblikovanog proèelja bez ikakvih ukrasa, s prozo-rima okomito podijeljenima na dva dijela i balkonom smještenim u srediniproèelja nad ulazom u zgradu, srušena je 1983. godine. Na njenom je mje-stu sagraðena nova zgrada Doma kulture, otvorena 1985. godine.

Secesija je kao umjetnièki stil i u Ðakovu ostavila zamjetan trag. S ob-zirom na velièinu grada sagraðen je relativno velik broj secesijskih zgrada,meðu kojima je najveæi broj privatnih graðanskih kuæa i dva vrlo reprezen-tativna secesijska vjerska objekta koja umjetnièkim dosezima znatno nad-mašuju sva ostala secesijska ostvarenja.

Literatura (uz bilješke):

Bijeliæ, B., Ðakovaèke ulice, Muzej Ðakovštine, Ðakovo, 1998.Fotomonografija starog Ðakova, Društvo ljubitelja starina Ðakovo,

Ðakovo, 1995.Ðakovo, “Z” Agencija za marketing, Ðakovo, 1990.Germovšek, I., Natpisi na spomenicima u Ðakovu. Ðakovo i njegova

okolica sv. 1.,Zbornik Muzeja Ðakovštine, Muzej Ðakovštine, Ðakovo, 1978.

167

Grgur Marko Ivankoviæ:Arhitektura secesije u Ðakovu ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168

7 Fotomonografija starog Ðakova, Ðakovo, 1995., str.51

Ivankoviæ, G.M., Secesijski duh u arhitekturi i �ivotu Osijeka, MuzejSlavonije, Osijek 1994.

Ivankoviæ, G.M., Slavièek, Ante, Enciklopedija hrvatske umjetnostisv. 2, str. 243-244, Leksikografski zavod Miroslav Krle�a, Zagreb, 1996.

Josip Juraj Strossmayer biskup Bosansko – djakovaèki i sriemski –god. 1850.-1900. Zagreb, 1900.-1904.

Karamatiæ, M., Biskup Strossmayer i školovanje bosanskih franjevacau Ðakovu (1853.-1876.), Diacovensia 1 /1995., Teologija u Ðakovu, Ðako-vo, 1995.

Laslo, A. Sunko, Dionis, Enciklopedija hrvatske umjetnosti sv. 2, str.293-294, Leksikografski zavod Miroslav Krle�a, Zagreb, 1996.

Malbaša, M., Aksmanoviæ, Vladoje, Hrvatski biografski leksikon sv. 1str. 39-40, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1983.

Sršan, S., Osjeèki ljetopisi, Sveuèilište J.J. Strossmayera i Povijesniarhiv u Osijeku, Osijek, 1993.

Stolna crkva u Djakovu. Prag, 1910.Valenèiæ, B., Papiæ, T. �upna crkva Svih Svetih u Ðakovu – graðevin-

ski razvoj objekta, Diacovensia 1/1995., Teologija u Ðakovu, Ðakovo,1995.

Markoviæ, M., Ðakovo i Ðakovština – Prilog poznavanju naselja i na-seljavanja, Zbornik Ðakovštine 1, JAZU- Centar za znanstveni rad Vin-kovci, Zagreb, 1976.

THE ARCHITECTURE OF SECESSION IN ÐAKOVO

Summary

The author gives a survey of th most important architectural monumentsin the town emphasizing the Secession buildings. The monumental con-vent of The Sisters of the Holy Crucifix and a belonging church desi-gned by Viktor Axmann.architect from Osijek is a unque example of theSecession-Gesamtwerk built in Croatia for sacral purposes. the Ro-man-Chatholic seminary, designed by Dioniz Sunka-architect from Za-greb, also represents an example of the comprehensive and universalwork of art. The middle-class family houses of Reichsmann and terziæare also famous for their beautiful secession fronts.

168

Grgur Marko Ivankoviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 157-168 Arhitektura secesije u Ðakovu

UDK 712 (497.5 - 37 Ðakovo)

Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

Jasmina Ratkoviæ

O perivoju uz biskupski dvor, jednom od prepoznatljivijih simbola\akova, sve do danas nije puno pisano. Upravo stoga ovaj rad ~ini namse jo{ zna~ajnijim, kako za sagledavanje razvojnih faza perivoja,poku{aje rekonstrukcije, tako i rasvjetljavanje njegove arhitektonske di-menzije. ^lanak je pisan na temelju postoje}e literature i uvida u dio no-vije arhivske gra|e.

Uvod

Me|u simbole \akova, uz stoljetnu katedralu, ergelu, crkvu Svih sve-tih i sl., svakako ulazi i povijesni perivoj uz biskupski dvor. Na`alost, znat-no manje povr{ine, siroma{nijeg sadr`aja i ne toliko reprezentativankakvog nalazimo kroz povijest u dostupnoj literaturi, na starim kartama, tena starim razglednicama i fotografijama. Omjer veli~ine perivoja naspramveli~ine grada u znatnom je opadanju na u{trb biskupskog perivoja. Po~et-kom 19. st. grad je imao oko 2000. st., a veli~ina perivoja bila je skoro dvo-struka nego dana{nja i sa zanimljivijim biljnim i prate}im sadr`ajima.

Nekada{nji umjetni~ki oblikovan perivoj prerastao je u park-{umu, iz-gubio svoj identitet i sadr`ajnu vrijednost. Novi arhitektonski objekti u nje-mu i prate}a urbanisti~ka oprema nisu u korelaciji sa samom vrijednostiperivoja.

169

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

Krajnje je vrijeme obratiti pa`nju na njegovu povijesnu i oblikovnuvrijednost, a ne gledati ga samo kao obi~no gradsko zelenilo.

Povijesni pregled

Perivoj uz biskupski dvor smje{ten je uz lokaciju koja je kroz stolje}abila `ari{te crkvenog i svjetovnog `ivota \akova. Lokacija dobiva na po-sebnom zna~aju u srednjem vijeku kada se nakon preseljavanja bosanskogbiskupa u \akovo gradi nova stolna crkva, te prate}i crkveni objekti. Prvapotvrda o postojanju stolne crkve u \akovu datira iz 1355. godine.

"…bosanski biskupi…a tamo su si oni mo`da i prije, ali do godine1355. za sigurno uzidali i stolnu crkvu u dvori{tu svoje utvrde, koja utvrda(Castrum) nosi na sebi tragove i samoga rimskog gospodstva" (Milko Ce-peli}: Stolna crkva |akova~ka).

170

Ostaci srednjovjekovne kule, snimljeno oko 1940. g.

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

Te{ko je rekonstruirati to~ne izglede i polo`aje pojedinih zgrada. Sje-verno od dana{njeg parka, pribli`no na mjestu dana{nje katedrale, stajala jestolna crkva Sv. Petra uz koju se nalazio biskupski dvor (1303.) Ostaci ka-snosrednjovjekovnog zida, na zapadnoj strani biskupskog dvora, potje~u iz14. stolje}a kada u gradu egzistiraju dvije cjeline:

"Castrum Dyaco" – tvr|ava s biskupskim dvorom i katedralom i"Civitas Dyaco" – trgovi{te oko tvr|e.Na podru~ju dana{njeg parka, povrh ljetne pozornice, nalazili su se

ostaci kasno srednjovjekovne kule. Podzemnim hodnikom ta je kula biaspojena s utvrdom. Ostaci iste sru{eni su oko 1955. godine iz nepoznatihrazloga.

Pod turskom vla{}u (1536.-1687.g.)U zbirci starih planova Ratnog arhiva u Be~u prona|en je, do tada ne-

poznat, plan \akova iz 1697. g. Izradio ga je F. N. Sparr de Bensdorf, a nanavedenom planu je vidljivo stanje \akova nakon turske vlasti.

I tada{nje \akovo se sastojalo iz utvr|enog kastruma i predgra|a.^itav kompleks srednjovjekovnih zidina Turci su sa~uvali. Kastrum je~inio pravokutan prostor na lokaciji gdje se danas nalazi katedrala, biskup-ski dvor i dio biskupova parka. Turci su djelomi~no poru{ili srednjovjekov-nu katedralu, dok je zi|e ostalo u potpunosti sa~uvano.

Kastrum je bio opkoljen zidanim bedemom sa strijelnicama na gor-njem kruni{tu. Zapadni dio toga zida, u du`ini oko 40 m, ostao je sa~uvando danas. Spomenuti zid nalazi se iza biskupskog dvora, te je vidljiv iz par-ka. Na uglovima su se nalazile masivne ~etverokutne kule, a na srediniisto~nog zida kula kroz koju se ulazilo u grad. Oko bedema bili su jarci svodom. Ispred ulaza u kastrum nalazio se bastionski oto~i}, tako|er opkol-jen iskopanim jarcima s vodom, preko kojeg se pomo}u dva mosta ulzailou grad. Oto~i} se nalazio na mjestu dana{njeg Strossmayerovog trga.

U to vrijeme u gradu su postojale tri d`amije: Had`i-pa{ina, na mjestudana{nje zgrade sjemeni{ta, Ibrahim-pa{ina, jedina sa~uvana (uz znatne iz-mjene), i nama najinteresantnija Kastron-pa{ina, koja se nalazila na osamikoju }e oko stolje}e i pol kasnije prekriti park. Sru{ena je u vrijeme po-vla~enja Turaka, a ostaci su uni{teni prilikom izgradnje ljetne pozornice.

171

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

Tada je dana{nja ulica Petra Preradovi}a bila naseljena s obje strane,ali od vremena biskupa Baki}a zapadna strana tada{njeg Pi{koreva~kog so-kaka ostaje prazna i rezervirana za crkvene potrebe, sve dok se ondje nijeuredio biskupski park (po M. Markovi}u: \akovo i \akov{tina, Zbornik\akov{tine, 1976.)

Nakon odlaska Turaka taj prostor i dalje egzistira kao najzanimljiviji ucijelom \akovu. Biskup Nikola Ograni} 1692. po~inje podizati prvecrkvene objekte na istoj toj lokaciji. Na dana{njem Strossmayerovom trgu,od nekada{nje Had`i-pa{ine d`amije, preure|uje prvu crkvu nakon odlaskaTuraka. Uz crkvu podi`e i rezidenciju koja je bila drvena prizemnica oma-zana blatom.

Biskup \uro Pata~i} (1703.-1716.g.) ru{i Ograni}evu crkvu, a novupodi`e na mjestu gdje je stajala srednjovjekovna katedrala. Crkva nije veli-ka, od drvene gra|e, a ispred gradi novi, tako|er drveni dvor.

Najzaslu`niji za daljnju izgradnju \akova i za dana{nje postojanje pe-rivoja uz biskupski dvor sigurno je biskup Petar Baki} (1716.-1749.g.).Odre|ene dijelove grada isklju~io je od privatne izgradnje, rezervirao je iveliki prostor ju`no od svoje rezidencije, te tu predvidio biskupski parkkoji kasnije prerasta u gradski perivoj. Dana{nja Preradovi}eva ulica sadamijenja svoju sliku u odnosu na tursko doba. Dozvoljena je privatna iz-gradnja samo isto~ne strane ulice, a zapadna ostaje prazna za budu}i park.Baki}evom koncepcijom razvoja grada udaren je temelj izgledu budu}egnaselja, ~ije osnove ostaju do danas.

Dana{nje isto~no krilo, tada samostalnu zgradu, biskupskog dvoragradi u kasnobaroknom stilu biskup Josip ^olni} (1751.-1773.g.), a pitanjekako te~e razvoj perivoja, i da li je u to vrijeme ve} formiran, ostaje podznakom upitnika. Jedina poznata ~injenica potje~e iz 1760. g. kada se spo-minje prvi staklenik kojeg je podigao biskup ^olni}, a u kojem su se uzga-jali agrumi za potrebe biskupskog dvora.

Za vrijeme biskupa Antuna Mandi}a (1806.-1815.g.), na nama intere-santnoj lokaciji, ne doga|aju se nikakve zna~ajne promjene. Poznata je ~in-jenica da se ve} Mandi} bavio mi{lju o zidanju nove katedrale, te je ve} daoi ciglu ispe}i, ali ga je u njegovoj zamisli omela starost, te ubrzo i smrt. Pola

172

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

svoje imovine ostavio je oporukom za zidanje nove stolne crkve. Bio je toprvi temelj zakladi za novu gra|evinu koja je i danas glavni znak \akova.

I dalje, svi poznati povijesni izvori ne omogu}uju nam to~noodre|ivanje vremena nastanka i formiranja perivoja. Sigurno je da sepo~inje osnivati u prvoj polovici 19. st., a kona~ni izgled, na ~ijoj osnovi jei dana{nji, dobiva prije izgradnje Strossmayerove katedrale.

Na poru{enim obrambenim zidinama starog grada biskupa Mirko Raf-fay (1816.-1830.g.) dogra|uje ju`no krilo dvora, te najvjerojatnije ure|ujei vrt ispred ju`nog pro~elja i zapo~inje s ure|enjem vo}njaka. Godine 1820.dao je i kod B. Helbingera napraviti nacrt za katedralu (M. Cepeli}). Iz dal-je navedenih ~injenica dolazimo do zaklju~ka da isti biskup, da li djelo-mi~no ili kompletno, ostaje pitanje, sadi i veliki park.

Vladimir Ko{}ak u djelu "J. J. Strossmayer – politi~ar i mecena" pi{e:"Glavne institucije biskupijske zatekao je Rafaj ve}om stranom dovr{ene.Za Krtice je zaokru`eno vanjsko, za Mandi}a unutra{nje obli~je dijeceze.Svr{iv dogradnju residencije i zasadiv pred njom prostrani park biskupski(na velikom prostoru biv{em prije otvorenim izpustom) izveo je Rafajdjleo, vrijedno svake hvale" (J. J. Strossmayer, god. 1850.-1900., prigo-dom petdesetogodi{njice biskupovanja u \akovu, 8. rujna 1900.).

V. An~i} u diplomskom radu tako|er isti~e kako je biskup Raffay po-stoje}i {ljivik, tzv. ]ifutanu (kojem ime potje~e iz 18. st. po sajmištu na ko-jem su se skupljali @idovi), pripojio biskupskom dvoru, te da je prostor dokanala ^ajnice bio pretvoren u livadu, a uzdignuti dio prema Pi{kore-va~kom sokaku, danas ulici Petra Preradovi}a, pretvoren u park i vo}njak.Po cijelom parku dao je zasaditi vo}ke najplemenitijih vrsta od kojih jeve}ina zamijenjena novim, a neke su se odr`ale i do danas.

U prvoj polovici 19. st., to~nije 1835. godine, tiskan je u Be~u pri-ru~nik za putnike u kojem autor Rudlof Schmidt pi{e: "\akovo je trgovi{tesa 2015. stanovnika, sjedi{te biskupije bosansko-srijemske, 1807. godineosnovanim licejem, vi{om {kolom… U Gradskoj {umici postoji zabavi{tekao u Be~u "Prater" za razonodu gra|ana i djece." Kakvi su bili sadr`aji"za razonodu" toga vremena mo`emo samo pretpostavljati, ali iz ~injeniceda se uspore|uje s "Praterom" ~ini se da su bili u znatnoj prednosti naddana{njima. Prema odlomku iz Priru~nika za putnike mo`emo lako shvatiti

173

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

da perivoj nije slu`io samo ckrvenoj sviti, nego da je pristup i u`ivanje unjemu bilo omogu}eno svim gra|anima, uz pretpostavku da se pojam"Gradska {umica" odnosi na biskupski perivoj, jer drugi perivoj u to vrije-me u gradu nije poznat.

Topografski razvoj \akova do sredine 19. st. dosegao je veli~inu tur-ske Jakove. Unutar naselja veliki prostori ostaju prazni, neizgra|eni.Naju`e sredi{te bilo je u vlasni{tvu Crkve koja je i diktirala razvoj naselja.

Uvid u katastarsku mapu \akova iz 1863. g. pokazuje nam da je peri-voj ve} bio formiran prije gradnje danas postoje}e katedrale. Kona~ni oblikdobio je svakako u vrijeme biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Crkvenevlasti su u to doba dr`ale gotovo sve sredi{nje prostore u gradu, kompleksBajnaka koji se kontinuirano ve`e na kompleks dvora i biskupovog parka.Na planu je tako|er vidljivo kako je stara stolna crkva bila opasana sred-njovjekovnim zi|em, koje je prilikom gradnje nove katedrale sru{eno.Dvor koji se vidi na planu je ^olni}ev dvor, kojemu je biskup Raffay po~et-kom 19. st. dao nadograditi ju`no krilo prema parku. Ispred stare stolnecrkve, na suprotnoj strani trga, stoje barokne kanoni~ke kurije, a na ju`nomdijelu trga stari franjeva~ki samostan, koji je po~etkom 19. st. zamijenjenbogoslovnom {kolom. Jezgra grada kroz povijest mijenja oblik, ali ostajena istoj lokaciji, kroz srednji vijek, tursko doba, 18. i 19. st. i danas. Isto~nastrana Pi{koreva~kog sokaka je naseljena, a sa zapadne se prostire ure|enibiskupski park. Crkveni sokak (danas Ulica Luke Boti}a) je u svom naj-ni`em dijelu presijecao poto~i} Ribnjak. Stari Crkveni sokak bio je slobo-dan za gradnju samo na svojoj sjevernoj strani, a ju`na strana sokakapripadala je biskupovom vrtu i vo}njaku. Isti, gore spomenuti, poto~i} bioje prirodna zapadna granica parka.

Biskup Josip Juraj Strossmayer (1849.-1905.g.) vi{e je puta obnavljaoperivoj, te tom prilikom u njemu zasadio i neke egzoti~ne vrste i crne boro-ve koji i danas ~ine skupinu oko tzv. meteorita (V. An~i}).

Godine 1856. i 1857. u \akovu `ivi i radi slikar Vjekoslav Karas. Nje-gova slika "Djevoj~ica s lutkom" u pozadini ima |akova~ki park. Slika da-tira iz vremena prije izgradnje katedrale. Grgo Gamulin pi{e: "1856.Strossmayer ga je pozvao u \akovo, gdje je proboravio oko {est mjeseci…Za nesretnog Karasova boravka kod Strossmayera u \akovu, u prvoj polo-

174

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

vini 1857. nastala je jo{ "Djevoj~ica s lutkom", na kojoj obilnu izvanjskuaparaturu slikar nije mogao pro`eti onom intimnom poetizacijom koju smona njegovim djelima nekoliko puta sretali. Sve su pojedinosti ostale odije-ljene, premda mo`da i djeluju nekim svojim izoliranim vrijednostima." Nakratko ostavimo po strani samu vrijednost djela kao umjetni~kog i orijenti-rajmo se na park koji je samo djelomi~no prikazan kao pogled kroz prozor.Vide se nekoliko visokih borava, nisko drve}e ili grmlje, a okolo je prazniprostor, tj. travnjak. Danas je situacija bitno druga~ija. Takvih praznih pro-stora vi{e nema i struktura parka je znatno gu{}a.

Vrijednost cijelog prostora raste gradnjom katedrale koja danas s par-kom i biskupskim dvorom ~ini nerazdvojnu cjelinu. Katedralu je dao gradi-ti biskup Josip Juraj Strossmayer, a gra|ena je od 1866. do 1882. godine.Svojom veli~inom (tornjevi su visoki 84 metra, kupola 59), ljepotom iizra`ajno{}u nosi jak znak gradske siluete, a postaje i simbolom grada.Po~eo ju je graditi arhitekt iz Be~a Karlo Rosner, romanti~ar, a nakon nje-gove smrti 1869. godine gradnju nastavlja Friedrich Schmidt, goti~ar. Ro-sner je zavr{io projekt ve} 1854. godine, a usvojen je preina~eni projekt iz1865. godine. Dana 17. travnja 1866. godine potpisan je ugovor s istim ar-hitektom. Prvobitna lokacija koju je biskup Josip Juraj Strossmayer zami-slio kao mjesto gradnje katedrale bila je lokacija baroknih kanoni~kihkurija na isto~noj strani dana{njeg Strossmayerovog trga. Kanonici se nisuslo`ili s tom zamisli, te nije preostalo ni{ta drugo nego sru{iti sjeverni zidbedema s dvjema ~etverokutnim kulama, sru{iti ^olni}ev toranj, te dvoracgrofa-biskupa Pata~i}a i katedralu graditi na zapadnoj strani istog trga. Sta-ra katedrala je sru{ena 1880. godine zbog jako lo{eg stanja u kojem se nala-zila. Nova katedrala posve}ena je 1. listopada 1882. godine. Katedrala le`ina povi{enom humku pa se u nju ulazi s trga preko 12 stuba i predterase.Ju`na strana crkve je zidana na mjestu gdje je nekada stajao sjeverni bedemka{tela, a sjeverni zid katedrale je sagra|en nad jarkom te utvrde /zbog togaje za temeljenje sj. strane bilo potrebno kori{tenje hrastovih pilota/ (M. Ce-peli}). U unutra{njosti nalaze se 43 freske s biblijskim motivima Starog iNovog zavjeta, ~iji su autori njema~ki slikari Aleksandar-Maksimilijan iLjudevit Seitz (otac i sin), a dvjema od njih je autor talijanski slikar Ljude-vit Ansiglioni. Unutra{njost je tako|er bogata ornamentima, te se tu nalazi i

175

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

sedam oltara s kipovima. Biskupski park prostire se ju`no od biskupskogdvora, dok zeleni prostor zapadno od katedrale ima vi{e oblik vrta. O tomeMilko Cepeli} pi{e: "Vrata joj gledaju na istok, na prostrani trg Strossma-yerov, a glavni – zavr{na apsida na zapad, u biskupski vrt."

A. G. Mato{: "Katedrala ima svoje boje… Crvena boja njene spo-lja{nosti {okirala bi u na{im blijedim, {tukaturskim gradovima, ali nadovim starim i niskim ku}ama, u neprekidnom zelenilu blagoslovene\akov{tine taj hram godi oku kao crvena vatra oaze… Tornjevi su ne{toprestrogi, preasketski, premr{avi i prema la|i previsoki, ali kad ih motriteno}u iz ba{~e… ~ini vam se da On, da Biskup ustav{i iz zemlje kle~i, ogro-man i misti~an, i da je sve do neba pru`io gigantske mole}ive ruke… Krozgranje se smije{i gospodski barok dvora koji sa dva svoja krila, s ostatkomstarog zida i hramom, zatvara kvadrat pristojnog, odmornog dvori{ta, pu-nog hladovine, vinskog mirisa iz bogatog podruma, ru`a i jorgovana i zim-zelena pod ogromnim japanskim drvetom, i punog remetske jeke podvelika{kom kolonadom seminarskog, popovskog i obudovjelog hodni-ka…"

U Strossmayerovo vrijeme izgra|en je i dugi staklenik, ve}i od prvo-ga, a u njemu je uzgajano vo}e, povr}e i cvije}e. Pedesetih godina staklenikje demontiran, a u to vrijeme i perivoj je iz crkvenih ruku pre{ao u dr`avnovlasni{tvo te postao dostupan i otvoren za javnost u svako vrijeme.

^itaju}i razne autore mo`emo nai}i na niz kontradikcija. U Hrvatskomlistu iz godine 1932., u ~lanku "Biskupski park u \akovu nestaje…", autorD. M. navodi da je park pove}ao biskup Pavao Su~i} godine 1831., akona~ni izgled perivoju dao biskup dr. Ivan Krapac, te da je isti dao sagra-diti i drugi, ve}i staklenik. Dr. Ivan Krapac obavljao je biskupske du`nostinakon smrti Josipa Jurja Strossmayera. Da li su ti zapisi to~ni ostaje pita-nje. "No park u pravom smislu rije~i uredio je istom biskup dr. Krapac, kojije dao na~initi aleje, postaviti klupe, zasaditi cvije}e i urediti modernugvozdenu ogradu oko njega. Pokojni Krapac dao je sagraditi i lijep staklen-jak u prednjem dijelu parka, koji slu`i za smje{tanje i ~uvanje cvije}a prekozime. Krapac je mnogo njegovao park i u njemu dr`ao prvorazredne vrtla-re, koji su parku dali lijep izgled i posjetiocima pravi estetski u`itak."

176

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

A. G. Mato{ u svojim putopisima opisuje izgled perivoja po~etkom 20.st., to~nije 1906. godine:

"\akovo.Predve~erje, blago ljetno predve~erje u biskupskom parku……Park je i vi{e no prili~an za \akovo. Vidi se da trpi od te{ke ovogo-

di{nje su{e. \akovu najvi{e fali rijeka. Stil parka je sasvim doma}i i origi-nalan: kombinacija od francuskih leja, engleskog drve}a, pa na{eg obi~nogvo}njaka i povrtnjaka. Nema biskupa i sve je malo zanemareno i pusto.Prava episkopalna ti{ina i bukolika… Kroz granje se smije{i gospodarskibarok dvora koji sa dva svoja krila, s ostatkom starog zida i hramom, zatva-ra kvadrat pristojnog, odmornog dvori{ta, punog hladovine, vinskog mirisaiz bogatog podruma, ru`a i jorgovana i zimzelena pod ogromnim japan-skim drvetom i punog remetske jeke pod velika{kom kolonadom seminar-skog, popovskog i obudovjelog hodnika… Sve je na Strossmayerovimtrgovima malacko zapu{teno i zabataljeno…"

Iz citata je vidljivo da je park u znatno lo{ijem stanju nego je to bio zavrijeme biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Od njegovog vremena, pa svedo danas, izgled i sadr`aj parka sve vi{e gube na kvaliteti, a i povr{ina par-ka je sve manja zahvaljuju}i neprimjerenoj gradnji i nebrizi. Mato{ opisujei vrt koji zatvaraju krila biskupskog dvora i koji je i danas zatvoren za jav-nost, tj. i dalje je u vlasni{tvu crkve i ~iji se opis djelomi~no mo`e primije-niti i na dana{nje stanje. ^itaju}i dalje Mato{ev putopis, vidljivo je da jetada{nji mobiljar bio bogatiji nego danas: "…Pod bijelom klupom red mar-ljivih mrava… I \akovo ima nepoznatih `ivih pjesnika. Na stolu, u parku~itam…"

O postojanju vo}njaka od vremena biskupa Raffaya, pa sve do po~etka20. st. doznajemo iz Narodnog lista iz godine 1928.:

"Biskup Rafay, kad je osnivao dana{nji biskupski perivoj oko godine1820. zasa|uje iza dvora i bedema, u pravcu dana{nje Boti}eve ulice te pre-ma ku}i Vohalskoga u Preradovi}evoj ulici vo}njak. Izabrao je najplemeni-tije vrste, a jo{ pred jedno 20 godina kao |aci znali smo se nau`ivati finihjabuka zasa|enim pod Rafayem, dok danas nema vi{e nijedne. BiskupStrossmayer dao je u parku razbacani vo}njak ponovno saditi godine 1893.i 1894."

177

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

Povr{ina koju pokriva biskupski perivoj postepeno se po~inje smanji-vati. Prve promjene do`ivljava 1931. godine kada se "donji dio" parka, naj-vjerojatnije zapadni (ni`i teren nego ostali dio), iskr~uje i pretvara uoranicu. Godinu dana poslije biskup dr. A. Ak{amovi} izaslao je stru~nukomisiju koja je napravila nacrt prema kojem }e se svake godine park" pomalo obnavljati i novim nasadima poljep{ati" (Narodna obrana, 1932. go-dine). O tome koliko se toga provelo u djelo ne postoje podaci.

U izgledu perivoja, po grafi~kim izvorima, dugo vrijeme se ne prim-je}uju bitne razlike. Bitna promjena vidljiva je u katastarskoj karti iz 1939.godine. U odnosu na izgled parka iz 1863. godine povr{ina parka je znatnomanja, izmijenjene su trase staza, na karti iz 1939. godine ucrtan je samojedan staklenik i to ve}i, razni objekti ucrtani na starijoj karti na ovoj ne po-stoje, {to zna~i da ih i u parku vi{e nema, i provedena je parcelacija na ne-kada{njem ju`nom dijelu parka.

Perivoj uz biskupski dvor u razdoblju poslije Drugoga svjetskog rataprelazi iz crkvenih ruku u dru{tveno vlasni{tvo. Brigu o ure|enju i o~uva-nju sada preuzima sam grad.

Velike promjene za perivoj, ne samo u izgledu, nego i u o~uvanju, te i usadr`ajima i aktivnostima vezanim uz njega, desile su se kao posljedicaodluke Turisti~kog dru{tva \akovo da organizira veliku smotru folklorapod nazivom "\akova~ki vezovi". Odlu~eno je da }e se smotra odr`avatisvake godine, a pokazano je da je idealno mjesto za odr`avanje takve veli-ke manifestacije ba{ nekada{nji biskupski perivoj. Godine 1967. odr`ani suprvi \akova~ki vezovi, a ve} 1968. godine u "Velikom parku" je sagra|enaljetna pozornica. Kako smo ve} naveli, pri gradnji pozornice sru{eni suostaci Kastron-pa{ine d`amije iz turskog doba.

Vezovi su u park unijeli vesele boje slavonskih no{nji, ples i pjesmu,park je Vezovima dao jo{ ve}u vrijednost, ali Vezovi su parku nanijeli i ve-liko zlo. Svake godine veliki broj ljudi posje}uje manifestaciju te za sobomostavi bolni trag na perivoju. Trava bude izga`ena, veliki dio tla pokriven~epovima boca, opu{cima, postavljaju se razni {atori, tende te i takouni{tava zelenilo i tlo.

178

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

Dana 19. rujna 1967. godine odr`ana je sjednica komisije zautvr|ivanje za{ti}enih objekata prirode u Zavodu za za{titu prirode u Za-grebu. Iz zapisnika: "Mnoga stabla zate~ena na mjestu oblikovanja parka,postala su parkovni inventar (hrastovi, klenovi i dr.). U inventaru starogaparka isti~u se slijede}e vrste: javor-klen (Acer campestre) opsega oko 2 m– vi{e primjeraka, negundovac (Acer Negundo), hrast lu`njak (Querens so-bur) vi{e primjeraka, opsega od 3 m do 3 m i 90 cm, jasen (Fraxinus excel-sior), jablan (Populus pyramidalis), brojno su zastupljene lipe (Tilia sp.)opsega oko 2 m i 40 cm, grab (Carpinus betulus), brijest (Klenus campe-stris), platana (Platanus orientalis), 2 primjerka opsega 4 m 30 cm, vrsta(Pferocarya fraxinifolia) isti~e se lijepim habitusom opsega oko 3 m 90 cm,makluza (Maclura aurantiaca), gledi~ija (Gleditschia triacanthos), brojnoje zastupljen bagrem (Robinia pseudoacacia), skupina od osam borova (Pi-nus sp.) isti~e se u centralnom dijelu parka, smreka (Picea excelsea) prim-jerci s opsegom 1, 2 m, pa~empres (Chamaecyparis sp.), ~empresi(Cupressus semperireno), ari{ (Larix europaea) s opsegom od 1 m 41 cm,ameri~ka tuja (Thuja occidentalis), kanadska ~uga (Tsuga canadensis). Sta-ri park u \akovu predstavlja zanimljiv hortikulturni objekt Slavonije, izXIX. st., te je kao takav vrijedan za{tite.

Komisija predla`e u svrhu ostvarivanja za{tite sljede}u mjeru:

- Zabranjeno je sje}i stabla i grmlje spomenutog parka i na bilo kojidrugi na~in ga o{te}ivati."

Dana 11. sije~nja 1968. godine izdano je rje{enje (9/2 – 1968.) da sestari park, s ukupnom povr{inom od 15 k.j. i 66 ~. hv. u dru{tvenom vla-sni{tvu, stavlja pod posebnu za{titu Republi~kog zavoda za za{titu prirodekao spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture).

Uz sam park za{titom je obuhva}en i vo}njak i zelenilo oko arhitek-tonske ba{tine, tj. vrtovi oko biskupskog dvora i katedrale.

Ovim rje{enjem zabranjena je, bez suglasnosti Republi~kog zavoda zaza{titu prirode u Zagrebu, bilo kakva sje~a, sadnja stabala i grmlja,o{te}ivanje vegetacije, izgradnja, kao i svaki drugi zahvat koji mo`e prouz-ro~iti izmjenu postoje}eg stanja.

179

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

^injenice govore da se i nakon stupanja rje{enja Zavoda za za{titu nijeprovodila zadovoljavaju}a za{tita, te da su se i dalje organizirala nedozvo-ljena doga|anja, pa ~ak i nedozvoljena gra|enja unutar samog parka.

Prvi zdravstveni objekti izgra|eni su 1967. godine, prije donesenogrje{enja, a 1979. godine je Skup{tina op}ine donijela zaklju~ak da se naprostoru vo}njaka i livada vi{e ne gradi nego da se i te povr{ine hortikultur-no oblikuju u skladu s izvornim perivojem. Velika gre{ka napravljena je1983. godine kada se bez suglasnosti i dozvole Zavoda za za{titu prirodenastavilo s gradnjom kompleksa Doma zdravlja unutar samog perivoja.Tom prilikom ponovno je smanjena povr{ina samog parka, uni{teno je ze-lenilo, u perivoju je uveden i promet, ali uz sve to smanjena je i vrijednostkulturno-povijesnog spoja arhitekture i prirode. Kao pandan katedrali, bi-skupskom dvoru i ostacima srednjovjekovnih zidina sada na drugom krajustarog parka stoji Dom zdravlja s prate}om cestom i parkirali{tima okolo.

Odr`avanje \akova~kih vezova se nastavilo i dalje, ali svake godinezbog razli~itih sadr`aja organizator treba dobiti dozvolu Republi~kog za-voda za za{titu spomenika kulture Zagreb. Izvr{no vije}e Skup{tine op}ine\akovo, na sjednici odr`anoj 1985. godine, zaklju~ilo je da je, radi za{titeparka od uni{tavanja, potrebno Turisti~kom dru{tvu \akovo uputiti obve-zu da se povr{ine Strossmayerovog parka dovedu u prvobitno stanje nakonodr`avanja manifestacije. Posljednjih nekoliko godina napravio se mali, alipozitivan korak u o~uvanju perivoja za vrijeme odr`avanja Vezova. Prate}iugostiteljski objekti i razni drugi sadr`aji pomaknuti su iz predjela ju`no odpozornice, koji je bogat dendroflorom, zapadno od nje na podru~je livade iputeva posutih sitnim bijelim kamenom. Na taj na~in uni{tavanje drve}a igrmlja je znatno manje, a i trase kretanja su tada ve} unaprijed oblikovaniputevi.

Tijekom poslijeratnih godina sru{en je i preostali veliki staklenik , aukrasni vrt ispred njega sve je vi{e zapu{ten.

Veliki |akova~ki park danas jo{ samo svojim ulazom, ogradom ivrtom neposredno uz biskupski dvor podsje}a na pro{lost bogato i stru~nooblikovanog perivoja. Rekonstrukcijom je potrebno obuhvatiti ga kao cje-linu s dvorom i katedralom, te novim sadr`ajima vratiti mu stari sjaj.

180

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

Poku{aji rekonstrukcije starog parka

Godine 1975. Zavodu za za{titu prirode u Zagrebu poslana su ~etiriprimjerka "Rekonstrukcije starog parka u \akovu". Zavod je u suradnji saZavodom za urbanizam i komunalne djelatnosti u \akovu, s ciljem dasa~uva i obnovi prirodne i kulturne vrijednosti perivoja uz biskupski dvor,izradio prijedloge i plan za rekonstrukciju starog parka. Tada je provedenosnimanje postoje}eg stanja, te predvi|ena rje{enja za sadnju novih vrsta, aposebno ukrasnog grmlja (V. An~i}).

Na `alost, prijedlozi nikada nisu sprovedeni u djelo, a stanje perivojaje u sve lo{ijem stanju.

Godine 1983. [ime Ricov u svom ~lanku "Ure|enje pejza`a i za{tita~ovjekove okolice", u ~asopisu Hortikultura, tako|er predla`e neke zahva-te u svrhu pobolj{anja stanja perivoja:

"Uo~avaju}i nedostatke u izrazu postoje}eg vegetacijskog pokrova tenefunkcionalnosti i neopremljenosti parkova, rekonstrukcijom je potrebnoobuhvatiti njihovu cjelovitu obnovu… Centralni gradski park u svom cje-lovitom prostornom izrazu (dvostruka povr{ina od sada{nje) imat }ezdru`eno parkovno-rekreativnu funkciju za cijelo centralno gradsko po-dru~je. U njemu, pored atraktivnih parkovnih motiva, mogu biti interpoli-rani i neki suvremeni sadr`aji za masovniju rekreaciju gra|ana (trim staza,trim test centar, kreativne igre na travi i sl.). Na~in ovakova pristupa u orga-nizaciji parka bio bi motiv vi{e kao opravdanje za sredstva koja bi trebaloulo`iti u obnovu i rekonstrukciju parka."

Da li zbilja trebamo opravdanja za obnavljanje povijesnih i kulturnihvrijednosti?

Zbog neprimjerenih prijedloga rekonstrukcije i zbog sve lo{ijeg stanjaperivoja, 1986. godine je predlo`eno osnivanje komisije koja bi izvr{ilaobilazak parka i snimila postoje}e stanje. Nakon obilaska podnesen je iz-vje{taj: "U parku je zastupljeno 77 vrsta drve}a, od ~ega 12 ~etinja~a i 65 li-sta~a. Park ima izgled park {ume, jer je vrlo gust u sloju kro{anja, a udonojoj eta`i, tj. u sloju grmlja obrastao je grmljem, pa su ti dijelovi parkanepristupa~ni i zapu{teni. U parku je dosta samoniklog drve}a, a pojedine

181

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

vrste kao {to su bagrem (Robinia pseudoacacia) i Ailanthus altissima su za-stupljene u prevelikom broju, a k tome nemaju nikakvu estetsku vrijed-nost."

Komisija je nakon obilaska terena donijela zaklju~ke koje je pre-dlo`ila SO \akovo:

1. SO \akovo treba donijeti odluku o izradi projekta za revitalizaciju iure|enje parka, te ga izraditi u skladu s usvojenim GUP-om za grad \ako-vo.

2. Preporu~a se da projekt bude sastavni dio provedbenog urbani-sti~kog plana zone Centar, koji je u izradi.

3. Kod izrade provedbenog plana, nosioci izrade trebaju stupiti u kon-takt sa Zavodom za za{titu prirode i usuglasiti stavove oko jedinstvenogtretmana za{ti}enog dijela Strossmayerovog parka i pripadaju}eg muvo}njaka, slobodnih povr{ina uz park, koje bi se mogle parku priklju~iti.(V. An~i})

Projekt najvjerojatnije nije nikada izra|en, a i da jest - nije nikada pro-veden. Do dokumentacije, vezane uz sam projekt, u zgradi Gradskog po-glavarstva ne mo`e se do}i.

Briga o valorizaciji i ure|enju perivoja uz biskupski dvor sada je u ru-kama komunalnog poduze}a "Univerzal" \akovo, koje ne mo`e poduzetibitnije korake oko ure|enja parka dok se ne suglasi Zavod za za{titu priro-de. Koordinacija izme|u ta dva imena o~ito nije uskla|ena, a stari park u\akovu iz dana u dan gubi na svom identitetu.

Na zamolbu pro~elnika za komunalni sustav, prostorno ure|enje i go-spodarstvo grada \akova, A. Denich, vi{a savjetnica Dr`avne uprave zaza{titu prirode i okoli{a iz Zagreba, obavila je jedanaestog prosinca 1997.godine o~evid u starom perivoju radi utvr|ivanja postoje}eg stanja, teodre|ivanje smjernica radi o~uvanja, obnove i za{tite. Obilasku su prisu-stvovali i predstavnici Grada i komunalnog poduze}a.

Tijekom obilaska je zaklju~eno da je perivoj znatno osiroma{en deko-rativnim vrstama drve}a, grmlja, trajnica, a da su izvorne livadne povr{inedijelom obrasle samoniklim vrstama drve}a koje prirodno dolaze u {um-skoj zajednici hrasta lu`njaka i graba (Carpino betuli – Quercetum robo-ris).

182

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

Povijesno oblikovno zna~ajne skupine ~etinja~a potpuno su propale.Jedina zadr`ana vrsta je stoljetna grupacija crnog bora (Pinus nigra sp.) okotzv. meteorita. Navedena grupacija je slabog vitaliteta, a kro{nja je razvije-na samo na vrhu i prisutna je zaraza borovim {tetnikom.

Sada{nje odr`avanje i ure|enje perivoja svedeno je samo na ~i{}enje,ko{enje i sje~u suhih stabala i grana. Dekorativni vrt ispred biskupskogdvora, koji je bio uni{ten ovim ratom, saniran je i obnovljen. Spomenuti vrtsa {im{irovom bordurom i ornamentom redovno se ure|uje i odr`ava.

Na temelju utvr|enog stanja, a u skladu s ~lankom 32 Zakona o za{titiprirode (NN 30/94), Dr`avna uprava za za{titu prirode i okoli{a utvrdila jeuvjete i smjernice za obnovu i za{titu perivoja.

Uvjeti za{tite prirode:

1. U grupaciji crnog bora ukloniti zasada samo jedno stablo, koje sejako nagnulo nad frekventnom {etnom stazom, iz razloga {to postojimogu}nost izvrtanja poradi olujnog vjetra ili snijeg.

2. Planirati sredstva za obnovu grupacije na istom mjestu, istomvrstom i odlikom crnog bora. To je jedina grupacija u perivoju koja se kaokarakteristi~ni scenski sadr`aj sa~uvala sve do danas.

3. U dijelu perivoja prema zdravstvenim objektima, u kojem prevlada-va hrast, grab, klen, lipa i dr. nepotrebno je uklanjati listinac grabljanjem,jer se na taj na~in osiroma{uje vrstama prizemni sloj ra{}a.

Smjernica:

U svrhu obnove i za{tite perivoja koji je tijekom godina poprimio iz-gled {ume, u prvoj fazi potrebno je izraditi nacrt postoje}eg stanja sa svimarhitektonskim i gra|evnim sadr`ajima u mj. 1:500. Izvr{iti analizu stanjaprema nacrtu iz 1975. godine (izra|en u tada{njem Republi~kom zavodu zaza{titu prirode, autor A. Denich). Na temelju analize predlo`iti prioritetnemjere obnove do izrade Povijesne studije geneza perivoja i promjena kojesu se desile sve do danas.

Obnovu i za{titu perivoja provoditi u skladu s principima utvr|enim ume|unarodnim poveljama ICOMOS – IFLA o povijesnim vrtovima, Tali-janskoj povelji i dr.

183

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

(Iz dopisa Dr`avne uprave za za{titu okoli{a Gradu \akovu pod naslo-vom Predmet: Strossmayerovoj perivoj u \akovu.)

Arhitektonska kompozicija perivoja uz biskupski dvor

Kompleks perivoja s prate}om arhitekturom kroz dugi niz godina po-stojanja mijenjao je svoje i oblikovne i sadr`ajne vrijednosti. Velik nizpromjena bio je izazvan ljudskom rukom i, na`alost, ~esto u negativnompravcu, a promjene izazvane nebrigom i prepu{tene samoj prirodi, dovelesu do toga da se nekada njegovani i oblikovani park pretvorio u park-{umu.

Kako nemamo drugih grafi~kih dokaza, izvornim i najvrjednijimmo`emo smatrati onaj oblik parka iz 1863. godine (karta br. 2). Karta je izvremena prije gradnje Strossmayerove katedrale, ali je katedrala ucrtananaknadno.

Povr{ina parka bila je onda znatno ve}a, a i na spomenutoj karti vidlji-vo je postojanje nekoliko objekata u perivoju kojih danas vi{e nema. Ostacid`amije iz turskog doba, koja je djelomi~no sru{ena kod povla~enja Tura-ka, poru{eni su prilikom gradnje ljetne pozornice 1967. godine. D`amija jejedini objekt koji je gra|en prije nastanka perivoja. Drugi interesantan ob-jekt u perivoju bio je slamnati paviljon, (Foto 2.) tzv. "japanski", koji jeodavno sru{en. M. Obad [}iratoci: "Bio je savr{en primjer isprepletanja lo-kalne slavonske graditeljske tradicije i predod`be egzoti~ne arhitektureDalekog istoka."

Stari staklenik, gra|en za vrijeme biskupa ^olni}a 1760. godine,slu`io je za uzgajanje agruma i stajao ju`no od novog staklenika, bio jetlocrtnih dimenzija 22x7 metara. Sru{en je 1908. godine, te su jedno vrije-me postojala dva staklenika, tj. stariji je sru{en nakon gradnje novog. Novistaklenik gra|en je u vrijeme Josipa Jurja Strossmayera (iako neki izvorinavode da ga je dao sagraditi biskup dr. Ivan Krapec), te je slu`io za uzga-janje vo}a, povr}a i cvije}a. Sru{en je pedesetih godina ovog stolje}a, tj.

184

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

demontiran i preseljen u Osijek. Bio je pravokutnog oblika, veli~ine 45x13metara, a imao je i tlocrtno i visinski simetri~no istaknute dijelove.

Ve}i postotak parka zauzimali su dekorativni vrtovi. Osim dekorativihvrtova, koje jo{ i danas nalazimo uz isto~no i ju`no pro~elje biskupskogdvora, veliku povr{inu zauzimali su ukrasni vrtovi neposredno ispred no-vog staklenika. Ostaci istoga vidljivi su danas tek u tragovima. Veliki vrto-vi pru`ali su se zapadnom granicom perivoja, na ~ijem su podru~ju danaslivade i raslinje. Vo}njak zapadno od katedrale i dvora i danas je u vla-sni{tvu Crkve i `i~anom je ogradom odijeljen od ostalog prostora perivoja.

Zna~ajnije promjene vidljive su ve} i na karti iz 1939. godine. Objeka-ta ucrtanih na prethodnoj karti vi{e nema, osim velikog staklenika. Nestaoje stari staklenik, kao i slamnati paviljon, ni ostaci d`amije vi{e nisu ucrta-ni, mada drugi autori tvrde da su ostaci jo{ postojali i kasnije. Dekorativnivrtovi oko biskupskog dvora i ispred velikog staklenika i dalje postoje, alisu trase staza djelomi~no izmijenjene. Povr{ina parka smanjena je oduzi-manjem ju`nog dijela na kojem je izvr{ena parcelacija.

185

Slamnati paviljon, fotografija iz 1895. g.

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

186

Unutrašnjost starog saklenika

Stari staklenik

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

Sljede}i grafi~ki prikaz perivoja je karta iz 1971. godine. Povr{inaoblikovanog dijela perivoja pribli`no je ista kao i na karti iz 1939. godine,ali su zato perivoju oduzete livade s jugozapadne strane i vo}njaci na jugu,tj. jugozapadu. Na jugozapadnom dijelu izvr{ena je parcelacija za tenis te-rene, a izme|u terena i perivoja probijena je trasa nove ceste. Ju`ni dio za-posjeli su objekti Doma zdravlja. Prvi zdravstveni objekti izgra|eni su1967. godine uz isto~ni ulaz u park. I nakon stupanja na snagu rje{enja Za-voda za za{titu prirode gradilo se na podru~jima livada i vo}njaka. Godine1983. i 1984. gra|eni su i ostali zdravstveni objekti ambulante, stanica zaprvu pomo} i dr. Trase staza unutar perivoja ostale su ve}inom nepromijen-jene. Male promjene dogodile su se oko objekata Doma zdravlja, te okosjeveroisto~nog, tj. glavnog ulaza u park.

Na karti vi{e nije ucrtan Strossmayerov staklenik. Demontiran jeizme|u 1958. i 1968. godine i preseljen u Osijek, a zbog toga su i staze natom podru~ju preoblikovane. Na podru~ju gdje je nekada stajala turskad`amija, u strmoj prirodnoj udolini, 1968. godine sagra|ena je ljetna po-zornica u svrhu odr`avanja manifestacije pod nazivom \akova~ki vezovi.

187

Strossmayerov zimski vrt u perivoju, fotografija iz 1926. g.

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

Dekorativni vrtovi s isto~ne i ju`ne strane biskupskog dvora zadr`alisu svoj prvobitni oblik, dok dekorativni vrt ispred nekada{njeg velikogstaklenika zbog nebrige, i prepu{ten prirodi, gubi na svojoj estetskoj vrijed-nosti, te se gubi me|u samoizraslim grmljem i drve}em.

U literaturi ~esto nailazimo na podatke da je perivoj oblikovan u en-gleskom stilu, {to nije to~an podatak, a proizlazi iz toga {to je postalouobi~ajeno da se svi parkovi pejsa`ne koncepcije nazivaju parkovima en-gleskog stila, {to tako|er nije to~no. \. Rau{: "Stari park u \akovu… obli-kovan je u engleskom stilu od 1870. godine."

Perivoj uz biskupski dvor u \akovu je romanti~arski park, a dekora-tivni vrtovi oko biskupskog dvora i katedrale pripadaju historicisti~kimvrtovima. U vrijeme druge polovice 19. stolje}a, u parkovnoj arhitekturisjeverne Hrvatske bilo je ~esto da perivoji posjeduju obilje`ja razli~itih sti-lova pomije{anih s tradicionalnom vrtnom arhitekturom {to je u korelaciji stada{njom romanti~arskom modom (M. Obad-[}itaroci, B. Bojani}).

188

Dekorativni vrtovi u zapadnom dijelu perivoja

nekada i danas

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

A. G. Mato{ u svojim putopisima pi{e o perivoju: "Park je i vi{e no pri-li~an za \akovo … Stil parka je sasvim doma}i i originalan: kombinacijaod francuskih leja, engleskog drve}a, pa na{eg obi~nog vo}njaka ipovrtnjaka."

Danas nas stari park u \akovu jo{ samo ulaznim dijelom podsje}a nasvoju nekada{nju veli~inu i sjaj pro{losti.

[ime Ricov, u svom ~lanku u ~asopisu "Hortikultura", o perivoju u\akovu pi{e: "Glavni (nekad biskupijski) park tek svojim ulaznim dijelomrje~ito upu}uje posjetioca o nekad zaista ure|enom impozantnom parku sbogatstvom parkovnih ure|aja i oblikovanih motiva. A sada – na primjernonjegovanje i odr`avane figure sto`aca od {i{anog pim{ira, borovice i tuje sdesne strane ulaza – nastavlja se bagremik u jednom pravcu, te ostalizapu{teni dio parka u ostalim smjerovima.

Osim sporadi~nih primjeraka vrijednije vegetacije, kao {to su tu i tamopo koja platana, javor, lipa, poljski bor, borovac i neke druge vrste, park jeuglavnom obra{ten vi{e-manje inferiornim parkovnim vrstama (bagrem,grab i sli~no).

Kad bismo apstrahirali ulazni dio parka, onda bismo ovaj prostor nakojem se prostirao nekada{nji park, mogli nazvati "neodre|enom kategori-jom zelenila".

Najstariji dijelovi perivoja su dekorativni vrtovi oko biskupskog dvorai katedrale. Vrt ispred isto~nog pro~elja biskupskog dvora nastao je najvje-rojatnije u vrijeme gradnje i samog isto~nog krila, to~nije u vrijeme bisku-pa Josipa ^olni}a (1751.-1773. godine). Velika je mogu}nost da su tadadjelomi~no nastali i dekorativni vrtovi oko starog staklenika, jer nailazimona podatak da je isti biskup gradio i staklenik 1760. godine. Dekorativni vrts ju`ne strane biskupskog dvora, po svoj prilici, nastao je u vrijeme ili izagradnje ju`nog krila biskupskog dvora kojeg je gradio biskup Raffaypo~etkom 19. stolje}a. Izgled spomenutih vrtova mijenjao se tijekom vre-mena, te je kompozicija postajala sve ~istija i jednostavnija, ali hladnija ireprezentativnija (M. Obad-[}itaroci).

Me|u najstariju biljnu skupinu spada skupina crnog bora koja ~ini je-dinstvenu cjelinu oko tzv. meteorita koji tu stoji jo{ od vremena gradnje ka-

189

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

tedrale. I nekada je bila, a i danas je ta cjelina jak akcent |akova~kog parka.Danas jo{ vi{e dobiva na zna~enju jer su nestali drugi jaki akcenti kao {tosu bili staklenici, japanski paviljon i sl. Dugo su se vremena vodile polemi-ke o porijeklu kamena, ali su znanstvena istra`ivanja pokazala da se ne radio nikakvom meteoritu, nego je to kamen terestri~koga porijekla. Nailazimona niz primjera da je tijekom 19. stolje}a jedno vrijeme postojao obi~aj dase kamenje nepravilnog oblika postavlja po vrtovima kao ukras, govore}ida se radi o meteoritima (Lj. Bari}).

Perivoj se danas sastoji od nekoliko dijelova:

1. historicisti~ki dekorativni vrtovi ispred isto~nog i ju`nog pro~eljabiskupskog dvora

2. prostor perivoja uz isto~nu ogradu, tj. centralni prostor izme|u bi-skupskog dvora i Doma zdravlja, s djelomi~nim ostacima povijesnog i ne-kada oblikovanog perivoja

3. zapadni i jugozapadni dio perivoja, na terenu u padu u odnosu nacentralni dio – nema nikakvog hortikulturnog ure|enja, nekontroliran rastbiljnih vrsta

4. kompleks Doma zdravlja.

Trase staza u glavnom dijelu parka vi{e – manje su zadr`ale svoju iz-vornost. Jo{ uvijek glavnu aleju, s najzanimljivijom vizurom prema bi-skupskom dvoru i crkvenim tornjevima katedrale, ~ini staza u pravcusjever-jug na isto~noj strani perivoja koja te~e paralelno s ogradom, spaja-ju}i sjeverni i ju`ni ulaz u perivoj. Druga staza po va`nosti je pravacistok-zapad, tj. staza okomita na gore spomenutu, koja spaja istu s dje~jimigrali{tem i ljetnom pozornicom na zapadnom dijelu perivoja, te se prekopada terena spaja na sporedni, zapadni ulaz u park. Dijagonalu ~ini trasastaze koja te~e od glavnog, sjevernog ulaza prema jugozapadu, tj. stazakoja na jednoj svojoj strani ima biskupski dvor, a na drugoj zavr{ava sdje~jim igrali{tem i, na kraju, ljetnom pozornicom. Od tri spomenute, imo`da najzanimljivije parkovne staze, samo je prva zadr`ala svoju izvornutrasu. Originalne vizure u biskupskom perivoju danas su djelomi~no ilikompletno onemogu}ene, a razlog tome je nekontrolirani i neplanirani rastraznih biljnih vrsta i sada{nja pregusta struktura parka, za razliku od pri-

190

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

ja{nje. Sve staze u perivoju su asfaltne s betonskim rubnjacima, dok su pri-lazi zapadnom ulazu i staze u dekorativnim vrtovima s isto~ne stranebiskupskog dvora posute bijelim tucanikom.

Glavna mjesta sastajanja i dru`enja u parku su mjesta oko ljetne pozor-nice, to~nije oko dje~jeg igrali{ta koje je u jako lo{em stanju, te mjesta zasjedenje uz glavne parkovne staze. I druga oprema, uz spomenute elementedje~jeg igrali{ta, tako|er je dosta stara i ~esto postavljena bez unaprijedizvr{enog plana. Oblikovno, klupe ne ~ine jednu cjelinu, neke su masivne,u kombinaciji betona i drveta s naslonom, druge su bez naslona, od `eljeza idrveta i, osim {to me|usobno ne ~ine jednu cjelinu, ne uklapaju se ni s iz-vornim elementima parka, kao {to je ograda u kombinaciji `eljeza i opeke.

191

Ostaci srednjovjekovnih bedemaDetalj ograde

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

Ostalo gradsko zelenilo

Osim perivoja uz biskupski dvor, u \akovu postoje jo{ dva manja par-ka, tzv. Mali park i kolodvorski park, nekoliko javnih zelenih povr{ina ustambenim dijelovima grada, te niz drvoreda. Oni nemaju kulturnu i povi-jesnu vrijednost, niti vrijedni hortikulturni znamen, samo su u funkcijigradskog zelenila.

Mali park ome|uju ulice Vladimira Nazora i Frankopanska ulica sazapada, O. Price sa sjevera i J. Kozarca s juga. Povr{ina mu je 1.2 hektara.Park je bez ikakvog hortikulturnog stila, ali postoje fotografije iz vremenaprije Prvoga svjetskog rata, pa ulazi u spomen \akova kao staro sastajali{tenjegovih gra|ana. Prije nekoliko godina izra|ene su nove staze, ve}inomna trasama starih, postavljene su nove klupe, na ulazu u park postavljenibetonski cvjetnjaci s jednogodi{njim cvije}em, ali na podru~ju hortikulturenije se ni{ta znatno promijenilo. Park u svom sastavu ima samo nekolikovrsta drve}a, a najzastupljenije su lipe (Tilia sp. L.). Na zapadnom ulazu upark ure|ena je ograda od obi~ne kaline (Ligustrum vulgare), te grmovi odobi~nog {im{ira (Buxus sempervirens) obrezani u obliku kugli.

192

Otvaranje malog parka nakon obnove oko 1930. godine

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

Kolodvorski je park ozna~en dominantnim drvoredom negundovca sprostranom i rubnom pratnjom topola i jablana ([. Ricov). Park je zapu{teni nenjegovan, s nedovoljnim prate}im sadr`ajima.

Drvoredi su naj~e{}e jedino gradsko zelenilo pojedinih dijelova grada.[. Ricov u svom ~lanku o zelenilu \akova pi{e: "U primjeru gradskih drvo-reda nema kriterija ujedna~enosti u kontinuitetu odre|ene biljne vrste, od-nosno vi{e vegetacijski i habitualno sukladnih vrsta. Tako se ~esto susre}u,primjerice platane i javori s jedne strane, a {ljive i orasi s druge strane ulice;s izuzetkom jednog drvorednog niza breze, svi su postoje}i drvoredi vi{emanje sastavljeni od vi{e vrsta, me|u kojima su broj~ano zastupljeni: lipa,divlji kesten, razni javori, breze i jablani. Sporadi~no se u drvoredu javljajupa~empres i borovica." Novozasa|eni drvoredi i u starim i novim dijelovi-ma grada zasa|eni su ipak kao jedna oblikovna cjelina.

Gradsko groblje je smje{teno na uzvisini jugozapadno od parka, te je stog podru~ja mogu}e sagledati cjelinu koju ~ine katedrala, biskupski dvor iperivoj. Groblje je godine 1870. otvorio biskup Matija Antun Krtica, nakon{to je napu{teno staro groblje na kraju Pavi}eve ulice, a po~etkom 20. st. usredi{njem dijelu je podignuta kapelica u duhu hostoricizma – neogotike(\akovo, monografija).

Groblje je ozelenjeno vrstama karakteristi~nim za takva mjesta.Naj~e{}e vrste su obi~na azijska tuja (Thuja orientalis L.), obi~na ameri~katuja (Thuja occidentalis var. pyramidalis), obi~ni {im{ir (Buxus sempervi-rens L.) (I. Toljan). Prednji dio groblja, tj. dio od glavnog ulaza, je starogroblje bogato zelenilom, uklopljeno u prate}u arhitekturu, dok su novijidijelovi groblja znatno siroma{niji biljnim sadr`ajima.

Mato{ ovako opisuje |akova~ko groblje: "Groblje, provincijsko ro-manti~no groblje na uzvisici. Nalijevo ku}e u bijeloj ljetnoj pra{ini, a napu{komet odavde visina katedrale, groba Biskupova, najljep{eg grobahrvatskoga…"

193

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

Popis literature

An~i}, Vesna, Valorizacija i rekonstrukcija starog parka oko Katedraleu \akovu; [umarski fakultet sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb, listopada1988.

Bari}, Lj., Navodni meteorit iz \akova, Anali centra za znanstveni radu Osijeku 1, JAZU, Osijek 1981.

Ben~evi}, Z., Rogi} I., Kopi} I., ^orda{i} F., I{asegi R., Djakovo, tou-rist guide – book, \akovo, 1966.

Biskupski park u \akovu nestaje… - `alosna sudbina najstarijeg i naj-ve}eg parka u Slavoniji -; Hrvatski list, broj 47 (3873), godina XIII, Osi-jek, 1932.

Brli}, A. E., Putovanja u \akovo potkraj 18. i po~etkom 19. st.,"\akova~ki vezovi", Prigodna revija, 1974.

Cepeli}, Milko, Stolna crkva djakova~ka, \akovo, 1915.\akovo – monografija, \akovo, 1989. g.\akovo i \akova~ki vezovi, \akovo, 1986.Fotomonografija starog \akova, \akovo, 1995. g.Gamulin, Grgo, Hrvatsko slikarstvo 19. stolje}a, Zagreb, 1995.Ki{, Dragutin, Parkovi Slavonije; Priroda br. 6-7, ZagrebKo{}ak, Vladimir, Josip Juraj Strossmayer – politi~ar i mecenaMarkovi}, Mirko, \akovo i \akov{tina, Zbornik \akov{tine, JAZU,

Zagreb, 1976.Markovi}, Mirko, Kako je izgledalo \akovo krajem 17. st.? "\ako-

va~ki list", 27. travnja 1995.Mato{, Antun Gustav, Od Zagreba do Beograda, Zagreb, 21. i 22. 9.

1906, "Putopis", Vinkovci, 1995.Narodni list, Jugoslavensko napredno glasilo, broj 24, godina VII,

\akovo, 1928.Narodni list, Jugoslavensko napredno glasilo, broj 28, godina VII,

\akovo, 1928.Narodni list, Jugoslavensko napredno glasilo, broj 29, godina VII,

\akovo, 1928.

194

Jasmina Ratkoviæ:ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196 Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu

Obad-[}itaroci, Mladen, Bojani}, Bojana, Perivoj uz biskupski dvor u\akovu, Diacovensia 1/1995.

Obad-[}itaroci, Mladen, Hrvatska parkovna ba{tina – za{tita i obno-va, [kolska knjiga, Zagreb, 1992.

Rau{, \uro, Ljepote \akov{tine i po`e{kog kraja; Glas Slavonije, go-dina 32, broj 9136., Osijek 1975.

Rau{, \uro, Stari parkovi u Slavoniji i Baranji, "Hortikultura", Split,1977.

Rau{, \uro, [umska vegetacija \akov{tine, Zbornik \akov{tine,JAZU, Zagreb, 1976.

Ricov, [ime, Ure|enje pejza`a i za{tita ~ovjekove okolice u \akovu;Hortikultura br. 1-2, 1983.

Szabo, Gjuro, Sredovje~ni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, 1920.Toljan, I., Diplomski rad, Parkovi i zelene povr{ine \akova u prostor-

nim planovima;[umarski fakultet sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb, 1990.Uprava dobra biskupije |akova~ke: Biskupski park u \akovu ostaje;

Narodna obrana, godina XIII, broj 8, \akovo, 1932.Vukov, Jerko, Zelene povr{ine \akova i njegove okolice; \akova~ki

vezovi, prigodna revija 1987., \akovo

GARDENS TO THE BISHOP’S COURT IN \AKOVO

Summary

Up to the present days very little has been written about the gardensto the Bishop’s Court, one of the distinguishing marks of \akovo. The-refore, we find this article even more important for interpreting and illu-minating both the development of the gardens and efforts for theirreconstruction. It is also relevant for understanding their architecturaldimension. The author consults both the existing literature about thegardens and archival materials.

195

Jasmina Ratkoviæ:Perivoj uz biskupski dvor u Ðakovu ZBORNIK MUZEJA ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 169-196

196

GRAÐA

197

198

UDK 012 Paviæ, K.

069 Paviæ, K. (01)

Autobibliografija objavljenih radova

Kre{imir Pavi}Muzej \akov{tine, Ðakovo

Popisati radove drugih, ma koliko ulo`ili truda, nezahvalan je po-sao, a i rezultati su nerijetko ispod o~ekivanih. Bibliografija radova ranopreminulog kustosa Muzeja \akov{tine zapravo je autobibliografija teje, kao takva, zapravo najto~niji i najcjelovitiji popis svega onoga {to jeobjavio. Radovi od rednog broja 148. do 151. uneseni su naknadno.

GODINA 1971.1. 100-ta obljetnica ro|enja Radi}a

»[ahovski glasnik«, god. 16., br. 749., \akovo, 31. 5. 1971.

GODINA 1973.2. Izidor Gross

»[ahovski glasnik«, god. 38., br. 5., Zagreb, 1973., str. 171-3.3. Barun Trenk i {ah

»[ahovski glasnik«, god. 38., br. 8., Zagreb, 1973., str. 266-8.

GODINA 1974.4. Benedikt Stay o {ahu

»[ahovski glasnik«, god. 39., br. 2., Zagreb, 1974., str. 65-6.5. Jedna partija iz 1860. godine

»[ahovski glasnik«, god. 39., br. 6., Zagreb, 1974., str. 201.

199

Krešimir Paviæ:Autobibliografija objavljenih radova ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214

6. Bronislav Grabovski o \akovu»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1974.«, \akovo, 1974., str. 17.

7. Mato Topalovi}»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1974.«, \akovo, 1974., str. 25.

8. Dvije tu|ice kao {ahovski nazivi (centar, cajtnot)»Jezik«, god. 21., br. 3-4., Zagreb, 1973.-1974., str. 127-8.

9. Hrvatski {ahovski savez iz 1912. godine»[ahovski glasnik«, god. 39., br. 9., Zagreb, 1974., str. 302-4., v. i Pi-smo uredniku, »[ahovski glasnik« br. 1., 1975.

10. Zagreba~ki {ahovski klub 1886.-1893.»Povijest sporta«, god. 5., br. 19., Zagreb, 1974. str. 1727-42.

GODINA 1975.11. Najstariji hrvatski {ahovski klub

»[ahovski glasnik«, god. 40., br. 3., Zagreb, 1975., str. 92-4.12. \akova~ke novine prije I. svjetskog rata

»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1975.«, \akovo, 1975., str. 10-11.13. Prvi problemski turnir u Hrvatskoj

»[ahovski glasnik«, god. 40., br. 10., Zagreb, 1975., str. 343-4.

GODINA 1976.14. Hrvatsko {ahovsko nazivlje (otvaranje, cuger, izgubiti s kim)

»[ahovski glasnik«, god. 41., br. 1., Zagreb, 1976., str. 21-3.15. A. G. Mato{ kao {ahist

»[ahovski glasnik«, god. 41., br. 5., Zagreb, 1976., str. 165-7.16. Biskup Strossmayer i Konstantin Miladinov

»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1976.«, \akovo, 1976., str. 30-1.17. Zabrana {aha sve}enicima u Splitu 1535.

»[ahovski glasnik«, god. 41., br. 7., Zagreb, 1976., str. 237-8.18. 90 godina organiziranog {aha u Hrvatskoj

»SN Revija«, god. 1., br. 9., Zagreb, 1976., str. 47.

200

Krešimir Paviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214 Autobibliografija objavljenih radova

GODINA 1977.

19. Hrvatsko {ahovsko nazivlje (rohada, pretvorba)»[ahovski glasnik«, god. 42, br. 6., Zagreb, 1977., str. 202-3.

20. Matija Pavi}, historik dijeceze»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1977.«, \akovo, 1977., str. 18.

21. Zna~enje obitelji Horvat u hrvatskoj povijesti»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1977.«, \akovo, 1977., str. 32-4.

22. »Pripazite na bicikliste i pje{ake«»Povijest sporta«, god.8., br. 32., Zagreb, 1977., str. 2823-5.

23. Izlo`be Muzeja \akov{tine»Glasnik slavonskih muzeja«, god. 12., br. 34., Vukovar, 1977., str. 13(nepotpisano)

24. Povijest |akova~kih tiskara do 1914.»Glasnik slavonskih muzeja«, god. 12., br. 34., Vukovar, 1977., str.33-5.

25. Nogomet u \akovu jo{ 1911. g. (pravi naslov: Kada je odigrana prvanogometna utakmica u \akovu?)»\akova~ki list«, god. 21., br. 883., \akovo, 9. 9. 1977.

26. Crtice o povijesti bankarstva u \akovuKatalog izlo`be »Austrijski novci od Marije Terezije do propasti car-stva«, \akovo, 1977., str. (1-4.).

GODINA 1978.

27. [ahovska rubrika u »Hrvatskom {portskom listu«»[ahovski glasnik«, god. 43., br. 6., Zagreb, 1978., str. 198-9.

28. In Memoriam. Umro Franjo ^orda{i}»\akova~ki list«, god 22., br. 900., \akovo, 9. 6. 1978 (nepotpisano)

29. \akova~ke tiskare prije I. svjetskog rata»\akovo i njegova okolica«, sv. 1., \akovo, 1978., str. 87-165.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

201

Krešimir Paviæ:Autobibliografija objavljenih radova ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214

30. Pisma pisana Josipu Wallingeru»\akovo i njegova okolica«, sv. 1., \akovo, 1978., str. 199-214.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

31. Milko Cepeli}, Poviest sela Vuke (priredio za tisak i napisao uvod)»\akovo i njegova okolica«, sv. 1., \akovo, 1978., str. 215-74.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

32. Ste}ci u Dragotinu»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1978.«, \akovo, 1978., str. 11-2.

33. In memoriam. Franjo ^orda{i}, direktor Muzeja \akov{tine»Glasnik slavonskih muzeja«, god. 13., br. 37., Vukovar, 1978., str.4-5. (nepotpisano)

34. Iz rada Muzeja \akov{tine u \akovu»Glasnik slavonskih muzeja«, god. 13., br. 36., Vukovar, 1978., str.5-7.

35. Kada je osnovan Karlova~ki {ahovski klub?»[ahovski glasnik«, god, 43., br. 7., Zagreb, 1978., str. 237-8.

36. Knji`evnik Antun Gustav Mato{ o sportu»Povijest sporta«, god. 9., br. 36., Zagreb, 1978., str. 3076-81.

GODINA 1979.37. Radni~ki pokret u \akovu do osnivanja Socijal-demokratske stranke

»\akova~ki list«, god. 23., br. 918., \akovo, 18. 5. 1979.38. Radni~ki pokret u \akovu 1918.-1921.

»\akova~ki list«, god. 23., br. 919.-926., feljton u 7 nastavaka, \ako-vo, 31. 5.-12. 10. 1979.

39. In memoriam Ljudevitu Jonkeu»[ahovski glasnik«, god. 44., br. 6., Zagreb, 1979., str. 201.

40. Najstarije proslave 1. svibnja u \akovu»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1979.«, \akovo, 1979., str. 4-5.

41. \akova~ki knji`evni krug oko biskupa Strossmayera»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1979.«, \akovo, 1979., str. 11-12.

202

Krešimir Paviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214 Autobibliografija objavljenih radova

42. Crtice o {ahovskom `ivotu u Hrvatskoj do 1914. godine (Problemi-stkinja Anka Pal~i}, [ahovska literatura, [ahisti izvan klubova)»[ahovski glasnik«, god. 44., br. 7., Zagreb, 1979., str. 244-6.

43. ^{eko-hrvatski {ahovski odnosi s po~etka ovoga stolje}a»[ahovski glasnik«, god. 44., br. 8., Zagreb, 1979., str. 263-4.

44. Zna~enje hrvatskih naziva za {ah»[ahovski glasnik«, god. 44., br. 10., Zagreb, 1979., str. 330-1.

45. @ivot i rad Milka Cepeli}aKatalog izlo`be »@ivot i rad Milka Cepeli}a«, \akovo, 1979., str.(1-6)

46. Grafijsko-pravopisna problematika u djelu Mate Topalovi}a»@upanijski zbornik«, sv. 6., @upanja, 1979., str. 120.-31.

GODINA 1980.47. Putovima tiskarstva u Slavoniji (U povodu knjige M. Malba{e »Povi-

jest tiskarstva u Slavoniji«, Zagreb, Hrvatsko bibliotekarsko dru{tvo,1978., knj. XVI., str. 146)»Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske«, god 29., br. 1., Zagreb,1980., str. 39-42.

48. Luka Boti}Katalog izlo`be »Luka Boti}. U povodu 150. obljetnice ro|enja«,\akovo, 1980., str. (1-7.)

49. \akova~ka mu{ka preparandija (U~iteljska {kola)»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1980.«, \akovo, 1980., str. 23-5.

50. Ivan Grli~i} - prvi hrvatski pisac u Slavoniji nakon izgona Turaka»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1980.«, \akovo, 1980., str. 31.

51. Hrvatski sokol u \akovu do 1914.»Povijest sporta«, god. 11., br. 44., Zagreb, 1980., str. 217-21.

52. Strossmayer i sport. Uz 75. godi{njicu smrti»SN Revija«, god. 5., br. 207., Zagreb, 1980., 24. 9.

203

Krešimir Paviæ:Autobibliografija objavljenih radova ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214

53. 30 godina Muzeja \akov{tine»Glasnik slavonskih muzeja«, god. 15., br. 1. (nova serija), Vukovar,1980., str. 19-23.

54. Topalovi}eva pisma Stjepanu Marjanovi}u»Vijesti«, godi{njak Muzeja brodskog Posavlja, br. 4., SlavonskiBrod, 1980., str. 65.-73.

55. Prva polemika u preporodnoj hrvatskoj knji`evnosti»Vijesti«, godi{njak Muzeja brodskog Posavlja, br. 4., SlavonskiBrod, 1980., str. 75.-86.+2 fotografije izvan teksta- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

GODINA 1981.

56. Aleksandar Wittek, prvi {ahovski majstor u Hrvatskoj»[ahovski glasnik«, god. 46., br. 6., Zagreb, 1981., str. 215-7.

57. \akova~ko novinstvo 1918.-1928.»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1981.«, \akovo, 1981., str.38.-40.

58. Op}inski izbori u \akovu 1920.»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1981.«, \akovo, 1981., str. 41-2.

59. Dva priloga o Zagreba~kom {ahovskom klubu (1. Novi podaci o \uriPilaru, 2. Je li Petar Brani bio ~lan Z[K-a?)»[ahovski glasnik«, god. 46., br. 8., Zagreb, 1981., str. 293-4.

60. [ah u Hrvatskoj u 15. i 16. stolje}u»[ahovski glasnik«, god. 46., br. 9., Zagreb, 1981., str. 315-6.

61. Obnovimo »Zbornik slavonskih muzeja«»Glasnik slavonskih muzeja«, god. 16., br. 3 (43), Vukovar, 1981., str.12-3.

62. Figure i lula bistre duh ([enoa i sport)»SN Revija«, god. 6., br. 271., Zagreb, 16. 12. 1981.

63. Autobiografija Milka Cepeli}a»Vijesti muzealaca i konzervatora Hravtske«, god. 30., br. 3., Zagreb,1981., str. 20-4.

204

Krešimir Paviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214 Autobibliografija objavljenih radova

GODINA 1982.

64. Ilirizam u \akovu»\akovo i njegova okolica«, sv. 2., \akovo, 1982., str. 121-52.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

65. Pravila Hrvatske ~itaonice u \akovu 1895.»\akovo i njegova okolica«, sv. 2., \akovo, 1982., str. 157-63.

66. Sje}anje na profesore osje~ke gimnazije {ezdesetih godina 19. stolje}a»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1982.«, \akovo, 1982., str. 32-3.

67. Nepoznata knjiga o Titaniku»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1982.«, \akovo, 1982., str. 54.

68. Knji`evni lik Stjepana Marjanovi}a»Vijesti«, godi{njak Muzeja brodskog Posavlja, br. 5-6., SlavonskiBrod, 1982., str. 47-74.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak.

69. Suradnja Antuna Bauera s Muzejom \akov{tine»Glasnik slavonskih muzeja«, god. 17., br. 45., Vukovar, 1982., str. 32(broj posve}en dr. Antunu Baueru)

70. Da li je 1879. godine osnovan {ahovski klub u Dubrovniku»[ahovski glasnik«, god. 47., br. 11., Zagreb, 1982., str. 400-1.

71. Rohada, rohada i ro{ada»Jezik«, god. 30., br. 2., Zagreb 1982., str. 62-3.

72. Povijesni pregled muzejske djelatnosti u \akovu»Informatica museologica«, br. 3-4., Zagreb, 1982. 81983.!), str. 23-4.

GODINA 1983.

73. Osnivanje Hrvatskog {ahovskoh saveza»Povijest sporta«, god. 14., br. 54., Zagreb 1983., str. 14-19.

74. Bibliografija radova Luke Boti}a. U povodu 120-godi{njice Boti}evesmrti »Zadarska revija«, god. 32., br. 2-3., Zadar, 1983., str. 189-95.

75. [ah u Zadru 1385. godine»[ahovski glasnik«, god. 48., br. 4., Zagreb, 1983., str. 138-9.

205

Krešimir Paviæ:Autobibliografija objavljenih radova ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214

76. Muzeji u \akovu. U povodu 18. svibnja, Me|unarodnog dana muzeja»\akova~ki list«, god. 30., br. 980., \akovo, 13. 5. 1983.

77. Muzej \akov{tine Umjetnine slavonskih muzeja i galerija, katalogizlo`be, Osijek 18. 5. 1983., str. 8.

78. Hrvatski {ah stariji za stolje}e (pravi naslov: Novo o {ahovskim po~eci-ma u nas) »SN Revija«, god. 8., br. 346., Zagreb, 25. 5. 1983.

79. Prilog za bibliografiju Hedvige Dekker. U povodu 20. godi{njice smrti.»Glasnik slavonskih muzeja«, god. 18., br. 47., Vukovar, 1983., str.17-20.

80. Razvoj obrta u \akov{tini »Zanatski list«, god. 37., br. 417., Zagreb,30. 6. 1983.

81. \akova~ki ilirac Ivan Stankovi} »\akova~ki vezovi, prigodna revija1983.«, \akovo, 1983., str. 31-2.

82. Sje}anje na Franju ^orda{i}a »\akova~ki vezovi, prigodna revija1983.«, \akovo, 1983., str. 33.

83. Pet stolje}a tiskarstva u Hrvatskoj »\akova~ki vezovi, prigodna revija1983.«, \akovo, 1983., str. 34-5.

84. [ah u Zagrebu u 19. stolje}u »[ahovski glasnik«, god. 48., br. 7., Za-greb 1983., tsr. 269-71.

85. Jagoda Brli}, ilirka iz Slavonije »Vijesti«, godi{njak Muzeja brodskogPosavlja, br. 7., Slavonski Brod, 1983. (1984.!)., str. 114-22+ 1 foto-grafija izvan teksta

GODINA 1984.

86. Izlo`bena aktivnost Muzeja \akov{tine u godini 1983. »Glasnik sla-vonskih muzeja«, god. 18/19., br. 48/49., Vukovar, 1984., str. 53-4.

87. Muzej \akov{tine Umjetnine slavonskih muzeja i galerija II., katalogizlo`be, Osijek, svibnja 1984., str. 8.

88. \akovo kao likovno nadahnu}e Katalog izlo`be, \akovo, 1984., str.1-3.

89. 750. godina |akova~ke povijesti »\akova~ki vezovi, prigodna revija1984.«, \akovo, 1984., str. 16.

206

Krešimir Paviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214 Autobibliografija objavljenih radova

90. \akova~ko novinarstvo 1929.-1941.»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1984.«, \akovo, 1984., str.29-30.

91. Bogoslav [ulek o tjelovje`bi 1844.»Povijest sporta«, god. 15., br. 60., Zagreb, 1984., str. 224-9.

92. Op}inski izbori u \akovu 1920. godine»Zbornik«, Muzej radni~kog i narodnooslobodila~kog pokreta za Sla-voniju i Baranju, god. 2., br. 2-3., Slavonski Brod, 1984., str. 147-58.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

GODINA 1985.

93. \akova~ko novinstvo nakon 1945. godine»\akova~ki list«, god 32., br. 1011-3., \akovo, 30. 1. 1985. (feljton utri nastavka)

94. Neuspjeli poku{aji osnivanja tiskare u \akovu»Glasnik slavonskih muzeja«, god. 19/20., br. 50/51., Vukovar, 1985.str. 51-7.

95. Etnografske zbirke u \akovu na razme|u stolje}a»Glasnik slavonskih muzeja«, god, 19/20., br. 50/51., Vukovar, 1985.,str. 58-60.

96. Otkri}e koje to nije! (Reagiranje na ~lanak dr. Mirka Markovi}a »Kakoje izgledalo \akovo krajem 17. stolje}a?«, »\akova~ki list« br. 1016.,27. 4. 1985.)»\akova~ki list«, god. 32., br. 1017., \akovo, 18. 5. 1985.

97. Novi podaci o Aleksandru Witteku. U povodu 90. godi{njice smrti»[ahovski glasnik«, god. 50., br. 6., Zagreb, 1985., str. 289-91.

98. Slavonski suputnici ilirizma. U povodu 150. obljetnice hrvatskog pre-poroda.»\akova~ki vezovi«, prigodna revija 1985., \akovo, 1985., str. 30-1.

99. ^itaonice u \akovu do I. svjetskog rata»\akova~ki vezovi«, prigodna revija 1985., \akovo, 1985., str. 32-3.

207

Krešimir Paviæ:Autobibliografija objavljenih radova ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214

100. Knji`evni rad Stjepana Marjanovi}a»Stjepan Marjanovi}, slikarstvo i knji`evni rad«, katalog izlo`be, Ga-lerija likovnih umjetnosti, Osijek, 1985., str. 3.-30.

101. Curiculim vitae (Stjepana Marjanovi}a)»Stjepan Marjanovi}, slikarstvo i knji`evni rad«, katalog izlo`be, Ga-lerija likovnih umjetnosti, Osijek, 1985., str. 31.-37.

102. Politi~ki lik Luke Boti}a»Zbornik« Centra za dru{tvena istra`ivanja Slavonije i Baranje, god.22., br. 1., str. 1.-23., Slavonski Brod, 1985.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

103. \akovoKlaus Stopp, »Die Handwerkskundschaften mit Ortsansichten«,beschriebender Katalog der Arbeitsattestate wandernder Han-dwerksgesellen, Stuttgart 1985., str. 18-9.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak104. Dva Topalovi}eva pisma Stanku Vrazu. Uz 150-tu obljenticu Ilir-skog pokreta (nadnaslov) »Godi{njak« za kulturu, suvremenadru{tvena i ekonomska pitanja, br. Vinkovci, 1985. (1986.!) str. 61-9.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

105. Luka Boti} u \akovu»\akovo i njegova okolica«, sv. 3., \akovo, 1985.(1986.!), str. 67.-10- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

106. »\akova~ka kora~nica« Dragutina Tri{lera»\akovo i njegova okolica«, sv. 3., \akovo, 1985. (1986.!), str. 180-4.

107. Knji`evni po~eci Mijata Stojanovi}a»@upanjski zbornik« 9., @upanja, 1985. (1987.!), str. 92.-98.

GODINA 1986.108. Sitniji prilozi o muzejskoj djelatnosti slavonskih iliraca

»Glasnik slavonskih muzeja«, god. XX/XXI., br. 52.-53., Vukovar,1985/86., str. 60.-62.

109. Narodna vlast na kotaru \akovo 1941.-1945.Katalog izlo`be, \akovo, 1986., str. 4.

208

Krešimir Paviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214 Autobibliografija objavljenih radova

110. \akova~ki plakati izme|u dva svjetska rataKatalog izlo`be, \akovo, 1986., str. 4.

111. Milko Cepeli}»\akova~ki vezovi«, prigodna revija 1986., \akovo, 1986., str. 9.-10.

112. Novi podaci o dru{tvu Hrvatski sokol u \akovu»Povijest sporta«, god. XVII., br. 68., Zagreb, 1986., str. 142.-144.

113. [ahovske studentske Olimpijade i sudjelovanje Jugoslavije»Povijest sporta«, god. XVII., Zagreb, 1986., br. 69., str. 196-199. i br.70., str. 323.-329.

114. Kako obilje`iti 750 godina \akova?»\akova~ki list«, god. XXXIII., \akovo, 31. 10. 1986., br. 1039.

115. Stolje}e Zagreba~kog {ahovskog kluba»[ahovski glasnik«, god. LI., br. 11., Zagreb, 1986., str. 513.-514.

GODINA 1987.

116. \akovo kroz stolje}a. U povodu 750. obljetnice»\akova~ki list«, god. XXXIV., 4. 2. 1987., br. 1042.

117. Strossmayerova briga za gospodarski razvoj Hrvatske»\akova~ki vezovi«, prigodna revija 1987., str. 8.-9.

118. Knji`are u \akovu do II. svjetskog rata»\akova~ki vezovi«, prigodna revija 1987., str. 45.-47.

119. Djelovanje KPJ u \akovu i \akov{tini 1935.-1945.Katalog izlo`be, \akovo, 1987., str. 8.

120. Povijest |akova~kih tiskaraSadr`aj: Predgovor, I. dio: Razvoj tiskarstva u Hrvatskoj, Inkunabuleu \akovu. Neuspjeli poku{aji osnivanja tiskare u \akovu, II. dio: Bi-skupijska tiskara, Bruckova tiskara, Kraljevi}eva tiskara, Brandekero-va tiskara, Tiskare kao ekonomski faktor, Dodatak: Tiskare odoslobo|enja do Zakona o nacionalizaciji, Zaklju~ak, Literatura.Biblioteka Muzeja \akov{tine, serija 1, knjiga 2, format 16x24 cm,str. 94 s 13 slika u tekstu, \akovo, 1987.

209

Krešimir Paviæ:Autobibliografija objavljenih radova ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214

121. Dva priloga o Zagreba~kom {ahovskom klubu (1886-1893)»Povijest sporta«, god. 18., br. 73., Zagreb, 1987., str. 220-222.

122. Po~eci historiografskog rada u \akovu»Slavonski povijesni zbornik«, god. 24., br. 1-2., Sl. Brod, 1987., str.175.-182.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

123. Napomene o odjecima hrvatskoga narodnog preporoda u Slavoniji»Slavonski povijesni zbornik«, god. 24., br. 1-2., Slav. Brod, 1987.,str. 217-224.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

124. Mladen Luka~evi}. Izlo`ba ulja.Katalog izlo`be, \akovo, 1987., str. 2-3.

GODINA 1988.

125. Dosada{nji uspjesi obvezuju … Aktivnost {ahovskog kluba »Jedin-stvo-Slavonska banka« u \akovu»Slavonska banka Osijek«, list Radne zajednice, god. 5., br. 46-47.,Osijek, 26. 1. 1988., str. 16.

126. Po~eci {ahovske igre u Hrvatskoj»Povijest sporta«, god. 19., br. 76., Zagreb, 1988., str. 29.-35.

127. Osnivanje Crvenog kri`a u \akovu»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1988.«, \akovo, 1988., str.29.-31.

128. Glazbeni `ivot u \akovuKatalog izlo`be »125 godina pjeva~kih dru{tava u \akovu«, \akovo,1988., str. 11.

129. Povijest sela TrnaveDvjesta godina Osnovne {kole u Trnavi 1786-1986, Trnava, 1988., str.35.-38.

130. Zna~enje popisa \akov{tine 1702.Godi{njak, br. 11., Vinkovci, 1988., str. 87.-90.- od ovog priloga izra|en je posebni otisak

210

Krešimir Paviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214 Autobibliografija objavljenih radova

131. 750 godina \akova 81239-1989)Slavonski narodni kalendar ^i~a Grga Grgina 1989, \akovo, 1988.,str. 31.-36.

GODINA 1989.

132. Kapitalno lingvisti~ko djelo (Mate [imundi}, Rje~nik osobnih imena)\akova~ki list, god. XXXIV., br. 1070., 13. 2. 1989.

133. Sport u \akovu do I. svjetskog rataPovijest sporta, god. XX., Zagreb, 1989., br. 80., str. 313.-320.

134. Najstariji glasnik, god. LIV., Zagreb, 1989., br. 4., str. 157.-163 i br. 6.,str. 264.

135. Zna~ajniji povijesni doga|aji (kronologija)\akovo 1239.-1989. 750 godina (program proslave), \akovo, 1989.,str. 25.-30.

136. Istaknute li~nosti u |akova~koj pro{losti\akovo, 1239-1989., str. 34.-35.

137. \AKOVOSadr`aj: Uvod, \akovo - grad bogate pro{losti, \akovo danas, Turi-sti~ka razglednica, Prilozi, Sa`etak, Zusammenfassung, SummaryIzdava~: Skup{tina op}ine \akovo. Tisak: RO »Zrinski« TIZ, ^ako-vec, \akovo, 1989., str. 118+(1) s ve}im brojem fotografija u tekstu (sdr. Andrijom [uljkom, Antunom Jarmom i Zdravkom Dean suautorpoglavlja \akovo - grad bogate pro{losti i autor Priloga: Istaknuteli~nosti u |akova~koj povijesti, Kronologija va`nijih povijesnihdoga|aja u \akovu i Va`nija literatura)

138. Po~eci fotografije u \akovuKatalog izlo`be, \akovo, 1989., str. 4.

139. \akova~ki vezovi '88»\akova~ki vezovi, prigodna revija 1989.«, \akovo, 1989., str. 4.

140. Biskup Strossmayer i ban Khuen Hedervary\akova~ki vezovi, prigodna revija, str. 27.-28.

211

Krešimir Paviæ:Autobibliografija objavljenih radova ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214

141. Zagreb, mjesto osnivanja {ahovskih saveza Hrvatskei JugoslavijePovijest sporta, god. XX., Zagreb 1989., br. 81., str. 37.-45.

142. Pro{lost ome|ena ratovima (tj. \akovo u pro{losti)Glas Slavonije, god. XLVI., br. 13.551.-13.579., Osijek, 5. 7.-5. 8.1989. (u 29 nastavaka)

143. I. me|unarodni {ahovski turnir \akovo '89 (bro{ura)\akovo, 1989., str. (16), naklada 300 (v. ~lanak: 70 godina {ahovskogkluba u \akovu)

144. I. me|unarodni {ahovski turnir \akovo '89. Bilten\akovo, 25. 9.- 1. 10. 1989. (ukupno 4 broja u ukupnoj nakladi 500),{apirografirano, str. (44)

145. Cjelovita slika o gradu slavljeniku. Znanstveni skup »\akovo 750 go-dina«\akova~ki list, god. XXXVI., br. 1076., \akovo, 27. 12. 1989., str.3-4.

146. \akovo u srednjem vijekuRevija, god. 29., Osijek, 1989., br. 12., str. 1076.-1089.

GODINA 1990.

147. Predstavljanje novih knjiga u \akovu (izdanje »Privla~ice«)\akova~ki list, god. XXXVII., br. 1077., \akovo, 31. 1. 1990.

148. \akova~ki vezovi ’89., Prigodna revija »\akova~ki vezovi«, 1990.,str. 4.

149. Kontroverzije o Strossmayeru, Prigodna revija »\akova~ki vezovi«,1990., str. 24-25.

150. @ivotopis Nikole Tordinca, Prigodna revija »\akova~ki vezovi«,1990., str. 26-28.

GODINA 1991.

151. Po~eci hrvatske knji`evnosti u Slavoniji nakon oslobo|enja od Tura-ka, Forum, br. 7-8, 1991., str.

212

Krešimir Paviæ:ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214 Autobibliografija objavljenih radova

AUTO-BIBLIOGRAPHY OF THE PUBLISHED WORKS

Summary

To list works made by other authors is indeed a unrewarding job, nomatter how much effort you put in it; not to mention the fact that the re-sults achoeved do not always meet the expectations of the author or ofthe public. Bibliography made by the early deceased curator or the Mu-zej |akov{tine is, in fact, his auto-bibliography and as such it representsthe most accurate and the most integer list of all the texst he published.Texts marked number 148 to number 151 were added subsequently.

213

Krešimir Paviæ:Autobibliografija objavljenih radova ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str.199-214

214

UDK 912 (497.5 - 37 Ðakovo) (091)

Stare karte \akovštine

Vilim MatiæDr`avni arhiv u Osijeku, Osijek

Ovim se radom `eli posebno istaknuti zna~aj zemlji{nih karata kaopovijesnog izvora i uputiti mogu}e istra`iva~e na vrlo mali broj sa~uva-nih zemlji{nih karata s podru~ja \akov{tine. Doneseni su podaci o bro-ju, izgledu i sadr`aju zemlji{nih karata iz zbirke Zemlji{nih karataDr`avnog arhiva u Osijeku.

Zemlji{ne karte kao povijesni izvor

Zemlji{ne karte predstavljaju prvorazredni povijesni izvor zbog obiljapodataka koje u sebi sadr`e. Svojim linijama i bojama karte poput pravihdragulja otkrivaju pro{lost pojedinih podru~ja. Pa`ljivim istra`ivanjemzemlji{nih karata mogu}e je sagledati cjelovitu sliku prikazanog podru~jau odre|enom vremenskom razdoblju.

Svakom strpljivom i upornom istra`iva~u karte }e otkriti nekada{njiizgled i veli~inu naselja, oranica, {uma, livada, vinograda i vodotokova. Izkarata lako razabiremo izgradnju cesta, mostova, `eljeznica i kanala. Po-

215

Vilim Matiæ: Stare karte Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 215-223

sebno su zanimljive karte koje prikazuju ure|enje tokova rijeka i potoka.Mnoge katastarske op}ine i danas su zadr`ale granice koje su imale prijeregulacije vodotokova.

Na kartama mo`emo pratiti ure|enje zemlji{ta, sje~u {uma, pretvara-nje pa{njaka u oranice, podizanje i izgled vinograda i vo}njaka, dogradnju i{irenje naselja, te mno{tvo drugih podataka. Vrlo lako uo~avamo zabi-lje`ene nazive mjesta, pogotovo nazive rudina koji su ponegdje ve} sasvimzaboravljeni.

^esto su na kartama zabilje`ena osobna imena i polo`aj ljudi koji sukartu izradili, dopunili ili svojim potpisom potvrdili vjerodostojnost ucrta-nog podatka. Ponekad na kartama nalazimo i velik broj imena vlasnika po-jedinih ~estica. Ucrtane ~estice pokazuju nam razvoj vlasni~kih odnosa,veli~ine posjeda te njihovo cijepanje ili spajanje. Starije zemlji{ne kartedonose i opise biljaka koje su se uzgajale ili su rasle na pojedinim po-dru~jima.

Dok nam ve}ina povijesnih izvora ve} kod prvog ~itanja ili pregledapokazuje jasnim i uo~ljivim sve podatke, analiza zemlji{ne karte tra`istrpljenje i dulje istra`ivanje. Koliko god se puta vra}ali zemlji{noj karti iiznova je istra`ivali, ona }e gotovo uvijek otkriti poneki novi podatak.

Posebnu vrijednost predstavljaju starije zemlji{ne karte, zbog vreme-na kada su nastale i zbog na~ina izrade. Njihova unikatnost te precizan ito~an na~in izrade pokazuju vrhunsku vje{tinu i majstorstvo crta~a.Savr{en crte` i skladna kompozicija boja ~esto pretvaraju zemlji{nu kartu upravo malo umjetni~ko djelo. Unikatne zemlji{ne karte uglavnom su upot-punjene lijepim i ma{tovitim prikazima kartu{a, kompasa, ornamentike(naj~e{}e biljne), ru`om vjetrova, prizorima iz svakodnevnog `ivota, radageometara i sli~no.

Crtane i bojane unikatne zemlji{ne karte izra|ivane su uglavnom dosredine XIX. stolje}a za potrebe vlastelinstva. Ukidanjem feudalnih odno-sa 1848. godine nametnula se potreba prve katastarske izmjere. Uvo|enjekatastarskog sustava u Habsbur{koj Monarhiji zapo~eo je car Karlo VI., adovr{io car Franjo Josip. Obiman posao izmjere zapo~et je 1850. godine, adovr{en 1859./1860. godine. Potanke izmjere dovr{ene su i kastarske karte

216

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 215-223 Vilim Matiæ: Stare karte Ðakovštine

izra|ene nekoliko godina kasnije.1 Karte su dopunjene reambulacijom na

prijelazu iz XIX. u XX. stolje}e.Najpreciznije karte ra|ene su za potrebe vojske. Posebno su ovje-

rovljene karte koje su se odnosile na razmjere zemlji{ta temeljem sudskihodluka.

Kada su u Hrvatskoj 1848. godine ukinuti feudalni odnosi, prestali suvrijediti i urbari koji su do tada ure|ivali odnose izme|u vlastele i kmetova.Carski patenti koji su slijedili, 1853. godine i 1857. godine, nastojali suodrediti i propisati razmjeru zajedni~kih posjeda izme|u nekada{njih vla-stelina i njihovih biv{ih podanika. Utemeljeni su ujedno i urbarski sudoviza rje{avanje nastalih sporova. Iz opisa na planovima vidljivo je kako suneke sporove rije{ili kotarski sudovi, ali da su pojedini sporovi rje{avani ina Banskom stolu. Podaci upisani na planove, kojima se utvr|uje to~nost iautenti~nost ucrtaka, te sprovo|enje pravosudne odluke, daju dokumenti-ma dodatnu vrijednost prvorazrednog povijesnog izvora.

Time osim ucrtanih pa{njaka, {uma, cesta, oranica, vinograda, vodoto-kova, izgleda naselja, naziva rudina i imena crta~a, imamo zabilje`ena iimena osoba koje su izvr{itelji i nadziratelji u sprovo|enju sudskih odluka.

Strogo su nadzirani i ovjeravani ucrtci terenskih katastarskih karata,~ija je ucrtana osnova slu`ila za razrez poreza.

Kod istra`ivanja zemlji{nih karata sve je jasno i vidljivo, samo trebapa`ljivo promatrati i imati na pameti mjere koje su davane u hvatima a ne umetrima. Za be~ki hvat ili klafter, kasnije modificiran hrvatski hvat, trebaznati da je iznosio pribli`no 1,9 ili preciznije 1,896 metara.2 Metri~na mje-ra za podru~je Hrvatske uvedena je u uporabu zakonom iz 1874. godine.3

Zbog svih navedenih karakteristika zemlji{ne karte zanimljive su nesamo povjesni~arima i geografima, ve} i demografima, lingvistima, biolo-

217

Vilim Matiæ: Stare karte Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 215-223

1 J. S. Kocian: »Zakoni i propisi o izravnih porezih«, Zagreb, 1888. str. 4 M. Smrekar: »Priru~nik zapoliti~ku upravnu slu`bu u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji«, knjiga druga, Zagreb, 1900. str. 692.

2 T. Mu{njak: »Mjerila na starim zemljopisnim kartama« Arhivski vjesnik 25, Zagreb, 1982.3 M. Smrekar: »Priru~nik…«, knjiga peta, Zagreb, 1905. str. 421.

zima, povjesni~arima umjetnosti, topografima te mnogim znanstvenicima istru~njacima raznih profesija.

Zemlji{ne karte podru~ja \akova iz zbirke Zemlji{nihkarta Dr`avnog arhiva u Osijeku

Dr`avni arhiv u Osijeku posjeduje zbirku starih zemlji{nih karata unu-tar koje se nalazi i mapa zemlji{nih karata s podru~ja \akova. Karte su za-sada samo inventarno popisane i zbog toga ozna~ene privremenomsignaturom. Oblikovanjem zbirke nazna~it }e se i kona~na signatura svakepojedine karte.

Za vrijeme ratnih razaranja, od 1991. godine do konca 1996. godine,karte su zbog svog zna~aja bile privremeno preseljene u sigurnije sjevero-zapadne krajeve Hrvatske. Nakon povratka u Dr`avni arhiv u Osijeku nakartama su obavljeni nu`ni restauratorski i konzervatorski zahvati, te sutime privremeno sanirana o{te}enja. Karte su djelomi~no o~i{}ene i obli-jepljene japanskim papirom u dijelovima koji su zna~ajnije o{te}eni. Na tajna~in restaurirane karte slo`ene su u mapu pod nazivom »\akovo«. Unu-tra{nja obrada svake pojedine karte obavit }e se prigodom pripreme zaza{titno mikrofilmiranje.

Prigodom opisa zemlji{nih karata u pravilu se navodi sedam osnovnihelemenata radi {to potpunije informacije korisnicima. Opis karte dopunjenje bilje{kom iz koje se mo`e saznati dopunska informacija o izvoru podata-ka, kao i podatak o provedenoj za{titi izvornog dokumenta. Ukoliko nekiod elemenata opisa nije poznat, ozna~en je »?«.

Prema slobodnoj prosudbi dozvoljeno je upisivati samo dva elementaopisa:

- naslov karte; prema prikazu na samoj karti

- godinu nastanka karte; okvirno, ako znamo kada je potpisani autordjelovao na odre|enom podru~ju.

218

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 215-223 Vilim Matiæ: Stare karte Ðakovštine

Ostali nezabilje`eni podaci se ne pretpostavljaju niti unose u opis jer bisamo mogli izazivati zabunu kod korisnika izvora.

Elementi opisa zemlji{ne karte su sljede}i:

Naslov

Originalni naslov

Autor

Godina

Mjerilo

Tehnika, kolorit, veli~ina

Signatura

Bilje{ka4

Obvezno se uz svaku kartu navodi signatura. Signatura nam pokazujenaziv institucije u kojoj se karta nalazi; naziv ili broj fonda (zbirke), skupi-nu i mjesto gdje je karta odlo`ena unutar skupine.

I. DRENJE

Nacrt O izlu~enju pa{nika i odciepljenju {ume za ob}inu Drenje

Danilo Dragani}, djel. mjernik

1878. godine

1 = 100

Rukopis, koloriran, 90x61 cm

Dr`avni arhiv u Osijeku (DAO), Zbirka zemlji{nih karata (ZZK),mapa »\akovo«/1.

Karta prikazuje naselja Drenje i Slatinik, te rudine: Gaj, Borje,

Budi{evce, Mandi}evac, Brdo i Sela. Uz kartu je izra|en iscrpan Izkaz o

izlu~enju pa{nika i odciepljenju {ume prema pojedinim katastarskim ~esti-

cama. Izra|ena karta je zvani~no ovjerena potpisima slu`benih osoba.

219

Vilim Matiæ: Stare karte Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 215-223

4 SHARD: »Priru~nik iz arhivistike«; Zagreb, 1977., str. 152.-155.

II. \UR\ANCI

Selo Gjurgjance Vlastelinstva Djakova~kog u @upaniji Viroviti~koj

Aleksander Lu`inski, mjernik

1870. godine

1 = 100

Rukopis, koloriran, 62x120 cm

DAO, ZZK, mapa »\akovo«/2

Karta prikazuje cjelokupnu katastarsku op}inu \ur|anci s precizno

ucrtanim povr{inama i ozna~enim katastarskim ~esticama. Zabilje`eni su

nazivi svih rudina, a naro~ito precizno je ucrtano samo naselje s upisanim

brojevima ~estica i brojevima ku}a. Karta je zvani~no ovjerena.

III. FORKU[EVCI

Nacrt razdieljenog pa{njaka Ob}ine Forku{evce

?

1885. godine

1 = 40

Rukopis, koloriran, 60x60 cm

DAO, ZZK, mapa »\akovo«/3.

Karta prikazuje rudine Lug, Carevu livadu i Grabinu s ucrtanim i upi-

sanim katastarskim ~esticama.

IV. FORKU[EVCI

Diobena osnova razdieljenog pa{njaka urbarske ob}ine Forku{evci

Polak, gradj. mjernik

1896. godine

1 = 40

Rukopis, djelomi~no koloriran, 61x90 cm

DAO, ZZK, mapa »\akovo«/4

Karta prikazuje pa{njake na rudinama Livade i Grabina. Ucrtane i

ozna~ene sve katastarske ~estice. Karta je dijelom o{te}ena i restaurirana.

220

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 215-223 Vilim Matiæ: Stare karte Ðakovštine

V. KE[INCIKe{ince?1871. godine1 = 100Rukopis koloriran, 138x76 cmDAO, ZZK, mapa »\akovo«/5Karta prikazuje cijelu katastarsku op}inu Ke{inci. Upisani su nazivi

svih rudina, ucrtane su i upisane katastarske ~estice. Pregledno je ucrtano

naselje s navedenim katastarskim ~esticama i brojevima ku}a. Karta je

zvani~no ovjerena. U jednom dijelu karta je podosta uni{tena, te je bio

nu`an restauratorski zahvat.

VI. PI[KOREVCI - LAPOVCINacrt O odciepljenju {ume za ob}inu Pi{korevce u hataru ob}ine La-

povcenahode}e seDanilo Dragani}, djel. mjernik1891. godine (?)1 = 100Rukopis, koloriran, 39x60 cmDAO, ZZK, mapa »\akovo«/6Karta prikazuje rudinu Heljak i okolne rudine. Slu`beno je ovjerena s

jasno ucrtanom podjelom {ume. U jednom dijelu karta je uni{tena, te je bio

nu`an restauratorski zahvat.

VII. PUNITOVCINacrt odciepljene pa{e i odlu~enje {ume ob}ini PunitovciAleksander Lu`inski, posluju}i miernik1871. godine1 = 100

221

Vilim Matiæ: Stare karte Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 215-223

Rukopis, koloriran, 61x77 cm

DAO, ZZK, mapa »\akovo«/7

Karta prikazuje naselje Punitovci s ve}im brojem rudina unutar kata-

starske op}ine. Karta je zvani~no ovjerena i gotovo u cijelosti sa~uvana.

VIII. TOMA[ANCI

Nacrt o razlu~enju pa{e i {ume za ob}inu Toma{ance

Danilo Dragani}, djel. mjernik

1879. godine (?)

1 = 100 Rukopis, koloriran, 65x82 cm

DAO, ZZK. mapa »\akovo«/8

Karta prikazuje naselje Toma{anci s ucrtanim okolnim rudinama.

Sadr`i i Izkaz o razlu~enju pa{njaka i {ume. Zvani~no je ovjerena.

IX. TOMA[ANCI

Mappe der geitheiten Hutweide in Toma{ance

Settinio Guerrathof, k. geometar

1882. godine

1 = 40

Rukopis, koloriran, 138x85 cm

DAO, ZZK, mapa »\akovo«/9

Karta prikazuje pa{njake na rudinama: Dubrava, Kata~a, Svrakov-

njak, Branjevina i Groblje, te njihovu individualnu podjelu. Nevedene su

pojedine katastarske ~estice i upisani nazivi vlasnika. Karta je zvani~no

ovjerena.

X. TOMA[ANCI

Diobena osnova razdieljenoga pa{njaka urbarske ob}ine Toma{anci

G. Polak, gradj. mjernik

1896. godine

1 = 40

222

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 215-223 Vilim Matiæ: Stare karte Ðakovštine

Rukopis, dijelom koloriran, 92x63 cmDAO, ZZK, mapa »\akovo«/10Karta prikazuje rudine: Dubrave, Kata~e, Kr~evine i Groblje s ucrta-

nim i upisanim katastarskim ~esticama.

XI. VU^EVCINacrt O razlu~enju pa{e i odciepljenju {ume za ob}inu Vu~evceDanilo Dragani}, djel. mjernik1880. godine1 = 100Rukopis, koloriran, 65x62 cmDAO, ZZK, mapa »\akovo«/11Karta prikazuje katastarsku op}inu Vu~evci s upisanim nazivima rudi-

na. U karti su upisani iskazi pa{njaka, {uma i ritova. Karta je zvani~no ov-

jerena.

Bilje{ka:Iskazano mjerilo 1 = 100 i 1 = 40 navedeno je u odnosu be~kog palca i

hvata. Jedan be~ki palac iznosi 26 milimetara i na karti prikazuje 40 ili 100hvati.

THE OLD MAPS OF \AKOVO-AREA

Summary

This article stresses the meaning of geographical maps as a source of hi-storical facts. It also gives potential researchers information about thefew preserved maps of the area. The authors informs us about number,form, and contents of the maps kept in the Public Records Office in Osi-jek.

223

Vilim Matiæ: Stare karte Ðakovštine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 215-223

224

UDK 352 (497.5 - 37 Ðakovo) (091)

Pregled opæina u ðakovaèkomkotaru 1850. godine

Vilim Mati}Dr`avni arhiv u Osijeku, Osijek

Sa~uvani pregled op}ina u |akova~kom kotaru 1850. godine u su-marnom obliku navodi zna~ajne podatke za sva naselja na podru~ju ne-kada{njeg kotara \akovo. Zabilje`eni podaci mogu poslu`iti prigodompovijesne analize |akova~kog kraja sredinom 19. stolje}a, te je zbogtoga razloga sa~uvani pregled donesen u izvornom obliku.

Iz vrlo male koli~ine sa~uvanog gradiva za povijest \akova i\akov{tine tijekom 19. stolje}a, svakako je potrebno izdvojiti statisti~kepokazatelje sa~injene 1850. godine. Sa~uvani pregled je sumaran, ali ipakbi- lje`i osnovne podatke o |akova~kom kraju prije prvog slu`benog popi-sa obavljenog 1857. godine. Pregled op}ina sa~injen je temeljem naredbepod`upana br. 128. iz 1850. godine.

Kada je 1848. godine u Hrvatskoj dokinut feudalni sustav, a s njim ipovlastice pojedinih stale`a, burna doga|anja nisu omogu}avala uspostavunove unutarnje organizacije zemlje. Carskim patentom od 4. o`ujka 1849.

225

Vilim Matiæ: Pregled opæinau ðakovaèkom kotaru 1850. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 225-230

godine1 ve} je u na~elu odre|eno kako se pravosu|e mora odijeliti od upra-ve i jedno od drugoga u~initi potpuno nezavisnim. Nakon carskog patentaod 4. o`ujka 1849. godine slijedila je i carska odluka od 7. travnja 1850. go-dine.2 Carskom odlukom odre|eno je kako se u {to skorije vrijeme ima ure-diti pravno stanje i obavljanje javnih poslova.

Temeljem carske odluke od 7. travnja 1850. godine donesena je nared-ba ministarstva unutarnjih djela od 12. lipnja 1850. godine o ustrojenju po-liti~kih upravnih vlasti u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji.3 Naredbu oustroju politi~kih upravnih vlasti na podru~ju Hrvatske i Slavonije sve~anoje obznanio ban u svom proglasu od 26. lipnja 1850. godine.

Prema novoprogla{enom ustroju na ~elu uprave nalazi se ban, a podnjegovim predsjedanjem i upravljanjem stoji banska vlada. Radi lak{eg po-liti~kog upravljanja Hrvatska i Slavonija podijeljene su na {est `upanija:zagreba~ku, vara`dinsku, kri`eva~ku, rije~ku, osje~ku i po`e{ku. Banskojvladi neposredno su pod~injene `upanijske vlasti, na ~elu kojih se nalazeveliki `upani. Najni`a podjela u politi~ko-upravnom smislu su kotari. Zapodru~je osje~ke `upanije ustrojena su ~etiri kotara: Osijek, Virovitica,\akovo i Vukovar. Upravu politi~kih kotara nadziru, vode i obavljajupod`upani. Kotarske vlasti pod~injene su neposredno `upanijskim vlasti-ma i predstavljaju prvu instancu u politi~kim poslovima za svoje podru~je.

Neposredno nakon uspostave novog politi~ko-upravnog ustroja nare-dio je upravljaju}i pod`upan kotara |akova~kog izradu pregleda premaop}inama. Osnovne podatke za svaku op}inu izradilo je prema dostavlje-nom obrascu op}insko bilje`ni{tvo. U pregledu je bilo potrebno navesti:

- naziv op}ine

- broj stanovnika

- broj ku}a

- broj sesija

- kakve potrebne dohotke posjeduje op}ina i koji su izvori

226

Vilim Matiæ: Pregled opæinaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 225-230 u ðakovaèkom kotaru 1850. godine

1 Progla{en u Zemaljsko-zakonskom i vladinom listu od godine 1850. komad I. broj 1.2 Progla{ena u Zemaljsko-zakonskom i vladinom listu od godine 1850. komad I. broj 3.3 Progla{ena u Zemaljsko-zakonskom i vladinom listu od godine 1850. komad I. broj 4.

- koliki su dohoci u srebru (zapravo forintama)- kakvi se tro{kovi op}ina iz dohodaka namiruju.Prema izvje{}ima op}inskih bilje`nika sa~injen je ukupni pregled za

podru~je cijelog kotara \akovo. Sa~uvana su samo dva op}inska izvje{}a,za op}ine Semeljce i \akovo, koji su datirani s 19. srpnjem 1850. godine.Navedeni nadnevak mo`e se stoga uzeti kao rok do kojeg je tra`ene podat-ke trebalo dostaviti upravljaju}em pod`upanu za kotar \akovo.

Dostavljeni podaci obra|eni su pregledno u obliku statistike i timesa~uvani, te mogu poslu`iti kao izuzetan povijesni izvor za prou~avanje ianalizu |akova~kog kraja sredinom 19. stolje}a.

PREGLEDOB]INAH U KOTARU DIAKOVA^KOM

@UPANIE VIROVITI^KE

Broj Ob}ina Du{ah Ku}ah SessiahU kakvoj mjeridohodci ?

1. Beketince 294 30 22 28 for.

2. Boroevce 83 9 4,14 ——

3. Borovik 70 12 8,15 1 for.

4. Bra~evce 332 57 24,29 72 for.

5. Breznica 163 29 14,3 6 for.

6. Bu~je 118 19 12,10 5 for.

7. Budrovce 1.475 110 76,12 3 for.

8. ^enkovo 239 33 15,15 8 for.

9. Diakovo 2.203 451 80,28 270 for.

10. Dragotin 170 25 8,30 10 for.

11. Drenje 406 55 31,17 16 for.

12. Forku{evce 279 37 20 12 for.

13. Ga{ince 780 105 55,8 16 for.

227

Vilim Matiæ: Pregled opæinau ðakovaèkom kotaru 1850. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 225-230

Broj Ob}ina Du{ah Ku}ah SessiahU kakvoj mjeridohodci ?

14. Gorjan 1.152 147 102,16 69 for. i 12 nov.

15. Gjurgjance 480 54 29,17 20 for.

16. Herkanovce 280 36 21,31 3 for.

17. Ivanovce 340 46 34,12 20 for.

18. Ke{ince 879 97 74,16 24 for.

19. Kondri} 224 26 12,15 10 for.

20. Koritna 742 79 51,28 48 for.

21. Ku}ance 187 28 13,13 18 for.

22. Lapovce 457 50 23,6 9 for.

23. Majjar 406 51 24,16 20 for.

24. Merzovi} 592 75 44,8 36 for.

25. Mussi} 242 25 15,9 ——

26. Milinac 38 10 1,14 ——

27. Naberdje 738 85 44,30 25 for.

28. Paljevina 174 29 12,21 4 for.

29. Perkovce 275 23 14,16 12 for.

30. Pi{kurevce 1.160 96 64,28 16 for.

31. Podgorje 223 31 18,25 2 for. i 24 nov.

32. Potnjanje 355 39 20,25 32 for.

33. Pau~je 283 40 18,15 24 for.

34. Preslatince 304 31 15,24 1 for.

35. Pridvorje 400 39 22,5 12 for.

36. Punitovce 670 72 36,16 32 for.

37. Ratkovdol 166 17 8,6 4 for.

38. [irokopolje 444 46 23,8 60 for.

228

Vilim Matiæ: Pregled opæinaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 225-230 u ðakovaèkom kotaru 1850. godine

Broj Ob}ina Du{ah Ku}ah SessiahU kakvoj mjeridohodci ?

39. Satnica 747 102 59 40 for.

40. Selce 779 83 60,12 14 for.

41. Semelce 1.027 114 78,24 56 for.

42. Slatinik 504 55 33,25 12 for. i 24 nov.

43. Slobodnavlast 350 46 21,5 16 for.

44. Svetobla`je 221 24 11,7 7 for.

45. Toma{ance 479 52 44,8 25 for. i 24 nov.

46. Ternava 507 57 24,26 20 for. i 10 nov.

47. Varo{ 396 44 23,24 12 for.

48. Verbica 550 65 36,16 18 for.

49. Vi{kovce 722 105 76,24 18 for.

50. Vu~evce 309 62 23,4 13 for.

51. Vuka 506 42 24 40 for.

Ukupno 24.920 3.095 1.642,81.240 for. i 34nov.

Iz “Pregleda ...”, koji je prepisan u izvornom obliku, vidimo kako je na po-dru~ju kotara \akovo 1850. godine bilo 51 naselje s 3.095 ku}a i 24.920stanovnika. Oni su na svojem posjedu imali ukupno 1.642 i 8 tridesetdvoji-na sesija, dok su im dohoci bili 1.240 forinti i 34 nov~i}a. Statisti~ki pre-gled u sebi sadr`i jo{ dvije rubrike, koje su ispunjene gotovo istovjetnimtekstom.

U rubrici nazna~enoj pod naslovom: “Kakve posebne dohodke posje-duje, i koji su izvori istih ?” za pedeset mjesta upisan je istovjetni tekst:“Ove ob}ine drugog dohodka nemaju, osim {to iz godi{nje arende ker~ma-renja dobivaju.-”. Samo je kod \akova upisan sljede}i tekst: “Drugog do-hodka ob}ina neima, osim {to iz jedne bolte u ob}inskoj ku}i nalaze}e se, i

229

Vilim Matiæ: Pregled opæinau ðakovaèkom kotaru 1850. godine ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 225-230

iz 3 ker~me u najam date dobiva, kojih ker~mah jedna kroz cielu godinu,druge 2 pako samo od Miholja do Gjurgjeva pitje to~iti smiju.”

U rubrici nazna~enoj pod naslovom: “Kakovi tro{kovi se iz dohoda-kah ob}inskih namiruju ?” za sva mjesta upisan je istovjetan tekst: “Doho-dak ovaj nov~ani u svakoj ob}ini kotara ovoga obi~ajno s porezom zajednoscerpiti, - za izplatiti pako kakovi tro{ak ob}inski nikada se posebno ovajnovac neodredjuje.”

Sa~uvani statisti~ki pregled po svojem obimu nije velik, ali prema bro-ju podataka koje u sebi sadr`i izuzetno je vrijedan izvor za istra`ivanje i pi-sanje povijesti kako pojedinih mjesta, tako i cijelog podru~ja nekada{njegkotara \akovo sredinom 19. stolje}a.

SURVEY OF MUNICIPALITIES IN \AKOVO DISTRICT IN 1850.

Summary

The preserved survey of municipalities in \akovo-District in 1850 qou-tes in a summary from most valuable data for all the settlements in theformer District of \akovo. the can be used for historical analyses of thismiddle of the 19th century. This is the reason why the author presents thesurvey in its original form.

230

Vilim Matiæ: Pregled opæinaZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 225-230 u ðakovaèkom kotaru 1850. godine

UDK 658 (497.5 - 37 Ðakovo) "1946/1973"

Privredne organizacije opæineÐakovo (1946.-1973. g.) iz fondaOkru�nog privrednog suda uOsijeku

Melita RonèeviæDr�avni arhiv u Osijeku, Osijek

U èlanku se iscrpno prikazuje popis privrednih organizacija s po-druèja opæine Ðakovo, za razdoblje od 1946.-1973.g. Podaci su korište-ni iz arhivskog gradiva fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku, kojise nalazi u Dr�avnom arhivu u Osijeku. Izneseni podaci o privrednimorganizacijama daju uvid u zastupljenost pojedinih djelatnosti na ovompodruèju.

Opæi podaci o arhivskom gradivu

Okru�ni privredni sud u Osijeku ustanovljen je 1954.g. Zakonom oprivrednim sudovima (Slu�beni list FNRJ br. 31/54). Prestale su djelovatidr�avne arbitra�e, na èije mjesto su ustanovljeni privredni sudovi, kao re-dovni sudovi za rješavanje privrednih sporova i drugih predmeta od znaèa-

231

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

ja za privredu, koji su im zakonom stavljeni u nadle�nost- npr. postupcisteèaja, redovne likvidacije i poglavito voðenje sudskih registara privred-nih organizacija. Odlukom o registraciji privrednih organizacija (Slu�benilist FNRJ br. 43/54) i Uputstvom o registraciji privrednih organizacija(Slu�beni list FNRJ br. 45/54) odreðeno je da sve privredne organizacijemoraju biti upisane u registar. Postupak upisa u sudski registar detaljno jereguliran Zakonom o upisu u sudski registar subjekata upisa odreðenih za-konima SR Hrvatske (NN br. 14/79).

Sudski registar je javna knjiga u koju se upisuju pravno relevantne èin-jenice vezane za nastanak, statusne promjene i prestanak odreðenih prav-nih lica, kao i podaci o tim licima koji su od znaèaja za pravni promet.

Zahtjev za upis osnivanja i konstituiranja subjekata upisa podnosi seprijavom i to u roku 15 dana od konstituiranja subjekta upisa. Prijava zaupis sadr�i:

1. tvrtku, odnosno naziv subjekta upisa , njegovo sjedište i bli�u adresu

2. vrstu prijave i predmet prijave

3. broj registarskog uloška registarskog suda i njegovo sjedište

4. djelatnosti, odnosno poslove subjekta upisa

5. vrstu i opseg odgovornosti subjekta upisa za obveze u pravnom

prometu s treæim osobama

6. ovlaštenja subjekta upisa u pravnom prometu s treæim osobama

7. imena i prezimena osoba ovlaštenih za zastupanje subjekta upisa

i granice njihovih ovlaštenja

8. broj i datum odluke o osnivanju

9. tvrtku, odnosno naziv i sjedište udru�enih subjekata

10. naziv i mjesto poslovanja poslovnih jedinica.

Prijavi za upis prilagala se dokumentacija- samoupravni sporazum iliodluka o osnivanju subjekta upisa, dokaz da su osigurana sredstva potrebnaza poèetak rada subjekta upisa, statut, odluka o imenovanju poslovodnogorgana i ostalih osoba ovlaštenih za zastupanje.

Po ispitivanju nadle�nosti, sud je utvrðivao postojanje uvjeta za upis,te donosio odluku kojom je usvojio zahtjev i odredio upis. Upis se vršio u

232

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

pripadajuæi registar i kazalo (imenik), ovisno o vrsti privredne organizaci-je. Npr. ustanove su upisivane u registre ustanova, a zadruge u registre za-dru�nih organizacija.

Uvid u registar pru�a podatke o registriranoj privrednoj organizaciji:1. redni broj upisa2. datum i broj (Fi) prijave3. datum i broj rješenja temeljem kojeg je izvršen upis (naziv osnivaèa)4. datum konstituiranja5. predmet poslovanja6. ime direktora- poslovoðe - upravitelja7. imena i zanimanja lica ovlaštenih na potpisivanje i granice ovlaštenja8. promjene u nazivu firme9. pogonsko- poslovna jedinica

- ime i sjedište- predmet poslovanja- ime poslovoðe (ovlaštenja)- samostalna pravna jedinica u poslovanju- spajanje, podjela, prestanak, sanacija, brisanje

10. primjedbe.

Redni broj iz registra upuæuje na pripadajuæu dokumentaciju koja jeodlagana u dosje. To su zbirke isprava na temelju kojih je izvršen upis u re-gistar. U dosjeima se nalazi i dokumentacija temeljem koje su kasnije vrše-ni upisi, npr. promjena u predmetu poslovanja, promjena osoba ovlaštenihza zastupanje.

Brisanje upisa u sudski registar moglo se izvršiti na zahtjev ovlaštenoglica ili je to èinio sud po slu�benoj du�nosti, ukoliko su ispunjene zakonskepretpostavke.

Teritorijalna nadle�nost Okru�nog privrednog suda u Osijeku reguli-rana je i utvrðena zakonskim propisima. Obuhvaæala je podruèja sljedeæihopæina: Beli Manastir, Donji Miholjac, Ðakovo, Našice, Orahovica, Po-dravska Slatina, Valpovo, Vinkovci, Vukovar, �upanja.

233

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

U Dr�avnom arhivu u Osijeku, u arhivskom gradivu fonda Okru�nogprivrednog suda u Osijeku, nalaze se registri, kazala (imenici) i pripadajuæidosjei privrednih organizacija opæine Ðakovo u razdoblju od 1946.-1973.g. Podaci o privrednim organizacijama poslije 1973. g. nalaze se uTrgovaèkom sudu u Osijeku (bivši Okru�ni privredni sud).

Za opæinu Ðakovo saèuvano je 12 knjiga, od kojih su 4 kazala (imeni-ci), a 8 registri privrednih organizacija. Saèuvana je veæina dosjea privred-nih organizacija. Nedostaje tek neznatni broj dosjea, ali je znaèajno da seosnovni sumarni podaci mogu išèitati iz pripadajuæeg registra.

U nastavku se daje prikaz privrednih organizacija na podruèju opæineÐakovo za razdoblje od 1946.-1973.g. Prikazane su samo one privredne or-ganizacije za koje su saèuvani dosjei.

Pregled privrednih organizacija opæine Ðakovo(1946.-1973.g.)

A- KNJIGE

1. Imenik dr�avnih privrednih poduzeæa

2. Imenik privrednih organizacija

3. Imenik ustanova

4. Imenik zadru�nih organizacija

5. Registar dr�avnih privrednih poduzeæa

/Kotar/ 1946.-1955. g.

6. Registar dr�avnih privrednih poduzeæa

lokalnog znaèaja 1946.-1955. g.

7. Registar trgovaèkih i dr�avnih poduzeæa 1952.-1954. g.

8. Registar privrednih organizacija 1954.-1973. g.

9. Registar privrednih organizacija 1954.-1973. g.

234

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

10. Registar ustanova sa samostalnimfinanciranjem 1953.-1965. g.

11. Registar ustanova 1965.-1973. g.12. Registar zadru�nih organizacija 1954.-1973. g.

B- SPISI

I. Dosjei dr�avnih privrednih poduzeæa /Kotar/ 1946.-1955. g.(vezano uz knjigu 5)

Registar. Nazivbr.

1. Kotarsko graðevno poduzeæe, Ðakovo2. Kotarsko ekonomsko poduzeæe, Ðakovo3. Kotarska ljekarna, Vrpolje4. Kotarska ljekarna, Semeljci5. Kotarsko sjemensko poduzeæe, Ðakovo6. Kotarsko auto-poduzeæe, Ðakovo7. Kotarsko šumsko poduzeæe “Slavonska šuma”, Ðakovo8. Uprava mlinova “Zvijezda”, Ðakovo9. Ugostiteljsko poduzeæe “Restauracija”, Mj.N.O. Strizivojna10. Kotarsko poduzeæe za otkup voæa i povræa, Ðakovo11. Kotarsko kupališno ljeèilište, Ðakovaèka Breznica12. Kotarsko ciglarsko poduzeæe, Ðakovo13. Kotarsko ugostiteljsko poduzeæe, Ðakovo14. Fond za mehanizaciju i investicionu izgradnju

zadru�ne poljoprivrede, Ðakovo15. Ðakovaèko poduzeæe za promet �itaricama i stokom, Ðakovo16. Mašinska radionica Fonda za mehanizaciju, Ðakovo17. Ðakovaèko poduzeæe za promet stokom i stoènim proizvodima

235

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

18. Kotarsko mlinsko ciglarsko poduzeæe “Zvijezda”, Ðakovo20. Poljoprivredno dobro “Krndija”, Krndija22. “Slavija”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo

II. Dosjei dr�avnih privrednih poduzeæa lokalnog znaèaja 1946.-1955.g.(vezano uz knjige 1, 6)

Registar. Nazivbr.

16. Elektrièna centrala, mehanièka radiona tvorniceumjetnog leda i klaonica, Ðakovo

24. Gradsko pekarsko poduzeæe, Ðakovo28. Gradsko trgovaèko poduzeæe, Ðakovo30. Gradsko hotelsko poduzeæe “Dilj”, Ðakovo33. Gradski radnièko-slu�benièki restoran, Ðakovo34. “Zadrugar”, poduzeæe za otkup i trgovinu, Ðakovo

III. Dosjei privrednih organizacija 1954.-1973.g.(vezano uz knjige 2, 8, 9)

Registar. Nazivbr.

1. “Posavina”, tvornica trikota�e, Ðakovo2. “Jugoplastika”, Split- Prodavaonica, Ðakovo3. Trgovinska radnja “Ðakovaèki magazin”, Ðakovo4. Trgovinska radnja “Graða”, Ðakovo5. Trgovinska radnja “�eljezar”, Ðakovo6. “Stjepan Geli”, tvornica pokuæstva, Ðakovo7. Ciglarsko poduzeæe “Trudbenik”, Ðakovo8. “Baranja,” poduzeæe za promet poljoprivrednim proizvodima

na veliko, Beli Manastir- Otkupna stanica Ðakovo

236

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

9. “Velepromet”, trgovinsko poduzeæe na veliko i malo, Ðakovo10. “Knjiga”, trgovinska radnja, Ðakovo11. Vara�dinska tekstilna industrija “Varteks”

Vara�din- Prodavaonica Ðakovo12. Obrtno poduzeæe, Ðakovo13. “Borovo”, jugoslavenski kombinat gume i obuæe-

Prodavaonica Ðakovo14. Trgovinska radnja “Jugopetrol”, Ðakovo15. “Obnova” poduzeæe za otkup i promet otpadaka

Osijek- Otkupna stanica, Ðakovo16. “Croatia-plod”, poduzeæe za trgovinu poljoprivrednih

proizvoda Osijek- Otkupna stanica Ðakovo17. Trgovinska radnja “Vesna”, Ðakovo18. Trgovinska radnja “Slavija”, Ðakovo19. “�itni fond”, poduzeæe za promet i preradu �itarica Ðakovo21. Trgovinska radnja “Krndija”, Krndija22. Lanara i kudeljara, Viškovci24. “Elektro-Slavonija”, Osijek- Podruèni ured Ðakovo26. “Drava” trgovaèko poduzeæe Osijek- Prodavaonica br.58,

Ðakovo29. “Drava”, trgovaèko poduzeæe Osijek- Prodavaonica br. 61,

Ðakovo30. “Duhan” Osijek- Prodavaonica br. 5, Ðakovo32. Poljoprivredna zadruga Drenje- Ekonomija Drenje33. “Livada”, Zagreb- Prodavaonica sjemena, Ðakovo34. “Ðakovaèko vinogorje”, poduzeæe za promet vinom i

alkoholnim piæem, Ðakovo35. Ugostiteljska radnja “Sport”, Ðakovo36. Ugostiteljska radnja “Putnik”, Ðakovo37. Ugostiteljska radnja “Šokadija”, Ðakovo38. Ugostiteljska radnja “Kvarner”, Ðakovo39. Ugostiteljska radnja “Park”, Ðakovo40. Ugostiteljska radnja “Korzo”, Ðakovo41. Ugostiteljska radnja “Kolodvorska restauracija”, Ðakovo

237

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

42. Ugostiteljska radnja “Jadran”, Ðakovo43. Ugostiteljska radnja “Gaj”, Ðakovo44. “Kolonijal”, trgovinska radnja, Ðakovo45. “Odjeæa”, trgovinska radnja, Ðakovo46. “Pobjeda”, trgovinska radnja, Ðakovo47. “Polet”, trgovinska radnja, Ðakovo48. “Sajmište”, trgovinska radnja, Ðakovo49. “Slavonka”, trgovinska radnja, Ðakovo50. “Tkanina”, trgovinska radnja, Ðakovo51. “Zvijezda”, trgovinska radnja, Ðakovo52. “Korzo”, trgovinska radnja, Ðakovo53. Zanatska radnja “Crvena zvijezda” mlin i pilana, Ðakovo54. Auto-saobraæajno poduzeæe, Ðakovo55. “Slavonac”, trgovinska radnja, Ðakovaèki Selci57. Trgovinska radnja “Promet”, Semeljci59. Trgovinska radnja “Polet”, Drenje61. Tvornica ko�e i obuæe “Fruška Gora”, Ruma-

Prodavaonica obuæe, Ðakovo62. “Koteks”, Osijek- Otkupna stanica Ðakovo63. Mašinska radionica Kotarskog saveza poljoprivrednih

zadruga, Ðakovo64. “Vjesnik-Borba”, Zagreb- Prodavaonica, Ðakovo65. “Rublje”, trgovinska radnja, Ðakovo67. Buffet “Central”, ugostiteljska radnja, Ðakovo68. “Ðakovština”, poduzeæe za promet i preradu �itarica,

Ðakovo- Otkupna stanica Semeljci71. “Ðakovština”, poduzeæe za promet i preradu �itarica,

Ðakovo- Otkupna stanica Ivanovci73. “Ðakovština”, poduzeæe za promet i preradu �itarica,

Ðakovo- Pogon mlin, Tomašanci74. “Ðakovština”, poduzeæe za promet i preradu �itarica,

Ðakovo- Pogon mlin i pilana, Drenje76. “Stokopromet”, poduzeæe za promet stokom, mesom,

mesnim proizvodima i stoènom hranom, Ðakovo

238

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

77. Ugostiteljska radnja “Hotel Palas”, Ðakovo82. “Organizator”, poduzeæe za knjigovodstvene i

komercijalne usluge, Ðakovo84. “Jugopetrol”, Zagreb- Stovarište Ðakovo85. “Velepromet”, trgovinsko poduzeæe Ðakovo-

Prodavaonica br. 7, Ðakovaèki Selci86. “Baranja”, export-import, poduzeæe za promet poljoprivrednim

proizvodima, Osijek- Trgovinsko predstavništvo, Ðakovo87. Poljoprivredno dobro Ðakovo88. “Tesla”, zadruga za elektrotehniku i mehaniku, Ðakovo89. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe Ðakovo-

Prodavaonica br. 8, Drenje90. Opæe trgovaèko poduzeæe Osijek- Trgovinsko

predstavništvo Ðakovo91. Ciglarsko poduzeæe “Trudbenik”, Ðakovo- Pogon 3, Satnica92. Ciglarsko poduzeæe “Trudbenik”, - Pogon 7, Štrosmajerovac93. “Duhan”, poduzeæe za promet duhanom, šibicama i

vrjednotama Osijek- Prodavaonica Ðakovo94. “Viadukt”, poduzeæe za niske gradnje Zagreb-

Gradilište T. 127, Ðakovo95. Zanatsko stolarska radnja, Semeljci96. Trgovinska radnja “Promet”, Semeljci97. Zanatska postolarsko-opanèarska radnja Semeljci98. Zanatska ciglarska radnja, Semeljci99. Trgovaèko poduzeæe “Malopromet”, Gorjani

100. Trgovinska radnja, Buèje101. Trgovinska radnja, Ðak. Kuæanci102. Trgovinska radnja, Paljevine103. Trgovinska radnja, Preslatinci104. Trgovinska radnja, Pridvorje105. Trgovinska radnja, Veliko Nabrðe106. Ugostiteljska radnja, Ðakovaèki Kuæanci107. Ugostiteljska radnja, Gašinci108. Ugostiteljska radnja, Pridvorje

239

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

109. Ugostiteljska radnja, Bijela Vila110. Ugostiteljska radnja, Braèevci111. Trgovaèka radnja, Podgorje112. Frizerska radnja, Ðakovo113. “Promet”, trgovaèko poduzeæe na malo, Semeljci114. Zanatsko komunalno poduzeæe, Semeljci115. Ugostiteljska radnja “Slavonac”, Tomašanci116. Ugostiteljska radnja, Drenje117. Ugostiteljska radnja, Potnjani118. “Meteor”, (Preleterka) tvornica kemijskih proizvoda, Ðakovo119. “Opskrba”, trgovinsko poduzeæe na malo, Ðakovo120. “Opskrba”, trgovinsko poduzeæe na malo Ðakovo-

Prodavaonica br. 3, Ðakovaèki Selci121. “Opskrba”, trgovinsko poduzeæe na malo Ðakovo-

Prodavaonica br. 4, Ðakovaèka Satnica122. “Opskrba”, trgovinsko poduzeæe na malo Ðakovo-

Prodavaonica br. 5, Viškovci123. “Opskrba”, trgovinsko poduzeæe na malo Ðakovo-

Prodavaonica br. 6, Budrovci124. “Opskrba”, trgovinsko poduzeæe na malo Ðakovo-

Prodavaonica br. 7, Piškorevci125. Graðevno poduzeæe “Rad”, Ðakovo126. “Vinogorje”, poduzeæe za promet alkoholnih i

bezalkoholnih piæa na veliko, Ðakovo127. Ugostiteljska radnja “Sloga”, Piškorevci128. Ugostiteljska radnja “Dilj”, Ðakovo129. Trgovinska radnja, Mandiæevac130. “Tesla”, trgovinska radnja Ðakovo131. “Promet”, trgovinsko poduzeæe Semeljci- Prodavaonica br. 2,

Kešinci132. “Promet”, trgovinsko poduzeæe Semeljci- Prodavaonica br. 3,

Mrzoviæ133. “Promet”, trgovinsko poduzeæe Semeljci- Prodavaonica br. 4,

Koritna

240

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

134. “Promet”, trgovinsko poduzeæe Semeljci- Prodavaonica br. 5,Vuèevci

135. “Promet”, trgovinsko poduzeæe Semeljci- Prodavaonica br. 6,Široko Polje

136. “Promet”, trgovinsko poduzeæe Semeljci- Prodavaonica br. 7,Forkuševci

137. Trgovinska radnja, Drenjski Slatinik138. Ugostiteljska radnja i kuhinja, Drenje139. Trgovinska radnja br. 1, Gašinci140. “Napredak”, poduzeæe za proizvodnju odjeæe i obuæe, Ðakovo141. “Tipografija”, grafièko-izdavaèko poduzeæe, Ðakovo142. “Podrum”, ugostiteljska radnja, Ðakovo143. Trgovaèka radnja br. 2, Gašinci144. Ugostiteljska radnja, Paljevina145. Ugostiteljska radnja “K vatrogascu”, Gorjani146. Ugostiteljska radnja “Šport”, Ðakovo147. “Viadukt”, graðevno poduzeæe Zagreb- Gradilište Z-25, Ðakovo148. “Malopromet”, trgovaèko poduzeæe, Gorjani-

Prodavaonica Ivanovci149. “Malopromet”, trgovaèko poduzeæe, Gorjani-

Prodavaonica Josipovac150. “Malopromet”, trgovaèko poduzeæe Gorjani-

Prodavaonica, Jurjevac151. “Malopromet”, trgovaèko poduzeæe Gorjani-

Prodavaonica, Krndija152. “Malopromet”, trgovaèko poduzeæe Gorjani-

Prodavaonica, Punitovci153. “Malopromet”, trgovaèko poduzeæe Gorjani-

Prodavaonica, Tomašanci154. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe Ðakovo- Prodavaonica

br. 12, Braèevci155. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe Ðakovo- Prodavaonica

br. 14, Potnjani156. “Drava”, Osijek- Prodavaonica br. 70, Gorjani

241

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

157. Trgovinska radnja s paušalnim obraèunom, Svetobla�je158. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe na veliko i malo,

Ðakovo - Prodavaonica br. 15, Levanjska Varoš159. Ugostiteljsko poduzeæe, Ðakovaèka Breznica160. Trgovinska paušalna radnja “Lapovci”, Lapovci161. Trgovinska radnja za promet prehrambenim

proizvodima i industrijskom robom, Kondriæ162. “Progres”, trgovaèko poduzeæe na malo, Ðakovo163. Mlinska paušalna radnja, Trnava164. Ugostiteljska radnja “ K Slavoncu”, Budrovci165. Ugostiteljska radnja “Vatrogasac”, Kešinci166. Ugostiteljska radnja “Šport”, Semeljci167. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe na veliko i malo

Ðakovo- Prodavaonica br. 16, Slobodna Vlast168. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe na veliko i malo

Ðakovo- Prodavaonica br. 17, Ðakovaèka Breznica169. “Agro-Slavonija”, poduzeæe za snabdijevanje

poljoprivrede Ðakovo170. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe na veliko i malo,

Ðakovo - Prodavaonica br. 23, Viškovci171. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe na veliko i malo,

Ðakovo - Prodavaonica br. 24, Ðakovaèka Satnica172. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe na veliko i malo,

Ðakovo - Prodavaonica br. 26, Piškorevci173. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe na veliko i malo,

Ðakovo - Prodavaonica br. 27, Budrovci174. Ugostiteljska radnja “K lovcu”, Semeljci175. Ugostiteljska radnja “Bijeli golub”, Mrzoviæ176. Ugostiteljska radnja “Fazan”, Koritna177. Ugostiteljska radnja “Zelen gaj”, Kešinci178. Ugostiteljska radnja “Kolodvor”, Semeljci179. Ugostiteljska radnja “Park”, Ðakovo180. Trgovaèka radnja s paušalnim obraèunom, Potnjani181. “Rad”, komunalno servisno graðevno poduzeæe, Ðakovo

242

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

182. “Mašinska radiona”, poduzeæe za popravakpoljoprivrednih strojeva, Ðakovo

183. “Gorjanka”, pekarska zanatska radnja s paušalnimobraèunom, Tomašanci

184. Servis za snabdijevanje mesom i mesnim proizvodima, Ðakovo185. “Jelen”, ugostiteljska radnja, Viškovci186. Trgovinska radnja s paušalnim obraèunom, Malo Nabrðe187. “Povræar”, trgovinska radnja, Ðakovo188. “K lovcu”, ugostiteljska radnja, Ðakovaèka Satnica189. Ugostiteljska radnja “Bijeli golub”, Viškovci190. “Papuk”, ugostiteljska radnja, Ðakovaèki Selci191. Poljoprivredno dobro “Topolik”, Gorjani192. Poljoprivredno dobro “Dubrava”, Tomašanci193. Poljoprivredno dobro “Osatina”, Semeljci194. Poljoprivredno dobro “Ravan”, Mrzoviæ195. Poljoprivredno dobro “Drenovac”, Drenje196. Poljoprivredno dobro “Kaznica”, Ðakovo197. Poljoprivredno dobro “Zokovica”, Forkuševci198. “Certisa”, osiguravajuæi zavod, Ðakovo199. “Grozd”, ugostiteljsko poduzeæe, Ðakovo200. “Promet”, trgovaèko poduzeæe na malo, Semeljci-

Prodavaonica br. 9, Gorjani201. “Promet”, trgovaèko poduzeæe na malo, Semeljci -

Prodavaonica br. 10, Gorjani202. “Promet,” trgovaèko poduzeæe na malo, Semeljci -

Prodavaonica br. 11, Punitovci203. “Promet”, trgovaèko poduzeæe na malo, Semeljci -

Prodavaonica br. 12, Josipovac204. “Promet”, trgovaèko poduzeæe na malo, Semeljci -

Prodavaonica br. 13, Krndija205. “Promet”, trgovaèko poduzeæe na malo, Semeljci -

Prodavaonica br. 14, Tomašanci206. “Promet”, trgovaèko poduzeæe na malo, Semeljci -

Prodavaonica br. 15, Kuševac

243

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

207. “Planika”, industrija obuæe Kranj- Prodavaonica Ðakovo208. Trgovinska radnja, Ivanovci209. “Ravan,” poljoprivredno dobro, Ravan- Trnava211. Komunalno poduzeæe “Univerzal”, Ðakovo212. ”Tisa Senta”, industrija namještaja, Senta -

Prodavaonica, Ðakovo213. Poslovno udru�enje za unapreðenje poljoprivrede, Ðakovo214. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-

Prodavaonica br. 6, Semeljci215. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-

Prodavaonica br. 10, Semeljci216. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-

Prodavaonica br. 11, Kešinci217. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-

Prodavaonica br. 14, Mrzoviæ218. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-

Prodavaonica br. 21, Koritna219. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-

Prodavaonica br. 25, Široko Polje220. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-

Prodavaonica br. 28, Forkuševci221. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-

Prodavaonica br. 29, Gorjani222. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-

Prodavaonica br. 30, Gorjani223. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-Prodavaonica

br. 31, Punitovci224. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-Prodavaonica

br. 32, Tomašanci225. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-Prodavaonica

br. 33, Kuševac226. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-Prodavaonica

br. 34, Vuèevci227. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-Prodavaonica

244

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

br. 35, Krndija228. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-Prodavaonica

br. 36, Josipovac229. Poslovno udru�enje “Dunav”, Prodavaonica Ðakovo230. Komunalna banka i štedionica, Ðakovo231. Lanara i kudeljara, Tomašanci232. Trgovinska radnja s paušalnim obraèunom, Ðurðanci233. Industrija kemijskih proizvoda Balkan”, Beograd-

Pogon “Meteor”, Ðakovo234. Trgovaèka radnja s paušalnim obraèunom, Vuèevci235. Lanara i kudeljara Viškovci- Re�ijski odbor, Viškovci236. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-Prodavaonica

br 34, Vrbica237. “Velepromet”, trgovaèko poduzeæe, Ðakovo-Prodavaonica

br. 37, Mandiæevac239. “Ðakovština”, poduzeæe za promet i preradu �itarica,

Ðakovo- Prodavaonica br. 6, Viškovci240. “Ðakovština”, poduzeæe za promet i preradu �itarica,

Ðakovo- Prodavaonica kruha br. 8, Budrovci241. “Ðakovština”, poduzeæe za promet i preradu �itarica,

Ðakovo- Prodavaonica kruha br. 9, Ðakovaèki Selci242. “Ðakovština”, poduzeæe za promet i preradu �itarica,

Ðakovo- Prodavaonica kruha br. 10. Široko Polje243. “Ðakovština”, poduzeæe za promet i preradu �itarica,

Ðakovo- Prodavaonica kruha br. 11, Ivanovci244. “Ðakovština,” poduzeæe za promet i preradu �itarica,

Ðakovo- Prodavaonica kruha br. 12, Gorjani245. “Ðakovština”, poduzeæe za promet i preradu �itarica,

Ðakovo- Prodavaonica kruha br. 12, Ðakovaèka Satnica246. “Trgopromet”, trgovinsko poduzeæe za promet robom na

veliko i malo, Ðakovo

245

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

247. Poljoprivredni kombinat, Ðakovo- Poljoprivredni

pogon “Ðakovo”, Ðakovo

248. Poljoprivredni kombinat, Ðakovo- Poljoprivredni

pogon “Kešinci”, Kešinci

249. Poljoprivredni kombinat, Ðakovo- Poljoprivredni

pogon “Gorjani”, Gorjani

250. Poljoprivredni kombinat, Ðakovo- Poljoprivredni

pogon “Drenje”, Drenje

251. Poljoprivredni kombinat, Ðakovo- Pogon za popravak i

remont mašina i poljoprivrednih strojeva, Ðakovo

252. Poljoprivredni kombinat, Ðakovo- Kudeljara, lanara i

tvornica pozderit ploèa, Viškovci

253. Poljoprivredni kombinat, Ðakovo- Klaonica sa

snabdijevanjem prehrambenim proizvodima, Ðakovo

254. Poljoprivredni kombinat, Ðakovo- Pogon za suradnju

sa selom, Ðakovo

255. Poljoprivredni kombinat, Ðakovo- pogon za preradu i

promet �itarica “Ðakovština”, Ðakovo

257. Ugostiteljska paušalna radnja pri domu JNA, Ðakovo

258. Restoran društvene prehrane- Pogon Opæinskog odbora

Crvenog kri�a, Ðakovo

259. IPK Osijek- “Ðakovèanka”, pogon za preradu i promet

alkoholnih i bezalkoholnih piæa, Ðakovo

260. “Buduænost”, poduzeæe za proizvodnju i promet oble

rezane graðe, Bosanski Šamac- Prodavaonica br. 7, Ðakovo

261. “Certoplast”, zanatska radionica plastiène i ko�ne

galanterije, Ðakovo

262. “Narodna radinost”, izvoz-uvoz, Beograd- Poslovnica, Gorjani

263. “Ðakovo”, poljoprivredno industrijski kombinat, ÐakovoPoljoprivredna stanica, Ðakovo

269. “Trgopromet”, trgovinsko poduzeæe na veliko i malo,

246

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

Ðakovo- Prodavaonica br. 12, Braèevci286. “Trgopromet”, trgovinsko poduzeæe na veliko i malo,

Ðakovo- Prodavaonica br. 35, Krndija289. “Trgopromet”, trgovinsko poduzeæe na veliko i malo,

Ðakovo- Prodavaonica br. 46, Majar292. Servis za vršenje usluga kuænim savjetima i graðanima, Ðakovo293. “Stjepan Supanc”, poduzeæe za izradu graðevne stolarije,

namještaja i baèava, Vukovar- Prodavaonica br. 5, Ðakovo294. Buffet Sportskog društva “Jedinstvo”, Ðakovo295. “Vjesnik”, novinsko-izdavaèko i štamparsko poduzeæe,

Zagreb- Poslovnica Ðakovo- Prodavaonica štampe, Semeljci296. “Usluga”, uslu�no poduzeæe Brèko- Sabirna stanica za

kemijsko èišæenje odjeæe, Ðakovo297. “Meteor”, tvornica kemijskih proizvoda Ðakovo298. “Petrovo polje”, PIK Drniš- Prodavaonica alkoholnih

i bezalkoholnih piæa, Ðakovo299. “Kluz”, industrija padobrana i konfekcije, Beograd-

Modna konfekcija- Prodavaonica, Ðakovo300. “Croatia,” Zagreb- Filijala Ðakovo301. “Begej”, tvornica tuljaka, šešira i bereta, Zrenjanin,

Prodavaonica br. 32, Ðakovo302. “Zagrebaèka pivovara”, Zagreb- Predstavništvo i

skladište, Ðakovo303. “Oplenac”, poduzeæe za proizvodnju i promet alkoholnih piæa

i poljoprivrednih proizvoda Topola- Prodavaonica304. “Sarajevo”, osiguravajuæi zavod Sarajevo- Filijala

Doboj- Ispostava Ðakovo305. “Jugoslavija”, zavod za osiguranje i reosiguranje,

Beograd- Ekspozitura Ðakovo306. Opæinski odbor Saveza invalida rada Ðakovo-

Prodavaonica Ðakovo307. Apatinska pivara, Apatin- Prodavaonica br. 10, Ðakovo308. Jedinica za gospodarenje stambenim i poslovnim zgradama

i prostorijama u društvenom vlasništvu pri Opæinskomsekretarijatu za poslove uprave opæine Ðakovo

247

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

309. “Brodokomerc”, trgovaèko poduzeæe na veliko,Slavonski Brod- Prodavaonica br. 56, Ðakovo

310. “Agranacoop”, export-import , poduzeæe za proizvodnju i prometsjemenske robe i ostalih poljoprivrednih proizvoda,Zagreb- Stovarište sa prodavaonicom na veliko i malo, Ðakovo

311. “Kordun”, ugostiteljsko poduzeæe Kljaiæevi- Krèma“Vatrogasac”, Kešinci

312. “Brodokomerc”, trgovaèko poduzeæe na veliko,Slavonski Brod- Prodavaonica br. 34, Strizivojna

313. “Brodokomerc”, trgovaèko poduzeæe na veliko,Slavonski Brod- Stovarište br. 4, Strizivojna

314. Krèma Nogometnog kluba “Ratar” Piškorevci315. “Tekstilac”, industrija konfekcije i trikota�e,

Bosanski Šamac- Prodavaonica br. 9, Ðakovo316. “Beko”, beogradska konfekcija, Beograd- Prodavaonica, Ðakovo317. “Bosna”, tvornica obuæe, Banja Luka- Prodavaonica Ðakovo318. Apatinska pivara, Apatin - Gostiona “Kod Baje,” Ðakovo319. Apatinska pivara, Apatin- Prodavaonica br. 15, Ðakovo320. Apatinska pivara, Apatin- Prodavaonica br. 25, Ðakovo321. Nakladni zavod Matice hrvatske Zagreb- Knji�ara i

papirnica, Ðakovo322. “Slavonija,” kinopoduzeæe Ðakovo323. Apatinska pivara, Apatin- Prodavaonica br. 27, Budrovci324. Kombinat ”Jugoplastika”, Split- Prodavaonica Ðakovo325. “Borik”, industrija namještaja Maglaj- Prodavaonica

br. 7, Ðakovo326. “Semenarna”, sjemenarski kombinat, Ljubljana-

Paušalna prodavaonica, Ðakovo327. Industrijski kombinat kudeljnih, jutenih, plastiènih i graðevinskih

proizvoda, Baèka Palanka- Prodavaonica br. 27,“Sintelon” Ðakovo

328. “Jasen”, stolarsko poduzeæe, Ðakovo329. “Jugoelektra”, poduzeæe za uvoz-izvoz i trgovinu na veliko i malo

elektroopreme i elektrotehnièkog materijala, Beograd-Prodavaonica Ðakovo

248

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

330. Apatinska pivara, Apatin- Buffet “Bijeli golub”, Braèevci331. “Peko,” tvornica obuæe, Tr�iæ- Prodavonica obuæe, Ðakovo332. “Lištica”, opæe trgovaèko poduzeæe, Lištica-

Stovarište br. 1 Ðakovo333. “Obrtnik”, zanatska štedno-kreditna zadruga s. o. j. Ðakovo334. Nogometni klub “Polet”, Semeljci- Poslovna jedinica-

Buffet u Semeljcima

IV. Dosjei ustanova sa samostalnim financiranjem1953.-1965. g.(vezano uz knjige 10)

Registar. Nazivbr.

1. Dr�avna pastuharna, Ðakovo3. Komunalna ustanova, Ðakovo4. Šumarija, Ðakovo8. Medicinsko-kemijski laboratorij, Ðakovo9. Knjigovodstveni servis, Ðakovo

V. Dosjei ustanova 1965.-1973..(vezano uz knjige 3, 11)

Registar. Nazivbr.

1. Dom narodnog zdravlja, Ðakovo2. Narodna apoteka, Ðakovo3. Osnovna škola “Luka Botiæ”, Viškovci4. Osnovna škola “Ivan Siæ”, Ðakovaèki Selci5. Poljoprivredna stanica, Ðakovo6. Veterinarska stanica, Ðakovo7. Dom kulture, Ðakovo8. Centar za selekciju konja SRH, Ðakovo

249

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

9. Ekonomska škola, Ðakovo10. Opæinsko narodno sveuèilište “August Cesarec,” Ðakovo11. Osnovna škola, Drenje12. Zavod za zapošljavanje radnika, Ðakovo13. Škola uèenika u privredi “Regal Vajs”, Ðakovo14. Djeèji vrtiæ i jaslice, Ðakovo15. Osnovna škola “Ivan Goran Kovaèiæ”, Ðakovo16. Osnovna škola “Vladimir Nazor”, Ðakovo17. Osnovna škola, Trnava18. Osnovna škola “Josip Kozarac”, Semeljci20. Osnovna škola “Matija Periæ”, Gorjani21. Gimnazija “Braæa Ribar”, Ðakovo22. Osnovna škola “Josip Kozarac”, Josipovac23. Osnovna škola “Silvije Strahimir Kranjèeviæ”, Levanjska Varoš24. Osnovna škola “Matija Gubec”, Piškorevci25. Osnovna škola “Stanko Lehota“, Budrovci26. Muzejska zbirka “Ðakovština”, - Muzej Ðakovštine, Ðakovo27. Opæinska zajednica obrazovanja, Ðakovo28. Zajednica osnovnih škola opæine, Ðakovo29. Zavod za urbanizam i komunalne djelatnosti opæine, Ðakovo30. Srednjoškolski centar, Ðakovo31. Zajednica za financiranje osnovnog obrazovanja, Ðakovo32. Zavod za komunalne djelatnosti i urbanizam opæine, Ðakovo33. “Ðakovaèki list”, novinska ustanova, Ðakovo

VII. Dosjei zadru�nih organizacija 1954.-1973. g.(vezano uz knjige 4, 12)

Registar. Nazivbr.

1. Ratarsko-sjemenarska zadruga, Ðakovo2. Peradarsko-kuniæarska zadruga, Ðakovo

250

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

4. Zadru�ni savez, Ðakovo5. Poljoprivredna zadruga, Ðakovo6. Poljoprivredna zadruga Ðakovo- Trgovina mješovite

robe, Ivanovci

7. Opæa poljoprivredna zadruga “Naprijed”, Mrzoviæ

9. Zemljoradnièka zadruga “N. Tesla”, Gorjani

12. Opæa poljoprivredna zadruga, Braèevci

14. Seljaèka radna zadruga “Novi �ivot”, Forkuševci

15. Seljaèka radna zadruga “Jozo Lozovina - Mosor ”, Semeljci

16. Seljaèka radna zadruga “Proleter”, Vuèevci

22. Poljoprivredna zadruga, Gašinci

24. Poljoprivredna zadruga, Koritna

25. Poljoprivredna zadruga, Semeljci

27. Poljoprivredna zadruga, Mrzoviæ

28. Poljoprivredna zadruga, Piškorevci

30. Opæa poljoprivredna zadruga, Tomašanci

31. Opæa poljoprivredna zadruga, Drenjski Slatinik

33. Opæa poljoprivredna zadruga “Sloga”, Budrovci

34. Opæa poljoprivredna zadruga, Široko Polje

35. Opæa poljoprivredna zadruga, Viškovci

37. Zadruga za mehanièku obradu zemlje, Piškorevci

38. Zadruga za mehanièku obradu zemlje, Kešinci

40. Zadruga za mehanièku obradu zemlje, Viškovci

42. Zadruga za mehanièku obradu zemlje “27. srpanj”, Koritna

46. Poljoprivredna zadruga Ðakovo - Ugostiteljska radnja

“Toèiona br. 1”, Ðakovo

47. Poljoprivredna zadruga Ðakovo- Ugostiteljska radnja

“Toèionica br. 2”, Ðakovo

48. Trgovina Zadruge za mehanièku obradu zemlje, Budrovci

50. Poljoprivredna zadruga “Ðakovština”, Ðakovaèka Satnica

51. Vinogradarsko-voæarska zadruga, Mandiæevac

251

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

52. Trgovinska radnja Opæe poljoprivredne zadruge

Braèevci u Potnjanima

53. Stoèarska zadruga, Ðakovo

54. Poljoprivredna zadruga Ðakovo - Prodavaona

Ðakovaèki Selci

56. Opæa poljoprivredna zadruga, Vuèevci

57. Poljoprivredna zadruga Gašinci - Stoèarski ogranak Gašinci

58. Poslovni savez za mehanizaciju poljoprivrede

Osijek- Pogon mašinska radionica, Ðakovo

59. Privredna zadruga, Gorjani

60. Poljoprivredna zadruga, Veliko Nabrðe

61. Opæa poljoprivredna zadruga “Jozo Lozovina-Mosor”, Semeljci

62. Opæa poljoprivredna zadruga s. o. j. Punitovci

63. Zanatopskrba, nabavno-prodajna zadruga s. o. j.

struèni servis za snabdijevanje zanatstva i kuæne

radinosti, te promet njihovih proizvoda, Ðakovo

64. Ratarski poslovni savez, Osijek - Pogon Ðakovo

65. Ekonomija Poljoprivredne zadruge, Ðakovo

66. Privredna zadruga, Drenje

67. Zadru�na ekonomija Opæe poljoprivredne zadruge, Piškorevci

68. Opæa poljoprivredna zadruga, Paljevine

69. Poljoprivredna zadruga Komi�a- Biffe “Park”,ugostiteljska radnja, Ðakovo

70. Zadru�na ekonomija Opæe poljoprivredne zadruge, Gorjani

71. Zadru�na ekonomija Opæe poljoprivredne zadruge, Viškovci

72. Opæa poljoprivredna zadruga “Vinogorje” Trnava

73. Poljoprivredna zadruga, Majar

74. Poljoprivredna zadruga, Slobodna Vlast

75. Poljoprivredna zadruga, Levanjska Varoš

76. Poljoprivredna zadruga, Hrkanovci

77. Poljoprivredna zadruga, Ðakovaèka Breznica

252

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

78. Opæa poljoprivredna zadruga, Ðakovaèki Selci

79. Ekonomija Opæe poljoprivredne zadruge, Tomašanci

80. Poljoprivredna zadruga, Buèje

81. Zadru�na ekonomija Opæe poljoprivredne zadruge, Kešinci

82. Zadru�na banka i štedionica, Osijek - Filijala Ðakovo

83. Opæa poljoprivredna zadruga, Koritna - Ekonomija Koritna84. Opæa poljoprivredna zadruga, Vuèevci - Ekonomija Vuèevci

85. Poljoprivredna zadruga Forkuševci - Ekonomija Forkuševci

86. Opæa poljoprivredna zadruga, Široko Polje

- Ekonomija Široko Polje

87. Opæa poljoprivredna zadruga “Naprijed”, Mrzoviæ-

Ekonomija Mrzoviæ

88. Ekonomija Opæe poljoprivredne zadruge “Sloga”, Budrovci

89. Opæa poljoprivredna zadruga “Jozo Lozovina-Mosor”,

Semeljci - Ekonomija Semeljci

90. Opæa poljoprivredna zadruga, Potnjani

91. Ekonomija Poljoprivredne zadruge, Gašinci

92. Poljoprivredne zadruga “Levanjska Varoš-Breznica”,

Levanjska Varoš

93. Poljoprivredna zadruga “F. Supilo” Æilipi

- Prodavaonica alkoholnih i bezalkoholnih piæa, Ðakovo

94. Poljoprivredna zadruga Tribunj- Toèionica vina i

rakije, Kuševac

95. Poljoprivredna zadruga Tribunj - Krèma “Dalmacija”,

Kuševac

253

Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine Ðakovo ZBORNIK MUZEJA(1946.-1973.g.) iz fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku ÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254

Literatura:

1. Zakon o privrednim sudovima

(Slu�beni list FNRJ br. 31/54)

2. Odluka o registraciji privrednih organizacija

(Slu�beni list FNRJ br. 43/54)

3. Uputstvo o registraciji privrednih organizacija

(Slu�beni list FNRJ br. 45/54)

4. Zakon o konstituiranju i upisu u sudski registar

(Slu�beni list FNRJ br. 22/73)

5. Zakon o upisu u sudski registar subjekata upisa odreðenih

zakonima SR Hrvatske

(Narodne novine br. 14/79)

6. Sumarni inventar fonda Okru�nog privrednog suda u Osijeku

(Gordana Maglaiè, arhivistica)

TRADE ORGANISATIONS IN ÐAKOVO (1946 - 1973) -ACCORDING TO DATA FROM THE DISTRICT TRADE COURTIN OSIJEK

Summary

This article gives a detailed list of trade organisations of Ðakovoand the surrounding area for the period 1946-1073. Data given in thistext are cited from the funds of the District trade/Commercial court inOsijek and today belong to the Public Records Office in Osijek. They in-form us about industrial branches represented in the area at that time.

254

ZBORNIK MUZEJA Melita Ronèeviæ: Privredne organizacije opæine ÐakovoÐAKOVŠTINE (2001.) str. 231-254 (1946.-1973.g.) iz fonda okru�nog privrednog suda u Osijeku

UDK 35 (497.5 - 37 Ðakovo) "1945/-"

Razvoj uprave na podruèju Ðakovaod 1945. do danas

Vesna Bo�iæ-DrljaèaDr`avni arhiv u Osijeku, Osijek

U ovom radu prikazan je kratki povijesni pregled razvoja organauprave u razdoblju od 1945. godine do danas, kao i pregled fondova kojisu nastali radom, djelovanjem i prekidom organa uprave na |ako-va~kom podru~ju. Prikazan je kronolo{ko-hijerarhijski slijed fondovaprema nastanku ovih organa.

Osobit zna~aj pridajemo organima uprave jer se njihovim radom idjelovanjem stvara arhivsko gradivo kao vje~ni izvor povijesnih podata-ka i ~injenica, organizacije i funkcioniranja organa uprave u jednom su-stavu.

Op}i pregled

Razdoblje od 1945. godine do danas obilje`ile su vremenske etapestvaranja i razvijanja organa uprave u Hrvatskoj. Ovo razdoblje se sastojiod sljede}ih vremenskih faza:

I. faza - razdoblje od 1945.-1947.godine - podjela na:

255

Vesna Bo�iæ-Drljaèa: Razvoj uprave napodruèju Ðakova od 1945. do danas ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 255-268

- Oblasni NO za Slavoniju - Okru`ni NO Slavonski Brod

- kotari- gradovi - \akovo

- podru~ja Mjesnih narodnih odbora (1-39).

II. faza - razdoblje od 1947.- 1949.godine - podjela na:

- kotari - gradovi - \akovo

- Mjesni narodni odbori - MNO-i (1-40).

III. faza - razdoblje od 1949. - 1951. godine - podjela na:

- Oblasti - Osijek

- kotari - \akovo - gradovi

- podru~ja MNO-a (1-33).

IV. faza - razdoblje od 1951.-1952. godine - podjela na:

- kotari - gradovi - \akovo

- gradovi u sastavu kotara - \akovo

- podru~ja MNO-a.

V. faza - razdoblje od 1952.-1955. godine - podjela na:

- kotari - gradovi

- Gradska op}ina - \akovo

- op}ine (NOO) - (1-14).

VI. faza - razdoblje od 1955.- 1962. godine - podjela na:

- kotari - Osijek

- op}ine - \akovo.

VII. faza - razdoblje od 1962.- 1967. godine - podjela na:

- kotari - Osijek

- op}ine - \akovo.

256

Vesna Bo�iæ-Drljaèa: Razvoj uprave naZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 255-268 podruèju Ðakova od 1945. do danas

VIII. faza - razdoblje od 1967.- (1974.-1986.) - 1990. godina - podjelana:

- op}ine - Skup{tina op}ine \akovo- Zajednica op}ina Osijek- op}ina \akovo.

IX. faza - razdoblje od 1992. - 1998.godine - podjela na:- `upanije - Osje~ko-baranjska- gradovi - \akovo- op}ine.

Ovim vremenskim pregledom prikazan je kronolo{ko-hijerarhijski sli-jed upravnih organa na podru~ju \akova.

Povijest

U razdoblju od 1945.- 1947. godine, bez obzira na brojne politi~ke iteritorijalne promjene, ostali su na snazi stari upravni propisi koji su vrije-dili do toga vremena. Stoga je bilo potrebno, poglavito prije dono{enjaUstava Jugoslavije 1946. godine, odrediti administrativno-upravnu podje-lu zemlje.

Dobro nam je znano da je prva upravna podjela u Kraljevini SHSizvr{ena 1922. godine Uredbom o podjeli dr`avne oblasti (Sl.novine Kra-ljevine SHS 92/22.), prema kojoj je podru~je Hrvatske bilo razdijeljeno na{est oblasti: Srijemska (Vukovar), Osje~ka (Osijek), Primorsko-krajinska,Zagreba~ka, Dubrova~ka i Splitska.

Do promjena je do{lo 1929. godine na osnovu Zakona o nazivu i pod-jeli kraljevine na upravna podru~ja (Sl.novine Kraljevine SHS, 233/29 i297/ 29). Ovim zakonom dr`ava je dobila novi naziv Kraljevina Jugoslavi-ja i bila je podijeljena na 9 banovina: Dravsku, Savsku, Vrbasku, Primor-sku, Drinsku, Zetsku, Dunavsku, Moravsku i Vardarsku.

257

Vesna Bo�iæ-Drljaèa: Razvoj uprave napodruèju Ðakova od 1945. do danas ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 255-268

Stvaranjem Nezavisne Dr`ave Hrvatske 1941. godine, podru~jetada{nje Hrvatske podijeljeno je na Glavni grad (Zagreb) i 22 velike `upe,koje su se opet dijelile na kotare i gradska poglavarstva, te op}ine.

Komunisti~ka partija Jugoslavije je tijekom rata 1941.-1945. godineorganizirala mre`u narodnooslobodila~ih odbora (NOO) kao po~etke novedr`avne vlasti.

Administrativnom podjelom Hrvatske 1945. godine Kotarski narod-

nooslobodila~ki odbor \akovo (KNOO) bio je u nadle`nosti Okru`nogNOO Slavonski Brod, koji je opet pripadao pod nadle`nost Oblasnog NOOza Slavoniju.

Iza rata, to~nije 25.VII.1945.godine, mijenja naziv u Narodni odbor

kotara \akovo (NN 3/45 od 03.X.1945.g.)

Novi prijedlog za teritorijalnu podjelu Federalne Hrvatske bio jeizra`en u prosincu 1946. godine kada ja Hrvatska podijeljena na 16 okrugas 113 kotara.

Prva administrativno-teritorijalna podjela iza rata izvr{ena je 1947.godine prema Zakonu o administrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske(NN 60/47), a svaka upravna podjela temelj je postojanja, egzistiranja ikraja kako upravne jedinice tako i postojanja i razgrani~avanja fondova uarhivskim ustanovama na Odjelu javne uprave poslije 1945. godine.

Prema ovome Zakonu podru~je NR Hrvatske bilo je podijeljeno na ko-tare, koji su se opet dijelili na podru~ja mjesnih narodnih odbora.

Pri formiranju podru~ja kotareva vodilo se ra~una o sljede}im na~eli-ma: da podru~je svakog kotara ~ini geografski povezanu cjelinu, da jena~in `ivota ljudi s obzirom na ekonomsku proizvodnju podjednak, te dapodru~je kotareva u privrednom, kulturnom i socijalnom pogledu pred-stavlja jedinstvo interesa ljudi cijelog kotara. Za sjedi{te kotara bilo je po-trebito da je povezano prometnim sredstvima sa svim mjestima, te da jetakav privredni centar kome gravitiraju sva mjesta njegova podru~ja.

Narodni odbor kotara \akovo obuhva}ao je sljede}a podru~ja mje-snih narodnih odbora: Beketinci, Beravci, Bra~evci, Budrovci, ^ajkovci,Divo{evci, Drenje, \akova~ka Satnica, \akova~ki Selci, \ur|anci, For-ku{evci, Ga{inci, Gorjani, Ivanovci, Jaruge, Josipovac, Ke{inci, Koritna,

258

Vesna Bo�iæ-Drljaèa: Razvoj uprave naZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 255-268 podruèju Ðakova od 1945. do danas

Ku}anci, Levanjska Varo{, Majar, Mrzovi}, Pau~je, Pi{korevci, Potnjani,Punitovci, Semeljci, Slobodna Vlast, Strizivojna, Svetobla`je, [iroko Pol-je, Toma{anci, Trnava, Velika Kopanica, Veliko Nabr|e, Vi{kovci, Vrbica,Vrpolje, Vuka.

Novom administrativno-teritorijalnom podjelom, tj. Zakonom o admi-

nistrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske iz 1949.g. (NN 29/49),upravne jedinice na podru~ju NR Hrvatske su bile oblasti, kotari, gradovi,gradski rajoni, gradska naselja i podru~ja MNO. Oblast Osijek obuhva}alaje podru~je kotara \akovo, grada \akovo i podru~ja mjesnih narodnih od-bora koji su ulazili u sastav kotara \akovo (40): Beketinci, Beravci,Bra~evci, Budrovci, ^ajkovci, Divo{evci, Drenje, \akova~ka Satnica,\akova~ki Selci, \ur|anci, Forku{evci, Ga{inci, Gorjani, Ivanovci, Jaru-ge, Josipovac, Jurjevac, Ke{inci, Koritna, Ku}anci, Levanjska Varo{, Ma-jar, Mrzovi}, Pau~je, Pi{korevci, Potnjani, Punitovci, Semeljci, SlobodnaVlast, Strizivojna, Svetobla`je, [iroko Polje, Toma{anci, Trnava, VelikaKopanica, Veliko Nabr|e, Vi{kovci, Vrbica, Vrpolje, Vuka.

Zakonom o administrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske iz

1950.g. (NN 27/50) u kotaru \akovo ukinuti su MNO ^ajkovci, \ur|anci,Forku{evci, Ivanovci, Jaruge i Josipovac, pa je kotar \akovo obuhva}aopodru~je sljede}ih mjesnih narodnih odbora (33): Beketinci, Beravci,Bra~evci, Budrovci, Divo{evci, Drenje, \akova~ka Satnica, \akova~kiSelci, Ga{inci, Gorjani, Ke{inci, Koritna , Ku}anci, Levanjska Varo{, Ma-jar, Mrzovi}, Pau~je, Pi{korevci, Potnjani, Punitovci, Semeljci, SlobodnaVlast, Strizivojna, Svetobla`je, [iroko Polje, Toma{anci, Trnava, VelikaKopanica, Veliko Nabr|e, Vi{kovci, Vrbica, Vrpolje, Vuka kao i podru~jegrada \akovo.

Prije ove reorganizacije podru~je kotara \akovo ulazilo je u sastavnovoosnovanog NO Oblasti Osijek 1949.g., koji je ve} bio ukinut 1951.godine.

Me|utim, ve} novim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ad-

ministrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske od 17. svibnja 1950.g.

(NN 48/50) grad \akovo izvan je sastava kotara \akovo.Zakonom o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i op}ine iz 1952.g.

(NN 16/52) podru~je NR Hrvatske dijeli se na kotare, gradove, gradske

259

Vesna Bo�iæ-Drljaèa: Razvoj uprave napodruèju Ðakova od 1945. do danas ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 255-268

op}ine i op}ine. Ovim Zakonom ukinuti su mjesni narodni odbori (MNO)kao organizacijske jedinice, a ustrojeni su narodni odbori op}ina (NOO). Usastav kotara \akovo ulazile su sljede}e op}ine: Bra~evci, Drenje, \akovoVanjsko, Ga{inci, Gorjani, Levanjska Varo{, Punitovci, Semeljci, Trnava,Velika Kopanica, Vrbica, Vrpolje, Vuka.

Na osnovu ovog zakona formirana je i Gradska op}ina \akovo.Zakonom o izmjenama zakona o podjeli NR Hrvatske na kotare, gra-

dove i op}ine iz 1954.g. (NN 59/54) do{lo je do spajanja Gradske op}ine\akovo i op}ine \akovo Vanjsko u jednu op}inu pod nazivom Gradskaop}ina \akovo.

Ukidanje kotara \akovo uslijedilo je Zakonom o podru~ju op}ina i ko-

tara u NR Hrvatskoj iz 1955.g. (NN 36/55),. kojim je ve}i dio njegova po-

dru~ja pripojen kotaru Osijek i to novoosnovani NO op}ina Drenje,

\akovo, Gorjani i Semeljci, dok je podru~je NO op}ina Levanjska Varo{ i

Vrpolje ulazilo u sastav kotara Slavonski Brod.

U razdoblju od 1945.-1952.g. na podru~ju \akova djelovao je Gradskinarodni odbor \akovo. Gradski narodni odbor kao predstavni~ki organ iorgan dr`avne vlasti obavljao je svoju vlast u svojoj administrativ-no-teritorijalnoj jedinici. Gradski narodni odbor koji je izdvojen iz kotara(kao ovaj |akova~ki) imao je nadle`nost mjesnog i kotarskog narodnog od-bora, a osobito se brinuo za u~vr{}ivanje veza radnog naroda sela i grada,podizanje komunalnog gazdinstva i pobolj{anja `ivotnih uvjeta svojihgra|ana kao {to je podizanje stambenih zgrada, uvo|enje rasvjete i grijan-ja, osnivanje menza, restorana, igrali{ta, bolnica i dr.

O svom unutra{njem ustrojstvu i poslovanju Gradski narodni odbordonosio je statut, koji je povr|ivao vi{i Narodni odbor.

No, ve} Zakonom o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i op}ine

iz 1952.g. (NN 16/52) ukinut je Gradski narodni odbor, a formirao se Na-rodni odbor gradske op}ine \akovo i op}ina Vanjsko \akovo.

S podru~ja \akova, Dr`avni arhiv u Osijeku, prema posljednjoj revi-ziji fondova Javne uprave 1995./96., ima 23 fonda i mo`emo re}i da jeve}ina fondova arhivisti~ki nesre|ena, a to su sljede}i fondovi: 1 NOK (na-rodni odbor kotara) \akovo, 1 GNO (gradski narodni odbor), 1 NOGO(narodni odbor gradske op}ine), 1 op}ina Vanjsko \akovo, 11 MNO-a

260

Vesna Bo�iæ-Drljaèa: Razvoj uprave naZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 255-268 podruèju Ðakova od 1945. do danas

(mjesni narodni odbori) i 8 NOO-a (narodni odbori op}ina), {to ukupno~ini cca 101,4 d/m gradiva. Sve fondove s podru~ja \akova predala jeSkup{tina op}ine \akovo na temelju primopredajnog zapisnika od07.08.1989.g. kao i upisa u Knjigu primljenog arhivskog gradiva broja 753Dr`avnog arhiva u Osijeku.

Fond br. 63,Narodni odbor kotara \akovo iz razdoblja 1945.-1955. g.,u fazi je obrade i sre|ivanja do Sumarnog inventara. Gradivo je fonda, tj.knjige i spisi, sa~uvano.

Ni`e upravne jedinice koje su ulazile u sastav kotara bili su Mjesni na-rodni odbori. U selima i manjim gradovima (varo{icama i trgovi{tima)osnivali su se 1944./45.g. mjesni narodni odbori. MNO-i su u funkciji vla-sti bili podre|eni Kotarskom narodnom odboru. Broj mjesnih narodnih od-bora u kotaru \akovo se mijenjao prema va`e}im zakonskim propisima.Tako je npr. broj mjesnih narodnih odbora prema Zakonu o administrativ-no-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske (NN 60/47 ) u kotaru \akovo iznosio39, da bi se Zakonom o administrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske(NN 29/49) broj mjesnih narodnih odbora pove}ao na 40, a Zakonom o ad-ministrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske (NN 27/50) smanjio na 33MNO-a. No, ve} sljede}im Zakonom o administrativno-teritorijalnoj pod-jeli NR Hrvatske (NN 16/52) mjesni narodni odbori su ukinuti.

Dr`avni arhiv s podru~ja \akovo posjeduje 11 mjesnih narodnih od-bora koji su u fazi sre|ivanja i obrade do Sumarnog inventara. Rije~ je osljede}im fondovima:

Fond br. 599, Mjesni narodni odbor Budrovci iz razdoblja 1945.-1952.g. Gradivo fonda nije sre|eno, a ~ini ga 1 knjiga. U tijeku je sre|ivan-je navedenog fonda.

Fond br. 615, Mjesni narodni odbor \akova~ka Satnica iz razdoblja1945.-1952.g. Gradivo fonda je nesre|eno, a ~ini ga 1 knjiga. U tijeku jeobrada i sre|ivanje navedenog fonda.

Fond br. 618, Mjesni narodni odbor Forku{evci iz razdoblja1945.-1950. Gradivo fonda je nesre|eno, a ~ini ga 1 knjiga. U tijeku jeobrada i sre|ivanje navedenog fonda.

261

Vesna Bo�iæ-Drljaèa: Razvoj uprave napodruèju Ðakova od 1945. do danas ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 255-268

Fond br. 621, Mjesni narodni odbor Gorjani iz razdoblja 1945.-1952.g. Gradivo fonda je nesre|eno, a ~ine ga 4 arhivske kutije spisa. U tijeku jeobrada i sre|ivanje navedenog fonda.

Fond br. 95, Mjesni narodni odbor Ivanovci iz razdoblja 1945.-1950.g. Gradivo fonda je nesre|eno, a ~ini ga 1 knjiga i 1 arhivska kutija spisa. Utijeku je sre|ivanje i obrada fonda.

Fond br. 631, Mjesni narodni odbor Josipovac iz razdoblja1945.-1950. g. Gradivo fonda je nesre|eno, a ~ini ga 1 arhivska kutija spi-sa. U tijeku je sre|ivanje fonda.

Fond br. 663, Mjesni narodni odbor Pi{korevci iz razdoblja1945.-1952. g. Gradivo fonda je nesre|eno, a ~ini ga 1 knjiga. U tijeku jesre|ivanje i obrada fonda.

Fond br. 666, Mjesni narodni odbor Punitovci iz razdoblja1945.-1952. g. Gradivo fonda je nesre|eno, a ~ine ga 2 knjige i 4 arhivskekutije spisa. U tijeku je sre|ivanje i obrada fonda.

Fond br. 676, Mjesni narodni odbor Svetobla`je iz razdoblja1945.-1952. g. Gradivo fonda je nesre|eno, a ~ine ga 2 knjige i 1 arhivskakutija spisa. U tijeku je sre|ivanje i obrada fonda.

Fond br. 683, Mjesni narodni odbor Toma{anci iz razdoblja1945.-1952. g. Gradivo fonda je nesre|eno, a ~ini ga 6 knjiga te 3 arhivskekutije spisa. U tijeku je sre|ivanje i obrada navedenog fonda.

Fond br. 686, Mjesni narodni odbor Trnava iz razdoblja 1945.-1952. g.Gradivo fonda je nesre|eno, a ~ini ga 12 knjiga te 4 arhivske kutije spisa.

Kao {to smo ve} i naveli, Zakonom o podjeli NR Hrvatske na kotare,

gradove i op}ine iz 1952. g. (NN 16/52) na podru~ju kotara \akovo formi-rao se Narodni odbor gradske op}ine \akovo (NOGO) i op}ina Vanjsko\akovo sa svojim mjestima: Budrovci, \akova~ka Satnica, \akova~kiSelci, Gorjanski Ivanovaci, Ku{evac, Novi Perkovci, Pi{korevci, [trosma-jerovac, Vi{kovci, Vu~evci.

NOGO \akovo, kao i op}ina Vanjsko \akovo, egzistirali su do 31. 08.1955. godine, a njihovim nestankom nastaje NOO \akovo (1955. godina).

U Dr`avnom arhivu u Osijeku nalaze se i fondovi Narodnog odboragradske op}ine \akovo i op}ina Vanjsko \akovo. Kako nema sigurnih po-

262

Vesna Bo�iæ-Drljaèa: Razvoj uprave naZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 255-268 podruèju Ðakova od 1945. do danas

kazatelja, ovi su fondovi vjerojatno preuzeti na osnovu primopredajnog za-pisnika od 07.08.1989.g. kao i upisa u Knjigu primljenog arhivskoggradiva broj 753. Na{a pretpostavka temelji se na popisu preuzetih fondovas cijelog podru~ja \akova. Fondovi nisu obra|eni ni sre|eni, a u tijeku jenjihovo sre|ivanje do stupnja Sumarnog inventara.

Na osnovu Op}eg zakona o Narodnim odborima (Sl. FNRJ 22/52) ute-meljeni su Narodni odbori (NO) kao lokalni organi dr`avne vlasti op}ina,kotara i grada, i njima su bili podre|eni svi lokalni organi uprave. Zakonom

o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i op}ine iz 1952.g. (NN 16/52)

ukinuti su Mjesni narodni odbori kao administrativno-teritorijalne jedini-ce, a ustrojeni Narodni odbori op}ina. Narodni odbori op}ina (NOO) obav-ljali su svoju vlast u skladu s Ustavom i zakonima. Svoju funkciju vlastivr{ili su na svojim sjednicama odbora/vije}a (op}insko vije}e i vije}e pro-izvo|a~a), a funkciju dr`avne uprave i preko svojih kolegijalnih tijela Sav-jeta i Komisija. NOO imao je i svoj statut kojim se odre|ivalo unutra{njeustrojstvo, raspodjela poslova i poslovanje NO, kao i odnos prema ustano-vama i poduze}ima koje je osnivao. U pogledu zakonitosti rada NOO bio jeodgovoran kotaru, a ovaj opet organima dr`avne uprave Republike. Jedanod najva`nijih organa NOO su bili Savjeti koji su rje{avali gotovo sveva`nije poslove iz nadle`nosti Narodnih odbora.

Statutom je bilo odre|eno postojanje 12 Savjeta pri NO op}ine i to za:op}u upravu, industriju i zanatstvo, poljoprivredu i {umarstvo, trgovinu iugostiteljstvo, komunalne poslove, stambena pitanja, prosvjetu i kulturu,narodno zdravlje, socijalnu skrb, rad i radne odnose, dru{tveni plan i finan-cije. Poslovi op}e uprave bili su obuhva}ali op}u kancelarijsku slu`bu,mati~nu slu`bu, personalnu slu`bu, upravno-pravne, te agrarno-pravne po-slove.

Pro{irenje teritorija niza op}ina zahtijevalo je formiranje novih organa- mjesnih odbora - u mjestima udaljenim od centralne op}ine. Ti su organibili potrebni zbog pribli`avanja op}inske samouprave lokalnom stanov-ni{tvu pa su formirani kao organi koji }e na svom podru~ju pru`ati pomo}NO-u za provo|enje zakona i propisa NO-a, te se brinuti o odr`avanju i iz-gradnji lokalnih komunalnih objekata, o kori{tenju i upravljanju op}ena-rodne imovine, o odr`avanju ~isto}e i rje{avanju svih problema.

263

Vesna Bo�iæ-Drljaèa: Razvoj uprave napodruèju Ðakova od 1945. do danas ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 255-268

Op}ine, gradovi i kotari mogli su se mijenjati samo Zakonima o terito-rijalnoj podjeli Republike. Prema njima se odre|ivalo koje se sve op}ine(gradske) nalaze na podru~ju odre|enog kotara, a isto tako pojedina naseljai podru~ja u gradu mogla su ~initi i zasebne op}ine u sastavu grada.Me|utim, sve op}ine nisu bile jednake po svojoj teritorijalnoj veli~ini, teprema karakteru i vrsti naselja, a razlikovale su se i po tipu i po udaljenostinaselja koja su obuhva}ala.

(Prema posljednoj «reviziji» fondova Javne uprave poslije 1945.g.,Dr`avni arhiv u Osijeku.)

Literatura:

1. FONTES - izvori za hrvatsku povijest 1, Zagreb, 1995.2. Registar pravnih propisa objavljenih u Narodnim novinama od

1945.-1959.g., Zagreb, 1960.3. Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske, Zagreb,

NN 60/47.4. Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske, Zagreb,

NN 29/49.5. Op}i zakon o Narodnim odborima, Beograd, Sl. list FNRJ 49/49.6. Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske, Zagreb,

NN 27/50.7. Zakon o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i op}ine, Zagreb, NN

16/52.8. Op}i zakon o Narodnim odborima, Beograd, Sl. list FNRJ 1952.9. Op}i zakon s izmjenama i dopunama, Beograd, Sl. list FNRJ 1953.

10. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o podjeli NR Hrvatske na ko-tare, gradove i op}ine, Zagreb, NN 8/1953.

11. Zakon o podru~ju kotara i op}ina u NR Hrvatskoj, Zagreb, NN 36/5512. Zakon o izmjenama podru~ja op}ina i kotara u NR Hrvatskoj, Zagreb,

NN 4/60.

264

Vesna Bo�iæ-Drljaèa: Razvoj uprave naZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 255-268 podruèju Ðakova od 1945. do danas

13. Zakon o podru~jima op}ina i kotara u NR Hrvatskoj, Zagreb, NN39/62.

14. Narodni odbor/ Priru~nik za narodnog odbornika, Zagreb, 1958.

15. Savezni zakoni o ure|enju i nadle`nosti na{ih op}ina i kotara, Beograd,Sl. list FNRJ 132/55.

16. Ustav SR Hrvatske, Zagreb, NN 8/74.

17. Dru{tveni dogovor o utvr|ivanju podru~ja zajednice op}ina slavon-sko-baranjskog podru~ja, Zagreb, NN 33/74.

18. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o podru~jima op}ina u SRHrvatskoj

19. Zakon o ustrojstvu republi~ke uprave, Zagreb, NN 41/90.

20. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Vladi RH, Zagreb, NN53A/91

21. Zakon o podru~jima `upanija, gradova i op}ina u RH, Zagreb, NN90/92.

DEVELOPMENT OF ADMINISTRATION IN \AKOVO AND THESURROUNDING AREA FROM 1945 UP TO THE PRESENT DAYS

Summary

The article gives a historical survey of administrative institutionsestabilished in the area from 1945 to the present days. It also nmes all thefunds created in this period, either as a result of a continous work or ofan abolition of certain administrative institutions in \akovo area. Theauthor names them all, chronoligically and hierarchically, according tothe time of their estabilishment. Administration is of particular intere-sent for us because its work and activities has enabled creation of archi-val materials, which are a permanent source of historical facts and dataabout prganisation and functioning of administrative institutions withina certain political and/or social system.

265

Vesna Bo�iæ-Drljaèa: Razvoj uprave napodruèju Ðakova od 1945. do danas ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 255-268

266

KRITIKE, OCJENEI PRIKAZI

267

268

Helena Sabliæ – Tomiæ, Goran Rem,

Puut nebeski: Ðakovaèka èitanka

Gradsko poglavarstvo, Turistièka zajednica,Matica hrvatska, Ðakovo, 2000., str. 273

Projekt Pregled slavonskeknji�evnosti ambiciozno su otpoèelimlaði sveuèilišni profesori osjeèkogPedagoškog fakulteta Helena Sabliæ– Tomiæ i Goran Rem, i veæ na sa-mom poèetku poluèili uspjeh. Nai-me, prva knjiga Osjeèka èitanka –Sretne ulice na knji�evnim susretimaFrana Galoviæa 2000. u Koprivnicinagraðena je kao najbolje djelo zavi-èajne tematike u 1999. godini.

Sada je pred nama veæ drugaknjiga iz predviðenoga ciklusa – Ða-kovaèka èitanka: Puut nebeski. Hva-le vrijedan poduhvat ipak je maloprebrz, što se na�alost oèituje u dije-lom površnom pristupu Ðakovaèkoj èitanci i izostavljanju jednog znaèaj-nog dijela ðakovaèkih autora. Cjelina je upotpunjena tekstovima drugihhrvatskih pisaca o Ðakovštini èime se dobilo na kvaliteti i bogatstvuknji�evnog spektra, no – stoji i pitanje ne bi li ta Èitanka, kad je veæ ðako-vaèka, trebala dati ðakovaèki doprinos slavonskom i hrvatskom pregleduknji�evnoga stvaranja? Tim više, što je veæ bilo panoramskih pokušaja sli-kanja ðakovaèkih zrnaca u mozaiku naše knji�evnosti (Matija Paviæ, Niko-la Andriæ, Tomo Matiæ, povjesnièari hrvatske knji�evnosti, ... pa sve do

269

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

novijih; Vladimira Rema i drugih, a i samih Ðakovèana: prerano umrlogrevnosnog ðakovaèkog muzealca Krešimira Paviæa, pa i mene).

Mo�da je moglo biti i više èinjenica o ðakovaèkim autorima i djelima,u marginalnim uvodnim napomenama i prièama, s više povijesnih podata-ka i komparatistièkih digresija, no to je, jasno, veæ pitanje koncepcije ipristupa tematici, a osjeèki autori sroèili su Ðakovaèku èitanku postmo-dernistièkim pismom.

Publicistièkije, vrjednije i ozbiljnije pisan rad bio bi daleko više re-cepcijski prihvaæen.

Prigovor upuæujem i prenošenju strukturalne matrice iz Osjeèke naÐakovaèku èitanku. Po toj shemi valjda trebaju biti sastavljene i sve ostaleslavonske Èitanke?! Nema li svako mjesto svoje originalnosti i potrebitispecifièan pristup unikatnoj graði?

Model podjele Osjeèke èitanke na pet dijelova ovdje je doslovce pre-nesen. Prvi dio – 18. stoljeæe, barem kod Ðakova, mo�e imati i svojepretpoglavlje koje bi moglo sadr�avati i neka od narednih imena. Prih-vaæajuæi da autori koji nisu iz Ðakovštine svojim pismom o njoj oboga-æuju Èitanku, tu bi se mogao naæi i prvi ðakovaèki biskup Ponsa, inaèemaðarski dominikanac i vjerojatni “ Anonimus “ koji je napisao “ GestaHungarorum “; potom jedan dio od 11 ðakovaèkih latinskih inkunabula,od kojih se 9 ne bilje�i nigdje dalje u Hrvatskoj, ili biskup Stjepan Broda-riæ s dijelom svoga opisa mohaèke bitke, ili pak znameniti turski putopi-sac Evlija Èelebi s opisom turskoga Ðakova. Ovdje valja istaæi da bezBiskupije (1239.) ne bi niti bilo ðakovaèke knji�evnosti sve do 20. stolje-æa, što u Èitanci nije naglašeno. Prije ðakovaèkog �upnika Ivana Grlièi-æa, prvog hrvatskog pisca u Slavoniji nakon izgona Turaka, po èijem jedjelu i prozvana ova èitanka Puut nebeski (1707.), pisao je i, ovdje tako-ðer nespomenuti, fra Nikola Ogramiæ, prvi bosanski biskup prozvan i ða-kovaèkim. Kod Grlièiæa moglo se istaæi da je još prije Relkoviæa usvome djelu kudio slavonsko kolo i druge poroke.

Zamjerka ide i šlampavom urednièkom radu Mirka Æuriæa, ðakova-èkoga kulturnjaka pozicioniranoga u strukturama vlasti, koji je od Osjeèa-na i naruèio ovaj rad, a prozvanom i u Jutarnjem listu i Slobodnoj

270

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

Dalmaciji zbog svog novog romana. Naime, Grlièiæev i tekst Ðure Serti-æa predoèeni su u slabo èitljivom preslikanom reprintu. Slikovni prilozisu siromašni i nedosljedni, knjiga je skromno opremljena, a pjesme JurjaTordinca tiskane su na crnoj podlozi, èime se dobio suprotan efekt – skri-venost! Izostavljeni su i Ðakovèanin fra Bartol Kne�eviæ i biskupi AntunMandiæ i Mirko Karlo Raffay, ali je zato tu Osjeèanin Antun Ivanošiæ! U18. stoljeæe ovdje je imenovan Karlo Paviæ (sic!), iako je on krajem togstoljeæa samo roðen, a stvarao je sve do 1859. ! – dakle, do sredine 19.stoljeæa! Nema niti prigodnih latinskih pjesama Stjepana Opoevèanina...

I drugi dio: 1800. – 1950. neprimjenjiva je podjela Osjeèke èitanke,jer Ðakovo ima svoju knji�evnu periodizaciju: predilirizam, ilirizam, ap-solutizam, realiste, bez znaèajnijih modernista, ali sa zastupljenim pisci-ma meðuraæa. Od prediliraca zastupljen je samo Adam FilipoviæHeldentalski, a nema i u ovom razdoblju prisutnoga S. Opoevèanina, te F.Kolund�iæa, Š. Stefanca, A. Tomikoviæa, M. Mihaljeviæa, K. Paviæa,J. i A. Mihaliæa (Osjeèana!), B. Pavliæa i A. Saboloviæa, prigodnih pje-snika, istina, marginalnog znaèaja, no po autorskoj nedosljednosti moglisu biti barem navedeni, kad je tu veæ jedan Vukovarac Samuel Kotzcian!

Moguæe je bilo ovdje istaknuti znaèaj ðakovaèkoga ilirskoga kruga (iLjudevit Gaj tada posjeæuje Ðakovo , bogoslovnog sjemeništa i odsjekafilozofije. Nes(p)retno je istaknut Juraj Tordinac, kako je veæ reèeno, noreprezentativnije su mogli biti zastupljeni i J.J. Strossmayer, primjerice ikao vrsni putopisac ( uz sjajnog govornika ), te i Mato Topaloviæ s pro-branijim pjesmama, a s mnogo jaèom novelistikom od predoèene pjesme iJanko Tombor. Topaloviæ 1845., kao profesor na ðakovaèkom sjemeniš-tu, prvi osniva katedru hrvatskoga jezika, dakle prije Babukiæa u Zagre-bu, a piše vjerojatno jednu od prvih knjiga u Slavoniji tiskanu Gajevomgrafijom. Kasnije æe tu predavati i filolog Fran Kurelac kao 1. uèitelj sta-roslavenskoga jezika. Ne nalazimo ni podataka o knji�evnom udru�enjubogoslova ðakovaèkog sjemeništa koje je rasadnik kasnijih pisaca, niti ogorljivom ilircu Ðakovèaninu Ivanu Stankoviæu, pjesnicima D. Tuniæu,J. Andriæu, S. Jasenkoviæu, S. Latkoviæu ili pak najizvoðenijem puè-kom dramatièaru Iliji Okrugiæu. O tome u Èitanci, dakako, niti rijeèi. O

271

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

Luki Botiæu, najznaèajnijem hrvatskom pjesniku koji je �ivio i stvarao uÐakovu, moralo se reæi daleko više, trebao je biti i znatno jaèe zastupljen.

Dobar je izbor relevantne i uistinu reprezentativne ðakovaèke noveli-stike Nikole Tordinca i Vilima Korajca, te nedomicilnih autora koji suznatno obogatili ðakovaèke vedute: Janka Jurkoviæa, Isidora Kršnjavog iA. G. Matoša. Na�alost, uopæe nije predoèena veza izmeðu Ðakova i Sla-vonskoga Broda preko Ignjata Alojzija Brliæa i sina mu Andrije Torkvata,Stjepana Marjanoviæa, te Ivana i Ferde Filipoviæa, kao što nisu predoèe-ne niti veze Ðakova s Bosnom, osim zastupljenog Martina Nediæa, jer jebez svojih bosanskih sudrugova franjevaca Grge Martiæa i Ivana FranjeJukiæa! Od kasnijih pisaca zastupljen je samo Josip Aurel Crepiæ, a neo-prostivo su izostavljena uistinu mnoga imena: Milko Cepeliæ, Matija Pa-viæ, Nikola Voršak, Josip Lovretiæ, Svetozar Rittig, Pavo Matijeviæ,Antun Matasoviæ, Ivan Ribar, Andrija Spiletak, Marinko Lackoviæ, Bi-skupi Antun Akšamoviæ i Stjepan Bauerlein, Andrija �ivkoviæ, JosipMatasoviæ... Valjda zato što su izostavljeni toliki Ðakovèani, na kraju tuje posve nepotrebno opet jedan Osjeèanin R. F. Magjer s prigodnicomStrossmayeru. Nek’ se naðe.

U treæoj prièi o gradu, Ðakovo od 1950., s nezaslu�eno favorizira-nim naslovom Povratak u doba jazza, jer se odlomak iz istoimenog Æuri-æeva romana nalazi u sljedeæem – èetvrtom dijelu Èitanke; razlog tomuvjerojatno je što se tada to poglavlje ne bi moglo zvati omiljenim Remo-vim izrièajem kao i u Osjeèkoj èitanci – Slavonsko ratno pismo (!); nalazi-mo opet istu prièu: nedostaje podosta ðakovaèkih autora, ali zato ihobilato nadoknaðuju ini. Ovo je sada veæ ili potcjenjivanje domaæeknji�evne produkcije autora koji bi se trebali naæi pod naslovom Èitanke,naime – trebala bi to valjda biti ÐAKOVAÈKA èitanka ili su to pak nez-nanje i ozbiljan nedostatak koji znatno umanjuju rad.

Tako su tu Matko Peiæ, Josip Palada, Pavle Bla�ek, Jakov Ivaštino-viæ i Stjepan Tomaš, a paralelno s njima i domoroci: izvrsni pjesniciFranjo D�akula, Luka Vincetiæ i Branimir Bošnjak, potom djeèji novelistAdam Rajzl, satirièni Anðelko Haner – Roðo i Antun Kalman – Šems, te

272

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

autorice za djecu - pjesnikinja Bo�ica Ditrih i prozaistica Jadranka Vuko-viæ. Najmarkantnije ime s ovih prostora, a i šire, Stanko Andriæ, pred-stavljen je sa znalaèkom obradom intrigantnoga srednjovjekovnogðakovaèkog zapisa, a tu su i mlaði pjesnici, za sada bez uknji�enja, Tiho-mir Dunðeroviæ i Ivan Kunštiæ. Zašto tu ne bi moglo biti i narednih ime-na, treba li to i reæi – podrijetlom iz Ðakovštine: veliki lingvist pokojnidr. Zlatko Vince, akademik Ivan Supek sa svojim sjeæanjima o djetinjstvuprovedenom u Ðakovu, ili pak sveuèilišni profesori Stjepan Damjanoviæ;Strizivojèanin kao i Stanko Andriæ, a sramotno je izostavljen i njihov po-kojni �upnik, uistinu uèeni Mitar Dragutinac; te Stanislav Marijanoviæ iMate Šimundiæ....

Slijedi najavljeni èetvrti dio s primjerenijim prvim dijelom ponuðe-nog naslova – U pravi trenutak, prema agilnoj popularnoreligijskojknji�nici Ivana Zirduma. No, ðakovaèki klerici: prethodno reèeni, potombiskup Marin Srakiæ, vrijedni Šuljak, Jarm, Araèiæ, Hraniæ...ðakovaè-ke redovnice... sa svojim vrijednim tekstovima ovdje uopæe nisu zastup-ljeni. Zato je tu Rijeèanin Rogiæ s proznom pjesmom o misnom vinu, aništa od vrsnog domaæeg enologa Benašiæa, tu su i Broðanin Dujmoviæ,Vinkovèanka Markasoviæeva, zaboga... Pa zato valjda i nema mjesta zasenzibilnog pjesnika Zdravka Cicvariæa (samo mu je pogrešno navedennaslov knjige!), ili osebujnog postmodernistièkog pripovjedaèa Igora Ro-ginu... No, zato je tu neprimjereno privilegirani Mirko Æuriæ (posloda-vac!), ali i stvarna velièina s kojom se s pravom ponosimo – ZvonkoMakoviæ, podrijetlom Budrovèanin.

I na kraju, konac djelo krasi! Resume: neosporan kvalitet Po�e�aninBoro Pavloviæ i, dakako, Osjeèani Tomaš i Rem sa svojim lamentacijamao malom – velikom Ðakovu!

Dojmu površnosti s previše ozbiljnih propusta i izostavljenih domicil-nih autora teško se oteti, šablonsko prenošenje Osjeèke èitanke - Sretnihulica na Ðakovaèku èitanku nije urodilo Puutom nebeskim, dapaèe.

Hrvoje Mileti}

273

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

Accede ad Certissiam, Anti~ki i ranokr{}anski

horizont arheolo{kog nalazi{ta [trbinci kod

\akova

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti- Odsjek za arheologiju,Zagreb, 1998., str. 156

»Pristupi u Certisiju« bio bi prije-vod dijela natpisa na nedavno uo~enojkamenoj plo~i, do sada jedinom epi-grafi~kom argumentu za ubikacijuCertisije na podru~ju [trbinaca, arhe-olo{kom lokalitetu nadomak \akova,a ujedno i naziv izlo`be koju je organi-zirao Muzej \akov{tine, Odsjek za ar-heologiju Hrvatske akademijeznanosti i umjetnosti te Arheolo{kimuzej u Zagrebu. Tijekom studenog iprosinca 1998. godine ta, za na{e prili-ke impozantna izlo`ba, mogla se pogledati u kripti |akova~ke katedrale.Danas, kada su eksponati izlo`be pohranjeni u depoe pojedinih muzeja,osim tragova utisnutih u memoriju onih koji su je posjetili, kao trajna vri-jednost ostaje vi{e nego instruktivan i vizualno dojmljiv katalog izlo`be. Uovom kratkom prilogu upravo je o njemu i rije~.

Prilozi u katalogu, osim katalo{kih jedinica, koje su op}e mjesto u tojvrsti publikacija, donose i nekoliko minuciozno pisanih tekstova (Branka

274

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

Migotti: »Povijest istra`ivanja [trbinaca i pitanje ubikacije Certisije« i»Vrednovanje arheolo{ke gra|e u svjetlu rimskodobnog i ranokr{}anskoghorizonta Panonije«; Ljubica Perini}: »Izvori o Certisiji«; Zdenka Dukat:»Nalazi novca« i Mario [laus: »Osteolo{ka analiza antropolo{kog materi-jala«) u kojima se, s razli~itih pozicija, interpretiraju rezultati najnovijegiskopavanja na {trbina~kom lokalitetu. Sadr`aji desetak grobova motrenisu u svjetlu dosada{njih spoznaja o tom lokalitetu, ali i anti~kim i ra-nokr{}anskim nalazi{tima u drugim dijelovima Hrvatske i Europe. Ukazatina zna~ajke svakog od nabrojanih radova u ovom prilogu naprosto nijemogu}e iako, uvjeren sam, znanstveni pristup problematici i kompetentno-sti autora nisu za posljedicu imali uobi~ajenu hermeti~nost, pa samim tim injihovo i{~itavanje ne zahtijeva veliko predznanje i poseban mentalni na-por. Drugim rije~ima, tekstovi su dovoljno transparentni i prihvatljivi naj-ve}em broju tzv. prosje~nih ~itatelja. Posebice se to odnosi na prikazistra`ivanja lokaliteta [trbinci od prvih Brun{midovih istra`ivanja 1895.godine, pa sve do najnovijih otkri}a koja su, zapravo, i bila poticaj za jednucjelovitiju i na znanstvenim spoznajama utemeljenu studiju.

Rezultati do kojih se do{lo analizama najnovijih iskopavanja (desetakgrobova s o~uvanim kosturskim ukopima, ranokr{}anska freska i mno{tvodrugog materijala) jo{ uvijek, ~ini se, nisu dostatni da se pouzdano utvrdito~na ubikacija rimskog naselja Certisije. Epigrafi~ki spomenik s imenomCertisije, prona|en 1998. godine u Dijecezanskom muzeju u \akovu, tre-bao je otkloniti svaku sumnju oko ovog pitanja, ali kako nisu zabilje`enepojedinosti njegova nalaza problem je i nadalje ostao otvoren. Branka Mi-gotti je mi{ljenja da »premda je gotovo izvjesno da (natpis) potje~e od[trbinaca …zrno sumnje valja sa~uvati. Temeljnim zadatkom istra`ivanjastoga i dalje ostaje kona~no potvr|ivanje davne pretpostavke o smje{tajuspomenutog rimskog naselja na tom mjestu.«

Borislav Bijeli}

275

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

Borislav Bijeli}: \akova~ke ulice - kratke

biografije osoba po kojima su dobile ime

Muzej \akov{tine, \akovo, 1998., str. 248

Autor knjige »\akova~ke ulice«,Borislav Bijeli}, od 1992. godine upo-slen je na mjestu kustosa-povjesni~araMuzeja \akov{tine u \akovu. Otadaje njegovo bavljenje i istra`ivanjeusmjereno prema zavi~ajnoj povijesti,napose manje poznatim ili neo-bra|enim temama iz |akova~kepro{losti. Objavio je niz publici-sti~kih, stru~nih i znanstvenih radovau razli~itim |akova~kim i slavonskimpublikacijama i izdanjima.

Kao rezultat autorovog zanimanjai nastojanja u obradi zavi~ajne povije-sti, knjiga je naslovljena »\akova~keulice«; Kratke biografije osoba po ko-jima su dobile ime, u izdanju Muzeja\akov{tine. Knjiga »\akova~ke ulice« opse`an je rad leksikonskog tipanastao u nakani autora da upozna i podsjeti sugra|ane i druge zainteresira-ne na `ivotopise osoba po kojima su ulice \akova dobile sada{nje ime, a»koje su svojim djelovanjem u razli~itim oblastima dru{tva, tijekom bli`eili dalje pro{losti ostavile upe~atljiv trag na lokalnom i (li) nacionalnomplanu.«

Leksikoni obi~no nude kratku, osnovnu i vjerodostojnu obavijest o po-jedinim temama i problemima. Tako i ovo djelo na kratak i pregledan na~in

276

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

omogu}uje provjeru, potvrdu i pro{irenje znanja o brojnim znamenitim izaslu`nim osobama iz na{e zavi~ajne, nacionalne ili pak {ire europske po-vijesti.

Na osnovi relevantnih podataka (enciklopedije, leksikoni, znanstvenei stru~ne knjige i ~lanci) autor je obradio i prikazao `ivotopise 83 osobe pokojima su nazvane |akova~ke ulice, odnosno po kojima nose ime danas.Znanje ili pak neznanje o tome tko su oni iz dalje ili bli`e pro{losti po koji-ma moja/na{a ili neka druga ulica u gradu imaju ime, poticaj je i potreba ukonzumiranju literature koju nam autor na sa`et i vjerodostojan na~in nudi.

Nakon predgovora u kojemu autor obja{njava ukratko motive pisanja inakanu knjige, slijede `ivotopisi (abecednim redom od Bo`idara Ad`ije doKatarine Zrinske) znamenitih osoba iz hrvatske i europske povijesti ili pakosoba koje su obilje`ile ili zadu`ile povijest \akova i \akov{tine. Pozor-nosti su napose vrijedni prikazi `ivota i djelatnosti \akov~ana ZvonimiraBen~evi}a, Hedvige Dekker, Vatroslava Doneganija, Franje Josipa Kosine,Pavla Kraljevi}a, Franje Arpada Mesaro{a i drugih manje poznatih izvanlokalnih |akova~kih okvira ili stru~nih krugova.

Dio tih `ivotopisa objedinjenih u knjizi objavljivao je autor na strani-cama »\akova~kog glasnika« u podlistku »Ulice pi{u povijest«, s prvot-nom nakanom upozoriti/upoznati sugra|ane na osobe po kojima suimenovane ulice njihova grada. @ivotopisi znamenitih i zaslu`nih osoba, iknjiga u cjelini, pisana je nepretenciozno, razumljivo i jednostavno s ciljemda korisniku pru`i lako ~itljivu i vjerodostojnu obavijest o nazivima |ako-va~kih ulica kao nerazdvojnom dijelu na{e pro{losti i sada{njice.

Knjiga sadr`i i ilustrativni materijal (portreti, razni prikazi: fotografijeili crte`i), {to je ~ini bogatijom, zanimljivijom, dokumentarnijom i stru~ni-jom. Vi{e nego uspjela likovna oprema naslovnice »\akova~kih ulica«djelo je Hrvoja Duvnjaka. Popis kori{tene literature po~etna je smjernicaonima koji o prikazanim i obra|enim osobama `ele znati i vi{e.

Namjenjuju}i knjigu prvenstveno mladima i ljubiteljima zavi~ajne po-vijesti, autor je ispunio osnovnu zada}u i stru~nost, ostvariv{i djelo nada-sve zanimljivo i poticajno.

277

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

Vladimir Geiger

Hrvoje Mileti}, \akov{tinom utjelovljeni

Matica hrvatska Ðakovo, Ðakovo, 2000., str. 106

U skromnoj izdava~koj produkci-ji, koja za predmet svojega interesaima \akovo i \akov~ane, prošle godi-ne iz tiska je iza{la knjiga Hrvoja Mile-ti}a »\akov{tinom utjelovljeni«.

Nakladnik te nevelike, `anrovski hete-rogene, dojmljivo pisane, naj{iremkrugu ~itatelja namijenjene i na mo-mente kriti~ki intonirane knjige neoro-manti~arskog naslova je Maticahrvatska \akovo. Izme|u korica knji-ge stalo je sve ono {to je predstavljalo, ivjerujem jo{ uvijek predstavlja, osnov-ni autorov interes - barem kada jeknji`evno stvarala{tvo u pitanju.

Knjiga sadr`i autorove prethodno objavljene radove u »\akova~komglasniku«, »Glasu Slavonije«, »Knji`evnoj reviji«, »Vijencu« i jo{ pone-kim, uglavnom studentskim glasilima. U prvom dijelu knjige uvr{tena sudva knji`evnopovijesna eseja u kojima autor daje genezu knji`evnog stva-ranja u \akov{tini, s posebnim osvrtom na period ilirizma. Slijede domi-nantno biografski prikazi najzna~ajnijih protagonista knji`evnog `ivota\akova 19. stolje}a (Topalovi}, Boti}, Korajac, Juraj i Nikola Tordinac,Strossmayer), te kriti~ki osvrti na recentna knji`evna ostvarenja slavonskihpisaca (Rajzl, Cveni}, Rogina). U poglavlju naslovljenom »^itam i ski-tam« uvr{teno je nekoliko kra}ih informacija o naslovima objavljenim uHit biblioteci, dok su u zadnjem dijelu knjige predstavljena dva rada veza-na uz aktivnost prije dvije godine pokrenute knji`evne manifestacije \ako-va~ki susreti hrvatskih knji`evnih kriti~ara.

278

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

Ukori~enjem spomenutih tekstova Mileti} je `elio »podsjetiti na kul-turolo{ki i knji`evni zna~aj autora iz \akov{tine u kontekstu hrvatskeknji`evnosti« u ~emu je, nema sumnje, u potpunosti uspio. Mo`da ~ak ivi{e od toga. U ovoj knjizi, posebice u prvim poglavljima, ima poticajnihmjesta koje valja respektirati i pri izradi monografskih studija o cjelovitostislavonskog, pa samim tim i hrvatskog knji`evnog prostora. No, na`alost, saspekta koherentnosti strukture knjige, ima i mjesta koja se doimaju potpu-no deplasiranim (»^itam i skitam«), ~ak i uz pretpostavku ako se zanemariosnovna intencija knjige »utjelovljene« u njezinom naslovu. Iskazanastrukturalna nekonzistentnost ne umanjuje op}i pozitivni utisak, tim vi{e{to je rije~ o prvoj Mileti}evoj knjizi, knjizi nastaloj iz imanentne potrebeautora da ponudi svoje vi|enje lokalnog knji`evnog stvarala{tva.

Borislav Bijeli}

279

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

Strizivojna, Zbornik radova o 300. obljetnici

prvog poznatog zapisa imena

Matica hrvatska \akovo, Udruga za za{titu prirodne ikulturne ba{tine »Razli~ak«, Strizivojna,\akovo - Strizivojna, 1998., str. 194

Sigurno }e biti mi{ljenja da 300.obljetnica prvoga poznatog zapisaimena jednog naselja nije osobito vri-jedna, povijesno gledano zna~ajna, ada bi joj bio prigodno podaren jedanZbornik. Unaprijed odbijam ovakveprimisli, mo`ebitne zamjerke i ospo-ravanja {to `elim potkrijepiti nekim~injenicama.

Isticanje prvog poznatog zapisaimena nimalo ne utje~e niti osporavapretpostavke da nema i starijih, samoih treba prona}i. Isto tako vrlo je iz-vjesno da je naselje Strizivojna i rani-je postojalo, a u prilog opravdanjuovakvog Zbornika ide i to da je rije~ o jednom od najve}ih sela na{e `upa-nije.

Zbornik je obuhvatio 194 stranice na kojima je, pored Uvodne rije~iurednika Stanka Andri}a, jo{ 12 razli~itih radova - priloga.

Prvi prilog pisao je dr. Stipo Damjanovi} i odnosi se na zabilje{ke ogovoru i imenu Strizivojne. U samom uvodu svoga priloga autor lijepoisti~e da govor u Strizivojni nije dijalektolo{ki ne{to poseban, a pozivaju}ise na Stjepana Iv{i}a, svrstava ga u jednu od 9 skupina slavonske {tokavice

280

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

s jo{ 12 sela toga podru~ja. Kratko, S. Damjanovi} ga je nazvao slavon-skim, staro{tokavskim, ikavsko - jekavskim.

Nakon ovoga Damjanovi} govori o glasovima, oblicima, sintaksosit-nicama i posu|enicama toga narje~ja i govora.

Razmi{ljanja o imenu sela zavr{ava jednom {alom ~iji je autor vjero-jatno sam gospodin Damjanovi}, no iako ga poznajem nisam uspio otkriti{to je njome htio poru~iti! Crtice iz povijesti Strizivojne pisao je ve} dobra-no plodni pisac povijesnih tekstova Stanko Andri}. U svom prilogu dr`i sekronologije, kre}u}i od antike, srednjeg vijeka do kraja turskog razdoblja.Ovdje se iz podru~ja kronolo{koga prebacuje na gonetanje izvora izna~enja imena sela i njegovog najstarijeg opisa. Veliki turski rat se malozanemaruje, vjerojatno objektivno, a detaljnije se kre}e s obnovom u 18. st.Nakon kratkoga demografskoga osvrta posve}uje se »{kolstvu« u Strizi-vojni. Ovom pitanju, s ponekim zanimljivim detaljima, za koje nisam sigu-ran da su bili potrebni, posve}uje punih 20 stranica i vremenski dopire do15. lipnja 1945. g.

Svoj prilog Andri} zavr{ava s povije{}u mjesne Crkve, te crkava i ka-pelica.

Kratke, vi{e statisti~ke osvrte na {kolstvo dao je Andro Mr{i}.

Neke segmente kulturnoga `ivota dotaknula je Marija Glava~evi} kojase potrudila sve to potkrijepiti i kazivanjima jo{ `ivu}ih aktera i kreatoratoga kulturnog `ivota.

Dio Zbornika sadr`i priloge o znamenitim »seljanima«, osobama, gdjeposebice podvla~im prilog o `upniku Mitru Dragutincu, velikom radnikune samo sela Strizivojne. Vjerujem da }e o njegovom povijesnom i hagio-grafskom radu biti sigurno i drugim prigodama puno rije~i. Odabir drugih»zaslu`nika« mogao je biti i druga~iji, po mojem mi{ljenju.

Veliko selo poput Strizivojne ima i bogatu i uspje{nu {portsku tradici-ju. O {portu, najvi{e nogometu, a onda i o {ahu i hazeni vrlo iscrpno je pi-sao Miroslav Bauer. Sam autor je jo{ uvijek aktivan u {portu, no japohvaljujem njegov pristup radu u ovom Zborniku, gdje jedini navodi dioznanstvenog aparata, izvora i litaraturu.

281

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

Mlada i perspektivna Marta Andri} javlja se prilogom o »modnim te-mama«, `enskim frizurama i pokrivanjima glave `ena Strizivojne.

Zbornik zavr{ava, ne znanstvenim, ve} umjetni~kim dijelom. Rije~ jeo pjesmama Franje D`akule i vrlo uspje{nom fotoprilogu »Iz strizivojnskihalbuma«. Smatram da je u fotomaterijalu umjesto nekih »obiteljskih« foto-grafija moglo biti vi{e seoske arhitekture Strizivojne, ona je jo{ uvijeksa~uvana ({tagljevi od {arene cigle i sl.).

U ovom prilogu Zbornika htio sam biti objektivan, ali i svjesno sub-jektivan u nekim dijelovima. U jednoj re~enici bi pak mogao pohvalitisamo trud oko Zbornika i podsjetiti da je lak{e kritizirati nego stvarati. Pri-kaz nije kritika ve} pribli`avanje Zbornika »publici«, s nakanom da sepro~ita ali i potakne na nova pisanja i nove projekte.

Nikola Damjanovi}

282

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

\akova~ki susreti hrvatskih

knji`evnih kriti~ara 1.

Matica hrvatska \akovo, 1999., str. 96

U prigodi odr`avanja Drugih|akova~kih susreta hrvatskih knji`ev-nih kriti~ara, 1. - 2. srpnja 1999., pred-stavljen je Zbornik radova s Prvihsusreta, odr`anih 2. - 3- srpnja 1998.godine u sklopu 30. jubilarnih \ako-va~kih vezova, ~ime je ova me|una-rodna smotra folklora zna~ajnooboga}ena i produhovljena novimsadr`ajem.

Uvodno slovo ovoj knji`evnokri-ti~koj knjizi dao je glavni urednik Sta-nislav Marijanovi}, jedan odpokreta~a Susreta, iskazav{i zado-voljstvo zapo~etim, i to ba{ u ovoj sla-vonskoj sredini, kao i va`nostkontinuiteta budu}eg djelovanja. Udijelu knjige {to nosi naslov Hrvatska knji`evna kritika danas, kao prinosOkruglom stolu, s pravom je uvr{ten izvrstan tekst Igora Mandi}a »Kritikahrvatske tekstualnosti«, uvodni dio iz njegove kriti~ke zbirke Knji`evno(st)rati{te. Mandi} tu znala~ki i nadasve lucidno, vjerno slika nezahvalnupoziciju knji`evnog kriti~ara u na{em doma}em »trusnom ozra~ju«. Dobarprinos je i tiskanje razgovora {to ga je s eminentnim kriti~arskim imenimavodio na Radio \akovu novinar Mile Ljubi~i}. I. Mandi}, i Branimir Do-nat, i Ante Stama} odbacuju tezu o provincijalnom mjestu susreta, te su za-jedno s Marijanovi}em predo~ili kompleksnu kriti~arsku profesiju.

283

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

U drugom dijelu donesena su kriti~arska priop}enja sudionika Susretakoja predo~avaju {iroki spektar tematskih zanimanja, ali i veliki generacij-ski i stilski raspon.

Vlaho je Bogi{i} iskazao suzdr`anost spram »spisateljskog nagnu}a«Slavenke Drakuli} kritikom njene knjige »Kako smo pre`ivjeli«. »Je lidoista izumro homo legens?« pita se Branimir Donat u svome izlaganju osvezi kritike i trenutnog statusa knji`evnosti. Nezaobilaznom knjigom oci-jenio je Igor Mandi} drugi svezak »Povijesti hrvatskog romana« Kre{imiraNemeca, dok je Stanislav Marijanovi} ozna~io Stjepana Toma{a »piscemkoji ne iznena|uje i ne iznevjeruje« u romanu Emigranti. Knjigu »San oIrskoj«, Zlatka Tomi~i}a, predstavila je Hrvojka Mihanovi} - Salopek, dokse predstavnik doma}ina, Hrvoje Mileti}, u kritici ogledao prikazom roma-na »Kajinov pe~at«, Josipa Cveni}a. Dvojicu pjesnika kr{}anskog nadah-nu}a, Ivana Goluba i Ivana [a{ka, predstavio je Bo`idar Petra~, a GoranRem je poeziju Delimira Re{ickog okarakterizirao »poeti~kim osloncem«mla|ih autora. O knji`evnoj kritici djela za djecu i mlade` prozborila jeDubravka Te`ak, a ovaj dio Zbornika zatvara Velimir Viskovi} s kritikomromana Jurice Pavi~i}a »Ovce od gipsa«.

U Prilozima donesen je »Pregled knji`evnog stvaranja u \akov{tini«Hrvoja Mileti}a, novinski ~lanci o odr`anim Susretima, te Pravila. Sazna-jemo i o pro{logodi{njem laureatu Susreta - Ivanu Jurinu Bo{kovi}u, koji jenagra|en za najbolju knji`evnokriti~ku knjigu Prozna vremena - sintezunjegova dvadesetogodi{njeg kriti~arskog stvaranja.

Izostanak najavljenih slikovitih prikaza, te vjerojatno bolju budu}ura~unalnu pripremu, mo`emo ovoga puta opravdati kao marginalije s obzi-rom na ostvareni pionirski posao Matice hrvatske \akovo, jer raduje izla-zak, a vjerujemo i u naredne knji`evnokriti~ke Zbornike koji nampredo~avaju vjernu sliku doma}e knji`evne produkcije i zrcale stanje uhrvatskoj knji`evnoj kritici.

Hrvoje Mileti}

284

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

2. |akova~ki susreti hrvatskih

knji`evnih kriti~ara

Matica hrvatska \akovo, \akovo, 2000., str. 108

Drugi |akova~ki susreti hrvatskihknji`evnih kriti~ara, 1.-2. srpnja 1999.godine, odr`ani u sklopu tradicionalnih\akova~kih vezova, iznjedrili su u lipnju2000. zbornik radova eminentnih perahrvatske knji`evne kritike. Za pozdravitije, svakako, prije svega napore koje ~ineorganizatori Susreta (a koji zasigurnonisu mali) ne bi li probudili ve} pomaloposlovi~no uspavanu svakodnevicu i dje-lomi~no razbili, bar nakratko, monotoni-ju ne-doga|anja u gradu.

Zbornik Drugih \akova~kih susretahrvatskih knji`evnih kriti~ara svakako jezanimljivo stru~no {tivo, ako ni zbog~ega drugog, onda zbog toga {to na jed-nom mjestu okuplja respektabilan broj knji`evnokriti~kih stru~njaka.

Podijeljen je na, uvjetno re~eno, tri velike cjeline: a) Okrugli stol, tj.raspravu o knji`evnoj kritici i ideologiji, b) prinosi knji`evnih kriti~ara (upodnaslovu Hrvatska knji`evna kritika u 1998. i 1999. g.) i c) prilozi i no-vinski ~lanci o Drugim |akova~kim susretima.

Prvi dio zbornika je pomalo neprecizno usustavljen jer ne donosi cijelisadr`aj doga|anja Okruglog stola ve} samo izvatke, tako da se ne mo`e do-bro ocijeniti dinamika i ton diskusije, odnosno kojim je tijekom diskusijatekla, npr. kao polemi~ari (sudionici) navode se na po~etnoj strani: Sead

Begovi}, Tea Ben~i}, Vlaho Bogi{i}, Ivan Jurin Bo{kovi}, Mirko ]uri},

285

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

Branimir Donat, Sre}ko Lipov~an, Tonko Maroevi}, Hrvojka Mihanovi Sa-

lopek, Igor Mandi}, Stanislav Marijanovi}, Bo`idar Petra~, Helena

Peri~i}, Goran Rem, Helena Sabli}-Tomi}, Ante Stama}, Velimir Viskovi},

dok u diskusiji (po prire|iva~u) sudjeluju Stama}, Viskovi}, Donat,

Bo{kovi}, Ben~i}, Maroevi}, Sabli}-Tomi}, Lipov~an, Begovi} i Mandi}, abezrazlo`no su izostavljeni Rem i Mihanovi}-Salopek (koje navodi H. Mi-leti} u svome tekstu, u istom zborniku!). Iznena|uju}a je pasivnost Sta-

ma}a (koji se javlja samo povremenim upadicama, vi{e usmjeravaju}itemu i upozoravaju}i druge, nego iznose}i mi{ljenje) i Marijanovi}a (kojise uop}e ne javlja), ljudi koji bi gotovo na svaku temu imali {to re}i.

Druga cjelina donosi petnaestak kritika od kojih vrijedi izdvojiti rado-ve kriti~ara knji`evnog ~asopisa Forum T. Ben~i}-Rimay o suvremenojpjesnikinji Adriani [kunca (Kova~i sjena), H. Mihanovi}-Salopek o roma-nu S. [krinjari} (Skriveno nali~je Zagreba), H. Peri~i} o lirici grada Zadradevedesetih (Zadarska lirika u devedesetim godinama), I. Jurin Bo{kovi}ao prozi grada Splita (Splitski prozni trenutak), te vi{e osvrt nego kritiku I.Mandi}a (Acticipacija iz »Obzora« 1924.) o »prvorazrednoj senzaciji«(kako sam ka`e), znanstveno-fantasti~nom romanu M. pl. [ufflaja Na Pa-

cifiku god. 2255., koji je nakon toliko godina zaborava do`ivio prvotisak.Ostali radovi nisu na o~ekivanoj razini i kao da su pisani s manjkom ambi-cija i slabijim postavljanjem prema problematici koju su si/im/ zadali.

Tre}i dio vrlo je korektno napravljen, donosi ~lanak H. Mileti}a o Da-nima hrvatskih knji`evnih kriti~ara (koji mo`e vrlo korisno poslu`iti u saz-navanju pojedinih detalja), prikaz prvog zbornika, te intervju M. Ljubi~i}as laureatom T. Maroevi}em.

Za kraj jo{ je spomenuti (kao nedostatak) neuvr{tavanje panoramskihizlaganja Vlaha Bogi{i}a (Hrvatska knji`evna kritika u 1998. i 1999. godi-ni) i Velimira Viskovi}a (Hrvatska knji`evnost, djela i pisci devedesetih),~ime bi zbornik vi{e dobio na kvaliteti, te ukazati lektoru na dvadesetak ne-potrebnih gre{aka.

Ivan Kun{ti}

286

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

Antun Mandi}; Uputjenje k’slavonskom

pravopisanju za potrebu narodnieh ucsionicah u

kraljestvu Slavonie 1779.,

Matica hrvatska Osijek, 1998., str. 119

Dr. Antun Mandi} ro|en je u Po`egi16. kolovoza 1740. godine. U rodnomgradu zavr{io je ni`e i srednje {kolovanje,a potom odlazi u Zagreb gdje na Zagre-ba~kom sjemeni{tu zavr{ava retoriku.Nakon toga Mandi} odlazi u Be~ na studijfilozofije, a nedugo po okon~anju studijau Bologni upisuje studij teologije kojegazbog bolesti napu{ta. Nakon pobolj{anjazdravstvenog stanja Mandi} ponovo upi-suje studij teologije u Be~u gdje je i di-plomirao 1763. godine. Iste godine jezare|en. U po~etku svoje slu`be postao jeregensom u po`e{kom sjemeni{tu, a po-slije toga slu`buje i kao `upnik, najprije uKoba{u a potom i u Lipovljanima. Kaovrlo nadaren i obrazovan ~ovjek govorio je sedam jezika. Godine 1806.Mandi} je postao |akova~ki biskup. U tom razdoblju osnovao je Bogoslov-no sjemeni{te s filozofskim fakultetom. Umro je u \akovu, 11. sije~nja1815. godine.

Na poziv ma|arskog baruna Josipa Urmenyja Antun Mandi} boravioje u Budimu gdje se upoznao s idejom ure|enja {kolstva u Ugarskoj i pri-dru`enim kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Godine 1776. Mandi} je ime-novan nadzornikom narodnih u~ionica za kraljevine Slavoniju i Hrvatsku,da bi 1782., na prijedlog cara Josipa II., bio imenovan savjetnikom kraljev-sko-ugarskog namjesni{tva.

287

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

Mandi} je zadu`en za uvo|enje slavonskoga pravopisa u {kole koje jeotvarala Marija Terezija i njezin sin Josip II. Antun Mandi} bio je predsjed-nik povjerenstva za izradbu jedinstvenoga hrvatskog pravopisa.

U ~etiri stolje}a - od pojave hrvatskog jezikoslovca, isusovca BartolaKa{i}a i njegove gramatike Institutionum linguae illyricae - do danas,hrvatsko jezikoslovlje dalo je niz vrijednih djela. Jedno od njih svakako je iUputjenje k’slavonskomu pravopisu za potrebu narodnieh ucsipnicah uKraljestvu Slavonie 1779. Pretisak ovog pravopisa |akova~kog biskupaAntuna Mandi}a (1740.-1815.) predstavljen je u povodu Dana grada \ako-va, 7. svibnja 1999. godine. Pretisak je priredila dr. sci. Ana Pintari}. Ured-nik pretiska je Josip Cveni}, a recenzenti su dr. Ljiljana Koleni} i dr.Stjepko Te`ak. Ovo vrijedno jezikoslovno djelo prona|eno je u Budimpe{tizahvaljuju}i vl~. Luki Marijanovi}u i Antunu Kne`evi}u.

Prvi poznati navod o Mandi}u kao autoru Uputjenja potje~e iz 1902.godine, dakle 123 godine nakon prvog izdanja pravopisa 1779. O tomesvjedo~i u svojoj knjizi Ma|ar E. Finaczy, koji ka`e: »…da je tiskari preda-

na naredba da tiska, osim hrvatskog pravopisa i hrvatskog alfabeta po pre-

uzvi{enom gospodinu Mandi}u, inspektoru zagreba~kom i ma|arski

alfabet po gospodinu Lubyju…« Nakon duge {utnje, ponovno spominjanjebiskupa Mandi}a kao autora Uputjenja, mo`emo zahvaliti jo{ jednom\akov~aninu - Zlatku Vinceu koji je na VII. me|unarodnom kongresu sla-vista u Warszawi 1973. godine, u referatu Udio Slavonije i Dalmacije u

oblikovanju hrvatskog knji`evnog jezika, povrdio biskupa Mandi}a kao au-tora Uputjenja.

Zna~enje Mandi}eva Uputjenja je vi{estruko. Ono se javlja u trenutkukada je u Hrvatskoj nerije{eno pitanje grafije, a najve}e {arenilo osje}alo seu pisanju palatala. U tom smislu Mandi} je dao svoja grafijska rje{enja kojasu se oslanjala na Lipov~i}evu i Reljkovi}evu grafiju. Uputjenje predla`eovu grafiju: ch za }; cs, fs za ~; gj, dj za |; er, r za r; f, s, za s; sh za {; x za `.

Uputjenje se javlja u vrijeme osnivanja hrvatskih {kola pa je u tu svrhutrebalo prirediti i ud`benike, ali najprije napisati pravopis koji }e normiratigrafiju i pravopisna pravila i kod pisanja knji`evnih djela kao i za nastavuhrvatskog jezika.

288

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

Uputjenje je koncem 18. stolje}a postalo slu`benim pravopisom uKraljevini Slavoniji, utjecalo je na pravopis knji`evnih djela u Slavoniji alii na pravopis izvan Slavonije, primjerice na Josu Krmpoti}a, Li~anina i Jo-akima Stullija, Dubrov~anina koji je svoj rje~nik prilagodio slavonskojgrafiji.

Uputjenje k’slavonskom pravopisu za potrebu narodnieh ucsionicah u

Kraljestvu Slavonie 1779. podijeljeno je u tri poglavlja.. Prvo poglavlje po-dijeljeno je na pet dijelova ili Odilenja u kojima se normira pisanje veliko-ga slova, odnos nekih fonema i grafema, odvajanje suglasnika, pisanjepotrebnih i izostavljanje suvi{nih slova i ure|enje slova. Drugo poglavljegovori o rastavljanju rije~i na slogove, a tre}e o uporabi razli~itih znakovakod slogova, rije~i i re~enica.

Prvo izdanje objavljeno je 1779. godine, a drugo 1810., oba tiskana uBudimpe{ti. Uz hrvatski tekst Uputjenje sadr`i i prijevod na njema~ki je-zik. Primjerak iz 1779. godine ~uva se u Budimpe{ti, a drugi primjerak iziste godine u Knji`nici HAZU u Zagrebu. Primjerak iz 1810, nalazi se uSveu~ili{noj i nacionalnoj knji`nici u Zagrebu.

Miro [ola

289

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

Julije Njiko{, \akovo je srce Slavonije

- narodni i radni obi~aji, pjesme, kola

i posko~ice seljana \akov{tine.

Gradsko poglavarstvo \akovo i smotra folklora»\akova~ki vezovi«, \akovo, 1998., str. 256

U \akovu je, u sklopu 30. \ako-va~kih vezova, 3. srpnja 1998. godinepredstavljena knjiga »\akovo je srce Sla-vonije« Julija Njiko{a.

Julije Njiko{ ro|en je u Osijeku 9.travnja 1924. godine gdje je zavolio iu~io glazbu, i `ivio do 1968. kada odlaziu Zagreb gdje `ivi i danas. Radna biogra-fija mu je vi{e no bogata. On je muziko-log, melograf, skladatelj, dirigent,novinar, glazbeni kriti~ar i komentator uGlazbenoj redakciji RTV Zagreb. Jedanje i od osniva~a i predsjednik Umjet-ni~kog savjeta Festivala hrvatske tambu-ra{ke glazbe u Osijeku, urednik notnihizdanja TAMBURA[KI ORKESTRI,~lan Upravnog odbora me|unarodne asocijacije INTERNATIONALFOLK MUSIC CONCIL itd.

Knjiga »\akovo je srce Slavonije« sadr`i autorov predgovor, pogovorprof. Marije Vukeli}, zapise o kaziva~icama i pjeva~ima, Tuma~ naziva iimena, te pet glavnih dijelova knjige: Narodni obi~aji po mjesecima, Na-rodne pjesme |akova~kog kraja, Kola i posko~ice |akova~kog kraja, Na-

290

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

pjevi u kolu, i na kraju, Narodne pjesme, kola i posko~ice |akova~kog kra-ja - partiture.

Pjesme, obi~aje, kola i posko~ice bilje`io je Njiko{ po cijeloj\akov{tini, no najvi{e ih je iz Gorjana, Ke{inaca, Semeljaca, Koritne, Bu-drovaca, Beravaca, Trnave, Strizivojne i Mandi}evaca. Mnogi su Slavoncisvojim pjevanjem, sviranjem i kazivanjem omogu}ili da ova knjiga budeautenti~na. Veliki broj njih nije vi{e me|u `ivima budu}i da knjiga pred-stavlja sa`etak autorova {ezdesetljetnog rada (najve}i dio zapisa je iz pede-setih i {ezdesetih godina). Zbog toga, a i zbog poodmaklih godinagospodina Njiko{a, izdavanje ove knjige bila je i potreba i nu`nost.

Slavonsko selo je sve manje selo u tradicionalnom smislu, a s umira-njem ljudi umiru i pjesme, obi~aji, plesovi… Dobro je da je dio na{eg sla-vonskog blaga zabilje`en u ovoj knjizi i na taj na~in sa~uvan za budu}enara{taje.

Na sve~anoj promociji ove knjige Julije Njiko{ vrlo je emotivno govo-rio o svom radu, te istaknuo da u svom bogatom pismohranu ima dovoljnomaterijala za nova izdanja. Izme|u ostalog rekao je i ovo: »Sretan sam {topripadam tom narodu i {to sam barem malo rasvijetlio ljepote koje je onstvorio.«

Knjiga »\akovo je srce Slavonije« mali je, ali vrlo vrijedan i zlatandio bogatog |akova~kog kulturnog i folklornog veza, jedinstvenog u svije-tu.

Adam Pavi}

291

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

Miro [ola, Moji razgovori s njima

Matica hrvatska \akovo, \akovo, 1998., str. 176

Nakon {to je sredinom devedese-tih, zajedno s Mirkom ]uri}em, potpi-sao knjigu »Ko{arka{ki klub \akovo1974.-1994.«, Miro [ola predstavio se~itala~koj publici 1998. godine i knji-gom »Moji razgovori s njima«. Knjiguje objavila Matica hrvatska \akovo.

Ako je uop}e primjereno knjigesvrstavati u pojedine `anrove, ovaknjiga, zasigurno, pripada `anrusportskog novinarstva. Prilozi od kojihje sa~injena ~ine presjek kroz [olinvi{egodi{nji rad u pra}enju sportskihdoga|anja, kako onih na terenima,tako i onih oko njih. Svi prilozi prvot-no su objavljivani tijekom 1993. godi-ne na stranicama \akova~kih novina,a potom sve do 1998. na stranicama \akova~kog glasnika, lista u ~ijem im-presumu stoji da je nezavisni dvotjednik \akova i \akov{tine, te da mu jeMiro [ola zamjenik glavnog urednika.

Knjiga sadr`i, gotovo u pravilu, intervjue koje je autor vodio s istaknu-tijim sportskim aktivistima koji `ive, ili su `ivjeli i radili u na{oj sredini.Iznimke su prvo, i dijelovi zadnjeg poglavlja. U prvom poglavlju knjige(»Osvrti«) prenesena je polemika koju je autor vodio s Ivicom Lasi}em(sportski novinar) i Adamom Rajzlom (u to vrijeme direktor Radio \ako-va), a u zadnjem poglavlju (»Portreti«) predstavljeni su nogometni kluboviiz Ku{evca, Vu~evaca, Pi{korevaca i Semeljaca. Osim spomenutih, knjiga

292

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

sadr`i i poglavlja: »Rukomet«, »Nogomet«, »Ko{arka«, »[ah« i »Ostalisportovi«.

»Moji razgovori s njima« nisu polivalentna knjiga. Zasigurno }e je ko-ristiti tek neki budu}i analiti~ari sportskog `ivota \akova, a stanoviti inte-res, nema sumnje, pobudit }e i me|u na{im sugra|anima, pasioniranimljubiteljima sporta. Ve} samom ~injenicom {to se pojavila, knjiga je unijelamalo svjetla u ina~e, barem {to se nakladni{tva ti~e, dominantno zagasitkolorit prouzrokovan pomanjkanjem novca, (ne)interesom za pisanu rije~ imalim brojem osoba koje znaju, i imaju {to napisati. Respektiraju}i gore iz-neseno, ne mo`emo a da ne pozdravimo njezino pojavljivanje, bez obzirana neka rje{enja koja su, mo`da, mogla biti i bolja. Mi{ljenja sam, a to je imoja osnovna objekcija, da je knjiga koncipirana mehani~ki, i to stoga {toautor knjige svoje novinske priloge nije pisao s vizijom kako }e ih jednogdana ukori~iti. Upravo zato, ~ini mi se, knjiga na momente djeluje »rastre-seno«, bez jasne referentne to~ke. Uostalom, kao i ve}ina knjiga nastalih nasli~an na~in. Obzirom na [oline godine, radnu energiju i ambicioznost, ovaknjiga sigurno ne}e biti njegovo `ivotno djelo. On mo`e i bolje, i to nesamo na planu sportskog novinarstva.

Borislav Bijeli}

293

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,Zagreb, 1997., str. 140

O Josipju Jurju Strossmajeru, bi-skupu Biskupije |akova~ke i srijemske,meceni i politi~aru, ispisano je bezbrojstranica od ljudi razli~itih provenijenci-ja i struka. Unato~ toga, ili mo`da ba{zbog toga, po svemu sude}i, jo{ uvijeknije pouzdano davati aksiolo{ke sudoveo cjelokupnoj djelatnosti toga, u hrvat-skoj povijesti 19. stolje}a intelektualno idjelatno zasigurno najmarkantnijeglika. Razloga tomu je vi{e. Ponajprije,Strossmayer je bio velik ~ovjek, a ka-rakteristika je velikih da ne podlije`uuobi~ajenim {ablonima koji su, kada suu pitanju tzv. obi~ni ljudi, jo{ koli-ko-toliko funkcionalni. ^injenica {to jebio ispred svog vremena uzrok je dodat-noj konfuziji, kako kod ve}ine njegovih suvremenika koji ga, objektivno,nisu mogli pratiti, tako i dana{njih istra`iva~a koji vrednuju njegovo djelo sgotovo stoljetne distance. Prednost, koja je nesumnjivo na strani ovih po-tonjih, za sada nije primjereno kapitalizirana. Ako izuzmemo one koji supisali o Strossmayeru s pozicija dnevno-politi~kog pragmatizma, ili pakone koji naprosto nisu dorasli tom poslu, naj~e{}i propusti, posebice publi-cista, rezultat su krivog pozicioniranja biskupove aktivnosti koja je nera-skidivo vezana za politi~ke procese druge polovice 19. stolje}a. Dakako,ponajprije u Hrvatskoj.

294

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

Da bi pridonijeli znanstvenom valoriziranju Strossmajerovog djela, aprema njegovoj osobi, iskazali du`ni dignitet, Hrvatska akademija znanostii umjetnosti, Biskupija |akova~ka i srijemska, Sveu~ili{te u Osijeku i grad\akovo inicirali su znanstveni skup o Josipu Jurju Strossmayeru. Nepo-sredni povod skupu, odr`anom u Zagrebu i \akovu od 26. do 27. listopada1995. godine, bila je 180. godi{njica biskupova ro|enja, 145. godina odnjegova re|enja, 125. godina od nastupa na I. vatikanskom koncilu i 90.obljetnica smrti. U uvodnoj rije~i akademik Ivo Padovan istakao je da je obiskupovom prosvjetnom i vjerskom radu puno toga napisano te da je natom planu te{ko re}i ne{to novo (primijetio bih, barem kada je rije~ o fakto-grafiji), ali da je o njegovoj politi~koj djelatnosti bilo, a i jo{ uvijek ima,razli~itih, dijametralno suprotnih shva}anja. Da je tomu doista tako, tran-sparentno je pokazao sada{nji biskup Biskupije |akova~ke i srijemske dr.Marin Sraki}. U svom prilogu, naslovljenom »Biskup Josip Juraj Stro-ssmayer izme|u odbijanja i prihva}anja«, konzultiraju}i impozantnu lite-raturu, ukazao je na opre~ne sudove izre~ene o Strossmayeru. Te sudove,koji se odnose na gotovo sva podru~ja njegova `ivota, Sraki} je eksplicitnokomentirao. Namjera mu je bila »iznijeti samo ~injenice odbijanja i prih-va}anja ne upu{taju}i se u podrobnije pobijanje ili obranu biskupovu.«[teta. Da se autor kojim slu~ajem prihvatio toga izazova, vjerujem da bi-smo, s obzirom na njegovu erudiciju i temeljitost u znanstvenom radu, do-bili arugumentima potkrijepljene sudove o nekim, jo{ uvijek otvorenimpitanjima o `ivotu i radu Josipa Jurja Strossmayera. Ovako, dobili smo tekinstruktivan pregledni ~lanak u kojem su su~eljena mi{ljenja respektabil-nih osoba hrvatskog vjerskog, politi~kog i kulturnog `ivota (Mato{, Radi},Kr{njavi, Star~evi}, Bogdan, Bogdanov…).

Ankica i Josip Pe~ari} potpisali su ~lanak »Strossmayer i Srbi«. U zak-lju~ku svoga rada konstatirali su da je obimna literatura o Strossmayeru»nastala ili u Austrougarskoj ili u Jugoslaviji, pa se njegovo djelovanje nijemoglo ni smjelo vrednovati na pravi na~in - na na~in koji bi u potpunostiopravdao njegovu devizu: 'Sve za vjeru i domovinu’. Tako se u Au-stro-Ugarskoj nije mogla isticati njegova `elja za slobodom hrvatskog na-roda, a u Jugoslaviji se pre{u}ivalo {to zna~i njegovo 'jugoslavenstvo’.«Upravo stoga njihova tema je interesantna, aktualna, ali i delikatna. Naime,

295

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

autori su iznijeli Strossmayerova negativna iskustva u kontaktima sasrpskim institucijama (npr. Srpska pravoslavna crkva) i pojedincima iz kul-turnog, vjerskog i politi~kog `ivota, a vidjeli su ih kao logi~an slijeddoga|aja iniciran srpskim antagonizmom, jo{ od cara Milutina i Du{ana,prema svemu {to je katoli~ko. Ovaj rad, svakako, dobro je do{ao, pogotovoobzirom na ~injenicu da desetlje}ima nitko nije imao dovoljno intelektual-ne hrabrosti ukazati i na tu dimenziju odnosa Strossmayera prema Srbima.No, ipak, sude}i samo na osnovu njega, nedovoljno upu}eni ~italac mogaobi ste}i utisak kako je Strossmayer na~elno imao averziju prema Srbima - ato nije to~no. Jasno je da se propusti slu`bene hrvatske historiografije tre-baju korigirati, {to je ovom prilikom djelomi~no i u~injeno, ali mi je manjejasna iznesena tvrdnja kako se u biv{im dr`avama nije moglo valjano vred-novati njegovo djelo. Naime, logika dr`avnog pragmatizma i logika znano-sti oduvijek su bile, jesu i bit }e suprostavljene, te stoga dr`im da je tu vi{erije~ o oportunizmu povjesni~ara i njihove spremnosti da nekomu iline~emu slu`e, negoli o zbiljskoj nemogu}nosti da se, i po cijenu odre|enihneugodnosti, bude na strani istine.

Dr. Pero Ara~i} pi{e o pastoralnom djelovanju biskupa Strossmayera.U 55 godina djelovanja biskup je, istakao je Ara~i}, u~inio puno u struktu-riranju biskupije. Osnivao je `upe i redovito ih pohodio, podizao kler, teu~inio puno na promicanju liturgijskog i sakramentalnog `ivota. O tim, ali inekim drugim aspektima njegovog pastoralnog djelovanja ({kolstvo i kul-tura, upravljanje biskupijom), autor je progovorio iznose}i egzaktne poka-zatelje koji su najbolji argument protiv osoba sklonih minoriziranjuStrossmayerovog anga`mana na nivou dijeceze.

O djelovanju biskupa Strossmayera na Prvom vatikanskom saboru(1869.-1870.) pisao je povjesni~ar dr. Andrija [uljak, ina~e jedan od boljihpoznavalaca njegovog djela. Nakon {to je pojasnio povijesni kontekst u ko-jem je odr`an Sabor, [uljak je analizirao svaki od ~etiri Strossmayerovaistupa, istaknuv{i stvarne razloge sukoba sa saborskom ve}inom i implika-cije iz toga proiza{le. Svoj rad zavr{io je konstatacijom da je Strossmayer»vi{e otac Drugog negoli Prvog vatikanskog sabora. Internacionalizacijakardinalskog zbora, ali i slu`be i ~asti Papinstva, ve}i naglasak na po{tivan-ju i odgovornosti nacionalnih crkava, kolegijalno upravljanje Crkvom i od-govorni polo`aj biskupa, nova vizija Crkve, ekumenski pokret, liturgijska

296

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297 Ocjene i prikazi

reforma, napose uvo|enje narodnog jezika u slu`bu Bo`ju, pa ~ak i novipolo`aj vjernika laika u Crkvi, va`nost biblijskog studija na crkvenimu~ili{tima… samo su neka podru~ja gdje je biskup dao svoj veliki dopri-nos.«

Iako se nije slagao s nekim odlukama Sabora, pa ~ak ga i napustio prijeslu`benog zavr{etka, Strossmayer je, iako nerado, prihvatio odluke ve}ine.Sli~no je postupio i na nacionalnom nivou. Niti jednog momenta nije dovo-dio u pitanje polo`aj zagreba~kog nadbiskupa kao sredi{nje osobe Kato-li~ke crkve u Hrvatskoj, {to je, posebice nakon Prvoga vatikanskog sabora,kada je o njemu govorila cijela Europa, mo`da i bilo za o~ekivati. Takvimodnosom Strossmayer je najeksplicitnije iskazao svoj odnos prema crkve-noj hijerarhiji. O tim pitanjima zainteresirani mogu saznati vi{e u ~lanku dr.Franje [anjeka »Strossmayer i zagreba~ka metropolija«.

Akademik Hodimir Sirotkovi} pisao je o Strossmayeru kao pokrovi-telju i meceni Akademije, skupina autora o Strossmayeru i vlastelinstvu|akova~kih biskupa, a dr. Stanislav Marijanovi} o Strossmayeru, Hrvat-skoj i Europi 19. stolje}a. U interesantnoj raspravi u kojoj se autor poziva ina do sada, koliko mi je poznato, nekori{tene, ali za poimanje Strossmaye-rovih politi~kih koncepcija bitne izvore, istaknuo je da, unato~ toga {to jebiskup veliko ime hrvatske i europske povijesti te pokrovitelj brojnih insti-tucija prosvjete, znanosti, kulture i umjetnosti, sve do danas »nema niti jed-ne zasebno objavljene cjelovite i znanstveno fundirane Akademijinemonografije.« Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru, dakako, nemo`e ispuniti tu prazninu, niti je zbog toga od strane Akademije iniciran.Namjera pokreta~a znanstvenog skupa i nakladnika Zbornika bila je prido-nijeti {to boljem poznavanju osobe i djela velikog biskupa kao vrijednostiza sebe, ali i pretpostavke za neku budu}u sveobuhvatnu studiju. Ako sezna da je o Strossmayeru ispisano na tisu}e i tisu}e stranica, te{ko je bilo zao~ekivati, ali ne i nemogu}e, da }e se na ovih 140 mo}i prona}i ne{to posvenovo i originalno. Takvih momenata doista nema puno, ali gledaju}i u cje-lini, radovi u Zborniku ~ine, a uvjeren sam i ~init }e, nezaobilazno {tivo zasve one kojima je stalo do istine o |akova~kom biskupu Josipu Jurju Stro-ssmayeru.

Borislav Bijeli}

297

Ocjene i prikazi ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 269-297

298

U SPOMEN

299

300

Sje}anje na Kre{imira Pavi}a

Pisati o nekom ~ovjeku nakon deset godina, u kojima su i pojedinci ihrvatski narod propatili te{ke dane borbe za slobodnu i samostalnuHrvatsku, nije lako. Nije deset godina dugi vremenski razmak, ali na{ih po-sljednjih deset godina su zaista bile bremenite progonstvom nas Ilo~ana,uni{tenjem Vukovara, razaranjem na{ih crkava i kulturne ba{tine, a sve toostavilo je tragove na na{oj psihi, pam}enju i osje}ajima.

Zamoljen sam da ne{to napi{em o kolegi muzealcu Kre{imiru Pavi}u,kojega sam poznavao i s kim sam sura|ivao dugi niz godina, a imao sam itu`nu ~ast oprostiti se s njime kao dopredsjednik Muzejskog dru{tva Slavo-nije i Baranje, 2. sije~nja 1991. godine, na |akova~kom groblju, gdje umiru Bo`jem po~iva njegovo tijelo. U to vrijeme sam napisao u Glasu Kon-cila i nekrolog o kolegi Kre{i, a sje}am se da je poslije od mene jedan\akov~anin tra`io i neke podatke o njemu za pisanje ~lanka, mislim da jeto bilo za neki sportski ~asopis. Ovaj prikaz i pi{em u intimnom i prija-teljskom ozra~ju a ne u suhoparnom ocjenjiva~kom, na {to nemam pravo,jer bih trebao pregledati svu Kre{inu pisanu ostav{tinu, koja se ~uva i treba-la je biti sre|ena u Gradskoj knji`nici i ~itaonici u \akovu.

Ne znam to~no kada sam se prvi puta susreo s Kre{om Pavi}em koji od1976. godine radi u Muzeju \akov{tine, ali vjerujem da je to bilo ubrzo ponjegovom zaposlenju, jer je i on, kao i ja, bio zauzeti mladi muzejski djelat-nik koji je uvijek i redovito dolazio na sastanke Muzejskog dru{tva Slavo-nije i Baranje. Skoro sam redovito dolazio na \akova~ke vezovi iposje}ivao Muzej \akov{tine, porazgovarao s kolegama, pregledao postavi prigodne izlo`be. Sje}am se Kre{e kao tihoga i nenametljivoga ~ovjeka,

301

Sjeæanje na Krešimira Paviæa ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 301-305

nije se isticao vanj{tinom, pa ~ak je i tiho govorio, skoro »ispod glasa« kaoda ne bi nekoga povrijedio, ali bio je znati`eljni istra`iva~ i pun znanja, na-pose je istra`ivao i poznavao lokalnu povijest, kulturna zbivanja i pro{lostsporta. Nisam sporta{, iako sam ne{to pisao o povijesti sporta u Iloku za~asopis »Povijest sporta«, tako da nisam znao niti se zanimao za Kre{inosportsko djelovanje, kao sporta{a i istra`iva~a povijesti sporta. O tim nje-govim zanimanjima saznao sam tek poslije njegove smrti.

I sada kada uzeh pisati o neumornom |akova~kom muzealcu iistra`iva~u lokalne povijesti, povijesti knji`evnosti i umjetnosti, Kre{imiruPavi}u, sjetih se svojih nekada{njih razmi{ljanja, odnosno bolje re}i primi-sli: bilo mi je poznato da je umrla mlada muzealka Hedviga Dekker, a ~iniomi se iscrpljen i stari Franjo ^orda{i}, a Kre{o kao da je imao »bole`ljivu«boju lica, pa kada je naglo umro ^orda{i}, te poslije mlad i naglo Kre{o, po-mislio sam da se neka »negativna sila« krije u zgradi |akova~kog Muzeja,a znano mi je da je Muzej u vi{e navrata imao problema i s lokalnim vlasti-ma, a ponekad i u samoj ustanovi. I Kre{o je neke od njih osje}ao i snosioposljedice toga stanja. Nije se nikada `alio na nerazumijevanje okoline isuradnika, a toga je bilo. No, tko ga je poznavao mogao je to i{~itati na izra-zu njegova lica, jer je bio naivno po{ten i iskren, pa se svaka napetost nanjemu odra`avala. Nikada o osobnim problemima i te{ko}ama nije govo-rio, samo o svojim istra`ivanjima i radnim interesima. Ako je trebao kakvupomo} ili izvor za svoja istra`ivanja, to je skromno i boja`ljivo zatra`io.Biti uz Kre{u, i}i s njime po \akovu, imao sam osje}aj da ne bi pogazio nimrava, a kamoli nekoga uvrijedio ili »o}epio«, pa ~ak ako bi zbog toga itrpio. Nisam siguran, ali ~ini mi se da je mogao imati nekih problema zbogsvoga uvjerenja i da je njegov »poti{teni« izgled dolazio od tih pritisaka.Mo`da ima onih koji bi se danas usudili vi{e re}i o tome {to se Kre{idoga|alo u godinama »slobode mi{ljenja i svih drugih sloboda«. Nisam ni-kada s njim razgovarao o njegovom vjerskom svjetonazoru, ali sam ga vi{eputa vidio za vrijeme sv. mise u katedrali. U to »humano« vrijeme nije bilopreporu~ljivo o tim temama razgovarati, te nisam ni ja to ~inio. Mo`da bi totrebao i po`aliti - ~ini mi se da bi iz Kre{e izlazilo potisnuto duhovno bogat-stvo, koje je ~uvao u krhkoj posudi svoga tijela.

302

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 301-305 Sjeæanje na Krešimira Paviæa

Budu}i da trebam ne{to napisati o radu Kre{imira Pavi}a na kraju ovo-ga prikaza navodim objavljene ~lanke o njemu, te ne}u navoditi sve {to jeon napisao, a spomenuto je u navedenim radovima. Ipak neke va`nije na-slove }u ponoviti i navesti radove koji nisu spomenuti. Na`alost nemampotpunu bibliografiju radova Kre{imira Pavi}a, a Borislav Bijeli} navodida je do kraja 1990. godine bilo objavljenih 147 naslova.

Od objavljenih radova na prvo mjesto svakako stavljam knjigu »Povi-jest |akova~kih tiskara«, \akovo, 1987. godine. U literaturi navedenoj uknjizi vidi se da se Kre{o objavljivanjem povijesnih ~lanaka po~eo bavitiprije zapo{ljavanja u Muzeju \akov{tine (zaposlen je po~etkom 1976. go-dine), jer mu je u reviji »\akova~ki vezovi« 1975. tiskan ~lanak »\ako-va~ke novine prije I. svjetskog rata«.

U vrijeme djelovanja Kre{e Pavi}a u Muzeju \akov{tine izi{la su tribroja Zbornika Muzeja \akov{tine »\akovo i okolica« (1978., 1982. i1985. godine) u kojima je sura|ivao svojim radovima, ali ~ini mi se da jebio nositelj cijelog programa: - u prvom broju je ~lan uredni{tva, te lektor ikorektor, u drugom broju je glavni i odgovorni urednik; u impresumu nijenaveden lektor i korektor, te smatram da je te poslove tako|er obavio. Utre}em broju Kre{imir je glavni urednik, ~lan uredni{tva te lektor i korek-tor. Iz svega navedenoga zaklju~ujemo da je Kre{imir Pavi} bio nositelj iz-dava~ke djelatnosti Muzeja \akov{tine, iako nisam istra`ivao tko jepokrenuo izdavanje Zbornika.

U Vinkovcima je 1987. godine odr`an Peti znanstveni sabor Slavonijei Baranje na kojemu je Kre{imir Pavi} iznio svoj rad »Po~eci hrvatskeknji`evnosti u Slavoniji nakon oslobo|enja od Turaka«. Zbornik radova ti-skan je 1991. godine, tj. poslije autorove smrti, a u njemu je objavljeno injegovo izlaganje na str. 317-326.

Godine 1988. Osnovna {kola u Trnavi tiskala je spomenicu »200 godi-na {kole u Trnavi 1786.-1986.«, \akovo, 1988. godine, u kojoj je Kre{imirPavi} obradio »Povijest sela Trnave« (str. 35-38).

U monografiji »\akovo«, koja je iz tiska izi{la polovinom 1990. godi-ne, koautor povijesnog dijela je i Kre{imir Pavi} (s dr. Andrijom [uljkom i

303

Sjeæanje na Krešimira Paviæa ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 301-305

Antunom Jarmom), te je autor prikaza: Znameniti ljudi, Kronologijedoga|anja i Bibliografije.

U prikazu o nekom ~ovjeku red je navesti i osnovne podatke o njemu:

Kre{imir Pavi} ro|en je u Slatini 27. prosinca 1951. godine, gdje mu jeotac slu`bovao kao u~itelj, iako je obitelj Pavi} stara |akova~ka korjenika.Djetinjstvo je proveo u Beravcima i Vrpolju zbog o~eve slu`be. Osnovnu{kolu je zavr{io u Vrpolju, a gimnaziju u \akovu 1970. godine. Na Filozof-skom fakultetu u Zagrebu 1977. godine diplomirao je komparativnuknji`evnost i jugoslavenske knji`evnosti. Od 1. sije~nja 1976. godine za-poslen je u Muzeju \akov{tine gdje radi do prerane smrti 1. sije~nja 1991.godine. Zaista, kako je tiho `ivio i radio, istra`ivao i pisao bez ikakvog isti-canja, tako je sam u ti{ini novogodi{njeg jutra, poslije najburnije no}i u go-dini, pre{ao u vje~nost u obiteljskom domu u Vrpolju.

Pokopan je drugi dan u obiteljsku grobnicu na groblju u \akovu, uzveliki broj prijatelja i znanaca, uz opro{tajne rije~i kolega i suradnika: mi-slim da smijem re}i da i opro{tajni govor tada{njeg pomo}nog, a sada dije-cezanskog biskupa Marina Sraki}a, nije bio govor samo vjerskog pastira,nego kolege znanstvenog radnika, jer ukop je predvodio `upnik Antun^e~atka, koji je izrekao homiliju. Ve} sam spomenuo da sam se oprostio odkolege i suradnika Kre{imira Pavi}a u ime Muzejskog dru{tva Slavonije i\aranje, kao njegov dopredsjednik. I tada sam se usudio re}i da je Kre{o»svoju vjersku i nacionalnu opredijeljenost svjedo~io i u vrijeme kada tonije bilo preporu~ljivo.« U ime mati~ne ku}e, Muzeja \akov{tine, oprostiose tada{nji direktor Ivo Pavlovi}, a rije~i opro{taja izrekao je i predstavnik[ahovskog dru{tva \akovo.

Neumorni istra`iva~ i nenametljvi znanstvenik Kre{imir Pavi}sura|ivao je u mnogim stru~nim ~asopisima i glasilima: Glasniku slavon-skih muzeja, Povijesti sporta, [ahovskom glasniku, Reviji »\akova~ki ve-zovi« (u kojoj je od 1982. bio i ~lan redakcijskog odbora), osje~koj Reviji,Glasu Slavonije, \akova~kom listu, Zborniku za povijest {kolstva i pro-svjete. Stru~nim radovima sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovi-

304

ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 301-305 Sjeæanje na Krešimira Paviæa

ma, ve} sam spomenuo Znanstveni sabor Slavonije i Baranje, Vojna krajinana tlu Jugoslavije i dr.

Na sprovodu je pomo}ni biskup Marin Sraki} rekao o kolegi Kre{imi-

ru Pavi}u:

»Prof. Kre{imira svi znamo kao neumornog, stru~nog i objektivnog, anenametljivog i tihog radnika. Uz svoj posao u Muzeju \akov{tine svojeslobodno vrijeme posvetio je studiju povijesti \akova i \akov{tine. Jedvada je bilo u Slavoniji i o Slavoniji kojeg znanstvenog skupa na kojem prof.Pavi} nije sudjelovao ili kao predava~ ili kao organizator. Njegovi se inter-venti, napisi, ~lanci i knjige odlikuju ozbiljno{}u, stru~no{}u i znanstve-no{}u, a napose humano{}u koja, na`alost, nije odlika svih povjesni~ara.Svojim radom prof. Kre{imir Pavi} zaslu`io je mjesto uz historika \akovai \akov{tine mons. Milka Cepeli}a, tajnika biskupa Strossmayera«.

Djelo kolege Kre{imira Pavi}a je obimno i ne mo`e nitko prou~avatipovijest \akova i \akov{tine a da se ne slu`i i ne koristi onime {to jeistra`io i objavio ovaj neumorni i samozatajni istra`iva~. I tako }e na{ kole-ga `ivjeti u pam}enju svoga slavonskog puka i objavljenim radovima znan-stvenika i svih koji pi{u o ovom dijelu Lijepe na{e.

Hvala Kre{imiru Pavi}u {to je svoje talente koje mu je Bog darovaoiskoristio obilato za dobro svoga zavi~aja i domovine Hrvatske, ~iju potpu-nu slobodu nije do`ivio, ali ju je mo`da ipak naslutio.

Literatura o Kre{imiru Pavi}u:

Batorovi}, Mato, Na{i pokojnici: Kre{imir Pavi}. Glas Koncila, God.XXX. br. 5. (468). Zagreb, 3. velja~e 1991.

Njirjak Eugen. U spomen: prof. Kre{imir Pavi} 1951.-1991. Jubilarnarevija 1967.-1991. \akova~ki vezovi, \akovo, 1991., str. 110-111.

Bijeli}, Borislav. Spomen na Kre{imira Pavi}a, Glasnik slavonskihmuzeja, Glasilo muzeja Slavonije i Baranje, @upanja, 1997. br. 1. str. 96.

Mato Batorovi}

305

Sjeæanje na Krešimira Paviæa ZBORNIK MUZEJAÐAKOVŠTINE (2001.) str. 301-305

AUTORI PRILOGA

BATOROVI], prof. Mato, Muzej grada Iloka, IlokBIJELI], mr. Borislav, Muzej \akov{tine, \akovoBO@I]-DRLJA^A, prof. Vesna, Dr`avni arhiv u Osijeku, OsijekDAMJANOVI], prof. Nikola, Gimnazija "A. G. Mato{a", \akovoGEIGER, dr. Vladimir, Hrvatski institut za povijest, ZagrebIVANKOVI], prof. Grgur-Marko, Muzej Slavonije, OsijekKOLAR-DIMITRIJEVI], dr. Mira, Filozofski fakultet, ZagrebKUN[TI], Ivan, \akovoLEK[I], @eljko, \akovoMATI], prof. Vilim, Dr`avni arhiv u Osijeku, OsijekMIGOTTI, dr. Branka, HAZU, ZagrebMILETI], prof. Hrvoje, Gimnazija "A. G. Mato{a", \akovoPAVI], prof. Adam, GorjaniPAVI], prof. Kre{imir, =PETROVI], dr. Tihana, Filozofski fakultet, ZagrebRATKOVI], Jasmina, \akovoRON^EVI], prof. Melita, Dr`avni arhiv u Osijeku, Osijek[OLA, prof. Miro, Gimnazija "A. G. Mato{a", \akovoUZELAC, prof. Branka, Muzej \akov{tine, \akovo

306

307

LIBRO

GRADSKI

PODRUM

FOTO COLOR

POLJUD

ABDERA

VITRAZV

KAMENOREZAC

\ A K O V O

\ A K O V O

\ A K O V O

\ A K O V O

\ A K O V O

\ A K O V O

\ A K O V O

ZORAN UZELAC

\ A K O V O

EXPRESS

IZDAVANJE ZBORNIKA POMOGLI SU

308