Boži

ć –

blag

dan

rado

sti

od 2

4. p

rosin

ca 2

017.

do

13. s

iječn

ja 2

018.

živo vreloživoživoliturgijsko-pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • GOD. XXXIV • CIJENA: 13 KN132017

ISSN 1331-2170 – UDK 282ISSN 1331-2170 – UDK 282

God. XXXIV. (2017.)Liturgijsko-pastoralni list

za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:mons. Ivan Šaško,

Ante Crnčević, Petar Bašić,Ivan Ćurić, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:mons. Ivan Šaško

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Vječna Tadić Stepinac

Grafi čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a10000 ZAGREB

Telefon: 01 5635 050Faks: 01 5635 051e-mail: hilp@hilp.hr

www.hilp.hr

Tisak:Grafi ka Markulin, Lukavec

ISSN 1331-2170 – UDK 282

živo vrelo

urednikova riječ 1 Bog nam se raduje!

naša tema: Božić – blagdan radosti 2 Slaviti otajstvo Radosti, M. Dančuo

Iz radosnoga iščekivanja u radosnu slavu D. Volarević

Radost u hrvatskim božićnim pjesmama s. V. Bešlić

otajstvo i zbilja 20 Biblijska razmišljanja:

I. Raguž, S. Slišković, D. Runje, I. Šaško, A. Vučković

Rođenje Gospodinovo (danja misa)

Sveta obitelj Isusa Marije i Josipa

Sveta Marija Bogorodica

Bogojavljenje

Krštenje Gospodinovo

trenutak 40 Anđeoski pozdrav i zvonjenje

13 • 2017 

Đuro Seder: Položen u jasle.

UREDNIKOVA RIJEČŽIVO VRELO   13–2017.

živo vrelo 1

E Bog nam se raduje!

Evo, »javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod« (Lk 2, 10). Glas anđela pastirima na betlehemskim poljima za-odijeva istinu Božjega utjelovljenja u navještaj radosti, u Ra-

dosnu vijest. Samomu navještaju prethodi ohrabrenje: »Ne bojte se!« (mè fobeîsthe), a potom nizanje svečanih i snažnih riječi: »javljam vam« (euangelízomai himîn) – »veliku radost« (haràn megálen) – »za sav narod«. Božić je svečana Objava radosti; doslovce: Evange-lizacija radosti. U traganju za značenjima i načinima evangelizacije danas i u nastojanjima da se evangelizacijom dopre do svih ljudi, do društva, kulture i svih područja života, kao da iz te Blagovijesti lako izostane ono što joj stoji na početku – Radost, koja je drugo ime za događaj rođenja Božjega Sina u ljudskome tijelu, u čovještvu. Možda u tome i jesu poteškoće našega navještaja: nastojimo naviještati zani-mljivo, privlačno, pa i radosno, nasmijano, ali bez dostatne svijesti i svjedočanstva da Onaj koga naviještamo jest Radost. Bog je Radost. On se raduje jer utjelovljenjem dolazi k nama.

Govor o radosti Božića može lako prijeći u brigu oko našega nu-tarnjega raspoloženja za Božji dolazak. Gdje je razlog božićnoj rado-sti? Zacijelo ne u nama i u radosti kojom umijemo barem donekle otvoriti svoje živote Utjelovljenomu, nego u Božjoj radosti kojom on pristupa nama ljudima. U otajstvu utjelovljenja Bog se raduje jer ko-načno ima nekoga izvan sebe, Utjelovljenu Riječ, od koga može biti ljubljen onom ljubavlju koja pristaje Bogu koji je Ljubav – govorio je Ivan Duns Scot. No, Bog se raduje također jer po utjelovljenju postoji netko izvan njega, netko u svijetu, tko može druge ljubiti potpunom božanskom ljubavlju. Bog se raduje jer je Ljubav sišla u svijet. Jer je »blaženije davati nego primati« (Dj 20, 35), Bog se više raduje razli-jevanju njegove ljubavi na svijet, nego ljubavi kojom će ljudi ljubiti njega. Zato je Božić blagdan Božje radosti. Može li čovjek pojmiti ve-ću radost od one da se Bog raduje zbog njega, zbog stvorenja koje je ljubljeno? Kad istinski spoznam i prihvatim da se Bog raduje meni, tada ću pronaći pravi razlog svojoj ljudskoj radosti i spoznati da ni-jedna druga radost ne može preteći tu radost kao i da nijedna žalost ne može raniti tu radost. Radujmo se jer se Bog raduje nama! U toj radosti želim vam radošću ispunjen Božić – blagdan Božje radosti.

Urednik

NAŠA TEMA Božić – blagdan radosti

2

RR adost je osjećaj ponesenosti i dragosti izazvan ljepotom, lju-bavlju, skladom i unutrašnjim zadovoljstvom. Obilježja ra-dosne osobe su: raspoloženost, ispunjenost radošću, razdra-

ganost ili veselost. U čovjekovu životu radost je najčešće izazvana nekim postignutim ciljem. Često se pojavljuje i uz doživljaj postignu-ća i djelotvornosti, zbog prisutnosti ljudi koji su nam dragi ili kojima iskazujemo naklonost, u povodu nekih važnih događaja na kojima smo nazočni ili koje iščekujemo, te zbog mnoštva pojedinačnih razlo-ga u svakodnevnom životu.

Izvanrednost božićne radostiProslava blagdana Kristova rođenja stvara ozračje iznimne radosti. Kulminacija je starozavjetnih iščekivanja i nadanja izraelskog naro-da. Svijest da je Gospodin prisutan, da vodi svoj narod i da će ispuniti svoja obećanja u izabranom Mesiji polazište je radosti za cijeli narod. Velika radost ispunjavala je izraelske blagdane i svetkovine koje su često bile povezane s gozbama, plesom i glazbom. Radost je u staro-zavjetnim tekstovima uvijek imala važno obilježje veselja zbog Božje moći i zalaganja za spasenje svih, zbog njegove slave i velikih djela u povijesti spasenja. Radost je posebno imala mjesto u žrtvenoj gozbi, budući da nije bila samo povod za radost, nego i simboličko primanje spasenjskih dobara. Stoga se u kasnijim starozavjetnim tekstovima sve više ističe eshatološka radost u konačnome klicanju i u slici rado-sne gozbe svih naroda na Sionu.

Baštineći cjelokupnu starozavjetnu tradiciju radosti i iščekivanja naviještenu u prorocima, cijeli Novi Zavjet obilježen je radošću koja je povezana s Kristom i sa spasenjem koje je u njemu darovano. Poče-tak Lukina Evanđelja ukazuje na posebnu poruku radosti u otajstvu Kristova utjelovljenja i rođenja. Pučka pobožnost naziva te događaje radosnim otajstvima. Evanđelist Luka nije samo predstavio osobe i događaje, već je prenio i duhovno ozračje u kojem su se odvijali ti spasenjski događaji. Jedan od najvažnijih elemenata ovih događaja upravo je radost.

Cijelo prvo poglavlje Lukina Evanđelja prožeto je riječju radost. Grčka imenica agalliasis, odnosno glagol agalliao spominju se u r. 14 gdje anđeo naviješta Zahariji rođenje Ivana Krstitelja: »Bit će ti ra-dost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati.« Zatim, u r. 44 Elizabeta je iznenađena reakcijom Ivana u utrobi na Marijin dolazak: »Zaigra mi od radosti čedo u utrobi.« Nadalje, u r. 47, u hvalospjevu

Slaviti otajstvo RadostiO ljepoti i krizi radosti u slavljenju Božića

Milan Dančuo

Susret s Kristom u blag-danu Božića omogućuje

kršćanima da se oslobode diktiranosti prolaznim,

ispraznim i materijalnim interesima modernoga svijeta te da se posvete

onomu što Božić uistinu jest i što im proslava toga

blagdana donosi. Prvi plod Božića radostan je

susret s Gospodinom. Bog koji je vječan i trans-

cendentan ulazi u povi-jest i u vrijeme čovjeka.

To je događaj koji nepo-vratno mijenja samu po-vijest, ali mijenja i samo

vrijeme, daje mu novi smisao i kakvoću.

2živo vrelo 3

I odjednom se anđelu pridruži silna vojska nebes-nika hvaleći Boga i govoreći: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!«Vladimir Blažanović: Nebo zemlju rasvijetli…

Magnificat Marijine riječi: »Klikće Duh moj u Bogu, mome Spasitelju« izraz su velike radosti. R. Cantalamessa u knjizi Otajstvo Božića pri-mjećuje da se grčki termin agalliasis rabio u značenju iščekivanja eshatološke radosti, kada nastupa vrijeme i dolazak Mesije. Stoga se u Kristu prepoznaje ostvarenje Božjih obećanja i dovršetak spasenja utjelovljenjem i rođenjem obećanoga Mesije.

U drugome poglavlju Lukina Evanđelja anđeo navješćuje pastirima Kristovo rođenje: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, ve-liku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.« (Lk 2, 10-11). Kristovo rođenje razlog je velike radosti jer se ostvaruje dugô iščekivanje izra-elskog naroda, ali i cijeloga svijeta. Na Božić se proslavlja i uprisutnjuje iščekivanje i radost patrijarha, proroka, Marije kao Bogorodice, preteče Ivana Krstitelja i samih pastira koji svjedoče tom izvanrednomu događaju. Božić-na radost stoga izražava vjeru u povijest koja Kristovim utjelovljenjem i rođenjem postaje povijest prožeta spasenjem. Božja Riječ koja je postala tijelom također je Božja Riječ koja postaje dije-lom povijesti.

Zanimljivo je promotriti da spominjanje riječi radost nije sporadično, već je to iznimno važno obilježje neizmjernog veselja koje prožima osobe i događaje vezane uz Kristovo rođenje. Svi su protagonisti uzbuđeni, u stanju užurbanosti i ispunjeni posebnom radošću: Marija žuri u gorje Elizabeti, Elizabeta je ushićena kada ugleda Mariju, Ivan Krstitelj se raduje u majči-noj utrobi, pastiri hitaju vidjeti Isusa, posjet mudraca koji dolaze iz dalekih krajeva itd. Najveća radost je upravo svijest da je Gospodin ispunio drevna obećanja i da je poslao obećanoga Mesiju. Ovi važni dionici povijesti spase-nja ne razmišljaju toliko o svojoj ulozi ili mjestu, već se svatko od njih raduje za onoga drugog. Svakog pojedinca prožima spoznaja da Bog dolazi i spaša-va: taj karakter zajedništva jest ono najvažnije u dugoj tradiciji iščekivanja izraelskog naroda.

Knjiga proroka Izaije u poglavljima 40.-66. izražava radost poradi po-vratka izraelskog naroda iz progonstva te nadu i obećanje budućeg Mesije. Prve kršćanske zajednice u Isusu i Mariji promatraju ostvarenje toga mesi-janskog i eshatološkog iščekivanja koje označuje novi odnos s Bogom. Ta-ko ono što je bila slika i iščekivanje kroz duga stoljeća, u otajstvu Kristova rođenja postaje ostvarenje i stvarnost. Radost postaje poveznica između proroštva u Knjizi proroka Izaije s početcima spasenja u Kristu. Prorok je navijestio trenutak radosti kada Bog proglašava kraj progonstva, omogućuje povratak i navještaj Božjeg pohoda narodu. U Kristu Bog doista pohađa svoj narod i u svome Sinu ostvaruje spasenje.

NAŠA TEMA

4

Božić – blagdan radosti

Ps 126 spomen je toga povijesnog trenutka i nade u budući Gospodinov dolazak: »Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k’o da sniva-mo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: ‘Velika im djela Gospodin učini!’ Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!« Ispunjenje ovoga psalma ostvaruje se u Kristu. Stoga i Marija uključuje retke ovoga psalma u svoj hvalospjev kada klikće: »Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!« (Lk 1, 49).

Blagdan Božića je kršćansko slavlje radosti. Stoga i liturgija naviješta Stari zavjet u svjetlu Novoga. U adventskome i božićnome vremenu mnoš-tvo je tekstova iz spomenutih poglavlja Knjige proroka Izaije. U liturgiji se ostvaruje drevno proroštvo Izaije koje snažno odjekuje u ulaznoj pjesmi da-nje mise na blagdan Božića: »Dijete nam se rodilo, sina dobismo, na pleći-ma mu je vlast. Ime mu je: Anđeo velikoga savjeta« (Iz 9, 6). Božja ljubav omogućuje rođenje Spasitelja svijeta. Kršćani se stoga posebno raduju otaj-stvu Kristova utjelovljenja i dolaska na svijet kao čovjeka. Iz toga razloga, u danu u kojem se rađa Život cijele povijesti i svih vremena, nema mjesta za tugu ili žalost jer, ostvarenjem Božjih obećanja, nitko nije isključen iz dio-ništva u toj radosti. Grješniku je u Kristovu otajstvu utjelovljenja ponuđen oprost i novi početak te je svaki čovjek pozvan na život.

Kriza božićne radostiU današnjem svijetu Krist je, međutim, neprimjetan u slavljenju svetkovi-ne Božića i božićnoga vremena. Unatoč boljitku i sveprisutnomu božićnom ugođaju, dominira kriza radosti: umjesto radosti i ispunjenosti, nakon gašenja božićnih lampica i pospremanja božićnih ukrasa, javlja se osjećaj ispraznosti i tuge. Približavanje godišnje proslave Kristova utjelovljenja ra-zlog je osvješćivanja važnosti blagdana i njegova značenja za čovjeka današ-njeg svijeta i za njegov način življenja.

Uobičajena je pojava u gotovo svakoj kršćanskoj zemlji da se rijetko može čuti čestitka: »Sretan Božić« ili spomen na proslavu svetkovine Isusova ro-đenja. Opće je prihvatljivo, politički korektno i neutralno poželjeti »ugodne praznike« ili blagdane te tako ukloniti sve svojstvene elemente za blagdan Božića kako se nitko ne bi osjetio ‘isključenim’ ili ‘marginaliziranim’. Na taj se način dolazi do paradoksa da je Božić slavlje bez slavljenika. Postoji pro-slava i ozračje ljudske radosti, a pritom se zaboravlja Tko je temeljni izvor božićne radosti. Božić nije ponajprije slavlje događaja, već slavlje Osobe.

Blagdan Božića u svojoj je naravi ostao blagdan dobrote i ljubavi. I dalje se čestita, izmjenjuju se dobre želje, no često se ne izlazi izvan okvira tog jednoga dana. Blagdan Božića tako je postao blagdan sentimentalnosti jer se slave dobri osjećaji, prilika da se obitelj okupi, slavlje je to dječje radosti… Postao je i blagdan konzumizma jer se za Božić kupuje mnoštvo poklona. Na kraju, postao je i blagdan društvenosti jer obitelji često odlučuju ići na putovanja ili provode blagdane izvan obiteljskoga doma. Proturječje Božića u modernome svijetu jest da je Krista kao slavljenika premalo, a božićnog ugođaja kao slavlja previše.

Može se posvjedočiti da se božićni ukrasi, sam božićni ugođaj i cijela žur-ba oko božićnih blagdana svake godine pomiče sve više i nerijetko se može

4živo vrelo 5

zamijetiti u nekim sredinama da se već ubrzo nakon svetkovine Svih Svetih, početkom studenoga, počinju užurbano pojavljivati prve lampice na trgovi-nama i u izlozima, kuglice i ukrasi se smiješe mogućim kupcima, a ulice po-primaju prepoznatljiv božićni ‘štih’. Blagdan Božića postao je tako blagdan lijepih osjećaja i konzumizma jer je uvijek potrebno mnoštvo darova koji ga svode na materijalnost i prolaznost, a najmanje je postao blagdan radosti i proslave Božjeg dolaska među svoj narod. Cantalamessa primjećuje da je danas blagdan Božića bez Djeteta Isusa kao okvir bez slike unutar okvira, kao misa bez posvetnih riječi euharistijske molitve, odnosno kao slavlje bez slavljenika. Liturgija stoga ima posebnu zadaću ponovno otkriti istinske i duboke motive božićne radosti i divljenja: diviti se uvijek iznova pred veli-kim otajstvom malenih jaslica i trajne Božje prisutnosti. Liturgija tako po-staje najizvrsnije mjesto iskustva božićne radosti.

Radost susreta s GospodinomSusret s Kristom u blagdanu Božića omogućuje kršćanima da se oslobode diktiranosti prolaznim, ispraznim i materijalnim interesima modernoga svijeta te da se posvete onomu što Božić uistinu jest i što im proslava toga blagdana donosi. Prvi plod Božića radostan je susret s Gospodinom. Bog koji je vječan i transcendentan ulazi u povijest i u vrijeme čovjeka. To je događaj koji nepovratno mijenja samu povijest, ali mijenja i samo vrijeme, daje mu novi smisao i kakvoću. U grčkoj mitologiji zanimljiva je figura Kronosa, bo-žanstva koje utjelovljuje vrijeme. Ali u svome apsurdu, Kronos proždire ono što je rodio. Na jednak način i vrijeme, chronos, koje je vrijeme ovoga svi-jeta, ne bi imalo smisla da u njega ne ulazi kairos, precizni Božji intervent i dar njegova Sina koji mijenja i daje ispunjenje i dovršenost vremenu. Kairos je Božje vrijeme, ali vrijeme koje ne teče, nego sasvim određen trenutak u povijesti koji mijenja i povijest i ljudsko vrijeme. Poradi toga je i samo doša-šće kao vrijeme iščekivanja najprikladnija priprema za primanje Dara koji je iz korijena promijenio vrijeme i vratio mu onu Božju dimenziju koju je čovjek narušio svojim prvim padom.

Susret s Gospodi-nom otvara čovjeku novu dimenziju poi-manja radosti. Božićna se radost ne živi samo na zemlji kao Božji dar, već se najizvrsnije živi u otajstvu Trojedinoga Boga. Božić postaje i Očeva radost, a razlog Očeve radosti jest što Bog od sada ima izvan sebe nekoga koga mo-

Jasle u koje je položen Utje-lovljeni Krist predstavljaju obnovu ranjenoga svijeta. On dolazi da bi svijetu vratio njegovu iskonsku ljepotu (Grgur Nisenski). Marko Rupnik: Rođenje Gospodinovo; mozaik u katedrali sv. Sebastijana (Vojni ordinarijat), Bratislava, 2011.

NAŠA TEMA

6

Božić – blagdan radosti

že bezuvjetno ljubiti na najizvrsniji način i od koga je voljen na najizvrsniji i najvrjedniji način. U Kristovu rođenju Otac dobiva utjelovljenu Riječ: Sina. Po Sinu, stoga, i svi kršćani postaju Božji sinovi te to postaje temeljnim razlo-gom Božjega pohoda svomu narodu. Razmišljajući o toj Očevoj radosti, mno-gi su crkveni pisci tijekom povijesti naglašavali da se Bog u Kristovu rođenju jednako raduje kao u početcima, kod stvaranja. Adventska liturgija u drugo-me tjednu donosi prispodobu o izgubljenoj ovci (usp. Mt 18, 12-14). Pronaći onu jednu izgubljenu ovcu za Boga je razlog posebne radosti. Tako je već u Došašću ta prispodoba slika božićne radosti: u Kristovu otajstvu cijelo je čo-vječanstvo pronađeno, nakon što se izgubilo u grijehu i povijesnim lutanjima.

Radost nastaje u Bogu, posjeduje svoj izvor u ljubavi Presvetoga Trojstva koje se daruje u otajstvu Kristova utjelovljenja i dolaska na svijet. Na pitanje kako pomiriti radost na dvije razine, onaj božanskoj i u ljudskoj stvarno-sti, kojoj je božanska radost nedohvatljiva, odgovor se može pronaći u Bož-jem djelovanju u povijesti i u vremenu. Naime, Božje djelovanje i njegova Objava postaju čudesni instrument i način kojim radost postaje dio čovje-kove stvarnosti. Po slavlju božićna radost postaje dio Crkve i života vjerni-

ka. Liturgijsko je slavlje spomenčin Kristova utjelovljenja i dolaska na svijet u rođenju. Ono je istovremeno i prisjećanje na čudesna djela, ali i dje-latan spomen koji postaje stvarna Bo-žja prisutnost za vjernike koji slave.

Crkva radost dobiva od konkret-noga susreta s Gospodinom, ali tu ra-dost crpi i iz povijesti, gledajući kako se Božja ljubav i prisutnost ostvaruju neprekidno i trajno. Radost dostiže vjernike kroz liturgijska slavlja u kon-kretnoj Božjoj prisutnosti. Liturgija ipak nije samo mjesto informacije o radosti i povijesnim događajima ili mjesto formacije za radost, već poziv da se iskusi Božja radost u konkretno-me životu. Božja riječ koja se navije-šta i liturgijsko slavlje uključuju cijelu osobu u najdubljemu kutku srca i du-še. Stoga je liturgijsko slavlje mjesto istinske božićne radosti i istinskoga susreta s Gospodinom koji pohađa svoj narod i ostvaruje obećanja o no-vome i vječnome Savezu. Od slavlja radost postaje temelj za kršćansku formu življenja: spomen na velika Božja djela postaje stvarna prisutnost koja djeluje među nama i ispunja nas radošću.

Radost skrivena u neznat nosti djeteta

i u skrovitosti jasala…Đuro Seder: Rođenje Go spo-

dinovo (iz grafičke mape).

6živo vrelo 7

Radost susreta s čovjekomDrugi plod prožimanja božićnom radošću jest novo poimanje susreta s bli-žnjima. Kristovo rođenje, koje mijenja taj odnos, dokaz je da Bog nije neko božanstvo izvan svijeta i povijesti ili neki antropomorf koji prividno posta-je čovjekom. Iz svoje ljubavi Bog šalje Sina kao veliki dar čovjeku, kako bi čovjek postao dionikom božanske naravi. Bog koji postaje čovjekom jedin-stveni je događaj u povijesti svijeta i različitih konfesija jer korjenito mije-nja odnos Boga i čovjeka, donosi novi pogled na čovjeka i otkriva njegov dublji smisao po otajstvu Božjeg utjelovljenja. Taj isti čovjek, ograničen u svojim mogućnostima i uvijek ovisan o Bogu, sada u Kristovu otajstvu dobi-va mogućnost participiranja u božanskome životu. Postaje stoga razvidnije da Božić ne može biti samo blagdan dobrih želja i lijepih poklona jer Božji pohod svomu narodu donosi puno više za cjelokupnu ljudsku egzistenciju i osim dobrih želja traži ponajviše iskreno i otvoreno srce, spremno poprimiti onaj isti stav skromnosti i jednostavnosti kakav je očitovalo maleno Dijete rođeno u siromašnoj štalici.

Marijina uloga u povijesti spasenja i njezin primjer pokazuju istovre-meno kako živjeti u radosti susret s Gospodinom i kako ostvarivati radosni susret s drugima, ali i kako otkriti svoju vlastitu sliku i smisao u Bogu. Po Mariji je na najizvrsniji način Božja radost ušla u svijet. U susretu s Gospo-dinom, Marijino se srce ispunilo posebnom radošću: radost zbog Boga koji dolazi u njezin život na osobit način, zatim radost poradi susreta između naroda i Boga, koji djeluje i čini velika čudesa. Marija prva promatra svijet u tome novom svjetlu Božje Objave. To je sasvim nov način pogleda na Boga te nov način pogleda na svijet i na povijest. Za Mariju je to novo iskustvo Boga, bez prijašnjih sličnih iskustava i moguće usporedbe u povijesti, ali ona ipak spoznaje tko je uistinu Bog.

Radosni susret s Bogom budi dvojak osjećaj straha i ljubavi: Bog koji je svet i uzvišen, ujedno i Bog povjerenja i ljubavi, jest Bog koji se brine za svoja stvorenja. U Božjem pohodu i njegovoj prisutnosti, stvorenje se samo prepoznaje u radosti i istini. Božji pogled prema Mariji ono je što je u pot-punosti izmijenilo njezin život: Marija ulazi u taj pogled i vidi se kako ju vidi sam Gospodin. Vidi se ponajprije kao malena i neznatna službenica. Strah pred Božjim licem izaziva nedostojnost, ali ju je Gospodin sačuvao od grije-ha i učinio dostojnom svoje prisutnosti. U njezinu odgovoru na Božji poziv sjaji nova svjetlost. Marija svojim životom uvodi poniznost jer će se i njezin Sin roditi ponizan. Prepoznavanje Boga, sebe i istine, stoga izaziva veliku radost koja postaje jedna od temeljnih sastavnica njezina života.

Radost susreta sa zajednicomPosljednja karakteristika slavljenja Božića jest življenje božićne radosti u or-ganizaciji zajednice i društva. Ako se mijenja odnos između Boga i čovjeka, nužno se mijenja i odnos među ljudima. Biti osobno dotaknut otajstvom Božića, mijenja u nama radost srca koje se tako više otvara međuljudskim odnosima. Božić je oduvijek bio blagdana dobrote, brige za najmanje i one koji su u potrebi. Isto tako je i blagdan ljubavi i obitelji jer je Božić sam po sebi prvo veliko antropološko predavanje u novom svijetu ljubavi i jer

NAŠA TEMA

8

Božić – blagdan radosti

se Bog iz čiste ljubavi rodio poput svakoga običnog djeteta i svijetu donio sasvim nov smisao i radost, ostvarujući na taj način starozavjetna obeća-nja. Danas je Božić nerijetko tek blagdan površne ili generičke filantropije, dobrih osjećaja i želja, koji obično potraju od Božića do blagdana svetoga Stjepana. Tek pokoji sat.

Međutim, Kristovo rođenje i trajna Božja prisutnost omogućuju kršćani-ma novi pogled na svijet. Poslije pogleda na Boga, gdje prepoznaju njegovu veličinu i svetost te svoju malenost, pogled na svijet donosi izazov prihva-ćanja patnje i svega što je nespojivo s Božjom ljubavlju. Jedino se u vje-ri i radosti može promatrati svijet drukčijim očima i prepoznati već sada u njemu manifestaciju Božjega kraljevstva. Liturgijsko slavlje omogućuje preuzeti Božje kriterije u vlastitome životu i omogućiti dodir Božje rado-sti i prisutnosti. Liturgija je za Crkvu vječno neprolazno bogatstvo. Otajstvo utjelovljenja koje slavimo postaje za Crkvu i način utjelovljenja u konkretnoj življenoj stvarnosti.

Kršćanska radost koja se prima i živi u slavlju jest stvarna, ali posjeduje i eshatološki karakter jer teži prema punoj i konačnoj radosti. Krajnji cilj radosti je Bog, odnosno susret s njime, kako piše sv. Pavao zajednici u Ri-mu: »U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!« (Rim 12, 12). Osim što je stvarna i eshatološka, radost je i unutarnja. Nije samo psihološka ili emotivna, već dostiže same dubine duše. Štoviše, ne dolazi izvana, već iznutra. Plod je Duha i Božje prisutnosti, nastaje iz otajstvenoga i stvarnoga djelovanja u srcu čovjeka po Božjoj milosti. Kako je istinski nu-tarnja, treba uvijek iznova potisnuti poteškoće koje nas ne bi smjele omesti da budemo istinski radosni.

Kršćani trebaju svje do čiti radost te je zadatak Crkve donijeti svijetu is tinsku bo žićnu radost. Prošlo je više od dvije tis uće go-di na od ulaska Boga u povijest svijeta, ali pi ta-nje je uvijek isto: s kojim se očima gleda na taj je-dinstveni događaj u be-tlehemskoj štalici?

Kršćani su pozvani primati i živjeti radost u poniznosti služenja. Bog dolazi u susret i pohađa svoj narod ispunjavaju-ći sva drevna obećanja. Pri mati u slavlju i životu Božju radost znači primi-ti čisti dar Božje ljubavi i biti obasjani svjetlom koje Krist donosi na svijet.

Nađoše dijete i majku njegovu i pokloniše se Kralju.

Đuro Seder: Bogojavljenje – poklonstvo mudraca; kapela

Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, Zagreb, 2013.

8živo vrelo 9

UIz radosnoga iščekivanja u radosnu slavuBožićna radost u obrascima Rimskoga misala

Domagoj Volarević

U božićnome vremenu nerijetko možemo čuti sintagmu najra-dosniji blagdan. O teološkoj utemeljenosti i značenju ovoga izraza uvijek se može govoriti, pronalazeći nove nijanse radosti

koja je u Bogu. Na prvi mah može se činiti da neki drugi vidovi otajstva spasenja koje proslavljamo u Gospodnjim (ali i u svim ostalim) blagda-nima ne bi bili radosni – što nikako nije točno. Ipak, sve više postaje jasno da se sintagma najradosniji blagdan, pod utjecajem društvenih događanja i nekih novijih kulturoloških gibanja, rabi s proširenim zna-čenjem i shvaćanjem koje se sve više odnosi na »vanjsko područje«, na vanjsku proslavu, nego na istinski doživljaj i »pro-življaj« svetkovine i samoga otajstva Gospodnjega utjelovljenja. Posebno se ovo odnosi na bogoslužje božićnoga vremena koje, pored istinskoga susreta i radosti s otajstvom novorođenoga Gospodina, odražava i neke »novo-običajne« forme kao izvanjsku nadopunu slavlju Božića. Dogodi se da te forme zauzmu cjelokupni prostor namijenjen slavlju i življenju otajstva. Iako one ne moraju biti zaprjeka cjelovitomu slavlju, svakako je svaki kršća-nin pozvan da dublje proniče u božićno otajstvo. Temelj i upotpunje-nje slavlja svetkovine Božjega čovještva vjernici bi morali pronalaziti u susretu sa živim Bogom, odnosno u liturgiji, bogoslužju. Počevši od navještaja Riječi i njezinih odjeka u misnim obrascima i molitvama, do vrhunca – slavlja euharistijskoga otajstva.

Radost koja daje životPojam radosti i veselja jedan je od češćih u obrascima rimskog misala. Potrebno je imati na umu da hrvatski prijevod često pojmom radost i njegovim izvedenicama prevodi dva latinska glagola i njihove izvedeni-ce: gaudere i laetare. Iako se oba pojma mogu prevesti sa ‘radovati se’, ‘radost’ (i izvedenicama), obično se gaudere prevodi s radovati se, dok se laetare prevodi s veseliti se. U božićnome ciklusu liturgijske godine, dakle i u došašću i u božićnome vremenu, pojmove radosti i veselja na-lazimo tridesetak puta, a u cijelome Misalu preko tri stotine puta. Već obrasci došašća pokazuju da to vrijeme odiše radosnim iščekivanjem najprije drugoga Kristova dolaska (do 16. prosinca), a potom nas, kroz posljednjih osam dana (od 17. do 24. prosinca), pripravlja za slavlje ra-dosti prvoga Kristova dolaska, onoga po utjelovljenju i rođenju. Liturgij-ski molitveni obrasci potiču tu radost i zbog toga došašće i jest radosno iščekivanje. U zbornoj molitvi 21. prosinca zgodno su ujedinjeni teo-loški vidici adventskoga iščekivanja i priprave za svetkovinu Rođenja

Božić je vidljivi poče-tak otkupljenja koje

će se dovršiti na kraju vremena. Napetost

između želja i teškoćâ odrazuje se na naše ži-vote, što dobro prepo-znaju i izriču liturgij-

ske molitve. Svetkovi-na i radosno slavljenje otajstva Gospodinova utjelovljenja daje nam

okrjepu i opomenu da dar otkupljenja

svakodnevno uprisut-njujemo. To je Božje

spasenjsko djelovanje, koje je i poticaj koji

pokazuje kamo treba biti usmjeren

kršćaninov život.

NAŠA TEMA

10

Božić – blagdan radosti

Gospodnjega: »Gospodine, radujemo se dolasku tvoga Sina u našem tijelu. Usliši nam molbu i nagradi nas vječnim životom kad dođe on u svojoj slavi, Isus Krist.« (Preces populi tui, qaesumus, Domine, clementer exaudi, ut, qui de Unigeniti tui in nostra carne adventu laetantur, cum venerit in sua mai-estate, aeternae vitae praemium consequantur.) Istaknuta napetost potiče daljnji dinamizam između sakramentalno-eshatološkoga već sada i još ne

u životu Crkve koja moli. U tome dinamizmu i po njemu ulazimo u božićno otajstvo i doživljavamo njegovu radost. Ulaskom u slav-

lje božićne radosti daljnji nam obrasci nude zanimljiv pogled i sve veće uranjanje u tu otajstvenu radost.

U zbornoj molitvi Mise bdjenja na svetkovinu Gospod-njega rođenja molimo: »Bože, ti nas svake godine ve seliš dočekom rođendana tvoga Sina. Sada ga s radošću pri-mamo kao Otkupitelja: daj da ga bez straha ugledamo kao Suca.« (Deus, qui nos redemptionis nostrae annua exspectatione laetificas, præsta, ut Unigenitum tuum, quem laeti suscipimus Redemptorem, venientem quoque Iudicem securi videre mereamur Dominum nostrum, Ie-sum Christum.) Ova se molitva pojavljuje kao spoj i prije-laz iz došašća u božićno vrijeme. Naglašava se kontinuitet radosti slavlja. Riječ je o jednome povijesnom događaju koji slavimo »svake godine« (annua) i koji nam otvara nebesku slavu (da ga bez straha ugledamo kao Suca), a sve se to odvija u veselju (laetificas, laeti) kojemu je izvor Bog i njegov utjelovljeni Sin. Naši dani, koji su prolazni, slavljem otajstva Gospodinova rođenja uzdižu nas iz ze-maljskih tjeskoba i mogućega straha pred konačnim su-dom Gospodnjim te nas utvrđuju ne samo u vjeri i nadi u susret s njim: božićno vrijeme pogotovo želi naglasiti i radost kairosa, milosnoga vremena u koje je preobra-ženo kršćaninovo vrijeme kada je radosno primio svoga Gospodina kao novorođenoga Kralja, ali i kao euharistij-skoga Krista.

Na tome je tragu i popričesna molitva Mise bdjenja: »Gospodine, obnovi u nama božanski život ponovnim slavljem rođenja tvoga Sina koji nam u pričesti daje svo-je jelo i piće.« (Da nobis, quaesumus, Domine, Unige-niti Filii tui recensita nativitate vegetari, cuius caelesti mysterio pascimur et potamur.)

Ponovno slavlje rođenja Gospodinova nije puka vrt-nja ukrug i obnavljanje uspomene, već aktualizacija, realizacija spasenja već ovdje: obnovi u nama božanski život! Doslovan bi prijevod jasnije naglasio: »daj nam… živjeti u novosti koju smo upoznali (recensita nativitate vegetari)«, gdje vegetari nerazdvojno uključuje ‘živjeti’ i ‘rasti‘ (suprotno od danas raširenoga reduciranoga zna-čenja glagola ‘vegetirati’). Važan je i zadnji dio rečenice:

u životu Crkve koja moli. U tome dinamizmu i po njemu ulazimo u u životu Crkve koja moli. U tome dinamizmu i po njemu ulazimo u božićno otajstvo i doživljavamo njegovu radost. Ulaskom u slav-božićno otajstvo i doživljavamo njegovu radost. Ulaskom u slav-

lje božićne radosti daljnji nam obrasci nude zanimljiv pogled i lje božićne radosti daljnji nam obrasci nude zanimljiv pogled i sve veće uranjanje u tu otajstvenu radost. sve veće uranjanje u tu otajstvenu radost.

»Ne bojte se. Evo, javljam vam veliku radost…«

Božić je objava Božje radosti.Đuro Seder: Rođenje Go-

spodinovo (iz grafičke mape).

10živo vrelo 11

tu darovanu novost života kušamo u euharistijskome blagovanju. Iskustvo radosti koja je u Bogu, izvor je pravoga života. Obično živimo tražeći radost i radosti, živimo da bismo pronašli radost. Liturgija daje drukčiju pedagogi-ju: potrebno je otkriti Radost da bismo pronašli istinski život.

Radost koja teži ispunjenju – onkraj životaIpak valja uvijek imati na umu da je osnova liturgijskoga navještaja Riječ Božja, Evanđelje na prvom mjestu, a molitve su uglavnom nadahnute tom istom Riječju. Evanđelje Mise polnoćke stav-lja radost zbog rođenja Gospodinova kao jedno od žarišta navještaja radosne vijesti: Javljam vam blagovijest, veli-ku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davido-vu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. (Lk 2, 10-11). Jedno od mogućih tumačenja jest i to da ta vijest ne samo da donosi radost, ona sama jest radost. I reakcija pastira na-kon anđelova objavljenja može prijeći u radost: to preu-zima i liturgija Mise polnoćke prenoseći u ulaznoj antifo-ni ponešto izmijenjene riječi anđela, ali s istim smislom i porukom: »Radujmo se svi u Gospodinu, Spasitelj se naš rodio. Danas nam pravi mir s neba siđe.«

Papa Benedikt XVI. propituje kršćansku vjerničku svijest: »Koja je ljudska reakcija pred čudesnim Božjim zahvatom da se pojavio kao malo Dijete, kao čovjek?« Reakcija ne može, kaže Benedikt, biti drukčija nego ra-dost i u tu nas radost uvode liturgijski tekstovi svetkovi-ne Božića. Budući da je otajstvo Kristova rođenja jedan od vrhunaca u kojemu se susreću nebo i zemlja, božan-sko i ljudsko, onda – govoreći sasvim ljudski – to dose-gnuće određenih vrhova, odnosno ispunjenje ciljeva, ne može u čovjeku ne izazvati osjećaj sreće i radosti.

Uključujući neizostavno i pashalno otajstvo, u darov-noj i popričesnoj molitvi Mise polnoćke dolaze do izražaja plodovi radosti Božića. Darovna: »Neka ti omili Gospo-dine prinos ove svetkovine: po ovoj svetoj razmjeni daro-va obnovi nas na sliku Isusa Krista u kom je naša ljudska narav sjedinjena s tvojim božanstvom.« U otajstvu Bož-jega utjelovljenja čovjek zadobiva onu formu življenja, kojom je već obdaren u svojoj naravi (in illius invenia-mur forma, in quo tecum est nostra substantia). To je novo, božansko dostojanstvo ljudskoga života na zemlji. Popričesna: »Gospodine, Bože naš, radosno slavimo ro-đenje svoga Otkupitelja. Molimo te da živimo po uzoru Kristovu, te mu se zauvijek pridružimo u nebeskoj slavi.« Uočavamo slijed, razvoj slavlja i njegovu konačnu svrhu: od sjedinjenja ljudskoga i božanskoga (darovna molitva), preko radosnoga slavlja i života po Kristovu uzoru (hro-nos se pretvara u kairos), do vječne nebeske slave.

Ipak valja uvijek imati na umu da je osnova liturgijskoga navještaja Ipak valja uvijek imati na umu da je osnova liturgijskoga navještaja Riječ Božja, Evanđelje na prvom mjestu, a molitve su uglavnom Riječ Božja, Evanđelje na prvom mjestu, a molitve su uglavnom nadahnute tom istom Riječju. Evanđelje Mise polnoćke stav-nadahnute tom istom Riječju. Evanđelje Mise polnoćke stav-

»Ne bojte se. Ja sam…« Kristovo je uskrsnuće obja-va da je Radost pobijedila i samu smrt.Đuro Seder: Uskrsnuće (iz grafičke mape).

NAŠA TEMA

12

Božić – blagdan radosti

Radost Božića pohađa naj prije najmanje, pastire, one koji gledahu nebo…

Max Hunziker: Usnuli pastir, oko 1946.

Sličan teološki slijed uočavamo i u zbornoj molitvi Mise zornice na Božić, premda se on tematski razvija oko ivanovskih teoloških pojmova Svjetla i Riječi: »Svemogući Bože, ti nas obasjavaš svjetlom svoje utjelovljene Riječi. To nam svjetlo po vjeri sja u srcu: molimo te da odsijeva i u našem življenju.«

Koncepcija liturgijskih molitava božićnog vremena s razlogom je takva da radost usmjerava prema konačnomu cilju, a to je zajedništvo s Bogom u slavi. Dinamika slavlja, možemo reći da je ovdje već uzela zamaha i dalje se nastav-lja osvjetljujući preko radosti i veselja još više dubinu božićnoga otajstva. A u toj dubini onaj tko ju iskusi, može naći još više od radosti samoga Božića: tu se osjeća i jasno naviješta i izriče sâma vazmena radost. Od samoga početka božićnoga vremena dinamika slavlja Gospodinova rođenja izriče redovito nje-govu svrhu: Otkupljenje, dakle Vazmeno otajstvo, Mysterium Paschale, te ko-načno Eshaton, ponovni Kristov dolazak, tako jasno naviještan još od došašća. Spomenuta zborna molitva božićne Mise bdjenja spojila je sve te elemente u obrednome izričaju: rođendan Sina, čime se izražava radost i veselje Božića; potom se ta radost i veselje pojačavaju jer Novorođeni je Otkupitelj po smrti i uskrsnuću svojemu, a naposljetku, na kraju vremena, on je i Sudac.

Liturgijske molitve božićnoga vremena čuvaju i izričaje koji nas prisjećaju i na manje radosne, štoviše, i teške trenutke ovozemaljskoga života, koji je okr-njen grijehom. U zbornoj molitvi šestoga dana Božićne osmine (30. prosinca) čitamo: »Svemogući Bože, staro nas zlo drži pod jarmom grijeha…«, a popriče-sna molitva 31. prosinca izriče i moli za utjehu koja je potrebna narodu u ne-postojanom tijeku ovoga života. Krist je došao da nas spasi od toga. Spominja-nje ovakvih pojmova ipak se uklapa u radosno slavlje. Naime, spominjanjem suprotnosti radosti i veselju (možemo reći da su to opisni izrazi upotrijebljeni u ovim molitvama), sama božićna radost biva više naglašena. A i otvara se pro-stor za temu otkupljenja koja se razvija i ponavlja u božićnim obrascima.

Božić je zato nama vidljivi početak otkupljenja koje će se dovršiti na kraju vremena. Napetost između želja i teškoćâ odrazuje se na naše živote, što dobro prepoznaju i izriču molitve. Svetkovina i radosno slavljenje otajstva Gospodi-nova utjelovljenja daje nam okrjepu i opomenu da dar otkupljenja svakodnev-

no uprisutnjujemo. To je Božje spasenjsko djelovanje, koje je i poticaj koji pokazuje kamo treba biti usmjeren kršćaninov život.

Vazmeno otajstvo nedjeljivo je povezano s radošću Božića. Papa Benedikt XVI. pri-mjećuje kako je radost na početku i na kraju Evanđelja: od Raduj se, Marijo i Javljam vam veliku radost, dolazimo, pri kraju, do nove ili obnovljene radosti, u navještaju uskrsnuća i pronalasku praznoga groba. Božja je Riječ, možemo kazati, zaodjenuta u radost, odnosno ona sama jest radost. Moli-tveni obrasci u Misalu uklapaju se u taj kon-tekst, jer naše molitve potaknute Evanđe-ljem odjek su radosti koja izranja iz susreta božanskog i ljudskog, u Isusu Kristu, da bi se u konačnici naše ljudsko susrelo s božan-skim u radosnoj slavi.

12živo vrelo 13

OO bogatoj baštini hrvatske božićne popijevke svjedoče brojna iz-danja hrvatskih pjesmarica kroz povijest do danas. Od Dalma-cije, preko Istre, Međimurja, Bačke, Gradišća i ostalih krajeva

te manjih i većih mjesta, obilježja hrvatskih božićnih pjesama nerijetko su uvjetovana raznim kulturalnim i drugim okolnostima. Tako su vla-stitosti melodije i teksta tipične za pojedine mjesne ili krajevne tradici-je, ali se najvećim dijelom naslanjaju na tekstove Svetoga pisma te na crkvenu predaju. Iako se ne možemo pohvaliti iscrpnim istraživanjima povijesti hrvatskih božićnih popijevaka, koje je dobrim dijelom otežano nedostatnim i nedostupnim rukopisnim izdanjima, može se ustvrditi da raznolikost koja se u tim pjesmama uočava predstavlja dragocjeno blago u našoj književnoj i crkvenoj povijesti. Na osnovu dosadašnjih istraživanja može se reći da su hrvatske božićne popijevke stoljećima njegovane u usmenoj predaji. Vjernici su ih pjevali u svojim obitelji-ma te u raznim okupljanjima o božićnim blagdanima. S vremenom se nastojalo, prikupiti ih i objaviti u zasebnim zbirkama. Već u 18. i 19. stoljeću pojavljuju se pjesmarice koje sadrže popijevke s tekstom i melodijom, ali i one s partiturama za orgulje. Intenzivnije prikuplja-nje popijevaka iz raznih pjesmarica, koje su objavljivane većinom za potrebe manjih zajednica, započelo je u 19. stoljeću. Pored doprinosa njegovanju i očuvanju hrvatske pučke popijevke, sakupljači su željeli u jednoj pjesmarici okupiti bogatstvo i raznolikost pojedinih krajeva, gdje su živjeli Hrvati te doprinijeti jedinstvu liturgije. Vjenceslav No-vak je, primjerice, u svoju pjesmaricu, objavljenu 1891. pod naslovom Starohrvatske crkvene popijevke, uvrstio veliki broj pjesama iz zbirke Cithara octochorda. U ono vrijeme radilo se i na obrađivanju i mo-derniziranju dotadašnjih popijevaka, ali i na skladanju novih. Hrvatski crkveni kantual iz 1934. godine plod je dugogodišnjeg rada i nastojanja mnogih skladatelja da bude sačuvana dragocjena baštine hrvatske cr-kvene popijevke. Naravno da je liturgijska obnova prije i nakon Dru-goga vatikanskoga koncila poticala mnoge skladatelje na njegovanje i harmoniziranje starih te na skladanje novih crkvenih popijevaka. Kao nasljednica dugačkoga niza izdanja hrvatskih pučkih pjesmarica objav-ljena je hrvatska liturgijska pjesmarica Pjevajte Gospodu pjesmu novu (1983. i 2003.), u kojoj je moguće prepoznati nastojanje da se odgovori zahtjevima najnovije liturgijske obnove.

Prema rukopisnom glagoljskom zborniku, tzv. Pariškom zborniku (Code Slave 11, 14. st.) najstarija i prva zabilježena hrvatska božićna

Radost u hrvatskim božićnim pjesmamas. Vinka Bešlić

Kristov dolazak i njegova prisutnost

izvor su radosti. Ona se doživljava ponajviše

u zajednici vjernika okupljenoj na liturgijska

slavlja, ali i ondje gdje jedni drugima činimo

djela ljubavi i milosrđa. Ova radost odzvanja kao preludij u slavlje

svetkovine Gospodinova rođenja i božićnoga vremena. Riječima

proroka Izaije: »Nek se uzraduje pustinja

i zemlja sasušena, neka kliče stepa i neka

procvjeta! Evo Boga vašega… on sam hita da

nas spasi!« (Iz 35, 1.4) advent uvodi u otajstvo

Božje radosti, u susret s Bogom koji je radost.

14

NAŠA TEMA

14

Božić – blagdan radosti

Čudesnost dolaska Božjega Sina na svijet

– po Djevici Majci (»Nascitur absque patre 

Deus infans Virgine Matre«)Nikola iz Verduna: Rođenje Gospodinovo, 1181.; detalj antependija oltara; zbirka

augustinskoga samostana u Klosterneuburgu, Austrija.

pjesma je Bog se rodi v Vitliomi. Ona se nalazi u najstarijoj kajkavskoj pje-smarici (Pavlinska pjesmarica iz 1664.), koja sadrži ukupno dvadeset i pet božićnih pjesama. Prvo izdanje pjevnika Cithara octochorda iz 1701. ima ih dvadeset i devet. Za božićne popijevke značajna je i pjesmarica Napivi bogoljubnih cerkvenih pisamah Marijana Jaića (Budim 1850.). U njemu se nalazi dvadeset i pet božićnih popijevaka, dok ih Orguljnik Karla Kin-dleina i Vatroslava Kolandera sadrži trideset. Veliki broj hrvatskih božić-nih popijevaka nalazi se u Pjesmarici i orguljniku Stjepana Hadrovića, u Hrvatskom crkvenom kantualu, Hrvatskoj crkvenoj pjesmarici i drugim zbirkama, sve do pjesmarice Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. U njima se primjećuje bogatstvo raznolikosti napjeva kod pojedinih božićnih pjesama, kao na primjer u popijevci U se vrime godišta, ili u pjesmi O, Betleme.

Čežnja za spasenjemČovjekovo srce ispunjeno je čežnjom za onim što ga ispunja, čini sretnim i daje smisao njegovu životu i njegovim djelima. Bog je onaj koji potiče tu čežnju, poziva čovjeka da ga traži i sam mu se objavljuje. Kroz čitavu povi-jest spasenja on se čovjeku postupno objavljivao, da bi u punini vremena njegova objava dosegla vrhunac u osobi Isusa Krista, njegovoj utjelovljenoj Riječi (usp. Heb 1, 1-2). On koji je došao da imamo život, u izobilju da ga imamo (usp. Iv 10, 10), dariva i smisao, okus i boju tomu životu. Čežnja za smislom života jest čežnja za spasenjem. Zato psalmist pjeva: duša moja čezne, Bože, za tobom i za spasenjem tvojim (usp. Ps 42, 1).

Navještaj o Gospodinovu dolasku i spasenju, koje on donosi, izraženo je snažno u tekstovima nekoliko starozavjetnih proroka. Tako pro-

rok Izaija vapi riječima: »O da razdreš nebesa i siđeš.« (Iz 63, 19b). Na drugome mjestu isti prorok budi nadu riječima:

»Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će iz-biti iz njegova korijena… on će pravdom opasati

bedra, a vjernošću bokove… zlo se više ne će činiti.« (Iz 11, 1sl.). Navještaj je to o rođenju Kristovu, ali i o njegovu kraljevstvu prav-de, ljubavi i mira. Blagovjesnici ove rado-sne vijesti trebaju se, prema proroku Izaiji, popeti na visoku goru i podignuti svoj glas navješćujući dolazak Gospodnji i njegovo Kraljevstvo. Ta radosna vijest ujedno je i utjeha da je narodu »ropstvo dokončano i krivnja okajana« (usp. Iz 40, 1-5. 9-11). U liturgiji došašća ovi starozavjetni tekstovi uvijek iznova pozivaju i potiču vjernike da priprave put Radosnoj vijesti, koju je Krist objavio. U Općim načelima o liturgijskoj godini i kalendaru čitamo: »Vrijeme doša-šća je dvojakog značenja: vrijeme priprave na svečanosti Božića, u kojima se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima, a ujedno

snažno u tekstovima nekoliko starozavjetnih proroka. Tako pro-rok Izaija vapi riječima: »O da razdreš nebesa i siđeš.«

19b). Na drugome mjestu isti prorok budi nadu riječima: »Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će iz-

biti iz njegova korijena… on će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove… zlo se više ne

14živo vrelo 15 14

i vrijeme u kojem se preko ovoga spominjanja misli upravljaju na iščeki-vanje drugoga Kristova dolaska na koncu vremena.« Jedan noviji himan pisan za vrijeme došašća O, dođi Kriste, Spase naš (tekst: fra Vjekoslav Miličević) sažeto izražava čežnju, molbu i nadu u ispunjenje obećanja, spa-senja i Kristova dolaska: »O, dođi Kriste, Spase naš, ti čežnjo sviju vjekova, kog proroci naviještahu da rodit će ga djevica. /Od zore roda ljudskoga ti ljubav jesi Očeva, ti želja sviju naroda, i nada palog čovjeka. / Ti rosom Duha svojega, pohodi nas o, Gospode, da cvjeta nam u grudima dar nade svijeta novoga. / O Isuse! O, Gospode, što vjekova vjekovječnih ti želju žar-ku ispunjaš, ti dolaziš i spasavaš.«

Vrijeme došašća je prije svega vrijeme radosnog iščekivanja. Uvidom u nedjeljna čitanja vremena došašća (svih triju godišnjih ciklusa), kao i mo-litvenih obrazaca te tekstova iz Liturgije časova, može se zamijetiti da se tema radosti provlači kroz njih kao neprekinuta nit. Štoviše ima svoju uzla-znu liniju i proteže se u liturgijske teksto-ve slavlja Kristova rođenja. Tako u Drugoj nedjelji došašća starozavjetna čitanja svih triju godišnjih ciklusa donose radosni na-vještaj dolaska Spasitelja i Zaručnika. Ula-zna pjesma Prve nedjelje došašća govori o nadi u Gospodina, a ulazna pjesma Druge nedjelje spominje radost srca i to onu, ko-ja dolazi od Boga, kako naglašava pričesna pjesma te nedjelje. Treća nedjelja došašća obiluje tekstovima koji pozivaju čitavu Cr-kvu na radost Pavlovim riječima: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: raduj-te se! – Gaudete in Domino semper: ite-rum dico, gaudete! (Fil 4, 4). Ulazna pje-sma Četvrte nedjelje došašća Rorate caeli predstavlja svojevrsni poklik Kristu koji dolazi. Radost iščekivanja prerasta u klik-taj onomu koji umnaža radost i uvećava veselje (usp. Iz 9, 2), Spasitelju koji ulazi u naš život, u našu svakodnevicu – običnu, ljudsku, opterećenu grijehom…

Osim liturgijskih tekstova na radosno iščekivanje Gospodinova dolaska i daro-vanog nam spasenja po njemu i u njemu pozivaju i naše adventske popijevke. One navješćuju radost, kao npr. popijevka Ra-duj se, grade Nazaret (PGPN 371). Druga strofa popijevke Poslan bi anđel Gabrijel (PGPN 368) pjeva: »Veselje sad će početi, sina ćeš Božjeg začeti, Bog Duh će Sveti s tobom bit i ove riječi ispunit.« Popijevka Klikujte sada zanosno (PGPN 364), na-

Radost koja postaje veseljeVeselje ti navješćujem, puče kršćanskijerbo se Kralj u Betlemu rodi nebeski.Još mali, u štali, kog stvorenje svako slaviŠtuje, diči, jer je pravi on naš Spasitelj i Otkupitelj.

Pred tako ushitnim misterijem, odjednom – tako je pjesma komponirana – kao da počinje religiozni ples

oko ovoga čuda Božjega, tako bliskoga ljudima. I pjesma je umješno spjevana. Najprije svečani dvos� h, u svim tri-ma ki� cama, s dugim izričajem: »Veselje � navješćujem, puče kršćanski – jerbo se Kralj u Betlemu rodi nebeski!« A onda odjednom, kratki i otsječeni – a tako lijepo ri-movani – sve sami polus� hovi, sadržajno zgusnu� kao u haiku-poeziji: »Još mali – u štali«… »Njeg doji – i goji«… »Dođosmo – donijesmo«. A onda se polus� hovi malo produžuju: »Kog stvorenje svako slavi – štuje, diči, jer je pravi«… da se smire u široko: »On naš Spasitelj – i Otku-pitelj« ili: »U toj štalici – sve na slamici.«

Središnjii dio svake ki� ce tako je razigran, kao da se sav onaj svijet, skupljen oko jaslica – i pas� ri, i anđeli, i mi, »puče kršćanski« – uhva� še u kolo. Svi kao da osje-� smo onu radost svete Elizabete kojoj je na samu riječ Marijina pozdrava zaigralo čedo u utrobi (Lk 1, 44). To više nije samo nutarnja radost, to je radost očitovana, to je – veselje.

B���������� D���, Svijeta Razveselitelj. Hrvatski Božić, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 21982., str. 103.

NAŠA TEMA

16

Božić – blagdan radosti

dahnuta Izaijinom pjesmom o Mesijinu dolasku, na samome početku pozi-va na radosni poklik Gospodinu, koji uključuje pjesmu svih stvorenja Gos-podinovih, nebesnika i zemnika. U pjesmi Evo ide čas (PGPN 365) »Evo ide čas, kad minut će jad: jer zore sja već kras, već blizu naš je spas; nek svak se raduje njemu sad« (1. strofa) radost biva predstavljena kao način življenja spasenja koje dolazi.

Otpjevni psalam Treće nedjelje došašća u godini C glasi: »Kličite i ra-dujte se, jer je velik među vama Svetac Izraelov.« (Iz 12, 6). Za otpjevni psa-lam Četvrte nedjelje došašća u istome ciklusu odabran je Ps 80 s otpjevom »Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!«

Kristov dolazak i njegova prisutnost izvor su radosti. Ona se doživljava ponajviše u zajednici vjernika okupljenoj na liturgijska slavlja, ali i ondje gdje jedni drugima činimo djela ljubavi i milosrđa. Ova radost odzvanja kao pre-ludij u slavlje svetkovine Gospodinova rođenja i božićnoga vremena. Riječi-ma proroka Izaije: »Nek se uzraduje pustinja i zemlja sasušena, neka kliče stepa i neka procvjeta! Evo Boga vašega… on sam hita da nas spasi!« (Iz 35, 1.4) advent uvodi u otajstvo Božje radosti, u susret s Bogom koji je radost.

Navještaj RadostiHrvatske božićne popijevke predstavljaju izražaj vjere našega čovjeka kao odgovor na Božju objavu u Kristu Isusu. Nastajale su u slušanju i razma-tranju Božje riječi, u molitvi ili slavlju, ali i u življenju po njegovoj riječi. Njihovi tekstovi su nadahnuti ne samo na izvještajima Lukinoga i Matejeva evanđelja o Kristovu rođenju (usp. Lk 2, 1-51; Mt 2, 1-23), nego i na staro-zavjetnim proročkim spisima, navlastito na: Mih 5, 1-14; Iz 7, 14; 53, 7; Zah 9, 89-10; Sef 3, 14-18a. Neke od tih pjesama predstavljaju izvanredno pre-pjevane događaje Kristova rođenja u Betlehemu, nadopunjene motivima iz kršćanske predaje, primjerice o donošenju darova pastira i sl. Hrvatske božićne popijevke na objektivan i jednostavan način izražavaju istine vjere, poglavito o utjelovljenju Krista, o Marijinu djevičanstvu i bogorodstvu, ali i o tajni Presvetog Trojstva, Kristovoj kraljevskoj vlasti, žrtvenome janje-tu… Također se u njima mogu prepoznati pastoralne pouke i pozivi na kla-njanje, darivanje, pomirenje, obraćenje… Dok su neke od njih narativnog karaktera, druge uspavanke ili pastorale, veliki dio njih poziva na radost, veselje, pjesmu ili zahvalu. U današnjoj hrvatskoj liturgijskoj pjesmarici Pjevajte Gospodu pjesmu novu ima četrdeset i osam božićnih popijevaka, u kojima se riječi radost, veselje i klicanje pojavljuju preko četrdeset puta.

Radost zbog Kristova rođenja na posebno prepoznatljiv način naviješta naša božićna pjesma s naslovom Radujte se, narodi (PGPN 402). Ona je jedna od onih koje riječ radost stavljaju na prvo mjesto. Njezin prvi takt sa svojom uzlaznom melodijom u tercama doprinosi izražavanju radosti koja teži k širenju, uvećanju, da bi u pripjevu naglasila da se radost ne odnosi samo na jedan narod, nego na sve narode, oslanjajući se na objavu anđelâ pastirima u Betlehemu (usp. Lk 2, 10). U pripjevu se opet potvrđuje važnost naviještanja radosti: »svaki narod čuj, čuj« te, na kraju: »I ti, svijete čitavi…« Popijevka Radujte se, narodi sadrži u sebi misijsko obilježje. Oni kojima je naviještena Radosna vijest potiču druge na radost zbog Kristova rođenja u

16živo vrelo 17

Betlehemu. Istim glagolom počinje i jedna božićna popijevka iz Bačke: Radujmo se i pivajmo (pjesmarica Ivana a, Hrvatske božićne popijevke, Zagreb 1995.), a u njoj čitamo i stih: »Veselte se i radujte Višnjem ocu hva-lu dajte…«. Popijevka Radosna nam je vura (PGPN 830) početnim stihom izražava radost trenutka u kojem su anđeli navijestili blagovijest spasenja.

O vremenu punom radosti pjeva jedna popijevka gradišćanskih Hrvata »O preželjno vrime ovo puno radosti, svakoga veselja vridno i bez žalosti…« (pjesmarica Ivana Golčića). Jedna po-pijevka s otoka Murtera počinje rije-čima »Preveliku radost navješćujem vama« (u pjesmarici Ivana Golčića). Naširoko rasprostranjena božićna po-pijevka Narodi nam se Kralj nebeski u pripjevu kaže: »Na tom mladom ljetu veselimo se«. Popijev ka Veselje ti na-vješćujem ističe osjećaj raspjevanosti vjerničke duše. U njoj prevladava us-hit radosti koji je izražen na samom početku melodije s uzlaznom kvartom te djeluje kao poziv na pozornost zbog onoga što će biti rečeno u daljnjem tekstu: jer se Kralj rodio u Betlehe-mu koji je naš Spasitelj i Otkupitelj. Ovdje riječ veselje može označavati izvanjske oblike veselja, ali znači isto-vremeno i radost, jer je riječ o veselju koje nije samo folklornog karaktera, nego ispunja dušu i srce. Tu je govor o unutarnjoj radosti koja kroz pjesmu dobiva i svoj izvanjski oblik, postaje vidljiva i očitovana drugima. U pučkoj popijevci Čestit svijetu (PGPN 828), novorođeni Kralj je nazvan Svijeta razveselitelj. U taj kristološki naslov zbijena je sva istina otkupljenja, isti-na koja tjeskobu kojoj je izvor grijeh, pretvara u radost i veselje što izviru iz dara Kristova otkupljenja: »Došao je uzdisani i od Boga obećani / željni svi-ju Spasitelj, svijeta razveselitelj.«

Svijeta RazveseliteljČesti t svijetu danak svemuJer ogranu sunce njemu.Tužni mrak je prošao,Sunce – Isus došao.Zapjevajmo MalenomuKralju danas rođenomu:»Slava Bogu višnjemu,A mir ljud’ma po njemu!«Došao je Uzdisanii odavna ObećaniŽeljni sviju Spasitelj,Svijeta Razveselitelj.

Čes� t svijetu…! Božić je blagdan svijeta. U samom anđeo-skom navještaju stoji da je blagdan svemu narodu (Lk 2,

10), a u anđeoskoj himni pjeva se o svim ljudima dobre volje (Lk 2, 14). Isusa će u Ivanovu Evanđelju Samarijanci prvi pre-pozna� i pozdravi� : »Spasitelj svijeta – Soter tou kosmou« (Iv 4, 42). A ova ga naša pjesma pozdravlja naslovom »svijeta Razveselitelj«. Izrael je očekivao svoga Spasitelja, svoga Me-diju. No Isusu je bilo stalo da pouči i mnoštva i učenike kako je njegovo poslanje mnogo šire. Obuhvaća prostranstva svi-jeta, svega čovječanstva. Na kraju će im da� nalog: »Idite u sav svijet… svakomu stvoru… svim narodima… do svršetka svijeta« (usp. Mt 28, 18-20 i Mk 16, 15).

Na ove svjetske dimenzije prikrito upućuje i sama okol-nost Kristova rođenja. Rodio se u doba popisa »svega svi-jeta« (Lk 2, 1). Božji su ljudi to umjeli zapazi� i prozre� . Sv. Grgur Papa u božićnoj homiliji zbori: »Zašto se o rođenju Gospodinovu sav svijet popisuje? Zar se � me očito ne po-kazuje da se u � jelu pojavljuje Onaj koji vrši popis izabrani-ka za vječnost?« Kolikih li razloga za božićno čes� tanje i za kliktaj Čes� t svijetu! […]

U drugoj ki� ci imamo vrlo lijepe Mesijine naslove i sve ih možemo pisa� – kao vlas� ta imena Isusova – velikim slovom: Uzdisani – Obećani – Željni – Spasitelj – Razve-selitelj… Svijet je doista uzdisao i čeznuo za Spasiteljem. […] Izvrsno se ovdje spajaju dvije posljednje riječi, dva po-sljednja Isusova naslova u ovoj pjesmi: Spasitelj – svijeta Razveselitelj.

B���������� D���, Svijeta Razveselitelj. Hrvatski Božić, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 21982., str. 22.-23., 25.

NAŠA TEMA

18

Božić – blagdan radosti

»Vidješe oči moje spase-nje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda.«

Giotto: Cappella degli Scrovegni, Padova,

1303.-1305.

LIT

UR

GIJ

SKI

KA

LE

ND

AR

Osam od ukupno dvanaest strofa božićne popijevke Veseli se, Majko Božja (PGPN 812) počinje pozivom na veselje. Ti su pozivi upućeni Mariji, a zatim anđelima, svecima, grješnicima, planinama i životinjama te na kra-ju zajednici okupljenoj na slavlje Božića. Također pučka božićna popijevka iz Vodica počinje pozivom na veselje: Veselmo se ov’ čas (PGPN 815). U njoj je Isus nazvan našom radošću. Još neke popijevke počinju s glagolom veselja ili radosti, kao na primjer pjesma Veselite se sada, proroci iz Cit-hare octochorde (1757.). U popijevci U se vrime godišta, koja ima preko

dvadeset napjeva, susrećemo riječ veselje, ko-ja ima značenje nutarnje radosti koja zahvaća čitavu čovjekovu egzistenciju.

Poziv na radost i pjesmu zahvalnu izražava i popijevka Pojmo, braćo Miroslava Cugšver-ta (†1894.): »Pojmo, braćo, pjesmu milo hva-leć Krista ovaj čas, kog nam posla Božje krilo da od grijeha spasi nas.« Druga strofa još je izravnija: »Pojmo našu pjesmu sada, nek se k nebu diže glas. Cijelim svijetom radost vlada u presretan ovaj čas.«

Glazbeno i pjesničko stvaralaštvo obogaću-je i danas repertorij hrvatskih božićnih popije-vaka. Neke od njih su pune radosti. Tako prva i druga strofa popijevke Anđele radosti (Glaz-beni prilog u Sveta Cecilija 2008., br. 3-4.) glase: »Anđele radosti, klikni po gorama, pro-nesi veselu vijest! Evo u štalici Marija porodi spasenje za ovaj svijet«… »kličite vjekovi, to što ste čekali zbilo se u ovaj čas, evo u Betlemu božanskim djetetom Marija obdari nas.« Pri-pjev je glazbeno obogaćen laganom kretnjom melodije u uzlaznim i silaznim sekundama i tercama, zadržavanjem istog tona i jednom uzlaznom kvartom. Čitava se pjesma odvija u rasponu od jedne oktave. Ovakva melodija u tekstu koji poziva na radost i klicanje snažnije izražava radost, koja je bitno obilježje slavlja Kristova rođenja, koja ispunja srca vjernika te se širi u sve krajeve, gdje njeni zvuci dopiru.

Osim božićnih popijevaka, koje tekstom izravno pozivaju na radost, susrećemo i one čija melodija svojim malim ili velikim inter-valima, zadržavanjem istog tona na primi, svojom poletnošću i svečanošću, posreduju ugođaj smirenosti i pounutarnjenja radosti. To su, primjerice, popijevke: Dvorani neba (PGPN 407), Rodio se Bog i čovjek (PGPN 404), Kada zvijezda (PGPN 423), Danas se

18živo vrelo 19

PROSINAC

25 P ROĐENJE GOSPODINOVO 26 U SV. STJEPAN PRVOMUČENIK, blagdan

Dj 6,8-10; 7,54-60; Ps 31,3c-4.6ab.7b.8a.17.21ab; Mt 10,17-22

27 S SV. IVAN, apostol i evanđelist, blagdan1Iv 1,1-4; Ps 97,1-2.5-6.11-12; Iv 20,1-8

28 Č NEVINA DJEČICA, mučenici, blagdan1Iv 1,5 – 2,2; Ps 124,2-5.7b-8; Mt 2,13-18

29 P Peti dan Božićne osmine: 1Iv 2,3-11; Ps 96,1-3.5b-6; Lk 2,22-35

30 S Šesti dan Božićne osmine:1Iv 2,12-17; Ps 96,7-10; Lk 2,36-40

31 N SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA 1 P SV. MARIJA BOGORODICA 2 U Sv. Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, spomendan

od dana: 1Iv 2,22-28; Ps 98,1-4; Iv 1,19-28

LIT

UR

GIJ

SKI

KA

LE

ND

AR

čuje (PGPN 810), Oj pastiri (PGPN 827). Slično se i u pjesmi Hajdmo, bra-ćo, sada (iz pjesmarice Marijana Jaića, a u harmonizaciji Branka Lazarina) kretanjem melodije sa silaznim kvintama te uzlaznim kvartama i tercama osjećaju razigranost i polet te se smiruje tek u posljednjim taktovima u bla-goj silaznoj liniji od sekunda.

Hrvatske božićne popijevke izriču radost zbog Kristova dolaska ljudi-ma, zbog spasenja koje nam je donio i donosi u svakome liturgijskom slav-lju. Na poetski jednostavan način i s vjerničkim predanjem hrvatski narod ih rado pjeva jer preriču onu istu radost koju je prorok Sefanija u 7. st. pr. Krista najavio: »Klikći od radosti, kćeri Sionska, viči od veselja, Izraele. Veseli se i raduj se iz svega srca, kćeri jeruzalemska! Gospodin Bog tvoj u sredini je tvojoj, silni Spasitelj.« (Sef 3, 14.17).

Navještaj anđela pastirima iz Lukinoga evanđelja: »Javljam vam veli-ku radost (harà n megálen) za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin« (Lk 2, 10) budi i danas iz pospanosti i obli-kuje u srcima ljudi uvijek novu pjesmu, zahvalnu pjesmu. Tu novu pjesmu otkupljenici pjevaju Kristu, Jaganjcu (usp. Otk 5, 13), te ona uvire u nepre-stanu hvalu Stvoritelju, koju pjevaju sva stvorenja. Ovu stvarnost izvrsno donosi tekst božićne popijevke Odsjeve pravi iz Komiže: »Odsjeve pravi vječnoga božanstva, Isuse Kriste, živote i nado… sva zemlja evo s anđelima pjeva radosnu pjesmu.«

3 S Svagdan; ili: Presveto Ime Isusovo: 1Iv 2,29 – 3,6; Ps 98,1.3cd-6; Iv 1,29-34; ili od spomendana: Fil2,1-11; Ps 8,4-9; Lk 2,21-24

4 Č Svagdan: 1Iv 3,7-10; Ps 98,1.7-9; Iv 1,35-42 5 P Svagdan: 1Iv 3,11-21; Ps 100,1b-5; Iv 1,43-51 6 S BOGOJAVLJENJE

7 N KRŠTENJE GOSPODINOVO 8 P Svagdan: 1Sam 1,1-8; Ps 116,12-19; Mk 1,14-20 9 U Svagdan: 1Sam 1,9-20; Otpj. pj.: 1Sam 2,1.4-8; Mk 1,21-28 10 S Svagdan: 1Sam 3,1-10.19-20; Ps 40,2.5.7-10; Mk 1,29-39 11 Č Svagdan: 1Sam 4,1-11; Ps 44,10-11.14-15.24-25; Mk 1,40-45 12 P Svagdan: 1Sam 8,4-7.10-22a; Ps 89,16-19; Mk 2,1-12 13 S Svagdan, ili: Sv. Hilarije, biskup i crkveni naučitelj:

1Sam 9,1-4.17-19; 10,1a; Ps 21,2-7; Mk 2,13-17

OTAJSTVO I ZBILJA

20

Ulazna: 384 Dijete nam se rodilo ili: 403 Veselje ti navješćujem Otpj. ps.: 387 Svi krajevi svijeta vidješe Prinosna: 402.1 i 2 Radujte se, narodi ili: 407 Dvorani nebaPričesna: 393 ili 394 O Isuse, o Spase naš ili: 406 Zdravo budi, mladi KraljuZavršna: 420 Narodi nam se

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

25. prosinca 2017.

Zborna molitvaBože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo, a još divnije ga obnovio: udijeli nam dioništvo u božanstvu svoga Sina, koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav. Koji s tobom.

Darovna molitvaNek ti, Gospodine, ugodi spomenžrtva današnje svetkovine: ti nam u njoj daješ potpuno oproštenje, a mi tebi iskazujemo savršeno bogoslužje. Po Kristu.

Prvo čitanje Iz 52, 7-10Neka svi krajevi zemlje vide spasenjeBoga našega.

Čitanje Knjige proroka IzaijeKako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 98, 1-6

Pripjev: Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,pred poganima pravednost objavi.Spomenu se dobrote i vjernostiprema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijetavidješe spasenje Boga našega.Sva zemljo, poklikni Gospodinu,raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru,uz citru i zvuke glazbala;uz trublje i zvuke rogova: kličite Gospodinu kralju!

Drugo čitanje Heb 1, 1-6Početak Poslanice HebrejimaViše puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđelâ koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.Riječ Gospodnja.

Ulazna pjesmaDijete nam se rodilo,sina dobismo, na plećima mu je vlast.Ime mu je:Anđeo velikoga savjeta.

(Iz 9, 6)

Danja misa

Rođenje Gospodinovo. Božić

20živo vrelo 21

MOLITVA VJERNIKA

Braćo i sestre, Bog je po Kristovu utjelovljenju sišao u ljudsku narav da bi čovjeka obdario božanskim životom. Oživljeni Riječju po kojoj je sve stvoreno, iskrenom se molitvom utecimo nebeskomu Ocu:

Neka te slavi, Gospodine, život naš.

1. Gospodine, svjetlom božanske Riječi rasvijetli put svojoj Crkvi da po vjerodostojnosti života bude dom ljubavi svim vjernicima i mjesto susreta za sve koji te traže, molimo te.

2. Gospodine, obdari mudrošću Duha Svetoga papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire svoga naroda, da u Crkvi i svijetu budu ustrajni navjestitelji Radosti spasenja, molimo te.

3. Gospodine, otvaramo ti vrata svojih domova i svojih obitelji: izliječi nam srca od svakoga opiranja tvojoj Riječi i nastani se u svima nama, molimo te.

4. Gospodine, ti si se u Kristu na čudesan način darovao svim ljudima. Otvori nam oči vjere da te umijemo prepoznati u bližnjima te i sami budemo tvoj dar za svakoga čovjeka, molimo te.

5. Gospodine, zazivamo tvoju dobrotu nad našu pokojnu braću i sestre: obdari ih radošću zajedništva s tobom u vječnosti, molimo te.

Svemogući Bože, rođenjem svoga Sina obnovio si u nama sve što je grijehom ranjeno. Vodi nas svojim Duhom da navijek budemo dostojan stan tvomu Sinu. Koji živi.

»I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.«Josip Botteri Dini: Rođenje Gospodinovo; crkva Gospe Sinjske, Sinj, Foto: Z. Alajbeg.

Pričesna pjesmaSvi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

(Ps 98, 3)

Popričesna molitvaDobri Bože, Spasiteljev rođendan početak je našeg božanskog preporođenja.Molimo da nas privedei vječnom životu u nebu.Po Kristu.

Pjesma prije evanđeljaDan nam sveti osvanu:Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu,jer danas siđe na zemlju svjetlost velika.

Evanđelje Iv 1, 1-5.9-14 (kraća verzija)Početak svetog Evanđelja po IvanuU početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.Riječ Gospodnja.

OTAJSTVO I ZBILJA

22

Postoje neki novozavjetni tekstovi koje nije lako razumjeti i koji su zbog toga zapostavljeni u teologiji, duhovnosti i u

propovijedima. Šteta što je tako jer je Bog htio tim teško razumljivim tekstovima pobuditi u nama veću ljubav prema njima, veću gorlji-vost i napor razumijevanja, kako bi nas time nagradio svojom spasonosnom, snažnom i po-ticajnom porukom koja se krije u njima. Me-đu takve novozavjetne tekstove spada i cijelo Ivanovo evanđelje. Osim pojedinih ulomaka, uglavnom to evanđelje ostaje i dalje za mnoge vjernike »tvrda besjeda« (Iv 6, 60), i nekako uvijek ostaje po strani. O toj je poteškoći pisao već i sv. Augustin: »Gledajte kakve je uzvišene stvari morao kazati onaj kojega uspoređujemo s orlom. Mi, pak, koji pužemo po zemlji, koji smo preslabi i koji ne pripadamo značajnim osobama, ne usuđujemo se njegove spise tu-mačiti niti o njima govoriti.« Tako se osjećao već Augustin, a vjerojatno tako i mi naspram Ivanova evanđelja, posebice spram Proslova koji nam danas Crkva stavlja na razmatranje.

Evanđelje Kristove intimeKako razumjeti Ivanovo evanđelje? U čemu se ono razlikuje od ostalih sinoptičkih evanđelja? Na ta i druga pitanja dopustite mi odgovoriti na vrlo jednostavan način. Naime, svatko od nas istodobno je i osoba javnosti, i osoba intime. U javnosti djelujemo spram ljudi koje malo ili slabo poznajemo, mnogi su za nas stranci. Po-sebice je to vidljivo u našemu javnom govoru. Govor je učtiv, pažljiv, odmjeren i objektivan. Izbjegava se velika prisnost, drugima se pruža određena poruka neizravno, da bismo vidjeli kako će slušatelj reagirati, je li dostojan nas i naše poruke. Drukčije je pak u intimi, s prija-teljima, u braku, s onima koji su nam prirasli srcu. Tada i govor postaje drukčiji. On je jedno-stavniji, izravniji, njime se izravno otvara srce drugima, bez zadrške. I melodija je govora njež-nija, toplija i mekša, nekako rečenice kao da se mirno prelijevaju s govornika na slušatelja.

Bog u pelena ma

Imajući u vidu ovu razliku, mogli bismo reći da nam sinoptička evanđelja donose Krista javnosti, Krista koji se kreće ulicama i govori na trgovima, pred znanima i nezna-nima. Dakako, uvijek je to isti Krist. I sinop-tička evanđelja predstavljaju Krista intime. Ipak, Ivanovo evanđelje, u kojemu susrećemo i Krista javnosti, nekako nam više donosi Kri-sta intime, kakav je on bio u najužem krugu svojih učenika, napose svojih prijatelja (Ivana, Marije i drugih). Melodija Ivanova evanđelja kao da nam stvarno donosi melodiju Kristova govora, njegovu boju glasa u tome intimnom krugu njegovih prijatelja. Upravo zato Iva-novo je evanđelje teško i nerazumljivo. Ono zahtijeva da se s Kristom ne družimo samo »javno«, nego i »intimno«. Jer, samo onaj tko je postao intiman s Kristom, tko se poput ljubljenoga učenika prislonio na njegove gru-di, moći će razumjeti Ivanovo evanđelje. Ma, ne samo to. Zapravo, uživat će u svakoj riječi, u predivnoj, nježnoj i mirnoj melodiji teksta, teksta same Kristove intime i Kristova glasa.

Rekavši to, pokušajmo se i mi, puzavci na ovoj zemlji, barem načas s tim orlom vinuti do Kristove intime o kojoj nam progovara i Pro-slov njegova evanđelja. Istaknuo bih tri stvari Kristove intime.

Božja intimaKao prvo, otkrivamo po Isusu Kristu intimu samoga Boga. To je intima u kojoj postoji od samoga početka, na početku svih početaka, Riječ. Postoji Riječ koja je sama Bog, ali koja nije obična Riječ, nego osobna Riječ, jer ona je »kod«, ona je »u« Boga. Čudesno. Na po-četku svih početaka postoji Bog koji je plodan; na početku svih početaka stoji plodnost, dari-vanje, žrtvovanje, izgovaranje i izgaranje. I to

22živo vrelo 23

prema mjeri našega zemaljskog života, mjeri koja, tako mi govorimo sebi, nema baš puno za-jedničkoga ni s Božjom plodnošću, ni s Božjim dijalogom. Tako bismo mi najradije htjeli. Ali Bog nas iznenađuje u svojoj plodnosti i u svo-jem dijalogu. Ne daje nam alibi da se pomirimo sa sobom. On je toliko neizmjerno plodan da želi da i mi budemo plodni poput njega, da mi, puzavci na ovom svijetu, rađamo samoga Boga, mi, zajedno s njegovom Majkom Marijom. Ču-desnog li misterija, »milosti na milosti«! Bog je toliko plodan da nas obdaruje svojom plodno-šću, osposobljava nas za plodnost, da puni Boga budemo osobe plodnosti: da rađamo Boga, da rađamo dobrotu u sebi i u drugima. A Bog je također tako velik u svojem razgovoru da želi u utjelovljenju svoje Riječi razgovarati s nama, želi da mi razgovaramo s njim, da budemo oso-be razgovora: da sebe pronalazimo u dijaloškoj ovisnosti o drugomu, da razgovorom s drugima postajemo prijatelji ljudi.

Božja intima u pelenamaKao treće, i opet kad smo se već smirili pred čudom utjelovljenja Božje riječi, opet postaje-mo nemirni. Neobična nam misao struji gla-vom, misao o neobičnom Bogu, Bogu koji je postao čovjekom na neobičan način. Bog je svemoguć, mogao je postati odmah, bez ika-kva rođenja, snažnim i moćnim čovjekom, učenim i sposobnim, pametnim i lijepim. A on radije izabire rođenje, radije izabire utro-bu žene, radije izabire pelene. Da, Bog u Isusu Kristu izabire radije pelene. Te pelene, u koje ga njegova Majka povija, kao da sažimaju ci-jeli njegov život. Bog se daje omotati pelena-ma, dopušta im da ga stišću, stežu, poslušno se njima podvrgava te se u njima skriva. Da, to je Bog pelena, Bog poniznosti i poslušnosti, Bog služenja i skrivenosti, Bog koji je postao nama »sluga« u pelenama, sluga koji je došao nama služiti. Takav Bog u pelenama želi i nas, nas koje u našoj uzvišenosti i veličini možda užasava i sama pomisao na pelene, u ovo bo-žićno vrijeme staviti u pelene, u pelene svoje poniznosti i poslušnosti, služenja i skrivenosti.

Ivica Raguž

je tako velika plodnost da sve daje drugomu, ništa se ne zadržava za sebe, jer ona izgovara Riječ koja je njoj potpuno ravnopravna: ona je Bog i ona je osoba. Ah, na početku početaka nije nekakav nedostatak, nije ni nekakva se-bičnost, nije ni nekakva praznina, ništavilo, nered. Ne, nije to, nego je na početku čudesna plodnost, plodnost Očeva koja rađa sebi jedna-koga, Sina, Riječ. Ah, na početku nije ni mono-log ni neovisnost, nego Riječ: dijalog kao ovi-snost o drugomu, radost razgovora s drugim, prijateljevanje Oca i Riječi, Sina. Tako nam se donekle razotkriva Božja intima, intima kao čudesna plodnost, kao čudesan razgovor.

A mi, što je s nama? Jao! »U početku«, u središtu našega života nije plodnost, nego ja-lovost i sebičnost: čuvamo sebe s velikim opre-zom, ne darujemo-žrtvujemo sebe, ne želimo sebi ravnopravne. »U početku« kod nas nije ni razgovor, dijalog, nego monolog. U mono-logu se osjećamo sigurnijima, moćnijima, ne-ovisnijima. Eh da, možda i to stalno pozivanje na dijalog ima ulogu lažnoga prikrivanja, kako smo u svojoj srži jedan veliki monolog. Jao nama, ali i blaženi mi, mi kojima je otkrivena divna Božja intima koja nas doziva k sebi, da postanemo osobe plodnosti i osobe razgovora.

Božja intima s namaKao drugo, jedva smo se možda i oporavili od čudesne Božje intime plodnosti i razgovora, mi puzavci jalovosti, sebičnosti i monologa, ali Pro-slov nam i dalje ne da mira: »I Riječ je tijelom postala i nastani se među nama.« Mi znamo tko smo. Mi smo tama, bijeda, grješnici i sla-bići. Teško nam je samo i misliti na onu Božju intimu od vječnosti, nekako nam je preuzviše-na i ‘presavršena‘. Čini nam se da za nju nismo ni stvoreni. Zato se radije odlučujemo za život

Josip Botteri Dini: Poklonstvo svijeta u Betlehemu (Foto: Laudato galerije)

OTAJSTVO I ZBILJA

24

Ulazna: 382.2 I pohitješe pastiri ili: 422 Nebo i zemljaOtpj. ps.: On je Gospodin, Bog naš (ŽV 13-2011)Prinosna: 404 Rodio se Bog i čovjekPričesna: 421 Isklija Izdanak Jišajev ili: 829 Djetešce nam se rodilo Završna: 422.4 Nebo i zemlja ili: 402.3 Radujte se, narodi

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

31. prosinca 2017.

Sveta obitelj Isusa, Marije i JosipaUlazna pjesma I pohitješe pastirite pronađoše Mariju, Josipa i Novorođenče.

Lk 2, 16

Zborna molitvaBože, ti nam u svetoj Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Daj da je nasljedujemo te postignemo vječnu radostu tvome domu. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, prikazujemo ti žrtvu pomirenja i usrdno te molimo: po zagovoru Djevice Bogorodice i svetog Josipa učvrsti naše obitelji u svojoj ljubavi i miru. Po Kristu.

Prvo čitanje Post 15, 1-6; 21, 1-3Baštinik će biti tvoj potomak.

Čitanje Knjige PostankaU one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju: »Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!«Abram odgovori: »Gospodine moj, Gospo-dine, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva« – nastavi Abram – »jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.« Ali eto opet riječi Gospodnje: »Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.« Bog izvede Abrama i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potom-stvo.« Abram povjerova Gospodinu, i on mu to uračuna u pravednost. Gospodin se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abraha-mu sina u njegovoj starosti – u vrijeme koje je Bog označio. Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 105, 1-6.8-9Pripjev: On je Gospodin, Bog naš,

on se uvijek sjeća svojega saveza.Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,navješćujte među narodima djela njegova!Pjevajte mu, svirajte mu,pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,neka se raduje srce onih što traže Gospodina!Tražite Gospodina i njegovu snagu,tražite svagda njegovo lice!

Sjetite se čudesa koja učini,njegovih čuda i sudova usta njegovih!Abrahamov rod sluga je njegov,sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

On se uvijek sjeća svojega saveza,riječi koju dade tisući naraštaja:Saveza koji sklopi s Abrahamomi zakletve svoje Izaku.

Drugo čitanje Heb 11, 8.11-12.17-19Abrahamova, Sarina i Izakova vjera.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo: Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u bašt -i nu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obeća-nje, kome bi rečeno:

Alternativna čitanja (B)

24živo vrelo 25

A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Vladimir Blažanović: Sveta Obitelj, 2008. (Foto: Laudato galerije)

Svemogućemu Bogu, koji nas primjerom Svete Obitelji uči da Isusa stavimo u središte svoga osobnoga i zajedničkoga življenja, uputimo svoje iskrene molitve:

1. Gospodine, svoju si Crkvu sazdao kao obitelj svih naroda: obnovi ju u zajedništvu i u vjernosti tvojoj riječi, molimo te.

2. Gospodine, svijet je danas ranjen podjelama i razdorom, a mnogi trpe nepravde i progonstvo: potakni svojom mudrošću sve odgovorne u svijetu da se otvore miru koji nam u Kristu daruješ te budu graditelji istinske pravednosti i nositelji brige za sve siromašne i nemoćne, molimo te.

3. Gospodine, molimo te za naše obitelji: daj da radost Božića rodi u njima radost služenja i ljubavi koja sve oprašta, a snaga obiteljske molitve neka rasvijetli sve naše brige i prodahne sva nadanja, molimo te.

4. Gospodine, daruj nam osjetljivost za ljude koje stavljaš na naš životni put; pomozi nam u svima tražiti tvoje lice, kako bismo svugdje širili ljepotu tvoje blizine koja preobražava svijet, molimo te.

5. Gospodine, našu pokojnu braću i sestre pridruži obitelji svojih svetih i izabranih, molimo te.

Milosrdni Bože, tvojoj dobroti povjeravamo svoje živote i svoje obitelji. Obnovi u nama sve što je ranjeno sebičnošću i nepovjerenjem, a dar spasenja neka tvojom milošću trajno raste u nama. Po Kristu Gospodinu našemu.

MOLITVA VJERNIKA

Pričesna pjesma Bog se na zemlji pojavio i među ljudima se udomio.

Bar 3, 38

Popričesna molitva Dobri Oče, ti nas hraniš nebeskim otajstvima. Daj da se trajno ugle�damo u svetu Obitelj te se poslije nevolja ovoga života njoj pridružimo u vječnoj slavi. Po Kristu.

Po Izaku će ti se nazi v ati potomstvo! – – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskri-siti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Heb 1, 1-2

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima: konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.

Evanđelje kraća verzija: Lk 2,22.39-40Dijete je raslo, puno mudrosti.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiKad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem.Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.Riječ Gospodnja.

OTAJSTVO I ZBILJA

26

Sveta Obitelj

Obnova pogažene svetosti

I sus Krist središte je života Crkve. Ona ga smatra Alfom i Omegom, Početkom i Svr-šetkom cijeloga svijeta koji je po njemu

stvoren, a u njemu će doživjeti i svoje konačno ostvarenje. U međuvremenu se naum spasenja nastavlja i razvija po ljudima koji su spremni slušati njegovu riječ i primati sakramente. Vrijeme u kojemu živimo darovano nam je da se u njemu dogodi pomirenje između svijeta i Boga koji želi »izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima« (Kol 1, 20). Crkva to vrijeme posvećuje posebnim blagdanima. Sva-ki od njih u sebi nosi kako sjećanje na prošli spasenjski događaj i njegovo uprisutnjenje u ovom trenutku, tako i predokus vječnosti. Konstitucija o liturgiji Drugoga vatikansko-ga koncila ističe: »Dobrohotna Majka Crkva smatra svojom zadaćom da u određene dane tijekom godine svetim spominjanjem slavi spasonosno djelo svojega božanskog Zaruč-nika. […] U godišnjem ciklusu Crkva razvija svekoliko Kristovo otajstvo, od utjelovljenja i rođenja sve do uzašašća, do dana Pedesetnice i do očekivanja blažene nade i dolaska Gos-podinova. Slaveći tako uvijek iznova otajstva otkupljenja, ona otvara vjernicima bogatstvo krjepóstî i zaslugâ svojega Gospodina, tako da na neki način postaju prisutnima u svako vri-

Fra

Ange

lico:

Prika

zanj

e u H

ram

u, 14

37.-1

446.

jeme te vjernici s njima dođu u dodir i napune se milošću spasenja.« (SC 102).

Ne iznenađuje stoga da je Crkva ustanovu novih blagdana birala u vrijeme kada su odre-đene vrijednosti sazrele do stupnja da se stave kao uzor svim vjernicima, ili su pak bile ugro-žene od strane suprotnih društvenih tendencija pa ih je željela njegovati kao primjer i za njih moliti nebeski zagovor. Blagdan Svete Obitelji jedan je od takvih. Iako su Marija i Josip od po-četaka Crkve smatrani svetima, blagdan Svete Obitelji na razini opće Crkve uveden je tek kra-jem 19. stoljeća brigom socijalno osjetljivoga pape Lava XIII. S jedne je strane sazrela slika o obitelji sastavljenoj od roditelja i djece, za ra-zliku od dotadašnjih širih porodičnih zadruga s više generacija i bračnih parova, pa čak i drugih pridruženih članova. S druge strane i tako ‘suže-na’ obitelj dovedena je u pitanje uslijed sve ma-nje zajedničkog vremena, što je bilo uzrokovano radom obaju roditelja te školskim i drugim, pa i nametnutim radnim obvezama djece u ‘novo-me društvu’, kao i obescjenjivanjem i ugrozama tradicionalnih obiteljskih vrijednosti. Tako je Crkva zajednicu Isusa, Marija i Josipa stavila za uzor i zagovornicu kršćanskim obiteljima u no-vim društvenim prilikama, a ona nam je danas, čini se, potrebnija nego ikada prije.

26živo vrelo 27

Posveta obitelji Časteći Isusa, Marija i Josipa kao Svetu Obi-telj, Crkva po njima slavi Boga koji je u ljudsko društvo ušao poput svake druge osobe i tako posvetio ljudsku obitelj. Iako govorimo o broj-nim djelima njegova milosrđa, nauku koji ne-ma premca i sakramentima koje je ustanovio, čini se da često zaboravljamo kako je Isusov prvi posvetiteljski korak bio posveta obitelj-skoga života. Obitelj je prva »Sveta zemlja« u kojoj se Bog utjelovio.

Solidarnost Sina Božjega s nama ljudima osobito se zrcali kroz tri godine njegova jav-noga djelovanja, ali on je najprije tri desetlje-ća živio u skrovitosti obitelji Marije i Josipa. O ovome razdoblju njegova života znademo vrlo malo: rođenje u Betlehemu, prikazanje u Hramu – sažeto predstavljeno u današnjem evanđelju – bijeg u Egipat i, na koncu, kratko izvješće kako se izgubio u Jeruzalemu kad mu je bilo dvanaest godina. Sve ostalo prekriveno je tišinom. Istina, događaji muke, smrti i uskr-snuća u središtu su evanđeoske poruke, ali šutnja o godinama tihoga obiteljskoga života također je vrlo znakovita. Sve što se u njima događalo Isus je svojim življenjem posvetio. Plač djeteta, prvi koraci, prve riječi, odgoj i ob-razovanje, svakodnevni poslovi, prijateljstva i dječji sukobi, prvi zaljubljeni pogledi, cjeloku-pni međuljudski odnosi… sve je u Kristu po-svećeno i dobilo je smisao vječnosti. Ljudska je obitelj postala »Betlehem«, cijeli svijet »Sveta zemlja«, a čitava povijest »Sveta povijest«.

Tako je Isus u naše obitelji donio božansko svjetlo, a obitelj predstavio kao zajednicu u kojoj se ljubav rađa i postaje plodnom, gdje se ljubav prenosi i ljubav uči. U obitelji najkrhkije postaje najsnažnijim, najmanje najvrjednijim, a najslabije dobiva ujediniteljsku moć. Bez nje si svatko postavlja abrahamsko pitanje: »Čemu?« U obitelji se odrasta i preuzima od-govornost, odnosno od Abrama postaje Abra-ham, kako to opisuje današnje prvo čitanje. Od onoga koji se poziva na svoga oca izrasta se u onoga koji sâm postaje ocem, kako bi pojed-nostavljeno bilo etimološko tumačenje ovih imena.

Fra

Ange

lico:

Prika

zanj

e u H

ram

u, 14

37.-1

446.

Obitelj je mjesto susreta i potpore, ali i konfrontacije s drugima te prihvaćanja auto-riteta i poslušnosti. Tu se otkriva ljudsko do-stojanstvo, uči ljubiti i biti ljubljen. U obitelji se ljubav konkretizira u vjernosti, solidarnosti, praštanju i svemu onome što ne nastaje iz se-bičnih motiva. Tako, unatoč izobličenju koje je plod grijeha, u obitelji čovjek otkriva svoju sličnost Bogu trojstvene ljubavi.

Upravo iz razloga što je obitelj svetište lju-bavi, ona biva najviše napadana. Đavao, zavid-nik, od prvoga trenutka želi čovjeka otrgnuti od ljubavi. Grijeh je na svijetu najprije narušio obiteljske odnose suprotstavljajući suprugu mužu (Eva i Adam) i brata bratu (Kajin i Abel). Bog zato, obnavljajući čovječanstvo na svoju sliku, prvo obnavlja svetost tamo gdje je ona bila prvotno poražena. Razorena obitelj, »kad se navršiše dani njihova čišćenja«, postaje Svetom Obitelji. Đavao je i među njih pokušao baciti klicu razdora. Josip je razmišljao kako se izvući iz situacije Marijine trudnoće te »naumi da je potajice otpusti« (Mt 1, 19). No, kada je shvatio da je obiteljsko zajedništvo Božji dar, čist poput djeteta odlazi sa svojom ženom u Hram zahvaliti Gospodinu.

Slaviti Svetu Obitelj naš je izbor kojim od-lučujemo učiti na njezinu primjeru. Zato ima-mo nekoliko evanđeoskih izvješća o životu ove obitelji. Ona, istina, više odišu teškoćama nego blagostanjem i jednostavnošću u odnosu na sjaj i slavu, ali su upravo zato najsnažnije ohrabrenje za očuvanje svetosti obiteljskoga zajedništva, koje uglavnom prolazi u jedno-stavnosti, a nerijetko je popraćeno poteškoća-ma. Usto, Marija i Josip pružaju nam sigurnost kako imamo zagovornike u takvim trenutcima te potiču da jedni druge u kriznim situacijama ne napustimo. No, naše poslanje nadilazi gra-nice bioloških obitelji. Sin je Božji došao na svi-jet obnoviti cjelokupnu Božju obitelj i poučiti nas biti njezinim članovima. Stoga svetost koju živimo unutar vlastitih obitelji trebamo širiti prema svim ljudima, znajući da smo svi djeca Oca koji je na Nebesima, koji sve jednako ljubi i ne želi izgubiti nikoga od nas.

Slavko Slišković

OTAJSTVO I ZBILJA

28

Ulazna: 385 Zdravo, sveta Rodiljo ili: 383.1 Svjetlo će nas danas obasjatiOtpj. ps.: Smilovao nam se Bog (ŽV 13-2011)Prinosna: 811.1 i 3 O pastiri, čudo novoPričesna: 396 ili 397 Od istoka sunčanoga ili: 410 ili 411 U to vrijeme godištaZavršna: 812 Veseli se, Majko Božja

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

1. siječnja 2018.

Sveta Marija BogorodicaUlazna pjesmaZdravo Sveta Rodiljo,Majko Kralja vječitoga,komu ruka ima vlastiznad svijeta čitavoga!

Darovna molitvaGospodine, ti svako dobro poči -nješ i dovršuješ. Danas se radu-jemo svetkovini svete Bogo rodice i zahvaljujemo za rođenje Isusa Krista: daj da s radošću postigne-mo puni plod njegova spasenja, kojemu slavimo početak. Po Kristu.

Prvo čitanje Br 6, 22-27Neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.

Čitanje Knjige BrojevaReče Gospodin Mojsiju:»Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce:Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelovei ja ću ih blagoslivljati.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 67, 2-3.5-6.8

Pripjev: Smilovao nam se Bogi blagoslovio nas.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,obasjao nas licem svojim,da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodijer sudiš pucima pravednoi narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,svi narodi neka te slave!Bog nas blagoslovio!Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje Gal 4, 4-7Bog posla Sina svoga, rođena od žene.

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola GalaćanimaBraćo: Kad dođe punina vremena,odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!«Tako više nisi rob, nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Heb 1, 1–2Više puta i na više načinaBog nekoć govoraše ocima po prorocima;konačno, u ove dane,progovori nama u Sinu!

Zborna molitvaBože, ti si plodnim djevičanstvom svete Marije ljudskom rodu darovao vječno spasenje. Po njoj smo primili tvoga Sina, začetnika novog života: molimo te da i u ovoj godini iskusimo njezin zagovor.Po Kristu.

28živo vrelo 29

Braćo i sestre, po rođenju svoga Sina iz krila presvete Djevice Bog je dao novi smisao našemu vremenu i našemu životu. Zajedničkom se molitvom utecimo Bogu proseći milost darovane novosti.

Obnovi nas, Gospodine, u novosti života.1. Za svetu Crkvu Božju: da uvijek bude vjerna

navjestiteljica Kristova evanđelja i donositeljica tvoga mira i blagoslova svim ljudima, molimo te.

2. Za papu Franju, (nad)biskupa našega I. i sve pastire Crkve: prodahni ih svojom mudrošću da vjerodostojnošću nauka i života predvode tvoj narod putem spasenja te sva Crkva raste u snazi zajedništva, molimo te.

3. Za sve koji upravljaju narodima i državama: daj da se uvijek zalažu za uspostavu evanđeoske pravednosti te u cijelome svijetu zavlada tvoj mir, molimo te.

4. Za sve nas sabrane oko Kristova stola: probudi u nama duh poniznosti i poučljivosti da poput Majke Gospodinove umijemo tvoju riječ čuvati u srcu kako bi ona bila put i svjetlo našemu životu, molimo te.

5. Za našu pokojnu braću i sestre: primi ih u zajedništvo svetih kod nebeskoga stola, molimo te.

Gospodine, Bože svemogući, s pouzdanjem u tvoju dobrotu danas započinjemo novo vrijeme što nam ga darivaš. Milošću svojom obaspi naše dane i svojom pomoću prati naša djela da uzmognemo biti pronositelji tvoga mira i graditelji tvoga kraljev-stva među ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.

MOLITVA VJERNIKA

Marija u sebi pohranjivaše sve one događaje.Nikola Firentinac: Marija Bogorodica, 15. st.,

Franj. samostan Gospe od anđela, Orebić.

Evanđelje Lk 2, 16-21Pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče.I nakon osam dana nadjenuše mu ime Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme:Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mari-ju, Josipa i novorođenče gdje leži u jasla-ma. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohra njivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obre-zan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaIsus Krist jučer i danas isti je –– i uvijeke!

(Heb 13, 8)

Popričesna molitvaGospodine, mi ispovijedamo da je blažena Marija, vazda djevica, Majka tvoga Sina i Majka Crkve. Molimo te da nam nebeska otajstva, koja smo primili, koriste za vječni život. Po Kristu.

OTAJSTVO I ZBILJA

30

R iječi kojima je anđeo Gabrijel u navje-štenju utjelovljenja Božjega Sina izra-zio Marijinu ulogu u tome otajstvu

glase: Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. (Lk 1, 31). Tri su glagola koji označuju kako će Marija u tome sudjelovati: začeti, roditi i nadjenuti ime. Ta tri glagola označavaju tako i tri međusobno čvrsto po-vezana događaja iz života Isusa Krista koja slavimo tijekom liturgijske godine. Njegovo začeće slavimo na blagdan Navještenja Gos-podinova, Blagovijesti; rođenje na svetkovinu Božića, a dan kad mu je Marija nadjenula ime Isus na božićnu osminu – na svetkovinu Svete Marije Bogorodice.

Nadjenuše mu ime IsusU odlomku iz Evanđelja po Luki koji čitamo na tu svetkovinu stoje, naime, i ove riječi: »Kad se navršilo osam dana da bude obre-zan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.« (Lk 2, 21). Kada to povežemo s onim što je anđeo

Gabrijel rekao na dan navještenja za-ključujemo da je osmi dan nakon Isu-sova rođenja Marija ispunila i treću anđelovu riječ. Svomu sinu nadjenula je ime Isus. Slavljenje svetkovine Sve-te Marije Bogorodice upravo na dan kad je svomu novorođenčetu nadje-nula ime Isus otkriva nam da naslov Bogorodica nije tek njezina počasna titula. Bogorodica je Marijino ime ko-je je ispunjeno imenom Isus.

Znamo da ime Isus znači Spasi-telj. Upravo tim naslovom objavio je Anđeo Gospodnji Isusovo rođenje pa-stirima koji su u noći njegova rođenja čuvali svoja stada. Rekao im je: »Da-nas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin.« (Lk 2, 11). A kad su pastiri pohitali u Betlehem da potraže Spasitelja, ondje su našli »Mariju, Josipa i novorođenče gdje le-

ži u jaslama« (Lk 2, 12). Međusobno poticanje pastira da pohitaju u Betlehem otkriva njiho-vu i našu potrebu za spasenjem i Spasiteljem, a u liku novorođenčeta u društvu Marije i Josipa otkriva nam se Spasitelj i spasenje.

Promotrimo li u kojem se smislu glagol spasiti upotrebljava u Svetome pismu, pri-mijetit ćemo da se on često nalazi u jedno-stavnome izrazu spasiti život, a to znači iz-baviti se iz smrtne pogibelji i nastaviti živjeti još boljim i sretnijim životom. Drugim riječi-ma, spasenje je događaj koji nas s ruba života uvodi u njegovo središte. Taj rub može biti fizičke, moralne, društvene, duhovne ili bilo koje druge vrste. U svakom slučaju, spasenje podrazumijeva proces u kojem se svladava-ju sve prepreke koje stoje na putu ostvarenja punine života. Prepreke na tome putu, kakve god bile, ne svladavaju se same od sebe, niti ih možemo svladati mi sami. Potreban nam je Spasitelj koji nas jedini može uvesti u pu-ninu života. Potreban nam je izvor samoga života. Potreban nam je Bog.

Sveta Marija Bogorodica

Bogorodica – i me ispunjeno imenom IsusGiovanni di Paolo: Rođenje Gospodinovo, 1450.-1460.

30živo vrelo 31

Hrabrost Marijine vjereOd mnogih biblijskih primjera koji obznanju-ju Božja djela spasenja ovdje možemo spome-nuti događaj kojemu je posvećena čitava jed-na biblijska knjiga. Riječ je o Juditi, ženi koja je u kriznoj situaciji odigrala važnu ulogu u Božjem djelu spasenja svoga naroda. Ta njež-na, vjerna i pobožna žena pokazala je veliku hrabrost i još već povjerenje u Božju snagu i ljubav. U svojoj molitvi prije odlaska u tabor neprijateljske vojske, gdje će domišljato svla-dati njihovoga vođu, ona među ostalim kaže Bogu, kojega naziva kraljem svega stvorenja: »Tvoja snaga nije u mnoštvu niti moć tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomoćnik si malenih, potporanj slabih, utočište napu-štenih, spasitelj očajnih.« (Jdt 9, 11).

Crkvena predaja uzima hrabru Juditu kao jedan od pralikova Blažene Djevice Marije. Te dvije žene u mnogočemu su različite, ali su u jednome, i to u najvažnijemu, slične. Obje su aktivno i slobodno sudjelovale u Božjemu dje-lu spasenja. Kao nesavršen Marijin pralik Ju-dita je odigrala jednu epizodnu ulogu u povije-sti spasenja svoga naroda, a Marija je izabrana za majku Spasitelja čitavoga ljudskog roda.

Govoreći o tome kako je osmoga dana od rođenja Isus bio obrezan, kako je to propisi-vao Zakon (Lev 12, 3), i kako mu je po običa-ju toga dana nadjenuto ime, evanđelist Luka napominje da mu je dano ono ime kojim ga je anđeo nazvao prije njegova začeća. Taj podatak ističe da se dijete u Marijinoj utrobi nije začelo automatski dok je anđeo izgova-rao riječi navještaja. To se dogodilo tek na-kon što je Marija odgovorila: »Evo službeni-ce Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1, 38).

Važno je primijetiti taj detalj jer nam on predstavlja Boga koji slobodno izabire naza-retsku djevicu Mariju i slobodno joj upućuje poziv da bude majka njegova Sina Spasitelja, a samu Mariju nam predstavlja kao ženu koja slobodno i s povjerenjem prihvaća taj Božji poziv. Slobodu koju joj je Bog dao, Marija je kao majka Boga i gospodina našega Isusa Kri-sta ostvarila potvrdno na spasenje svakoga čovjeka. Na takvo smo spasenjsko ostvariva-nje slobode svi pozvani jer upravo tako i svoju beskrajnu slobodu vječno ostvaruje Bog koji hoće da se svi ljudi spase (1Tim 2, 4).

Domagoj Runje

Zrnje…

MU

DR

OST

CR

KV

E Naši božićni prikazi jaslica naširoko oslikavaju pastire koji razmišljaju o tome što bi mogli ponijeti sa sobom; pritom

crpu iz svakodnevice našega čovjeka. Jedan liturgijski himan Istočne Crkve posvećuje se istoj temi, no daje joj veću dubinu. On glasi: »Kriste, što da ti prinesemo, kada ćeš se za nas kao čovjek roditi na zemlji? Svako od stvorenjâ, koja su tvoje djelo, donosi ti uistinu svoje svjedočanstvo zahvalnosti: anđeli svoju ljubav; nebo zvijezdu; mudraci svoje darove, pastiri svoje div-ljenje; zemlja svoju špilju; pu stinja jasle. A mi ljudi prinosimo ti Djevicu i Majku.« Marija je ljudski dar Kristu – ali to istodobno znači: Gospodin od čovjeka ne želi ništa drugo, nego njega samo-ga. Bog od nas ne želi postotke, nego naše srce, naše biće. On želi našu vjeru, a iz vjere život, zatim iz života one darove o kojima će biti riječi na posljednjem sudu: hranu i odjeću siromasima, sućut i međusobnu ljubav, utješne riječi i utješnu blizinu s progonjeni-ma i utamničenima, napuštenima i izgubljenima.«

JOSEPH RATZINGER / BENEDIKT XVI., Božićni blagoslov. Meditacije, Zagreb 2005., 83.-84.

Svojima dođoše, a njegovi ga ne pri-miše. Oko jaslica se prepoznaju oni koji su uistinu njegovi: sasvim obični i neuki pastiri, zajedno s mudracima. Ne dijele ih nauk i znanje, nego ih ujedinjuje otvorenost srca. Ondje se ne nađoše učitelji Zakona, premda su znali »pisma i proroke«. Ostadoše zaslijepljeni svojim znanjem koje je ostalo svezano u objašnjivô i protu-mačivô. Noć objave i svjetla istodobno je noć otvrdnulosti i zaslijepljenosti. Sve dok svjetlo s neba ne zasvijetli u srcu, ne vidi ga se ni na nebesima. Potrebna je vjera. Ona premošćuje sva neznanja, ali i sve sigurnosti koje nas vežu uz očekivano i nama objašnjivo.

OTAJSTVO I ZBILJA

32

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJEUlazna: 382.3 Evo, dolazi ili: 402 Radujte se, narodiOtpj. ps.: 391 Klanjat će se tebi, GospodinePrinosna: 408.1 i 4 O Betleme Pričesna: 392.2 Vidjesmo zvijezdu njegovu ili: 406 Zdravo budi, mladi KraljuZavršna: 420.1 i 8 Narodi nam se ili: 424 Tri Kralja jahahu

6. siječnja 2018.

BogojavljenjeUlazna pjesmaEvo, dolazi Gospodar, Gospodin; U ruci mu kraljevstvo, moć i vlast.

Usp. Mal 3, 1; 1Ljet 19,12

Zborna molitvaBože, ti si na današnji dan po zvijezdi prethodnici narodima objavio svoga Jedinorođenca.Mi smo te upoznali svjetlom vjere: privedi nas gledanju svoje nebeske ljepote. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Iz 60,1-6Slava Gospodnja sviće nad tobom.

Čitanje Knjige proroka IzaijeUstani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora,blago narodâ k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 72,1-2.7-8.10-13Pripjev: Klanjat će se tebi,

Gospodine, svi narodi zemlje.Bože, sud svoj daj kraljui svoju pravdu sinu kraljevu.Nek puku tvojem sudi pravedno,siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravdai mir velik – sve dok bude mjeseca.I vladat će od mora do morai od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,vladari Šabe i Sebe danak donositi.Klanjat će mu se svi vladari,svi će mu narodi služiti.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,nevoljnika koji pomoćnika nema;smilovat će se ubogu i siromahui spasit će život nevoljniku.

Drugo čitanje Ef 3, 2-3a.5-6Sada je objavljeno da su i poganisubaštinici obećanja.

Čitanje Poslanice svetogaPavla apostola EfežanimaBraćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njego-vim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mt 2, 2Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegovapa dođosmo pokloniti se Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, nek ti budu mili darovi tvoje Crkve. To nije zlato, tamjan ni smirna, nego se danas prinosi i za hranu daje Isus Krist, koga ti darovi označuju. Koji živi.

32živo vrelo 33

MOLITVA VJERNIKA

Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Đuro Seder: Bogojavljenje (iz grafičke mape).

Braćo i sestre, nebeski je Otac vodio mudrace s istoka da se poklone njegovu Sinu. Molitvom se obratimo istomu Ocu da i mi umijemo prepoznati svjetlo kojim obasjava naš životni put.

Budi nam svjetlo života, Gospodine.1. Za Crkvu u svijetu: da bude trajno otvorena

vodstvu tvoga Duha te svoju moć ne traži u vladanju nego u poklonstvu tebi i u ljubavi koja bližnjima svjedoči tvoje spasenje, molimo te.

2. Za papu Franju i sve pastire Crkve: prodahni ih svojom mudrošću da uvijek znaju slijediti svjetlo koje dolazi u snazi tvoje riječi i u poticajima tvoga Duha te uvijek budu mudri predvodnici tvoga naroda na putu prema novome susretu s Kristom, molimo te.

3. Za sve one čijoj je službi i odgovornosti povjerena briga za svijet: da u evanđeoskim nastojanjima Crkve prepoznaju dobrobit za svekoliko društvo, molimo te.

4. Za one koji znanošću istražuju tajne svijeta i života: pomozi im da u stvorenjima umiju prepoznati put do Stvoritelja te svoje poslanje vrše s istinskom odgovornošću za čovjeka i za sav stvoreni svijet, molimo te.

5. Za nas ovdje sabrane: da poslušni tvome Duhu uvijek umijemo prepoznavati putove koji nas vode do susreta s tobom, molimo te.

S našim prošnjama primi, Gospodine, naše poklonstvo pred tobom. Otvori nam oči vjere da u svim životnim nastojanjima i kušnjama umijemo slijediti svjetlo u kojem nam se ti objavljuješ. Po Kristu Gospodinu našemu.

Evanđelje Mt 2, 1-12Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.Čitanje svetog Evanđelja po MatejuKad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s isto-ka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ’A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pâsti narod moj – Izraela!’« Tada Herod potajno dozva mudrace i raza-zna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklo nim.« Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se po vrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obrado vaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu daro ve: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.Riječ Gospodnja.

Popričesna molitva Gospodine, idi pred nama uvijek i svuda svojim nebeskim svje tlom. Htio si da se pričesti-mo ovim nebeskim otajstvom: daj da ga promatramo čistim pogledom i primamo odanim srcem. Po Kristu.

Evanđelje

OTAJSTVO I ZBILJA

34

E vanđelje nam je pokazalo da Mudraci slijede dva traga, dva puta. Prvi je trag povijesti spasenja zapisan u Bibliji, pa

zato mudraci traže savjete od stručnjaka za Sveto pismo. To je put objavljene istine, čitljiv darom vjere. Drugi je trag vidljivi trag neo-bične zvijezde, to jest znakovi koje susreću u stvorenome svijetu. To je put ljepote prirode; put pitanja i odgovora koji su dostupni svako-mu čovjeku. Neki ih mogu proučavati dublje i vidjeti nevjerojatnu složenost odnosa, zakoni-tosti u svim bićima i u svemu što postoji. To je ono što nam znanost danas novim sredstvima nudi u izobilju. I uvijek se pred tim iznova i još više divimo Stvoritelju.

Dakle, mudraci se nalaze pred pisanim znakovima, pred riječima, kao i pred znakovi-ma svemira koje svaki čovjek može razmotriti ili ih zanemariti. Tako je i nama upućen prvi poziv da prepoznamo i pročitamo znakove, da se pitamo o tome što nas čeka, kakvu nam po-vijest Gospodin priprema. Bog očito želi učini-ti nešto u našemu životu, ali mi trebamo čitati znakove, kako to čine Mudraci.

Nemir kao plod zalutalostiU Mudracima je kršćanska Predaja uvijek vi-djela tražitelje koji su poznavali mudrost svi-jeta, predstavnike ljudi koji imaju puno poda-taka, informacija i spoznaja. Jednako tako: to

su ljudi koji traže Boga na način koji se čini različitim, a zapravo je nadopunjujuć u odno-su na zapisane Božje riječi i proroštava. Kao takvi predstavljaju sve ljude i njihove čežnje, naša očekivanja i nastojanja. Istina ne može biti svedena na neki propis ili na nametnuto viđenje. Istina je podudarna s ljubavlju. I baš zato svaki čovjek može razumjeti i otvoriti se istini, vidjeti ju kraj sebe, u običnim stvarima; zapravo: u neobičnim stvarima koje smo – za-lutavši – prozvali običnima, kao što je čudo djeteta, čudo života.

Zbog te zalutalosti Kristovo rođenje poka-zuje da isti događaj stvara vrlo različite reakcije. Mudraci, poput pastira, Marije i Josipa, poput onih koji su bili dionici Božje objave u Kristovu utjelovljenju u početnome Božjem znaku, su-sreću nejasnoću, zbunjenost, nesigurnost, pa i nemir, ponajprije zbog svoje malenosti. Ali, susret s Isusom donosi radost. Nemir je to koji, zbog otvorenosti, prelazi u radost.

No, postoji i drukčiji nemir, onaj koji ra-ste u tjeskobu; čudan nemir kakav proživljava Herod. Čega se može bojati kralj pred djete-tom? Kakva mu opasnost prijeti? Rekli bismo da je to nerazuman, iracionalan strah.

Ipak, ne trebamo ići daleko. Taj strah mo-žemo i sami lako osjetiti. To je strah naše se-bičnosti; to je strah rođen iz pretpostavljenih prijetnja i strah hranjen lažnim sigurnostima.

Bogojavljenje

Kakva čežnja takvo i klanjanje

Detalj kapitela iz Katedrale Saint-Lazare, Autun, Francuska.

34živo vrelo 35

Zrnje…Kada mudraci ugledaše zvijezdu, »uđu u ku-ću, ugledaju dijete s Marijom, majkom nje-govom«. Poznajući religijske spise i čitajući govor zvijezda uputili su se u Betlehem želeći vidjeti »judejskoga kralja koji se imao roditi u Betlehemu«. U onome što nađoše, nije se mogla čitati moć, kraljevsko dostojanstvo, ispunjenje proroštva… Ali evanđelist, zapisavši da pronađoše »dijete s majkom njegovom«, otkriva da su u tome Djetetu prepoznali više od djeteta. Ne kaže da su naši majku s novorođenčetom, nego »dijete s majkom«. Sve je stavljeno u odnos s njime, pa i njegova majka. On ne ovisi ni o kome. Sve ovisi o njemu. Kada se vidi njega u pra-vome svjetlu, sve postaje vidljivo i razvidno.

Od toga je straha napravljeno Herodovo pri-jestolje, prijestolje otuđenosti od sebe samoga koje se brani napadajući. On ne polazi na put i ne ostavlja svoje prijestolje, nego ga pokriva nepostojećom snagom – samim sobom.

Poklonstvo: prepoznavanje i darovanostZato su važni Mudraci koji su pošli putem Božjega plana do naizgled nepostojećega pri-jestolja. Jer Isusu kralju prijestolje je posvu-da; pred njim se treba i može pokloniti na svakome mjestu i u svakome trenutku. Jer sve njemu pripada. To vidi ljubav. Kada mislimo da nešto pripada nama, počinjemo se klanjati sebičnosti. Psalmist pjeva: »Blažen komu je pomoć u tebi, dok se sprema na svete puto-ve.« (Ps 84, 6) Taj sveti put je put od sebič-nosti prema ljubavi. Mudraci su naslućivali taj odgovor, duboko osjećali potrebu pronaći ga; i prepoznali su ga u malenome Djetetu, u slabosti, u darovanosti. Sve drugo za njih bi bilo razočaranje. Da su našli veličinu kakvu su poznavali, ne bi imali komu prinijeti darove. U njima su ostavili dio sebe, da bi se mogli vratiti ispunjeni Spasiteljem.

Prije polaska su čitali spise, promatrali zvi-jezde, razmišljali o velikome kralju koji se ima roditi, slušali očekivanja. A, nakon svega, pred njima nije bilo naizgled ništa posebno: jedna obitelj. Izvanjski su vidjeli mamu, tatu i dijete. Ništa posebno, a nisu bili razočarani. Štoviše, bili su zadivljeni. Srce je vidjelo Boga. Prostiru se i klanjaju. Bili su ispunjeni nađenim.

Evo zašto Isus kaže da će bogataši teško ući u nebesko kraljevstvo. Poteškoća je u ispu-njenosti sobom. Biblija donosi iskustvo puta uklanjanja štete grijeha koji je uvijek naveza-nost na nekoga/nešto što želi zamijeniti Boga. To je dug put odgajanja naših želja i usklađi-vanja s temeljnom čežnjom koju je Bog usadio u naše biće! Tako u Knjizi Propovjednikovoj čitamo o neispunjenoj čežnji, sadržanoj u riječima koje svi poznajemo. On veli: Ispra-znost nad ispraznošću, sve je ispraznost. Pi-še o prolaznosti, o neispunjenosti, o tome da čovjek posjeduje u sebi čežnju koja je veća od njega i od svega »što je pod suncem«.

S druge strane, u Bibliji se nalazi predivna pjesma, Pjesma nad pjesmama o ljubavnoj če-žnji dvoje ljudi koji se vole, pjesma o zadovolj-stvu pronađenosti. Osim toga, Knjiga o Jobu govori o izmučenoj, o bolnoj čežnji, pri čemu nam je objavljeno da se muka vjere razrješuje samo pouzdanjem u Boga.

Bogojavljenje nas pita: Zašto se ne pouz-dajemo u Božji plan? Božja nam riječ, naro-čito Isusova Radosna vijest, bez imalo uljep-šavanja i podilaženja, naviješta da Bog ima predivan plan. A mi ga ipak ne usvajamo, zbog nedostatka pouzdanja i vjere, zbog oslanjanja na naše znanje i na svoju umišljenost koja nam priječi prepoznati.

Mudraci, kao ljudi znanja i iskrenoga tra-ženja, uče nas gdje je razdjelnica između znati i prepoznati. Uče nas da je važnije prepoznati. Što? Neobičnost u običnosti; Boga u ljudsko-sti; neprolazno u prolaznome. I pokloniti se; biti jednostavan i radostan zbog tolikih znako-va koji nas vode prema punomu smislu.

Uče nas i to da nije pogrješno, štoviše – po-trebno je vratiti se, i to drugim putem, onim koji je otvoren nošenjem susreta s Isusom, Božjim odgovorom na čežnju koja je u nama.

Ivan Šaško

OTAJSTVO I ZBILJA

36

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

Ulazna: 383.3 Nakon krštenja Gospodinova ili: 401 Svim na zemljiOtpj. ps.: 150 S radošću ćete crpsti voduPrinosna: 211 Isus Krist je slika Božja ili: 410 (411) U to vrijeme godištaPričesna: 392.3 Evo onoga ili: 393 ili 394 O Isuse, o Spase našZavršna: 420.1 i 10 Narodi nam se

7. siječnja 2018.

Krštenje GospodinovoUlazna pjesma Nakon krštenja Gospodi-nova otvoriše se nebesa, a Duh siđe na nj kao golub. I glas s neba zaori: ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!

Usp. Mt 3, 16.17

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, kod krštenja u Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Iz 42, 1-4.6-7Evo sluge mojega, miljenika duše moje!

Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo Govori Gospodin:»Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, on će donijeti pravo narodima. Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima. Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tinja neće ugasiti. Po istini on će donijeti pravo, neće sustati niti smalaksati dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za naukom njegovim.Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto za ruku te uzeh; oblikovah te i postavih za savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnja iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 29, 1a.2.3ac.4.3b.9b-10Pripjev: Gospodin narod svoj

mirom blagoslivlje.Prinesite Gospodinu, sinovi Božji,prinesite Gospodinu slavu njegova imena,poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!

Čuj! Gospodin nad vodama,Gospodin nad vodama silnim!Čuj! Gospodin u sili,Gospodin u veličanstvu!

Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!Gospodin nad vodama stoluje,stoluje Gospodin – kralj dovijeka!

Drugo čitanje Dj 10, 34-38Gospodin ga pomaza Duhom Svetim.

Čitanje Djela apostolskihU one dane Petar prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sino vima Izraelovim navješću-jući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«Riječ Gospodnja.

Darovna molitvaGospodine, danas slavi -mo dan kad si Isusa ob -javio kao svoga ljublje-noga Sina. Primi naše darove i daj da postanu Kristova žrtva, kojom si oprao grijehe svega svijeta. Po Kristu.

36živo vrelo 37

MOLITVA VJERNIKA

Nebeskom Ocu, koji nam je po svome Sinu darovao spasenje i učinio nas svojom ljubljenom djecom, izrecimo svoje molitve. Molimo zajedno:

Obnovi nas, Gospodine, u milosti krštenja.

1. Za Crkvu, zajednicu krštenika: da uvijek bude vjerna poslanju koje si joj udijelio te i danas pronalazi put do svakoga čovjeka, molimo te.

2. Za pastire Crkve i sve kojima si povjerio brigu za svoj narod: prodahni ih mudrošću svoga Duha da ustrajno promiču snagu zajedništva Crkve te svi kršćani očituju ljepotu svoga krsnoga preporođenja, molimo te.

3. Za sve katekumene koji se pripravljaju za sakramente kršćanske inicijacije: prosvijeti ih svojim Duhom da prihvate život evanđelja te trajno rastu u daru vjere i u zajedništvu Crkve, molimo te.

4. Za braću i sestre koji zapostaviše udijeljeni dar krsnoga preporođenja: otvori im srca da umiju ponovno čuti tvoj glas i krenuti putem tvojih zapovijedi, molimo te.

5. Za ovu zajednicu tvojih krštenika: vodi nas svjetlom svoga Duha da budemo radosni svjedoci kršćanskoga imena i ustrajni graditelji tvoga Kraljevstva među ljudima, molimo te.

Svemogući Bože, ti nas po svojoj neizmjernoj ljubavi ne ostavljaš u grijehu. Smjerno te molimo, izliječi u nama sve slabo i grješno, obnovi sve dobro i plemenito da bismo mogli ponovno živjeti kao djeca svjetla. Po Kristu Gospodinu našemu.

Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.

Vladimir Blažanović: Ivanov poziv na obraćenje i navještaj Kristova dolaska.

Pjesma prije Evanđelja Mk 9, 6Otvoriše se nebesa i glas Očev zaori: Ovo je Sin moj, ljubljeni! Slušajte ga!

Evanđelje Mk 1, 7-11Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina.

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa:

»Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!«

Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesma Evo onoga za kog Ivan posvjedoči: Ja sam to vidioi svjedočim: On je Sin Božji!

Iv 1, 32.34

Popričesna molitva Gospodine, nahranio si nas svetim darom. Molimo te da vjerno slušamo tvoga Jedinorođenca te se zovemo i budemo tvoji sinovi i kćeri. Po Kristu.

OTAJSTVO I ZBILJA

38

I van propovijeda na Jordanu. Njegove rije-či ciljaju na onoga koji dolazi nakon njega. Između njih postoji razlika i Ivanu je važ-

no da ona bude jasna. Onaj koji dolazi kasnije jači je. Ivan ga naviješta. Razlika među njima je velika. Ivan misli da mu nije dostojan odri-ješiti remenje na obući. Razlika se reflektira u odnosu ja – on i voda – Duh Sveti. Ono što Ivan radi, vrijedi i kao priprema na ono što će raditi Isus koji dolazi i kao razlika u odnosu na njihova poslanja. Ivan je smješten u službu naviještanja Isusa. Izabrani narod se Ivano-

vim djelovanjem čisti u vodi i tako priprema za Isusov dolazak i za silazak Božjega Duha. Ivan djeluje u prvom dijelu, u krštenju vodom. Krštenje Duhom i vatrom pridržano je Isusovu djelovanju.

Isus na Jordan dolazi iz Nazareta. Odrastao je u Nazaretu, a susret s Ivanom na Jordanu za njega je početak javnoga djelovanja. Iz skrive-noga života u Nazaretu Isus na Jordanu izlazi u javni život. To ne čini ni u Nazaretu ni u Jeru-zalemu, nego na rijeci koja graniči s pustinjom. Njegov prvi javni čin je primanje krštenja. Kr-štenje je ulazak u vodu, ali nije obredno pranje. Obredno pranje pojedinac može obaviti sam. Krštenje ne može. Krštenje se prima iz ruke drugoga. Isus ulazi u Jordan i prima krštenje iz Ivanove ruke. Krštenje se događa uranjanjem. Ulazi se potpuno u vodu i izlazi se iz nje. Krštenje koje Ivan propovijeda i čini bilo je za očišćenje od grijeha. Isusu nije trebalo krštenje da bi bio čist od grijeha. On je bez grijeha. Nje-govo krštenje nije zbog njega. Ono je zbog dru-gih. Ivanovo je djelovanje bilo usmjereno na dolazak Isusov. Sada, kada je on došao, već se u silasku u vodu Jordana pokazuje koja je svrha Isusova djelovanja. On je došao osloboditi svoj narod od grijeha. Nakon izlaska iz vode otvara-ju se nebesa. Ono što je skriveno kod ulaska u vodu, sada se, nakon izlaska, pokazuje.

Iz nebesa na Isusa silazi Duh u liku golu-ba. Ivan je najavio da će Isus krstiti Duhom i evo, Duh se pojavljuje neposredno nakon Iva-nova krštenja. Riječ je o istome spasenjskom planu. Isus nastavlja ono što je Ivan započeo. Iz otvorenih nebesa, osim Duha koji silazi na Isusa, odjekuje i glas koji kaže: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!« (Mk 1, 11). Na samome početku djelovanja Isus dobiva po-tvrdu s neba. Sve što od tada bude radio, bit će nošeno sviješću da je ljubljen. Na njemu se pokazuje što je potrebno da čovjek ispuni svoje poslanje: potvrda s neba. Svijest o prihvaćeno-sti i ljubljenosti. Povezanost s nebeskim Ocem. Snaga Duha Božjega.

Krštenje Gospodinovo

Krštenje na Jordanu

On treba da raste a ja da se umanjujem.Vladimir Blažanović: Ivan Krstitelj i Krist, 2003.

38 39

Krštenje i oslobođenje krivnjePrva će Crkva u obred krštenja utkati i Iva-novo krštenje za oproštenje grijeha, otvoreno nebo i silazak Duha Svetoga na krštenika. Ulazak u vodu vezan je uz simboliku vode. Ona simbolizira najprije život, a uz to i smrt. Tako je krštenje umiranje dotadašnjem grije-hu. Voda odnosi grijehe i stari život umire, a krštenik izlazi kao novo stvorenje u novi ži-vot. Isus nije trebao ni priznanje grijeha ni či-šćenje. On u Jordan ulazi umjesto čovječan-stva. Na njegovu mjestu. Na sebe uzima sve grijehe svijeta i s njima silazi u Jordan. Ovdje započinje ono što će se dovršiti na križu. On koji je bez grijeha, staje na mjesto grješnika. On koji je bez krivnje, uzima na sebe krivnju svijeta. U Isusovu se krštenju, kako to kaže papa Benedikt XVI., razumije Jonina uputa mornarima usred oluje: »Uzmite me i bacite u more« (Jon 1, 12). Isus ulazi u Jordan i time pokazuje što je njegova misija: uzimanje na sebe tereta krivnje koji ljudi više ne mogu i ne znaju nositi. On će umjesto njih preuzeti krivnju i odnijeti ju u smrt. Na križu će pri-hvatiti groznu smrt za sve grijehe čovječan-stva. Smrti će oduzeti njezin žalac i kroz nju otvoriti put u novi život.

MU

DR

OST

CR

KV

E

Zrnje…

Budući da silazak u ovo krštenje uključuje prizna-nje krivnje i molbu za oproštenje i nov početak,

u Isusovu »da« čitavoj Božjoj volji prisutan je i izraz solidarnosti s ljudima koji su postali grješni, ali teže za pravednošću. […] Polazeći od križa i uskrsnuća kršćan-stvu je postalo jasno što se dogodilo: Isus je na svoja ramena uzeo teret krivnje cijeloga čovječanstva; ponio ga je u Jordan. Svoje djelovanje započinje stupanjem na mjesto grješnikâ. Započinje ga anticipacijom križa. […] Anticipacija smrti na križu, koja se dogodila u Isusovu krštenju, i anticipacija uskrsnuća, koje je nagoviješteno u glasu s neba, sada su postali stvarnost. Tako je Ivanovo krštenje vodom dobilo puninu značenja u krštenju Isu-sova života i smrti. Odazvati se pozivu na krštenje sada znači pristupiti mjestu Isusova krštenja i tako u njegovu poistovjećivanju s nama poistovjetiti sebe s njim.

BENEDIKT XVI., Isus iz Nazareta, I, 35.-36.

Pred čovjekom koji vjeruje uvijek stoji novi ko-rak, otvorenost života, novi izazov. Vjera i jest u tome prelasku, u svladavanju izazova. Ona uvijek ide korak naprijed. Stoga vjera ne dono-si zadovoljstvo postignutim, nego oduševljava još nedosegnutim. Sv. Bonaventura je govorio da je vjera ‘eksces’ (excessum); ona je nadilaže-nje sebe i stremljenje prema bitku, prema isti-ni. Ta ‘ekscesnost’ vjere otvara prostor povje-renju, poučljivosti, nadanju, traganju, susreti-ma, opiranjima… Nije li i otajstvo krštenja već u sebi ‘ekscesno’: uranjanjem u vodu umire se, da bi se na nov način živjelo. Da, na nov način! Našoj je vjeri potrebna spremnost za novost, za iznenađujuće. Vjernik pred sobom vidi put ne kojemu se traže samo naši koraci. Ostalo će se darovati – koracanjem u vjeri.

Nakon izlaska iz vode Isus ulazi u novi i otvoreni odnos s nebeskim Ocem. Prima iz njegove ruke Duha Svetoga i zna da je prihva-ćen i ljubljen. Ovo se događa jednom. Kršte-nje je neponovljivo. Jednom se umire grijehu i jednom se počinje živjeti iz odnosa s nebeskim Ocem u milosti Duha Svetoga. I primanje Du-ha Svetoga događa se u ime čovječanstva. Od sada se svatko tko u Isusovo ime prima kršte-nje, smije prepoznati u Očevu glasu koji izriče ljubav, prihvaćanje i milinu, koju nebeski Otac nalazi u svome djetetu. U glasu s neba nazi-re se uskrsnuće. Stoga je razumljivo kako je Crkva krštenje shvatila i kao smrti i kao novi život istovremeno. Umiranje grijehu i otvore-nost novomu životu, koji dolazi iz Božje ruke.

Kada se vjernici nedjeljom saberu oko Ri-ječi i stola Gospodnjega, to čine zato što po krštenju tvore zajednicu vjernika. Svi su prošli kroz vodu, umrli grijehu i ušli u život. Njiho-vo je krštenje odlazak na Jordan i prihvaćanje onoga što je Isus za njih učinio svojim kršte-njem, smrću i uskrsnućem. Poistovjećuju se s njime nakon što se on poistovjetio s čovječan-stvom. Vjernici su svjesni da su ljubljena djeca i da su to zahvaljujući Božjem djelovanju koje se dogodilo u Kristu.

Ante Vučković

živo vrelo40

OTAJSTVO I ZBILJATRENUTAK Pisma čitatelja

Anđeoski pozdrav i zvonjenje

Premda je moguće pronaći više različitih tumačenja o početcima molitve Anđeoskoga po-zdravljenja (Angelus), valja naglasiti da se njezin nastanak ne može vezati samo uz jednu osobu ili za jedan događaj iz povijesti kršćanske duhovno-sti. U vrijeme kada se pojavljuju svjedočanstva o toj molitvi, a to je prva polovica 13. stoljeća, u kr-šćanskoj se duhovnosti i pobožnosti osobito ra-zvijaju pobožne vježbe i molitve koje razmatraju Isusov zemaljski život, s posebnom osjetljivošću i zanimanjem za Isusovo djetinjstvo te za njego-vu muku i smrt. U tome duhovnom okružju na kršćanskome Zapadu, na raznim se mjestima i u različitim oblicima razvija pobožnost Krunice Bl. Dj. Marije te Križnoga puta. Slično se može reći i za molitvu Anđeoskoga pozdravljenja. Ona izrasta iz srednjovjekovne duhovnosti i zacijelo je niz raznih inicijativa i oblika pobožnosti s vre-menom sraslo u oblik kakav je dopro do našega vremena. No, predaja se ipak čvrsto oslanja na franjevačku duhovnost, nadahnutu iskustvom susreta sv. Franje i njegove prve braće sa Svetom zemljom. U Pismu upraviteljima naroda Franjo potiče kršćanske vladare da se »svake večeri po glasniku ili nekim drugim znakom poziva sav narod da hvali Gospodina Boga i zahvaljuje mu« (br. 7). Te se riječi razumijevaju kao poticaj na praksu zvonjenja svaku večer, u značenju pozi-va na molitvu, a mnogi smatraju da nadahnuće takvomu poticaju treba tražiti u praksi među Saracenima. Godine 1220. u Svetu zemlju odla-zi i fra Benedikt Sinigardi iz Arezza i ondje daje temelje snažnoj franjevačkoj prisutnosti. Osobi-to mu je prirastao srcu grad Nazaret i događaj anđelova navještenja Djevici Mariji, pa je u toj prisnoj pobožnosti svakodnevno ponavljao isti-nu kojom je započelo Kristovo djelo spasenja: Qui angelus locutus est Marie! (Ovdje je anđeo govorio Mariji). Po povratku u Arezzo 1241., do-nio je sa sobom te žive uspomene, a poklik koji je

ponavljao ubrzo je postao svečanom antifonom koju su braća u samostanu uz molitvu Ave Ma-ria pjevala svaku večer prije počinka. Bio je to početak jednoga novoga oblika pobožnosti pre-ma Presvetoj Djevici Mariji. Na generalnome kapitulu 1263. Bonaventura iz Bagnoregia poti-če braću da među narodom promiču pobožnost večernjega molitvenoga pozdrava Bogorodici, na zvuk zvona, a 1269. kapitul u Asizu ozakonjuje takvu praksu. Oslonac širenju te pobožnosti mo-že se tražiti u pobožnoj predaji da se susret an-đela i Marije zbio baš uvečer, u noći, u »punini dana« (usp. Gal 4, 4), što priziva na »Svjetlo koje rasvjetljuje svijet« te na ispunjenje proročkoga navještaja (»Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku… Iz 9, 1). Nekoliko desetljeća kasnije pobožnost se već proširila diljem Europe, a papa Ivan XXII. potvrđuje ju i uvodi u Rimu (1327.) Zvuk zvona koje oglašava molitvu anđeoskoga pozdrava počinje se ubrzo zvati Ave Maria, a i zvona se lijevaju sa zazivima »Ave Maria…«.

Pobožnost anđeoskoga pozdrava širi se i na početak dana, što potvrđuje odredba opata Tome iz opatije Monte Cassino (1285.-1288.) da se »za pozdrav Ave Maria zvoni uvečer i ujutro« (ad Ave Maria sero et mane).

Zvonjenje i molitva o podnevu vezani su za jedan drugi povijesni događaj. U strahu pred prijetnjom turskoga prodora duboko u Europu papa Kalist III. (pri opsadi Beograda) odredio je 29. lipnja 1456. da se o podne zvoni i moli nebe-ska pomoć za branitelje kršćanskih zemalja. Taj je običaj ostao, a s vremenom je poprimio zna-čenje poziva na molitvu anđeoskoga pozdrava, zajedno s jutarnjim i večernjim zvonjenjem.

Ovoj slojevitoj povijesti zvonjenja danas ipak valja pretpostaviti Svetu povijest koju ‘pri-po vijeda’ molitva Anđeoskoga pozdravljenja i koja, uprisutnjena u živote vjernika, vrijeme svijeta ispunja ljepotom i zvukom vječnosti.

Na stranicama zadnjega broja Živoga vrela, u razmišljanju o vremenu došašća, kratko ste spomenuli molitvu Anđeoskoga pozdravljenja (Angelus). Molila bih vas da nam razjasnite njezin nastanak i povezanost s običajem zvonjenja crkvenih zvo-na triput na dan.

s. Lucija K.

U PRODAJI!

U Liturgijskom kalendaru su za svaki tjedan kroz godinu predviđene po dvije stranice s naznakom liturgijskih čitanja za svaki dan te citatom iz evanđelja dana.

Na kraju kalendara nalazi se Mjesečni preglednik za 2018. godinu. Kalendar ima 152 stranice i tiskan je dvobojno na kvalitetnome papiru u PVC koricama,

što mu osigurava otpornost na habanje i jamči cijelogodišnje korištenje. Na veće količine odobravamo popust. Troškovi poštarine nisu uračunati u cijenu kalendara.

Kalendar možete naručiti e-mailom na: narudzbe@hilp.hr,faksom na broj +385 (0)1 5635 051 ili pozivom na broj +385 (0)1 5635 050.

Cijena: 28,00 kn

INFORMACIJE I NARUDŽBE:HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORALKsaverska cesta 12a, 10000 Zagreb • tel.: +385 (0)1 5635 050 • faks: +385 (0)1 5635 051e-mail: pretplata@hilp.hr • www.hilp.hr

živo vreloList izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3,70 EUR; 4,50 CHF; 6,20 USD; 6,20 CAD; 7,50 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 48 EUR; 58 CHF; 80 USD; 80 CAD; 97 AUD • BiH, SRB, MNE: 36 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – IBAN: HR8823400091110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – IBAN: HR8823400091110174994 – SWIFT: PBZGHR2X

Došao je pronaći u nama mjesto za sebekako bismo se pronašli u njemui druge gledali u odsjevu njegova lica.Ima li mjesta još…

Joan

Miró

, 191

7.