KKoommeennttaarrii TT--HHTT GGrruuppee11 nnaa nnaaccrrtt pprriijjeeddllooggaa

ZZaakkoonnaa oo eelleekkttrroonniiččkkiimm kkoommuunniikkaacciijjaammaa

Zagreb, travanj 2008. godine 1 T-HT Grupu čine HT-Hrvatske telekomunikacije d.d., T-Mobile Hrvatska d.o.o., Iskon Internet d.d.

2/39

Glava I. OPĆE ODREDBE Članak 2. – Značenje pojmova Članak 2. stavak 1. točka 18. Komentar: Nacrt prijedloga Zakona o elektroničkim komunikacijama (dalje u tekstu: ZEKOM) definira pojam „izdvojeni pristup lokalnoj petlji“ na način da se isti odnosi na sve vrste pristupa, tj. na sve pristupne tehnologije pa tako i nove tehnologije pristupa, a što nije u skladu s važećim regulatornim okvirom Europske unije (dalje u tekstu: EU regulatorni okvir), i to konkretno:

1) s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća o izdvojenom pristupu lokalnoj petlji2 koja se direktno primjenjuje u svim državama članicama EU te uspostavlja temeljna načela, uvjete i obveze u pogledu pružanja izdvojenog pristupa lokalnoj petlji;

2) s temeljnim načelom EU regulatornog okvira prema kojem je regulatorne obveze moguće nametnuti operatorima tek nakon što se provođenjem detaljne analize mjerodavnog tržišta utvrdi da konkretno tržište nije učinkovito konkurentno te da na istome posluje operator sa znatnijom tržišnom snagom;

3) s načelima regulatornog okvira EU po pitanju regulacije tržišta u nastajanju.

Naime, Uredba o izdvojenom pristupu lokalnoj petlji ograničava obvezu izdvajanja isključivo na lokalnu petlju koju čini fizička metalna parica u nepokretnoj mreži. Nametanje takve obveze operatorima nalazi svoje uporište u činjenici da je bakrena pristupna infrastruktura element mreže u kojem je najteže ostvariti konkurentno okružje, te se ista smatra tzv. nužnim sredstvom (essential facility) za pružanje korisnicima pristupa nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži i pružanje telekomunikacijskih usluga putem tog pristupa. Takva klasifikacija bakrene pristupne petlje rezultat je činjenice da su nacionalni operatori postavljali metalne pristupne mreže kroz dugo vremensko razdoblje tijekom kojeg su uživali određena ekskluzivna prava te su trošak ulaganja u metalne pristupne mreže mogli pokriti prihodima od usluga s karakterom „ekskluzivnosti“. Nasuprot tome, uvjeti u kojima se trenutno polažu pristupne mreže novih tehnologija (a što je u RH tek u začecima) potpuno su različiti od upravo opisanih uvjeta u kojima su polagane bakrene mreže. Pristupne mreže novih tehnologija polažu se u konkurentnom tržišnom okružju u kojem svi operatori mogu polagati optičke pristupne mreže, i to pod jednakim uvjetima, odnosno uz jednako visoku razinu potrebnih ulaganja te visoku rizičnost koju takva ulaganja nose. Ovo potvrđuje i sama Uredba o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji, koja u točki 5. preambule navodi da „pružanje novih petlji visokog kapaciteta optičkih vodova direktno krajnjim korisnicima predstavlja odvojeno tržište koje se razvija u konkurentnim uvjetima uz nova ulaganja“.

Prijedlog: Slijedom gore navedenog, predlažemo definiciju pojma izdvojeni pristup lokalnoj petlji izmijeniti tako da glasi: „18. izdvojeni pristup lokalnoj petlji: obuhvaća potpuni izdvojeni pristup lokalnoj petlji tj. upredenoj metalnoj parici, kojim se trećoj zainteresiranoj strani omogućuje uporaba cijeloga radiofrekvencijskog spektra lokalne petlje, te dijeljeni izdvojeni pristup lokalnoj petlji, kojim se trećoj zainteresiranoj strani omogućuje uporaba širine pojasa radiofrekvencijskog spektra iznad govornog pojasa radiofrekvencijskog spektra izdvojene lokalne petlje, pri čemu ne dolazi do promjene vlasništva nad lokalnom petljom tj. upredenom metalnom paricom.“ Članak 2. stavak 1. točka 6., 9. i 24. Komentar: U definicijama pojmova „elektronička komunikacijska mreža“, „elektronička komunikacijska usluga“ i „komunikacija“, za sve slučajeve odašiljanja radio i tv signala koristi se pojam „radiodifuzija“. Međutim, odašiljanje radio i tv signala može se vršiti i putem drugih mreža (osim radiodifuzijske mreže) te stoga smatramo da je pojam „radiodifuzija“ nije prikladan za sve slučajeve. Prijedlog: Predlaže se riječ „radiodifuzija“ zamijeniti riječima „odašiljanje radio i tv signala“ (tj.„ radio and television broadcasting“). Konkretno, u točci 6. umjesto riječi „radiodifuzijske mreže“ predlažemo

2 Regulation (EC) No. 2887/2000 of the European Parliament and of the Council of 18 December 2000 on unbundled access to the local loop

3/39

staviti „mreže za odašiljanje radio i tv signala“, u točci 9. umjesto riječi „radiodifuzijskim mrežama“ predlažemo staviti „mrežama za odašiljanje radio i tv signala“, a u točci 24. umjesto riječi „u sklopu radiodifuzijskih usluga“ treba stajati „u sklopu usluga odašiljanja radio i tv signala“. Članak 2. stavak 1. točka 59. Komentar: Ovom odredbom se sučelje aplikacijskog programa definira kao "jezik i oblik poruke koje upotrebljava aplikacijski program kako bi zatražio usluge drugog programa, kao što je upravljački program sustava uvjetovanog pristupa".

Navedena definicija nije u skladu s odgovarajućom definicijom iz EU regulatornog okvira, odnosno s Okvirnom Smjernicom3 koja u članku 2. p.) propisuje značenje sučelja aplikacijskog programa ("Application program interface – API, means the software interfaces between applications, made available by broadcasters or service providers, and the resources in the enhanced digital equipment for digital television and radio services").

Prijedlog: Predlažemo definiciju potpuno uskladiti s odgovarajućom odredbom Okvirne Smjernice na način da ista glasi: „59. sučelje aplikacijskog programa: programska sučelja između aplikacije, učinjena dostupnim od strane nakladnika programa ili davatelja usluga, kao i sredstva u naprednoj digitalnoj opremi za usluge digitalne televizije i radija.“

Članak 6. - Iznimke u primjeni zakona Komentar: Ovaj članak predviđa izuzeće od primjene ZEKOM-a za operatore koji obavljaju isključivo daljnju prodaju elektroničkih komunikacijskih usluga ako im godišnji prihod od takvog poslovanja ne premašuje milijun kuna.

U daljnjem tekstu ZEKOM-a, a niti iz prirode telekomunikacijske djelatnosti, nije moguće zaključiti koji su razlozi predloženom izuzeću.

Svaki je operator u pravilu i trgovac jer prodaje svoje usluge pa nema opravdanog razloga da se izuzima iz primjene ovog zakona, koji kao lex specialis uređuje područje elektroničkih komunikacija. Ne postoji propisani mehanizam kojim bi se moglo unaprijed utvrditi predloženo izuzeće. To tim više što je ostvareni promet činjenica koja se utvrđuje „post festum“ pa bi se moglo zaključiti da operator može djelovati godinu dana izvan domašaja ZEKOM-a. Dapače, to bi značilo da su svi novi operatori izuzeti od primjene ovog zakona kroz prvu godinu obavljanja djelatnosti tj. da nemaju ni prava ni obveze po ovom zakonu, već da će se zakon na njih početi primjenjivati tek u drugoj godini poslovanja i to samo onda ako im godišnji prihod pređe propisani prag.

Dodatno, ovakvo izuzeće od primjene ZEKOM-a nije u skladu s važećim EU regulatornim okvirom jer su svi EU propisi u području telekomunikacija primjenjivi na sve operatore/davatelje usluga na tržištu elektroničkih komunikacija neovisno o visini ostvarenih prihoda. Također, ovakvo bi izuzeće omogućilo operatorima koji obavljaju usluge daljnje preprodaje da uskrate svojim krajnjim korisnicima pravo na pristup hitnim službama, jer se takva obveza ne bi na njih primjenjivala, a što bi rezultiralo smanjenjem razine zaštite prava krajnjih korisnika telekomunikacijskih usluga.

Prijedlog: Zbog svega gore navedenog predlažemo brisati članak 6. ZEKOM-a u cijelosti.

Članak 13. stavak 1. točka 1. - Nadležnost Agencije Komentar: Navedena odredba u nadležnost Agencije stavlja donošenje onih propisa za provedbu ZEKOM-a koje je ZEKOM izričito stavio u nadležnost Agencije. Nadalje, odredba iz članka 19. stavka 1. ZEKOM-a propisuje kako propise za provedbu ZEKOM-a donosi Vijeće Agencije uz prethodnu suglasnost ministra.

3 Directive 2002/21 EC of the European Parliament and of Council of 7 March 2002 on a common regulatory framework for electronic communications networks and services (Framework Directive)

4/39

Navedene odredbe preširoko i bez unaprijed određenih kriterija daju ovlast Agenciji za donošenje propisa. Imajući u vidu položaj Vijeća Agencije određen člankom 9. i 10. ZEKOM-a te položaj Ravnatelja i stručne službe određen člankom 11. ZEKOM-a, proizlazi da je u Agenciji objedinjena i zakonodavna i izvršna vlast. Naime, Ravnatelj prema članku 11. stavku 2. točki 7. ZEKOM-a priprema Vijeću prijedloge provedbenih propisa iz članka 19. ZEKOM-a, a Vijeće ih donosi uz prethodnu suglasnost ministra. S obzirom na to da su i svi članovi Vijeća zaposlenici Agencije raspored nadležnosti je neprimjeren. Nužno je jasno odijeliti zakonodavnu nadležnost Agencije i nadzornog ministarstva na način da Vijeće Agencije može donositi samo provedbene propise tehničke prirode. Sve ostale provedbene propise bi trebalo donositi nadležno ministarstvo.

Prijedlog: Predlažemo ZEKOM-om izričito odrediti kako je u isključivoj nadležnosti mjerodavnog ministarstva donošenje pravilnika koji reguliraju slijedeću materiju:

- uporabne uvjete za određene vrste elektroničkih komunikacijskih mreža i elektroničke komunikacijske infrastrukture i opreme (članak 24. stavak 8. ZEKOM-a);

- način i uvjete obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga te mjerila kakvoće elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (članak 34. stavak 1. ZEKOM-a);

- način i uvjete pružanja te mjerila kakvoće univerzalnih usluga (članak 35. stavak 7. ZEKOM-a);

- način i uvjete obavljanja usluga s dodanom vrijednosti (članak 49. stavak 11. ZEKOM-a); - sadržaj standardne ponude, razina podrobnosti podataka i načine objave standardne

ponude (članak 58. stavak 5. ZEKOM-a); - način, uvjete i postupak ostvarivanja prenosivosti broja (članak 76. stavak 3. ZEKOM-a); - način i uvjete uporabe jedinstvenog europskog broja za hitne službe 112 (članak 77. stavak

3. ZEKOM-a); - uvjete dodjele i uporabe radijskih frekvencija (članak 81. stavak 4. ZEKOM-a); - temeljne uvjete dodjele i uporabe radiofrekvencijskog spektra te postupak izdavanja dozvola

za uporabu radiofrekvencijskog spektra (članak 82. stavak 4. ZEKOM-a); - način i uvjete djelotvornog sprječavanja i suzbijanja zlouporaba i prijevara u pružanju usluga

elektroničke pošte (članak 107. stavak 12. ZEKOM-a). Članak 16. - Sredstva za obavljanje poslova Agencije Komentar: Iako su u prijedlogu ZEKOM-a navedene naknade koje Agencija prikuplja u svrhu osiguranja sredstva za obavljanje poslova Agencije, mišljenja smo kako konkretnim prijedlogom u članku 16. stavku 2. točki 3. to nije u cijelosti navedeno na način koji bi bio objektivan i transparentan. Obavljanje poslova stručnog nadzora odnosi se samo na jedan aspekt rada Agencije (a konačno, može se reći da se i preklapa sa navedenim u točkama 1. i 2.), te je upitno da li predloženi model u pogledu obavljanja stručnog nadzora može ispuniti kriterije navedene u Smjernica o ovlaštenjima4. Prijedlog: Predlažemo stoga da se točka 3. u opisu poslova Agencije prilagodi na način da navede pravi opseg poslova Agencije koji će se financirati navedenom naknadom. Također, smatramo kako nije potrebno izričito navoditi kako će se ta naknadi plaćati u postotku od ukupnog prihoda koji ostvare operatori, s obzirom da se tada ograničava mogućnost buduće prilagodbe modela plaćanja, a propisivanje čega je i tako predviđeno posebnim propisom. U tom smislu predlažemo da se u Zakonu tek navede kako će naknada biti razmjerna ostvarenom godišnjem prihodu operatora.

Glava II. POSTUPAK DONOŠENJA ODLUKA I DRUGIH AKATA Opći komentar (o efikasnoj pravnoj zaštiti): Smatramo da se predloženim zakonskim rješenjima onemogućuje efikasna pravna zaštita. Novim prijedlogom zakona je tako:

1. ukinut nadzor resornog ministarstva nad radom nacionalnog regulatornog tijela tj. Agencije; ali 2. nije osigurano dvostupanjsko odlučivanje, odnosno žalbeni postupak u pogledu odluka

Agencije.

4 Directive 2002/20/EC of the European Parliament and of the Council of 7 March 2002 on the authorization of electronic communications networks and services (Authorization Directive)

5/39

Predlagač ZEKOM-a navedeno objašnjava zakonodavstvom EU te najboljom praksom u državama članicama EU. Međutim, daljnji prikaz EU zakonodavstva i najbolje prakse država članica ukazuje na suprotno.

Zakonodavstvo EU Relevantne odredbe o neovisnosti nacionalnog regulatornog tijela te žalbenog postupka nalaze se u Okvirnoj Smjernici EU. Točka 11. preambule te članak 3. Okvirne Smjernice govore o neovisnosti nacionalnog regulatornog tijela. Sukladno točci 11. preambule države članice moraju osigurati nepristranost odluka nacionalnog regulatornog tijela. Nadalje se u istoj točci navodi da neovisnost nacionalnog regulatornog tijela ne zadire u institucionalnu autonomiju i ustavne obveze država članica. Ono što se smatra pod nezavisnošću je u stvari definirano u članku 3. stavak 2. Okvirne Smjernice: „Države članice će jamčiti nezavisnost nacionalnih regulatornih tijela osiguravajući da su ona pravno odvojena i funkcionalno nezavisna od svih subjekata koje pružaju mreže, opremu ili usluge iz područja elektroničkih komunikacija.“ Dakle, nigdje se u relevantnoj Smjernici EU ne spominje da neovisnost nacionalnog regulatornog tijela znači neovisnost od tijela izvršne vlasti, odnosno tijela koje bi trebalo vršiti nadzor nad njegovim odlukama, već se isključivo spominje neovisnost u odnosu na operatore i davatelje usluga. Da u zakonodavstvu EU postoji zabrana bilo kakvog utjecaja na djelovanje nacionalnog regulatornog tijela došlo bi do tzv. „demokratskog deficita“. Naime, u demokratskom sustavu, niti jedna institucija ne može biti u potpunosti neovisna od izvršne vlasti, odnosno, posredno od volje birača. Ekonomska politika mora biti podložna demokratskoj kontroli te stoga nacionalno regulatorno tijelo i državni službenici koji u njemu rade moraju biti pod nekim oblikom nadzora od strane izvršne vlasti. Navedeno proizlazi i iz točke 11. preambule Okvirne Smjernice. Točka 12. preambule i članak 4. Okvirne Smjernice navode uvjete u pogledu žalbenog postupka koji je definiran kao „efektivni mehanizam“ koji treba biti osiguran od strane država članica. Članak 4. izričito i nedvojbeno predviđa mogućnost da žalbeno tijelo nema sudski karakter, ali da se protiv odluka takvog tijela mora osigurati sudska zaštita. Dakle, propisi EU zahtijevaju uspostavljanje učinkovitog žalbenog postupka. Isti također nedvojbeno otvaraju mogućnost za uspostavljanje administrativne žalbene instance. Smatramo da ZEKOM spomenuti uvjet EU regulative nije ostvario zato što nije osigurao efikasan mehanizam pravne zaštite. Drugim riječima, nije uveo mogućnost izjavljivanja žalbe na odluke Agencije, a dodatno je ukinuo i mogućnost izjavljivanja pojedinih izvanrednih pravnih lijekova. U tom smislu ističemo činjenicu da nije predviđen ni suspenzivan učinak pravnog lijeka protiv odluke regulatornog tijela za koji smatramo da može osigurati učinkovitu zaštitu poduzetnika, a u konačnici ubrzati i sam postupak donošenja odluka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske povodom pokrenutih upravnih sporova protiv oduka regulatornog tijela. Praksa u EU Naprijed navedeno je potvrđeno od strane prakse i regulative drugih zemalja EU.

1. Država koja je jedan od primjera da nacionalno regulatorno tijelo nije u potpunosti neovisno u

odnosu na resorno ministarstvo je Njemačka. Njemačka:

• Njemačko Ministarstvo gospodarstva ima nadzor nad regulatornim tijelom, s obzirom da je regulatorno tijelo organizacijski ustanovljeno pod ministarstvom. Samo jedno tijelo je u potpunosti nezavisno od izvršne vlasti, a to je njemačka središnja banka (Bundesbank) čija je neovisnost uspostavljena samim Ustavom.

2. Države u kojima postoji drugostupanjsko, žalbeno tijelo koje nije sudskog karaktera su: Češka,

Danska, Malta, Norveška, Portugal i Velika Britanija. U nastavku slijedi pregled dvostupanjskog uređenja u dva kontinentalna pravna sustava:5

5 Izvor: Cullen International

6/39

Danska

• Drugostupanjsko tijelo: Vijeće za prigovore u telekomunikacijama (Telecommunications Complaints Board, Teleklagenævnet). Vijeće mora riješiti prigovor u roku od 3 mjeseca nakon što je prigovor upućen Vijeću. Protiv odluke Vijeća moguće je pokrenuti spor pred Visokim Sudom (High Court, Court of Appeal), međutim, u praksi odluke Vijeća se skoro nikad ne pobijaju. Odluke regulatornog tijela postaju izvršne bez obzira na izjavljeni prigovor, međutim Vijeće može u iznimnim situacijama odgoditi izvršenje odluke regulatornog tijela (Section 110, Consolidated Act No. 661 of July 10, 2003; Executive Order No. 742 of Sept. 2002).

Norveška

• Drugostupanjsko tijelo: Ministarstvo za transport i komunikacije (Članak 11-6 Zakona o elektroničkim komunikacijama). Ne postoji ograničeni period u kojem žalbeno tijelo mora odlučiti. Međutim, ukoliko Ministarstvo izmjeni odluku regulatornog tijela na štetu podnositelja prigovora, odluka o izmjeni mora biti dostavljena podnositelju prigovora u roku od 3 mjeseca od podnošenja prigovora.

Prijedlog: Usvajanje jednog od prijedloga iznesenih u komentarima T-HT Grupe na Smjernice za izradu novog Zakona o elektroničkim komunikacijama vezano uz uvođenje drugostupanjskog postupka:

• uspostava dvostupanjskog odlučivanja unutar postojećeg regulatornog tijela; odnosno • ustroj novog drugostupanjskog tijela za rješavanje po žalbama na odluke regulatornog tijela

za područje telekomunikacija čije bi osnivanje bilo predviđeno u novom ZEKOM-u. Također, novi zakon bi trebao osigurati suspenzivan (odgodni) učinak pravnog lijeka protiv odluke Agencije, s obzirom da to može dodatno osigurati učinkovitu pravnu zaštitu poduzetnika. Predloženo ne predstavlja nikakav novitet, već nešto što se uvriježilo u zakonodavstvu država članica EU kao što je to gore opisano te što je prepoznao i naš zakonodavac. Tako posebno ističemo da novi prijedlog Zakona o općem upravnom postupku (dalje u tekstu: ZUP) može se naći na web stranicama projekta CARDS 2003 "Potpora reformi javne uprave i državne službe": http://www.eu-projekt-par.com.hr/index.php?id=13) predviđa u svojim odredbama oba gore navedena prijedloga. U članku 100. prijedloga ZUP-a predviđa se da će tijelo javne vlasti koje je donijelo osporavani akt provoditi u cijelosti žalbeni postupak ako ne postoji drugostupanjsko tijelo javne vlasti. U tu svrhu će se u tijelu javne vlasti osigurati uspostavljanje posebne ustrojstvene jedinice ili kolegijalnog tijela za odlučivanje o žalbama. Takva jedinica, odnosno tijelo biti će neovisno u odlučivanju. U članku 91. prijedloga ZUP-a predviđa se odgodni učinak žalbe tj. da žalba odgađa pravne učinke upravnog akta sve dok se stranci ne dostavi odluka o žalbi. Štoviše, predviđa se mogućnost produženog odgodnog učinka do donošenja pravomoćne odluke (članak 92.) te sudsko produženje odgodnog učinka (članak 94.).

Komentari na pojedine odredbe Članak 17. stavak 5. – Odlučivanje u poslovima Agencije Komentar: Navedena odredba transponira načelo saslušanja stranaka u ZEKOM te predviđa da se stranci mora dati mogućnost da se očituje o činjenicama bitnim za donošenje odluke, dostavi dokumentaciju te predloži dokaze koje smatra značajnim za donošenje odluke. Navedeno načelo ne može biti ostvareno ukoliko Agencija pozove operatora da dostavi dokumente, dokaze, očitovanja i slično, ali mu pritom ne odredi primjeren rok. Trenutno redovito dolazi do situacija da se operator na kompleksne i obimne, a istodobno vrlo važne okolnosti, morao očitovati u neprimjereno kratkom roku, što mu uskraćuje mogućnost ostvariti i zaštiti svoja prava i interese u upravnom postupku.

7/39

Prijedlog: Potrebno je nakon prve dodati drugu rečenicu koja glasi: „Za ostvarivanje prethodno navedenih prava Agencija mora stranci odrediti primjeren rok, u svakom slučaju ne kraći od 15 dana“.

Članak 18. stavak 5. i 6. – Donošenje i izvršenje odluka Agencije Komentar: Odredbom stavka 5. derogiraju se izvanredni pravni lijekovi predviđeni ZUP-om - poništavanje i ukidanje po pravu nadzora te izvanredno ukidanje. Dakle, kao izvanredni pravni lijek u odnosu na rješenja koje donosi Agencija stranci ostaju:

• Obnova postupka – o prijedlogu za obnovu rješava ono tijelo koje je donijelo rješenje kojim je postupak okončan (članak 255/2 ZUP-a);

• Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi s upravnim sporom – rješenje mijenja, odnosno poništava tijelo protiv čijeg je rješenja pokrenut spor, ukoliko uvažava sve zahtjeve iz tužbe (članak 261/1 ZUP-a);

• Ukidanje i mijenjanje pravomoćnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke – tijelo koje je donijelo pravomoćno rješenje može rješenje ukinuti ili izmijeniti radi njegova usklađenja sa zakonom (u određenim slučajevima i uz ispunjenje uvjeta; članak 265/1 ZUP-a);

• Proglašavanje rješenja ništavim – rješenje proglašava ništavim tijelo koje ga je donijelo ili drugostupanjski organ, a ako njega nema – organ koji je zakonom ovlašten obavljati nadzor nad radom organa koje je donijelo rješenje (članak 268/3 ZUP-a).

Kao što je vidljivo, odlučivanje po svim preostalim izvanrednim pravnim lijekovima (osim proglašavanja rješenja ništavim) je u nadležnosti tijela koje je donijelo pravomoćno rješenje, u ovom slučaju Agencije. To znači da je ovom odredbom ukinuta mogućnost ispitivanja pravomoćnog rješenja od strane bilo kojeg drugog tijela osim Upravnog suda Republike Hrvatske po pokretanju upravnog spora. Resorno ministarstvo jedino ima mogućnost rješenje koje je ništavo iz razloga određenih u članku 267. ZUP-a proglasiti ništavim. Međutim, kod ništavosti se radi o razlozima koji predstavljaju najteži oblik nezakonitosti tj. slučajevima kada se takvo rješenje nije smjelo ni donijeti, dok efikasna pravna zaštita u svim ostalim slučajevima nezakonitosti ne postoji.

Prijedlog temeljem kojeg se konačne odluke i drugi upravni akti Agencije ne mogu poništiti ili ukinuti po pravu nadzora, niti se mogu izvanredno ukinuti, držimo neprihvatljivim i to ne samo iz razloga što se neopravdano stranama u postupku ovime oduzima mogućnost da svoja prava ostvaruju u okviru predviđenih izvanrednih pravnih lijekova koja im inače neosporno pripadaju temeljem odredaba ZUP-a. Naime, ovakvim zakonodavnim rješenjem se prvenstveno potencira sukob interesa. Malo je vjerojatno da će tijelo koje je donijelo određenu odluku, pa tako i Agencija, u postupku po izvanrednim pravnim lijekovima koji su u njezinoj nadležnosti, priznati svoju pogrešku te izmijeniti ili ukinuti svoju prvotnu odluku. Nadalje, ukidanjem mogućnosti ulaganja izvanrednih pravnih lijekova pridonosi se pravnoj nesigurnosti u smislu nedostatka daljnjeg mehanizma zaštite u slučajevima povreda postupovnih odredaba kao i očite povrede materijalnog prava.

Uviđamo da se uvođenjem stavka 6. namjeravala postići ravnoteža u pravnoj zaštiti. Odredbom stavka 5. ukinuta je mogućnosti ulaganja izvanrednih pravnih lijekova, ali su odredbom stavka 6. propisani kraći rokovi u kojima bi Upravni sud Republike Hrvatske trebao odlučivati (6 mjeseci). Međutim, ravnoteža time nije postignuta jer se odredbama materijalnih zakona ne može mijenjati postupak pred sudovima. Naime, ZUP propisuje u članku 3.6 da odredbe ZUP-a, kao odredbe općeg značaja, imaju supsidijarni karakter u odnosu na odredbe zakona kojima su propisane posebne odredbe upravnog postupka, što pak znači da se posebnim zakonima može isključiti primjena općih pravila upravnog postupka propisanog ZUP-om. Međutim, Zakon o upravnim sporovima (dalje u tekstu: ZUS) ne sadrži takovu odredbu, odnosno navedenu mogućnost ne predviđa. Navedeno je iz razloga postojanja diobe zakonodavne, izvršne i sudske vlasti te očuvanja nezavisnosti sudbene vlasti. U suprotnom, svaki bi materijalni zakon mogao mijenjati ovlasti i nadležnost sudova te na taj način zadirati u sudsku vlast. Prijedlog:

6 Članak 3. U upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak postupa se po odredbama tog zakona, po odredbama ovog zakona postupa se u svim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom.

8/39

Predlažemo da se u odnosu na konačne i pravomoćne odluke kao i druge upravne akte Agencije ne isključuje primjena odredaba ZUP-a o izvanrednim pravnim lijekovima te da se iste primjenjuju u neizmijenjenom opsegu. Nadalje, smatramo kako mogućnost ulaganja izvanrednih pravnih lijekova ne dovodi u pitanje niti ugrožava neovisnost rada Agencije. Novi prijedlog ZUP-a ne poznaje institut izvanrednih pravnih lijekova, ali je pravna zaštita osigurana na druge načine (koje gore i predlažemo: dvostupanjsko odlučivanje unutar Agencije, odgodni učinak žalbe). Slijedom toga, izvanredne pravne lijekove je potrebno zadržati do stupanja na snagu novog ZUP-a, a ako i kada isti budu ukinuti novim ZUP-om, vjerujemo da će odgovarajuća pravna zaštita biti osigurana odredbama novog ZUP-a. Članak 20. – Rješavanje sporova pred Agencijom Članak 20. stavak 1. Komentar: Rok od četiri mjeseca koji se predviđa za rješavanje spora je iznimno dug, na primjer dvostruko druži nego što je ZUP-om predviđeno za rješavanje u pojedinoj upravnoj stvari. Daljnja odredba koja predviđa da se rok može produžiti u iznimnim okolnostima otvara mogućnost za produžavanje rješavanja spora unedogled. Time je s jedne strane dana mogućnost Agenciji da paušalnim procjenama postojanja iznimnih okolnosti produžuje trajanje spora, a s druge strane je pravna nesigurnost operatora i davatelja usluga u pogledu trajanja postupka dodatno potencirana.

Prijedlog: Rok za rješavanje spora predlažemo smanjiti na rok od 60 dana što je rok za rješavanje pojedine upravne stvari u upravnom postupku. Zadnju (treću) rečenicu članka 20. stavak 1. predlažemo brisati u potpunosti.

Članak 20. stavak 3. Komentar: U članku 20. stavku 3. se navodi da „Svaka regulatorna obveza, koju Agencija određuje operatoru u svrhu rješenja spora, mora se temeljiti na odredbama ovog Zakona“. Navedenu odredbu smatramo suprotnom smislu i duhu novog regulatornog okvira koji se uvodi ZEKOM-om. Regulatorne obveze mogu proizlaziti samo iz proglašenja operatorom sa znatnijom tržišnom snagom, dakle iz tzv. SMP statusa, a ne mogu biti posljedica rješavanja pojedinog spora.

Prijedlog: Predlažemo brisati drugu rečenicu članka 20. stavka 3.

Članak 20. stavak 5. Komentar: Pitanje sudske nadležnosti određeno je drugim zakonima te smatramo da ZEKOM ne bi trebao sadržavati odredbe o tome. Ukoliko operatori imaju pravo pokretati sporove pred sudovima, onda to njihovo pravo proizlazi iz propisa koji reguliraju sudsku nadležnost. Prijedlog: Smatramo da navedeni stavak izaziva prijepor i otvara mogućnost za različita tumačenja, a ujedno je nepotreban, te predlažemo isti brisati. Glava IV. ELEKTRONIČKA KOMUNIKACIJSKA INFRASTRUKTURA I OPREMA Članak 24. - Temeljni zahtjevi za elektroničku komunikacijsku mrežu i elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i opremu Članak 24. stavak 6. Komentar: Odredbom stavka 6. određeno je da operatori imaju pravo pristupiti zgradama u svrhu postavljanja i održavanja mreže i opreme. Međutim, navedeno pravo se ne može realizirati ako ne postoji obveza na strani vlasnika navedenih zgrada da operatorima omoguće pristup. Navedenu odredbu treba

9/39

izmijeniti na način da određuje obvezu na strani vlasnika zgrade na omogućavanje pristupa, a ne pravo operatora na pristup. Prijedlog: Navedenu odredbu predlažemo izmijeniti na način da glasi: „Vlasnik izgrađene stambene i poslovne zgrade ima obvezu pod nediskriminirajućim uvjetima omogućiti svim operatorima pristup u svrhu postavljanja, održavanja i razvoja elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće elektroničke komunikacijske opreme.“ Članak 24. stavak 8. Komentar: Elektronička komunikacijska mreža, infrastruktura i oprema se ionako moraju projektirati, proizvoditi, graditi, održavati i upotrebljavati u skladu s domaćim i međunarodnim normama i standardima pa smatramo da bi Agencija mogla detaljnije uređivati uvjete gradnje i uporabe mreže i infrastrukture, ali jedino u okvirima mjerodavnih standarda. U suprotnom bi Agencija dobila ovlast preširokog opsega i nejasnog značenja (s pravom izmjena primjenjivih standarda). Prijedlog: Na kraju stavka 8. predlažemo dodati riječi: „…u skladu s domaćim i međunarodnim standardima iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka.“ Članak 27. - Uporaba općeg dobra i nekretnina drugih Članak 27. stavak 2., 3., 4., 7. i 8. Komentar: U stavcima 2., 3. i 4. navedena su pravila o prvenstvu odabira nekretnina prilikom gradnje elektroničke komunikacijske infrastrukture. Navedena pravila su primjenjiva za izgradnju nepokretne elektroničke komunikacijske infrastrukture (DTK), međutim, logika radijskog planiranja i gradnje pokretnih elektroničkih komunikacijskih mreža ne dozvoljava ovakav način određivanja lokacije na kojoj će se graditi i steći pravo prolaska pa pravila prvenstva opisana u predmetnim stavcima članka 27. uvelike otežavaju gradnju i uporabu pokretnih elektroničkih komunikacijskih mreža. Prijedlog: Predlažemo da se u svakom od stavaka 2., 3. i 4. konstatira da se obveza odnosi na nepokretnu komunikacijsku infrastrukturu i opremu, dakle da se na svim mjestima izraz „elektronička komunikacijska infrastruktura i oprema“ zamijeni s izrazom „elektronička komunikacijska infrastruktura i oprema u nepokretnoj mreži“. Vezano uz izmjenu stavaka 2., 3. i 4. predlažemo i izmjenu stavka 7. ovog članka, s obzirom da bi se stavak 7., nakon izmjena stavaka 2., 3., i 4., mogao tumačiti na način da nadležna tijela ne bi morala izdati suglasnost operatorima pokretnih mreža u roku od 30 dana ako u stavcima 2. i 3. bude isključena pokretna infrastruktura. Slijedom toga, predlažemo da stavak 7. glasi: „Ako je za gradnju elektroničke komunikacijske infrastrukture i opreme na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave, u postupku izdavanja dozvola za građenje ili drugih odobrenja u skladu s posebnim zakonom kojim je uređeno prostorno uređenje i gradnja, potrebno pribaviti suglasnost upravitelja nekretnine ili vlasnika nekretnine, nadležno tijelo upravitelja nekretnine ili vlasnika nekretnine izdat će suglasnost u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje te suglasnosti.“ Nadalje, potrebno je izmijeniti i stavak 8. istog članka koji regulira odbijanje zahtjeva za izdavanje suglasnosti te predlažemo promjenu prve točke na način da glasi: „- ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 2. i 3. ovog članka kod stjecanja prava uporabe nekretnine za nepokretnu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i opremu,“ Članak 27. stavak 14. Komentar: Ovom odredbom uređena je, odnosno trebala bi biti uređena, situacija kada vlasnik, odnosno upravitelj nekretnine kao krajnji korisnik zatraži uslugu ukapčanja na telekomunikacijsku mrežu. U toj

10/39

situaciji njegov zahtjev za uslugom ujedno bi trebao predstavljati suglasnost za gradnju elektroničke mreže i opreme na njegovoj nekretnini. U suprotnom infrastrukturni operator mu ne bi bio u mogućnosti uspostaviti uslugu koju je ovaj zatražio te bi dolazilo do apsurdnih situacija. Međutim, ovdje je navedeno da kada vlasnik ili upravitelj nekretnine kao operator korisnik zatraži pristup mreži da se njegov zahtjev smatra suglasnošću za gradnju mreže i opreme na njegovoj nekretnini. Operator korisnik koristi infrastrukturu infrastrukturnog operatora te mu ne treba suglasnost za gradnju, a pogotovo ne od samog sebe. Stoga smatramo da je ovdje omaškom naveden „operator korisnik“ te da ga treba zamijeniti s riječi „korisnik“ kako bi se dobio pravi smisao ove odredbe. Prijedlog: Riječi „kao operator korisnik“ potrebno je zamijeniti s riječima „kao korisnik“. Članak 28. – Uporaba općeg dobra i nekretnina drugih na temelju prava prolaska Članak 28. stavak 1. alineja 2. Komentar: Kao jedan od uvjeta temeljem kojeg se ostvaruje pravo prolaska navodi se „posjedovanje i upotrebljavanje elektroničke komunikacijske infrastrukture … u razdoblju od 20 godina od njihove gradnje“. Smatramo da je razdoblje od 20 godina neprimjereno dugo, posebno uzimajući u obzir da rok u kojem se dosjelošću može steći vlasništvo nad nekretninom iznosi 10 godina. Slijedom toga smatramo da je više nego dovoljno da se u ovom slučaju primjeni jednako razdoblje dosjelosti za stjecanje vlasništva na nekretninama. Prijedlog: Predlažemo da se razdoblje za stjecanje prava prolaska smanji na 10 godina kao što je to predviđeno za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću.

Članak 28. stavak 3. Komentar: Ovom odredbom je određena obveza plaćanja naknade za pravo prolaska ukoliko infrastrukturni operator nije u nekom drugom pravnom odnosu s vlasnikom nekretnine. Taj drugi pravni odnos koji infrastrukturni operator eventualno ima s vlasnikom nekretnine nije i ne može biti predmet uređenja ZEKOM-a. Slijedom toga, svako uređenje tog drugog pravnog odnosa bi ovdje trebalo biti izbjegnuto. Prijedlog: Predlažemo nakon riječi „ili vlasnikom nekretnine“ staviti točku te brisati riječi: „kojim je utvrđena obveza plaćanja odgovarajuće naknade.“. Glava V. ELEKTRONIČKE KOMUNIKACIJSKE MREŽE I USLUGE Članak 32. - Prethodna obavijest i potvrda Opći komentar: ZEKOM predviđa uvođenje općeg ovlaštenja te obvezu operatora da ispunjavaju uvjete i obveze koje proizlaze iz općeg ovlaštenja. Međutim, ZEKOM ne utvrđuje osnovne obveze i uvjete za obavljanje usluga prema općem ovlaštenju, već isto stavlja u nadležnost Vijeća Agencije, i to kroz:

1) donošenje podzakonskog propisa (članak 34.), te 2) kroz potvrdu koju Vijeće Agencije izdaje nakon zaprimanja potpune prethodne obavijesti

operatora o početku obavljanja djelatnosti (ovlaštenje Agencije da u potvrdi podrobnije utvrdi uvjete, prava i obveze operatora koje proizlaze iz općeg ovlaštenja, članak 32. stavak 5. ZEKOM-a)

Držimo da ovakvo rješenje nije u skladu s načelom zakonitosti propisa kao ni s trenutno važećim regulatornim okvirom EU u području telekomunikacija. Naime, osnovne obveze i uvjeti za obavljanje usluga prema općem ovlaštenju predstavljaju temeljni pravni okvir za poslovanje operatora na telekomunikacijskom tržištu u RH, te isti trebaju biti jasni, transparentni i unaprijed poznati svim operatorima na tržištu. Tako utvrđen okvir osnovnih obveza jamči pravnu sigurnost operatorima te omogućava operatorima upoznavanje s temeljnim pravima i

11/39

obvezama (čije poštivanje jamči zakonito poslovanje na telekomunikacijskom tržištu) prije započinjanja obavljanja djelatnosti. Stoga, takav okvir osnovnih prava i obveza vezanih uz opće ovlaštenje treba biti utvrđen temeljnim aktom u području telekomunikacija, tj. ZEKOM-om. Vijeće Agencije bi u ovom dijelu moglo biti ovlašteno podzakonskim aktom detaljnije urediti postupak podnošenja prethodne obavijesti, obrasce, itd., ali ne bi moglo biti ovlašteno nametati dodatne obveze operatorima i time prelaziti okvir obveza propisan zakonom.

U tom smislu, Vijeće Agencije ne bi moglo imati ni ovlast iz članka 32. stavak 5. ZEKOM-a jer bi se time omogućilo Agenciji da utvrđuje različite obveze/prava različitim operatorima, što je u suprotnosti s načelom općeg ovlaštenja kao i s načelom nediskriminacije, te bi rezultiralo netransparentnim sustavom uvjeta, prava i obveza za poslovanje na telekomunikacijskom tržištu.

EU regulatorni okvir iz 2002 g., točnije Smjernica o ovlaštenjima7, u članku 6. i Aneksu Smjernice taksativno navodi listu uvjeta kojima opće ovlaštenje može biti podvrgnuto, navodeći kako takva lista predstavlja maksimum obveza i uvjeta vezanih uz opće ovlaštenje (članak 6. stavak 1. Smjernice o ovlaštenjima: „…opće ovlaštenje za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga… može biti podvrgnuto jedino uvjetima navedenim u dijelu A, B i C Aneksa“.). Istovremeno, istom se Smjernicom u članku 6. stavak 2. utvrđuje kako takve posebne obveze po općem ovlaštenju moraju biti pravno odvojene od regulatornih obveza i prava koje operatorima može, u skladu s važećim propisima, nametnuti regulatorno tijelo, što znači da se ovdje ne radi o regulatornim obvezama, već o uvjetima pružanja pojedine usluge koji proizlaze iz općeg ovlaštenja. Time i pravni okvir na razini EU potvrđuje potrebu za jasnim, transparentnim i unaprijed poznatim sustavom osnovnih obveza i uvjeta za poslovanje na telekomunikacijskom tržištu, koji se primjenjuje na sve operatore jednako, a s ciljem osiguranja pravne sigurnosti i pravne predvidivost.

Prijedlog: Vodeći računa o gore navedenom, kao i o potrebi dosljedne prilagodbe ZEKOM-a važećem EU regulatornom okviru te poštivanja načela zakonitosti, smatramo potrebnim dopuniti ZEKOM u ovom dijelu te izričito utvrditi maksimalan okvir obveza i uvjeta koji će biti primjenjivi na sve operatore po općem ovlaštenju, a sukladno točkama A, B i C Aneksa Smjernice o ovlaštenjima.

Članak 32. stavak 1. Komentar: Ova odredba obvezuje operatora obavještavati Agenciju o svim promjenama u obavljanju djelatnosti elektroničkih komunikacija.

Ovo bi se moglo tumačiti na način da je operator dužan obavještavati Agenciju o svakoj novoj usluzi, svakom proširenju kapaciteta, svakoj nadogradnji opreme, a što bi predstavljalo znatno administrativno opterećenje operatorima. Ujedno, takvu obvezu ne predviđa ni regulatorni okvir EU iz 2002. (Smjernica o ovlaštenjima u članku 3. spominje jedino obvezu upućivanja obavijesti nacionalnom regulatornom tijelu o početku obavljanja djelatnosti). Prijedlog: Stoga predlažemo brisati riječ „promjenama“ u članku 32. stavak 1. ZEKOM-a kao i riječi „promjena i završetka obavljanja djelatnosti“ u stavku 2. istog članka.

Članak 32. stavak 8. Komentar: Ovaj stavak nije jasan. Naime, smisao ovog stavka je bio regulirati slučaj kad zaprimljena prethodna obavijest operatora ne ispunjava uvjete općeg ovlaštenja, međutim, prijedlog rješenja nije jasan. Tako ovaj stavak predviđa da će Agencija nakon što utvrdi da prethodna obavijest operatora ne ispunjava uvjete općeg ovlaštenja pokrenuti postupak čiji će predmet biti upravo utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacija. Držimo da je pokretanje ovakvog postupka nepotrebno ako je Agencija već utvrdila da prethodna obavijest ne ispunjava uvjete općeg ovlaštenja.

7 Directive 2002/20/EC of the European Parliament and of the Council of 7 March 2002 on the authorization of electronic communications networks and services (Authorization Directive)

12/39

Također, u istom se stavku spominje i tzv. odluka Agencije o prijavljenoj djelatnosti čija priroda, a ni svrha nisu jasne, s obzirom da sustav općeg ovlaštenja poznaje samo prethodnu obavijest operatora i potvrdu Agencije o zaprimanju iste.

Prijedlog: Predlaže se pojasniti članak i uskladiti ga sa sustavom općeg ovlaštenja sukladno EU regulatornom okviru. Članak 33. - Usklađivanje s uvjetima iz općeg ovlaštenja Članak 33. stavak 3. Komentar: Ovaj stavak ovlašćuje Agenciju da operatorima određuje mjere u slučaju da operator u naknadno ostavljenom roku ne ukloni utvrđene nepravilnosti u poslovanju. Prijedlog: U cilju transparentnosti treba precizirati koje točno mjere, tj. kakvu vrstu mjera Agencija može odrediti operatorima u ovom slučaju. Članak 33. stavak 4. Komentar: Ovaj stavak regulira slučaj opetovanih i ozbiljnih povreda uvjeta iz općeg ovlaštenja te Agenciji daje pravo zabraniti operatoru daljnje obavljanje djelatnosti u takvom slučaju. Međutim, ova odredba nije u potpunosti usklađena s EU regulatornim režimom jer iz nje jasno ne proizlazi da je takva zabrana daljnjeg obavljanja djelatnosti moguća jedino u slučajevima ozbiljnih i opetovanih povreda uvjeta iz općeg ovlaštenja. Prijedlog: Uskladiti članak 33. stavak 4. s člankom 10. stavak 5. Smjernice o ovlaštenjima tako da glasi: „U slučajevima ozbiljnih i opetovanih povreda uvjeta iz općeg ovlaštenja, te kada mjere nametnute operatorima sukladno stavku 3. ovog članka ne rezultiraju usklađenjem s pravilima iz općeg ovlaštenja, Agencija može zabraniti operatoru obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga.“ Također smatramo da bi trebalo dodatno razraditi postupak za slučaj kad Agencija utvrdi neispunjavanje određenog uvjeta iz općeg ovlaštenja, na način da se predvidi različito stupnjevanje sankcija za neispunjavanje obveza (od opomene, određenih razina novčanih kazni, te zabrana samo u slučajevima ozbiljnog i više puta ponovljenog neispunjavanja uvjeta).

Članak. 33. stavak 5. Komentar: ZEKOM u članku 33. stavak 5. isključuje pravo operatora na odštetu u slučaju zabrane obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga odlukom Vijeća Agencije donesenom u skladu s uvjetima iz članka 33. stavak 4.

Ovo pitanje je potpuno i detaljno uređeno općim pravilima i načelima izvanugovorne odgovornosti za štetu utvrđenim u Zakonu o obveznim odnosima, kao i posebnim pravilima o odgovornosti državnih tijela i drugih javnopravnih tijela za štetu koja je nastala pravnim osobama obavljanjem službe, utvrđenim u Zakonu o sustavu državne uprave, te je stoga njegovo spominjanje u ZEKOM-u suvišno i zbunjujuće.

Prijedlog: Slijedom navedenog članak 33. stavak 5. predlažemo izmijeniti na način da se riječi „bez prava na odštetu“ brišu.

Glava VI. UNIVERZALNE USLUGE

13/39

Članak 35. - Opseg univerzalnih usluga Članak 35. stavak 1. Komentar: Skrećemo pozornost da EU regulatorni okvir omogućava ograničavanje pružanja univerzalne telekomunikacijske usluge pristupa mreži isključivo na primarnu lokaciju pojedinog korisnika (prebivalište/sjedište), umjesto na sve lokacije na kojima taj korisnik zahtijeva pristup (točka 8. preambule Smjernice o univerzalnim uslugama8). Slijedom toga, budući da bi zahtijevanje pokrivanja cjelokupnog teritorija RH predstavljalo neopravdano opterećenje za operatora, predlažemo da se u novom zakonu obveza pružanja univerzalnih usluga ograniči, sukladno navedenom, na primarnu lokaciju korisnika.

Glava VII. PRAVA KORISNIKA USLUGA I ZAŠTITA POTROŠAČA Članak 41. - Pretplatnički odnosi Članak 41. stavak 2. Predlažemo odredbu o pravu potrošača na sklapanje ugovora na temelju objavljenih općih uvjeta poslovanja i cjenovnih sustava nadopuniti na način da, u slučaju ranijih pokušaja zloporabe od strane potrošača, operator ima mogućnost odbiti sklapanje ugovora (napominjemo da korisniku uvijek ostaje mogućnost korištenja prepaid usluge). Nastavno na izneseni prijedlog, predlažemo po uzoru na nekolicinu europskih pravnih sustava ZEKOM-om ovlastiti operatore da razmjenjuju podatke o zlouporabama usluga elektroničkih komunikacija neredovitim plaćanjem i/ili neplaćanjem dospjelih računa od strane svojih korisnika (što uključuje i zakonsko ovlaštenje na razmjenu osobnih podataka o pretplatnicima u tim konkretnim slučajevima), a u svrhu sprječavanja sve češćih zloporaba, povećanja pravne sigurnosti i zaštite vlastitih prava i interesa. Nadalje, u svrhu kvalitetnog rješenja ovog problema predlažemo ZEKOM-om predvidjeti ovlaštenje operatora da oforme samostalnu bazu podatka, bilo samostalno, bilo povjeravanjem tog zadatka pravnoj osobi registriranoj za provjeru kreditne sposobnosti, koja bi uključivala podatke o pretplatnicima koji zlorabe svoja prava neplaćanjem dospjelih računa, a koja baza podataka bi uključivala i osobne podatke pretplatnika. Različite varijante ovakvih rješenja, sve s ciljem povećanja sigurnosti tržišta i smanjenja ukupnog dugovanja, implementirane su u mnogim članicama Europske unije (primjerice Portugal, Češka, Slovačka, Mađarska). Članak 41. stavak 3. Komentar: Ovom odredbom predviđeno je da ugovori između operatora i pretplatnika moraju sadržavati odredbe koje su utvrđene posebnim zakonom kojim je uređena zaštita potrošača, te da ugovori sklopljeni putem sredstava daljinske komunikacije ili elektroničke trgovine moraju sadržavati odredbe u skladu s posebnim prosima.

Dakle, navedena odredba poziva se na pojedine odredbe Zakona o zaštiti potrošača (ZZP), Zakona o obveznim odnosima i Zakona o elektronskoj trgovini. Odredbe navedenih zakona su prisilne naravi (ius cogens).

Prijedlog 1: Predlaže se u cijelosti brisati odredbu stavka 3. ZEKOM-a s obzirom da se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (ZZP), Zakona o obveznim odnosima i Zakona o elektronskoj trgovini zbog svoje prisilne naravi u svakom slučaju primjenjuju, te je stoga suvišno pozivati se na njih predmetnim stavkom 3. Prijedlog 2 – podredno (u slučaju da se ne prihvati Prijedlog 1):

8 Directive 2002/22 EC of the European Parliament and of the Council of 7th March 2002 on universal service and users' rights relating to electronic communications networks and services; Universal Service Directive

14/39

S obzirom da se obveze operatora predviđene ZZP-om putem ZEKOM-a neopravdano proširuju i na pretplatnike koji nisu potrošači predlaže se izmijeniti prva rečenica članka 41. stavka 3. na način da isti sada glasi: „Ugovori između operatora i potrošača moraju sadržavati odredbe koje su utvrđene posebnim zakonom kojim je uređena zaštita potrošača“. Nadalje, na isti način, odnosno umetanjem riječi potrošač umjesto riječi pretplatnik, predlaže se na odgovarajući način izmijeniti odredbe članka 50. i 51. ZEKOM-a kako je to dalje predloženo.

U prilog navedenom govori sljedeće. ZZP je primjenjiv samo u odnosu na potrošače koji su definirani kao „svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja“ (članak 3. stavak 1. točka 1. ZZP-a.). Slijedom navedenog, ZEKOM ispravno definira pojam potrošača, sukladno citiranoj odredbi ZZP-a: „svaka fizička osoba koja se koristi javno dostupnom elektroničkom komunikacijskom uslugom ili zahtijeva tu uslugu u svrhe koje nisu namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti, obrtu ili djelatnosti slobodnog zanimanja“ (članak 2. stavak 1. točka 29.). Međutim, u pojedinim dijelovima ZEKOM-a ne vodi se računa o razlikovanju potrošača i pretplatnika, pa se obveze operatora predviđene ZZP-om neopravdano proširuju i na pretplatnike koji nisu potrošači.

Članak 41. stavak 5. Komentar : Ovom odredbom između ostalog je predviđeno da ugovoreno razdoblje za ugovore između pretplatnika i korisnika ne može biti dulje od dvije godine. Iz navedenog proizlazi da nije dozvoljeno sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme, a koji su poglavito u interesu kako krajnjih korisnika tako i tržišnih takmaca operatora, s obzirom da je ugovor na neodređeno vrijeme moguće otkazati u bilo kojem trenutku. Također, trebalo bi omogućiti i drugačije definiranje predmetne naknade ovisno o pojedinom tarifnom modelu odnosno paketu, a u slučaju viših tarifnih modela ili paketa potrebno je izbjeći da takva naknada predstavlja prekomjerni iznos (posebno iz perspektive potrošača). Prijedlog: Slijedom navedenog predlaže se riječi „ugovoreno razdoblje“ zamijeniti riječima „razdoblje obveznog trajanja ugovora“, a što je vjerujemo i bila namjera predlagatelja, s obzirom da jedino tada ovaj stavak ima smisla. Vjerujemo da se ovdje radi o nehotičnoj pogrešci u pisanju. Također, predlažemo davanje mogućnosti definiranja različitih naknada za prijevremeni raskid ovisno o tarifnom paketu odnosno o modelu naplate usluga. Stoga, predlaže se izmjena stavka 5. kako glasi: „Pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog odnosa u bilo kojem trenutku. Ugovorom se može utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili neku drugu naknadu za prijevremeni raskid koja ne može biti viša od mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, osim u slučaju iz članka 42. stavka 8. ovoga Zakona. Razdoblje obveznog trajanja ugovora ne može biti dulje od dvije godine.“

Članak 42. - Opći uvjeti poslovanja i cjenovni sustavi Članka 42. stavak 2. Komentar: Člankom 42. stavak 2. ZEKOM-a određeno je da će opći uvjeti poslovanja operatora javnih komunikacijskih usluga (dalje u tekstu: opći uvjeti), između ostalog, sadržavati i telefonski broj operatora te izgled i sadržaj obrazaca zahtjeva za priključenja pretplatničke terminalne opreme. Prethodno navedeno smatramo suvišnim i nepotrebnim opterećenjem općih uvjeta te će isto posljedično dovesti do čestih izmjena općih uvjeta s obzirom da se radi o promjenjivim podacima, a što u konačnici može rezultirati dvojbom glede važećeg teksta općih uvjeta. Prijedlog: U članku 42. stavak 2. alineja 1. predlaže se brisanje riječi „i telefonski broj operatora“, te se predlaže brisanje članka 42. stavak 2. alineje 4. koja glasi „izgled i sadržaj obrazaca zahtjeva za priključenja pretplatničke terminalne opreme“.

15/39

U prilog navedenom govori Aneks II Smjernice o univerzalnim uslugama9, u kojem su izrijekom navedeni nužni podaci koji se moraju objaviti, a u koje nisu uključeni brojevi telefona operatora i izgled i sadržaj obrazaca zahtjeva za priključenje pretplatničke terminalne opreme. Dodatno, smatramo da je pretplatnik na odgovarajući način obaviješten o telefonskom broju operatora i bez navođenja istog u općim uvjetima (npr. na računu za pruženu uslugu, prodajna mjesta, služba obavijesti, web stranice itd.). Članak 42. stavak 4. Komentar: Člankom 42. stavak 4. određeni su mogući elementi cjenovnog sustava, i to jednokratna naknada za priključak, naknada koja odgovara mjesečnoj cijeni pristupa elektroničkoj komunikacijskoj mreži te popusti. Spomenuta odredba nije prihvatljiva iz razloga a) što se može tumačiti da isključuje mogućnost nekih drugih elemenata kao sastavnih dijelova cjenovnog sustava, kao što je npr. naknada za promet te b) iz razloga što isto dovodi do neopravdane obveze objavljivanja svih popusta, umjesto samo standardnih popusta, a što nije u skladu s Aneksom II Smjernice o univerzalnim uslugama. Prijedlog: Predlaže se izmjena članka 42. stavak 4. na način da se iza riječi „mogu“ umetnu riječi „između ostalog“ te da se iza stavka 4. doda novi stavak 5. koji glasi : „Iznimno od navedenog u stavku 1. ovog članka, obveza objave popusta odnosi se isključivo na standardne popuste“. Prethodno navedena izmjena je nužna kako bi se omogućilo naplaćivanje i drugih elemenata usluge, odnosno kako bi se obveza objave popusta uskladila s Aneksom II Smjernice o univerzalnim uslugama prema kojem se obveza objave odnosi samo na standardne popuste (točka 2.2. spomenutog Aneksa). Podredno, ukoliko se ne usvoji prethodni prijedlog izmjena, predlažemo zadržati regulaciju objave popusta iz postojećeg ZT-a, na način da se iza stavka 4. doda novi stavak 5. koji glasi: „Radi ostvarenja gospodarskih ili promidžbenih ciljeva operatori javnih komunikacijskih usluga mogu pojedine usluge obavljati i po nižim cijenama od cijena utvrđenih svojim cjenikom, u skladu s načelom nediskriminacije. O razlozima za uvođenje nižih cijena usluga operatori su obvezni prethodno izvijestiti Agenciju, a te cijene obvezni su objaviti u skladu sa stavkom 1. ovog članka.“ Slijedom navedenog stavak 5. postaje stavak 6. i tako redom. Članak 42. stavak 5. Komentar: Spomenutom odredbom nameće se obveza operatorima javnih komunikacijskih usluga dostaviti (sve) opće uvjete poslovanja i cjenovne sustave Agenciji na uvid osam dana prije njihove objave. Predložena odredba nije prihvatljiva iz razloga što se njome propisuju određene obveze operatorima i na onim tržištima na kojima pojedini operator nema znatniju tržišnu snagu (tzv. SMP), a što je suprotno EU regulatornom okviru koji predviđa regulaciju samo u odnosu na one usluge koje su dio tržišta na kojima pojedini operator ima SMP. Dodatno, ovime bi se nepotrebno produžio i birokratizirao postupak donošenja i/ili izmjena općih uvjeta i cijena (za usluge koje nisu „regulirane“), a nepotrebno se opterećuje i sama Agencija. Prijedlog: Predlaže se u cijelosti brisati članak 42. stavak 5. ZEKOM-a. Sukladno članku 21. Smjernice o univerzalnim uslugama, predviđena je obveza pojedine države članice osigurati korisnicima dostupnost transparentnih i ažurnih podatka o cijenama i općim uvjetima poslovanja sukladno Aneksu II. Aneks II pod nazivom „Podaci koji će se objaviti sukladno članku 21.“, kao što mu i samo ime govori, odnosi se isključivo na obvezu objave određenih podataka. Cilj spomenute Smjernice po pitanju općih uvjeta i cijena, za usluge koje nisu dio tržišta na kojima operator ima SMP, je osigurati korisnicima transparentne podatke putem objave kako bi korisnici bili u mogućnosti izabrati odgovarajuću uslugu, odnosno u cijelosti profitirati iz postojanja

9 Directive 2002/22/EC of the European Parliament and of the Council of 7 March 2002 on universal service and users' rights relating to electronic communications networks and services (Universal Service Directive)

16/39

tržišnog natjecanja (recital 30 spomenute Smjernice). Drugim riječima, pored obveze objave, spomenutom Smjernicom, nije predviđena obveza prethodnog dostavljanja Agenciji, bilo općih uvjeta poslovanja, bilo cjenovnih sustava, za usluge koje nisu dio tržišta na kojima operator ima SMP. Skrećemo pozornost da našim prijedlogom brisanja članka 42. stavak 5. ZEKOM-a ni na koji način ne dovodimo u pitanje obveze operatora sa znatnijom tržišnom snagom na određenom tržištu, a koje su propisane u drugim dijelovima ZEKOM-a, poglavito u članku 63. kojim je uređen nadzor maloprodajnih cijena (npr. dostava takvih cijena Agenciji prije objave). Isto tako, skrećemo pozornost da će sukladno obvezi objavljivanja općih uvjeta poslovanja i cjenovnih sustava (članak 42. stavak 1. ZEKOM-a), isti biti dostupni kako korisnicima, tako i Agenciji, pa i iz tog razloga obvezu prethodnog dostavljanja općih uvjeta poslovanja i cjenovnih sustava Agenciji u ovom konkretnom slučaju smatramo suvišnom. Članak 42. stavak 6. Komentar: Člankom 42. stavak 6. ZEKOM-a predviđena je pravo Agencije da u bilo koje vrijeme izmjeni, dopuni ili ukine pojedine odredbe općih uvjeta poslovanja i cjenovnih sustava, neovisno radi li se o tzv. reguliranim uslugama (uslugama koje su dio tržišta na kojem operator ima značajnu tržišnu snagu) ili nereguliranim uslugama, ako utvrdi da su u suprotnosti s odredbama ZEKOM-a ili ZZP-a. Predložena odredba nije prihvatljiva iz razloga što neopravdano proširuje ovlasti Agencije s obzirom da bi se moglo zaključiti da Agencija temeljem ove odredbe a) može mimo preduvjeta predviđenih ZEKOM-om regulirati pružanje usluge i to b) u odnosu na sve operatore i sve usluge, neovisno o tome imaju li pojedini operatori SMP, odnosno je li pojedina usluga dio tržišta na kojem operator ima SMP. Drugim riječima, preduvjeti za utvrđivanje regulatornih obveza (analiza i utvrđivanje tržišta, utvrđivanje značajne tržišne snage pojedinog operatora, utvrđivanje nedjelotvornog tržišnog natjecanja), kao i same regulatorne obveze, propisane glavom VIII. ZEKOM-a- tržišno natjecanje, predloženom se odredbom zaobilaze, odnosno dovode u pitanje. Prijedlog: Predlaže se u cijelosti brisati članak 42. stavak 6. ZEKOM-a. Pravo Agencije regulirati opće uvjete poslovanja i cjenovnih sustava bez ispunjavanja nužnih preduvjeta, odnosno uz neograničene mogućnosti mjera koje može provesti u suprotnosti je s postojećim EU regulatornim okvirom, kao i glavom VIII. ZEKOM-a - tržišno natjecanje. Članak 42. stavak 8. Komentar: Ovom odredbom predviđena je obveza operatora izvijestiti pretplatnika pisanim putem o predloženim izmjenama općih uvjeta poslovanja i cjenovnih sustava te njegovom pravu na raskid ugovora. Imajući u vidu broj korisnika pojedinih operatora, kao npr. u slučaju T-HT Grupe gdje je riječ o milijunima korisnika, kao i činjenicu da je operator ionako obvezan objaviti izmjene općih uvjeta i cjenovnih sustava, obvezu obavještavanja svakog pojedinog pretplatnika pisanim putem, smatramo neopravdanim i nerazmjernim operativnim i financijskim opterećenjem operatora koje nije predviđeno EU regulatornim okvirom. Prijedlog: Predlaže se riječi „pisanim putem“ zamijeniti riječima „na prikladan način“. Smatramo da je pretplatnik na odgovarajući način obaviješten o izmjenama općih uvjeta poslovanja i cjenovnih sustava, kao i o pravu na raskidu ugovora u tim slučajevima, samom obvezom operatora da objavi izmjene općih uvjeta poslovanja i cjenovnih sustava (koje se na postojeće pretplatnike primjenjuju najranije 30 dana od objave), a kako je propisano člankom 42. stavak 7. ZEKOM-a te kako je isto riješeno u važećem ZT-u. Svrha objave jest upravo obavještavanje javnosti. Članak 45. - Zabrana odlaznih poziva

17/39

Komentar: Odredbama ovog članka predviđena je obveza svih operatora javnih komunikacijskih usluga da na zahtjev pretplatnika a) zabrane odlazne pozive nakon što mjesečni troškovi tih poziva premaše određeni unaprijed odabrani iznos (stavak 1.) te b) da zabrane određenu vrstu odlaznih poziva, odnosno poziva na određene vrste brojeva ili skupine brojeva (stavak 2.). Predloženim odredbama neopravdano se nameću dodatne obveze svim operatorima javnih komunikacijskih usluga, a implementiranje istih predstavlja dodatno financijsko i operativno opterećenje za operatore. Osobito imajući u vidu kompleksnost tehničke implementacije, s obzirom na obvezu osiguravanja mnogobrojnih kombinacija vrste/skupine poziva/brojeva i iznosa limita te posljedično i utjecaja na integritet mreže i funkcioniranje usluga. Prijedlog: Predlaže se izmijeniti članak 45. stavak 1. i 2. na način da se isti odnose samo na davatelje univerzalnih usluga te se predlaže dodati stavak 3. koji glasi: „ Ukoliko su usluge iz stavka 1. i 2. ovog članka dostupne u odgovarajućem opsegu, Agencija može po službenoj dužnosti ili na zahtjev operatora koji pruža ove usluge, osloboditi istog obveza iz stavka 1. i 2. ovog članka u cijelosti ili u odnosu na određeno područje.“ Odredbe navedene u ZEKOM-u nisu u skladu sa Smjernicom o univerzalnim uslugama. Naime, predmetna Smjernica predviđa spomenute obveze samo u odnosu na davatelje univerzalnih usluga, kao i zabranu samo u odnosu na određene vrste odlaznih poziva ili određene vrste brojeva, a ne i skupine brojeva (članak 10. stavak 2. u vezi s Aneksom I točka b. Smjernice). Nadalje, pod određenim uvjetima predviđena je mogućnost oslobođenja od obveze pružanja ovih usluga (članak 10. stavak 3. Smjernice). Članak 47. - Imenik pretplatnika Članak 47. stavak 1. Komentar: Ovom odredbom predviđena je, između ostalog, obveza operatora javno dostupnih telefonskih usluga da redovno obnavljaju javni imenik svih pretplatnika te da isti bude dostupan u elektroničkom i tiskanom obliku. Prijedlog: Predlaže se izmijeniti ova odredba na način da se umjesto riječi „svih“ stavi riječ „svojih“ pretplatnika te da se predvidi obveza izdavanja imenika samo u jednom obliku, tiskanom ili elektroničkom, a po izboru izdavatelja. Ove izmjene su nužne kako bi se osiguralo da javni imenik uključuje samo podatke pretplatnika izdavatelja javnog imenika, a ne svih pretplatnika (svi pretplatnici uključeni su u sveobuhvatni imenik pretplatnika). Nadalje, Smjernica o univerzalnim uslugama omogućuje da se obveza izdavanja imenika odnosi na elektronički oblik ili tiskani oblik, odnosno ne nameće obvezu izdavanja imenika u oba oblika (članak 5. točka 1.a Smjernice). S obzirom da u današnje vrijeme sve veće penetracije interneta značajno opada interes za uslugu tiskanog imenika u korist elektroničkog oblika, da su troškovi tiskanog imenika znatno veći, te da postoji mogućnost dobivanja željenih podataka i kroz službu obavijesti (988), smatramo da nametanje obveze izdavanja tiskanog imenika, poglavito i uz obvezu izdavanja elektroničkog imenika, predstavlja neopravdano opterećenje za operatora.

Članak 47. stavak 8. Komentar: Ovom odredbom regulirana je, između ostalog, obveza izdavanja sveobuhvatnog javnog imenika svih pretplatnika. Prijedlog: Predlaže se iza riječi „sveobuhvatnog javnog imenika svih pretplatnika“ dodati riječi „u elektroničkom ili tiskanom obliku“. Argumentacija kao i za članak 47. stavak 1.

18/39

Članak 47. stavak 6. Komentar; Ovom odredbom određeno je da pravne osobe ne mogu tražiti ograničenje upisa podataka nužnih za temeljnu identifikaciju i komunikaciju u javni imenik pretplatnika Prijedlog: Predlaže se izmijeniti ova odredba na način da pravne osobe nisu obvezne objaviti u imeniku podatke o svojim brojevima u pokretnoj mreži. To iz razloga što su u praksi pravne osobe bile dovedene u situaciju da su morale odrediti jednog zaposlenika čiji bi broj u pokretnim mrežama bio unesen u imeniku kao broj te pravne osobe. Članak 47. stavak 10. Komentar: Ovom odredbom predviđena je obveza izdavača javnih imenika da moraju voditi računa o pravima pretplatnika predviđenim u ostalim odredbama ovog članka. Iz iste bi se moglo zaključiti da se ova obveza odnosi i na izdavača sveobuhvatnog javnog imenika u odnosu na sve pretplatnike, a ne samo na svoje pretplatnike. Prijedlog: Predlaže se odgovarajuća izmjena ili dopuna ove odredbe kako bi se osiguralo da je za poštivanje prava pretplatnika iz članka 47. prilikom izdavanja sveobuhvatnog javnog imenika prvenstveno odgovoran svaki pojedini operator u odnosu na svoje pretplatnike. To iz razloga što operator koji će biti dužan izdavati sveobuhvatni javni imenik svih pretplatnika, na temelju podataka koje je dobio od svakog pojedinog operatora, nije ovlašten vršiti provjere je li pretplatnik drugog operatora dao/uskratio suglasnost tom operatoru po pitanju objave određenih podataka. Komunikaciju s pojedinim pretplatnikom te slijedom toga njegove podatke može tražiti i ima isključivo operator tog pretplatnika. Članak 49. - Usluge s dodanom vrijednost Općenito govoreći članak 49. potrebno je izmijeniti na odgovarajući način kako bi operatori koji pružaju usluge s dodanom vrijednosti preuzeli odgovornost za pružanje svojih usluga, a ne da se obveze vezane uz pružanje usluga s dodanom vrijednosti prebacuju na operatore javno dostupnih telefonskih usluga. U prilog navedenom govori i dosadašnje stanje u RH prema kojem je poslovanje mnogih davatelja usluga s dodanom vrijednosti, osobito netransparentno i uz minimalne obveze, išlo poglavito na štetu krajnjih korisnika. Članak 49. stavak 3. Komentar: Predviđena je obveza operatora javno dostupnih telefonskih usluga osigurati da se na početku poziva prema usluzi s dodanom vrijednosti najavi cijena poziva i početak naplate, te da se omogući prekid poziva nakon ove najave u razumnom roku, a prije početka naplate poziva. Prijedlog: Predlaže se odredba izmijeniti na način da se ova obveza odnosi na operatore koji pružaju usluge s dodanom vrijednosti, a ne kao što je u odredbi, vjerujemo omaškom navedeno, da je to obveza operatora javno dostupnih telefonskih usluga. Članak 49. stavak 4. Predložena odredba nije jasna te se predlaže ista izmijeniti na način kako bi se osiguralo da operator koji pruža usluge s dodanom vrijednosti vodi i rješava postupke prigovora svojih korisnika koji se odnose na usluge s dodanom vrijednosti. Na taj način ova odredba će se uskladiti i sa stavkom 5. istog članka. Članak 49. stavak 6.

19/39

Komentar: Ovom odredbom predviđeno je sklapanje ugovora između operatora javno dostupnih telefonskih usluga i operatora usluga s dodanom vrijednosti. Prijedlog: U svrhe pojašnjenja predlaže se iza riječi „ugovorom koji“ dodati riječi „pod komercijalnim uvjetima“. Članak 49. stavak 9. i 10. Komentar: Predmetne odredbe nisu jasne, poglavito povezanost s uslugama s dodanom vrijednosti, te se predlaže pojasniti iste u cilju njihove ispravne primjene u praksi. Članak 49. stavak 13. Komentar: Ovom odredbom predviđeno je pravo Agencije da provodi postupak rješavanja sporova između operatora javno dostupnih telefonskih usluga i operatora koji pružaju usluge s dodanom vrijednost. Odredba daje preširoke ovlasti Agenciji, pa bi se iz iste moglo zaključiti da je Agencija ovlaštena rješavati svaki spor između operatora javnih telefonskih usluga i operatora koji pružaju usluge s dodanom vrijednosti, uključujući sporove u vezi naknade štete i utuženja nenaplaćenih potraživanja koji potpadaju pod nadležnost redovnog suda. Prijedlog: Predlaže se izmijeniti ovu odredu tako da ista glasi: „U slučaju spora između operatora javno dostupnih telefonskih usluga i operatora koji pruža usluge s dodanom vrijednosti o pravima i/ili obvezama vezanim uz pružanje usluga s dodanom vrijednosti, a propisanim ovim Zakonom, Agencija provodi postupak rješavanja spora u skladu s odredbama članka 20. ovog Zakona.“. Naime, potrebno je ograničiti ovlaštenje Agencije na rješavanje samo određenih sporova koji se tiču pružanja usluge s dodanom vrijednosti, a ne svih sporova. Članak 50.- Postupak rješavanja prigovora Članak 50. stavak 3. Komentar: Predloženom odredbom predviđeno je pravo pretplatnika da podnese prigovor u roku od 30 dana od dana dospijeća računa za pružene usluge. Smatramo da ova odredba neopravdano produljuje rok za podnošenje prigovora u odnosu na rok iz važećeg zakona, prema kojem je korisnik imao pravo podnijeti prigovor u roku od 30 dana od dana izdavanja računa (članak 49. stavak 3. ZT-a), a što može utjecati na povećanje rizika naplate. Prijedlog: Slijedom navedenog predlažemo zadržati formulaciju iz važećeg zakona. Članak 50. stavak 6., 7. i 8. Predlažemo brisati predmetne stavke članka 50. s obzirom da su u tim stavcima navedena prava potrošača koja su već definirana u članku 26. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) te, pored toga što smatramo da nije potrebno u dva zakona regulirati isto pravo, naglašavamo da se time izazivaju nedoumice i razlike u tumačenju. Ukoliko gore izneseni prijedlog ne bi bio prihvaćen, u cilju izbjegavanja nejasnoća pri tumačenju ZEKOM-a i ZZP-a predlaže se odredbu iz stavka 7. članka 50. ZEKOM-a uskladiti s odredbom članak 26. stavak 2. ZZP-a tako da ista glasi: „Ako je operator javnih komunikacijskih usluga već obustavio pružanje usluge prije nego što je od nadležnog tijela ili osobe obaviješten o pokrenutom postupku iz stavka 6. ovog članka, dužan je ponovo započeti i nastaviti pružati uslugu potrošaču do okončanja sudskog ili izvansudskog postupka.“

20/39

Članak 50.stavak 12. Komentar: Ovom odredbom predviđeno je pravo pretplatnika na podnošenje pritužbi povjerenstvu za pritužbe potrošača pri operatoru, ali bez propisivanja oblika i roka u kojem se pritužba može podnijeti. Prijedlog: Slijedom navedenog predlaže se izmijeniti odredba tako da ista glasi: „Na odluku o utemeljenosti prigovora pretplatnik ima pravo podnijeti pisanu pritužbu (reklamaciju) povjerenstvu za pritužbe potrošača pri operatoru javnih komunikacijskih usluga u roku od 15 dana od primitka pisanog odgovora operatora javnih komunikacijskih usluga iz stavka 11. ovog članka …“ Smatramo da propuštanje određivanja roka i oblika u kojem pretplatnik može podnijeti pritužbu predstavlja neopravdanu pravnu nesigurnost za operatora javnih komunikacijskih usluga. Skrećemo pozornost da su rokovi u kojim je druga ugovorna strana (operator javnih komunikacijskih usluga) obvezna riješiti prigovore i pritužbe jasno određeni. Članak 51.- Rješavanje sporova Komentar: Predloženim se odredbama uređuje posredovanje Agencije u rješavanju sporova između operatora i pretplatnika te se za te poslove predviđa organiziranje posebne ustrojstvene jedinice. Nameće se obveza operatorima odgovaranja na sve upite Agencije u svezi rješavanja određenog spora, pod prijetnjom vrlo visokih novčanih kazni. Ako stranke ne riješe spor, Agencija će o tome dati svoj stav. Prijedlog 1: Predlaže se u cijelosti brisati ovaj članak. S tim u vezi predlaže se brisati i članak 13. stavak 1. točka 11. ZEKOM-a. Sklapanjem pretplatničkog ugovora, stranke će urediti svoje odnose i izabrati način rješavanja eventualnih sporova. Osim toga, pretplatniku, kao i svakom drugom potrošaču, ostaju mogućnosti zaštite eventualno povrijeđenih prava sukladno odredbama ZZP-a. Člankom 24. ZZP-a nametnute su posebne obveze operatorima javne telekomunikacijske usluge upravo u pogledu rješavanja prigovora korisnika. Dodatno, predloženi način postupanja Agencije ne može biti svrstan u „alternativno rješavanje sporova“ jer je suprotan odredbama ZZP (članak 3 i članak 130) koji se kao lex specialis primjenjuje u zaštiti potrošača. Hrvatska gospodarska komora (daje u tekstu: HGK) ima specijalizirane institucije koje imaju propisanu nadležnost, jasna postupovna pravila i potrebnu administraciju. ZZP je posebno propisao obvezu Sudu časti pri HGK kao i trgovcima da u tijelima koja odlučuju o prigovorima potrošača moraju biti zastupljeni predstavnici potrošača. U sudu časti pri HGK je taj postupak proveden. Iz sadržaja teksta se može zaključiti da je uloga Agencije zapravo posrednička, pa je neprimjereno nametanje prisile (prijetnjom visokim kaznama) operatoru radi sudjelovanja u posredovanju. Prijedlog 2 – podredno (u slučaju neprihvaćanja Prijedloga 1): 1) Predlaže se izmijeniti naslov iznad članka 51. tako da isti glasi: „Posredovanje u rješavanju sporova operatora i pretplatnika“. Predloženi naslov bi bolje odgovarao sadržaju članka 51. jer suštinski uređuje posredovanje u sporovima operatora i pretplatnika. 2) U vezi s prethodno navedenim, potrebno je u članku 50. stavak 13. riječi „zahtjev za rješavanje spora“ zamijeniti riječima „zahtjev za posredovanjem u rješavanju spora“. 3) Predlaže se brisati odredbu članka 119. stavak 1. alineja 20. ZEKOM-a. S obzirom na smisao posredovanja, neprimjereno je propisano u članku 119. stavak 1. alineja 20. ZEKOM-a da je nesudjelovanje u takvim postupcima teška povreda Zakona za koju je operatoru zaprijećena iznimno visoka kazna. Posredovanje nije, niti može biti prisilno. Stoga je apsolutno neprihvatljivo operatora

21/39

prisiljavati na sudjelovanje u posredovanju pod prijetnjom iznimno visoke novčane kazne. To tim više što stajalište posebne ustrojstvene jedinice u Agenciji nije obvezujuće. Glava VIII. TRŽIŠNO NATJECANJE Članak 52. stavak 2. i 3. - Postupak analize tržišta Komentar: Članak 52. u stavku 2. navodi kako Agencija provodi postupke analize tržišta redovito, a najmanje svake tri godine. Stavak 3. istog članka predviđa mogućnost da operator od Agencije zatraži provedbu postupka analize tržišta ukoliko operator dokaže da nastale promjene imaju utjecaja na određene regulatorne obveze. Takav prijedlog ne predviđa rok u kojem je Agencija na zahtjev operatora dužna izvršiti provedbu postupka analize tržišta. Također, potreba da operator dokaže nastale promjene predmet je samog postupka te sam po sebi predstavlja razlog za ukidanje obveza. Stoga, tako visok stupanj izvjesnosti ne može biti i pretpostavka za samo pokretanje postupka. Prijedlog: Smatramo kako bi u stavku 3. ovog članka trebalo izričito propisati rok za provedbu postupka na zahtjev operatora. Kao primjereni rok predlažemo odrediti rok od 2 mjeseca. Osim toga, predlažemo kao sankciju za nepostupanje u rokovima iz stavaka 2. i 3. članka 52. predvidjeti da protekom određenih rokova prestaje status operatora sa znatnijom tržišnom snagom te sve nametnute regulatorne obveze. Naime, nametanje regulatornih obveza operatorima sa značajnom tržišnom snagom predstavlja ograničavanje poduzetničke slobode kao jednog od temeljnih načela hrvatskog pravnog poretka. Nadalje, sam ZEKOM (na primjer u članku 56.) izričito ograničava nametanje regulatornih obveza dozvoljavajući nametanje istih samo u slučajevima kada se utvrdi nedostatnost djelotvornog tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, i to vodeći računa o prirodi utvrđenog nedostatka na tržištu te u skladu s načelom razmjernosti i opravdanosti. Smatramo kako bi se predloženim izmjenama u potpunosti osiguralo ispunjenje kako načela poduzetničke slobode tako i načela regulacije tržišta. Nadalje, u odnosu na stupanj izvjesnosti predlažemo umjesto riječi "dokaže", unijeti riječi "učini vjerojatnim". Članak 55.- Operatori sa značajnom tržišnom snagom Članak 55. stavak 1. Komentar: Navedena odredba navodi da se smatra da operator ima značajnu tržišnu snagu ako "pojedinačno ili zajedno s drugim operatorima, ima vladajući položaj ili se nalazi u takvom gospodarskom položaju kojim omogućuje da se u znatnijoj mjeri ponaša neovisno o konkurenciji, korisnicima usluga i potrošačima". Prema takvoj odredbi uvjet je postavljen alternativno, a što nije u skladu s odgovarajućom EU smjernicom. Naime, Okvirna Smjernica u članku 14. navodi kako se smatra da operator ima značajnu tržišnu snagu ako "pojedinačno ili zajedno s drugim operatorima, ima položaj koji odgovara vladajućem položaju, a što znači da se nalazi u takvom gospodarskom položaju koji mu omogućuje da se u znatnijoj mjeri ponaša neovisno o konkurenciji, korisnicima usluga i, konačno, potrošačima". Prijedlog: Predlažemo dakle predmetnu odredbu potpuno uskladiti s odgovarajućom odredbom EU Smjernice, na način da ista glasi: „Smatra se da operator ima značajnu tržišnu snagu ako, pojedinačno ili zajedno s drugim operatorima, ima položaj koji odgovara vladajućem položaju, a što znači da se nalazi u takvom gospodarskom položaju koji mu omogućuje da se u znatnijoj mjeri ponaša neovisno o konkurenciji, korisnicima usluga i, konačno, potrošačima.“

22/39

Članak 55. stavak 5. Komentar: Navedena odredba određuje kako se u slučaju kada jedan operator ima značajnu tržišnu snagu na određenom mjerodavnom tržištu "…smatra kako taj operator ima značajnu tržišnu snagu i na usko povezanom tržištu ako su veze između ta dva tržišta takve da dopuštaju prijenos tržišne snage s jednog tržišta na drugo, povećavajući pri tom tržišnu snagu tog operatora." Navedena odredba nije u skladu s člankom 14. stavak 3. Okvirne Smjernice u kojem se navodi kako se u slučaju kada jedan operator ima značajnu tržišnu snagu na određenom mjerodavnom tržištu može smatrati kako taj operator ima značajnu tržišnu snagu i na usko povezanom tržištu ako su veze između ta dva tržišta takve da dopuštaju prijenos tržišne snage s jednog tržišta na drugo, povećavajući pri tom tržišnu snagu tog operatora. Nadalje, u primjenjivom pravu EU određeno je da nacionalno regulatorno tijelo treba ispitati primjenjivost navedene odredbe u svakom pojedinom slučaju. Naime, iz odredbe, kako je sada navedena u ZEKOM-u, proizlazi da se radi o presumpciji. Takvo rješenje nije u skladu s načelima ovog prijedloga zakona koje predviđa potrebu cjelovite analize tržišnog položaja pojedinog operatora pri čemu je utvrđenje postojanja tržišnog udjela određene visine samo jedan od faktora koje je nadležno tijelo dužno uzeti u obzir. Prijedlog: Predlažemo dakle predmetnu odredbu potpuno uskladiti s odgovarajućom odredbom EU Smjernice, na način da ista glasi: „U slučaju da jedan od operatora ima značajnu tržišnu snagu na određenom mjerodavnom tržištu, može se smatrati da ima značajnu tržišnu snagu i na usko povezanom tržištu ako su veze između ta dva tržišta takve da dopuštaju prijenos tržišne snage s jednog tržišta na drugo, povećavajući pri tom tržišnu snagu tog operatora.“ Članak 61. - Obveza pristupa i uporabe posebnih dijelova mreže Komentar: Sukladno preambuli 19. Smjernice o pristupu, u ZEKOM je potrebno uvrstiti odredbu kojom bi se onemogućilo nametnuti operatoru obvezu davanja neke specifične vrste pristupa kojeg taj operator ne pruža. Drugim riječima, potrebno je izričito navesti da se operatoru ne može nametnuti investicija u neki mrežni element koji trenutno nije implementiran u mrežu operatora te bi ga bilo potrebno nabaviti da bi se udovoljilo zahtjevu za pristup. Dakle, operatora se ne može prisiliti da drugim operatorima daje više od onoga što daje za svoje potrebe ili potrebe povezanih društava. Članak 62. - Obveza nadzora cijena i vođenje troškovnog računovodstva Članak 63. - Nadzor maloprodajnih cijena usluga Opći komentar: Smatramo da nedostaju odredbe koje se odnose na postupke i testove koje će Agencija koristiti prilikom nadzora cijena. Navedena pravila svakako ne smiju biti posljedica ad hoc odlučivanja od strane Agencije. Pravila bi trebala biti određena od strane zakonodavca. Ukoliko navedeni postupci, odnosno pravila nisu jasno definirana zakonom, otvara se mogućnost da ista budu nadomještena arbitrarnom odlukom Agencije, odnosno voditelja upravnog postupka u svakom pojedinom upravnom postupku, što držimo neprimjerenim. Podredno pravila bi mogla biti određena pravilnikom, međutim, takvim kojeg donosi resorno ministarstvo, odnosno ministar. Ukoliko bi se zadržalo postojeće zakonsko rješenje da sve provedbene, podzakonske akte donosi Agencija, onda bi iz razloga podjele ovlasti navedene odredbe trebale biti svakako sadržane u zakonu, a ne u pravilniku.

23/39

Regulacija cijena je jedno od najvažnijih elemenata regulacije na telekomunikacijskom tržištu. Ukoliko pravila regulacije cijena ne budu jasno i nedvosmisleno navedena u zakonu navedeno će prouzročiti izrazitu pravnu nesigurnost na tržištu. Naime, operator, odnosno davatelj usluga koji mora djelovati u tako upitnom pravnom okruženju ne može sa sigurnošću znati kada postupa sukladno zakonu, a kada je zašao u područje protupravnog djelovanja. Nesigurnost na tržištu također dovodi do povlačenja kapitala. Teško da će se bilo koji novi «igrač» uključiti na hrvatsko telekomunikacijsko tržište ukoliko mu «pravila igre» nisu poznata, a istovremeno su zapriječene iznimno visoke prekršajne kazne. EU regulativa Smjernica o pristupu (članci 9. do 13.), i Smjernica o univerzalnim uslugama (članak 17.) navode osnovna načela cjenovne politike. Regulativa u pojedinim državama članicama EU U svim pravnim sustavima država članica EU koji se temelje na tzv. novom regulatornom režimu iz 2002. (New Regulatory Framework - NRF) jasno su definirana pravila i metodologije određivanja cijena. Navedeno dokazuje i analiza provedena od strane Cullen International-a i to za EU 15 i CEE zemlje10. U svakoj zemlji postoje pravila o postupku odobravanja maloprodajnih cijena u obliku testa cjenovnog istiskivanja (price squeeze tests), cjenovnog krova (price cap), ili usporednog testa (benchmarks). Prijedlog: Predlagač zakona bi trebao uzeti već iskušan zakonski tekst jedne od država članica EU i transponirati ga u naš zakon. Smatramo da njemački Zakon o telekomunikacijama (Telekomunikationsgesetz, TKG od 22. lipnja 2004.) predstavlja dobar primjer zakona u kojemu su detaljno razrađena pravila za određivanje cijena (Poglavlje 3., članci 27. do 39.). Pritom smo suglasni da zakonodavac uzme kao referentan propis bilo koje države članice s razvijenim telekomunikacijskim tržištem. U nastavku iznosimo kratki pregled odredbi Glave 3. TKG-a, s tim da smo izdvojili samo dijelove koji se odnose na pravila, testove, tehnike i mehanizme nadzora cijena dok su drugi dijelovi (koje su cijene podložne regulaciji, dostava podataka itd.) izostavljeni kao nepotrebni za svrhe ovog komentara. Povreda pravila zaštite tržišnog natjecanja prilikom određivanja cijena Njemački TKG razlikuje tzv. (i) utvrđenje i (ii) presumpciju povrede. Povreda je utvrđena ukoliko cijene poduzetnika:

1) se održavaju isključivo zbog njegovog dominantnog položaja, ili 2) značajno ograničavaju kompetitivne mogućnosti drugih poduzetnika na

telekomunikacijskom tržištu, ili 3) stvaraju prednosti za određene korisnike t.j. diskriminiraju između korisnika iste ili

slične usluge. Dodatno uz povredu prema ova tri uvjeta, presumpcija povrede postoji ukoliko:

1) cijena usluge ne pokriva svoje dugoročne inkrementalne troškove (long run incremental costs, LRIC) uključujući razumnu stopu povrata na ulaganje kapitala (dumping), ili

2) marža između veleprodajnih cijena koje operator sa znatnijom tržišnom snagom naplaćuje svojim tržišnim takmacima za pristup ili za opremu i odgovarajuće maloprodajne cijene nije dovoljna da omogući učinkovitom poduzetniku da ostvari razumnu stopu povrata na ulaganje na maloprodajnom tržištu (margin squeeze), ili

3) poduzetnik vezuje svoje proizvode na objektivno nerazuman način; ovdje, regulator mora posebno uzeti u obzir da li učinkoviti tržišni takmaci operatora sa znatnijom tržišnom snagom mogu ponuditi vezane proizvode po usporednim uvjetima (bundling).

Odobrenje cijena

10 Izvor Cullen International

24/39

Cijene koje su podložne ex-ante odobrenju, podobne su za odobrenje kada ne prelaze iznos troška učinkovitog pružanja usluga. U opravdanim slučajevima regulator može procijeniti učinkovitost sukladno načelu usporednih tržišta. Troškovi učinkovitog pružanja usluga izvode se iz dugoročnih inkrementalnih troškova pružanja usluge (long run incremental costs) te odgovarajuće marže za zajedničke troškove koje ne ovise o količini (volume-neutral common costs), uključujući razumnu stopu povrata na ulaganja u mjeri u kojoj su ti troškovi potrebni za pružanje usluga. Troškovi koji prelaze iznos troškova navedenih u prethodnom stavku uzimaju se u obzir samo ako i u mjeri u kojoj takav trošak proizlazi iz pravne obveze ili ako poduzetnik koji traži odobrenje dostavi odgovarajuće opravdanje za isti. U ocjeni razumne stope povrata na ulaganja regulator uzima u obzir, osobito slijedeće faktore:

1) strukturu kapitala reguliranog poduzetnika; 2) situaciju na domaćem i međunarodnom tržištu kapitala te „rating“ reguliranog

poduzetnika na navedenim tržištima; 3) zahtjeve vezano uz povrat na uloženi vlasnički kapital, pri čemu posebni rizici vezani

uz uloženi vlasnički kapital također mogu biti priznati; 4) dugoročnu stabilnost ekonomskog okruženja, također s pogledom na situaciju vezano

uz tržišnu utakmicu na telekomunikacijskom tržištu. Oblik odobrenja Regulator odobrava cijene:

1) na temelju troškova učinkovitog pružanja pojedinih usluga; 2) na temelju usporednih cijena (benchmarks) određenih od strane regulatora za

prosječnu stopu promjene cijena u košarici kombiniranih usluga (price cap). Cjenovni krov (price cap) Regulator utvrđuje sadržaj košarica. „Pristupne usluge“ mogu se kombinirati u istoj košarici samo ako se ne očekuje da će se razina tržišne utakmice za navedene usluge značajno promijeniti. Regulator će utvrditi inicijalnu razinu cijene za „pristupne usluge“ koje su grupirane u košaricu. Kao početne će uzeti cijene koje su već odobrene. Usporedne cijene (benchmarks) obuhvaćaju:

1) stopu rasta cijena u gospodarstvu općenito; 2) očekivanu stopu rasta u produktivnosti operatora sa znatnijom tržišnom snagom; 3) odgovarajuće sekundarne uvjete za sprječavanje povreda tržišnog natjecanja.

Prilikom određivanja usporednih cijena ili stope rasta produktivnosti, uzet će se u obzir odnos između početne razine cijena i troška učinkovitog pružanja usluga. Kod određivanja usporednih cijena (benchmarks) uzet će se u obzir stope rasta produktivnosti poduzetnika na usporednim tržištima. Regulator će odrediti razdoblje za koje će usporedne cijene (benchmarks) ostati neizmijenjene, povijesne referentne periode u kojima će se usklađenost s usporednim cijenama (benchmarks) ocjenjivati te uvjete pod kojima se sadržaj košarica može mijenjati i cjenovna diferencijacija unutar košarice. Komentari na pojedine odredbe Članak 62.- Obveza nadzora cijena i vođenje troškovnog računovodstva Članak 62. stavak 1. Komentar: U navedenoj odredbi se navodi da Agencija može odrediti operatorima «obveze u vezi s povratom troškova i nadzorom cijena». Navedena obveza je predviđena u odredbi članka 13. stavak 1. Smjernice o pristupu, međutim predmetna obveza nije podrobnije određena u tekstu prijedloga

25/39

ZEKOM-a. Naime, smisao smjernica u EU zakonodavstvu je da određuju osnovni okvir regulacije, dok bi zakonodavci u pojedinim državama članicama EU, prilikom transponiranja regulatornog okvira u nacionalno zakonodavstvo, trebali razraditi taj okvir i prilagoditi ga postojećem pravnom sustavu pojedine države članice. Ovako kako je predmetna obveza navedena ostavlja sve sudionike na telekomunikacijskom tržištu u nedoumici što je predmet, odnosno sadržaj navedene obveze. Nedorečenost zakonskog teksta otvara mogućnost za različita tumačenja te posljedično do pravne nesigurnosti. Prijedlog: Navedenu obvezu je potrebno razložiti, odnosno odrediti što sve ulazi u sadržaj navedene obveze. Članak 62. stavak 4. Komentar: Na kraju navedene odredbe navodi se da Agencija može «prema potrebi, zatražiti izmjenu tih cijena». Kao i u više navrata do sada, ističemo da ovakve neodređene i paušalne odredbe ostavljaju mogućnost Agenciji da arbitrarno odlučuje o stvarima koje su od iznimnog značaja za operatore i davatelje usluga te uvodi pravnu nesigurnost kod sudionika na tržištu. Prijedlog: Predlažemo navedeni dio odredbe brisati ili taksativno propisati slučajeve kada Agencija može zatražiti izmjenu cijena. Članak 63. - Nadzor maloprodajnih cijena usluga Članak 63. stavak 2. Komentar: U navedenoj se odredbi navodi da će Agencija u slučaju da nakon provedene analize utvrdi da nema djelotvornog tržišnog natjecanja na maloprodajnom tržištu, „poduzeti sve potrebne mjere za uklanjanje utvrđenih nedostataka na tom tržištu“. Međutim, Agencija ne može poduzeti „sve potrebne mjere“, nego samo one koje su u svrhu provođenja nadzora maloprodajnih cijena usluga predviđene u stavku 4. članka 63. Navedeno čini stavak 2. izlišnim, s obzirom da su u stavku 4. jasno navedene mjere koje Agencija može primijeniti u slučaju nepostojanja djelotvornog tržišnog natjecanja na maloprodajnom tržištu. Prijedlog: Predlažemo brisanje navedenog članka 63. stavka 2. ZEKOM-a. Članak 63. stavak 3. Komentar: Navedena odredba predstavlja transponiranje odredbe stavka 2. članka 17. Smjernice o univerzalnim uslugama. Međutim, prilikom prenošenja navedene odredbe ispušten je dio odredbe čime se izmijenio smisao predmetne odredbe. Dakle, iz odredbe spomenute Smjernice su prepisane obveze operatora dok je u potpunosti ispušten dio koji se odnosi na to kakva mora biti priroda obveza koje se nameću operatorima – obveze moraju biti proporcionalne i opravdane u svjetlu ostvarivanja ciljeva Zakona. Prijedlog: Nakon riječi: „Regulatorne obveze operatora iz stavka 1. ovog članka“ potrebno je dodati riječi „temeljit će se na prirodi utvrđenog problema te će biti proporcionalne i opravdane u svjetlu ciljeva navedenih u članku 5. ovog Zakona“ kako bi ista predstavljala vjerno prenošenje novog regulatornog okvira EU u hrvatsko zakonodavstvo.

Članak 63. stavak 10. Komentar: Iako je ova odredba rađena na temelju odredaba članka 17. stavak 5., članka 9. stavak 2. i članka 10. stavak 1. Smjernice o univerzalnim uslugama, osnovno ograničenje regulacije maloprodajnih cijena iz članka 17. stavak 5. nije vjerno preneseno. Slijedom toga predlažemo da se prvo navede osnovno načelo (da nema regulacije maloprodajnih cijena ukoliko postoji učinkovita tržišna utakmica), a da se nakon toga navode iznimke od tog osnovnog pravila koji su u skladu s odredbama članka 9. stavka 2. i članka 10. stavka 1. Smjernice o univerzalnim uslugama.

26/39

Prijedlog: Na početak stavka dodaje se rečenica: „Agencija neće primijeniti mehanizme kontrole maloprodajnih cijena na geografska ili proizvodna tržišta, ukoliko na istima postoji učinkovita tržišna utakmica“. Članak 64. - Najmanji skup iznajmljenih vodova Komentar: Ovaj članak utvrđuje mogućnost nametanja posebnih regulatornih obveza na tržištu najmanjeg skupa iznajmljenih vodova, i to nakon provedene analize tog tržišta te utvrđivanja postojanja znatnije tržišne snage na istome. Isti skoro u potpunosti transponira članak 18. Smjernice o univerzalnim uslugama u ZEKOM-u, koji utvrđuje regulatornu kontrolu minimalnog skupa iznajmljenih vodova. Međutim, u tekstu članka 64. uočena su odstupanja od sadržaja članka 18. Smjernice, koja neopravdano proširuju doseg ovog članka na sve usluge najma voda, time ne ograničavajući regulaciju samo na najmanji skup iznajmljenih vodova, a kako je to predviđeno mjerodavnom Smjernicom. Također je uočeno i neopravdano odstupanje od odredbe dijela 2. Aneksa VII Smjernice o univerzalnim uslugama u dijelu ovlaštenja Agencije čuvati određene podatke o sustavima troškovnog računovodstva koje primjenjuju operatori sa znatnijom tržišnom snagom na tržištu najmanjeg skupa iznajmljenih vodova. Uzimajući u obzir da važeći EU regulatorni režim predstavlja okvir dosega regulacije na telekomunikacijskim tržištima u EU te svojevrstan pravni standard, smatramo da ne bi bilo opravdano izlaziti izvan okvira važećeg EU regulatornog režima, i to osobito bez detaljnih ekonomskih analiza koje bi mogle opravdati uvođenje novih obveza i proširenje dosega regulacije. Prijedlog: Stoga predlažemo izmjenu članka 64. s ciljem njegovog dosljednog usklađivanja s odredbom članka 18. i Aneksa VII Smjernice o univerzalnim uslugama, kako je to ispod navedeno. Članak 64. stavak 1. Komentar: Ovaj stavak obvezuje Agenciju analizirati tržište iznajmljenih vodova te nametnuti određene obveze operatorima sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu iznajmljenih vodova. Nasuprot tome, a kao što je već gore navedeno, članak 18. Smjernice o univerzalnim uslugama predviđa isključivo regulaciju tržišta najmanjeg skupa iznajmljenih vodova (a ne svih usluga iznajmljenog voda). Prijedlog: Stoga predlažemo u stavku 1.: - umjesto riječi „tržištu iznajmljenih vodova, koje obuhvaća cijeli najmanji skup iznajmljenih

vodova ili njegov dio“ unijeti tekst koji glasi: „tržištu koje obuhvaća cijeli najmanji skup iznajmljenih vodova ili njegov dio“, te

- riječi „odredit će operatore sa značajnom tržišnom snagom u pružanju usluga iznajmljenih

vodova“ izbrisati a umjesto njih unijeti tekst „odredit će operatore sa značajnom tržišnom snagom u pružanju najmanjeg skupa iznajmljenih vodova“.

Članak 64. stavak 4. Komentar: Ovaj stavak daje ovlaštenje Agenciji objaviti podrobne podatke o sustavima troškovnog računovodstva koje primjenjuju operatori sa znatnijom tržišnom snagom na tržištu najmanjeg skupa iznajmljenih vodova. Nasuprot tome, Smjernica o univerzalnim uslugama u Aneksu VII, dio 2. daje ovlaštenje Agenciji čuvati takve podatke, ali ne i pravo njihove javne objave. Prijedlog: Stoga, smatramo nužnim uskladiti ovaj stavak s mjerodavnom odredbom Smjernice o univerzalnim uslugama, te ovaj stavak izmijeniti na način da glasi:

27/39

„(4) Agencija će čuvati podrobne podatke sustavima troškovnog računovodstva koje primjenjuju operatori iz stavka 1. ovoga članka.“ Članak 66. stavak 4. i 6. - Pristup i međupovezivanje Komentar: Smatramo potrebnim dopuniti ovaj članak na način da se izrijekom utvrdi da je svrha međupovezivanja ostvariva jedino između operatora koju nadziru pristup svojim krajnjim korisnicima kojima se pružaju elektroničke komunikacijske usluge. Ovo je potrebno radi izbjegavanja manipulacije pravom na međusobno povezivanje od strane trećih osoba (primjerice, operatori bez vlastitih korisnika, davatelji usluga). Ovaj prijedlog temeljimo na svrsi međusobnog povezivanja, kako je ista utvrđena odredbom članka 5. stavak 1. točka a) Smjernice o pristupu, a prema kojoj nacionalno regulatorno tijelo mora biti u mogućnosti nametnuti operatorima sa znatnijom tržišnom snagom koji nadziru pristup svojim krajnjim korisnicima obvezu uspostave međusobnog povezivanja njihovih mreža i to jedino u mjeri u kojoj je to nužno kako bi se osigurala „end-to-end“ povezanost. Također, a s ciljem dosljednog usklađenja članka 66. stavak 6. s gore spomenutom odredbom Smjernice o pristupu, predlažemo izmijeniti ovaj stavak na način da se u istome iza riječi „nadziru pristup“ dodaju riječi „svojim krajnjim korisnicima“. Ujedno, smatramo potrebnim izbrisati odredbu članka 66. stavak 4. i to iz razloga što se konkretne obveze operatora sa znatnijom tržišnom snagom, uključujući i obvezu omogućavanja pristupa mreži i međusobnog povezivanja, a sukladno važećem EU regulatornom režimu, utvrđuju odlukama nacionalnog regulatornog tijela, nakon provedene analize tržišta i utvrđivanja postojanja znatnije tržišne snage na konkretnom tržištu. Članak 67. stavak 6.- Računovodstveno razdvajanje i financijska izvješća Komentar: Odredba članka 67. stavak 6. daje ovlaštenje Agenciji pokrenuti istragu, po službenoj dužnosti ili na zahtjev operatora, ako postoji sumnja u postupanje protivno odredbama ovog Zakona koje reguliraju računovodstveno razdvajanje, te na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donijeti odgovarajuću odluku. Ova odredba nije jasna. Tako nije jasno što se smatra pod istragom, tj. o kakvom se ovdje postupku radi, kao ni kakva bi to odgovarajuća odluka Agencije, u ovom slučaju, bila, odnosno kakve bi mogle biti posljedice takve odluke Agencije. Još jednom podsjećamo da je Agencija, prema važećem EU regulatornom okviru, ovlaštena određivati obveze operatorima jedino ako nakon provođenja analize tržišta utvrdi da konkretni operator ima znatniju tržišnu snagu na konkretnom tržištu, te bi bila ovlaštena nametnuti takvom operatoru jedino obveze koje predviđa važeći EU regulatorni okvir. Stoga, nije nam jasno koja je svrha odredbe članka 67. stavak 6., kao niti kakve je prirode odluka Agencije čije se donošenje predviđa ovom odredbom. Osobito naglašavamo da važeći regulatorni režim EU ne daje nacionalnom regulatornom tijelu ovakvo ovlaštenje, te stoga smatramo da bi se zadržavanjem odredbe članka 67. stavak 6. neopravdano proširile ovlasti hrvatskog regulatornog tijela, i to izvan okvira ovlaštenja koje važeći EU regulatorni okvir daje nacionalnim regulatorima država članica EU. Prijedlog: Stoga, a s ciljem dosljednog usklađenja članka 67. s odredbama važećeg EU regulatornog okvira, predlažemo brisati članak 67. stavak 6. Članak 68.- Ocjena koncentracije Članak 68. stavak 2. Komentar:

28/39

Članak 68. u stavku 2. predviđa da svi operatori sa značajnom tržišnom snagom, te operatori kojima je izdana dozvola za upotrebu radiofrekvencijskog spektra na razini RH, moraju tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja prijaviti u pisanom obliku svaku namjeru bilo kojeg oblika zajedničkog ili usklađenog djelovanja koje se smatra koncentracijom prema propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. Nametanje obveze prijave svake koncentracije operatorima sa značajnom tržišnom snagom, a kako je predviđeno u članku 68. stavak 2., predstavlja, de facto, uvođenje i nametanje svojevrsne regulatorne obveze, neovisno o stvarnom stanju na kojem sudjelujući operatori djeluju. S obzirom da Zakon o zašiti tržišnog natjecanja predviđa sve potrebne i dostatne mehanizme kontrole postupka koncentracije, smatramo da je svrha koja se želi postići odredbom ovog stavka već u potpunosti ostvarena posebnim odredbama koje reguliraju koncentraciju a sadržane su u Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Osim toga, suprotno samom ZEKOM-u, koristi se termin operator sa značajnom tržišnom snagom, potpuno neovisno i odvojeno od mjerodavnog tržišta na kojem je za konkretnog operatora takav status i utvrđen. Ukoliko je ratio navedene odredbe kontrola prijenosa ovlaštenja za pružanje usluga, a do čega može doći u provedbi koncentracije, tada bi obveza kako je predviđena u stavku 2. članka 68. trebala postojati za sve operatore, neovisno o položaju značajne tržišne snage kojeg od njih. Ako je pak ratio predložene odredbe kontrola djelovanja operatora sa značajnom tržišnom snagom, ZEKOM već daje široke regulatorne mogućnosti radi ostvarivanja ciljeva regulacije, ali nakon provedene analize mjerodavnog tržišta i nakon određivanja položaja imatelja značajnije tržišne snage. Osim toga, ne samo da ovakav prijedlog iz stavka 2. članka 68. ne poštuje načelo razmjernosti iz članka 5. stavka 2. ZEKOM-a, već i neopravdano ograničava zajamčenu slobodu poduzetništva. Prijedlog: Predlaže se brisati članak 68. stavak 2. ZEKOM-a. Članak 68. stavak 3. Komentar: Stavak 3. u članku 68. ZEKOM-a predviđa kako su operatori uz prijavu namjere koncentracije tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja dužni dostaviti i mišljenje Agencije o mogućim utjecajima te koncentracije na mjerodavno tržište. Predloženo rješenje dovodi zapravo do "prijave namjere koncentracije" prije same prijave. Prijedlog: Predlažemo da navedena odredba bude formulirana predviđajući da, u slučaju potrebe, tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja samo, po službenoj dužnosti, pribavi mišljenje Agencije te da ista glasi: „Tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja može zatražiti mišljenje Agencije o mogućim učincima koncentracije iz stavka 1. ovog članka na mjerodavno tržište.“ Glava IX. ADRESIRANJE I NUMERIRANJE Članak 70. stavak 5. - Način dodjele i naknada za uporabu adresa i brojeva Komentar: Prema članku 70. stavak 5. ZEKOM-u, za uporabu adresa i brojeva dodijeljenih primarnom dodjelom, plaćaju se dvije naknade i to:

1) naknada čiji se izračun i visina propisuje pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije, u svrhu pokrića troškova Agencije, nastalih u upravljanju adresnim i brojevnim prostorom;

2) naknade čiji se izračun i visina utvrđuje pravilnikom koji donosi ministar, za gospodarsku vrijednost prava na uporabu adresa i brojeva

29/39

Postojanje dvije razine, odnosno osnove plaćanja naknada u ovom trenutku ne pruža jasnu sliku kolike bi stvarne naknade iznosile i kako će se obračunavati (da li prema korištenoj ili dodijeljenoj količini brojeva i adresa). Također iz ZEKOM-a nije razvidno kako će se procjenjivati gospodarska vrijednost prava na uporabu adresa i brojeva. Prijedlog: Stoga, smatramo nužnim u ZEKOM-u propisati temeljna načela za utvrđivanje naknade za uporabu brojeva i to na način da se naknade moraju temeljiti na jasno definiranim kriterijima, da moraju biti opravdane, transparentne, nediskriminirajuće i razmjerne njihovoj svrsi, a kako to predviđa i članak 13. Smjernice o ovlaštenjima. Dodatno, ako će se zadržati ista ukupna razina naknada za pojedine adrese i brojeve kao i do sada, postoji mogućnost da će se mali iznosi za pojedine naknade sada još dodatno dijeliti i plaćati putem dva računa. Članak 72. stavak 6. - Rješavanje zahtjeva za dodjelu adresa i brojeva Komentar: Odredbom članka 72. stavka 6. navedeno je kako će Agencija odbiti zahtjev za primarnu dodjelu adresa ili brojeva ako utvrdi kako podnositelj zahtjeva ni nakon opomene nije platio propisanu naknadu za uporabu adresa i brojeva. Međutim u članku 70. stavku 5. se navodi, kako se naknada plaća za uporabu brojeva i adresa koji su dodijeljeni operatoru. Stoga nije jasno na koju se naknadu misli u članku 72. Iz prijelaznih odredbi nije razvidno što je s postojećim odlukama o dodjeli adresa i brojeva - hoće li se zamijeniti ili nastavljaju vrijediti pod navedenim uvjetima koji nisu u suprotnosti s odredbama novog ZEKOM-a, pa se predlaže isto urediti u prijelaznim odredbama. Glava X. UPRAVLJANJE RADIOFREKVENCIJSKIM SPEKTROM Opći komentari Produljenje GSM koncesija Za sada je potpuno neizvjesno (prije donošenja Tablice namjene radiofrekvencijskog spektra iz članka 81. ZEKOM-a) koji postupak će se primijeniti u slučaju produljenja GSM koncesija (na zahtjev, javni natječaj ili javna dražba). S obzirom na maksimalni rok za provedbu javnog natječaja ili dražbe (8 mjeseci, sukladno članku 89. stavak 8. ZEKOM-a), bitno je žurno donošenje potrebnih provedbenih propisa. Ovakva nesigurnost i nepoznavanje uvjeta za operatore koji su pred obnovom (tj. u trajanju posljednje godine prava) svojih ovlaštenja iz postojećih ugovora o koncesiji nije prihvatljiva i predlaže se konkretna odredba za slučaj produljenja navedenih ovlaštenja. Produljenje dozvola za uporabu radijskih frekvencija ZEKOM ne spominje mogućnost, odnosno poseban postupak za slučaju produljenja dozvola za uporabu radijskih frekvencija. Smatramo kako postoje slučajevi kada je svrsishodno omogućiti produljenje dozvola za uporabu radijskih frekvencija za pojedine namjene, kako se ne bi Agenciji ni operatorima stvaralo dodatno administrativno opterećenje. Komentari na pojedine odredbe

Članak 84. - Naknada za uporabu radiofrekvencijskog spektra Komentar: Prema ZEKOM-u, za uporabu radiofrekvencijskog spektra, plaćaju se dvije naknade i to:

1) naknada čiji se izračun i visina propisuje pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije, u svrhu pokrića troškova Agencije, nastalih u upravljanju radiofrekvencijskim spektrom;

2) naknade čiji se izračun i visina utvrđuje pravilnikom koji donosi ministar, za gospodarsku vrijednost prava na uporabu radiofrekvencijskog spektra.

Postojanje dvije razine, odnosno osnove plaćanja naknada u ovom trenutku ne pruža jasnu sliku kolike bi stvarne naknade iznosile i kako će se obračunavati. Također iz ZEKOM-a nije razvidno

30/39

kako će se procjenjivati gospodarska vrijednost prava na uporabu radiofrekvencijskog spektra (osim u slučaju postupka javne dražbe). Prijedlog: Stoga, smatramo nužnim u ZEKOM-u propisati temeljna načela za utvrđivanje naknade za uporabu brojeva i to na način da se naknade moraju temeljiti na jasno definiranim kriterijima, da moraju biti opravdane, transparentne, nediskriminirajuće i razmjerne njihovoj svrsi, a kako to predviđa i članak 13. Smjernice o ovlaštenjima. Glava XI. DIGITALNI RADIO I TELEVIZIJA

Članak 96. - Prijenos digitalnog radijskog i televizijskog signala Članak 96. stavak 1. Komentar: U stavku 1. navodi se kako se javne komunikacijske mreže namijenjene pružanju usluga digitalne televizije moraju planirati na način prikladan za usluge digitalne televizije i programe s povećanim omjerom stranica slike. ZEKOM-om se uređuje područje prijenosa, a ne uvjeti obavljanja djelatnosti radija i televizije, a što je regulirano posebnim propisima iz područja medija. Navedeno je ispravno uzeto u obzir u samom naslov članka. Prijedlog: Predlažemo izmijeniti riječi "...pružanju usluga digitalne televizije" riječima "prijenosu digitalnog televizijskog signala". Članak 96. stavak 3. Komentar: Stavak 3. u članku 96. ZEKOM-a ovlašćuje Agenciju da svojom odlukom operatorima javnih komunikacijskim mreža utvrdi i obvezu osiguranja pristupa sučeljima aplikacijskih programa i/ili elektroničkim programskim vodičima uz pravedne, razborite i nediskriminirajuće uvjete. Nije jasno definiran opseg obveze koju bi Agencija mogla nametnuti pa stoga predlažemo brisanje. Prijedlog: Predlažemo brisati riječi: "sučeljima aplikacijskih programa i/ili". Članak 97. - Obvezni prijenos Predlažemo da se sukladno regulatornom okviru EU predvidi mogućnost nadoknade troškova zbog nametanja "must carry" obveze koja u ZEKOM-u nije predviđena. Smatramo da je ova obveza načelno ekvivalentna obvezi pružanja univerzalnih usluga pa je stoga mogućnost nadoknade troškova operatoru kojemu je obveza "must carry" određena neophodna. Članak 97. stavak 3. Komentar: U stavku 3. članka 97. propisano je da Agencija redovito provjerava obvezu prijenosa programa (tzv. must carry), a svaki operator javne komunikacijske mreže s utvrđenom takvom obvezom ima pravo tek po isteku razdoblja od četiri godine može zatražiti od Agencije preispitivanje te obveze. Naime, period je predug čime se otvara mogućnost da nametnuta obveza ne odgovara potrebama stvarnog stanja. Prijedlog: Predlažemo da se navedena odredba izmijeni i navede kraći rok, npr. od 2 godine. Smjernica o univerzalnim uslugama u članku 31. stavak 1. predviđa periodično preispitivanje must carry obveze.

31/39

Glava XII. ZAŠTITA PODATAKA I SIGURNOST ELEKTRONIČKIH KOMUNIKACIJA

Članak 99. stavak 1. - Sigurnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga Komentar: Ovom odredbom predviđena je obveza operatora osigurati odgovarajuće mjere zaštite usluga, odnosno elektroničke komunikacijske mreže. Prijedlog: Predlaže se nastavno na zadnju rečenicu u članku 99. stavak 1. dodati i rečenicu koja glasi: „ U tu svrhu operator javnih komunikacijskih usluga i/ili operator javnih komunikacijskih mreža ovlašten je privremeno ograničiti pristup i korištenje određenim uslugama kao i uvesti druge odgovarajuće besplatne mjere i bez zahtjeva pretplatnika, ali uz odgovarajuću obavijest pretplatniku.“ To iz razloga kako bi se optimizirala zaštita sigurnosti usluga i mreže, te posljedično i korisnika usluga, u situacijama kada je potrebno hitno poduzimanje mjera zaštite. Kako se radi o besplatnim mjerama za korisnika, smatramo da ovaj prijedlog predstavlja izmjenu isključivo u korist korisnika te da kao takav opravdava iznimku od načela prema kojem se usluga pruža samo na zahtjev korisnika. Članak 102. stavak 5.- Prometni podaci Komentar: Ovom odredbom predviđeno je da samo određene osobe operatora javnih komunikacijskih mreža i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga imaju pristup obradi prometnih podataka. Prijedlog: Predlaže se ovo pravo pristupa podacima proširiti i na treće osobe koje su angažirane za obavljanje ovih poslova od strane spomenutih operatora. To iz razloga što mnoge takve poslove za operatore obavljaju treće osobe (npr. stručno osoblje proizvođača sustava za obradu prometnih podataka koje radi na održavanju takvih sustava). Ovaj prijedlog u skladu je i s člankom 6. stavak 5. Smjernice o privatnosti i elektroničkim komunikacijama. Članak 105. stavak 1. i 2. - Zlonamjerni ili uznemiravajući pozivi Komentar: U članku 105. stavak 1. i 2. predviđeno je da pretplatnik pisanim podneskom može učiniti vjerojatnim prijam zlonamjernih ili uznemiravajućih poziva na što je operator dužan zaprimiti i obraditi podnesak te sve podatke zadržati sukladno članku 109. i dostaviti nadležnoj policijskoj upravi.

Operator ne može imati ovlasti nadležne policijske uprave. Povrh navedenog, iz članka nije jasno koje je pozive operator dužan zadržati i dostaviti policijskoj upravi (da li već ostvarene ili one koji će tek biti ostvareni/pokušani), niti što znači „učiniti vjerojatnim“ prijam zlonamjernih ili uznemirujućih poziva. Dodatno smatramo da bi navedena odredba mogla biti kontradiktorna odredbama članka 102. ZEKOM-a jer u stavku 6. tog članka svrha bilježenja i čuvanja prometnih podataka nije navedena kao jedna od iznimki od osnovnih obveza operatora prema tom članku.

Prijedlog: Predlaže se u cijelosti izmijeniti ovaj članak na način da pretplatnik izravno podnosi zahtjev prema nadležnoj policijskoj upravi, u dovoljno definiranoj i pisanoj formi (radi pružanja barem osnovane sumnje da osoba uistinu prima zlonamjerne ili uznemiravajuće pozive, kao i radi sprečavanja mogućih zlouporaba i povreda prava građana, odnosno korisnika). Također, potrebno je nadalje izričito definirati tko je u takvim slučajevima pravno ovlašten zatražiti od operatora bilježenje prometnih podataka koji se odnose na pozivatelje te po kojoj pravnoj osnovi, osobito s obzirom na obvezu operatora da čuva tajnost prometnih podataka svih njegovih pretplatnika iz članka 102. ZEKOM-a (sukladno Smjernici o privatnosti u području elektroničkih

32/39

komunikacija11), kao i s obzirom na zakonsku obvezu čuvanja podataka temeljem članka 109. ZEKOM-a.

Članak 105. stavak 1. Komentar: Ovom odredbom između ostalog je predviđeno da operator može bilježiti i pohranjivati određene podatke (o pozivajućem broju, nadnevku, vremenu poziva…) samo na temelju pisanog podneska pretplatnika. Prijedlog: Navedena odredba suprotna je odredbama članka 109. i 110. ZEKOM-a prema kojima je bilježenje podataka zakonska obveza operatora uslijed čega predlažemo uskladiti ove odredbe. Članak 105. stavak 3. Komentar: Postupak propisan ovim člankom je promijenjen u odnosu na trenutno važeći postupak prema kojem pretplatnik podnosi zahtjev nadležnoj policijskoj upravi, te iz novog načina regulacije proizlazi da postupak prema nadležnoj policijskoj upravi pokreće operator, a za što držimo nema osnova. Osobito nije jasno zašto se predlagatelj poziva na članak 109. s obzirom da se ovdje niti ne radi o teškom kaznenom djelu (za koji je propisana kazna dugotrajnog zatvora u smislu članka 300. Kaznenog zakona) niti je svrha članka 109. da pokriva i ovakve „sitne“ svrhe (ovo je vrlo jasno vidljivo iz Smjernice o zadržavanju podataka12).

Prijedlog: Slijedom navedenog predlaže se brisati ova odredba u cijelosti. Članak 107. Neželjene elektroničke komunikacije Članak 107. stavak 1. Komentar: Odredbom članak 107. stavak 1. navedeni su slučajevi u kojima je nužno pribaviti prethodnu suglasnost pretplatnika/korisnika u svrhe izravne promidžbe i prodaje, a koji uključuju i uporabu pozivnih sustava s ljudskim posredovanjem. Navedena obveza predstavlja nepotrebno dodatno opterećenje za operatore, a nije predviđena niti EU regulatornim okvirom. Prijedlog: Predlaže se izmijeniti ova odredba na način da se obveza pribavljanja prethodne suglasnosti ne odnosi na slučajeve kada se koriste pozivni sustavi s ljudskim posredovanjem. To iz razloga kako bi se isto uskladilo s člankom 13. Smjernice o privatnosti i elektroničkim komunikacijama. Članak 107. stavak 4. Jednako kao u stavku 1. ovog članka smatramo potrebnim u stavak 4. istog članka uključiti, pored elektroničke pošte, i kratke tekstovne poruke (SMS) i multimedijske poruke (MMS) budući da je zlouporaba (neželjeno telekomunikacijsko priopćenje - spam) moguća i putem takvih vrsta poruka. Članak 107. stavak 11. Komentar: Ovom odredbom predviđeno je da prava i obveze operatora u slučaju kada utvrdi da je poslana neželjena elektronička poruka ili da je pretplatnikova elektronička pošta bila zlouporabljena, nisu

11 Directive 2002/58/EC of the European Parliament and of the Council of 12 July 2002 concerning the processing of personal data and the protection of privacy in the electronic communications sector (Directive on privacy and electronic communications) 12 Directive 2006/24/EC of the European Parliament and of the Council of 15 March 2006 on the retention of data generated or processed in connection with the provision of publicly available electronic communications services or of public communications networks and amending Directive 2002/58/EC

33/39

primjenjive u slučaju kada se utvrdi da je zlouporabe pripadajuće adrese elektroničke pošte prouzročila treća strana.

Prijedlog: Predlaže se brisati ova odredba iz razloga što u najvećem broju slučajeva zlouporabu zaista i počini treća osoba te bi se ostavljanjem ove odredbe izgubio smisao uvođenja ove zaštite. Naime, korisnik se jednostavno na internetu „zarazi“ virusom koji mu u pozadini s njegovog računala šalje neželjeno telekomunikacijsko priopćenje. Autor neželjenog telekomunikacijskog priopćenja tako kontrolira tisuće zaraženih računala s kojih može slati tisuće neželjenih telekomunikacijskih priopćenja u sekundi, a pri tome koristi pristup zaraženih korisnika koji izgledaju kao izvori neželjenog telekomunikacijskog priopćenja. Članak 108. Tajni nadzor elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga Komentar: Ograničenje prava i sloboda građana RH u svrhu tajnog nadzora elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga regulirano je Zakonom o kaznenom postupku te posebnim aktom, Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu (NN 79/2006, 105/2006). Predloženo reguliranje materije tajnog nadzora na još više zakonskih propisa ne podržavamo: ono može dovesti ne samo do različitih tumačenja i problema u primjeni, već i razmatranja neopstojnosti u odnosu na načela i kontrole koje su postavljene u svakom slučaju ograničavanja prava i sloboda. Zakonom o kaznenom postupku jasno su određena kaznena djela za koja se smiju provoditi mjere tajnog nadzora (članak 181.) odnosno „posebni izvidi kaznenih djela privremenim ograničenjem ustavnih prava i sloboda“, kao i pitanja u pogledu toga tko smije izdati nalog za provedbu ovih mjera i tko ga izvršava, koliko dugo te mjere mogu trajati. Napominjemo i to da je u članku 108. stavak 2. ZEKOM-a propisano po čijem su zahtjevu operatori obvezni dostavljati podatke (ovlaštenom policijskom službeniku, "nadležnom tijelu" na temelju naloga nadležnog suda i nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji na temelju zahtjeva "nadležnog tijela za nadzor elektroničkih komunikacija"). Spomenuti stavak u kontradikciji je s člankom 18. stavak 3. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH (NN 79/2006, 105/2006) koji propisuje da Operativno tehnički centar za nadzor telekomunikacija (OTC) obavlja poslove aktivacije i upravljanja mjerom tajnog nadzora za potrebe sigurnosno-obavještajnih agencija i redarstvenih tijela. Intencija Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu upravo je ustanovljavanje središnjeg nezavisnog tijela za upravljanje mjerama tajnog nadzora telekomunikacija za potrebe i sigurnosno-obavještajnih agencija i redarstvenih tijela (tom smislu zahtjev za dostavu podataka nikako ne može podnijeti policijski službenik). Navedeno je razvidno i iz članka 182. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, a prema kojem Operativno- tehnički centar za nadzor telekomunikacija osigurava potrebnu tehničku pomoć redarstvenim vlastima, istražnom sucu i državnom odvjetniku pri izvršenju naloga istražnog suca (o primjeni mjere tajnog nadzora prema članku 180. Zakona o kaznenom postupku). Prijedlog: Predlažemo brisanje članka 108. iz ZEKOM-a te reguliranje materije tajnog nadzora isključivo u skladu sa te prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, odnosno u okviru posebnog akta, Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu. Članak 109. Obveza zadržavanja podataka Članak 109. stavak 1 Komentar: Smatramo da je u stavku 1. potrebno točno odrediti svrhu čuvanja podataka svih korisnika komunikacijskih usluga u RH. Nužno je pojasniti što su to teška kaznena djela. Prema članku 300. Kaznenog zakona, to su djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora. Članak 109. stavak 3 Komentar: Smatramo da je stavak 3. ovog članka potrebno izmijeniti iz razloga što osnove zadržavanja podataka prema članku 105. stavku 3. ZEKOM-a jesu mogući zlonamjerni ili uznemiravajući pozivi, što nikako ne spada u definiciju teškog kaznenog djela prema članku 300. Kaznenog zakona. Nadalje, cijelo pitanje dostave podataka ovlaštenicima navedenim u članku 108. stavak 2. alineja 1.

34/39

ZEKOM-a nije usklađeno s odredbama Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH, kao i člankom 182. Zakona o kaznenom postupku, koji propisuje da se isto obavlja putem OTC-a. Također je nužno precizno određenje ovlaštenika prava na uvid u zadržane podatke prema zakonskim osnovama za ostvarenje takvog njihovog prava.

Članak 109. stavci 4. i 5. Komentar: U stavku 4. članka 109. ZEKOM-a propisano je razdoblje od 6 mjeseci od dana obavljene komunikacije u kojem su operatori dužni zadržati podatke te je u stavku 5. alineja 5. propisano da se zadržani podaci moraju uništiti nakon isteka roka zadržavanja (6 mjeseci), osim podataka koji su bili obrađeni i pohranjeni.

Ovako definirano razdoblje u suprotnosti je s člankom 19. stavak 5. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH i člankom 27. stavak 2. Uredbe o obvezama iz područja nacionalne sigurnosti RH za pravne i fizičke osobe u telekomunikacijama (NN 83/2003), kojima je propisano da se podaci moraju čuvati i biti raspoloživi za razdoblje od posljednjih 12 mjeseci. Članak 109. stavak 8. Komentar: U stavku 8. regulirana je procedura dostave statističkih izvješća vezano uz zadržane podatke temeljem zahtjeva nadležnog tijela. S obzirom da je Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH regulirano da se tajni nadzor telekomunikacija vrši ugradnjom posebnih tehničkih sučelja odnosno putem LI sustava, postizanjem pune funkcionalnosti takvog sustava operatori neće niti imati pristup podacima o aktiviranim mjerama tajnog nadzora, te slijedom istog neće niti biti u mogućnosti dostaviti zahtijevana statistička izvješća.

Nadalje, smatramo da navedena odredba nije u skladu s odredbama članka 102. ZEKOM-a jer u stavku 6. spomenutog članka, predmetna svrha bilježenja te zadržavanja prometnih podataka nije navedena kao jedna od iznimki od osnovnih obveza operatora navedenih u tom članku.

Konačno, napominjemo kako vezano uz obvezu zadržavanja podataka u zakonu nije izrijekom navedeno pravo operatora na nadoknadu troškova. Prijedlog: Slijedom svega navedenog, predlaže se u ZEKOM-u brisati sve odredbe koje su već uređene Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu, odnosno podredno, uskladiti ih s postojećim odredbama Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu. Dodatno je nužno sva obuhvaćena pitanja uskladiti s odredbama Zakona o kaznenom postupku, osobito u pogledu reguliranog postupka posebnih izvida kaznenih djela privremenim ograničenjem ustavnih prava i sloboda uključivo činjenice da pri izvršenju takvih naloga, potrebnu tehničku pomoć redarstvenim vlastima, istražnom sucu i državnom odvjetniku, osigurava Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija (članak 182. st. 1. Zakona o kaznenom postupku).

Nadalje, predlaže se izrijekom predvidjeti pravo operatora za nadoknadu troškova poduzetih mjera vezane uz obvezu zadržavanja podataka. Naime, troškovi pohrane podataka uz tehnička sučelja i infrastrukturu kojima bi se nužne funkcije mogle adekvatno osigurati po grubljim procjenama mogu se iskazati u milijunima eura te smatramo neopravdanim ovaj trošak, barem ne u cijelosti, prenijeti na operatore. Glava XIII – INSPEKCIJSKI I STRUČNI NADZOR Opći komentari: U članku 112. propisane su ovlasti inspektora elektroničkih komunikacija dok su u članku 114. propisane ovlasti nadzornika elektroničkih komunikacija te se iste podudaraju. S tim u svezi i inspektor i nadzornik elektroničkih komunikacija, između ostalog, imaju ovlast privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, narediti mjere kojima se onemogućuje daljnje obavljanje djelatnosti, do donošenja odluke Agencije, podnijeti optužni prijedlog radi pokretanja prekršajnog postupka pred nadležnim prekršajnim sudom.

35/39

S obzirom na navedeno u praksi je moguće očekivati: 1) sukob nadležnosti između inspektora i nadzornika elektroničkih komunikacija; 2) stvaranje pravne nesigurnosti kod obveznika ovog Zakona budući da iz odredbi o

inspekcijskom i stručnom nadzoru proizlazi da inspektor i nadzornik elektroničkih komunikacija mogu samo temeljem neposrednog uvida u dokumentaciju, a bez osiguranja načela saslušanja stranaka, donijeti odluke kojima se bitno utječe na daljnje poslovanje operatora na koje se primjenjuje ovaj zakon (npr. zabrana obavljanja djelatnosti).

Prijedlog: Odredbe o inspekcijskom i stručnom nadzoru predlažu se izmijeniti na način da inspekcijski i stručni nadzor predstavlja samo jednu od faza (upravnog) postupka kojeg vodi Agencija. To znači da krajnji rezultat u provođenju inspekcijskog i stručnog nadzora može biti isključivo zapisnik o provedenom nadzoru te da ni inspektor niti nadzornik elektroničkih komunikacija ne smiju imati ovlast izricati privremene mjere, podnositi optužne prijedloge radi pokretanja prekršajnog postupka pred nadležnim prekršajnim sudom ili izdavati prekršajni nalog u skladu s Prekršajnim zakonom. Predlaže se da ovlast na podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ima Agencija u čijoj nadležnosti su regulatorni i drugi poslovi iz područja elektroničkih komunikacija. Osobito bi trebalo onemogućiti donošenje rješenja od strane inspektora i nadzornika elektroničkih komunikacija, a protiv kojih je, kao jedino pravno sredstvo, predviđeno podnošenje tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske. Naime, takva rješenja inspektora i nadzornika s obzirom na jedini mogući pravni lijek predstavljala bi konačne upravne akte, u odnosu na koje upravna tužba nema suspenzivni učinak, te bi za njihovo donošenje trebalo biti obvezno provođenje upravnog postupka. Komentari na pojedine odredbe Članak 115. stavak 4. - Obveze nadziranih osoba Komentar: Ovom odredbom propisuje se, između ostalog, obveza nadziranoj osobi da na pisani zahtjev inspektora ili nadzornika u određenom roku dostavi na uvid sve podatke potrebne za obavljanje inspekcijskog ili stručnog nadzora. S obzirom da je u slučaju nepostupanja u skladu s takvim zahtjevom u roku koji inspektor odnosno nadzornik odredi zapriječena kazna u iznosu od 100.000 do 1.000.000 kuna, smatramo nužnim da se već zakonom odredi najkraći rok koji može biti ostavljen nadziranoj osobi za postupanje po zahtjevu za dostavu podataka. Također, obveza na dostavu traženih podataka može se odnositi na dostavu iznimno složenih podataka, koje nije moguće u izrazito kratkom roku prikupiti. Prijedlog: Propisati da rok za dostavu podataka i dokumentacije potrebne za obavljanje inspekcijskog ili stručnog nadzora ne može biti kraći od osam (8) dana. U opravdanim slučajevima može se propisati da se rok može produžiti za narednih osam (8) dana. Glava XIV. KAZNENE ODREDBE

Članak 118. stavak 1.- Osobito teške povrede Zakona Komentar: Odredbom članka 118. stavak 1. predviđana je novčana kazna u postotku od vrijednosti ukupnog godišnjeg bruto prihoda od obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijski mreža i usluga ostvarenog u godini koja je prethodila godini u kojoj je prekršaj počinjen. Budući da kazna mora biti primjerena počinjenom prekršaju i biti u vezi s počinjenim prekršajem, nije nikako primjereno propisivanje kazne od "…ukupnog godišnjeg bruto prihoda od obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga ostvarenog u godini koja je prethodila godini u kojoj je prekršaj počinjen". Štoviše, Prekršajni zakon određuje propisivanje kazne u postotku prema povrijeđenoj zaštićenoj vrijednosti. Tako, prekršaj počinjen u odnosu na jednu uslugu elektroničkih komunikacija, nikako ne može povrjeđivati zaštićeno dobro glede neke druge usluge

36/39

elektroničke komunikacije; npr. u odnosu na visinu novčane kazne za prekršaj iz članka 118. stavka 1. točke 3. koji se odnosi na neplaćanje u propisanom roku utvrđenih doprinosa u svrhu nadoknade neto troškova operatora univerzalnih usluga, besmisleno je uzeti u obzir i prihod od usluga međusobnog povezivanja ili prihod od usluga širokopojasnog pristupa Internetu. Prijedlog: Umjesto da se novčana kazna odredi u odnosu na vrijednost ukupnog godišnjeg bruto prihoda od obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, ostvarenog u godini koja je prethodila godini u kojoj je prekršaj počinjen, predlaže se, gdje god je to moguće, da se novčana kazna odredi u postotku od ukupnog godišnjeg bruto prihoda ostvarenog obavljanjem tj. pružanjem konkretne usluge elektroničkih komunikacijskih u svezi koje je utvrđeno počinjenje prekršaja. Članak 118., članak 119., članak 120. Zakona - Osobito teške, teške i ostale povrede Zakona Komentar: U odnosu na povećanje visine novčanih kazni u okviru ZEKOM-a, a koje obuhvaća sve povrede ZEKOM-a utvrđene u okviru ovog poglavlja (osobito teške, teške i ostale povrede) smatramo da s obzirom na dosadašnju praksu vezanu uz broj pokrenutih prekršajnih postupaka radi utvrđenih povreda zakona od strane operatora, nema potrebe za povećanjem iznosa novčanih kazni. Naime, takva potreba bi bila utemeljena u slučaju postojanja prakse koja ukazuje na sustavno (ili učestalo) kršenje zakonskih odredbi od strane operatora, a postojeći mehanizam kažnjavanja za tako učinjene povrede se utvrdio neefikasnim zbog prenisko određenih iznosa kazni. Prijedlog: S obzirom na to da takva praksa ne postoji predlažemo da se navedeni iznosi novčanih kazni u dijelu u kojem su iste ZEKOM-om povećane (barem) vrate u okvire utvrđene trenutno važećim Zakonom o telekomunikacijama. Glava XV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 123. - Koncesije, dozvole i prijave za obavljanje telekomunikacijskih usluga Komentar: ZEKOM u članku 123., utvrđuje postupak prelaska na novi sustav ovlaštenja na način da predviđa:

1) prestanak Ugovora o koncesiji za obavljanje javnih govornih usluga u nepokretnoj mreži, sklopljenog između Vlade RH i T-HT-a 22. rujna 1999. kao i Ugovor o usklađenju Ugovora o koncesiji u nepokretnoj mreži s važećim Zakonom o telekomunikacijama, sklopljen između Vlade RH i T-HT-a 28. veljače 2007. danom stupanja ZEKOM-a na snagu;

2) prestanak ugovora o koncesiji sklopljenih temeljem članka 30. stavak 1. važećeg Zakona o telekomunikacijama (koncesije za frekvencije za obavljanje usluga u pokretnoj mreži te nepokretnoj mreži uz korištenje radiofrekvencijskog spektra), dozvola i prijava danom izdavanja potvrde iz članka 32. stavak 5. ZEKOM-a od strane Agencije.

Dodatno, isti članak u stavku 2. utvrđuje obvezu svih operatora koji obavljaju djelatnosti u telekomunikacijama temeljem postojećih ovlaštenja dostaviti Agenciji prethodnu obavijest iz članka 32. ZEKOM-a radi zamjene postojećih ovlaštenja općim ovlaštenjem. Kao prvo, smatramo da ZEKOM bez valjanog opravdanja različito tretira T-HT-ov Ugovor o koncesiji za nepokretnu mrežu od svih ostalih ugovora o koncesiji, te za prestanak ovog Ugovora predviđa otegotnije uvjete. Naime, T-HT-ov Ugovor o koncesiji, u dijelu koji je ostao na snazi nakon usklađenja istog s važećim Zakonom (veljača 2007) neodvojiv je i sastavni dio T-HT-ovog ovlaštenja za obavljanje telekomunikacijskih usluga. Makar su T-HT-u u travnju 2007. izdane dozvole za obavljanje telekomunikacijskih usluga prema odredbama važećeg Zakona, T-HT-ov Ugovor o koncesiji još uvijek je na snazi u određenom dijelu, te zajedno s izdanim dozvolama čini T-HT-ovo ovlaštenje. Stoga, držimo neprikladnim jedan dio T-HT-ovog ovlaštenja (Ugovor o koncesiji) staviti izvan snage danom stupanja ZEKOM-a na snagu, a drugi dio (dozvole) danom izdavanja potvrde. U tom smislu, te kako bi se osiguralo poštivanje načela nediskriminacije, smatramo nužnim uskladiti

37/39

uvjete za prestanak T-HT-ovog Ugovora o koncesiji s uvjetima koje ZEKOM predviđa za sva ostala ovlaštenja, tj. utvrditi da će ovaj ugovor prestati danom izdavanja potvrde iz članka 32. ZEKOM-a od strane Agencije. Nadalje, smatramo da se u članku 123. stavak 1. točka 1. ZEKOM-a neopravdano uključuje i dio koji se odnosi na Ugovor o usklađenju Ugovora o koncesiji u nepokretnoj mreži s važećim Zakonom o telekomunikacijama, od 28. veljače 2007. To iz razloga što navedeni akt ne predstavlja akt kojim se daje ovlaštenje za obavljanje usluga, odnosno dobiveno ovlaštenje mijenja, već je riječ samo o ugovoru kojim se stečena ovlaštenja potvrđuju s obzirom na odredbe važećeg zakona. Dalje, kao što je gore navedeno, članak 123. u stavku 2. utvrđuje obvezu ovlaštenih operatora da podnesu Agenciji prethodnu obavijest radi prelaska na sustav općih ovlaštenja. Nametanje ovakve obveze operatorima zapravo znači da su isti dužni poduzeti određenu aktivnu radnju kako bi zadržali svoja ovlaštenja, što smatramo krajnje neprikladnim. Stoga, smatramo potrebnim promijeniti ovu odredbu članka 123. te u istoj utvrditi obvezu Agencije da po službenoj dužnosti izda potvrdu svim operatorima/davateljima usluge koji na dan stupanja ZEKOM-a na snagu obavljaju djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga na temelju ovlaštenja izdanih po propisima koji su važili do stupanja ZEKOM-a na snagu. Vodeći računa da prelazak na novi sustav ovlaštenja iziskuje usklađenje poslovanja ovlaštenih operatora s uvjetima i obvezama koje proizlaze iz novog sustava, smatramo potrebnim osigurati adekvatno prijelazno razdoblje u kojemu bi operatori mogli prilagoditi svoje poslovanje novoj situaciji. Ovu mogućnost predviđa i Smjernica o ovlaštenjima (članak 17.) navodeći kako je moguće produljiti primjenu prava i obveza operatora koje proizlaze iz postojećih ovlaštenja za najduže 9 mjeseci od trenutka transpozicije odredbi smjernice u nacionalno zakonodavstvo. S obzirom da ZEKOM ne utvrđuje osnovne uvjete, prava i obveze koje proizlaze iz općeg ovlaštenja (kao što to čini Smjernica o ovlaštenjima, te kao što smo već naveli uz komentar članka 32.) smatramo da bi rok od 9 mjeseci za usklađenje s uvjetima općeg ovlaštenja trebao početi teći od trenutka kada će ovi uvjeti, prava i obveze postati poznati operatorima (dakle, ili od stupanja ZEKOM-a na snagu pod uvjetom da isti sadrži popis takvih uvjeta i obveza, ili od stupanja odgovarajućih podzakonskih propisa na snagu).

Na kraju, potrebno je razlikovati ugovor o koncesiji tj. dozvole za obavljanje telekomunikacijskih usluga u dijelu u kojem se njihove odredbe odnose na samo ovlaštenje za obavljanje djelatnosti od ostalih dijelova tj. njihovih odredbi, a koje određuju druga prava odnosno obveze ugovornih strana ili nositelja dozvole. Ta druga prava odnosno obveze trebaju nastaviti važiti i dalje, nakon stupanja na snagu novog zakona, ukoliko su u skladu s postojećim zakonom. U suprotnom, ukoliko bi takva prava odnosno obveze prestale važiti ne bi se radilo o usklađenju sa sustavom općeg ovlaštenja, a što je nepobitno, između ostalog, i cilj ZEKOM-a, već o dokidanju postojećih prava i obveza, a što vjerujemo da nije cilj ZEKOM-a. Prijedlog: Predlažemo u članku 123. stavak 1. : - u točci 1. brisati riječi „…te Ugovor o usklađenju Ugovora o koncesiji u nepokretnoj mreži s

važećim Zakonom o telekomunikacijama, od 28. veljače 2007.“; - izmijeniti točku 1. na način da se riječi „prestaju važiti danom stupanja na snagu ovog Zakona“

brišu te zamjenjuju riječima „prestaju važiti danom isteka prijelaznog razdoblja, sukladno stavku 2. ovog članka“;

- u točci 2. na kraju dodati riječi „…a u dijelu u kojem se odnose na ovlaštenja za obavljanje

djelatnosti. Ostale odredbe ugovora iz ove točke Zakona nastavljaju se primjenjivati ako nisu suprotne odluci Agencije iz članka 32. stavak 8. ovog Zakona i ukoliko su u skladu s ovim Zakonom.“;

- u točci 3. na kraju dodati riječi „…a u dijelu u kojem se odnose na ovlaštenja za obavljanje

djelatnosti. Ostale odredbe dozvole iz ove točke Zakona nastavljaju se primjenjivati ako nisu suprotne odluci Agencije iz članka 32. stavak 8. ovog Zakona i ukoliko su u skladu s ovim Zakonom.“;

38/39

- u točci 4. na kraju dodati riječi „…a u dijelu u kojem se odnose na ovlaštenja za obavljanje

djelatnosti. Ostale odredbe prijave iz ove točke Zakona nastavljaju se primjenjivati ako nisu suprotne odluci Agencije iz članka 32. stavak 8. ovog Zakona i ukoliko su u skladu s ovim Zakonom.“.

Nakon stavka 1. predlažemo dodati novi stavak 2. koji glasi: a) u slučaju da nadležno Ministarstvo uvaži naš komentar u vezi članak 32. ZEKOM-a te samim ZEKOM-om utvrdi osnovne uvjete, obveze i prava iz općih ovlaštenja: „Utvrđuje se prijelazno razdoblje u trajanju od devet mjeseci računajući od dana stupanja ovog Zakona na snagu za potrebe prilagodbe poslovanja pravnih i fizičkih osoba iz stavka 1. ovoga članka uvjetima i obvezama utvrđenim u članku X ovog Zakona.“ b) Podredno, a u slučaju da uvjeti, obveze i prava iz općih ovlaštenja budu utvrđivane podzakonskim propisom: „Utvrđuje se prijelazno razdoblje u trajanju od devet mjeseci računajući od dana stupanja na snagu podzakonskog propisa iz članka 34. stavak 1. ovog Zakona, za potrebe prilagodbe poslovanja pravnih i fizičkih osoba iz stavka 1. ovoga članka uvjetima i obvezama koje proizlaze iz općeg ovlaštenja, iz članka X ovog Zakona.“

Članak 126. stavak 2. - Osiguravanje pružanja univerzalnih usluga Komentar: Ova odredba određuje da do uspostave najmanje jednog sveobuhvatnog javnog imenika svih pretplatnika i najmanje jedne službe davanje obavijesti (informacija) o brojevima pretplatnika javno dostupnih telefonskih usluga u RH te usluge obavlja operator univerzalnih usluga određen odlukom Agencije o određivanju operatora univerzalnih usluga, a koje je odluka donesena u skladu s prijašnjim propisima. Smatramo da je potrebno odrediti točan vremenski period trajanja navedene obveze. Naime, prema predloženom navedena obveza de facto je neograničenog trajanja. Prijedlog: Predlažemo u članku 126. na kraju stavka 2. dodati riječi: ", a najkasnije do isteka roka od 6 mjeseci o određivanju operatora univerzalnih usluga u skladu s odredbama članka 36. ovog Zakona." Članak 127. - Zadržavanje regulatornih obveza operatora sa značajnom tržišnom snagom Članak 127. stavak 1. Komentar: Predmetna odredba određuje da će Agencija, po službenoj dužnosti, danom stupanja na snagu novog zakona provesti analizu tržišta. Prijedlog: Smatramo nužnim predvidjeti rok u kojem Agencija mora provesti postupak analize tržišta. Također, a u vezi sa stavkom 2., nužno je, za slučaj neprovođenja postupka u tako propisanom roku, odrediti prestanak ranije određenih regulatornih obveza. Mišljenja smo kako se rok iz članka 52. stavak 2. o obvezi provedbe analize tržišta najmanje svake tri godine nikako ne bi mogao analogno primijeniti i na obvezu provedbe prve analize tržišta nakon stupanja na snagu novog zakona, a tijekom kojeg bi razdoblja ranije određene regulatorne obveze operatorima sa znatnijom tržišnom snagom i dalje ostale na snazi. Osim toga, rok od tri godine bio bi i neprimjereno dug rok za provedbu prve analize. Naime, ranije određene regulatorne obveze na predloženi način postojale bi duži vremenski period neovisno o stvarnom stanju na tržištu, ne uvažavajući pri tom načelo razmjernosti kao jedno od temeljnih načela regulacije iz članka 5. stavka 2. ZEKOM-a. Osim toga, kako je već navedeno, nametanje regulatornih obveza operatorima sa značajnom tržišnom snagom predstavlja ograničavanje poduzetničke slobode kao jednog od temeljnih načela hrvatskog pravnog poretka.

39/39

Budući da su preporuka Europske komisije o mjerodavnim tržištima podložnim prethodnoj regulaciji i smjernica Komisije o analizi tržišta i utvrđivanju značajne tržišne snage, a koje prema ZEKOM-u Agencija treba osobito uzeti u obzir pri analizi tržišta, već dijelom implementirane u hrvatski pravni sustav i to u vidu Pravilnika o uvjetima i načinu utvrđivanju mjerodavnih tržišta u telekomunikacijama (NN 127/05) i Odluke o postupku kvantitativne analize tržišta radi određivanja mjerodavnih tržišta (Klasa 011-01/06-01/02, od 2. listopada 2006. godine) smatramo kako bi rok od 12 mjeseci od stupanja na snagu novog Zakona, uz prestanak svih regulatornih obveza u slučaju eventualnog nepostupanja Agencije u navedenom roku, bio primjeren rok za provedbu prve analize tržišta.

Članak 128. - Primjena obveze zadržavanja podataka Komentar: Ovom odredbom odgađa se početak primjene obveze zadržavanja podataka koji se odnosi na pristup internetu, elektroničku poštu i internetsku telefoniju, najkasnije na 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Smatramo da je ovaj rok neopravdano kratak. Naime, imajući u vidu da je Smjernica o zadržavanju podataka 13 donesena 15. ožujka 2006. godine te da obveza implementacije iste u zakonodavstvo država članica po pitanju zadržavanja podataka koji se odnose na pristup internetu, elektroničku poštu i internetsku telefoniju nastupa tek 15. ožujka 2009. (članak 15. stavak 3. Smjernice), rok implementacije ove obveze za operatore država članica EU iznosi tri godine. Slijedom navedenog rok implementacije od 12 mjeseci predviđen ZEKOM-om smatramo neopravdanim i nepravednim. Prijedlog: Predlažemo produljiti razdoblje implementacije ove obveze na tri godine, a koje je razdoblje predviđeno za uvođenje ove obveze u EU.

13 Directive 2006/24/EC of the European Parliament and of the Council of 15 March 2006 on the retention of data generated or processed in connection with the provision of publicly available electronic communications services or of public communications networks and amending Directive 2002/58/EC