NAELA PARNINOG POSTUPKA U ovim pravilima sadrana je sutina i osobenost ZPP po kojima se on razlikuje od svih drugih postupaka : Naelo dispozicije Lat.rijeci dispozitio = raspolagati, razvrstati U GPP u dispozicija se svodi na ovlascenja stranaka: Da odluce da li ce traziti sudsku zastitu i ostvarenje svojih prva, tj.da li ce pokrenuti sudski postupak, nastaviti ga ili odustati od njega Da odredjuju predmet i oblik sudske zastite Da slobodno raspolazu predmetom spora Nacelo dispozicije u parnicnom postupku nadovezuje se na ono nacelo materijalnog prava koje se ispoljava u slobodi zasnivanja, mijenjanja i gasenja subjektivnog prava, te koriscenju , ostvarivanju i odricanju od tih prava. Time sto subjektu povrijedjenog prava pripada trazenje zastite. Ovaj postupak se bitno razlikuje od krivicnog (koji se po pravilu pokrece po sluzbenoj duznosti ex officio) Pravilo dispozicije svodi se na tvrdnju : nema parnice bez tuzbe tuzioca tj.u ZPP-u se kaze parnicni postupak pokrece se tuzbom. Ovo pravilo trpi izuzetak u bracnim sporovima u kojima se resava uz glavnu stvar. Stoga je rijec o pravilu a ne o izuzetku. Ovo nacelo prisutno je kod odrzavanja parnice u toku, jer od volje stranaka zavisi da li ce se jednom pokrenuta parnica voditi do kraja tj.do donosenja odluke ili ce se zavrsiti prije njenog donosenja. Ovo nacelo dovodi i do mirovanja postupka. Ono je izrazeno i u postupku po zalbi i uopste pravnim ljekovima kako preko odredjivanja granica u kojima se pobija odluka tako i u raspolaganju sa pravnim lijekom. Posto ga moze povuci (odustati od njega ) sve do odlucivanja. Nacelo dispozicije se ovdje osporava u pravu tuzioca da odredi oblik i obim zastite. (sa obzirom na promjenjivost tuzbenog zahtjeva, postoji mogucnost tuzioca da umjesto prvobitnog zahtjeva, postavi drugi. Tj.preinarci tuzbu. Ovo nacelo ide dalje ka vezanosti suda na zahtjev. Rimsko pravilo: ne eat index ultra et extra petit partium = ne ici iznad, ispod i mimo tuzbenog zahtjeva. Sto znaci da sud ne moze odlucivati o necemu sto nije predmet spora i dosuditi tuziocu vise od toga nego sto je trazio. Ali sud ostaje u granicama petituma, ako tuziocu dosudi manje nego sto je on trazio, jer je u tom slucaju zahtjev u jednom dijelu usvojen, a u drugom odbijen. Raspolagananja u parnici do kojih dolazi voljom stranaka (neposredne parnicne radnje) npr odricanje od tuzbenog zahtjeva i povlacenje tuzbenog zahtjeva protivtuzbe ili povlacenje protivtuzbe , opredjeljena su pravilima dispozicije. Dispozitivnost nalazimo u poravnanju ili priznanju tuzbenog zahtjeva, izricitom ili precutnom RASPRAVNO I ISTRANO NAELO U parnici,sud procesnu gradju prikuplja u toku trajanja rasprave, dokazivanjem, slijedom navoda stranaka. Rimljani su to sazeli u pravilu: ludex iudicat secundum allegata et probata partium. Izuzetno, u nekim posebnim parnicama i odredjenim situacijama opste parnice, moze se odlucivati i bez rasprave npr u postupku izdvajanja platnog naloga ili zaslucaj priznanja ili neopravdanog izostanka sa prvog rocista za glavnu rapravu Rasprava kao pravilo modernih gradjansko-sudskih postupaka , ispoljila se iz potrebe dijaloga, u kome su skrivena nastojanja da se iznosenjem suprotnih gledista dodje do sinteze U modernim pravima raspravno nacelo se koriguje sa nacelom sudskog upravaljanja postupkom. Tu sud umjesto da pasivnog posmatraca postaje aktivni sudionik u toku cijelog postupka , pa i u

prikupljanju i formiranju procesne gradje, jer odredjuje od ponudjenih cinjenicnih navoda one koje valja utvrditi i odabira dokaze kojima se potkrepljuju i dokaze na kojima zasnivaju svoj zahtjev , kao i cinjenice kojima se pobijaju navodi i dokazi protivnika. ZPP : Stranke su duzne da iznesu sve cinjenice na kojim zasnivaju svoje zahtjeve i da predloze dokaze kojima se utvrdjuju te cinjenice U teoriji se raspravlja da li sud uzima za procesnu gradju onu cinjenicu do koje je dosao prilikom izvodjenja dokazivanja, cak iako stranke na nju ne ukazuju. Po jednom sud u pogledu odlucivanja moze uzeti takvu cinjenicu samo ako je stranke navodno istaknu. Drugi misle da je sud duzan uzeti takvu cinjenicu u obzir , cak i kada stranke ne ukazuju, jer odluka treba da pociva na istini. To misljenje prihvata nas ZPP sud sudi po svom uvjerenju, na osnovu svjesne i brizljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezulatata cjelokupnog postupka. U pravima u kojima se pravilo index indicare secundum alegata et probata partium totalno primjenjuje , uloga suda u prikupljanju dokaza, svedena je na pasivnog posmatraca sve do donosenja odluke odn dok stranke ne konstatuju da su zavrsile sa prikupljanjem procesne gradje. To je slobodnije shvatanje parnice, koja se ne srece u kontinentalnim pravima, a u precedentnim je bilo pravilo pocetkom 19vijeka. U modernim parnicnim postupcima rasprava je nezaobilazna pa iako ima istraznog nacela ono je izuzetak. To je logicno kao pravila da priroda subjektivnog prava koja se stite u parnici odredjuju pravila zastite. Ta subjektivna prava su dispozitivna , sem u izuzecima rasprava je logicna posljedica dispozitivnosti , jer nacelo dispozicije sputava sud da se samoinicijativno koristi cinjenicam koje su mu u znanju , ako na njih stranke ne ukazuju. Ovo se ne odnosi na pretpostavke za sudjenje , jer o njima sud vodi racuna po sluzbenoj duznosti. U nasem parnicnom postupku istraznog nacela i kada ima ono je ogranicenog obima, tj nema neogranicenu primjenu. Prema ZPP sud je ovlascen da izvede dokaze o sporinim cinjenicama, koje stranke nisu predlozile, ako su ti dokazi od znacaja za odlucivanje, npr ako je ocigledno da stranke ne iznose cinjenice koje su protivne pravu i moralu tudjim pravima npr sa tudjom najcesce drzavnom svojinom.Mimo ovog prisustvo istraznog nacela ne bi imalo pravno politickog opravdanja, jer se dispozitivni karakter preko nacela raspravnosti proteze za vrijeme trajanja cijele parnice Prisustvo istraznog nacela je potreba jer omogucava uskracivanje zloupotreba nacela dispozicije u toku i prije postupka. NAELO OBOSTRANOG SASLUANjA STRANAKA Audiatur et altera pars sto znaci da je u svakoj fazi postupka stranci data mogucnost da se brani od neopravdanih predloga i zahtjeva protivne stranke , koja je u blagovremenom obavjestavanju o cinjicnim navodima predlozima i zahtjevima protivne stranke. Sud ce svakoj stranci pruziti mogucnost da se izjasni o navodima i zahtjevima protivne stranke- ZPP U afirmaciji ovog nacela sadrzana je i kontradiktornost cija je smisao u obavezi suda da strankama pruzi priliku da se izjasne o tvrdnjama i predlozima protivnika. To je pravo stranke a ne njena duznost, jer propustanje ove mogucnosti je njena volja, nju posljedice pogadjaju, sto ne iskljucuje sud od daljeg rada U raspravljanju u odsustvu jedne od stranaka je pravilo o negativnoj litiskontentaciji ( po kome sud uzima kao da je osporena cinjenica koju je protivnik iznio u odsustvu odsutnosti druge strane, pa je volja utvrdjivati) U teoriji ima razlicita razmisljanja. Po jednima cinjenice na koje se ukazuje u odsutnosti jedne od stranaka treba cijeniti kao priznate- pricip afirmativne litiskontentacije. Po drugima treba uzeti princip neopredjeljenog stava prema pasivnosti strana tj.vodeci racuna o svim okolnostima , sud

slobodnom ocjenom zakljucuje da li cinjenicu iznesenu u odsustvu protivne stranke treba uzeti za priznatu ili osporenu. Ova dva principa (negativne i afirmativne ) litiskontentacije imaju i prednosti i mane, u kome je prisutan jedan izuzetak a to je : ako tuzeni ne ospori podneskom tuzbeni zahtjev i izostane sa pripremnog rocista odn prvog rocista za gl.raspravu (ako pripremno nije odrzano) sud uzima cinjenicne tvrdnje prisutnog tuzioca bez dokazivanja. Kontradiktornost se provlaci krioz cijeli postupak. Tuzeni se od dostavljanja tuzbe, moze izjasniti o navodima tuzbe, kako u pogledu osnovanosti, tako i u pogledu dopustenosti. On je ovlascen na ove radnje, kako i prije pripremnog rocista tako i na njemu. Replika pretpostavlja osvrt druge strane. U postupku po pravnom lijeku ovo nacelo je izrazeno kroz duznost suda da primjerak pravnog lijeka dostavi na odgovor drugoj strani. Ta dostava je licna. Nacelo obostranog saslusanja je pravilo parnice , koja ima izuzetke. Npr za slucaj presude na osnovu izostanka, u kojoj je izuzetno afirmisano pravilo afirmativne litiskontentacije(jedini slucaj presuda na osnovu izostanka). Ovo nacelo ne dolazi do izrazaja u fazi ocjene dopustenosti tuzbe sve dok se o njoj odlucuje prije dostavljanja tuzbe tuzenome. Izuzetak je i postupak po platnom nalogu Ovo pravilo je zlatno pravilo i dr.postupaka, ali ni tamo bez izuzetka jer npr moze se voditi postupak radi osiguranja dokaza bez preslusanja protivnika, kao i izricati odluka o privremenim mjerama, a da se ne izjasnjava dr.strana. Pominjemo jer predhode ili su uz parnicu. Povreda ovog nacela je bitna povreda apsolutnog karaktera i dovoljan razlog za ukidanje prvostepene odluke po zalbi. Do povrede dolazi i kada je stranci uskracena mogucnost da raspravlja pred sudom, npr.propustanjem dostavljanja, kada stranku zastupa lazni punomocnik, donosenje odluke bez gl.rasprave kad zakon to ne dozvoljava. Ovo pravilo ne vazi kada se odlucuje o sukobu nadleznosti jer se odlucuje bez prisustva stranaka. NAELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA slobono sudijsko uvjerenje Parnica se zavrsava donosenjem odluke nakon ocjene dokaza. U ocjeni dokaza je sadrzan odgovor na pitanje koje sporne cinjenice postoje odn ne postoje odn koje su dokazne a koje nisu. Takva ocjena pretpostavlja savjesnost, brizljivost, odmjerenost i logicnost svakog dokaza posebno i svih zajedno , a sve u okviru slobodnog uvjerenja suda, jer su van njega mogucnosti zloupotrebe. Slobodnom sudijskom uvjerenju kao modernom pravilu parnice je predhodila zakonska (legalna) ocjena dokaza. Ona je pocivala na formalnoj logici, a zasnivala se na pravilu o ocjeni dokaza voljuje norma. Tako je po njoj istina ono sto potvrdjuju iskazi svjedoka, uprkos treceg koji istice sasvim obrnuto i vecom argumentacijom i boljim opazanjem. U takvim pravima je i zakletva- dokazno sredstvo. Ova ocjena dokaza iskljucuje dokazivanje odredjene vrste cinjenica, dokaznim sredstvima koja nisu propisana za te cinjenice. U okviru slobonog sudijskog uvjerenja cinjenica se uzima kao dokazna , samo ako iz ocjene dokaza slijedi da je tvrdnja kojom je ona iznesena istinita tj kada ti dokazi potvrdjuju tu tvrdnju. Dokazna sredstva se kod slobodne ocjene dokaza ne rangiraju, svako je jednakog znacaja i mogu se koristiti za potvrdju postojanja odn nepostojanja bilo koje cinjenice. Bez znacaja je broj izvedenih dokaza jer dokazna snaga dokaznog sredstva se cijeni zavisno od okolnosti svakog konkretnog slucaja i nezavisno od broja izvedenih dokaza. Ukoliko slobodno sudijsko uvjerenje ne bi bilo uslovljeno savjesnim radom, logicnoscu, pravicnoscu, i dr bilo bi prostora zloupotrebe Garancija nepristrasnosti u ocjeni dokaza je u duznosti suda da uz ocjenu iznese razloge. Medjutim uprkos tome desava se da pravi razlozi izostanu, tj da se daju proizvoljni razlozi koji ne objasnjavaju odluku. Tako se uvodi degradacija u sudskom redu.

Ovim nacelom se potvrdjuje i nacelo istine. Za slobodnu ocjenu dokaza od prvorazrednog znacaja je i neposrednost ( u kojoj je potreba da ocjena dokaza bude data pod neposrednim utiskom rezultata dokazivanja. Sve to upotpunjuje i usmenost kao pravilo izvodjenja dokazivanja. NAELO KONCENTRACIJE PROCESNE GRAE U teznji da se kompletna procesna gradja iznese i raspravi po mogucnosti vec na prvom rocistu za glavnu raspravu ili u drugostepenom postupku, u krajnjem, u prvostepenom postupku sadrzano je nacelo koncentracije procesne gradje Ozivotvorenju ovog pravila stranke doprinose podnosenjem pripremnih podnesaka sa novim navodima, cinjenicama oznacavanjem odgovarajucih dokaza. Za pripremu se rezervise vrijeme ciji se dio ostavlja svakoj strani radi izjasnjavanja na navode iz podnesaka ove druge. Ovo nacelo dolazi do izrazaja preko duznosti suda da postavljanjem odgovarajucih pitanja , kako strankama, tako i svjedocima i vjestacima, rasvjetlili cinjenicno stanje sto je moguce bolje. Da se cini jasno, kratko i sazeto. Pri tom se mora cuvati kapcioznih i sugestivnih pitanja. I pored teznji ovo nacelo nije u ZPP konsekventno sprovedeno. Razlozi istine ovlascuju stranke da u postupku po zalbi iznose nove cinjenice i predloge, u protivnom bi propust stranke da ukaze na sve cinjenice pred prvostepenim sudom imao za posljedicu neadekvatnu odluku. Treba razlikovati da li je propust namjeran ili nije. U modernim pravima se namjeran propust najcesce kaznjava teretom troskova za naknadno istaknute predloge bez obzira na ishod spora. Moderna prava ne poznaju eventualni maximum. (metoda strogog zakonskog rada). Po njoj se ne moze ukazivati na cinjenice niti ih utvrdjivati mimo prvostepenog postupka, tj ne mogu se isticati cinjenice u drugostepenom postupku. U ovom pravilu je rizik za istinitu podlogu, jer iskljucuje mogucnost da se isticu nove cinjenice pred drugostepenim sudom. U pravima gdje se parnica vodi posredstvom advokata taj rizik je neznatan. Zbog toga ovo pravilo kod nas ne vazi jer stranka laik sama moze sama da vodi postupak, pa joj se dopusta da se moze sluziti novim cinjenicama u postpku pred drugostepenim sudom. Ako ih je mogla upotrebiti u prvostepenom postupku, a to nije ucinila u namjeri da drugu stranu izlozi vecim troskovima onda je mogu pogadjati troskovi koji se odnose na taj dio, o cemu sud donosi odluku u dijelu o troskovima. Sve to opredjeljuje beneficium novorum.

NAELO JEDINSTVA GLAVNE RASPRAVE Preko nacela koncentracije istaknuta je teznja da se parnica zavrsi sto prije, na prvom rocistu za glavnu raspravu, uprkos toj teznji, cesto se desava se rociste za gl.raspravu odlaze zbog nemogucnosti da se izvedu svi dokazi. To ne utice na pravo stranke da na sledecem rocistu iznese nove tvrdnje i cinjenice, i predlozi nove dokaze tako sve dok se rasprava ne okonca. Sva rocista se zakazuju u cilju dokazivanja i raspravljanja u predmetu spora i cine glavnu raspravu. U tome je sadrzano nacelo jedinstva gl.rasprave. Ovo nacelo se obezbjedjuje i duznoscu suda da na drugom i daljim rocistima radi u istom sastavu. To je u potrebi i nacela neposrednosti. Za slucaj da iz opravdanih razloga dodje do promjene (sudije) jedinstvenost se obezbjedjuje raspravom od pocetka sa novim sudijom. Zbog ekonomicnosti postpka, a uz saglasnost stranaka novi sudija moze odluciti da se ne saslusavaju vec saslusani svjedoci i vjestaci, kao i da se ne vrsi uvidjaj, vec da se umjesto toga procitaju zapisnici o vec izvedenim dokazima. NAELO SAVJESNOG KORIDENjA PROCESNIM PRAVILIMA

Ovo nacelo je u postenju i savjesnosti, kako u odnosu na radnje koje se preduzimaju, tako i na one koje se primaju k znanju. Postenje i savjesnost stranaka je da se koriste procesnim pravom. Ako se stranke tako ne ponasaju zloupotrebljavaju procesna pravila. Samo dosljednim parnicenjem, stranke mogu postici zastitu za povrijedjeno pravo odn odbraniti se od zahtjeva ako je on neosnovan. Prekoracenjem nacela dolazi se do povrede postupka. Prekoracenjem jedne stranke, druga je izlozena posebnim naporima da otkloni lose posljedice takvog prekoracenja. Otklanjanje je skopcano sa posebnim troskovima, na sud to ima domasaja jer se izlaze posebnom angazovanju. Prekoracenja pravila postenog i savjesnog parnicenja protivna su cilju parnice. Vidovi nepotenog parnicenja Stranke mogu zloupotrebljavati pravilo savjesnog i postenog parnicenja na vise nacina: nr prividnom parnicom, procesnom prevarom, zloupotrebom prava trazenja sudske zastite itd. Do prividne parnice dolazi kada se stranke unaprijed dogovore da tuzilac podnosenjem tuzbe povede parnicu o necem sto mu ne pripada i protiv lica kome ne pripada pravo da osporava tuziocevo trazenje, u zelji da izdejstvuje izvrsni naslov, kako bi nakon toga zajednicki podijelili plijen. Npr povodom nekretnine koja pripada drzavi a kojoj su stranke pomedjasi. Procesnoj prevari stranka vodi npr ako drugu navede na vansudsko poravnjanje u vrijeme po dostavljanju poziva za pripremno rociste, pa njeno uvjerenje da je spor rijesen zloupotrijebi dolaskom na rociste trazeci od suda donosenje presude na osnovu izostanka. Tuzilac zloupotrebljava pravo na trazenje sudske zastite kad podnoseci tuzbu pokrece postupak bez razloga, raznih pobuda da napakosti drugoj strani, izlozi je troskovima ili neosnovano ostvari neki interes. Obje stranke mogu pokusati da obmanu sud. Tuzilac znajuci da ne postoji pravo koje trazi, iznosi neistinite tvrdnje koje da postoje vodile bi osnovanosti tuzbenog zahtjeva. Tuzeni iznosi neistinite tvrdnje koje da postoje vodile bi ka tome da se tuzbeni zahtjev odbije. U oba slucaja to je pokusaj porcesne prevare. Najcesce zloupotrebe su u smisljanju radnji radi odugovlacenja postupka. Npr nudjenjem novih dokaza za koje je stranka svjesna da nece doprinijeti drukcijem uvjerenju ZPP-om je predvidjena duznost stranaka da govore istinu. Ona obuhvata da: Stranke iznesu sve cinjenice koje mogu biti odlucucjuce za ishod spora , a ne da ih precutkuju Stranke iznose sve cinjenice onako kako su se po njima stvari dogodile Stranka ne osporava tvrdnje protivnika za koje zna da su neistinite Duznost kazivanja istine odnosi se i na zastupnika. Zastupljeno je shvatanje da stranka moze da iznosi tvrdnje u ciju istinitost sumnja, pri cemu ne bi smjela ici tako daleko da iznosi i tvrdnje koje nemaju nikakav oslonac, nego su gola nagadjanja. U pogledu aktivnog drzanja stranke zakonodvac je jasan: stranka moze da prizna ili da porice. Ako porice istinitost potivnikovih tvrdnji onda se one dokazuju ako potvrdi tvrdnju koja je za nju nepovoljna sud je ne dokazuje izuzev ako stranka priznanjem ide tome da raspolaze zahtjevom protivno ZPP-u. Stoga ako stranka kaze da u nesto sumnja sud i takve tvrdnje dokazuje jer ih dr.stranka nije priznavala. NAELO PROCESNE EKONOMIJE Da se spor rjesi sa sto manje izdataka I troskova.Vazi od pocetka pa do kraja sudjenja.Svodi se na zahtjev da se spor brzo razrijesi.

STRANKE U PARNICI

Tuzeni, tuzilac i sud primarni procesni subjekti, dok su ostali sekundarni procesni subjekti ili ucesnici u postupku Stranke u postupku su : tuzilac i tuzeni. Polozaj tuzioca stice se podnosenjem tuzbe, a tuzenikadostavljanjem mu tuzbe. U ovim polozajima stranke ostaju dok traje postupak, s tim da se tuzilac moze povuci i povlacenjem tuzbe , dok za tuzenog ta mogucnost ne postoji. Njihovi interesi su suprostavljeni : tuzilac(actor) trazi da mu se pruzi zastita , a tuzeni (reus) nastoji da odbije tuziocevo trazenje , tvrdeci da on to pravo ne vrijedja ili da ono tuziocu ne pripada. Za slucaj smrti stranke u taj polozaj po sukcesiji dolaze nasljednici. U slucaju prestanka pravnog lica na njegovo mjesto stupa subjekt koji je preuzeo njegova prava i obaveze. Pojam stranke u procesnom pravu postoje 2 gledista: Procesno pravno stranke valja posmatrati nezavisno od odnosa koji ih odredjuje i one su opredjeljene procesno pravnim polozajem u parnici. Nesporno je da je tuzilac stranka i onda kad je sud odbio njegov zahtjev , kao i onda kada tuzilac nema nikavo svoje pravo prema tuziocu. Ovo gledanje preovladjuje u savremenoj procesno pravnoj teoriji. Materijalno pravno pojam stranke odredjen je materijalno pravnim odnosom. Veliki nedostatak ovog gledanja je sto se pojam stranke ne moze objasniti za slucaj kad sud odbije tuziocev zahtjev, kao i kod tzv tuzbe negativnog utvrdjenja. Stranke po duznosti U procesno pravnoj teoriji se raspravlja o procesnom polozaju lica koja vode spor po sluzbenoj duznosti o tudjem pravu npr javnom tuziocu. Po jednima ovim subjektima se priznaje procesni polozaj stranke, jer oni predstavljaju organ kome to pravo pripada po samom zakonu njemacki procesualisti Po drugima oni nisu stranke vec parnicu vode u ime i na racun trecega , koga samo zastupaju. U nasem pravu zakonskim propisima je odredjeno u kojim slucajevima ce procesni subjekat koji preduzima radnje po sluzb.duznosti imati svojstvo stranke a kad za zakonskog zastupnika.

Sposobnost biti parnicna stranka stranacka sposobnost Stranka u postupku moze biti svako fizicko i pravno lice, koje moze biti nosilac procesnih prava i duznosti, a bice to ako podnese tuzbu (tuzilac), odn ako bude tuzen (tuzeni) - stranacka sposobnost. Ona je potpuna i neogranicena. Poistovjecuje se sa pravnom koja za razliku od nje moze biti ogranicena ili neogranicena. Razlika je zatim u mogucnostima stranacke sposobnostima po samom zakonu jer javni tuzilac moze pokrenuti parnicni postupak po samom zakonu. Sem toga, parnicni sud moze priznati stranacku sposobnost i oblicima udruzivanja koji ispunjavaju bitne uslove za stranacku sposobnost, a narocito imaju imovinu na kojoj se moze sprovesti izvrsenje. Ona je sira od pravne sposobnosti jer pripada i stranci po duznosti. Fizicka lica je sticu rodjenjem, ona se priznaje i nasciturusu. Pravna lica je sticu upisom u registar, a gube je brisanjem. Nedostatak ove sposobnosti ima znacaj procesne pretpostavke o kojoj sud vodi racuna po sluzbenoj duznosti i tokom cijelog postupka. U nedostatku ove sposobnosti , sud se ne moze upustati u odlucivanje o predmetu spora. Ako je nedostatak uocen u toku postupka, preduzete parnicne radnje su nepunovazne i tuzba se odbacuje, pod uslovom da se oni ne mogu otkloniti. Propusti koji se odnose na ovu pretpostavku mogu se otkloniti i po vanrednim pravnim ljekovima. Parnicna sposobnost

Pod parnicnom sposobnoscu podrazumijeva se svojstvo odredjenog lica da preduzima I prima parnicne radnje koje druga stranka preko suda preduzima prema njemu.V rsenje radnje u postupku odredjuje sadrzaj parnicne sposobnosti,a ove se mogu vrsiti licno ili posredno preko punomocnika koga stranka postavlja. Parnicno nesposobnim licima zastita se u postupku pred sudovima obezbjedjuje posredstvom zakonskog zastupnika. Parnicno je sposoban I onaj koji je po dozvoli stupio u brak posto je tim cinom emancipiranizjednacen sa punoljetnim licem. Nedostatak parnicne sposobnosti oznacen je kao procesna pretpostavka,na nju sud pazi po sluzbenoj duznosti tokom cijelog postupka.Kad sud uoci nedostatak parnicne sposobnosti preduzima mjere za otklanjanje tog nedostatka.Kad nedostatak uoci u vrijeme od zakljucenje rasprave do objavljivanja odnosno otklanjanja odluke,onda je duzan ponovo otvoriti glavnu raspravu,a zatim preduzeti mjere za otklanjanje nedostatka.Ako se ne otklone nedostaci u odredjenom roku sud ce odbaciti tuzbu. Na nedostatak parnicne sposobnosti pazi se i u postupku po zalbi I to po sluzbenoj duznosti,jer je u pitanju nedostatak koji je oznacen kao bitna povreda odredaba parnicnog postupka. Postulaciona sposobnost Predstavlja sposobnost stranke da sam preduzima parnicne radnje.Karakteristicna je za nase pravo.Ovim je I strankama koje nemaju materijalne mogucnosti da se koriste pravnom na zastitu omoguceno da preduzimaju spostvene radnje I da takvu zastitu obezbijede. U nasem pravu parnicno je sposobna stranka ako je fakticki nesposobna da preduzima radnju u postupku npr: gluvonijemi.

STVARNA LEGITIMACIJA Pod legitimacijom se podrazumijeva odnos stranaka prema pravu za ciju se zastitu postupak pokrece. Postoje: aktivna i pasivna. Aktivno je legitimisan (tuzilac) njemu pripada pravo da trazi zastitu, dok je pasivno legitimisan (tuzeni) na njemu je obaveza odredj.ponasanja koja odgovara pravu za koje tuzilac trazi zastitu. To je to je pojam materijalnog prava ona je odredjena odnosom prema spornom pravu. Nedostatak stvarne legitimacije sud uzima u obzir, bez obzira da li stranka na njega ukazuje na nedostatak, onda to cini tzv prigovorom legitimacije (sredstvo kojim tuzeni na pocetku parnice skrece paznju sudu na to da tuziocu ne pripada pravo da vodi parnicu). Tada tuzilac moze opet da prigovorom opovrgnuti navode prigovora tuzenoga. Dalji ishod parnice zavisi od sudbine prigovora, ako je on osnovan, sud presudom odbija tuzbeni zahtjev kao neosnovan. Od stvarne legitimacije kao subjektivnog odnosa razlikuje se pravo na vodjenje spora(to je specificno pravo koje ne izvire iz subjektivnog odnosa vec samog zakona). Lice koje je stranka na osnovu prava vodjenje spora, vodi parnicu u sopstveno ime , iako nije nosilac subjektivnog prava. Na postojanje prava na vodjenje sud vodi racuna po sluzbenoj duznosti. Zasnivanje pranice u slucaju smrti stranke Podnosenjem tuzbe odredjeno lice postaje tuzilac za razliku od tuzenog koji to postaje mimo svoje volje. Postoje razlicita gledista za slucaj da stranka umre prije i u toku parnice. Po jednima narusava se pravilo nema parnice bez tuzenog i tuzioca pa tuzbu treba odbaciti. Dok po drugima nema mjesta odbacivanju tuzbe, cak ni u slucaju kad je punomocnik dostavio tuzbu posle smrti stranke. Po njima ovlascenje za zastupanje u parnici, ne prestaje smrcu davaoca te je punomocnik ovlascen preduzimati radnje dok nasljednici sukcesijom ne stupe na njegovo mjesto. Nasljednici u momentu

smrti stupaju u njegova prava pa i u pravo na vodjenje postupka. U zamjeni nije subjektivno preinarcenje ali u faktickom smislu jeste promjena stranke. ZASTUPNICI Razlikuje se zakonsko i voljno zastupanje. Zastupanje se ogleda u obavljanju procesnih radnji u tudje ime i za tudj racun. Aktivno je kad zastupnik preduzima radnje tuzioca dok je pasivno kada preduzima radnje tuzenog. I pravna lica imaju zastupnike Zakonski zastupnici Zakonosko zastupanje je zastupanje u kome se ovlascenja za zastupanje interesa drugog lica dobija po sili zakona. Ako se vrsi u interesu parnicno nesposobnih lica radi se o zak.zastupanju. inace je u pitanju zastupanje Zak.zatupanje postoji radi zastite interesa djece(roditelj) i odraslih lica lisenih poslovne sposobnosti (staratelj), kao i lica koja nisu u mogucnosti da vrse svoje pravo npr odsutna lica. Pravilo je da je zak.zastupnik po samom zakonu ovlascen da preduzima parnicne radnje i primati k znaju radnje drugih strana i suda , bez posebnog ovlascenja. A za radnje od neposrednog znacaja za parnicu kao sto su npr povlacenje odn zakljucivanje poravnanja po posebnim propisima, on mora imati posebna ovlascenja. Ako ipak preduzme radnju bez ovlascenja , pa ga u predvidjenom roku pribavi, radnja ce biti konvalidisana, a u suprotnom ostace bez dejstva. Zakonski zastupnik moze prenijeti na punomocnika ovlascenje da umjesto njega vodi parnicu Zak.zastupnik je duzan savjesno vrsiti zastupanje jer u suprotnom odgovara za nastalu stetu. Ako sud primijeti da on ne pokazuje potrebnu paznju o tome obavjestava organ starateljstva, koji je duzan da postavi novog zak.zastupnika. ukoliko to ne ucini to nije osnov za odbacivanje tuzbe vec osnov za postavljanje privremenog zastupnika od strane suda. Na ovu mogucnost sud je ovlascen u sledecim slucajevima: Ako tuzeni nije parnicno sposoban a nema parnicnog zastupnika Ako postoje suprotni interesi tuzenog i njegovog zak.zatupnika Ako obje stranke imaju istog z.zastupnika Ako je boraviste tuzenog nepoznato a on nema punomocnika Ako tuzneni i njegov zak.zastupnik nemaju punomocnika a nalaze se u inostranstvu tako da se dostavljanje nije moglo izvrsiti

PUNOMODNICI Punomocnik je zastunik stranke koji parnicu vodi po njenom ovlascenju. Razlikujemo ih na: 1. kvalifikovane (oni koji to rade iz zanata, advokati) i 2. nekvalifikovane (koji to rade ad hoc, tj to su sva druga fizicka lica koja su parnicno sposobna a opunomocena su). Izuzetno, kvalifikovani punomocnici mogu biti i svrseni pravnicii u mjestima gdje nema advokature. Ovlascenje za zastupanje se daje jednostranom izjavom davaoca ovlascenja u pismenom obliku u vidu punomocja, a izuzetno usmeno na zapisnik kod suda. Prihvatanjem ovlascenja zasniva se punomocje i nastaju 2 odnosa: 1. unutrasnji( po prirodi ugovorni odnos, koji je predmet obligac.prava) i 2. spoljasnji ponasanje prema dr.stranci i sudu) Razlika izmedju zastupanja kvalifikovanog i nekvalifikovanog punomocnika Osnovna razlika je u kvalitetu preduzetih radnji. Druge razlike proisticu iz ovlascenja, jer kvalifikovani punomocnik je ovlascen da u parnici preduzima sve radnje do okoncavanja postupka, bez obzira sto one u punomocju nisu posebno naglasene. On je takodje ovlascen da od protivne strane primi odredjene parnicne troskove, da trazi u izvrsnom postupku i izvrsenje odluke , da zahtijeva izdavanje

privremenih mjera obezbjedjenja. Za razliku od njea, nekvalifikovan punomocnik nije ovlascen da preduzima neposredne radnje ako nisu naznacene u punomocju. Zatim kvalifikovani ima pravo na naknadu i nagradu dok nekvalifik.ima samo naknadu u viku podvoznih troskova i dangube. zastupanju stranke posredstvom vise punomocnika U istoj parnici jedna stranka moze imati vise punomocnika i svaki od njih je ovlascen da sam stranku zastupa. Npr jedan od njih ne moze otkloniti dejstvo neopozive radnje koju je drugi preduzeo. Medjutim ako uz punomocnika i stranka preduzima radnje valjana je ona koju stranka preduzme. odnosima koji se zasnivaju punomocjem punomocjem se zasnivaju dvostruki odnosi : 1. unutrasnji (izmedju punomocnika i stranke) i 2. spoljasnji ( punomocnika prema sudu i 3 licima) unutrasnji odnos punomocnik je duzan da zastupanje vrsi savjesno, drzeci se uputstava stranke, ne odgovara za uspjeh ali odgovara za stetu ucinjenu stranci zastupanjem. Ima pravo na naknadu i nagradu, cija se cijena odredjuje advokatskom tarifom. On moze bez posebnog ovlascenja strranke prenijeti parnicno punomocje na drugog (supstituta) , pri cemu njegov odnos prema stranci ne prestaje. Spoljni odnos punomocje je odredjeno radnjama, njegovim trajanjem i prestankom. Njegov obim odredjuje stranka i pri tom ga moze ovlastiti na sve ili samo neke radnje. Punomocnikove radnje imaju dejstva samo ako ih preduzima na osnovu urednog punomocja ( to je procesna pretpostavka). Ukoliko ih preduzima bez punomocja u uvjerenju da ga uvijek moze dobiti ili se neuredno opunomocuje , a sud ne utvrdi sadrzinu punomocja ili je pogresno utvrdi radi se o FALSUS PROCURATORU (procesna ustanova slicna ustanovi materij.pravu negotium gestor) radnje preduzete na osnovu neurednog punomocja predstavljaju bitnu povredu postupka. U postupku po zalbi u nedostatku neurednog punomocja , dolazi do ukidanja presude i vracanja na ponovni postupak. Nedostake neurednog punomocja stranke mogu otkloniti naknadnim davanjem punomocja, za sve preduzete i buduce radnje. Kako prestaje punomocje? Okoncanjem parnice, ali moze prestati i prije okoncanja pranice: 1. smrcu punomocnika, 2. opozivom; 3. otkazom Opozivom prestaje punomocje po volji punomocnika. Za slucaj otkaza punomocnik je duzan jos neko vrijeme preduzimati radnje da ne bi doslo do nastupanja stetnih posledica za stranku, ali ne duze od 15 dana. Smrcu stranke ne prestaje punomocje, jer punomocnik po samom zakonu je ovlascen da preduzima radnje u postupku, ali nasljednici odn njihovi zak.zastupnici mogu tako punomocje opozvati.

PARNINE RADNjE Parnicni postupak je ukupnost radnji suda i stranka. Osnovna podjela je na radnje : 1. Suda ; 2. Stranka Prema sadrzaju dijele se na : radnje pripremanja i radnje odlucivanja Prema formi na : Pisane i usmene; prama funkciji : ofanzivne i defanzivne Parnicna radnja je osnovni i polazni pojam GPP-a na kome se gradi ukupnost postupka i kao takav se ne definise Prema logickim pravilima definicija mora biti : 1. Primjerena, 2. Ne smije biti tantoloska; 3. Ne smije biti izrecena u negativnom obliku; 4. Treba da bude pregledna i sazeta Razlika izmedju izjave volje(pojam materijalnog prava) i parnicne radnje(pojam procesnog prava)

Parnicna radnja podrazumijeva djelovanje odredjenih subjekta u postupku odn spoljno ponasanje koje slijedi iz norme. Radnje se preduzimaju u svrhu pokretanja, razvoja, i okoncavanja postupka. Za razliku od nje izjavom volje nastaje, prestaje, mijenja se i ukida materijalno pravni posao(odnos) Dalja razlika je u subjektivnim predpostavkama predvidjenim za punovaznost radnji u odnosu na one za punovaznost izjave volje. Za punovaznost radnje potrebno je da je lice koje je preduzelo ima: stranacku sposobnost ; parnicnu sposobnost; postulacionu sposobnost( koje ako nema onda uredno zastupanje dok se za punovaznost izjave volje trazi pravna i poslovna sposobnost) Radnje ne djeluju uslovno i na rok za razliku od izjave volje. Radnje se daju pred sudom kao drz.organom ne pobijaju se zbog prevare, prinude i zablude za razliku od izjave volje Stranka je po samom zakonu ovlascena da trazi ponavljanje postupka ali ne i ponistaj pojedine radnje kao sto se to moze traziti kod izjave volje, kada je u pitanju materijalno pravni posao. Ugovori sa procesno pravnim dejstvom kao sto su oni o mjesnoj nadleznosti nisu parnicne radnje sve dok se podneskom ne stavi do znanja sudu i tada su to jednostrano parnicne radnje. Dok materijalno pravni posao nastaje saglasnoscu volja , izuzetno jednostranom izjavom volje (testament) PARNINE RADNjE STRANAKA Stranke preduzimaju parnicne radnje radi zasnivanja, razvoja ili okoncavanja parnice. Znacajna je podjela parnice na : 1. One od posrednog znacaja; 2. One od neposrednog znacaja Posredne radnje su one koje se preduzimaju u cilju donosenja odluke odredjene sadrzine. To su : predlozi (stvarni i procesni) ; 2. Tvrdnje (cinjenicne i pravne) ; 3. Oznacenje dokaznog sredstava cinjenica. One se mogu preduzimati tokom cijelog postupka i uvijek su opozive bez navodjenja razloga Neposredne radnje su one koje kad se preduzimaju, stvaraju jednu novu procesnu situaciju koja najcesce vodi okoncanju postupka, a ponekad i okoncanju spora. To su : 1. Povlacenje tuzbe, 2. Odricanje tuzbenog zahtjeva, 3. Priznanje tuzbenog zahtjeva, 4. Poravnanje, 5. Izjava o mirovanju postupka, 6. Odricanje i odustajanje od pravnog lijeka. Neke preduzima tuzilac, neke tuzeni dok kod poravnanja se sticu ponasanja oboje. Neposredne radnje su neopozive, izuzev radnje priznanja tuzbenog zahtjeva, koju tuzeni moze opozvati do zakljucenja gl.rasprave odn donosenja presude. Tuzba i zalba tretiraju se kao neposredne parnicne radnje. Prema u kojoj se formi preduzimaju radnje stranaka se dijele na: pismene (preduzimaju se podnescima-pismena na kojima su radnje saopstene) i usmene (preduzimaju se neposredno na raspravi). Mnoge se radnje mogu preduzimati i u jednoj i u dr.formi. Npr.tuzba se redovno preduzima podneskom ali se moze dati i usmeno na zapisnik. PODNESCI To je pismeni oblik parnicne radnje stranaka. U toj formi se uglavnom preduzimaju radnje van rocista. Podnesci se dijele na odredjujuce, pripremne i ostale. Odredjujuci podnesak je ona pismena radnja stranaka, kojom se stavljaju neki stvarni ili procesni predlozi ( tuzba, odgovor na tuzbu, pravni lijek, odgovor na pravni lijek...) Pripremni podnesci su oni kojima stranke ukazuju na cinjenice mimo onih u tuzbi, za koje traze da se utvrde u toku rasprave. On se drugoj stranci najcesce urucuje na rocistu. Druga strana se moze odmah izjasniti o navodima iz podneska, a moze traziti odlaganje rocista. Sadrzina pripremnog podneska se ne moze zaobici, jer stranka cinjenice koje je ukazala i dokaze koje je ponudila, moze

prezentirati po zalbi drugostepenom sudu a ovaj ih je duzan uzeti na razmatranje. Prelazenje preko onoga sto je u pripremnom podnesku bez objasnjenja suda, predstavlja povredu koja vodi ukidanju zalbe a time i odugovlacenju postupka. Ostali podnesci- npr pismeno kojim se sudu saopstava adresa svjedoka, promjena adrese stranke ili opoziv punomocja itd SADRINA PODNESKA Podnesak sadrzi: 1. Oznacenje suda; 2. Oznacenje stranaka (ime i prezime, zanimanje, prebivaliste odn boraviste) ; 3. Oznacenje njihovih zak.zastupnika i punomocnika ako same ne preduzimaju radnje. Ako se podneskom stavlja neki predlog, onda se moraju navesti i cinjenice na kojima se taj predlog zasniva, za koje treba ponuditi dokaze. Potrebno je da je sadrzaj podneska razumljiv, predaju se u dovoljnom broju i za sud i za suprotnu stranku. Urednost podneska je opsta procesna predpostavka. Neuredan podnesak stranka mora ispraviti i popuniti u roku koji joj je ostavljen od suda (8dana). I u tom slucaju kao dan predaje smatrace se dan kad je prvi put predan. U protivnom smatrace se da je podnesak povucen. Neke druge podjele parnicnih radnji stranaka. Ofanzivne one na kojima tuzilac zasniva tuzbu i one koje iznosi radi obezvredjivanja prigovora tuzenog. Defanzivne- oni kojima se tuzeni brani i koje preduzima da bi odbio tuzbeni zahtjev. PARNINE RADNjE SUDA To su: Radnje upravljanja postupkom ; Radnje dostavljanja ; Radnje izvodjenja dokaza (dokazivanje) Radnje vodjenja zapisnika; Radnje vijecanja, glasanja, odlucivanja Za valjanost ovih radnji treba da su ispunjenje predpostavke o nadleznosti i da su preduzete u propisanom obliku i nepristrasno.

TUBI I NjENOM PODNOENJU Ne upotrebljava se uvijek u istom smislu, nekad sadrzi pismeno koje sadrzi procesnu radnju, nekad tuziocevo trazenje, a nekad tuzbeni zahtjev. U teoriji imamo dva shvatanja : Materijalno pravni (tuzba se objasnjava kao tuzbeni zahtjev) Formalno pravni (pod tuzbom se podrazumijeva parnicna radnja) Kao radnja tuzba je akt procesne inicijative- akt koji vodi postupak. Pismeno koje predstavlja tuzbu uvijek je dvostruko adresovano: na sud i drugu stranku. VRSTE TUBI Tuzbe na cinidbu (kondemnatorne)

Tuzbe za preobrazaj ( konstitutivne) Tuzbe za utvrdjivanje ( deklarativne) PODNOENjE TUBE Podnosi se u okviru odredjujuceg podneska. Ona se moze podnijeti i na zapisnik kod suda. Tako se najcesce podnosi protivtuzba. Stranka usmeno saopstava sustinu spora, tvrdnje i dokaze, a sud uzimajuci to na zapisnik ispisuje tuzbu. TUBA KAO PODNESAK Kao podnesak ona sadrzi: Oznacenje suda Oznacenje stranaka po prezimenu, imenu, zanimanju, boravistu i polozaju u parnici, i oznacenju njihovih zastupnika i punomocnika Tuzbeni zahtjev, kako u pogledu gl.stvari tako i u pogledu sporednih potrazivanja Predlog tuzioca kako treba da glasi odluka suda Oznacenje priloga i njihov broj, kao i da li se podnose u izvorniku ili prepisu Potpis same stranke, njenog zastupnika ili punomocnika

PREDMET SPORA (PETITUM) Predmet spora ili tuzbeni zahtjev je tuziocevo trazenje u pogledu glavne i sporednih stvari. Treba razlikovati zahtjev kao procesno pravni pojam od materijalno pravnog zahtjeva. Razlika proizilazi iz njihovih definicija. Procesno pravni zahtjev- podrazumijeva tuziocevo trazenje ili tvrdjenje , koje ce znaciti njegovo pravo, kada se tuzbeni zahtjev usvoji pravosnaznom odlukom. Pod materijalno pravnim zahtjevom podrazumijeva se pravo na cinidbu po tuzbenom ili nekom dr.osnovu potrebno je i da je tuzbeni zahtjev potpuno odredjen, kako po obimu, tako i sadrzinom, u protivnom tuzba je neuredna. TUBENI PRIJEDLOG To je dio podneska u kome je tuzilac formulisao kako treba da glasi izreka presude, koja slijedi iz predmeta spora. Nas ZPP ne govori o tuzbenom predlogu TUBA ZA OSUDU NA INIDBU (kondemnatorna) To su trazenja tuzioca da se tuzeni obaveze na odredjenu radnju, u njegovu korist, koja se moze sastojati u vrsenju, ne vrsenju, propustanju ili trpljenju. One su u praksi najcesce. Cinidba se moze sastojati i u necinjenju npr tuzba da se zabrani sadasnje i buduce uznemiravanje i smetanje. Kod ovih tuzbi ne treba posebno isticati pravni interes, jer je on sadrzan u radnji.

UTVRUJUDA TUBA (deklarativna) Ovom tuzbom tuzilac trazi da se utvrdi da postoji odn da je postojao neki odnos ili pravo. Utvrdjivanje odnosa koji vise ne postoji, moze biti predmet tuzbe, samo ako se njegovo ranije postojanje moze vezati za neko pravo u sadasnjosti npr kada se tuzbom utvrdjuje da je brak postojao , da bi se u sadasnjosti ostvarilo pravo na porodicnu penziju. Podnosenjem ove tuzbe tuzilac je duzan da ucini vjerovatnim postojanje pravnog interesa (poseban interes tuzioca). Isticanje pravnog interesa ima karaktar procesne pretpostavke o kojoj sud vodi racuna tokom cijelog postupka. Nasljednici ne ukazuju na pravni interes jer se on u tim situacijama pretpostavlja, jer je prethodno odredjen tuzbom ostavioca. Nasljedinci treba da pokazu da je tuzba bila osnovana. RAZLIKA U ODNOSU NA TUBU NA INIDBU tj.deklarativna se razlikuje od kondemnatorne po tome sto: deklarativna vodi presudi koja sadrzi naredbu cije se izvrsenje moze obezbijediti posredstvom prinude u izvrsnom postupku. tj. Presuda po kondemnatornoj tuzbi je izvrsni naslov, dok po deklarativnoj to nije nikada. Nepostovanje utvrdjenog odnosa u presudi po dekl.tuzbi vodi novoj parnici, sada i po tuzbi na cinidbu (kondemnatornoj). Zato je presuda na utvrdjenje (deklarativna) i izdejstvovana. Tvrdnjom da je svaka odluka deklarisanje prava izvrsena je generalizacija, a ona brise sve razlike. TUBA ZA PREOBRAAJ (KONSTITUTIVNA) To su tuzbe koje idu za uspostavljanjem novog stanja, novog odnosa ili prava. U teoriji su mnogo sporne zato ih ZPP ne predvidja posebno. Ovim tuzbama stite se tzv preobrazajna prava (prava za ciju promjenu nije dovoljna volja subjekata, vec takva promjena nastupa pravosnaznom presudom). Sudski akt kojim se ukazuje da su nastupile sve pretpostavke za promjenu prava ili pravnog stanja. Tj odlukom se konstatuje da su ispunjeni uslovi za promjenu u pravu odn pravnom stanju. Neki teoreticari smatraju da i njih treba smatrati utvrdjujucim. Pravni interes nije potrebno posebno isticati, jer je on sadrzan u preobrazaju. Preobrazajne tuzbe se razvrstavaju na one: koje idu za prestankom pravnog odnosa npr tuzba za razvod koje idu za promejenom procesne situacije npr tuzba za proglasenje vaznosti ugovora o izabranom sudu koje idu za izmjenom pravnog odnosa npr tuzba kojom dijete trazi povecanje iznosa izdrzavanja

DOSTAVLjANjE Dostavljanje je radnja su koja se sastoji u predaju strankama I ucesnicima u postupku odgovarajuceg pismena. Dostavljanje se vrsi neposredno I preko dostavne sluzbe suda. Da bi dostavljanje proizvelo pravno dejstvo potrebno je:da je izvrseno na nacin predvidjen zakonom,da je dostava ucinjena na vrijeme I da je adresant mogao biti upoznat sa sadrzajem poneska (a ne mora). Izuzetno dostavljanje se moze uciniti I oglasavanjem preko sudske table I u sluzbenom listu.Takav nacin predvidjen je u tri slucaja:ako sud postavi predmetno zastupanja tuzenom cije je boraviste

nepoznato I nema punomocnika,za tuzenog koji nema punomocnika u CG I nalazi se u inostranstvu,kada stranka promjeni adresu a o tome ne obavijesti sud. Dostava se dokazuje dostavnicom-pismenom ispravom koja je po formi unaprije pripremljena. PRIPREMNO ROITE; Pripremno rociste vodisudija pojedinac.Pozivaju se stranke.Prethodno tuzenom valja dostaviti tuzbu (najkasnije 8 dana prije rocista). Rociste se odrzava u cilju pripremanja glavne rasprave.U pripremi ovog rocista je blagovremeno trazenje od tuzioca,ako zahtjev dokazuje ispravama koje se kod njega nalaze,da isprave donese I pokaze na rocistu.Takvu obavezu moze naloziti u odnosu na predmete koje treba razgledati ako su pogodni za donosenje u sud. Ako se trazi odgovor na tuzbu,tuzenom se mora odrediti rok za njegovo podnosenje.Rok je sudski I nije prekluzivan,pa tuzeni moze odgovoriti na tuzbu I posto ovaj protekne. Pripremno rociste ostvara predsjednik vijeca.Prije toga utvrdjuje da li su stranke uredno pozvane.Pripremno rociste pocinje kad su obje stran prisutne.Pocinje izlaganjem tuzbe od strane tuzioca. Od trenutka kad se tuzeni upusti u odbranu,tuzilac moze povuci tuzbu samo uz njegov pristanak.Ako rocistu ne pristupi tuzeni,a nije odgovorio na tuzbu a uredno je pozvan,onda je to situacija koja se razrjesava presudom na osnovu izostanka. U sledecim slucajevima se moze odluciti na pripremnom rocistu:donosenje presude na osnovu priznanja,okoncanje postupka poravnanjem,odricanjem od tuzbenog zahtjeva I povlacenjem tuzbe. Okonacanjem pripremnog rocista ucinjeno je sve da se nastavi sa postupkom a dalje preko rocista za glavnu raspravu. ODBRANA TUENOG; Od trenutnka dostavljanja tuzbe tuzeni se ponasa na jedan od sledecih nacina:priznajetuzbeni zahtjev,uzdrzava se od preduzimanja bilo kakve radnje I upusta se u odbranu. Odbranu cine seprocesne radnje I aktivnosti preduzete u svrhu suprostavljanja tuzbi I tuzbenom zahtjevu.Svode se na:osporavanje dopustenosti tuzbe,osporavanje tuzbenog zahtjeva itd. Kad se tuzeni brani osporavanjem moze:oporavati istinitost cinjenice ili cinjenica na kojima tuzilac zasniva svoj zahtjev.Osporavati osnovanost tuzbenog zahtjeva-negacija pravnog odnosa iz tuzbe.Isticanjem materijalno-pravnih prigovora-ovlascenje jednog lica da se isticanjem okolnosti suprostavi ostvarivanju tudjih subjektivnih prava. Materijalno-pravni prigovori se dijele na:dilatorne I peremptorne.Dilatorni privremeno sprecavaju nastupanje,a peremtorni da cinidbu uskrate trajno. Kako se postupa kad se istakne vise prigovora U istoj parnici moze sistaci vise prigovora.Tada sud polazi prvo od onih koji vode odbijanju tuzbenog zahtjeva I dalje redom.Dalji red sud odredjuje po sopstvenom nahodjenju.Svaki naknadno ukljucen prigovor ne ovdi njegovom utvrdjivanju ako je prethodni dovoljan za odbijanje tuzbe. Prigovor prebijanja Je odbrambeno sredstvo tuzenoga kojim se ovaj koristi kada prema tuziocu istice svoje potrazivanje koje jeiste vrste kao I ono iz tuzbe I koje u vrijeme isticanja mora biti dospjelo. Prebijanje se raspravlja na zahtjev I tek kad se u toku rasprave sud uvjeri u osnovanost tuzbe,jer prebijanja nema ako se tuzba ne pokaze osnovanom. Kako se odlucuje o prigovoru prebijanja prigovoru prebijanja odlucuje se uz odluku o glavnoj stvari iz tuzbe kojom se usvaja zahtjev iz tuzbe u cjelini ili djelimicno.Prigovor se moze istaci za vrijeme trajanja glavne rasprave pred prvostepenim sudom.Prigovorom se inace zasniva litispendencija.

Za slucaj povlacenja I odricanja od tuzbe po prigovoru se ne mzoe nastaviti postupak ukoliko ga tuzeni ne uoblici prije povlacenja u protivtuzbu.Stoga se kaze da prigovor dijeli sudbinu tuzbe. VRIJEME PARNINIH RADNjI Vrijeme je cinjenica koja nastupa sama po sebi,nezavisno od volje ucesnika postupka.U procesnim pravima vrijeme je u njegovim izrazima:u roku I rocistu. roku Rok je vremenski razmak odredjen za preduzimanje radnji u postupku.Trajanje roka je odredjeno ili po zakonu ili po odluci suda.Ako je trajanje roka odredjeno zakonom,onda je rijec o zakonskim rokovima.Ostali su sudski I trajanje se odredjuje sudskom odlukom.Zakonski rokovi sup o pravilu prekluzivni,kao npr:rok za zalbu Sudske rokove odredjuje sud svojom odlukom I ti rokovi nijesu prekluzivni.Ovi rokovi mogu biti produzivani.Za razliku prekluzivni rokovosi su neproduzivi. S obzirom na moment od kojeg se racunaju razlikujemo ih na:subjektivne I objektivne. U materijalnim pravima rokovi se razlikuju I drugacije.Raskidni (terminus ex quo) I odlozeni (terminus ad quem). Raskidni rok je onaj rok cijim protekom pravni posao proizvodi pravno dejstvo,dok se odloznim rokom podrazumijeva onaj rok cijim protekom nastaje pravna mogucnost vrsenja nekog subjektivnog prava. Rok je odlozan ako je radnja preduzeta prije nego je rok istekao.Odlozan je rok,ako je podnesak za slucaj pogresne pravne pouke podnesen u roku za pouke,uprkos da je istekao zakonski rok. ROITE Rociste je vrijeme namijenjeno usmenim radnjama stranaka.Rocista zakazuju sudovi.Mjesto preduzimanja radnji na rocistu je redovno u prostorijama suda.Izuzetno to moze biti I van suda,na mjestu gdje se dogadjaj dogodio,preciznije na mjestu uvidjaja.U teoriji se rocista dijele na:obavezna I fakultativna. Obaveznim rocistem se cijeni rociste za glavnu raspravu I rociste za raspravljanje o predlogu za povracaj u predjasnje stanje. Fakultativnim rocistima se cijene ona rocista koja sud zakazuje kad se opredijeli da je o nekom procesnom pitanju cjelishodno raspravljati na posebnom rocistu I mimo onog koje je zakazano povodom predmeta spora.

MNOINA SUBJEKATA SUPARNIARSTVO - litis consortium Postoji kada se u parnici u istoj stranackoj ulozi pojavljuje vise procesnih subjekata. Ako je ta mnozina na strani tuzioca radi se o aktivnom suparnicarstvu, dok je pasivno kada je ta mnozina na strani tuzenog. Sa aspekta teorije o parnici kao odnosu, suparnicarstvo bi mogli odrediti i kao mnozinu odnosa kojih ima koliko i procesnih subjekata. Zakon ne propisuje obavezu suparnicarastva, jer je ona u volji stranaka( fakultativna) ali ipak nastaje pod uslovima koje zakon odredjuje. Suparnicarstvo se ne moze zasnovati nalogom suda.

USLOVI ZA ZASNIVANjE SUPARNIARSTVA Suparnicarska parnica je dopustena kada su prema svakom suparnicaru ispunjene opste pretpostavke i kada su ispunjeni svi uslovi od kojih zavisi mogucnost zasnivanja suparnicarstva. Pretpostavke moraju postojati prema svakom suparnicaru. Uslove razlikujemo na : opste i posebne. Opste utvrdjuje ZPP, prema njemu vise lica mogu jednom tuzbom tuziti odn biti tuzeni: ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odn obaveze proisticu od istog cinjenicnog i pravnog osnova ako su predmet spora zahtjevi odn obaveze iste vrste koje se zasnivaju na istovrsnom cinjenicnom i pravnom osnovu i ako postoji mjesna i stvarna nadleznost istog suda za isti zahtjev i za svakog tuzenog posebni se utvrdjuju ZPP om ili dr zakonom. U ZPP se to cini kada je u pitanju supsidijarno suparnistvo ili za slucaj glavnog mijesanja kada se suparnicarstvo zasniva tuzbom onda ga nazivamo predhodnim. Ako do njega dolazi pristupanjem novog tuzioca, prosirenjem tuzbe na novog tuzenog, spajanjem parnica ili stupanjem nasljednika na mjesto umrle stranke, rijec je o naknadnom suparnicarstvu. Prema pravnom dogadjaju ili zajednici, suparnicarstvo se dijeli na : formalno i materijalno Materijalno pravno suparnicarstvo postoji kada je vise lica u odnosu na predmet spora u pravnoj zajednici ili se njihova prava zasnivaju na istom pravnom ili cinjenicnom osnovu. Npr suparnicarstvo koje se zasniva po tuzbi suvlasnika idem ius, idem factum Formalno (nepravo) suparnicarstvo postoji kada predmet spora, prava ili obaveze nisu zajednicki ali su iste vrste i zasnovani na istovrsnom cinjenicnom pravnom osnovu , similis isus, simislis factum OBINO I JEDINSTVENO SUPARNIARSTVO Obicno suparnicarstvo postoji ako u parnici svaki suparnik ima polozaj stranke, tako da njegove radnje i propustanja ne koriste drugim suparnicarima. Jedinstveno suparnicarstvo imamo ako je odnos medju suparnicarima takav da spor valja rijesiti na jednak nacin prema svakom od njih, a spor je takav da iz prirode pravnog odnosa slijedi da ga treba rijesiti jedinstveno. U slucaju jedinstvenog suparnicarstva suparnicari se cijene kao jedna stranka. Stoga ako pojedini suparnicari propuste parnicnu radnju, a drugi su je preuzeli, njeno dejstvo se onda odnosi i na one koji je nisu preuzeli, naravno ukoliko je ona povoljnija od nepreduzete. Poseban problem nastaje kada suparniari preduzimaju razlicite radnje odn one koje se ne slazu. Tada treba uzeti onu radnju koja je za sve suparnicare najpovoljnija.

PROBLEM POVOLjNE RADNjE To je fakticki problem koji se cijeni prema svakom konkretnom slucaju. Npr uzmimo da se neki suparnicari sa tuzene strane odazovu pripremnom rocistu, dok neki to ne ucine. Prisutni priznaju tuzbeni zahtjev a prema odsutnim se moze donijeti presuda na osnovu izostanka a na predlog tuzioca. Problem se svodi na pitanje koja je radnja povoljnija : priznanje ili propustanje. Kako se posljedice propustanja mogu odkloniti predlogom za povracaj u predjasnje stanje, ako su za to ispunjeni uslovi iz zakona, radnja propustanja je povoljnija, posto je za slucaj priznanja to nemoguce.

Sudija prihvata onu ranju koja je povoljnija da predlog presude suparnicara dovede do uspjeha. Postoje i misljenja da usljed preduzimanja razlicitih radnji od strane jedinstvenih suparnicara, sud treba da cijeni kao da nije preduzeta nikakva. NUNO SUPRANIARSTVO To je poseban oblik jedinstvenog suparnicarstva. Do njega dolazi ako su novom tuzbom obuhvaceni svi parnicari kako sa aktivne tako i sa pasivne strane. Npr ako su suvlasnici tuzeni suvlasnici nepokretnosti u parnici za utvrdjivanje suzbenosti prolaza ili u sporu za ponistaj braka po tuzbi javnog tuzioca , bracni drugovi su suparnicari na pasivnoj strani. Ovdje se na istoj strani mogu naci razliciti ucesnici koje ne vezuju zajednicki interesi. UEDE TREDIH LICA U PARNICI ne ui se! Parica se redovno odvija izmedju tuzioca i tuzenog. U slucaju kada se trece lice koje ima pravni interes pridruzi stranci u zelji da joj pomogne, osigura uspjeh, to pridruzivanje se oznacava kao sporedna intervenicija odn mijesanje. Takvo mijesanje imamo kada 3lice isticuci neko stvarno pravo na predmetu spora ustaje posebnom tuzbom protiv dosadasnjih stranaka. Sporedno mijesanje sporedni mijesalac je lice koje se pod uslovima predvidjenim zakonom, pridruzuje jednoj od stranaka. On ima pravni interes za mijesanje, kada odluka o sporu utice neposredno ili posredno na njegove pravne odnose prema stranci uz koju se mijesa tj taj interes se sastoji najcesce u tome sto u slucaju da stranka uz koju se umijesac mijesa, izgubi spor, sto radja za stranku pravo prema umijesacu njegova umjesaca, a onda i mogucnost novog spora. Umijesac mora primiti parnicu u stanju u kome se ona nalazi u trenutku njegova mijesanja. On je ovlascen da preduzima predloge i dr parnicne radnje u rokovima u kojima bi ih mogla preduzimati stranka kojoj se pridruzio a imaju dejstva ako nisu u suprotnosti sa radnjama koje je sama stranka preduzela. On moze stupiti u parnicu u svako doba trajanja postupka. Umijesac ne moze biti obavezan odlukom, ona prema njemu ima intervencijsko dejstvo- sluzi mu u parnici koju ce voditi, pa i u potonjoj parnici koju stranka poslije neuspjeha pokrece protiv njega. Glavno mijesanje lice koje u cjelini ili djelimicno trazi stvari ili pravo o kome vec tece parnica medju drugim licima, moze presudom koji vodi taj postupak tuziti obje stranke jednom tuzbom. Ono je ovlasceno na tu mogucnost sve dok se predhodni postupak pravosnazno ne okonca. Za ovu tuzbu odredjena je stvarna nadleznost po predhodnom postupku nadlezan je prvostepeni sud u tekucoj parnici. Novom tuzbom 3 lica zasniva se suparnicarstvo(mnozina subjekata) na pasivnoj strani i glavno mijesanje. Rasprava po predhodnoj tuzbi i tuzbi 3 lica se cini u spojenoj parnici gdje je odluka jedinstvena. To ne znaci da se ne moze raspravljati odvojeno. Tada treba prekinuti sa prvobitnom parnicom sve dok se ne rijesi po tuzbi 3 lica. Presuda po tuzbi 3lica dejstvuje prema svakom od tuzenih, ali ne i na odnos medju njima. Taj odnos se razjesva u postupku prema prvobitnoj tuzbi. Ovdje se mijesanje preplice sa suparnicarstvom. MNOINA TUBENIH ZAHTJEVA Tuzilac moze istom tuzbom istaci vise zahtjeva. Na tu mogucnost ga opredjeljuju razlozi cjelishodnosti i ekonomicnosti. U ovom postupku sa vise zahtjeva donosi se jedinstvena odluka. Ako je parnica odnos, mnozina zahtjeva, pretpostavlja i mnozinu odnosa. Do mnozine odnosa a time i zahtjeva se dolazi i spajanjem vise parnica koje su u toku pred istim sudom

Kad se istom tuzbom postavlja vise zahtjeva oni se postavljaju: kumulativno ili eventualno. Teorija pominje i alternativno. Kumulativno spajanje kumulativno su postavljeni zahtjevi kako su istom tuzbom istaknuti kao prost zbir zahtjeva istom tuzbom se moze istaci vise zahtjeva ako su povezani istim cinjenicama i pravnim osnovom, ako je isti sud stvarno nadlezan za svaki od ovih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve odredjena ista vrsta postupka. Spajanjem vise parnica uvodi se zajednicki postupak za njih. U praksi se najcesce spaja postupak po tuzbi i protivtuzbi. Rjedje dolazi do spajanja kada su osnovi razliciti. I za takva spajanja potrebno je da je isti sud stvarno i mjesno nadlezan za svaki od zahtjeva. I suparnicarstvom (subjektivan kumulacija) moze da nastane objektivna kumulacija. Djelimicna presuda poredstavlja pogodnost u kumulativnom spajanju jer dolazi do izvjesnosti pojedinih zahtjeva prije nego sto se postupak okonca. Eventualno spajanje tuzbeni zahtjevi su postavljeni u eventualnom odnosu tako da sud raspravlja i odlucuje o drugom odn narednom kada se prvi odn predhodni pokaze neosnovanim. Zahtjevi se postavljaju u eventualnom odnosu ako izmedju njih postoji veza i ako je isti sud stvarno i mjesno nadlezan za sve zahtjeve Na ovaj nacin tuzilac izbjegava novu parnicu, ako se prvi odn prethodni zahtjev pokaze neosnovanim. U ovome je naglasena ekonomicnost i svrsishodnost a i tuzilac vremenski prije obezbjedjuje zastitu. Po jednim teoreticarima eventualni zahtjev znaci eventualnu tuzbu, po drugima uslovnu litispendenciju event.zahtjevu ne moze se odluciti djelimicnom presudom Alternativno spajanje ako bi zahtjevi u tuzbi bili postavljeni u relaciji sveznika ili, radi se o alternativnom spajanju koga nas ZPP ne poznaje Umjesto alternativnog spajanja u ZPP-u se govori o trazenju na alternativnu cinidbu. Tako kad se zastita za povrijedjeno pravo trazi izvrsenjem ove ili one cinidbe. Od donosenja ZOO kod nas je moguce alternativno spajanje. Nasa teorija i to vidi kao ovlascenje na alternativno trazenje. ZOO poznaje i obligatio fakultativas. To su obaveze kod kojih se duguje samo jedan predmet, ali se duznik moze osloboditi ako umjesto njega da drugi odredjeni predmet. PREINAENjE TUBE U preinarcenju su neke promjene tuzbenog zahtjeva ili promjene tuzenog. Svaka promjena tuz.zahtjeva nije preinarcenje. Smanjenje nije preinarcenje. Razlikuju se 2 vrste preinarcenje: 1. Objektivno; 2. Subjektivno OBJEKTIVNO PREINAENjE to je promjena istovjetnosti zahtjeva isticanjem drugog zahtjeva uz postojeci i povecenjem postojeceg zahtjeva. Promjena istovjetnosti zahtjeva postoji kad ase umjesto prvobitnog postavi novi ili kada dodje do promjene osnova Isticanje drugog ili drugih zahtjeva uz postojece je moguce ako su u toku postupka takvi zahtjevi dospjeli i ako proisticu iz dogadjaja. Do preinarcenja povecanjem tuzbenog zahtjeva dolazi utvrdjivanjem novih cinjenica. Svako povecanje tuzbenog zahtjeva se smatra preinarcenjem Dok smanjenje tuzbenog zahtjeva iako znaci promjenu tuzbenog zahtjeva nije preinarcenje jer se cijeni da se tuzilac za umanjenje odrekao tuzbenog zahtjeva. Nije preinarcenje promjena ponudjenih dokaza kao ni promjena pravnog osnova.

SUBJEKTIVNO PREINAENjE (promjena tuenog) To je promjena tuzenog, do koje dolazi izjavom tuzioca da umjesto dosadasnjeg tuzenoga tuzi dr.lice. Na takvo postupanje tuzilac je ovlascen do okoncanja prvostepenog postupka Za subjektivno preinarcenje prema ZPPu potreban je pristanak ne samo lica koje treba da stupi u parnicu na mjesto dosadasnjeg tuzenoga, nego i prvobitno tuzenoga, ako mu je prije toga dostavljena tuzba Promjena tuzenoga prije litispendencije, ne pretpostavlja pristanak prvobitno tuzenoga, jer on i ne zna za tuzbu. Pristanak lica koje stupa na mjesto tuzenoga, trazi se iz razloga sto stupanjem treba primiti parnicu, kakva je ona u tom trenutku uz pristanak dosadasnjeg tuzenoga, cijim izlaskom se smatra kao da je tuzba povucena prema njemu, sto mu ne bi odgovaralo ako je uvjeren da mu krajnji ishod parnice obecava dobijanje tuzbenog zahtjeva, kada bi svaku novu parnicu povodom istog spora mogao odbiti prigovorom presudjene stvari. Nepristanak lica koje treba da stupi na mjesto tuzenoga povlaci odbijanje subjektivnog preinarcenja. Protiv takvog resenja dopustena je posebna zalba.

POSTUPAK PREINAENjA Tuzba se moze preinarciti od dostavljanja sudu do zakljucenja glavne rasprave. Preinarcenje u fazi od dostavljanja tuzbe sudu do njenog dostavljanja tuzenom, cini se bez pristanka tuzenoga. Od dostavljanja tuzbe tuzenom trazi se njegov pristanak, koje se moze i precutno manifestovati. Ukoliko njegov pristanak izostane, o preinarcenju ce odluciti sud. Ovo se prije svega odnosi na objektivno preinarcenje. Odlucuje se u formi resenja protiv koga nije dozvoljena posebna zalba. (naravno ako je usvojeno preinarcenje) Resenje kojim se ne dopusta preinarcenje tuzilac moze napadati posebnom zalbom. Preinarcenje se moze traziti podneskom, a moze i na zapisnik kod suda Ako preinarcenjem dolazi do promjene stvarne nadleznosti, onda sud kome je prvobitna tuzba dostavljena dostavlja tuzbu sa spisima, nadleznom sudu.

POVLAENjE TUBE To je jednostavna radnja tuzioca kojom izjavljuje da odustaje od trazenja zastite, da sud u konkretnoj parnici odluci o osnovanosti tuzioceva trazenja, tj tuzilac odustaje od konkretnog postupanja suda. Povlacenjem se ne gasi povrijedjeno subjektivno pravo, kojim se gasi sama parnica Povlacenjem tuzbe ne nastupa prekid zastarjelosti potrazivanja Tuzba se moze povuci do zakljucenja gl.rasprave u prvostepenom postupku. Ona se moze povuci i u vrijeme mirovanja postupka. Moguce je i djelimicno povlacenje, sto je u skladu sa smanjenjem tuzbenog zahtjeva. Do povlacenja dolazi i kada se postojeci zahtjev zamijeni novim Ako se tuzeni upusti u raspravu ovlascen je protiviti se povlacenju Tuzioceva izjava o povlacenju daje se usmeno na rocistu ili podneskom. Ako je tuzba povucena na rocistu u odlustnosti tuzenoga, on se moze protiviti povlacenju u roku od 15dana od prijema obavjestenja da je ta radnja preduzeta. U suprotnom smatrace se da je pristao na povlacenje.

Tuzilac koji povuce tuzbu duzan je protivnoj stranci nadokanditi parnicne troskove, izuzev ako je povlacenje uslijedilo odmah posle ispunjenja zahtjeva od strane tuzenog. Zakon poznaje i pretpostavljenao povlacenje ako nijedna od stranaka ne trazi da se umirovljeni postupak nastavi. PROTIVTUBA Tuzba tuzenoga protiv tuzioca, u pranici koju je tuzilac ranije pokrenuo. Ona je samostalna tuzba. Za razliku od tuzbe koja je ofanzivna radnja stranaka, protivtuzba je defanzivna, posto se koristi protiv tuziocevog napada. U protivtuzbi stranke su obrnuto oznacene u odnosu na tuzbu: tuzilac je tuzeni, a tuzeni tuzilac. Kao podensak protivtuzba spada u odredjujuce, i mora da sadrzi sve kao i tuzba. VRSTE PROTIVTUBE Koneksna; Prejudicijelna; Kompenzaciona Koneksna protivtuzba Je takva tuzba na koju je tuzeni ovlascen kad izmedju zahtjeva iz tuzbe i protivtuzbe postoji izvjesna veza. Ta veza je u pravnom odnosu ili dogadjaju, i tako treba da je postavljena da oba zahtjeva (i iz tuzbei iz protivtuzbe) izviru iz dogadjaja odn pravnog odnosa. Prejudicijelna tuzba Tuzba kojom tuzeni trazi razrjesenje prethodnog prejudicijelnog pitanja Tuzeni nastoji da pokaze da ne postoji uslovljavajuci odnos, te da je tuzba tuzioca zbog toga neosnovana Tj kada se tuzeni brani prejudicijelnom protivtuzbom, njegova su nastojanja da zahjev iz tuzbe dovede u vezu sa tvrdnjom iz protivtuzbe, i da se tako brani od tuziocevog trazenja Umjesto ovakvom protivtuzbom, tuzeni se moze braniti i isticanjem prigovora. Ovo je tuzba deklarativnog karaktera jer ide za utvrdjivanjem postojanja odn nepostojanja odredjneog odnosa odn prava Kompenzaciona protivtuzba Je tuzba tuzenog koja ide za prebijanje zahtjeva, ona je uvijek konkemnatorna. Ovom tuzbom se tuzeni koristi kada istice prema tuziocu svoje potrazivanje koje mora biti istorodno sa onim iz tuzbe i da je dospjelo Tuzeni ne osporava osnov tuziocevog potrazivanja vec trazi prebijanje do iznosa tog potrazivanja, sem kada je potrazivanje iz protivtuzbe vece, tada tuzeni trazi i da mu se dosudi razlika Slicne efekte moze postici i kompenzacionim prigovorom tada prebijanje do potrazivanja iz tuzbe, ali ne i za vece potrazivanje od onog u tuzbi. To je jedna od razlika u odbrani putem prigovora i kompenzaci.protivtuzbe. ima i dr.razlika. Prigovor dijeli sudbinu tuzbe, jer povucena tuzba ima za posljedicu neodlucivanje o prigovoru za razliku od toga povucena tuzba pretpostavlja nastavljanje po protivtuzbi, kao samostalnoj tuzbi.

ISTOVJETNOST TUBENIH ZAHTJEVA ne ui se POVRADAJ U PREANjE STANjE Povracaj u predjasnje stanje je opsta procesna ustanova cija je svrha da strancu omoguci da naknadno preduzme parnnicnu radnju koje je neskrivljeno propustila da preduzme

blagovremeno.Povracaj u predjasnje stanje se trazi predlogom.To je sredstvo.Neki ovo sredstvo vide kao vanredni lijek. Potice iz rimskog prava u kome je bila oznacena kao restitution integrum. Za koje propustene radnje se moze traziti povracaj To su radnje koje su strogo vezane za rok ili rociste,a takvog su znacaja das u mogle biti relevantne za presudjenje.Rijec je o radnjaa za koje je predvidjen strogo prekluzivni rok,ili je za njihovo izvodjenje odredjeno posebno rociste. Ako tuzilac prepusti sudski rok za obezbjedjenje troskova ima za posledicu povlacenje tuzbe kojim propustom je prekludiran.Isto tako valja omoguciti povracaj ako stranka opravdano propusti sudski rok u kome je morala dopuniti ili ispraviti zalbu. Uslovi za povracaj u predjasnje stanje Uslovi za povracaj u predjasnje stanje su zakonom odredjeni.Do povracaja dolazi kad se ti uslovi ispune.U literturi ih oznacavaju kao pretpostavke.Po ZPP to su: 1.da postoji razlog propustanja koji ima za posledicu prekluziju, 2.da je propustanje opravdano i 3.da se povracaj trazi u zato predvidjenom roku,blagovremeno.Predlog je blagovremen ako je podnesen u roku.ZPP poznaje dva roka:subjektivni I objektivni. Subjektivni rok iznosi 15 dana.Pocinje teci od dana prestanka razloga koji je prouzrokovao propustanje.Po isteku 3 mjeseca od dana propustanja,povracaj se ni u kom slucajune ne moze zahtijevati.Rok od 3 mjeseca je objektivni. Ako se povracaj u predjasnje stanje predlaze sbog propustanja roka,predlagac je duzan da istovremeno sa podnosenjem predloga izvrsi propustenu radnju.U zakonu je povracaj tako postavljen da samo trazenje povracaja ne utice na tok parnice. Protiv rjesenja kojim se usvaja predlog za povracaj u predjasnje stanje,zalba nije dozvoljena.Troskove postupka koji su nastali povodom povracaja u predjasnje stanje snosi stranka koja je predlozila povracaj. PRETHODNO - INCIDENTNO PITANjE U toku trajanja parnicnog postupka moze se postaviti pitanje postojanja odnosno nepostojanja nekog pravnog odnosa,odnosno prava od koga zavisi postojanje spornog odnosa,odnosno odluka o tuzbenom zahtjevu.Tako pitanje je prema spornom zahtjevu prethodno (incidentno) pitanje.Ponekad se tice samo pojedinacnog a ne cijelog tuzbenog zahtjeva. prethodnom pitanju moze odluciti sud pred kojim se vodi parnica.Kao I svako pravilo I ovo ima svoje izuzetke.Kad se kao prethodno pitanje pojavi pitanje bracnog ili roditeljskog statusa,onda se parnica povodom koje su se javila ovakva prethodna pitanja prekida,a stranke upucuju da pitanje tog statusa rijese u posebnim parnicama.Sud prekida postuak I onda kad je kao pretono pitanje postavljeno pitanje odnosa ili prava o kome vec tece postupak pred nadleznim organom.Prekinuce postupak I onda kada se kao prethodno pitanje pojavi pitanje koje ukazuje da je ucinjeno krivicno djelo,s tim sto je prethodno duzan podnijeti prijavu nadleznom tuzilastvu. Ako o prethodnom pitanju rjesava sud pred kojim tece parnica onda odluka o tom pitanju ne djeluje mimo konkretnog spora,ne zahvata je pavosnaznost. prethodnom pitanju,sud moze da rijesi ako o tome nije vec odluceno pred nadleznim organom ili se o njemu ne vodi postupak.Tako npr:ako se u odredjenom svojinskom sporu ppojavi prethodno pitanju da li je zemljiste po kultutri suma ili nije,sud moze da to prethodno pitanje razrijesi I ako je non u nadleznostu upravnog organa.

GLAVNA RASPRAVA Okoncavajuci pripremno rociste,zivrsene su pripreme za dalji postupak koji ce se odvijati na rocistu za glavnu raspravu.Predsjednik vijeca zakazuje rociste za glavnu raspravu. Pismenim pozivom stranke se obavjestavaju o rocistu za glavnu raspravu ako nije odrano pripremno rociste,kao I kada na pripremnom rocistu nije zakazano rociste za glavnu raspravu. Pored stranaka na rociste se pozivaju svjedoci I vijestaci za koje je na pripremnom rocistu odluceno da budu pozvani.Ako nije bilo pripremnog rocista,predsjednik vijeca odlucuje koje ce svjedoke I vjestake pozvati. Rociste za glavnu raspravu mora biti zakazano tako da od obavjestenja ostaje najmanje 8 dana.Glavnu raspravu cine sva rocista koja se zakazuju u svrhu raspravljanja I dokazivanja u konkretnom postupku.Radnje preduzete od strane suda na ovim rocistima u svrhu obrazovanja procesne gradje za donosenje odluke sadrzina su te rasprave.Na ovom rocistu dolaze do izrazaja sva ncela parnicnog postupka,a posebno nacelo raspravnosti I kontradiktornosti. Rociste za glavnu raspravu se odvija javno.To je pravilo. Uslovi za odrzavanje glavne rasprave Glavna rasprava se moze odrzati samo nda ako su uredno pozvane parnicne stranke.Izostane li to prema kojoj od stranaka,rociste se ne mzoe odrzati.Ako bi bilo odrzano stetne spoljedice se mogu otkoniti u postupku pravnim ljekovima.Parnica se mora vratiti na polozaj prije rocista. Druga je I posebna situacija kad su stranke uredno pozvane,a niejsu pristupile rocistu.Tu treba razlikovati vise slucajeva I to: 1.ako nije dosao tuzenik,a ne stoje mogucnosti za presudu na osnovu izostanka,raspravljace se u njegovoj odsutnosti, 2.ako rocistu ne pristupi nijedan ni druga stranka,onda takva situacija vodi mirovanju.Mirovanju vodi I kada tuzilac nije dosao a tuzeni se ne upusta u parnicu ili se udalji sa rocista. 3.ako obe stranke ne pristupe rocistu za glavnu raspravu,a uredno su pozvane,onda je to situacija koja vodi mirovanju postupka. U odsutnosti obe strane moze se izvesti dokaz saslusanjem svjedoka zamolbenim putem preko drugog suda. Udaljenje stranke sa glavne rasprave zbog ometanja rada nije prepreka sa odrzavanje rasprave.U tom slucaju rasprava se odvija bez udaljene stranke.Ako ne postoji razlozi,sud moze I u tom slucaju raspravu odloziti.Za novo rociste poziva obje stranke. Rukovodjenje glavnom raspravom Glavna rasprava se vodi pred vijecem,a ovim rukovodi predsjednik vijeca.Vijece donosi rjesenje o izvodjenju dokaza,o iskljucenju javnosti,odlaganju I zakljucivanju rasprave itd.Predsjedniku vijeca pripda davanje I oduzimanje rijeci,objavljivanje odluke itd.U teoriji se to naziva rukovodjenje postupkom. U radnje takvog rukovodjenja spadaju:otvaranje rasprave,provjeravanje da li su stranke prisutne,a ako niejsu da li su uredno pozvane,provjerava da li su rocistu pristupili svjedoci I vjestaci,a oni koji nijesu,jesu li uredno pozvani,postavljanje pitanja svjedocima,vjestacima I strankama u vezi sa datim iskazima itd. Predsjednik vijeca u toku rasprave poucava stranke o njihovim procesnim pravima.Predsjednik vijeca nakon uzetih uskaza,preduzetih radnji I izvedenih dokaza,diktira u zapisnik,konsultuje o tim radnjama.Pored izlozenog,predsjednik se stara o odrzavanju reda na raspravi.Sto je ovlascen da onim koji ne postuju red I mir uputi opomenu. Predsjednik je duzan da upozori svjedoka na posljedice laznog svjedocenja,kao I prisutne na cuvanje tajne ako je odlukom suda,ili po zakonu iskljucena javnost. Pored ovoga predsjednik oglasava nakon sto su izvedeni svi potrebni dokazi,da je rasprava zakljucena.

Vijece u toku glavne rasprave donosi:odluke o izvodjenju dokaza,odluke po kojima seodbija predlog za izvodjenje dokaza,odluke o iskljucenju javnosti,odluke o zakljucenju I ponovnom otvaranju glavne rasprave itd.Vijece dlucuje o zabrani koju je izrekao predsjednik vijeca,a koja se odnosi na postavljanje pitanja.U vijecu se takodje donosi mjera udaljenja stranke sa rasprave. Tok glavne rasprave Glavna rasprava pocinje otvaranjem iste od strane predsjednika vijeca.Nakon otvaranja predsjednik objavljuje predmet raspravljanja I utvrdjuje da li su ispunjene pretpostavke za njeno odrzavanje.Ako je prije rasprave odrazno pripremno rociste,onda umjesto da stranke same izlazu svoje navode iz tuzbe I odgovora,predsjednik vijeca razmatra rezulate pripremnog rocista,a stranke mogu da isprave I dopune izvjestaj.Ako nije odrzano pripremno rociste,rocistee za glavnu raspravu pocinje iznosenjem od stranke stranaka navoda iz tuzbe I odgovora na tuzbu. Nakon izlaganja stranaka sud donosi rjesenje o izvodjenju dokazivanja.U rjesenju se mora naznaciti koji ce se dokazi izvesti.Poslije toga prelazi se na izvodjenje dokazivanja. Rasprava se zavrsava izlaganjem tuzioca I tuzenog.Poslednja izlaganja stranaka su oznacena kao davanje zavrsnih rijeci. Spajanje radi zajednickog raspravljanja Do spajanja po pravilu dolazi kad istovremeno pred istim sudom tece vise parnica izmedju istih stranaka,ili ako je ista stranka protivnik raznih tuzilaca,odnosno raznih tuzenih.Spajanjem parnica radi zajednickog raspravljanja,parnice ne gube samostalnost. Do spajanja moze doci I ako isti subjekat nema u svakoj od tih parnica istu stranacku ulogu.Tako u jednoj moze biti tuzilac,a u drugoj sa kojim se ova spaja tuzeni. Na spajanje nema znacaja to sto je za jedne parnice nadlezan sudija pojedinaca,a za druge sudsko vijece.O spajanju se odlucuje u formi rjesenja. Spajanjem vise parnica u jednu stvorena je mogucnost da se donese zajednicka odluka.Obrnut process od spajanja je razdvajanje.I ovdje se odlucuje u formi rjesenja.Kao I kod spajanja I rzadvajanje se moze napadati sao uz odluku o glavnoj stvari. Odlucivanje van rocista za glavnu raspravu Izmedju dva rocista za glavnu raspravu,predsjednik vijeca donosi niz rjesenja o incidentnim procesnim pitanjima.Evo nekih:o urednosti podnesaka,o postavljanju privremenog zastupnika,o otklanjanju neurednosti punomocja,o polaganju predujma troskova za izlazak I izvodjenje dokaza na licu mjesta,o obezbjedjenju parnicnih troskova,o dostavljanju pismena,o obezbjedjenju dokaza itd. Van rocista za glavnu raspravu sud je ovlascen da primi na zapisnik izjavu o poravnanju,da donese presudu na osnovu priznanja I na osnovu odricanja primanjem izjave o odricanju,da izrekne presudu na osnovu izostanka ako to nije bilo moguce da se ucini da prvom rocistu posto nije bilo dokaza da je tuzeni bio uredno pozvan. Odlaganje glavne rasprave Kad se zakazno rociste ne moze odrzati,rasprava se odlaze.Rasprava se odlaze ako se iz ovih ili onih razloga ne mogu izvesti svi dokazi za koje jesud oslucio da ih treba izvesti,kao I kad treba izvesti nove dokaze.O odlaganju se odlucuje rjesenjem.Protiv ovog rjesenja nije dozvoljena posebna zalba. Razlozi za odlaganje su mnogobornojni,a najcesce:kad treba izvesti novopredlozene dokaze,kad sud poziva stranku da se izjasni o nekim naknadnim pitanjima,kad zastupnik stranke ne pokazuje potreb I duznu paznju u zastupanju,kada punomocnik nije sposoban za vrsenje svoje duznosti,kad stranka I njen zastupnik nijesu u mogucnosti da se izjasne a nemaju punomocnika,kada je potrebno da se tuzeni pripremi za raspravljanje,kada se tuzeni brni protivtuzbom,kada je potrebno objasnjenje odredjenog organa u vezi sa slobodnim raspolaganjim stranaka ako postoji osnovna sumnja da raspolazu protivno zakonu I moralu itd. Odrzavanje reda na rocistu

Predsjednik vijeca se brine o odrzavanju reda.Ako se odrzavanje reda I mira dovede u pitanje npr;ako ucesnici galame,onda su moguce sledece mjere protiv njih:opomena,udaljenje iz sudnice I novcana kazna. Udaljavanje I novcanu kaznu izrice sudsko vijeceSankcija seizrice ako lice koje ucestvuje u postupku,ili kao slusalac prisustvuje raspravi,vrijedja sud ili druge ucesnike u postupku ili ometa rad ili se ne pokorava naredbama predsjednika vijeca u vezi sa radom.Udaljenje jedne stranke ne sprijecava raspravljanje s drugom-princip negativne litiskontestacije. Kazna udaljenja se ne izvrsava prema licu koje vrsi radnje u ime odrgana,npr:javnog tuzioca.Umjesto toga sud obavjestava organ u ime koga lice koje narusava red na rspravi,preduzima radnje u postupku,ili je stranka u postupku.Kad je udaljen advokat,pored stranke ciji je on punomocnik sud je duzan da obavijesti I advokatsku komoru. Zakljucenje glavne rasprave Kad sud nadje da je u toku rasprave izvedeno dovoljno dokaza za utvrdjivanje odlucnih cinejnica od znacaja za presudjenje,zakljucice raspravu.Zakljucice raspravu I kada stranke nemaju drugih predloga za dopunu postupka. Zakljucenje rasprave je posao vijeca,a odluku o zakljucenju saopstava predsjednik vijeca.Vijece moze zakljuciti raspravu kad je rpeostalo pribavljanje spisa drugog predmeta u kom slucaju ih sud po sluzbenoj duznosti pribavlja. Glavno rasprava ce se zakljuciti ako stranke prethodno pruze dokaz da su spor rijesile u vansudskom poravnanju. Rasprava se redovno zakljucuje kad je postupak okoncan davanjem zavrsnih rijeci.Poslednji se izjasnjava tuzeni. Ponovno otvaranje glavne rasprave U postupku dopune presude,kad vijece nadje da se o dijelu kojim se trazi dopuna nije ni raspravljalo ni odlucivalo,odlucice da otvori raspravu I o tom dijelu.Isto ce uciniti ako tako nadje u toku vijecanja I glasanja. Odluka o ponovnom otvaranju glavnee rasprave donosi se u formi rjesenja.Protiv ovog rjesenja nije dozovljena posebna zalba.