Nacionalni park Paklenicalea.hamradio.si/~s51kq/photo_album/Climbing_and...· Sanja Tišma, lokalni koordinator (IMO) · Željko Kramarić, stručnjak za izradu planova upravljanja

N a c i o n a l n i p a r k

PaklenicaP L A N U P R A V L J A N J A

Starigrad-Paklenica, listopad 2007.

PLAN UPRAVLJANJA NACIONALNOG PARKA PAKLENICA

2Nakladnik:

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Za nakladnika:

Mr.sc. Božo Biškupić

Urednik:

Zoran Šikić

Tehnički urednici:

Melani Marković, Ivan Tomljenović, Kornelija Pintarić

Lektura i korektura:

Apostrof d.o.o.

Fotografi je:

Arhiva Javne ustanove Nacionalni park Paklenica

Grafi čko oblikovanje i priprema za tisak:

Ermego d.o.o.

Tisak:

Arcode d.o.o.

Naklada:

200 primjeraka

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem XXXXXX

ISBN 978-953-

Izrada plana upravljanja fi nancirana je u okviru Projekta očuvanja krških ekoloških sustava – KEC, sredstvima darovnice (IBRD GEF TF 050539 HR) Globalnog fonda za zaštitu okoliša (GEF) putem Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) te sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

I Z R A Đ I VA Č I P L A N A U P R AV L J A N J A PA R K O M P R I R O D E V E L E B I T

3

Javna ustanova Nacionalni park Paklenica

· Gordan Lukač, stručni voditelj· Josipa Marasović, v.d. ravnateljica· Zlatko Marasović, stručni suradnik· Dragica Jović, voditeljica prezentacije

Projektni tim Agriconsulting, Italija

· Hana Blašković, direktorica projekta· Paolo Viskanić, voditelj Agriconsulting tima za

komponentu Biološke studije· Sanja Tišma, lokalni koordinator (IMO)· Željko Kramarić, stručnjak za izradu planova upravljanja· Silvija Kipson, suradnica na izradi planova upravljanja· Andrea Ruk, tajnica i prevoditeljica· Luigi Boitani, međunarodni stručnjak za izradu planova

upravljanja· John Grainger, međunarodni stručnjak za izradu planova

upravljanja· Peter Howard, međunarodni stručnjak za izradu planova

upravljanja

Terenska istraživanjaTim za fl oru· Toni Nikolić, koordinator tima za fl oru (PMF)· Sandro Bogdanović, član tima· Antun Alegro, član tima· Nina Vuković, unos podataka· Iva Dobrović· Ivana Rešetnik· Petra Cigić· Igor Boršić

Tim za faunu· Nikola Tvrtković, koordinator tima, zoolog, stručnjak za

šišmiše (HPM)· Igor Pavlinić, stručnjak za šišmiše· Draško Holcer, stručnjak za šišmiše· Nenad Vajdić, terenski suradnik za faunu· Marijana Vuković, zoolog, krška i šumska fauna, viši

preparator, inventarizacija noćnih leptira· Martina Šašić, entomolog· Franjo Perović, entomolog, inventarizacija vodenih

kukaca· Iva Mihoci, entomolog

· Vesna Tutiš, koordinatorica ornitološkog tima, Zavod za ornitologiju, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

· Davor Ćiković, ornitolog, Zavod za ornitologiju· Sanja Barišić, ornitolog, Zavod za ornitologiju· Dragan Radović, ornitolog, Zavod za ornitologiju· Ivan Budinski, ornitolog, Zavod za ornitologiju· Đuro Huber, koordinator tima za velike zvijeri· Josip Kusak, član tima za velike zvijeri· Tomislav Gomerčić, član tima za velike zvijeri· Goran Gužvica, član tima za velike zvijeri

Tim za biospeleologiju· Jana Bedek, biospeleolog, koordinatorica tima (HBSD)· Roman Ozimec, biospeleolog· Branko Jalžić, biospeleolog· Martina Pavlek, biospeleolog· Marko Lukić, student biologije· Predrag Rade, speleolog· Helena Bilandžija, biospeleolog

GIS/IT· Marija Bajica, koordinatorica tima (Oikon)· Siniša Tkalčec· Josip Križan· Martina Jelinić· Zoran Gregurić

Tim za staništa· Vladimir Kušan, pokrov zemljišta· Zrinka Mesić· Hrvoje Peternel

Jedinica za provedbu Projekta očuvanja krških ekoloških sustava (KEC)

· Kornelija Pintarić, voditeljica projekta KEC· Dijana Juroš, programska koordinatorica· Stella Šatalić, voditeljica za biološku raznolikost (studeni

2002. – siječanj 2007. godine)· Mirjana Stjepanović, stručnjak za nabavu i fi nancije

(rujan 2002. – ožujak 2007. godine)· Marijana Uzelac, stručnjak za nabavu i fi nancije (ožujak

– prosinac 2007. godine)· Melani Marković, stručna suradnica (ožujak – prosinac

2007. godine)· Ana-Antonija Barić, stručna suradnica

Izrađivači Plana upravljanja Nacionalnim parkom Paklenica


4

Riječ izdavača

Ministarstvo kulture i Svjetska banka, s ciljem unapređenja upravljanja zaštićenim područjima a posebno radi očuvanja krških ekoloških sustava Republike Hrvatske, proveli su u razdoblju 2003.-2007.g. Projekt očuvanja krških ekoloških sustava (Karst Ecosystem Conservation –KEC), fi nanciran sredstvima Fonda za globalni okoliš (GEF). U okviru projekta izrađeni su planovi upravljanja Nacionalnog park Risnjak, Nacionalnog parka Plitvička jezera, Nacionalnog parka Paklenica, Nacionalnog parka Sjeverni Velebit te Parka prirode Velebit.

Obveza izrade plana upravljanja za nacionalne parkove i parkove prirode proizlazi iz Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 70/05), koji određuje sadržaj plana upravljanja i način njegova donošenja. Planovi upravljanja parkovima obuhvaćenim KEC-om prvi su planovi upravljanja za zaštićena područja izrađeni u Republici Hrvatskoj. Format ovog plana upravljanja te metodologija njegove izrade dogovorena je na radionicama projekta KEC uz sudjelovanje brojnih dionika1 u razdoblju od 2003. do 2007. godine.

Plan upravljanja sastoji se od kratkog, sažetog strateškog dokumenta kojim se razrađuju strateške ciljevi i smjernice upravljanja, te od akcijskih planova. Akcijski planovi razrađuju strateške smjernice upravljanja i detaljno određuju način upravljanja na terenu te slijede viziju, misiju, politiku i opću strategiju upravljanja određenu planom upravljanja.

Planovi upravljanja pripremljeni su na temelju postojećih stručnih studija i podataka o stanju svakog pojedinog parka, a izvršena su i brojna dodatna istraživanja fl ore i faune te staništa, posebno u krškom podzemlju. Prikupljena je i uvažena dokumentacija iz područja prostornog planiranja, stanja lokalnog gospodarstva, prije svega turizma te su sa stanovništvom i dionicima u Parku i oko njega održavana mnogobrojna i stalna savjetovanja o svakoj fazi izrade plana upravljanja. Vizija, misija i ciljevi plana upravljanja predstavljani su široj javnosti svake godine na godišnjim radionicama projekta KEC u organizaciji Ministarstva i Javnih ustanova koje upravljaju ovim zaštićenim područjima.

Plan upravljanja Nacionalnog parka Risnjak, Nacionalnog parka Plitvička jezera, Nacionalnog parka Paklenica, Nacionalnog parka Sjeverni Velebit te Parka prirode Velebit izradio je tim tvrtke Agriconsulting iz Rima, u suradnji s hrvatskim stručnjacima te uz aktivno vođenje od strane uprava parkova. Vjerujemo da će planovi upravljanja iz KEC-a biti dobar obrazac za razvoj ovih strateških dokumenata u drugim hrvatskim zaštićenim područjima.

Ministarstvo kulture posebno zahvaljuje timu Svjetske banke na vođenju projekta i prijenosu međunarodnih iskustava djelatnicima Ministarstva i Javnih ustanova što je doprinijelo osposobljavanju domaćeg kadra za provedbu međunarodnih projekata.

Zahvaljujemo svim sudionicima procesa izrade Plana upravljanja na njihovu prilogu ovom dokumentu, jer je samo kroz usku suradnju svih sudionika bilo moguće raspraviti sve važne aspekte te u konačnici izraditi Plan upravljanja.

Mr.sc. Božo Biškupić

Ministar

1 Pojam dionici se uvriježio kao prijevod engleske riječi stakeholders, a odnosi se na sve zainteresirane strane u vezi s određenom problematikom (npr. mjesno stanovništvo, lokalnu samoupravu, nevladine udruge i sl.).

P R E D G O V O R

5

Predgovor

Tijekom posljednje dvije godine intenzivirane su aktivnost na izradi Plana upravljanja kojim su uz viziju, misiju i ciljeve upravljanja utvrđene aktivnosti i doneseni akcijski planovi za upravljanje Nacionalnim parkom Paklenica u sljedećem razdoblju od 10 godina. Posao je bio složen i prožet mnogobrojnim aktivnostima, radionicama kako s djelatnicima Nacionalnog parka tako i s interesnim skupinama (dionicima). Vrijedan je i broj ljudi i stručnjaka u timu koji su sudjelovali i dali svoj doprinos u izradi ovog Plana, njih 60-ak. Svakako, jedna od najvažnijih zadaća Plana upravljanja je uspostaviti sklad između zaštite prirode Nacionalnog parka, posjećivanja prostora i interesa lokalnog stanovništva, što ponekad i nije lako. Ipak, vjerujemo da je pred nama značajan strateški i planski dokument koji u poglavlju zonacije ukazuje na izuzetnu vrijednost i raznolikost prostora Nacionalnog parka Paklenica koji zavređuje najstrožu zaštitu i stalno vođenje brige o tom prostoru i s mogućnostima posjećivanja ali ne na štetu zaštite.

Prostor Nacionalnog parka posjećuju dvije skupine posjetitelja: penjači (alpinisti) i šetači (planinari). Dosadašnje vrijednosti godišnjeg broja posjetitelja prelazile su broj od 100.000, pa se ukazala potreba za utvrđivanjem kapaciteta u odnosu na broj posjetitelja (carryng capacity) u pojedinim dijelovima i zonama Nacionalnog parka, posebno u najposjećenijim dijelovima poput kanjonima Velike i Male Paklenice, centralnim dijelovima Nacionalnog parka, špilji Manitoj peći i u vršnim dijelovima između Struga, preko Vaganskog vrha, Segestina, Malovana i Svetog brda. Zbog toga su u poglavlju zonacije detaljno opisane zone, njihova namjena, dopuštene aktivnosti i ograničenja.

Akcijski planovi, njih 11, jasno utvrđuju aktivnosti u sljedećem 10-godišnjem razdoblju, od očuvanja i zaštite šumskih ekosustava pa do zaštite travnjaka ili reintrodukcije bjeloglavog supa. Poglavlje monitoring razrađuje praćenje stanja prirode na temelju bogatstva i raznolikosti ornitofaune, praćenju tragova velikih zvijeri i monitoring špilja.

Provođenje Plana upravljanja u praksi ovisit će o angažmanu svih službi i djelatnika Nacionalnog parka te o raspoloživim sredstvima, a bazirati će se na godišnjim planovima zaštite, očuvanja, korištenja i promicanja zaštićenog područja i isplaniranim aktivnostima. Njegova revizija je nakon 5 godina kako bi se uskladile aktivnosti i utvrdilo u kojoj mjeri se aktivnosti zacrtane u Planu upravljanja i u akcijskim planovima provode radi postizanja donesenih ciljeva te jesu li aktivnosti u skladu s vizijom Nacionalnog parka. Vjerujemo da će Plan upravljanja biti odličan obrazac za izrađivanje planova upravljanja u ostalim zaštićenim područjima.

Josipa Marasović, v.d. ravnateljica


6Nacionalni park Paklenica

Osnovni podaci

Naziv zaštićenog područja: Paklenica

Kategorija zaštićenog područja: Nacionalni park

Datum proglašenja zaštićenog područja: 19. listopada 1949. godine

Akt o proglašenju zaštite:

Zakon o proglašenju šume Paklenica nacionalnim parkom(Narodne novine br. 84/49)Zakon o izmjenama Zakona o proglašenju šume Paklenica nacionalnim parkom (Narodne novine br. 15/97)

Ukupna površina: 95 km2*

Prostorni plan:Odluka o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka Paklenica (Narodne novine br. 23/01)

Plansko razdoblje Prostornog plana: 10 godina

Datum donošenja Plana upravljanja: 4. listopad 2007. godine

Plansko razdoblje/revizija Plana upravljanja: 10 godina/ revizija nakon 5 godina

Podaci o Upravi Nacionalnog parka

Uprava: Javna ustanova Nacionalnog parka Paklenica

Adresa: Dr. F. Tuđmana 14a, Starigrad-Paklenica

Telefon: + 385 23 36 91 55; 36 92 02

Fax: + 385 23 35 91 33

e-mail: [email protected]

Statut Javne ustanove:Statut Javne ustanove Nacionalnog parka Paklenica, Upravno vijeće 12 svibnja 2006. godine

Pravilnik o unutarnjem redu:Pravilnik o unutarnjem redu u Nacionalnom parku Paklenica (Narodne novine br. 76/00)

* Postoje razlike u površini Nacionalnog parka u odnosu na Prostorni plan iz 2001. godine, uslijed preciznijih metoda mjerenja pomoću GIS-a.

S A D R Ž A J

7

Sadržaj

1 Uvod 1

1.1. Nacionalni Park Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

1.2. Nacionalni park Paklenica u međunarodnom kontekstu . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

1.3. Vizija Nacionalnog parka Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

2 TRENUTNo Stanje I VRIJEDNOSTI NACIONALNOG PARKA pAKLENICA . . . . . . . . . . . . 6

2.1. Institucionalni i zakonodavni okvir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

2.1.1 Zakonodavni okvir Plana upravljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

2.1.2. Planski dokumenti u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

2.1.3. Nadležna ministarstva i institucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

2.2. Javna ustanova Nacionalni park Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

2.2.1. Organizacijska struktura Nacionalnog parka Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

2.2.2. Postojeća infrastruktura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

2.2.3. Trenutna fi nancijska situacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

2.3. Prirodne vrijednosti Nacionalnog parka Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

2.3.1. Geologija, hidrologija i tlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

2.3.2. Klima 11

2.3.3. Krajobraz 11

2.3.4. Zemljišni pokrov 12

2.3.5. Staništa 12

2.3.5.1. Biljne zajednice 13

2.3.5.2. Podzemlje 15

2.3.6. Flora 16

2.3.7. Fauna 17

2.3.7.1. Fauna sitnih terestričkih kralješnjaka i šišmiša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

2.3.7.2. Danji leptiri 18

2.3.7.3. Ptice 19

2.3.7.3. Veliki sisavci 19

2.3.7.4. Fauna vodenih staništa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

2.3.7.5. Speleofauna 21

2.3.7.6. Fauna ostalih skupina životinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

2.3.8. Ekološka mreža na području Nacionalnog parka Paklenica . . . . . . . . . . . . . . . 22


82.4.Stanovništvo i kulturna baština na području Nacionalnog parka Paklenica . . . . . . . . . . 25

2.4.1. Stanovništvo 25

2.4.2. Kulturna baština 26

2.5. Posjetitelji i turizam 26

3 TemeljNi ciljevi upravljanja nacionalnim parkom Pklenica . . . . . . . . . . . . . . . . 31

3.1. Ciljevi i mjere 31

3.1.1. Općenito 31

3.1.2. Očuvanje biološke raznolikosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

3.1.2.1. Travnjaci 32

3.1.2.2. Šume 32

3.1.2.3. Vodeni ekosustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

3.1.2.4. Podzemni ekosustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

3.1.3. Kulturna baština 33

3.1.4. Posjetitelji i posjećivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

3.1.4.1. Penjači i planinari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

3.1.4.2. Interpretacija i edukacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

3.1.4.3. Marketing i promocija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

3.1.4.4. Pristup posjetitelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

3.1.5. Registar ugroženih vrsta i praćenje njihova stanja (monitoring) . . . . . . . . . . . . . 35

3.1.6. Sudjelovanje javnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

3.2. Koncept zoniranja 36

3.2.1. Zoniranje u Nacionalnom parku Paklenica i upravljanje po zonama . . . . . . . . . . . . 36

4 Provedba plana upravljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

4.1. Povezanost s ostalim planskim dokumentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

4.1.1. Razlike između Prostornog plana i Plana upravljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

4.2. Akcijski planovi 58

4.2.1. Pregled prioritetnih akcijskih planova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

4.2.1.1. Krajobrazna i biološka raznolikost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

4.2.1.2. Sustav posjećivanja i ponuda Nacionalnog parka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

4.2.2.3. Infrastruktura 61

4.2.2.4. Kulturna baština 61

4.3. Financijski aspekti i procjena troškova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

4.4. Praćenje stanja (monitoring) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

S A D R Ž A J

94.4.1. Praćenje stanja aktivnosti iz Plana upravljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

4.4.2. Praćenje stanja broja posjetitelja i njihovog zadovoljstva . . . . . . . . . . . . . . . . 65

4.4.3. Praćenje stanja promjene krajobraza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

4.4.4. Praćenje stanja odabranih svojti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

4.5. Prilagodljivo upravljanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

4.6. Suradnja Parka s ostalim parkovima Velebita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

5 Bibliografi ja 68

6 Prilozi 72


10

1 . U V O D

11

1 UVOD

1.1. Nacionalni Park Paklenica

Šuma Paklenica je 1949. godine s dijelovima kanjona Velike i Male Paklenice, kao predjelima naročite prirodne ljepote i znanstvenog značaja, proglašena Nacionalnim parkom. Kanjon Velike Paklenice, kao jedan od najmoćnijih reljefnih izraza Velebita i temeljnih fenomena Nacionalnog parka Paklenica, istaknut je i na logotipu Parka.

Područje Nacionalnog parka Paklenica prostire se na primorskoj padini južnog Velebita neposredno iznad naselja Marasovići do zone najviših planinskih vrhova (Vaganski vrh, Babin vrh, Sveto brdo) – između 15°23’ i 15°35’ istočne geografske dužine te između 44°18’ i 44°25’ sjeverne geografske širine.

Nacionalni park najvećim je dijelom (64 km2) smješten na području Zadarske županije te manjim dijelom (31 km2) na području Ličko – senjske županije. Prostor Nacionalnog parka nalazi se u atraktivnoj turističkoj zoni istočnog dijela jadranske obale. U neposrednoj blizini Parka se nalaze naselja Starigrad-Paklenica i Seline, dok je najbliži grad Zadar udaljen 45 km. Površina Parka iznosi 95 km2 te je u potpunosti omeđen Parkom prirode Velebit, koji obuhvaća cijelu planinu Velebit.

Velebit je najveća hrvatska planina dinarskog sustava, koji se pruža od istočnih Alpa do Šarsko-pindskog gorja. Ukupna je dužina Velebita oko 145 km, a širina se kreće u rasponu od 10 do 30 km. Površina Velebita je

Slika 1. Položaj Nacionalnog parka Paklenica u Republici Hrvatskoj.


12veća od 2200 km2. Nacionalni park Paklenica se proteže južnim Velebitom, na nadmorskoj visini u rasponu od 30 do 1757 m tj. do najvišeg velebitskog vrha, Vaganskog vrha te se odlikuje iznimnim bogatstvom geomorfoloških pojava i oblika, raznolikim biljnim i životinjskim svijetom, atraktivnim krajobrazima i netaknutom prirodom.

Budući da najveći dio Parka izgrađuju karbonatne stijene – vapnenci, dolomiti i karbonatne breče, područje obiluje neizmjernim bogatstvom krških reljefnih oblika kao što su škrape, ponikve, kukovi, žlibe, kamenice, krški bunari i sige, a od speleoloških objekata važne su špilje i jame. Na području Parka zabilježeno je 76 speleoloških objekata, među kojima se veličinom i bogatstvom podzemnih ukrasa ističu špilje Manita peć i Jama Vodarica. Premda voda u kršu rijetko teče površinski, zbog krških karakteristika i njenog poniranja kroz pukotine u podzemlje, na području postoje dva stalna i nekoliko povremenih tokova i više stalnih izvora.

Šume, koje su imale velik utjecaj na proglašenje Paklenice Nacionalnim parkom, prekrivaju više od polovice površine Nacionalnog parka i zastupljene su velikim bogatstvom šumskih zajednica. Veliku vrijednost Parku daju stare šume bukve kao i autohtone šume crnog bora. Ime Paklenica potječe od smole crnog bora, tzv. pakline, koja se vadila iz zasječenih stabala crnog bora. Smola se upotrebljavala za luč, osvjetljavanje, potpalu, zacjeljivanje rana i premazivanje brodova. Od nešumske vegetacije u Parku osobito je važna vegetacija pukotina stijena, litica i točila u kojoj raste najveći broj velebitskih endema. Za područje Parka može se u ovom trenutku izdvojiti 67 endemičnih biljnih svojti, što iznosi 6.1% ukupne fl ore čime se područje Parka svrstava u jedno od središta endemizma u Hrvatskoj.

Životinjski je svijet također bogat i raznolik. Od beskralješnjaka posebno je bogata skupina kukaca (Insecta). U ovoj skupini se ističu danji leptiri (Lepidoptera). Posebno su česte i zanimljive vrste uskršnji leptir (Zerynthia polyxena), apolon (Parnassius apollo, Parnassius mnemosynae) i rijetke vrste, vaganski okaš (Erebia gorge vagana). Izuzetna je brojnost drugih vrsta leptira poput Limenitis reducta, Argynnis paphia i Melanargia galathea što ukazuje na očuvanost prirodnih ekosustava. U potoku Velike Paklenice obitava manja populacija riječnog raka (Astacus astacus). Podzemna fauna je posebno bogata i raznolika, a odlikuje se mnogobrojnim endemima. U špilji Manitoj peći prvi je puta pronađen endemski pauk Histopona egonpretneri, lažištipavac Chthonius (Chthonius) radjai i račić Bogidiella sketi. Sniježnica nasuprot Babinog vrha je locus tipicus kornjaša Astagobius angustatus vukusici. Brojnošću vrsta među kralješnjacima se naročito ističu ptice. Do sada je na širem području Nacionalnog parka zabilježeno 225 vrsta ptica, od kojih su 102 vrste gnjezdarice. Najveću vrijednost Parku daju petrofi lne ptičje vrste, gnjezdarice stijena i litica, kao suri orao (Aquila chrysaetos), sivi sokol (Falco peregrinus), orao zmijar (Circaetus gallicus), ušara (Bubo bubo) i gavran (Corvus corax). Dodatno, od velikih grabežljivaca ovdje su zabilježeni smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), divlja mačka (Felis sylvestris) te, povremeno, ris (Lynx lynx). Od velikih biljojeda značajni su divokoza (Rupicapra rupicapra), srna (Capreolus capreolus) i jelen (Cervus elaphus) čiji je broj u porastu.

Prisutnost čovjeka na ovom prostoru može se pratiti od prapovijesti, na što ukazuju arheološki nalazi iz starijeg neolitika kao i obiman materijal iz brončanog i željeznog doba. Od ostale kulturne baštine na području Nacionalnog parka ističu se mlinice, mirila, suhozidovi i ruševine starih stočarskih stanova, koji svjedoče o prošlim vremenima u kojima je ovo područje naseljavalo znatno veći broj ljudi.

U Nacionalnom parku postoji oko 150 km planinarskih staza i putova. Ujedno, ovo se područje smatra najznačajnijim hrvatskim penjačkim centrom, poznatim u europskim, pa i svjetskim razmjerima, s oko 368 opremljenih i uređenih smjerova različitih težina i dužina, od kojih je najpoznatija stijena Anića kuk (visina vertikale stijene na nekim dijelovima iznosi 400 m). Godišnje Nacionalni park posjeti više od 100.000 posjetitelja, od čega više od 30% čine penjači/alpinisti.

Nacionalni park Paklenica veliku pažnju poklanja znanstveno-istraživačkom radu i edukaciji, naročito mladih. Park je uspostavio dobru suradnju s mnogim institucijama, nevladinim organizacijama i pojedincima, na domaćoj i međunarodnoj razini.

1 . U V O D

13

1.2. Nacionalni park Paklenica u međunarodnom kontekstu

Krški predjeli gorske Hrvatske predstavljaju prirodno bogatstvo od izuzetnog značaja za Europu i svijet. Područje je bogato endemskim vrstama i staništima, a morfologija terena i njena hidrologija vrlo su specifi čni. Iako je krško područje, naročito u gorskoj Hrvatskoj, relativno dobro očuvano, zbog izuzetne osjetljivosti potrebno mu je posvetiti posebnu pažnju kroz strateško planiranje razvoja i uključivanja mjera zaštite, kako biološke tako i krajobrazne raznolikosti, u sve ljudske djelatnosti u regiji.

Upravo iz tih razloga Nacionalni park Paklenica postao je korisnikom sredstava Projekta očuvanja krških ekoloških sustava-KEC fi nanciranog sredstvima darovnice (IBRD GEF TF 050539 HR) Globalnog fonda za

Slika 2. Granice Nacionalnog parka Paklenica.

Legenda

Granica parka

Planinska staza


14zaštitu okoliša (GEF). Osnovni cilj Projekta očuvanja krških ekoloških sustava bio je zaštita biološke raznolikosti i omogućavanje održivog razvoja lokalne zajednice temeljem raspoloživih prirodnih bogatstava. To je uključivalo jačanje institucionalnih i stručnih sposobnosti za očuvanje biološke raznolikosti, poboljšanje upravljanja zaštićenim područjima i promociju poduzetničkih i turističkih aktivnosti koje podupiru održivo korištenje i očuvanje prirodnih bogatstava.

U okviru Ekološke mreže, Nacionalni park Paklenica određen je kao jezgra od međunarodne važnosti, a predstavlja i potencijalno područje ekološke mreže Natura 2000. Nadalje, planina Velebit je dio međunarodne mreže rezervata biosfere, u okviru UNESCO-vog programa Čovjek i biosfera (MAB), a međunarodna nevladina organizacija WWF uključila je Velebit na listu 10 žarišnih točaka („hot-spots“) u okviru programa zaštite šuma na području Sredozemlja Mediterranean Forests.

1.3. Vizija Nacionalnog parka Paklenica

Vizija Nacionalnog parka Paklenica povezuje sve interesne skupine i dionike u osiguranju kvalitetnije budućnosti, kako Nacionalnog parka tako i lokalne zajednice. Sve upravljačke aktivnosti moraju zato biti u potpunom suglasju s ovom vizijom jer ona odražava svrhu Nacionalnog parka i ciljeve upravljanja.

Javna ustanova Nacionalnog parka, u suradnji sa dionicima, odredila je sljedeću viziju:

Nacionalni park ozbiljno shvaća ulogu pokretača održivog razvoja u regiji i prostora koji pruža nova iskustva posjetiteljima, naročito što se tiče prirodnih vrijednosti i mogućnosti rekreacije. Također, vizijom se posebno ističe edukativna uloga Nacionalnog parka.

Temeljem vizije donosi se svaka odluka u Nacionalnom parku, a sve aktivnosti moraju voditi ostvarenju dugoročne vizije. Kako bi se vizija ostvarila, utvrđeni su sljedeći dugoročni ciljevi:

� Očuvati i unaprijediti jedinstvenu kršku krajobraznu i biološku raznolikost omogućujući neometane prirodne procese i osiguravajući zaštitu područja s neznatnim ljudskim utjecajem.

� Omogućiti lokalnoj zajednici suradnju s Upravom Nacionalnog parka, a posjetiteljima omogućiti da istinski dožive, razumiju i cijene prirodne i kulturne vrijednosti Nacionalnog parka.

Nacionalni park Paklenica ostaje najjači izražaj Velebita kao najveće

hrvatske planine, koja je uz to i mitska, s izuzetnim fl orističkim, faunističkim

te geomorfološkim vrijednostima. Ima značajnu turističko-rekreacijsku

funkciju, organiziranu na principima održivosti i provođenju edukacije na

svim razinama.

1 . U V O D

15Ciljevi defi nirani tijekom izrade Plana upravljanja istovjetni su izvornim ciljevima zbog kojih je Nacionalni park osnovan. To se naročito odnosi na očuvanje prirode s naglaskom na očuvanje vrijednih pakleničkih šuma te edukaciju i rekreaciju posjetitelja. Novi vid koji se uvodi ovim Planom upravljanja je očuvanje divljine kao posebne značajke Nacionalnog parka i mogućnost njenog vrednovanja za održivi razvoj lokalnih zajednica te njihovo sudjelovanje u očuvanju i upravljanju zaštićenim područjem.

Nacionalni park Paklenica odlikuje se visokovrijednim i raznolikim krajobrazima s izraženim netaknutim i nepromijenjenim značajkama krša. Velik dio Nacionalnog parka nije aktivno korišten tijekom proteklih nekoliko desetljeća, dok su drugi dijelovi bili pod utjecajem ljudskih djelatnosti (npr. visokoplaninski travnjaci). Područje Nacionalnog parka zasigurno će se vremenom mijenjati, ali sve interesne skupine uključene u upravljanje područjem moraju osigurati provedbu tih promjena na način kojim će Nacionalni park očuvati svoj značaj te prirodne vrijednosti i kulturnu baštinu.

Tri su temeljna cilja predviđena za dugoročno održivo upravljanje Nacionalnim parkom:

� Očuvanje – trajno očuvati i unaprijediti prirodne vrijednosti i raznolikost te kulturnu baštinu.

� Edukacija i rekreacija – promovirati mogućnosti za razumijevanje važnosti očuvanja zaštite prirodnih vrijednosti i kulturne baštine te uživanje u netaknutoj prirodi i ostalim posebnim kvalitetama Nacionalnog parka.

� Jačanje lokalne zajednice – pojačati započetu suradnju s lokalnom zajednicom u održivom korištenju prirodnih dobara s ciljem regionalnog gospodarskog rasta i razvoja, osiguravanja održivog prihoda te otvaranja novih radnih mjesta.


16

2 . T R E N U T N O S TA N J E I V R I J E D N O S T I N A C I O N A L N O G PA R K A PA K L E N I C A

17

2 TRENUTNO STANJE I VRIJEDNOSTI

NACIONALNOG PARKA PAKLENICA

2.1. Institucionalni i zakonodavni okvir

2.1.1. Zakonodavni okvir Plana upravljanjaZaštita prirode u Republici Hrvatskoj uređena je velikim brojem pravnih propisa. Osnovni pravni propis kojim se uređuje očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti je Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine br. 70/05). Ovim Zakonom su defi nirane kategorije zaštićenih područja i način upravljanja zaštićenim područjima kao i osnovni dokumenti za upravljanje zaštićenim područjima.

Nacionalnim parkovima i parkovima prirode upravljaju Javne ustanove koje osniva Vlada Republike Hrvatske. Obvezu izrade plana upravljanja propisuje Zakon u članku 80. Plan upravljanja donosi Upravno vijeće Javne ustanove, uz suglasnost Ministarstva kulture i prethodno stručno mišljenje Državnog zavoda za zaštitu prirode, za razdoblje od 10 godina. Tijekom izrade plana upravljanja osigurava se sudjelovanje javnosti. Plan upravljanja provodi se kroz godišnje programe zaštite, očuvanja, korištenja i promicanja zaštićenog područja.

Zakon o zaštiti prirode – Narodne novine br. 70/05

Članak 80.

1) Upravljanje strogim rezervatom, nacionalnim parkom, parkom prirode, regionalnim parkom, posebnim rezervatom i zaštićenim krajobrazom provodi se na temelju plana upravljanja.

2) Plan upravljanja donosi se za razdoblje od deset godina.

3) Plan upravljanja određuje razvojne smjernice, način izvođenja zaštite, korištenja i upravljanja zaštićenim područjem, te pobliže smjernice za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti zaštićenog područja uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva.

4) Pravne i fi zičke osobe koje obavljaju djelatnosti u zaštićenom području dužne su se pridržavati plana upravljanja.

5) Nakon proteka razdoblja od pet godina analizira se provedba plana upravljanja i ostvareni rezultati te se po potrebi obavlja revizija plana upravljanja na način i u postupku kako je to propisano za njegovo donošenje.

Pored Plana upravljanja i godišnjih programa, upravljanje zaštićenim područjima uređeno je i Pravilnikom o unutarnjem redu kojim su defi nirana pitanja i mjere zaštite, očuvanja i unaprjeđenja i korištenja zaštićenih područja.

Osim Zakona o zaštiti prirode, prilikom izrade ovog Plana upravljanja uzeti su u obzir svi važeći zakonski i podzakonski akti te dokumenti koji reguliraju upravljanje zaštićenim područjima. (Prilog 1)


182.1.2. Planski dokumenti u HrvatskojHrvatski Sabor proglašava nacionalne parkove i parkove prirode te donosi prostorne planove za područja posebnih obilježja, nacionalne parkove i parkove prirode. Prostorni planovi su postali obavezni tijekom sedamdesetih godina kao glavni instrument planiranja i očuvanja zaštićenih područja u Hrvatskoj, a izrađuju ih županijski zavodi za prostorno uređenje koji su u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Prostorni planovi uključuju organizaciju, korištenje i namjenu prostora, kao i politike očuvanja za određena područja parkova, te zoniranje prema različitim tipovima korištenja. Kako prostorne planove za nacionalne parkove i parkove prirode donosi Hrvatski Sabor, oni su temeljni zakonski dokument za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode u Hrvatskoj.

Prostorni plan Nacionalnog parka Paklenica donesen je 08. ožujka 2001. godine (Narodne novine br. 23/01), a izradio ga je Županijski zavod za prostorno uređenje Zadarske županije. Ovaj Plan upravljanja rađen je u uskoj suradnji sa Zavodom, kako bi se uskladio Prostorni plan i Plan upravljanja.

2.1.3. Nadležna ministarstva i institucijeDo početka 2004. godine djelokrug zaštite prirode i sve aktivnosti vezane za upravljanje zaštićenim područjima bili su u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. S promjenom ustrojstva državne uprave u siječnju 2004. godine, poslovi vezani za zaštitu prirode preneseni su u nadležnost Ministarstva kulture.

Ministarstvo kulture, u okviru kojeg je ustrojena Uprava za zaštitu prirode, nadležno je za provedbu Zakona o zaštiti prirode i međunarodnih konvencija iz područja zaštite prirode, za koordinaciju upravnih i stručnih poslova vezanih uz zaštitu prirode te za planiranje održivog korištenja prirodnih dobara.

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, iako nije direktno uključeno u proces izrade planova upravljanja za zaštićena područja, ima veliku odgovornost za razvoj zaštićenih područja kroz koordinaciju izrade prostornih planova u suradnji sa županijskim zavodima za prostorno uređenje i kroz inspekciju istih.

Državni zavod za zaštitu prirode obavlja stručne poslove zaštite prirode u Republici Hrvatskoj.

Tijekom izrade Plana upravljanja uzeti su u obzir i obrađeni važni podaci dobiveni od ostalih ministarstava, tijela državne i lokalne uprave i samouprave.

2.2. Javna ustanova Nacionalni park Paklenica

2.2.1. Organizacijska struktura Nacionalnog parka PaklenicaNacionalnim parkom Paklenica upravlja Javna ustanova u nadležnosti Ministarstva kulture. Djelatnost Ustanove uključuje zaštitu, održavanje i promicanje Nacionalnog parka u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara te nadzor nad provođenjem uvjeta i mjera zaštite prirode na zaštićenom području.

Tijela javne ustanove čine Upravno vijeće, ravnatelj i stručni voditelj. Upravno vijeće upravlja Ustanovom, a poslovanje Ustanove organizira i vodi ravnatelj kojeg imenuje Ministar nadležan za poslove zaštite prirode


19na razdoblje od četiri godine. Stručni rad Ustanove vodi stručni voditelj. Unutarnje ustrojstvo, djelokrug i način rada Ustanove određen je Statutom te Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada.

Radi osiguranja skladnog, stručnog i sustavnog obavljanja djelatnosti ustanove u upravljanju Nacionalnim parkom Paklenica, ustanova je podijeljena u 5 službi kojima upravlja Ured ravnatelja.

Unutarnje ustrojstvene jedinice Ustanove su:

� Ured ravnatelja,

� Služba stručnih poslova zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja Nacionalnog parka,

� Služba nadzora,

� Služba za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko-turističku djelatnost,

� Tehnička služba i služba održavanja i

� Služba općih i zajedničkih poslova.

U Javnoj ustanovi Nacionalnog parka Paklenica (prosinac 2006. godine) trenutno su zaposlena ukupno 33 djelatnika/ice (Slika 3). Od toga se 20 fi nancira iz državnog proračuna, a ostali iz prihoda Nacionalnog parka. Sa sezonskim radnicima, broj kroz godinu varira ukupno između 35 i 40. Optimalno stanje bi bila mogućnost popunjavanja svih sistematiziranih radnih mjesta predviđenih Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada, a po istom je sistematizirano ukupno 47 radnih mjesta. Uprava Nacionalnog parka procjenjuje kako je trenutno zadovoljena tzv. tehnička razina službe Nacionalnog parka, dok je za zadovoljenje stručne razine nužno popunjavanje službe zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja Nacionalnog parka.

Sllika 3. Organizacijska struktura Nacionalnog parka Paklenica predviđena temeljem Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada, s planiranim (u zagradi) i stvarnim brojem djelatnika (prosinac 2006.god).

Služba stručnih poslova zaštite,

održavanja, očuvanja,

promicanja i korištenja NP

(7) 3

Služba općih i zajedničkih

poslova(7) 3

Ured ravnatelja

(3) 2

Služba nadzora(4) 3

Služba za promidžbene

aktivnosti i ugostiteljsko-

turističku djelatnost

(14) 10

Tehnička služba i služba održavanja

(12) 12


202.2.2. Postojeća infrastrukturaJavna ustanova Nacionalni park Paklenica posjeduje niz zgrada i drugih objekata koje se koriste u administrativne, turističke, edukativne ili protupožarne svrhe (Tablica 1).

Tablica 1. Pregled infrastrukture u vlasništvu Javne ustanove.

Objekti

Naziv Opis

Šumarska kuća Lugarnica Smještena je u kanjonu V. Paklenice, pola sata hoda na putu do planinarskog doma.

Upravno-informacijska zgrada s gospodarskim objektima

Zgrada s uredima Nacionalnog parka u Starigrad-Paklenici te pomoćni prostori (garaža, skladište, sanitarije, recepcija kampa).

Autokamp Prostor oko upravne zgrade u Starigrad-Paklenici.

Protupožarno skladište Skladište za protupožarna sredstva i opremu.

Poslovni prostor I u Starigrad-Paklenici Pored upravne zgrade, u najmu (trenutno poslovnica banke).

Poslovni prostor II u Starigrad-Paklenici Pored upravne zgrade, u najmu (trenutno kafi ć).

Suvenirnica Na južnom ulazu u bunkere u Velikoj Paklenici, u najmu.

Ulazna recepcija Velika Paklenica Objekt na ulazu u kanjon Velike Paklenice.

Edukacijski centar Mala Paklenica Objekt na ulazu u Malu Paklenicu.

Planinarsko sklonište Ivine vodice Planinarsko sklonište.

Bunkeri Bunkeri u kanjonu Velike Paklenice, trenutno se preuređuju u posjetiteljski centar.

Protupožarna postaja Crni vrh Automatska postaja za detekciju požara s video-kamerama.

Etno-kuća MarasovićiTradicionalna kuća u Marasovićima, informacijska točka Parka sa suvenirnicom i ugostiteljskim objektom – konobom.

Prometna infrastruktura

Naziv Opis

Prilazna cesta Cesta unutar granica Nacionalnog parka (2 km).

2.2.3. Trenutna fi nancijska situacijaKako bi se dao uvid u fi nancijsku situaciju Javne ustanove, u tablici 2 prikazani su ukupni prihodi i rashodi za razdoblje od 1999. do 2005. godine. Glavna poglavlja proračuna za 2006. godinu prikazana su u tablici 3.

Tablica 2. Godišnji proračun Nacionalnog parka Paklenica od 1999. do 2006. god.

Proračun Nacionalnog parka Paklenica (HRK)

Godina Vlastiti prihodi Državni proračun Ostalo Ukupno

1999. 804.849,00 2.242.563,00 80.295,00 3.127.707,00

2000. 1.555.591,00 1.938.464,00 407.889,00 3.901.944,00

2001. 2.078.423,00 2.401.228,00 520.009,00 4.999.660,00

2002. 2.573.619,00 2.691.319,00 139.753,00 5.404.691,00

2003. 2.875.878,00 2.751.385,00 171.094,00 5.798.357,00

2004. 2.948.440,00 2.460.798,00 132.979,00 5.542.217,00

2005. 3.398.084,00 4.263.781,00 982.618,00 8.644.483,00

2006. 3.156.460,00 5.087.101,00 320.314,00 10.958.824,00


21Tablica 3. Pregled prihoda i rashoda Javne ustanove za 2006. godinu.

Opis Iznos (u HRK) Postotak (%)

Prihodi 10.958.824,00 100

Prihodi iz državnog proračuna 5.087.701,00 46,31

Prihodi iz vlastitih aktivnosti 3.156.460,00 28,73

Pomoć od fi nancijskih subjekata 41.696,00 0,38

Prihodi od fi nancijske imovine 7.679,00 0,07

Tekuće donacije 355.000,00 3,23

Prihodi od prodaja proizvedene dugotrajne imovine 337.888,00 3,08

Primici od zaduživanja 2.000.000,00 18,21

Rashodi 12.776.053,00 100

Rashodi za zaposlene 2.628.058,00 20,57

Rashodi za materijal, energiju i usluge 1.599.751,00 12,52

Ostali rashodi poslovanja 320.414,00 2,51

Financijski rashodi 103.246,00 0,81

Tekuće donacije 45.500,00 0,36

Rashodi za nabavu nefi nancijske imovine 7.937.175,00 62,13

Izdaci za fi nancijsku imovinu i otplate zajmova 142.009,00 1,11

2.3. Prirodne vrijednosti Nacionalnog parka Paklenica

2.3.1. Geologija, hidrologija i tloPodručje Nacionalnog parka Paklenica pripada jednoj od najdojmljivijih krških cjelina u svijetu, dinarskom kršu, obilježenim za krš osebujnim geološkim, geomorfološkim i hidrološkim osobinama. Park obiluje brojnim oblicima krškog reljefa kao što su škrape, ponikve, kukovi, žlibe, kamenice, krški bunari i sige, a od speleoloških objekata špilje i jame. Kamenice sa škrapama i žlibama osobito su lijepo razvijene u području Bojinca, dok su na Buljmi krški oblici nastali utjecajem glacijacije, što je vidljivo u obliku mnogobrojnih morenskih nanosa.

Na području Nacionalnog parka prevladavaju karbonatne stijene – vapnenci, dolomiti i breče. Najveći dio Parka, uključujući vršni dio, građen je od karbonatnih naslaga jurske starosti, dok niže dijelove jugozapadne padine izgrađuju karbonatne naslage kredne i paleogenske starosti. Uz paklenički uzdužni rasjed, u izvorišnom dijelu doline Velike i Male Paklenice, Orljače i Brezimenjače utvrđene su karbonatne i klastične naslage trijaske i paleozojske starosti.

Klastične se naslage odlikuju vodonepropusnošću te su omogućile postojanje nekoliko stalnih ili povremenih tokova i brojnih stalnih izvora. Stalni izvori pitke vode u su Kontinovo vrilo, Crno vrilo, Velika Močila, Jukića vrilo, Ivine vodice i Pećica. Najjači izvor Velike Paklenice je Crno vrilo na 780 m/nm, zatim Kontinovo vrilo na 870 m/nm, Jukića vrilo na 600 m/nm i vrelo Ivine vodice na nadmorskoj visini od oko 1200 m.

Na području Nacionalnog parka Paklenica izdvaja se više tipova tala. Tako se tlo u donjim dijelovima korita Velike i Male Paklenice uglavnom sastoji od kamenjara, koji se posebno ističe na stranama kanjona, ispod Manite peći, u podnožju Sklopa, Anića kuka, Crljenog, Babinog kuka, Klimente i Vlaškog grada. Raspored i


22veličina kamenjara, rudina i plitkih karbonatnih tala odgovara reljefnim i geomorfološkim prilikama. Plitko smeđe tlo obuhvaća dio srednje doline Velike Paklenice i pojas sjeverno i južno od gornjeg toka Velike Paklenice, padinu pod Buljmom i dio doline Brezimenjače. Srednje duboko tlo rudina zaprema dijelove dolina Velike i Male Paklenice, Orljače, područja uz Močila, Ivine vodice te zaseoke Ramiće i Pariće. Predjeli pod smeđim tlom na vapnencu obrasli su bukovom i borovom šumom, a klekovinom viši, visokoplaninski dijelovi Parka. Na zaravni između kanjona su tanke naslage crvenice.

Potok Velika Paklenica obično ponire na području ispod Anića luke. Cijelom svojom duljinom protječe do ušća u more tijekom kišnog razdoblja u proljeće, jesen i zimu. Voda iz srednjeg toka potoka Velika Paklenica koristi se i dalje za djelomičnu opskrbu pitkom vodom obližnjeg naselja Starigrad-Paklenica. S obzirom na siromašne vodne kapacitete unutar Nacionalnog parka, ovu bi praksu trebalo promijeniti. Jedna od većih opasnosti za kvalitetu potoka Velika Paklenica jest propusnost postojećih septičkih jama i nedostatak alternativnih bioloških pročistača kod Lugarnice i planinarskog doma Paklenica.

Drugi vodotok u Parku, u kanjonu Male Paklenice, izvire iznad Vlaškogradske drage na oko 1000 m/nm, manjeg je kapaciteta, a ovisi o godišnjem dobu i oborinama. Vodotok postupno ponire do sutoka Orljače, a u kanjonu je potok aktivan za kišnih jeseni, zime i ranog proljeća.


23

2.3.2. KlimaNacionalni park je pod utjecajem submediteranske, kontinentalne i planinske klime, a uslijed složena reljefa, odnosno različitih nadmorskih visina, nagiba i ekspozicija, prisutna je velika raznolikost mikroklimatskih prilika.

Klimatska mjerenja se za sada ne provode na području Parka. Prema mjerenjima najbliže meteorološke postaje u Starigrad-Paklenici najtopliji je mjesec kolovoz sa srednjom mjesečnom temperaturom od 25,7°C, a najhladniji je mjesec veljača s prosječnom temperaturom od 7,5°C. Udaljavanjem od obale temperaturne se vrijednosti smanjuju, pa tako srednja mjesečna temperatura u vršnim dijelovima Velebita može biti i 15° C niža od temperature uz more.

Zbog izloženosti južnog Velebita jugozapadnom vlažnom strujanju zraka s mora, dolazi do stvaranja obilne orografske oborine. Najmanja je količina oborina na obali (oko 1200 mm/god), dok se s porastom visine naglo povećava i količina oborina – na visini od 900 m prelazi 2000 mm/god, a u najvišem dijelu (npr. Vaganski vrh) iznosi oko 3500 mm/god. Od vjetrova najznačajnija je bura, koja je posebno jaka na prijevoju Buljma (1398 m/nm) i u Čičinoj dolini (1550 m/nm) pod Svetim brdom. Vjetrovi su, kao i oborine, prisutniji u zimskom razdoblju. Od ostalih vjetrova treba spomenuti jugo (široko), južni vjetar i, ljeti, zapadni vjetar, maestral.


242.3.3. KrajobrazPodručje Nacionalnog parka Paklenica, s iznimnom raznolikošću geomorfoloških oblika, predstavlja prirodno najatraktivniji i najvrjedniji dio južnog Velebita. Pri tom su najistaknutiji reljefni oblici kanjoni Velike i Male Paklenice.

Kanjon Velike Paklenice duljine je 14 km, a širine 500-800 m. U svom najužem dijelu, oko bunkera, kanjon je širok svega 50 m. S obje strane kanjona uzdižu se vertikalne stijene visine i do 700 m. Najatraktivniji dio predstavlja predio strmog pada potoka nizvodno od Anića luke, gdje se strmi kukovi uzdižu odmah iznad potoka i tvore najuži dio kanjona u području između Anića luke i parkirališta.

Kanjon Male Paklenice skromnijih je razmjera i bujica što njime teče znatno je slabija. Dug je 12 km, a širok 400-500 m. U svom najužem dijelu je širok tek 10 m, dok se okolne stijene uzdižu do visine od 650 m. Cijelo je područje slabije pristupačno i teže prohodno.

Prijelaz između klanaca Velike i Male Paklenice čini izrazito nepristupačan krški prostor kamenjara i kukova na kojem se nalazi nekoliko ljetnih stanova čiji se povremeni stanovnici bave sitnim stočarstvom i pčelarstvom.

Neposredno oko utoka Brezimenjače u potok Veliku Paklenicu i uz njihove obale smjestili su se slikoviti planinski zaseoci Parići, Ramići i Kneževići oko kojih se još mogu vidjeti uređeni vrtovi i manje poljoprivredne površine.

Za središnji dio Parka vrlo je osobit reljefni kompleks Borovnika i Crnog vrha, a u njegovoj se blizini nalaze udolinska proširenja Malih i Velikih Močila. Velika Močila su reljefno vrlo zanimljiva zdjelasta udolina na visini oko 850 m/nm, okružena Crnim vrhom (1110 m/nm), Škiljinom kosom (1015 m/nm) i Zelenim brigom (842 m/nm), dok se južnim rubom prostire Borovnik, prozvan po borovoj šumi.


25Istočni je dio Nacionalnog parka geomorfološki izrazito raznolik, nepristupačan i divlji. Dalje na istok ova zona divljine prelazi u područje blažih formi u predjelu Malog i Velikog Libinja, koje čine krške zaravni s brojnim ponikvama čija su dna uglavnom bila obrađena. Na primorskoj padini zapadnog dijela Parka ističe se posebno krajobrazno i geomorfološki vrijedan, raznolik i zanimljiv labirint solitarnih stijena i kukova – Bojinac (1100 m/nm).

Vršno područje Nacionalnog parka Paklenica čini uski greben Velebita širine od 1 do 3 km. Tu se nalazi najviši vrh Velebita – Vaganski vrh (1757 m/nm), a na gotovo cijelom prostoru dominiraju površine pod klekovinom bora krivulja koje se mozaično izmjenjuju s vegetacijom planinskih rudina, točila i vegetacijom stijena. Ovdje se nalazi i Babino jezero, dubine oko 2,5 metra, veličine 32.9x15.9 m, a nekoć su se ovdje nalazili i ljetni stanovi stočara.

2.3.4. Zemljišni pokrovU okviru KEC projekta izrađena je karta pokrova zemljišta u mjerilu 1:25.000. Karta prikazuje područje svakog tipa zemljišnog pokrova, a temelji se na Corine klasifi kaciji. Prilikom izrade karte korištena su dva seta snimaka sa Landsat TM satelita (iz proljeća i jeseni 2000. godine). Ova karta predstavlja koristan alat za praćenje stanja (monitoring) razvoja Nacionalnog parka kroz sljedeće godine.

2.3.5. StaništaU okviru priprema za izradu Plana upravljanja izrađena je karta staništa Nacionalnog parka Paklenica, u mjerilu 1:25 000 (Slika 4.). Sukladno Nacionalnoj klasifi kaciji staništa, na III. razini klasifi kacije utvrđeno je 12 pojedninih stanišnih tipova od kojih 7 spada u kategoriju ugroženih i rijetkih staništa (Tablica 4). Od ugroženih i rijetkih stanišnih tipova na području Nacionalnog parka najzastupljeniji su termofi lne bukove šume s jesenskom šašikom, pretplaninska šuma bukve, primorske termofi lne šume i šikare medunca i jugoistočnoalpsko-ilirske bukove šume. U svrhu održavanja povoljnog stanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova, sve aktivnosti u okviru Plana upravljanja provodit će se sukladno Zakonu o zaštiti prirode.

Tablica 4. Stanišni tipovi na području Nacionalnog parka Paklenica (III. Razina Nacionalne klasifi kacije staništa)

NKS šifra NKS opis

B.1. Neobrasle i slabo obrasle stijene

B.2. Točila

C.3.3.* Subatlantski mezofi lni travnjaci i brdske livade

C.3.5.* Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci

C.4.1.* Planinske rudine

D.2.1. Pretplaninska klekovina

D.3.1. Dračici

E.3.5.* Primorske, termofi lne šume i šikare medunca

E.4.2.* Srednjoeuropske, acidofi lne bukove šume

E.4.6.* Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukove šume

E.6.1.* Pretplaninske bukove šume

E.7.4. Šume običnog i crnog bora na dolomitima

*ugrožena i rijetka staništa temeljem Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 07/06)


26Rasprostranjenosti i površina stanišnih tipova na području Nacionalnog parka prikazana je na karti staništa u mjerilu (III. Razina Nacionalne klasifi kacije staništa). Prilikom izrade karte korištena su dva seta snimaka sa Landsat TM satelita (iz proljeća i jeseni 2000. godine) prema prvoj Corine klasi. Karta ne sadržava prikaz točkastih lokaliteta, minimalna površina kartiranja je 2,5 ha (Površina stanišnih tipova prikazna je u Prilogu 2).

Slika 4. Karta staništa Nacionalnog parka Paklenica

LegendaSTANIŠTANKS_KOD


272.3.5.1. Biljne zajednice

Vegetacijske osobitosti imale su velik utjecaj na proglašenje Paklenice Nacionalnim parkom. Stare šumske sastojine, koje se nalaze na području južnog Velebita, prava su rijetkost. Unutar Nacionalnog parka prekrivaju više od polovice prostora te su zastupljene velikim bogatstvom zajednica.

U Nacionalnom parku su prisutne sljedeće šumske zajednice:

� Šuma i šikara medunca i bjelograba (Querco-Carpinetum orientalis), E.3.5.1; proteže se od mora do 450 m/nm. Kanjonom Velike Paklenice ulaze ove šikare i dublje u unutrašnjost Parka, tako da se pojavljuju i iznad zaseoka Ramići (650 m/nm).

� Šuma i šikara crnoga graba s jesenskom šašikom (Seslerio autumnalis-Ostryetum), E.3.5.6.; rasprostranjena u zoni od 450 do 700 m/nm, a na zaklonjenim mjestima južne ekspozicije njena najhladnija subasocijacija s mukinjom (Seslerio-Ostryetum sorbetosum) uspinje se i do 950 m/nm. Najljepše šume ove subasocijacije nalaze se na Njivama Lekinim, ispod Borovnika i ispod Komića, uz Bukovu i Lipu stazu.

� Šuma crnog bora i pustenaste dunjarice (Cotoneastro-Pinetum nigrae), E.7.4.4.; ova azonalna i reliktna šumska zajednica zauzima značajnu površinu Nacionalnog parka u visinskoj zoni od 700 do 1200 m/nm, a raste uglavnom povrh trijaskih dolomita. U ovoj se zajednici nalazi trajna pokusna ploha koja se prati od 1984. godine.

� Primorska bukova šuma s jesenskom šašikom (Seslerio autumnalis-Fagetum), E.4.6.3.; rasprostranjena u zoni od 750 do 900 m/nm i najzastupljenija je bukova zajednica u Nacionalnom parku. U ovoj se zajednici nalazi druga trajna pokusna ploha koja se također prati od 1984. godine.

� Šuma bukve s bjelkastom bekicom (Luzulo-Fagetum), E.4.3.2.; azonalna je zajednica koja je uslijed hladnije mikroklime i veće vlažnosti rasprostranjena u uzdužnim dolinama Velike Paklenice i Brezimenjače, iznad kiselih trijaskih klastita.

� Šuma bukve s velikom mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum), E.4.5.1.; zajednica koja se uslijed hladnije mikroklime i veće vlažnosti prostire u uzdužnim dolinama Velike Paklenice i Brezimenjače, iznad dolomita.

� Pretplaninska šuma bukve i gorskog javora (Polysticho lonchitis-Fagetum), E.6.1.2.; rasprostranjena u visinskoj zoni od 1000 – 1400 m/nm. Uslijed pritiska dugotrajnog snijega stabla su u donjem dijelu karakteristično povijena.

� Šuma klekovine bora krivulja i borbaševe kozokrvine (Lonicero borbasianae–Pinetum mugi), D.2.1.1.1.; čini gornju granicu šumske vegetacije u Nacionalnom parku i prostire se na najvišem grebenu Velebita od Oglavinovca do Svetog Brda. To je ujedno i najveća površina pod klekovinom bora u Hrvatskoj.

Šumama se na području Nacionalnog parka ne gospodari. U izvanrednim okolnostima (požar, najezda kukaca, itd.) poduzimaju se odgovarajuće aktivnosti u suradnji s mjerodavnim institucijama. Na šume se po visinskom raščlanjenju nastavlja planinska zona travnjaka i rudina. U vegetaciji rudina najzastupljenija je zajednica oštre vlasulje (Festucetum bosniacae (»pungentis«)), C.4.1.2.1. Manje površine nižih i južnijih ekspozicija obraštava trava uskolisna šašika (Sesleria tenuifolia), dok grebene izložene vjetru i ledu obraštava zajednica kitajbelovog šaša i planinske sunčanice (Carici kitaibelianae-Helianthemetum alpestris), C.4.1.1.3. Na dubljim tlima vršnog područja dolazi zajednica hrđastog šaša i žabnjaka kolovrca (Carex ferruginea-Ranunculus thora).

Od nešumske vegetacije u Parku osobito je važna vegetacija pukotina stijena i točila u kojoj raste najveći broj velebitskih endema. U kanjonima Velike i Male Paklenice prisutna je zajednica kozlačice i prozorskog zvončića (Thalictro-Campanuletum fenestrellatae) B.1.4.1.3., dok se u vršnom dijelu Velebita (ispod Vaganskog


28

vrha, Babinog Vrha, Malovana, Badnja i Golića) prostire zajednica kitajbelovog jaglaca i kluzijeve petoprste (Primulo kitaibelianae-Potentilletum clusianae) B.1.3.3.1. te zajednica hrvatske tarčuke (Aubrietia croatica).

U vegetaciji točila na primorskoj strani rasprostranjena je zajednica primorskog mekinjaka (Drypetum jacquinianae), B.2.2.1.1., a u višem dijelu primorske padine točilo planinskog koporca i ognjice (Bunio-Iberetum pruitii), B. 2.1.1.3. U vršnom dijelu Velebita prisutna je zajednica planinskog mekinjaka (Drypetum spinosae), B.2.1.1.2.

Današnji je ljudski utjecaj na fl oru u Nacionalnom parku zanemariv. No, uslijed gotovo potpune depopulacije područja Nacionalnog parka mnoga staništa nastala dugotrajnim ljudskim djelovanjem (pašnjaci, male površine košanica, oranica, voćnjaka i vrtova i razni degradacijski stadiji šuma) nestaju ili su već nestala. U Nacionalnom parku su zabilježeni sljedeći negativni trendovi, vezani uz napredovanje prirodne vegetacijske sukcesije:

� Zaraštavanje travnjaka (uglavnom košanica) i to prvenstveno u submediteranskim zonama bijelog i crnog graba, koji su do danas najviše zarasli (Velika i Mala Močila, Jurline, Ramići i Parići, Njive između Ramića i Marasovića, Bužanića dolina, Zapadak, Ogradica).

� Sukcesija na visokoplaninskim travnjacima (pašnjacima) nastalim krčenjem subalpskih bukovih šuma i klekovine bora. Visokoplaninski travnjaci i rudine duž hrpta važna su staništa mnogih endemičnih i rijetkih biljnih svojti, te danjih leptira posebno iz roda Erebia.

� Sukcesije na istočnim obroncima klanca Velike Paklenice na kojima nekadašnja otvorena staništa obrastaju u šikaru bijelog graba.


292.3.5.2. Podzemlje

Područje Nacionalnog parka Paklenica jedno je od speleološki najpotpunije obrađenih područja u Hrvatskoj. U Parku je poznato i istraženo 76 speleoloških objekata (Slika 5). Od navedenog broja 39 objekta ili 53% su jame, a preostalih 37, odnosno 47% su špiljski, dakle pretežito horizontalni objekti. S obzirom na dimenzije, prevladavaju manji objekti (plići i kraći od 50 m), kojih ima 55 odnosno 70% ukupno obrađenih. U skupinu srednje velikih speleoloških objekata (dubina ili dužina objekata kreće se u granicama od 50 do 500 m) svrstana su 23 objekta (29 %). Među ovim objektima prevladavaju jame, kojih je 16, odnosno 70 %.

U skupinu velikih speleoloških objekata, odnosno onih dubljih ili dužih od 500 m, svrstava se samo Ponor na Bunovcu, istražen do dubine od 534 m, koji je ujedno i najdublji speleološki objekt na području srednjeg i južnog Velebita. Dubinom se ističu i Kaverna u Crljenom kuku (-154 m), Jama u Zubu Buljme (-139 m), Jama pod Počiteljskim vrhom (-123 m) te Jama lijepih fosila (-103 m).

Slika 5. Raspored speleoloških objekata unutar i oko Nacionalnog Parka Paklenica

LegendaGranica parka

Raspored speleoloških objekata

špilje

jame


30Najduže špilje na području Parka su Jama Vodarica duga 270 m, Špilja u Zubu Buljme istražena u dužini od 250 m, a nakon nje slijede dobro poznata Manita peć duga 175 m te špilja Lucinka duga 132 m. Valja istaknuti da je 51 m visok ulaz u Lucinku jedan od najvećih špiljskih ulaza na području hrvatskog krša, a iznimnih dimenzija je i njena unutrašnjost.

Neki od obrađenih speleoloških objekata predstavljaju iznimno vrijedne lokalitete s arheološkog, paleontološkog, biospeleološkog, turističkog i etnografskog stajališta te svakako povećavaju temeljne vrijednosti Nacionalnog parka.

U arheološkom smislu ističe se pećina Pazjanica. Značajna je i Jama u Zubu Buljme iz koje je izvađena, obrađena i konzervirana lubanja špiljskog medvjeda, što je vrijedan paleontološki nalaz. Špilja u Zubu Buljme ima veliku vrijednost jer preliminarna sondiranja provedena tijekom istraživanja 2001. godine pokazuju da se radi o vrlo perspektivnom paleontološkom lokalitetu. Veći broj obrađenih speleoloških objekata može se svrstati u skupinu biospeleološki izrazito značajnih lokaliteta. Zbog vrlo slabog razvoja ili potpunog izostanka špiljskih sedimenata (siga) u velikom dijelu obrađenih objekata, samo ih se nekoliko može smatrati značajnim u klasičnom turističkom smislu. Pored Manite peći, koja se u te svrhe već koristi, veliki turistički potencijal ima i Jama Vodarica, a, na određeni način, i znatno manja špilja Sklop IV. Eventualnom korištenju ovih objekata za turističke obilaske treba prethoditi detaljna stručna obrada.

Neki pretežito mali speleološki objekti u prošlosti su lokalnom stanovništvu služili kao skloništa i spremišta za stoku ili druga dobra, pa im se može pridodati etnografski značaj. U tom smislu izdvajaju se špilje Babunjuša, Špilja kod Kneževića, Mokrača, Krumpirova pećina, Marasovića pećina i Škiljića stan.

2.3.6. FloraNacionalni park Paklenica odlikuje se iznimno bogatim biljnim svijetom koji zbog specifi čnosti reljefa i mikroklime objedinjuje mediteranske, kontinentalne i planinske vrste od kojih su se mnoge razvile u osobite, velebitske endeme.

Za potrebe izrade Plana upravljanja provedena je prostorno sistematizirana inventarizacija fl ore na području cijelog Nacionalnog parka Paklenica (izuzev rubnog vršnog dijela u kojem još uvijek postoji opasnosti od mina – 2000 ha potencijalno je minsko područje). Terenska istraživanja su doradila geokodiranje postojećih podataka i analizu rasprostranjenosti pojedinih svojti. Sažeti prikaz raznolikosti fl ore, kao i prateći podaci, dani su u tablici 5.


31Tablica 5. Sažeti prikaz raznolikosti fl ore Nacionalnog parka Paklenica na temelju (1) terenskih opažanja u razdoblju od 2004. – 2006. god. u okviru provedbe KEC projekta, (2) literaturnih podataka te prema podacima o broju endemičnih i ugroženih svojti (Nikolić i Topić 2005) i nazočnosti svojti koje su predmetom Bernske konvencije (1979 – Prilog I i Preporuke 46. iz 1996.) te Direktive o staništima (Prilozi II, IV i V iz 2004.) (prema Flora Croatica Database, zaključno s veljačom 2007.).

Prioritetno područje NP PAKLENICA

Vrsta

Ukupno 1013

Terenska opažanja 731

Obrađena literatura 825

Vrsta i podvrsta

Ukupno 1110

Terenska opažanja 781

Literatura 866

Endemičnih vrsta i podvrsta (s.l.) 67

Bernska konvencija 49

Direktiva o staništima 11

UGROŽENOST

CR – kritično ugrožene vrste 0

EN – ugrožena vrsta 7

VU – osjetljiva vrsta 14

NT – gotovo ugrožena vrsta 41

LC – najmanje zabrinjavajuća vrsta 11

Glavne odlike fl ore Nacionalnog parka su ukupno velik broj svojti obzirom na površinu te izrazito velik broj endemičnih svojti, čak 6% u odnosu na ukupno zabilježen broj svojti (opažanja i literatura). Tijekom terenskih istraživanja provedenih u razdoblju od 2004. do 2006. godine potvrđeno je i kartirano gotovo 90% od svih do sada poznatih svojti navedenih za područje u literaturi. Broj ugroženih svojti prema nacionalnom popisu nije visok (1,3%) obzirom na zastupljene tipove staništa (prilog 3). Broj svojti, tj. ukupno fl orističko bogatstvo je zasigurno i veće s obzirom da dio područja nije istražen zbog minske opasnosti, a dio zbog izrazite nepristupačnosti. Također, za očekivati su novi nalazi ili potvrde svojti ranoproljetnog aspekta, obzirom da je inventarizacija u prvom dijelu godine bila neujednačenija.


32U fl ori Parka prevladavaju sljedeće porodice: glavočike (Asteraceae i Cichoriaceae), trave (Poaceae), lepirnjače (Fabaceae), usnače (Lamiaceae), ružovke (Rosaceae) i karanfi li (Caryophyllaceae). Za područje Parka može se ukupno izdvojiti 67 endemičnih svojti, što iznosi 6,7 % ukupne fl ore, čime se područje Nacionalnog parka svrstava u jedno od središta endemizma u Hrvatskoj. Među endemima u Parku najznačajniji su velebitski stenoendemi, poput okruglaste pjeskarice (Arenaria orbicularis) koja je raširena samo u kanjonima Velike i Male Paklenice. Ostale vrste su svojom rasprostranjenošću ograničene na Velebit (ili još donekle zahvaćaju susjedna područja) kao npr: Campanula fenestrellata, C. waldsteiniana, C. velebitica, Aquilegia kitaibelii, Dianthus velebiticus, Primula kitaibeliana, Seseli malyi, itd.

Iznimno bogatom fl orom koja obuhvaća gotovo sve endemične, reliktne i rijetke vrste prisutne na području Parka ističe se površinom malo područje prijevoja Buljma te sipar ispod Bilog vrha (1657 m/nm) s točilima i stijenama na južnim i jugozapadnim padinama.

2.3.7. FaunaGranice Nacionalnog parka Paklenica obuhvaćaju četiri faunistički karakteristična i različita dijela južnog Velebita. Od vrsta koje se nalaze na Dodacima I Direktive o pticama te Dodacima II i IV Direktive o staništima dio je prema kriterijima IUCN-a ugrožen. Za njih će su u upravljanju Nacionalnim parkom Paklenica posebnim akcijskim planovima osigurati briga da bi se očuvale i u tu svrhu stalno pratiti stanje njihovih populacija (prilog 3).

Tablica 6. Pregled vrsta životinja kojima se prema europskim sporazumima trebaju zaštititi (BD – Direktiva o pticama; HD – Direktiva o staništima) staništa i(li) populacije, odnosno prioritet su radi svoje ugroženosti (izražene IUCN kategorijama CR –kritično ugrožena, EN – ugrožena, VU – osjetljiva, D.D. – nedovoljno poznata, RE – regionalno izumrla vrsta).

Hrvatsko ime Latinsko ime BD I HD II HD IV IUCN HR

Crvenkrpica Zamenis situla + DD DD

Planinski žutokrug Vipera ursinii + VU EN

Vrtni puh Eliomys quercinus VU

Dinarski voluhar Dinaromys bogdanovi DD

Veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum + +

Mali potkovnjak Rhinolophus hipposideros + +

Gorski dugoušan Plecotus macrobullaris + DD

Riđi šišmiš Myotis emarginatus + + VU

Bjeloglavi sup Gyps fulvus + RE

Apolon Parnassius apollo + VU

2.3.7.1. Fauna sitnih terestričkih kralješnjaka i šišmiša

U okviru priprema za izradu Plana upravljanja provedena je inventarizacija kojom je potvrđeno 5 vrsta vodozemaca, čak 19 vrsta gmazova, 15 vrsta sitnih sisavaca i 15 vrsta šišmiša. Fauna sitnih kralješnjaka još nije u potpunosti istražena, dok neki upitni nalazi iziskuju dodatnu provjeru.

Za vapnenačke stijene i točila karakteristične su tipične krške vrste Dinarida. Među njima su za zaštitu najznačajniji dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi) te zmije Zamenis longissimus i Z. situla. Nedovoljno poznavanje njihove brojnosti i mogućih ključnih mikrolokaliteta čini ih ranjivim na možebitne zahvate u prostoru te zasad nije moguće utvrditi potrebni status zaštite i upravljanja prostorom. Dodatno, ove vrste ugrožava neupućeno lokalno stanovništvo i posjetitelji, kao i sakupljači za europske trgovine kućnim ljubimcima.


33

Srednji dio oko izvorišta i vodotoka, kao i čitavo područje oko Ramića, Parića i drugih, uglavnom napuštenih, naselja s primorske strane, ima relativno siromašnu, ali osebujno izmiješanu mediteransku i kontinentalnu faunu, među kojom se ističu vrste vezane za ljudske građevine (tavani, napuštene kuće, kamene ograde) kao gušterice Lacerta bilineata i Algyroides nigropunctatus te šišmiši Rhinolophus hipposideros i Myotis emarginatus. Migratorne vrste šišmiša Nyctalus leisleri i Nyctalus noctula imaju skloništa u dupljama starih bukovih stabala. Kod budućih istraživanja prioritet je pronaći lokaciju porodiljne kolonije vrste Myotis emarginatus.

Vršni dio Nacionalnog parka, od Buljme i Ivinih vodica do najviših vrhova, naseljavaju sve vrste karakteristične za sjeverni dio Velebita (gmazovi Lacerta vivipara i Iberolacerta horvathi, sisavci Dryomys nitedula, Chionomys nivalis, Microtus (multiplex) liechtensteini, i Sorex alpinus). Za zaštitu je svakako najznačajnija mala otrovnica planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops) koja je do sada viđena na samo dva lokaliteta na Velebitu, Sveto brdo i Veliki Štirovac, a cjeloviti areal i brojnost se tek trebaju utvrditi.

U najsjevernijem dijelu Nacionalnog parka, koji obuhvaća područje Bunovca i rubni dio bukovo-jelovih šuma oko njega, prisutne su sve vrste karakteristične za sjeverne padine Velebita, uključujući i za Velebit rijetku žabu Rana dalmatina te šumsku (riđu) voluharicu Clethrionomys glareolus, kojoj je to najjužnija točka areala u Hrvatskoj.

2.3.7.2. Danji leptiri

Tijekom dvogodišnjeg istraživanja faune danjih leptira na području Velebita utvrđena je nazočnost 55 vrsta. Rota (1999.) je tijekom nekoliko godina zabilježila 78 vrsta leptira. Najzastupljenije su vrste iz porodice Nymphalidae. Od posebne važnosti su vrste navedene u Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske (Danji leptiri, Šašić i Kučinić, 2004), zakonski zaštićene Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 7/06), Crvenoj knjizi danjih leptira Europe (van Swaay & Warren, 1999.) kao i na Dodacima II i IV Direktive o staništima:

� Apolon (Parnassius apollo) – Dodatak IV, Direktiva o staništima, (van Swaay & Warren, 1999.; Šašić & Kučinić, 2004.), pronađen u srpnju 2006. godine na lokalitetima Struge i Veliki Javornik, ispod Sv. Brda i na Velikom Štirovcu;

� Lastin rep (Papilio machaon) – Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 7/06), zabilježen u srpnju 2006. godine na Malovanskim stanovima kao i putem od stanova do Bunovca;

� Žednjakov plavac (Scolitantides orion) – (van Swaay & Warren, 1999.; Šašić i Kučinić, 2004.), nađen u kolovozu 2005. godine na lokalitetu Parići;

� Velika prelijevalica (Apatura iris) – (Šašić i Kučinić, 2004.), nađena u srpnju 2006. godine na lokalitetu Struge;

� Šumski crni okaš (Erebia medusa) – (van Swaay & Warren, 1999.; Šašić i Kučinić, 2004.), nađena kod Malovanskih stanova u srpnju 2006. godine.


34

Posebno valja istaknuti endemičnu podvrstu vaganski okaš (Erebia gorge vagana), (Šašić i Kučinić, 2004.) koja nije pronađena tijekom istraživanja, ali je opisana na području sjeveroistočnih padina od 1600 do 1660 metara nadmorske visine od Babinog vrha do Vaganskog vrha (Lorković, 1954.).

Glavni razlozi ugroženosti populacija danjih leptira su zaraštavanje travnatih površina prirodnom sukcesijom i kolekcionarstvo atraktivnih vrsta (Parnassius apollo, Papilio machaon, Apatura iris). Za učinkovitu zaštitu navedenih vrsta na lokalitetima nalaza na prostoru Nacionalnog parka Paklenica treba provesti utvrđivanje stanja populacije, izraditi akcijske planove te provoditi odgovarajuće praćenje stanja (monitoring).

2.3.7.3. Ptice

Na širem području Nacionalnog parka Paklenica do sada je zabilježeno 225 vrsta ptica, od čega su 102 gnjezdarice, dvije vrste su izumrle gnjezdarice u Parku, dok su 10 vrsta gnjezdarice neposredne okolice Nacionalnog parka. Relativno velik broj ptica gnjezdarica, s obzirom na površinu, rezultat je raznolikosti staništa. Gotovo polovica gnjezdarica u Nacionalnom parku su vrste više ili manje vezane za otvorenija staništa (stjenovita, kamenjarska i otvorenija mješovita staništa). Stjenovita staništa su najbolje razvijena u kanjonima Velike i Male Paklenice.

Najveću vrijednost Nacionalnom parku daju 22 petrofi lne ptičje vrste, gnjezdarice stijena i litica s ugroženim vrstama, surim orlom (Aquila chrysaetos), orlom zmijarom (Circaetus gallicus), sivim sokolom (Falco peregrinus), ušarom (Bubo bubo) te gavranom (Corvus corax). Tipična gnjezdarica kamenjarskih travnjaka je jarebica kamenjarka (Alectoris graeca). U crnograbovim šumarcima susreće se strnadica cikavica (Emberiza cia) i mali djetlić (Picoides minor), dok bukove šume nastanjuju karakteristične vrste djetlića kao planinski djetlić (Picoides leucotos), crna žuna (Dryocopus martius) i siva žuna (Picus canus).

Od 102 recentne gnjezdarice njih 32 nalazi se na Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja Hrvatske: 1 vrsta u kategoriji ugrožene vrste – EN (suri orao), 2 vrste u kategoriji rizične – VU (sivi sokol i orao zmijar), a 10 vrsta u kategoriji niskorizične vrste – NT te 19 vrsta u kategoriji najmanje zabrinjavajuće vrste – LC. Od gnjezdarica njih 12 nalazi se na Dodatku I Direktive o pticama, a 80 na Dodatku II Bernske konvencije. Nažalost, u Nacionalnom parku su u zadnje vrijeme izumrle dvije vrste grabljivica važne za hrvatsku

ornitofaunu: crkavica (Neophron percnopterus) i bjeloglavi sup (Gyps fulvus). Nacionalni park Paklenica bilo je posljednje gnijezdilište crkavica u Hrvatskoj te je nakon prestanka njihovog gniježđenja u Paklenici početkom osamdesetih godina 20. stoljeća ova vrsta izumrla kao gnjezdarica u našoj zemlji. Bjeloglavi sup (Gyps fulvus), čije je gniježđenje posljednji put zabilježeno 1999. godine (Lukač et al. 2003., Lukač 2004.) u Hrvatskoj je ugrožena gnjezdarica, a Paklenica je bila njegovo posljednje gnijezdilište na hrvatskom kopnu (danas se gnijezdi samo na sjevernojadranskim, kvarnerskim otocima).


352.3.7.3. Veliki sisavci

Od velikih grabežljivaca zastupljeni su smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus) i divlja mačka (Felis sylvestris), dok se ris (Lynx lynx) samo povremeno zadržava na prostoru Nacionalnog parka. Vuk je ugrožena (na crvenom popisu IUCN-a) i zakonom strogo zaštićena vrsta. Postojeće pješačke staze u Nacionalnom parku utječu na velike grabežljivce, no one nisu nove i ne predstavljaju im neposrednu prijetnju. Međutim, svaku mogućnost otvaranja novih staza u budućnosti treba pažljivo razmotriti.

Na području Parka brojnost divokoza (Rupicapra rupicapra) je u laganom porastu, zahvaljujući zaštiti prostora od lova, te postavljanju dvaju solila i smanjenju krivolova, za što je zaslužna nadzorna i tehnička služba. Od ostalih krupnih biljojeda prisutni su srna (Capreolus capreolus), jelen (Cervus elaphus) i divlja svinja (Sus scrofa).

Lov na području Nacionalnog parka nije dozvoljen, kao što nije dozvoljeno loviti i primamljivati životinje hranom, vodom i ostalim sredstvima 400 m od granice Nacionalnog parka. Smjernice gospodarenja lovnom faunom u prostoru oko Nacionalnog parka Paklenica defi nirane su postojećim lovno-gospodarskim osnovama. U nekim lovištima je ustanovljeno da se zaštitna zona od 400 m ne poštuje. 2004. i 2006. godine je uz samu granicu Nacionalnog parka čak došlo do trovanja vukova. Lovišta oko Nacionalnog parka prikazana su na slici 6.

Slika 6. Lovišta oko Nacionalnog parka Paklenica.


Lovišta


36

2.3.7.4. Fauna vodenih staništa

Za područje Nacionalnog parka Paklenica tipični su povremeni krški vodotoci u kojima živi vjerojatno uneseni riječni rak (Astacus astacus), ličinke pjegavog daždevnjaka (Salamandra salamandra), planinski vodenjak (Triturus alpestris) i dr. kojima se uz ostale sitne kralješnjake hrane bjelouške (Natrix natrix). Vodena staništa nastanjuju ličinke obalčara (Plecoptera) i tulara (Trichoptera), a lokve su tradicionalna mrjestilišta vodozemaca (npr. smeđe krastače, Bufo bufo) i mjesta gdje vodu piju ptice i razni sisavci, uključujući šišmiše. Lokve su prestankom stočarenja zapuštene i svakako bi ih trebalo održavati. U vršnom dijelu planine nalazi se i maleno Babino jezero sa stalnom faunom planinskih vodenjaka (Triturus alpestris). Do prije pedesetak godina postojalo je i Malovansko jezero u kojem su osim vodozemaca bili zabilježeni i rakovi primitivnog roda Chirocephalus sp., ali je prestankom transhumanog stočarenja i promjenom klime ovo jezero nestalo.

2.3.7.5. Speleofauna

Biospeleološki podaci iz literature, biospeleoloških zbirki te na temelju terenskih istraživanja u okviru priprema za izradu Plana upravljanja postoje za 40 objekata. Do sada je zabilježeno preko 60 svojti, uključujući preko 30 svojti prilagođenih životu u podzemlju. Većina literaturnih podataka potječe iz donjeg dijela Nacionalnog parka (do oko 1000 m/nm), koje obuhvaća područje kanjona Velike i Male Paklenice do planinarskog doma Paklenica. U gornjem dijelu Nacionalnog parka, iznad 1000 m/nm, zabilježeni su do novijih istraživanja 2006. godine samo kornjaši, dok druge skupine beskralješnjaka nisu istraživane. Biospeleološka istraživanja u sklopu Projekta očuvanja krških ekoloških sustava i priprema za izradu Plana upravljanja pokrila su većinu Nacionalnog parka i sve skupine podzemnih beskralješnjaka.

U podzemnoj su fauni najzastupljeniji kornjaši, s 15 do sada zabilježenih svojti, a slijede rakovi s 12, pauci s 10, lažištipavci s 10, stonoge sa 7, lažipauci s 4 te ostale grupe beskralješnjaka s najviše do 3 svojte. Šest svojti je opisano upravo s lokaliteta unutar Nacionalnog parka. Špilja Manita peć je tipski lokalitet za 4 svojte, pauka Histopona egonpretneri, lažištipavca Chthonius radjai, vodenog jednakonožnog raka Proasellus coxalis lucifugus i rakušca Bogidiella sketi. Sve ove svojte su hrvatski endemi, s time da je lažištipavac Chthonius radjai nađen još samo na nekoliko lokaliteta na području Nacionalnog parka, dok rakušac Bogidiella sketi nije zabilježen nakon prvog nalaza. Špilja Snježnica nasuprot Babinog vrha tipski je lokalitet za kornjaša Astagobius angustatus vukusici, endemičnog za južni Velebit.

Svojta Neotrechus ganglbaueri ganglbaueri opisana je na temelju nalaza iz špilja smještenih sjeveroistočno od Starigrad-Paklenice. Točna lokacija tih špilja još uvijek nije poznata. Ova svojta je endem južnog Velebita i sjeverne Dalmacije. Mnoštvo je drugih svojti također endemično, poput lažištipavca Neobisium stribogi, endema južnog i jugoistočnog Velebita, kornjaša Astagobius hadzii endemičnog za južni Velebit, Nebria velebiticola, Leptodirus hochenwarti velebiticus i Typhlotrechus bilimeki likanensis endemičnih za planinu Velebit, Duvalius eurydice endemičnog za južni Velebit i ličku regiju, Redensekia likana likana i Spelaeodromus


37pluto endemičnih za ličku regiju i Velebit te Laemostenus elongates elongates i L. cavicola endemičnih za Dinaride. Također, kopneni jednakonožni rakovi Androniscus wolfi primorskog dijela Velebita i Alpioniscus balthasari Dinarida, stonoga Haasia likanum ličke regije, itd. Iznimno su značajni nalazi rijetkih endemičnih vrsta: dvojenoga iz roda Egonpretneria, pauka Stalita pretneri, Troglohyphantes roberti; lažipauka Hadzinia karamani i lažištipavca Troglochthonius doratodactylus.

Na veliku vrijednost i bioraznolikost špiljske faune Nacionalnog parka Paklenica ukazuju nalazi novih svojti za znanost. Tako su utvrđeni najvjerojatnije novi rodovi dvojenoga i pauka, nove vrste pauka iz roda Sulcia, lažipauka iz roda Cyphophthalmus, lažištipavaca iz roda Neobisium, palpigrada iz roda Eukoenenia, dvije vrste iz podrazreda Pselaphinae, Bryaxis sp. i Bythoxenus sp. Sve ove, vjerojatno, nove svojte za znanost biti će opisane u budućnosti.

Utjecaj na speleološke objekte i pripadajuću faunu:

� Glavnu prijetnju podzemnoj fauni u špiljama koje se nalaze u blizini planinarskih staza kao što su npr. Kapljarka, Devnjača, Mokrača, predstavljaju posjetitelji. Većina tih objekata predstavlja skloništa u stijeni, stoga je utjecaj na troglobiontsku faunu zanemariv, no velik je utjecaj na troglofi lnu faunu. Posjetitelji ostavljaju organski i ostali materijal, baterijske uloške, te fi zički uništavaju špilje.

� Špilja Jama Vodarica uništavana je u prošlosti, a posjetitelji je i dalje obilaze pri čemu ostavljaju organski i opasni materijal (baterijski ulošci). Time posjeti ovoj špilji predstavljaju opasnost, ne samo za špilju i njenu faunu, već i za posjetitelje.

� Manita peć je pokazna špilja stoga ne postoji problem nekontroliranog posjećivanja. Utjecaj na mikroklimu i faunu špilje trenutno (2006.) nije poznat budući da nije uspostavljen neophodni sustav praćenja stanja (monitoringa).

� U gornjem, sjevernom dijelu Nacionalnog parka cesta prolazi pored 534 m duboke jame Ponor na Bunovcu (1200 m/nm). Postoji velika vjerojatnost da je jama devastirana otpadom i eksplozivnim materijalom.

2.3.7.6. Fauna ostalih skupina životinja

Od ostale faune najznačajniji za zaštitu su tvrdokrilci (Coleoptera) koji su vezani za duplje drveća kao eremit (Osmoderma eremita) te oni čije se ličinke hrane drvom slabijih i odumrlih stabala kao npr. strizibube Rosalia alpina, Cerambyx cerdo i jelenak (Lucanus cervus). Njihovo prisustvo u starijim i prebornim šumama svjedoči o očuvanosti prirodnog stanja šumskih staništa.


382.3.8. Ekološka mreža na području Nacionalnog parka PaklenicaU Hrvatskoj je Ekološka mreža propisana Zakonom o zaštiti prirode, a predstavlja sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja važnih za ugrožene vrste i staništa, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti. Područja ekološke mreže sukladno EU ekološkoj mreži NATURA 2000 podijeljena su na područja važna za divlje svojte i stanišne tipove (potencijalna SAC područja – Special Areas of Conservation) te međunarodno važna područja za ptice (potencijalna SPA područja – Special Protection Areas). Unutar ekološke mreže njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim koridorima. Ekološki koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do drugog.

Sukladno mehanizmu EU Direktive o staništima, Zakon o zaštiti prirode propisuje da se dijelovi ekološke mreže mogu štititi kao posebno zaštićena područja ili provedbom planova upravljanja, kao i kroz postupak ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu svakog ugrožavajućeg zahvata.

Nacionalni park Paklenica u cijelosti se nalazi unutar Ekološke mreže Hrvatske te obuhvaća sljedeća važna područja:

1. Važna područja za divlje svojte i stanišne tipove

Cijelo područje Nacionalnog parka Paklenica vrednovano je kao važno područje za divlje svojte i stanišne tipove. Unutar ovog područja utvrđeno je 8 područja, od kojih je 5 točkastih lokaliteta (tablica 7).

Tablica 7. Važna područja za divlje svojte i stanišne tipove u Ekološkoj mreži unutar granica NP Paklenica. *- prioritetna staništa; # – međunarodno važna područja = potencijalna Natura 2000 područja.

Šifra područja Naziv područja

HR2000052# Jama pod Bojinim kukom

HR2000082# Manita peć

HR2000122# Sniježnica nasuprot Babinog vrha

HR2000756# Jama pod stijenom Buljme

HR2000757# Jama u zubu Buljme

HR2000871# NP Paklenica

HR2000961# Babino jezero

HR5000022# PP Velebit

2. Međunarodno važna područja za ptice

Temeljem vrednovanja koje je načinio Zavod za ornitologiju HAZU, ovo područje vrednovano je kao dio šireg Međunarodno važnog područja za ptice Velebit (tablica 8).

Tablica 8. Međunarodno važna područja za ptice u Ekološkoj mreži unutar granica NP Paklenica.

Šifra područja Naziv područja

HR1000022 # Velebit


39

2.4. Stanovništvo i kulturna baština na području

Nacionalnog parka Paklenica

2.4.1. StanovništvoNa području Nacionalnog parka, u zaseoku Ramići, žive svega dva stalna, starija stanovnika. Većina drugih pakleničkih zaselaka (npr. Kneževići, Katići, Jurline, Škiljići) je napuštena, dok u Parićima, Ramićima i stanovima Velikog Rujna stanovnici borave sezonski i povremeno (vikendom) ili iznajmljuju ljetne stanove zainteresiranim posjetiteljima i planinarima. Ispaša sitne stoke je još karakteristična za istočni dio Nacionalnog parka na lokalitetu Malo Libinje te uz Malu Paklenicu i Buciće. Na slici 8, prikazane su granice naselja u Nacionalnom parku i oko njega, kao i glavna domaćinstva unutar Nacionalnog parka.

Tradicionalno se stanovništvo na ovom području bavilo šumarstvom, stočarstvom i ekstenzivnom poljoprivredom. Uz potok Velika Paklenica gradili su se mlinovi, a bujica potoka često je služila za prijevoz drvenih trupaca koji su se na ovim prostorima sjekli u velikim količinama sve do Drugog svjetskog rata. Proglašenjem Nacionalnog parka zabranjene su gospodarske aktivnosti na području Nacionalnog parka, a razvojem turizma u priobalnom dijelu stanovništvo napušta područje Nacionalnog parka i nastanjuje se uz obalu. Iako u Nacionalnom parku gotovo nema stanovnika, Parku gravitiraju obližnja naselja uz obalu: Starigrad-Paklenica, Seline, Modrič, Rovanjska i Tribanj, gdje je razvijena turistička djelatnost. Mnogi su stanovnici tih naselja, uglavnom Starigrad-Paklenice i Selina, vlasnici zemljišta i nekretnina u Parku.

Slika 7. Ekološka mreže na području Nacionalnog parka Paklenica.

Nacionalni park PaklenicaKarta Ekološke mreže

Granica NP Paklenica

Međunarodno važno područje za ptice

HR2000871, Nacionalni park Paklenica

HR5000022, Velebit

HR2000052, Jama pod Bojinom kukom

HR2000082, Manita peć

HR2000122, Snježnica nasuprot Babinog vrha

HR2000122, Jama pod stijenom Buljme

HR2000757, Jama u zubu Buljme

HR2000961, Babino jezero

Važna područja za divlje svojte i staništa– na području NP Paklenica –

Važna područja za divlje svojte i staništa– izvan NP Paklenica –


40Javna ustanova prepoznaje potrebu za poboljšanjem suradnje s lokalnom zajednicom. Zahvaljujući Nacionalnom parku, turistička sezona je produljena i traje od proljeća do kasne jeseni (ožujak-studeni). Posjetitelji Parka se kraće ili duže vrijeme zadržavaju u Starigrad-Paklenici i Selinama te koriste raspoložive smještajne kapacitete (privatne sobe, kampove, hotele).

Dodatne mogućnosti za sudjelovanje lokalne zajednice Javna ustanova prepoznaje u razvoju održivog turizma (revitalizacija planinskih naselja i ponuda tradicionalnog smještaja, tradicijska gastro ponuda, oživljavanje tradicionalnih zanata, proizvodnja prehrambenih i drugih proizvoda), dodatnog trajnog ili povremenog zapošljavanja (npr. kao vodiči) i mogućnosti korištenja dobara u Parku (ispaša stoke, tradicionalna poljoprivreda).

Slika 8. Administrativne granice naselja u i oko Nacionalnog parka Paklenica

Legenda

Granica parka

Županijska granica

Općinska granica

Granica katastarskih općina


412.4.2. Kulturna baštinaNa području Nacionalnog parka zabilježeno je prisustvo čovjeka još od prapovijesti, na što ukazuju istraživanja u Vaganačkoj pećini, Pazjanici i okolnim susjednim špiljama, odakle potječu nalazi impreso keramike starijeg neolitika, različite keramičke izrađevine i litički materijal danilske kulture, kao i obilan materijal iz brončanog i željeznog doba. U Parku je utvrđen i uređen vidikovac uz arheološki lokalitet Paklarić, ostatak utvrde koja, najvjerojatnije, potječe iz kasnog srednjeg vijeka (16. stoljeće) kada je uzduž obale izgrađeno više sličnih utvrda koje su osiguravale karavanski put, štiteći ujedno i obalno stanovništvo.

U Nacionalnom parku se nalazi i sedam mlinova (vodenica) sagrađenih u prvoj polovici 19. stoljeća na potoku Velika Paklenica, a koji su bili u funkciji do 60-ih godina 20. stoljeća. Kao osebujan oblik tradicijskog graditeljstva, jedan je mlin obnovljen i uvršten u turističku ponudu Nacionalnog parka. Uređena je i etno-kuća u selu Marasovići, koja će služiti i kao informacijska točka i suvenirnica. Kao tradicionalni stil gradnje početkom 20. st. u ovom kraju u podgorskim naseljima posebno su zanimljivi „krovovi na kubu«, betonski, bačvasti krovovi koji su do danas ostali sačuvani na kućama, gospodarskim objektima i mlinovima.

Nadalje, kao oblik narodnog stvaralaštva u kamenu potrebno je istaknuti mirila, posebna pogrebna spomen-znamenja uz velebitske putove, koja se mogu naći i na području Parka. Ona predstavljaju jedinstvene i trajne tragove kulturne baštine velebitskog podneblja.

2.5. Posjetitelji i turizamU skladu s Pravilnikom o unutarnjem redu u Nacionalnom parku Paklenica (Narodne novine br.76/00) Javna ustanova primjenjuje model posjećivanja i razgledavanja kojim se pobliže određuju moguća mjesta posjećivanja, istodobni broj posjetitelja, način posjećivanja i organiziranje prezentacijskog centra Ustanove.


42Trenutno postoje dva ulaza u Park. Prvi ulaz (ili glavni ulaz) je na početku kanjona Velike Paklenice, na kojem je organizirana cjelodnevna recepcijska služba i gdje se od 1998. godine svakodnevno bilježi broj i struktura posjetitelja. Iz tablice 9. vidljivo je da Park od 2000. godine bilježi porast broja posjetitelja. Izuzetak čine 2003. i 2006. godina u kojima nije bio ostvaren planirani porast posjetitelja od 5%, štoviše bilježio se pad od 3% odnosno 7%. Razlozi pada broja posjetitelja u 2003 godini pripisuju se požarima koji su gotovo cijelo ljeto harali rubnim dijelovima Nacionalnog parka, a 2006 godine pad je uzrokovan drugim nepovoljnim čimbenicima (loši vremenski uvjeti). Ulaz dva je iz Male Paklenice i Selina, a recepcija je počela s radom polovicom lipnja 2007. gododine.

Tablica 9. Broj posjetitelja u Nacionalnom parku Paklenica u razdoblju od 2000. do 2006. godine.

Godina 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

Broj posjetitelja 70.363 86.737 105.017 102.183 108.414 113.929 104.071

Najbrojnija skupina posjetitelja su šetači (Slika 9). Sljedeća skupina po brojnosti jesu penjači/alpinisti koji čine gotovo trećinu posjetitelja. Obje navedene skupine posjećuju Park individualno, stoga se udio individualnih posjetitelja kreće oko 87%, a tek oko 13% posjetitelja dolazi u Nacionalni park organizirano. U ukupnom broju posjetitelja uočljiva je dominacija inozemnih posjetitelja (oko 79%).

Zahvaljujući prvenstveno penjačima/alpinistima, sezona posjećivanja u Nacionalnom parku traje od početka travnja do početka studenog, a najveća posjećenost je u mjesecu srpnju i kolovozu kada Nacionalni park posjeti oko 45% godišnjeg broja posjetitelja. U mjesecu svibnju i lipnju, uz penjače/alpiniste i šetače znatan udio imaju učenički/studentski izleti.

Slika 9. Udio pojedinih skupina posjetitelja u NP Paklenica. 1- šetači (57%); 2- penjači (30%); 3 – ostali (7%); 4- učenici/studenti (6%).

50,2%

13,4%

11,3%

8,2%

16,8%

1.a - Zona najstrože zaštite

1.b - Zona vrlo stroge zaštite

2.a - Zona aktivne zaštite staništa, vrsta i kulturne baštine

3.a - Zona naselja

3.b - Zona rekreacije i turističke infrastrukture


43Temeljem bilježenja broja posjetitelja, koja se provodi na ulazu, u »Bunkerima«, špilji Manitoj peći i šumarskoj kući-Lugarnici i procjene broja posjetitelja za ostala područja, dobivaju se podaci o prostornom rasporedu posjetitelja (slika 10).

Posjetitelji dolaze automobilom, pješice, biciklom ili organizirano u grupama – autobusom. Tijekom najposjećenijih mjeseci (srpanj i kolovoz) Javna ustanova uvodi organizirani autobusni prijevoz za posjetitelje od ulazne recepcije do parkirališta u kanjonu Velike Paklenice i uspostavlja redovnu povratnu autobusnu liniju iz Zadra za Seline, Starigrad-Paklenicu i Nacionalni park Paklenicu. Ustanova pokušava riješiti organizirani prijevoz na način kojim bi se automobili u potpunosti izmjestili iz Parka na potezu od ulazne recepcije do parkirališta, pa je autobusni prijevoz privremeno rješenje.

Moguće aktivnosti u Nacionalnom parku uključuju razgledavanje, planinarenje, trekking, slobodno penjanje, alpinizam, vožnju biciklom, promatranje ptica itd. Na području Parka postoji oko 150 km planinarskih staza

Slika 10. Prostorni raspored posjetitelja u Nacionalnom parku Paklenica

Prostorni raspored posjetitelja u ParkuVRŠNI DIO: Buljima, Struge, Vaganski vrh, Sveto brdo, Vlaški grad, Ivine vodice

Grabove dolineMala Paklenica

LugarnicaPlaninarski dom

Manita Peć Ulazna recepcija

Cesta VaganacBiciklistička staza

Paklenički mlin, Paklarić,Bunkeri, Penjalište do Anića luke

Planinarska stazaTuristička staza


44

i putova. Najposjećenija je staza koja vodi od ulazne recepcije kanjonom Velike Paklenice do planinarskog doma Paklenica (trajanje oko 2 sata), a često se posjetitelji odlučuju i za stazu koja vodi iz kanjona Velika Paklenica, preko Jurlina i Njiva do Male Paklenice (5-6h). Radi zaštite prirodnih vrijednosti, ali i zbog mogućnosti brze intervencije i spašavanja alpinista u slučaju nezgode, penjačke su aktivnosti unutar Parka dozvoljene jedino u južnom, rubnom dijelu kanjona Velike Paklenice, odnosno u tzv. zoni rekreacije. U današnje vrijeme postoji 368 penjačkih smjerova različitih težina i dužina, a uspostavljanje novih ili izmjena postojećih smjerova dopuštena je isključivo uz odobrenje Ustanove. Svake godine, početkom svibnja, u Parku se održava poznati međunarodni susret penjača s natjecanjem u brzinskom penjanju – Big wall speed climbing.

Objekti namijenjeni turističkom posjećivanju uključuju: obnovljeni mlin, arheološki lokalitet, vidikovac i poučnu stazu Paklarić (pogled u povijest), Etno-kuću Marasovići, biciklističku stazu i poučnu stazu „Kratka

Slika 11. Prometna i posjetiteljska infrastruktura u Nacionalnom parku Paklenica

LegendaPlaninarski dom

Manita Peć

Posjetiteljski centar Bunker

Mlin

Ulaz

Paklarić

Etno kuća

Kamp

Skloništa

Lugarnica

Planinarska staza

Turistička staza

Cesta Vaganac

Biciklistička staza

Zona rekreacija

Granica parka


45šetnja kroz povijest“, kompleks podzemnih tunela „Bunkera“ koji se trenutno preuređuje u višenamjenski, višemedijski posjetiteljski centar, atraktivnu špilju Manita peć koju je moguće posjetiti isključivo u pratnji vodiča, šumarsku kuću-Lugarnicu koja nudi jednostavne ugostiteljske usluge, planinarski dom Paklenica, poučnu stazu Velika Paklenica, te planinarska skloništa (Struge, Ivine vodice i Vlaški grad). Uz upravnu zgradu Ustanove Nacionalnog parka Paklenica te u dijelu same zgrade organiziran je prezentacijski centar u kojem se provode prvenstveno edukativne i interpretacijske aktivnosti.

Smještaj je u Nacionalnom parku moguć u planinarskom domu Paklenica (kapacitet oko 45 ležajeva) te u planinarskim skloništima (Struge, Ivine vodice i Vlaški grad), a prema dogovoru i u obiteljskim kućama u Ramićima i Parićima. U skloništima se ne predviđa duži boravak planinara već se ona predviđaju samo kao prenoćišta na višednevnim trekking turama te u slučaju loših vremenskih uvjeta. Na području Nacionalnog parka nije dozvoljeno kampiranje, odnosno postavljanje šatora i loženje vatre. Uz prezentacijski centar u Starigrad-Paklenici posluje auto-kamp u vlasništvu Nacionalnog parka, koji može ugostiti oko 100-tinjak osoba.

Tijekom ljeta 2004. godine provedeno je istraživanje o potrebama posjetitelja, očekivanjima i zadovoljstvu ponudom Nacionalnog parka. Ukupno su ispitana 284 posjetitelja. Rezultati analize upitnika pokazali su da je većina posjetitelja izuzetno zadovoljna činjenicom da je područje zaštićeno (74%) i da se radi o netaknutom krajobrazu. Dostupnost Parka 60% posjetitelja ocijenilo je izuzetno zadovoljavajućom, dok je najmanje zadovoljno gastronomskom ponudom (vidi sliku 12).

Slika 12. Zadovoljstvo posjetitelja različitim ključnim čimbenicima u Nacionalnom parku „Paklenica“

Nedirnuti krajobraz

Bogatstvo fl ore i faune

Kulturne vrijednosti

Gastronomija Smještaj Raznolike aktivnosti

Zaštićeno područje

Dostupnost

Post

otak

visoko

srednje

nisko


46

3 . T E M E L J N I C I L J E V I U P R AV L J A N J A N A C I O N A L N I M PA R K O M P K L E N I C A

47

3 TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA

NACIONALNIM PARKOM PKLENICA

Temeljem vizije te procjene bioloških, geomorfoloških, socio-ekonomskih, kulturnih i turističkih vrijednosti Nacionalnog parka razrađeni su ciljevi i mjere očuvanja i razvoja koji predstavljaju bitnu sastavnicu Plana upravljanja.

Plan upravljanja se donosi za razdoblje od deset godina, uz reviziju nakon pet godina. Detalji planiranih aktivnosti u različitim zonama bit će opisani u pojedinim akcijskim planovima, a koji podliježu redovitoj reviziji tijekom njihove provedbe. Provedba Plana upravljanja temelji se na transparentnosti i otvorenosti, sudjelovanju javnosti, edukaciji i interpretaciji, partnerstvu, međunarodnoj suradnji, akcijskim planovima, praćenju stanja (monitoringu) i rezultatima znanstvenih istraživanja.

Prilikom izrade Plana upravljanja provela su se intenzivna savjetovanja s dionicima, turističke studije i upitnici, biološka inventarizacija i rasprave unutar Nacionalnog parka. Sva prepoznata i važeća pitanja uzeta su u obzir prilikom utvrđivanja ciljeva i mjera navedenih u nastavku (Prilog 5).

3.1. Ciljevi i mjere

3.1.1. Općenito

Cilj: Rješavanje imovinsko-pravnih odnosa unutar Nacionalnog parka.

Mjere : · Suradnja s lokalnom i područnom (regionalnom) samoupravom u svrhu rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na prostoru Nacionalnog parka Paklenica.

· Nacionalni park će aktivno podržati inicijative za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa.

Indikatori: Na kraju planskog razdoblja riješeni imovinsko-pravni odnosi i razgraničenje privatnog i državnog vlasništva na cijelom području Nacionalnog parka.

3.1.2. Očuvanje biološke raznolikostiZbog visoke biološke raznolikosti područja i različitih ciljeva i mjera koji su prepoznati za različite komponente, ovo poglavlje je podijeljeno na nekoliko potpoglavlja koja daju odgovarajuće mjere za svaku od njih.

Opći cilj: Očuvanje postojeće iznimno visoke biološke raznolikosti.

Mjere : · Praćenje stanja biološke raznolikosti u odabranim područjima s izrazito velikim brojem vrsta.· Nacionalni park će aktivno provoditi projekte invenarizacije slabije poznatih skupina.

Indikatori: Na kraju planskog razdoblja održana visoka biološka raznolikost u Nacionalnom parku Paklenica.


483.1.2.1. Travnjaci

Cilj: Očuvanje i održavanje povoljnog stanja različitih važnih i reprezentativnih travnjačkih ekosustava.

Mjere : · Klasifi cirati travnjake obzirom na potrebe upravljanja i utvrditi prioritetna područja aktivnog upravljanja do 2009. godine.

· Odrediti i primijeniti metode za upravljanje odabranim prioritetnim travnjacima.· Trajno pratiti travnjačke ekosustave i njihovu faunu danjih leptira te različite pristupe i aktivnosti

prilikom njihova upravljanja.· Izraditi akcijski plan za lokaciju Velika Močila koji će detaljno odrediti aktivnosti potrebne za

upravljanje travnjakom i zaštitu od požara i služiti kao pilot projekt za druge slične travnjake.

Indikatori: Površina identifi ciranih prioritetnih travnjaka se ne smanjuje.

3.1.2.2. Šume

Cilj: Osiguranje prirodnog i neometanog razvoja šumskih ekosustava gdje to ne ugrožava druge značajne ekosustave.

Mjere : · Trajno pratiti šumske ekosustave. Na postojećim trajnim plohama se vrši praćenje stanja u suradnji sa Šumarskim institutom Jastrebarsko.

· Pratiti razvoj šumskih rubova u sastojinama bora krivulja i crnog bora koje se šire prema travnjacima, u svrhu sprječavanja zaraštavanja travnjaka.

· Ne poduzimati upravljačke aktivnosti osim u izvanrednim okolnostima koje ozbiljno ugrožavaju šumske ekosustave (npr. požarima).

· Izraditi Program zaštite šumskih ekoloških sustava temeljem Zakona o zaštiti prirode.· Praćenje bogatstva i raznolikosti zajednica ptica u šumskim ekosustavima.· Utvrditi lokacije važne za skloništa migratornih šumskih šišmiša.

Indikatori: Praćenje stanja (monitoring) faune i fl ore ne pokazuje značajno smanjenje veličine populacije i biološke raznolikosti.

3.1.2.3. Vodeni ekosustavi

Cilj: Očuvanje potoka, vodenih tokova, izvora, jezera i lokvi.

Mjere : · Ostvariti suradnju s Parkom prirode Velebit i Hrvatskim vodama za očuvanje kvalitete vode unutar u Nacionalnom parku i oko njega.

· Osigurati rješenje za pročišćavanje otpadnih voda na lokacijama Lugarnica i planinarski dom Paklenica.

· Praćenje stanja skupina kukaca i ličinki (bioindikatora) u potocima, vodenim tokovima, izvorima i lokvama.

· Održati potoke i izvore u Nacionalnom parku protočnim uz redovite mjere čišćenja.· Predstaviti mjerodavnim institucijama problem upotrebe pitke vode iz Nacionalnog parka za

potrebe stanovništva s ciljem postupnog smanjivanja opskrbe pitkom vodom iz Parka.

Indikatori: Razina kvalitete vode u izvorima i planinskim potocima se ne mijenja.


493.1.2.4. Podzemni ekosustavi

Cilj: Očuvanje postojećih špilja i jama od izravnog i neizravnog ljudskog utjecaja.

Mjere : · Kontinuirano nastaviti rad na poboljšanju baze podataka o špiljama i prikupljati nove terenske podatke.

· Provoditi akcijski plan upravljanja špiljom Manita peć.· Izraditi akcijski plan za otvorenje jame Vodarica za organizirano pustolovno posjećivanje u sljedećih

5 godina.

Indikatori: Raznolikost špiljskih ekosustava ostaje na sadašnjoj razini.

3.1.3. Kulturna baština

Cilj: Održanje postojeće graditeljske baštine i obnova tradicijskih objekata (stočarskih stanova, suhozidova, mirila, putova, itd.) u svrhu prezentacije i interpretacije.

Mjere : · Izraditi bazu podataka kulturnih vrijednosti unutar Nacionalnog parka, vrednovati postojeću graditeljsku baštinu i službeno zaštititi objekte.

· Potpora Nacionalnog parka u sređivanju vlasničkih odnosa i pomoć u obnovi objekata na tradicionalan način.

· Uključivanje obnovljenih objekata u ponudu Nacionalnog parka.· Prilikom preuređivanja starih kuća u dogovoru s vlasnikom osigurati skloništa šišmišima.

Indikatori: Očuvanost i svijest o važnim kulturnim vrijednostima unutar Nacionalnog parka su povećani.

3.1.4. Posjetitelji i posjećivanjeOpći cilj: Razvoj odmjerene, održive turističke ponude koja se temelji na prirodnim vrijednostima

područja i ne ugrožava biološku raznolikost i ciljeve očuvanja Nacionalnog parka.

3.1.4.1. Penjači i planinari

Cilj: Osiguranje visoko kvalitetnog doživljaja prema međunarodnim mjerilima za penjače i sigurno i kvalitetno planinarenje i šetnje unutar Nacionalnog parka.

Mjere : · Postavljanje novih penjačkih smjerova isključivo uz suglasnost Uprave Nacionalnog parka.· Promovirati nova znanstvena istraživanja o utjecaju penjanja na stjenjačke biljke, biljne zajednice i

stjenjačku faunu.· Trajno pratiti uspješnost gniježđenja odabranih ptičjih vrsta u području gdje se odvijaju penjačke

aktivnosti.· Osigurati razmjenu informacija između Uprave Nacionalnog parka i penjača u svrhu unaprijeđenja

aktivnosti očuvanja biološke raznolikosti u Nacionalnom parku i podizanja svijesti o potrebi zaštite prirodnih vrijednosti među penjačima/alpinistima.

· Poboljšati informativni materijal o prirodnim vrijednostima Nacionalnog parka namijenjen penjačima i ispraviti oblike neprimjerenog ponašanja (vikanje na stijenama, penjanje između smjerova, uništavanje i rušenje kamenja, trganje i oštećivanje biljaka).

Indikatori: Povećana razina svijesti penjača o prirodnim vrijednostima Nacionalnog parka te poboljšana sigurnost penjanja. Shvaćanje da u Nacionalnom parku pojedini predjeli trebaju biti izuzeti iz penjačkih aktivnosti, poput kanjona Male Paklenice.


503.1.4.2. Interpretacija i edukacija

Cilj: Edukacija svih tipova posjetitelja i lokalnog stanovništva na svim razinama u svrhu povećanja svijesti o zaštiti biološke raznolikosti i prirode.

Mjere : · Uspostaviti novo radno mjesto za edukaciju i interpretaciju u Javnoj ustanovi do 2009. godine.· Pripremiti edukacijske programe i materijale namijenjene školskoj djeci različitih dobnih skupina.· Postaviti poučne table uz glavne pješačke staze u Nacionalnom parku namijenjene posjetiteljima u

svrhu poboljšanja njihovog znanja i razumijevanja te razvijanja osjećaja poštovanja prema prirodi.· Izraditi interpretacijske table korištenjem suvremenih pristupa i metoda.· Izgraditi edukacijsko igralište i ostale objekte namijenjene edukaciji na ulazu u kanjon Velike

Paklenice. Konačna realizacija je ovisna o raspoloživim sredstvima.

Indikatori: Povećani broj sudionika u edukacijskim programima te izrađeni novi programi prilagođeni raznim dobnim skupinama i različitim tipovima posjetitelja.

3.1.4.3. Marketing i promocija

Cilj: Promocija Nacionalnog parka Paklenica kao najjačeg izražaja Velebita sa svim njegovim specifi čnim odlikama.

Mjere : · Izraditi informativni materijal namijenjen različitim ciljnim skupinama i osigurati njegovu odgovarajuću distribuciju.

· Unaprijediti zajedničke aktivnosti s Parkom prirode Velebit i Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit za promociju cijele regije.

· Obogatiti postojeći program upravljanja posjetiteljima i organiziranu ponudu za posjetitelje Nacionalnog parka s novim sadržajima, u suradnji s lokalnom turističkom zajednicom i lokalnim stanovništvom u Starigrad-Paklenici, Selinama i Tribnju.

Indikatori: Povećano znanje o Nacionalnom parku, njegovim prirodnim i kulturnim vrijednostima. Svaki posjetitelj ima jednostavan pristup potrebnim informacija.

3.1.4.4. Pristup posjetitelja

Cilj: Osiguranje sigurnog i ugodnog posjeta svim posjetiteljima Nacionalnog parka.

Mjere : · Odrediti prihvatni kapacitet (carrying capacity) za različita područja Nacionalnog parka.· Redovito pratiti utjecaj posjetitelja i njihovog zadovoljstva ponuđenim uslugama ponavljanjem

standardiziranog upitnika.· Zabraniti gradnju novih staza te održavati postojeće.· Ograničiti kretanje posjetitelja na označene staze i određena područja te regulirati njihov posjet.· Uspostaviti dodatne ulaze u Nacionalni park, Bunovac do 2010. godine i Dušice (ako se realizira

projekt skijališta).· Prilagoditi postojeću infrastrukturu osobama s posebnim potrebama u donjem dijelu kanjona

Velike Paklenice do 2009. godine.· Surađivati s planinarskim društvima na usmjeravanju posjetitelja i označavanju planinarskih putova

i održavanju skloništa.

Indikatori: Posjetitelji ne uzrokuju vidljive štete u Nacionalnom parku. Pristup u kanjon Velike Paklenice je omogućen svim posjetiteljima.


513.1.5. Registar ugroženih vrsta i praćenje njihova stanja (monitoring)

Cilj: Kontinuirano obogaćivanje znanja o svim vrijednostima Nacionalnog parka u svrhu unaprijeđenja i poboljšanja zaštite vrsta i staništa.

Mjere : · Provoditi kontinuirana istraživanja biološke raznolikosti i nadograđivati GIS bazu podataka biološke raznolikosti.

· Redovito pratiti stanje pokazatelja biološke raznolikosti s posebnim naglaskom na područje kanjona Velike i Male Paklenice zbog pritiska posjetitelja.

· Unaprijediti znanje i osviještenost javnosti o biološkoj raznolikosti, uključujući i raznolikost podzemlja.

· Praćenje ugroženih tipova staništa, sipara i točila te livadnih ekosustava, posebno na području prijevoja Buljma.

· Poticati provođenje znanstvenih istraživanja znanstvenika iz zemlje i inozemstva. Sva znanstvena istraživanja provedena u Nacionalnom parku moraju se pohraniti u arhivi Javne ustanove kako bi ustanova oformila bazu podataka te je koristila.

Indikatori: Redovita i sustavna saznanja o ugroženosti biljnih i životinjskih vrsta se prate i redovito analiziraju, a po potrebi se i periodično objavljuju.

3.1.6. Sudjelovanje javnostiCilj: Osiguranje partnerstva i transparentnosti u upravljanju Nacionalnim parkom.

Mjere : · Organizirati najmanje jedan javni sastanak s lokalnom zajednicom godišnje.· Organizirati “Dan otvorenih vrata” jedanput godišnje.· Surađivati s lokalnim školama.· Surađivati s lokalnim institucijama, nevladinim udrugama i poduzetnicima te razvijati zajedničke

projekte.· Redovito izvještavati regionalne i nacionalne medije o radu i aktivnostima Uprave Nacionalnog

parka.

Indikatori: Redoviti i dokumentirani sastanci.


52

3.2. Koncept zoniranja

Nacionalni park Paklenica podijeljen je u nekoliko različitih zona, utvrđenih prema prirodnim vrijednostima i potrebama upravljanja. Tipovi zona i njihove karakteristike utvrđeni su tijekom radionice projekta KEC na kojoj su sudjelovali djelatnici hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode. Klasifi kacija zona se temelji na IUCN klasifi kaciji zaštićenih područja, usvojenoj u okviru projekta KEC. Prostori visoke prirodne vrijednosti i malih potreba za upravljanjem smatraju se zonom stroge zaštite. Zone aktivne zaštite su prostori koji zahtijevaju poseban način upravljanja kako bi se očuvale najvažnije zaštićene vrijednosti. Prostori velikog broja posjeta i velikih potreba za upravljanjem proglašeni su zonom korištenja.

3.2.1. Zoniranje u Nacionalnom parku Paklenica i upravljanje po zonamaZoniranje Nacionalnog parka Paklenica temelji se na vrijednostima opisanim u drugom poglavlju, na uvažavanju problema i prijedloga ustanovljenih kroz proces javnog sudjelovanja te na planovima turističkog razvoja prostora. Za svaku je zonu određena točna lokacija na karti, veličina zone, kriterij zoniranja te ciljevi upravljanja i mogućnosti.

Prilikom zoniranja još je jednom naglašeno kako Nacionalni park Paklenicu treba sagledavati s obzirom na Park prirode Velebit i cijelu planinu Velebit. Područje rekreacije te područja s postojećom turističkom infrastrukturom stavljena su u zonu korištenja (3b). Dodatno, obzirom na postojeće aktivnosti (ispašu ovaca i koza), plato između kanjona V. i M. Paklenice, na potezu Jasenar-Rimenić određen je kao zona naselja (3a) u kojoj su dozvoljene tradicionalna poljoprivreda i stočarstvo. Preostalo područje Parka stavljeno je u zonu stroge zaštite (1) osim lokaliteta koji zahtijevaju aktivnu zaštitu (2) tj. lokaliteta na kojima je potrebna intervencija, bilo u svrhu očuvanja staništa, ekosustava ili vrsta kao što su travnjaci (Oglavinovac, Javornik, potez između Štirovca, Vaganskog Vrha i Bunovca) ili kulturne baštine (npr. stari, tradicionalni stanovi). U trenutku raspolaganja s više podataka, neka će se područja izuzeti, a neka staviti pod strogu zaštitu, ukoliko se za to ukaže potreba. U zoni stroge zaštite nisu dozvoljeni nikakvi šumarski zahvati (uključujući sanitarnu sječu), a korištenje u svrhu posjećivanja ograničeno je na pješačke staze koje su svrstane u zonu vrlo stroge zaštite (1b).

Veličina pojedinih zona je prikazana u tablici 10 i na slici 13.. Utjecajno područje oko granica Nacionalnog parka nije određeno obzirom da se cijelo područje nalazi unutar Parka prirode Velebit. Stoga bi se posebne mjere za to područje trebale odrediti u suradnji s Parkom prirode.

U tablici 11 prikazan je sažeti prikaz upravljanja po pojednim zonama.

Prikaz pojednih zona sa svim ključnim informacijama: imenom i tipom zone, uključenim područjem, kriterijem za odabir, ciljevima upravljanja i mogućnostima korištenja/upravljanja dan je u nastavku.


53Tablica 10. Područja različitih zona upravljanja u Nacionalnom parku.

Zona Prostor (m2) Ukupno (m2) Postotak (%)

Zona 1 – Zona stroge zaštite

1.a) Zona najstrože zaštitePodručje od osobitog značaja s neizmijenjenom sveukupnom prirodom, visoke biološke i krajobrazne raznolikosti i velike važnosti očuvanja u kojoj nije dozvoljen pristup posjetitelja osim po obilježenim stazama/putovima koji su izdvojeni u zonu (1.b).

Područje 47.742.820 47.742.820 50,3

1. Vršna zona od Oglavinovca do Svetog brda, izvorišni dio Male Paklenice, Borovnik, Jerkovac, Komić, Vlaški grad

1.b) Zona vrlo stroge zaštitePodručje s neizmijenjenim i/ili neznatno izmijenjenom prirodom, visoke biološke i krajobrazne raznolikosti u kojem se provode minimalne upravljačke aktivnosti u svrhu zaštite i očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti te u kojoj je pristup posjetitelja moguć po stazama/područjima koje su obilježene i namijenjene posjećivanju.

Područje 10.035.536 12.724.846 13,4

2.Bojinac i Suva draga

3. Mala Paklenica 2.689.310

Zona 2 – Zona aktivne zaštite

2.a) Zona aktivne zaštite staništa, vrsta i kulturne baštinePodručje velike vrijednosti za očuvanje staništa/vrsta/šumskih ekoloških sustava, a koje je podvrgnuto aktivnoj intervenciji kao načinu upravljanja kojim se osigurava zaštita, očuvanje, revitalizacija i održavanja povoljnog stanja staništa/vrsta.

Područje 1.059.457 10.758.828 11,3

4.Planinski travnjaci (rudine) na području Oglavinovca

5. Planinski travnjaci (rudine) na području Javornika

1.560.827

6.Visokoplaninski travnjaci (rudine) od Štirovca do Svetog brda

8.138.544

Zona 3 – Zona korištenja

3.a) Zona naseljaPodručje naselja, tradicionalne ekološke poljoprivrede, eko-turizma, prirodnih i kulturnih vrijednosti.

Područje 7.780.346 7.780.346 8,2

9. Plato između kanjona Velike i Male Paklenice – Jasenar – Rimenić

3.b) Zona rekreacije i turističke infrastrukturePodručje s prirodnim, kulturnim, odgojno-obrazovnim i turističko-rekreativnim vrijednostima u kojem je stavljen naglasak na razvoj posjetiteljske infrastrukture u skladu s ekološkim standardima.

7. Planinarsko sklonište Struge 57.539 15.953.926 16,8

8. K.anjon Velike Paklenice do Velikih Močila

15.953.926

SVEUKUPNO 94.960.766 100


54

Slika 13. Udio pojedinih zona u ukupnoj površini Nacionalnog parka. - LOŠA REZOLUCIJA!

Tablica 11. Upravljanje po zonama.

Zona Upravljanje Ograničenja

1.a – Zona najstrože zaštite

· Isključeno aktivno upravljanje područjem kojim bi se ugrozilo odvijanje prirodnih procesa. Upravljanje je usmjereno očuvanju, zaštiti i praćenju stanja ekoloških sustava, biološke i krajobrazne raznolikosti.

· Vođene grupe od strane djelatnika Nacionalnog parka za visoko zainteresirane i motivirane posjetitelje.

· U slučaju izvanrednih stanja, npr. požara, heliodromi se koriste za slijetanje ekipa koje sudjeluju u gašenju vatre.

· Praćenje stanja (monitoring) ptičjih zajednica, šumskih ekosustava i endemičnih biljnih vrsta.

· U ovo područje, osim po označenim stazama/putovima koji su izdvojeni u zonu 1.b, nije dozvoljen pristup posjetiteljima.

· Dozvoljene samo potrebne sigurnosne intervencije u svrhu očuvanja i zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti.

1.b – Zona vrlo stroge zaštite

· Provođenje minimalnih aktivnosti u svrhu očuvanja, zaštite, revitalizacije i praćenja stanja (monitoring) ekoloških sustava, biološke i krajobrazne raznolikosti te održavanja i unaprijeđenja postojeće posjetiteljske infrastrukture u vidu poučnih staza.

· Nadzor područja i praćenje stanja (monitoring) ptica gnjezdarica u šumskim staništima i u kanjonima Velike i Male Paklenice.

· Dozvoljene samo potrebne sigurnosne intervencije u svrhu očuvanja i zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti.

· Minimalni sadržaji za posjetitelje (poučne staze).

· Zabrana ulaska vozila na motorni pogon, osim uz dopuštenje nadležnih institucija.

2.a – Zona aktivne zaštite staništa, vrsta i kulturne baštine

· Područje podvrgnuto aktivnoj intervenciji kao načinu upravljanja kojim se osigurava zaštita i očuvanje te održavanje povoljnog stanja staništa/vrsta.

· Provođenje mjera i aktivnosti u pogledu zaštite i očuvanja kulturne baštine.

· Posjećivanje sukladno prihvatnom kapacitetu za pojedine lokacije uz naglasak na praćenje utjecaja posjećivanja na staništa/vrste.

· Unaprjeđenje i održavanje minimalne posjetiteljske infrastrukture u svrhu edukacije i interpretacije.

· Praćenje stanja (monitoring) travnjačkih staništa, rijetkih i ugroženih biljnih vrsta i ptica gnjezdarica livadnih staništa.

· Obaveza zadržavanja posjetitelja na obilježenim stazama/područjima namjenjenim razgledavanju i posjećivanju.

· Minimalna posjetiteljska infrastruktura i poučne staze.

Zona 3a – Zona naselja

· Područje kojim se aktivno upravlja uglavnom u svrhu korištenja prirodnih dobara..

· Aktivno upravljanje područjem na načelima održivog razvoja uz suradnju s lokalnom zajednicom.

· Razvoj održivog turizam u ruralnom okolišu. Ponuda posjetiteljima tradicionalnih poljoprivrednih proizvoda.

· Posjećivanje, edukacija i interpretacija.

· Posjećivanje ograničeno prihvatnim kapacitetom za pojedine lokacije.

· Zabranjen razvoj masovne posjetiteljske infrastrukture, isključivo sadržaji i usluge koji su u skladu s ekološkim standardima.

· Priznavanje standarda okoliša, naročito za zaštitu voda i očuvanje biološke raznolikosti.

Zona 3b – Zona rekreacije i turističke infrastrukture

· Upravljanje područjem u skladu s prihvatnim kapacitetom te u suradnji s lokalnom zajednicom.

· Razvoj i unaprjeđenje posjetiteljske infrastrukture (poučne staze, ekološki kampovi, posjetiteljski centri) na temelju održivog razvoja i u skladu s očuvanjem biološke i krajobrazne raznolikosti.

· Nedozvoljen razvoj masovnog turizma, ograničenja defi nirana kapacitetom prihvata.


55

Slika 14. Zoniranje Nacionalnog parka Pakelnica





3.a - Zona naselja



561. Zona stroge zaštiteZona 1.a – Zona najstrože zaštite: Područje 1. Vršna zona od Oglavinovca do Svetog brda, izvorišni dio Male Paklenice, Borovnik, Jerkovac, Komić, Vlaški grad

Slika 15. Područje 1. Vršna zona od Oglavinovca do Svetog brda, izvorišni dio Male Paklenice, Borovnik, Jerkovac, Komić, Vlaški grad





3.a - Zona naselja



57

Tip zone: Zona 1.a – zona najstrože zaštite

Opis: U ovu zonu ulaze visokoplaninske livade i prošireni sjeverni dijelovi Nacionalnog parka od 1997. godine, različiti tipovi kamenjarskih i stjenovitih staništa kao i šumske sastojine s tercijarnim šumama crnog bora (Pinus nigra) i sastojine bora krivulja (Pinus mugo). Ovdje se nalaze i stare sastojine bukve (Fagus sylvatica).

Kriterij: Prostor je značajan po fl orističko – vegetacijskim vrijednostima. Posebnu vrijednost ovom dijelu daje raznolikost faune i zastupljenost zvijeri – medvjeda (Ursus arctos), vuka (Canis lupus) i divlje mačke (Felis sylvestris) te ugroženog surog orla (Aquila chrysaetos) i planinskog žutokruga (Vipera ursinii macrops). Indikator kvalitete staništa su različite vrste kornjaša (Osmoderma eremita) i različite vrste strizibuba (Cerambyx cerdo, Rosalia alpina).

Cilj: Očuvanje prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti staništa sa svim endemičnim biljnim svojtama i skupinama životinja.

Dozvoljene aktivnosti: Nadzor i kontrola područja. Dopušteno je provoditi znanstvena istraživanja i/ili praćenje stanja uz suglasnost nadležnih institucija. Dozvoljen je ograničeni pristup području u edukacijske svrhe uz suglasnost nadležnih institucija te uz obvezu kretanja po obilježenim stazama/putovima koji su izdvojeni u zonu (1.b). Intervencije su moguće u slučaju požara.

Posjećivanje: Mogućnost ograničenog posjećivanja (kretanje dozvoljeno po obilježenim stazama/putovima koji su izdvojeni u zonu 1.b) uz odgovarajuću kontrolu i nadzor područja od strane djelatnika Nacionalnog parka. Vođene grupe posjetitelja, posjećivanje prema pravilima ponašanja u zoni najstrože zaštite.


58

Zona 1.b – Zona vrlo stroge zaštite: Područje 2. Bojinac i Suva draga

Slika 16. Područje 2. Bojinac i Suva draga





3.a - Zona naselja



59

Tip zone: Zona 1.b – zona vrlo stroge zaštite

Opis: U ovu zonu ulaze posebno vrijedni geomorfološki dijelovi Parka s mnogobrojnim geomorfološkim osobitostima. Posebno se izdvajaju dijelovi oko Jaginog kuka i kamenica Jezerce. Područje se odlikuje velikim fl orističkim bogatstvom i raznolikošću faune. Ovdje se nalaze i posebno vrijedni šumski ekosustavi bukve (Fagus sylvatica), crnog bora (Pinus nigra) i miješane sastojine bukve i crnog bora. Izdvajaju se dijelovi oko Golića, Grabara i Suve drage, gdje je glavni prolaz velikih biljojeda, jelena (Cervus elaphus), srne (Capreolus capreolus) i divokoze (Rupicapra rupicapra).

Kriterij: Prostor ima veliku fl orističku i vegetacijsku raznolikost. Zanimljivi su mnogobrojni biljni endemi poput prozorskog zvončića (Campanula fenestrellata), valdštajnovog zvončića (C. waldsteiniana) te tulipana (Tulipa sylvestris). Također je i faunistički ovo područje bogato i raznoliko. Veliku vrijednost ovom dijelu Parka daju stada divokoza (Rupicapra rupicapra).

Cilj: Očuvanje prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti staništa sa svim endemičnim biljnim svojtama i skupinama životinja s naglaskom na krupne biljojede: srnu, jelena i divokozu.

Dozvoljene aktivnosti: Dopušteno je provoditi znanstvena istraživanja uz suglasnost nadležnih institucija, dozvoljeno je praćenje stanja (monitoring) fl ore i faune u ovoj zoni s naglaskom na bioindikatore staništa uz suglasnost nadležnih institucija. Praćenje stanja šumskih staništa s posebnim osvrtom na endemične i ugrožene biljne vrste. Praćenje stanja ptica gnjezdarica u šumskim i stjenjačkim staništima.

Posjećivanje: Mogućnost posjećivanja samo na području obilježenih staza/putova, uz odgovarajuću kontrolu i nadzor područja. Vođene grupe posjetitelja, posjećivanje prema pravilima ponašanja u zoni vrlo stroge zaštite.


60

Zona 1.b – Zona vrlo stroge zaštite: Područje 3. Mala Paklenica

Slika 17. Područje 3. Mala Paklenica





3.a - Zona naselja



61

Tip zone: Zona 1.b – zona vrlo stroge zaštite

Opis: U ovu zonu ulaze posebno vrijedni dijelovi klanca Male Paklenice s geomorfološki zanimljivim dijelovima, reliktnom vrstom tisom (Taxus baccata), termofi lnim vrstama hrastom crnikom (Quercus ilex), zelenikom (Phyllirea media) te unikatnim endemom pjeskaricom (Arenaria orbicularis). Posebnu vrijednost ima petrofi lna (stjenjačka) zajednica ptica s vrstama ptica grabljivica poput sivog sokola (Falco peregrinus), orla zmijara (Circaetus gallicus), surog orla (Aquila chrysaetos) i sove ušare (Bubo bubo).

Kriterij: Prostor ima veliku fl orističku raznolikost, bogatstvo endemičnih svojti te pokazuje raznolikost vegetacije. Ovdje su, uz endemične biljne svojte, zastupljeni i stjenjački oblici ornitofaune koji daju veliku vrijednost Nacionalnom parku. Faunistički je ovo područje također bogato i raznoliko.

Cilj: Očuvanje prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti staništa sa svim endemičnim biljnim svojtama i skupinama životinja, s naglaskom na petrofi lnu ornitofaunu.

Dozvoljene aktivnosti: Nadzor područja, znanstvena istraživanja, praćenje stanja fl ore i faune u ovoj zoni s naglaskom na bioindikatore staništa, osobito petrofi lne ptičje vrste, ptice grabljivice i sove.

Posjećivanje: Strogo ograničena mogućnost posjećivanja jer je ovaj dio Nacionalnog parka važan za zadržavanje i očuvanje petrofi lne zajednice ptica. Moguće kretanje vođenih grupa po obilježenim stazama/putovima s dnevno ograničenim brojem posjetitelja/grupa. Prihvatni kapacitet (carrying capacity) za kanjon je 80 -100 posjetitelja/šetača u jednom danu. Posjećivanje prema pravilima ponašanja u zoni vrlo stroge zaštite, edukacija posjetitelja i predavanja o važnosti ptica grabljivica u ekosustavima Nacionalnog parka.


622. Zona aktivne zaštiteZona 2.a – Zona aktivne zaštite staništa, vrsta i kulturne baštine: Područje 4, 5 i 6. Visokoplaninski travnjaci (rudine) na području Oglavinovca, Javornika te od Štirovca do Svetog brda

Slika 18. Područje 4, 5 i 6. Visokoplaninski travnjaci (rudine) na području Oglavinovca, Javornika te od Štirovca do Svetog brda





3.a - Zona naselja



63

Tip zone: Zona 2.a – Zona aktivne zaštite staništa, vrsta i kulturne baštine.

Opis: U ovu zonu uvršteni su posebno vrijedni visokoplaninski travnjaci koji su ušli u granice Nacionalnog parka 1997. godine Zakonom o proširenju, a koje će u bliskoj budućnosti trebati održavati. Visokoplaninske livade su na visinama od oko 1400 m i postepeno obraštavaju u vegetaciju bora krivulja (Pinus mugo). Bogate su različitim biljnim svojtama (koje su danas zaštićene u cijeloj Hrvatskoj): sirištara (Gentiana lutea subsp. symphyandra), kotrljan (Eryngium alpinum), grimiznocrveni ljiljan (Lilium martagon subsp. cattaniae) i dr. Na ovom području obitava i zaštićena vrsta planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops), a od posebne važnosti su i povremene lokve neophodne za mrijest vodozemaca. Iznad ovih livada hrane se ptice grabljivice, orao zmijar (Circaetus gallicus) i suri orao (Aquila chrysaetos). Na području se nalazi i vrijedna kulturna baština (stočarski stanovi) koje je potrebno zaštiti i očuvati.

Kriterij: Prostor ima veliku fl orističku raznolikost, bogatstvo rijetkih i ugroženih te endemičnih svojti i pokazuje raznolikost vegetacije. Faunistički je ovo područje također bogato i raznoliko. Na području se nalazi i vrijedna kulturna baština (stočarski stanovi).

Cilj: Očuvanje prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti staništa sa svim endemičnim i rijetkim biljnim svojtama i skupinama životinja, s naglaskom na ptice grabljivice. Očuvanje i zaštita kulturne baštine.

Dozvoljene aktivnosti: Nadzor područja, znanstvena istraživanja, praćenje stanja (monitoring) fl ore i faune u ovoj zoni s naglaskom na bioindikatore staništa, osobito petrofi lne ptičje vrste i ptice grabljivice. Održavanje povoljnog stanja travnjaka (košnja i ispaša).

Posjećivanje: Mogućnost posjećivanja i kretanja posjetitelja po planinarskim stazama uz korištenje vodiča. Pse treba voditi na uzici te se treba strogo pridržavati pravila ponašanja u Nacionalnom parku u skladu sa zonom aktivne zaštite.


643. Zona korištenjaZona 3.a – Zona naselja: Područje 9. Plato između kanjona Velike i Male Paklenice – Jasenar – Rimenić

Slika 19. Područje 9. Plato između kanjona Velike i Male Paklenice – Jasenar – Rimenić





3.a - Zona naselja



65

Tip zone: Zona 3.a – zona naselja

Opis: U ovu zonu ulazi plato između kanjona Velike i Male Paklenice sa zaseocima Rimenić, Jasenar, Jurline, Škiljići i crkvicom Sv. Jakova. Ovo je područje tradicionalne poljoprivrede i stočarstva.

Kriterij: Prostor ima veliku fl orističku raznolikost, no oduvijek je bio namijenjen tradicionalnim oblicima stočarstva, poljoprivrede i pčelarstva. Velika fl oristička raznolikost može biti izgubljena s prestankom ovih aktivnosti. Faunistički je ovo područje također bogato i raznoliko.

Cilj: Očuvanje tradicionalnih oblika stočarstva, poljoprivrede i pčelarstva kako bi se održale prirodne karakteristike i raznolikost staništa sa svim endemičnim i rijetkim biljnim svojtama i skupinama životinja.

Dozvoljene aktivnosti: Dopušteno je organizirano i individualno posjećivanje i rekreacija u granicama određenih prihvatnim kapacitetom. Razvijanje održivih tradicionalnih oblika stočarenja i poljoprivrede uz nadzor područja te uz očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti. Mogućnost za znanstvena istraživanja i praćenje stanja (monitoring) fl ore i faune u ovoj zoni s naglaskom na bioindikatore staništa. Razvoj posjetiteljske infrastrukture u skladu s održivim razvojem.

Posjećivanje: Mogućnost organiziranog i individualnog posjećivanja, sukladno prihvatnom kapacitetu za pojedine lokacije te uz obvezu zadržavanja na stazama/područjima koje su označene i namijenjene razgledavanju i posjećivanju.


66

Zona 3.b – Zona rekreacije i turističke infrastrukture: Područje 7. Planinarsko sklonište Struge

Slika 20. Područje 7. Planinarsko sklonište Struge





3.a - Zona naselja



67

Tip zone: Zona 3.b – zona rekreacije i turističke infrastrukture.

Opis: U ovu zonu ulazi prostor uz planinarsko sklonište Struge. Ovo sklonište je posebno posjećeno u ljetnim mjesecima i pogodno je za obilazak i posjećivanje vršnih dijelova Nacionalnog parka.

Kriterij: Prostor uz sklonište i samo sklonište koriste planinari koji od proljeća do jeseni te zimi borave ovdje i posjećuju vršne dijelove Nacionalnog parka.

Cilj: Omogućiti noćenje i zadržavanje planinara u skloništu uz pridržavanje pravila ponašanja koja vrijede za Nacionalni park. Uspostaviti nadzor i evidenciju prolazaka posjetitelja te zadržavanja u skloništu kao i u ovoj zoni Nacionalnog parka.

Dozvoljene aktivnosti: Mogućnost znanstvenih istraživanja te praćenje stanja (monitoring) fl ore i faune u ovoj zoni, s naglaskom na bioindikatore staništa. Praćenje zajednica ptica gnjezdarica u livadnim i šumskim staništima. Praćenje protoka posjetitelja.

Posjećivanje: Mogućnost posjećivanja i kretanja posjetitelja po označenim stazama/područjima. Evidentiranje broja posjetitelja i njihovog kretanja po vršnim dijelovima Nacionalnog parka.


68

Zona 3.b – Zona rekreacije i turističke infrastrukture: Područje 8. Kanjon Velike Paklenice do Velikih Močila

Slika 21. Područje 8. Kanjon Velike Paklenice





3.a - Zona naselja



69

Tip zone: Zona 3.b – zona rekreacije i turističke infrastrukture

Opis: U ovu zonu ulazi kanjon Velike Paklenice koji je od ulazne recepcije do Anića luke predviđeno mjesto tzv. zone rekreacije s postavljenih 367 penjačkih smjerova. Omogućen cjelogodišnji posjet.

Kriterij: Prostor je izuzetno zanimljivih geomorfoloških karakteristika, raznolikih stijena i litica, a zbog broja posjetitelja od preko 100 000 godišnje (od tog broja je oko 30% penjača) potrebno je održati visoke kriterije zaštite i rekreacije kako se područje ne bi devastiralo.

Cilj: Održavati visoki stupanj sigurnosti i opremljenosti pješačkih staza i penjačkih smjerova te na smjerovima voditi računa o zaštiti endemičnih, stjenjačkih biljnih svojti i životinja.

Dozvoljene aktivnosti: Rekreativne aktivnosti u skladu s ponudom Nacionalnog parka, penjanje po opremljenim i uređenim smjerovima. U slučaju da su pojedini smjerovi nesigurni, zabraniti penjanje odgovarajućim označavanjem. Mogućnost znanstvenih istraživanja i praćenje stanja (monitoring) fl ore i faune u ovoj zoni s naglaskom na bioindikatore staništa. Praćenje petrofi lne zajednice ptica gnjezdarica i stjenjačkih endemičnih biljnih vrsta. Praćenje protoka posjetitelja i utjecaja na zajednice ptica gnjezdarica. Praćenje broja penjača i određivanje kapaciteta penjališta.

Posjećivanje: Cjelogodišnja mogućnost posjećivanja i rekreacije na područjima predviđenima za rekreaciju uz obvezu pridržavanja uputa od strane Uprave Nacionalnog parka i nadležnih službi.


70

4 . P R O V E D B A P L A N A U P R AV L J A N J A

71

4 PROVEDBA PLANA UPRAVLJANJA

4.1. Povezanost s ostalim planskim dokumentima

Prostorni plan predstavlja temeljni zakonski dokument za upravljanje zaštićenim područjima u Hrvatskoj. Planovi se kontinuirano pripremaju na županijskoj i državnoj razini te ih nakon usklađivanja primjedbi zaprimljenih tijekom javne rasprave donosi Hrvatski sabor. Prostorni planovi u pravilu se donose za razdoblje od deset godina. Do donošenja Zakona o zaštiti prirode 1994. godine prostorni su planovi bili jedini zakonski dokumenti koji su određivali korištenje prostora u zaštićenim područjima. Danas oni na razini parkova utvrđuju temeljne uvjete korištenja prostora, utvrđuju uvjete postupanja i u izgrađenom i u prirodnom okolišu, koncentrirajući se uglavnom na rekreaciju, turizam i pitanja stanovanja i prijevoza te daju podlogu aktivnostima koje će biti defi nirane planom upravljanja.

Osnovne aktivnosti upravljanja zaštićenim područjem koje se predviđaju unutar prostornog plana su :

� interpretacija i detaljizacija županijskog Plana na lokalnoj razini,

� određivanje kontrole razvoja i primjene planiranih aktivnosti i

� onemogućavanje stihijskih razvojnih aktivnosti unutar parka.

Usklađenost Prostornog plana kao temeljnog zakonskog dokumenta i Plana upravljanja koji predstavlja strateški dokument i osnovu za upravljanje i aktivnosti očuvanja od izuzetnog je značaja za zonaciju Parka. Zoniranje je u Prostornom planu napravljeno prema glavnim ciljevima očuvanja i namjenama korištenja, a u Planu upravljanja je detaljnije utvrđeno zbog upravljačkih akcija i mjera zaštite u svakoj pojedinoj zoni.

Dakle, Prostorni plan daje naznake “gdje i što”, dok Plan upravljanja dodatno određuje operativne aspekte upravljanja zaštićenim područjima, a naročito one koji se odnose na očuvanje i zaštitu biološke raznolikosti. Savjetovanja sa zavodima za prostorno uređenje na državnoj i županijskoj razini vezano uz Plan upravljanja za Nacionalni park Paklenica započela su pri samim počecima izrade Plana, čime su već od samog početka onemogućene potencijalne neusuglašenosti.

Osim prostornih planova postoji niz dokumenata (strategija, planova i programa) iz područja turizma, šuma voda i dr. na državnoj i/ili županijskoj razini koji utječu na izradu i kasniju provedbu Plana upravljanja. Prilikom izrade Plana upravljanja uzeti su u obzir svi postojeći dokumenti.

4.1.1. Razlike između Prostornog plana i Plana upravljanjaProstorni plan Nacionalnog parka Paklenica izradio je Zavod za prostorno uređenje Zadarske županije, a prihvatio ga je Hrvatski sabor 2001. godine.

Prostorni plan Nacionalnog parka Paklenica i Plan upravljanja razlikuju se u granicama Nacionalnog parka. Ovaj Plan upravljanja je izrađen na temelju najnovijih interpretacija službenih granica (GIS sustav) iz čega proizlazi razlika vidljiva u kartama i u površini Nacionalnog parka.

Prostornim planom utvrđene su dvije osnovne zone na području Nacionalnog parka:

� Zona divljine i

� Zona rekreacije.


72Zona divljine defi nirana je kao prostor Nacionalnog parka u kojem se ne planiraju zahvati u prostoru, već se zatečeno prvobitno stanje najstrože štiti i zadržava u potpunosti, dok je zona rekreacije prostor Nacionalnog parka koji je prvenstveno namijenjen posjećivanju šireg kruga posjetitelja. To je, ujedno, i prostor u kojem je potrebno urediti postojeću mrežu planinarskih staza i izletničkih trasa, sanirati i rekonstruirati postojeće stočarske stanove te urediti vidikovce (pogledala).

Područja koja obuhvaćaju zone utvrđene Prostornim planom prikazana su na slici 22.

Slika 22. Zoniranje Nacionalnog parka Paklenica prema Prostornom planu. - LOŠA REZOLUCIJA!!!


73Zone utvrđene u okviru izrade Plana upravljanja (zona stroge zaštite, zona aktivne zaštite i zona rekreacije i turističke infrastrukture) u nekim se područjima razlikuju od zona prvotno utvrđenih Prostornim planom. Razlike između Prostornog plana i Plana upravljanja su sljedeće:

� Područje 1 (Vršna zona od Oglavinovca do Svetog brda, izvorišni dio Male Paklenice, Borovnik, Jerkovac, Komić, Vlaški grad): prema Prostornom planu ovo je područje klasifi cirano kao zona divljine, a Planom upravljanja zadržava stupanj najstrože zaštite. U toj su zoni, iz razloga navedenih u nastavku, izdvojene zone aktivne zaštite i jedna zona korištenja (Struge), a pridodana su joj područja Bojinca, Suve Drage, Borovnika te područje između Velikih Močila i Male Paklenice.

� Područje 2 (Bojinac i Suva draga): prema Prostornom planu ovo je područje klasifi cirano kao zona rekreacije, a Planom upravljanja mu je dan veći stupanj zaštite zbog potrebe očuvanja iznimnih geomorfoloških vrijednosti i značaja za zaštitu divljači.

� Područje 3 (Mala Paklenica): prema Prostornom planu ovo je područje klasifi cirano kao zona rekreacije, a Planom upravljanja mu je dan veći stupanj zaštite zbog njegova značaja za zaštitu ptica, naročito grabljivica, sova i petrofi lne zajednice ptica.

� Područje 4 (planinski travnjaci (rudine) na području Oglavinovac), 5 (planinski travnjaci (rudine) na području Javornik) i 6 (planinski travnjaci (rudine) od Štirovca do Svetog brda): prema Prostornom planu pripadali su zoni divljine, a Planom upravljanja izdvajaju se kao zone aktivne zaštite kako bi se omogućilo obavljanje potrebnih aktivnosti u svrhu očuvanja biološke raznolikosti.

� Područje 7 (Planinarsko sklonište Struge): prema Prostornom planu ovo je područje pripadalo zoni divljine, no zbog postojeće turističke infrastrukture – planinarskog skloništa koje se u budućnosti namjerava prekategorizirati u planinarsku kuću, Planom upravljanja je izdvojeno kao zona korištenja.

� Područje 8 (kanjon Velike Paklenice do Velikih Močila): ova je zona smanjena na području Borovnika kako bi odrazila stvarno stanje – posjećivanje se odvija uglavnom do planinarskog doma, dok za ostala područja treba imati odgovarajuću opremu i fi zičku spremu, što je razlogom njihove znatno slabije posjećenosti. Iz istog je razloga, ali i zbog potrebe očuvanja prirodnih vrijednosti, iz ove zone izdvojen spoj između Velikih Močila i Male Paklenice te mu je dan veći stupanj zaštite.

� Područje 9 (plato između kanjona Velike i Male Paklenice – Jasenar – Rimenić): prema Prostornom planu ovo je područje klasifi cirano kao zona rekreacije, no zbog postojećih aktivnosti (ispaše ovaca i koza), povremeno naseljenih ljetnih stanova i znatnog udjela privatnog zemljišta, Planom upravljanja područje je određeno kao zona naselja, tradicionalne poljoprivrede i stočarstva.


74

4.2. Akcijski planoviPrema Zakonu o zaštiti prirode Plan upravljanja donosi se za razdoblje od 10 godina, s time da se nakon 5 godina provodi revizija. Međutim, kako bi se osigurala primjena i provođenje, važno je donijeti kratkoročne i dugoročne akcijske planove koji će se odnositi na specifi čne prioritete u upravljanju Nacionalnim parkom. Akcijski planovi integralni su dio plana upravljanja i predstavljaju konkretne upravljačke dokumente koji proizlaze iz utvrđenih strateških ciljeva i mjera upravljanja Nacionalnim parkom, te detaljno utvrđuju aktivnosti, vremenske okvire i fi nancijske resurse.

Prilikom utvrđivanja temeljnih ciljeva upravljanja Nacionalnim parkom Paklenica, identifi cirano je 11 prioritetnih akcijskih planova koje će Javna ustanova provesti u razdoblju od 2008. do 2017. godine (tablica 12). Navedeni popis akcijskih planova ne pokriva sve probleme koji bi se mogli pojaviti u budućnosti te će, ukoliko se za to pokaže potreba, biti proširen. Akcijski planovi će se provoditi putem godišnjih Programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja Nacionalnog parka Pakelnica. Osim tri razrađena Akcijska plana Javna ustanova će detaljno razraditi ostalih 8 akcijskih planova do 2009. godine. Sve interesne skupine (dionici) biti će uključeni u procese izrade svakog akcijskog plana, kako bi se u samom početku razriješili mogući sukobi.

Tablica 12. Popis akcijskih planova u razdoblju 2008. do 2017. godine

Popis akcijskih planova

Cilj: Očuvanje krajobrazne i biološke raznolikosti

1. Očuvanje šumskih ekoloških sustava Nacionalnog parka Paklenica

2. Zaštita travnjaka

3. Zaštita i praćenje stanja (monitoring) divokoze (Rupicapra rupicapra)

4. Ponovno uvođenje u prirodu (reintrodukcija) bjeloglavog supa (Gyps fulvus)

5. Špilja Manita peć

Cilj: Razvoj sustava posjećivanja i ponude Nacionalnog parka

6. Obogaćivanje kvalitete ponude Nacionalnog parka za penjače/alpiniste.

7. Sustav interpretacije

8. Zaštita i vrednovanje kanjona Male Paklenice

Cilj: Razvoj infrastrukture

9. Infrastruktura za osobe s posebnim potrebama

10. Nove ekološki prihvatljive tehnologije

Cilj: Zaštita i očuvanje kulturne baštine

11. Revitalizacija kulturnog nasljeđa


754.2.1. Pregled prioritetnih akcijskih planovaTijekom pripreme Plana upravljanja identifi cirani su sljedeći akcijski planovi s defi niranim ciljem, glavnim aktivnostima te potrebnim sredstvima i vremenskim okvirima za provedbu.

4.2.1.1. Krajobrazna i biološka raznolikost

Akcijski plan: Očuvanje šumskih ekoloških sustava Nacionalnog parka Paklenica

Cilj plana: Izrada okvira za sve aktivnosti vezane za zaštitu šumskih ekosustava.

Glavne aktivnosti: Zaštita, praćenje stanja, kontrola zaraštavanja (sukcesije), uklanjanje opasnih stabala, održavanje staza, otkup zemljišta, kompenzacija za ogrjev, izrada programa zaštite i očuvanja šumskih ekoloških sustava Nacionalnog parka Paklenica.Praćenje zajednice ptica poludupljašica i dupljašica u šumskim ekosustavima.

Proračun: 73.500 HRK/god. + otkup zemljišta

Vremenski okvir: 10 godina

Akcijski plan: Zaštita travnjaka

Cilj plana: Održavanje travnjaka u zoni aktivne zaštite (2a) i zoni korištenja (3) te sprječavanje njihovog zaraštavanja.

Glavne aktivnosti: Održavanje povoljnog stanja travnjaka (košnja i ispaša), određivanje površine travnjaka, snimanje i fotografi ranje za dokumentaciju aktivnosti.

Proračun: 36.750 HRK


Akcijski plan: Zaštita i praćenje stanja (monitoring) divokoze (Rupicapra rupicapra)

Cilj plana: Praćenje stanja brojnosti i područja zadržavanja divokoze u Parku; porast populacije.

Glavne aktivnosti: Prebrojavanje u zimskom i proljetnom razdoblju, sakupljanje podataka o njihovim glavnim područjima zadržavanja, ocjena karakteristika staništa, otvaranje još barem dva solila.



Akcijski plan: Ponovno uvođenje u prirodu (reintrodukcija) bjeloglavog supa (Gyps fulvus)

Cilj plana: Naseljavanje populacije bjeloglavog supa na prostoru Nacionalnog parka Paklenica.

Glavne aktivnosti: Gradnja ptičarnika za supove, otvaranje hranilišta, nabava mladih supova i njihovo puštanje u prirodu, zapošljavanje barem 1 stručne osobe.

Proračun: 1.102.500 HRK



76

Akcijski plan: Špilja Manita peć

Cilj plana: Praćenje stanja ekoloških uvjeta u špilji.

Glavne aktivnosti: Praćenje temperature, vrijednosti O2 i CO

2, broja posjetitelja.



4.2.1.2. Sustav posjećivanja i ponuda Nacionalnog parka

Akcijski plan: Obogaćivanje kvalitete ponude Nacionalnog parka za penjače/alpiniste.

Cilj plana: Poboljšati kvalitetu ponude i sigurnost penjača/alpinista uz istovremeno minimiziranje utjecaja na biološku raznolikost

Glavne aktivnosti: Identifi kacija i uspostava novih smjerova, poboljšana dokumentacija, redovita provjera postojećih smjerova, poboljšanje sigurnosnih mjera, baza podataka o smjerovima, izrada prihvatnog kapaciteta područja.



Akcijski plan: Sustav interpretacije

Cilj plana: Razviti programe za posjećivanja različitih tipova posjetitelja.

Glavne aktivnosti: Razviti edukativne programe i sadržaje za različite dobne skupine posjetitelja, osobito djece (različite dobne uzraste djece: vrtićki, osnovnoškolci, srednjoškolci, studenti).



Akcijski plan: Zaštita i vrednovanje kanjona Male Paklenice

Cilj plana: Edukacija o važnosti očuvanja ptica grabljivica i sova u staništima južnog Velebita te važnosti očuvanja Male Paklenice.

Glavne aktivnosti: Popularna predavanja o najčešćim oblicima ugrožavanja, važnost zaštićenih područja u očuvanju brojnosti ptica grabljivica, pojilište za ptice, određivanje prihvatnog kapaciteta i regulacija broja posjetitelja – šetača u Maloj Paklenici, edukativni programi o važnosti očuvanja područja Male Paklenice.



4.2.2.3. Infrastruktura

Akcijski plan: Infrastruktura za osobe s posebnim potrebama

Cilj plana: Prilagođavanje pristupne staze za osobe s posebnim potrebama od parkirališta do posjetiteljskog centra u podzemnim tunelima (bunkerima).

Glavne aktivnosti: Gradnja pristupne trake na stazi za bunkere za osobe s posebnim potrebama, postojeća nije pogodna za kretanje kolica, učiniti da budući posjetiteljski centar bude dostupan.




77Akcijski plan: Nove ekološki prihvatljive tehnologije

Cilj plana: Razviti sustav za pročišćavanje otpadnih voda u planinarskom domu, lugarnici i bunkerima.

Glavne aktivnosti: Posebno prilagoditi uređaje za pročišćavanje otpadnih voda u planinarskom domu i lugarnici.

Proračun: 1.837,500 HRK


4.2.2.4. Kulturna baština

Akcijski plan: Revitalizacija kulturnog nasljeđa

Cilj plana: Uređivanje vlasničkih odnosa i uređenje starih zaselaka u Nacionalnom parku.

Glavne aktivnosti: Baza podataka i utvrđivanje broja objekata, uređenje mlinova u kanjonu Velike i Male

Paklenice, projekti i planovi revitalizacije zaselaka i pojedinih kuća.

Proračun: 3.675,000 HRK


4.3. Financijski aspekti i procjena troškova

Prema Zakonu o zaštiti prirode fi nancijska sredstva za zaštitu prirodnih vrijednosti od međunarodnog i nacionalnog značaja osigurana su u državnom proračunu. Isto se odnosi na fi nanciranje Nacionalnog parka Paklenica, u skladu s potrebama navedenim u Godišnjem planu rada.

Osim toga, sredstva za fi nanciranje zaštite prirode osigurava i sam Nacionalni park naplaćujući korištenje prirodnih dobara i zaštićenih vrijednosti kroz ulaznice za posjetitelje ili sustavom koncesija.

Tijekom proteklih nekoliko godina Nacionalni park Paklenica se uključio u projekte i programe koje fi nanciraju državne i međunarodne institucije (npr. Svjetska banka/GEF u slučaju KEC projekta, Europska unija u slučaju CARDS (ROP) projekta).

Budući da su akcijski planovi načelno defi nirani kao zasebni projekti, Nacionalni park će ih koristiti i za pribavljanje dodatnih sredstava, kako iz međunarodnih, tako i iz domaćih izvora te donacija. Svaki će akcijski plani imati detaljan proračun koji će se odraziti i na sadržaj Godišnjeg plana rada i biti u skladu s cjelokupnim proračunom Nacionalnog parka.

Procjena ukupnih sredstava potrebnih za provedbu Plana upravljanja za razdoblje od 2008.do 2017. godine prikazana je u tablica13.


78Tablica 13. Okvirna predviđanja troškova za provedbu Plana upravljanja Nacionalnog parka Paklenica u razdoblju od 2008.do 2017. godine

a) Tekući troškovi Javne ustanove za razdoblje od 2008. do 2017. godine

Opis Godina

2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

TEKUĆI TROŠKOVI (HRK) Ukupno

Troškovi zaposlenih

3.000.000 3.150.000 3.307.500 3.472.875 3.646.519 3.828.845 4.020.287 4.221.301 4.432.366 4.653.985 37.733.678

Materijalni troškovi i troškovi usluga

1.600.000 1.680.000 1.764.000 1.852.200 1.944.810 2.042.051 2.144.153 2.251.361 2.363.929 2.482.125 20.124.629

Troškovi za nabavu nefi nancijske imovine

2.000.000 2.100.000 2.205.000 2.315.250 2.431.013 2.552.563 2.680.191 2.814.201 2.954.911 3.102.656 25.155.785

Ostali troškovi 400.000 420.000 441.000 463.050 486.203 510.513 536.038 562.840 590.982 620.531 5.031.157

Ukupno 7.000.000 7.350.000 7.717.500 8.103.375 8.508.545 8.933.972 9.380.669 9.849.703 10.342.188 10.859.297 88.045.249

b) Troškovi provedbe akcijskih planova za razdoblje od 2008. do 2017. godine

AKCIJSKI PLANOVI (HRK)

Godina 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. Ukupno

Očuvanja šumskih ekoloških sustava Nacionalnog parka Paklenica

73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 735.000

Obogaćivanje kvalitete ponude Nacionalnog parka za penjače/alpiniste

25.725 25.725 25.725 25.725 25.725 25.725 25.725 25.725 25.725 25.725 257.250

Zaštita travnjaka 3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 36.750

Zaštita i praćenje stanja (monitoring) divokoze (Rupicapra rupicapra)

3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 3.675 36.750

Infrastruktura za osobe s posebnim potrebama

0 147.000 0 0 0 0 0 0 0 0 147000

Sustav interpretacije 0 0 73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 0 0 0 367500

Ponovno uvođenje u prirodu (reintrodukcija) bjeloglavog supa (Gyps fulvus)

110.250 110.250 110.250 110.250 110.250 110.250 110.250 110.250 110.250 110.250 1.102.500

Zaštita i vrednovanje kanjona Male Paklenice

73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 73.500 735.000

Špilja Manita peć 36.750 36.750 36.750 36.750 36.750 0 0 0 0 0 183.750

Revitalizacija kulturnog nasljeđa 367.500 367.500 367.500 367.500 367.500 367.500 367.500 367.500 367.500 367.500 3.675.000

Nove ekološki prihvatljive tehnologije

183.750 183.750 183.750 183.750 183.750 183.750 183.750 183.750 183.750 183.750 1.837.500

Ukupno 878.325 1.025.325 951.825 951.825 951.825 915.075 915.075 841.575 841.575 841.575 9.114.000

TEKUĆI TROŠKOVI + AKCIJSKI PLANOVI (HRK)

Sveukupno 7.878.325 8.375.325 8.669.325 9.055.200 9.460.370 9.849.047 10.295.744 10.691.278 11.183.763 11.700.872 97.159.249


79

4.4. Praćenje stanja (monitoring)Plan upravljanja je važeći u sljedećem razdoblju od 10 godina, u kojem će se odvijati cijeli niz djelatnosti praćenja stanja u svrhu osiguravanja postignuća ciljeva Plana. Praćenje stanja (monitoring)2 je tekuće praćenje promjene stanja okoliša, kao i tekuće praćenje upravljačkih aktivnosti predviđenih Planom upravljanja. Putem podataka prikupljenih tijekom praćenja stanja mogu se procijeniti dostignuća Plana i izvršiti potrebne korekcije. Prilagodljivo upravljanje je metoda koja se mora uspostaviti ujedinjujući aktivnosti na terenu, rezultate praćenje stanja, usporedbu s očekivanim rezultatima i prilagodbu budućih aktivnosti, s tim da se svaka aktivnost temelji na postojećem iskustvu i novim informacijama.

Aktivnosti praćenja stanja mogu biti podijeljene u nekoliko skupina prema razini praćenja stanja:

� praćenje stanja aktivnosti predviđenih Planom,

� praćenje stanja broja posjetitelja i njihovo zadovoljstvo,

� praćenje stanja promjena u krajobrazu i

� praćenje stanja odabranih svojti.

Dodatno su još posebne djelatnosti praćenja stanja uključene u akcijske planove u svrhu praćenja ispunjenja ciljeva te u svrhu eventualne prilagodbe aktivnosti.

4.4.1. Praćenje stanja aktivnosti iz Plana upravljanjaNajbolji instrument za praćenje uspješnosti provedbe Plana upravljanja predstavlja godišnji plan rada i godišnje izvješće o radu, jer su u njima sadržane sve aktivnosti Javne ustanove. Od trenutka usvajanja Plana upravljanja godišnji planovi rada temeljit će se na njima te će sadržavati tablicu aktivnosti koja je vezana za ciljeve, mjere i akcijske planove iz Plana upravljanja, zajedno s procjenom potrebnih sredstava (osoblje i fi nancije) za provedbu djelatnosti. Na kraju godine će se primijeniti isti postupak i struktura pri izradi godišnjeg izvješća, s podacima u kojoj su mjeri izvršene planirane djelatnosti i potrošena predviđena sredstva.

Kroz niz godina ta izvješća postat će idealan instrument procjene do koje mjere su postignuti ciljevi i mjere iz Plana upravljanja te koja su sredstva potrošena za njihovo provođenje.

4.4.2. Praćenje stanja broja posjetitelja i njihovog zadovoljstvaU 2004. godini je u okviru KEC projekta provedena studija sa svrhom procjene viđenja parkova od strane posjetitelja. Za potrebe studije bili su izrađeni upitnici čiji su rezultati uneseni u bazu podataka. Informacije iz studije korištene su za izradu ovog Plana upravljanja.

Studija će se ponoviti za pet godina u svrhu analize promjene viđenja kod posjetitelja kao mjere njihovog zadovoljstva ponudom Parka. Dodatni komentari dati od strane posjetitelja su biti će dobrodošli prilog prepoznavanja tema kojima Nacionalni park ubuduće mora posvetiti pažnju.

2 Dalje u tekstu: praćenje stanja.


804.4.3. Praćenje stanja promjene krajobrazaCiljevi i mjere zaštite u ovom Planu upravljanja imaju određeni utjecaj na krajobraz. Jedna od mjera uspješnosti Plana može biti usporedba promjene u zemljišnom pokrovu unutar Nacionalnog parka i oko njega kroz određeno vremensko razdoblje.

U okviru priprema za izradu Plana upravljanja izrađena je karta staništa, u mjerilu 1:25.000 prema uputstvima za Corine klasifi kaciju, a na temelju dva seta snimaka sa Landsat TM satelita iz 2000. godine (proljeće i jesen). Rezultati analize satelitskih snimaka preneseni su na poligone i teme u GIS-u.

Ponovna provedba kartiranja zemljišnog pokrova nakon 5 ili 10 godina, istom metodom, pokazat će eventualne srednjoročne ili dugoročne promjene na terenu. U kombinaciji s detaljnim terenskim istraživanjima, pokazat će promjene u razvoju staništa Nacionalnog parka.

4.4.4. Praćenje stanja odabranih svojtiUz navedene metodologije praćenja stanja iz ureda, Nacionalni park će provesti i terenska praćenja koja se mogu uklopiti u redovni rad djelatnika Javne ustanove prema dogovorenoj metodologiji. Te aktivnosti su:

� Brojanje tragova velikih sisavaca na transektu. Transekt koji prolazi kroz Nacionalni park će biti defi niran i redovito ophođen, snimajući poziciju, tip i broj nađenih tragova velikih sisavaca. Transekt bi se pratio jednom ili dva puta godišnje u istim uvjetima i, po mogućnosti, od strane istih djelatnika.

� Praćenje stanja ptica na transektu. Tijekom priprema za izradu Plana upravljanja provedena je inventarizacija ptica na području Nacionalnog parka te je razvijena metodologija za praćenje stanja kosca, djetlova i sova. Praćenje stanja provodit će se u skladu s predloženom metodologijom.

� Praćenje stanja špilja. Jedan od tekućih problema u krškom području je bacanje otpada u jame i špilje. U svrhu praćenja učinka podizanja ekološke osviještenosti lokalnog stanovništva unutar i oko Nacionalnog parka, određeni broj jama i špilja u blizini naselja će se redovito obilaziti te će se vršiti procjena količine otpada u njima, a koji će se nakon toga odstraniti.

Kako bi se olakšale aktivnosti praćenja stanja, KEC-ov sustav GIS će na raspolaganje staviti potrebne podatke i analizirati različite parametre mjerene tijekom djelatnosti praćenja stanja. Informacijski sustav KEC-a je izrađen za parkove za pohranjivanje i analizu svih bioloških, okolišnih, te socio-ekonomskih podataka Parka. Taj sustav predstavlja glavni alat za usporedbu podataka o pojedinim indikatorima u vremenu i prostoru i usporedbu sa zadanim ciljevima i mjerama predviđenima Planom upravljanja i akcijskim planovima.

Putem jednostavnih formulara za unos podataka djelatnici, tehnička služba Parka ili znanstvenici koji provode praćenje ovlašteni od strane Javne ustanove, unijet će sve potrebne podatke. Svi uneseni podaci će biti geo-referencirani GPS-om, čime se omogućuje prostorna analiza i kartografski prikaz. Isti podaci se mogu koristiti za opće praćenje stanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini.


81

4.5. Prilagodljivo upravljanjePlaniranje upravljanja je tekući proces. Promjenom situacije kroz vrijeme i s novim informacijama na raspolaganju, stvara se potreba za reviziju Plana upravljanja, kako bi se bavio aktualnim temama i svrsishodno ih obradio u promijenjenim uvjetima.

Proces revizije je periodičan (1 do 5 godina) i koristi se za određivanje mjere u kojoj su ciljevi i rezultati Plana postignuti. Isto tako bi revizijom trebalo navesti uzroke za uspjeh ili neuspjeh, kako bi se redefi nirali ciljevi i mjere, defi nirale alternativne mjere i upravljački zahvati.

Zakon o zaštiti prirode predviđa reviziju Plana upravljanja svake pete godine s ciljem procjene postignuća zadatih ciljeva i procjene korištenih mjera upravljanja. Petogodišnja revizija bi trebala osigurati prilagođavanje strateškog smjera postojećim okolnostima, npr. raspoloživim sredstvima, prijetnjama, trendovima u korištenju prostora i socijalnim i ekonomskim okolnostima. Revizija može rezultirati nastavkom postojećeg Plana, dodacima, promjenama plana ili kompletnom revizijom.

Uobičajeno će se Plan pregledati godišnje prilikom priprema godišnjeg plana rada i godišnjeg izvješća o radu, odnosno kada se usporede postignuti rezultati tijekom tekuće godine sa zadatim ciljevima. Većina ciljeva zadatih Planom su dugoročni i ne mogu se ostvariti u jednoj godini.

4.6. Suradnja Parka s ostalim parkovima Velebita

Nacionalni park Paklenica okružen je Parkom prirode Velebit, koji, u sjevernom dijelu, isto tako obuhvaća i Nacionalni park Sjeverni Velebit. To je jedinstveni slučaj među hrvatskim parkovima. Sva tri parka su u nadležnosti Ministarstva kulture. Istovremeno, svakim parkom upravlja zasebna javna ustanova.

Suradnja parkova je do sada bila dobra, no uočeno je da još dodatno treba unaprijediti suradnju, posebno vezano uz sljedeća područja rada:

� planina Velebit kao UNESCO rezervat biosfere (MaB program),

� zajednički marketinški napor promoviranja Velebita na domaćem i na međunarodnom tržištu,

� nadzor cijelog područja (krivolov, posjetitelji, itd.),

� zajednički program praćenja stanja,

� stvaranje zajedničke turističke ponude (planinarske i biciklističke staze, itd.),

� koordiniranje znanstveno-istraživačkih programa i

� zaštita velikih zvijeri i drugih vrsta (npr. tetrijeba, bjeloglavog supa i dr.).

U cilju unaprjeđenja suradnje i koordinacije među parkovima Velebita, sastanci ravnatelja, stručnih voditelja, glavnih nadzornika i voditelja odjela za promidžbu bit će organizirani svaka tri mjeseca. Organizacija tih sastanaka će biti obvezatno uključena u godišnje planove rada parkova.


82

5 BIBLIOGRAFIJA

Alegro, A., 2004: Biljni svijet NP Paklenica, Paklenički zbornik, 2, 35-54.

Agriconsulting, 2005: Smjernice za izradu plana upravljanja, Projekt očuvanje krških ekoloških sustava, Ministarstvo kulture

Bralić, I., 1995: O potrebi i mogućnostima proširenja NP Paklenica, Paklenički zbornik 1, 385-386.

BIUS, 1999: Međunarodni ljetni biološki kamp Paklenica ‘99, Izvješća istraživačkih grupa.

Berljak, D., 1995: Ponuda i organizacija planinarskih aktivnosti kao temeljna tržišna djelatnost NP Paklenica, Paklenički zbornik 1, 301-305.

Bognar, A., 1995: Morfogeneza područja bazena porječja Velike i Male Paklenice, Paklenički zbornik 1, 33-42.

Bognar, A., D. Pavličević i J. Pavelić, 1995: Glaciofl uvijalne plavine u izvorišnom dijelu bazena porječja vodotoka Velike Paklenice. Paklenički zbornik 1, 43-47.

Božičević, S., 1995: Hidrogeološke karakteristike područja NP Paklenica, Paklenički zbornik 1, 61-63.

Božičević, S., 1995a: Značenje speleoloških pojava na području Paklenice u Velebitu, Paklenički zbornik 1, 307-311

Brusić, Z., 1995: Vaganačka pećina, presjek prapovijesnog života na prostoru južnog Velebita, Paklenički zbornik 1, 209-214.

Crveni popis ugroženih biljaka i životinja Hrvatske, Držvni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 2004.

Draganović, E., 1994.: Crveni popis biljnih svojti, životinjskih svojti – sisavci – Republike Hrvatske, Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb

Faber, A., 1995: Ekonomsko značenje a oko Paklenice u prapovijesti, antici i srednjem vijeku, Paklenički zbornik 1, 255-260.

Fadić, I., 1995: Starigrad u antici, Paklenički zbornik 1, 229-236.

Gilić, S., 1995: Kronologija i obilježja alpinističkih uspona u Paklenici, Paklenički zbornik 1, 295-296.

Gjurašin, B., 1995. Pregled dosadašnjih dostupnih podataka za faunu tvrdokrilaca NP Paklenica i najbliže okolice, Paklenički zbornik 1, 137-151.

Glavičić, M., 1995: Pregled prapovijesnih nalazišta na primorskom obronku Velebita, Paklenički zbornik 1, 215-222.

Gradečki, M., Z. Pelcer i K. Poštenjak, 1995: Ekološko gospodarski tipovi šuma NP Paklenica s posebnim osvrtom na šume crnog bora (Pinus nigra Arn.) i obnovu šuma na kršu, Paklenički zbornik 1, 109-118.

Grubešić, M., D. Raguž i Z. Šikić, 1995: Lovno-gospodarski potencijali NP Paklenica

Hudina, S., 2002: Dinamika populacije riječnog raka u Nacionalnom parku Paklenica, Diplomski rad. PMF, Sveučilišta u Zagrebu.

Hudina, S., I Maguire, N. Galić i P. Đurić, 2004: Dinamika populacije riječnog raka u NP Paklenica. Paklenički zbornik, 2, 89-94.

Jadrešić, V., 1995: Gospodarska valorizacija NP Paklenica – od pasivne do aktivne zaštite, Paklenički zbornik 1, 369-372.

Jalžić, B., 1995: Pregled faune podzemnih kornjaša NP Paklenica i bliže okolice, Paklenički zbornik 1, 133-135.

Jelić-Műck, V. i G. Radović, 1995: NP Paklenica u dokumentima prostornog uređenja – polazišta za i izmjenu i dopunu, Paklenički zbornik 1, 379-384.

Tvrtković, et.al., 2006: Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

Jović, D., 2004: Model posjećivanja u NP Paklenica, Paklenički zbornik, 2, 123-128.

Jović, D., 2004a: Posjetitelji u NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 129-134

Jurić, R., 1995: Srednjovjekovni spomenici u velebitskom podgorju, Paklenički zbornik 1, 245-253.

Katić, M., 2002: Petrofi lna ornitofauna kanjona Velike Paklenice, Diplomski rad. PMF, Sveučilišta u Zagrebu.

Kučinić, M., 2002: Faunistička istraživanja i inventarizacija tulara i leptira (Insecta: Trichoptera et Lepidoptera) Nacionalnog parka Paklenica, Preliminarno izvješće. Zagreb.

5 B I B L I O G R A F I J A

83Kuhta, M., et.al. 2002: Speleološki objekti Nacionalnog parka Paklenica, Inventarizacija i GIS. Studija Speleološkog kluba

„Željezničar” Zagreb.

Kuhta, M., 2004: Povijest speleoloških istraživanja na području NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 23-28.

Kuhta, M. i D. Singer, 2004: Inventarizacija i GIS obrada speleoloških objekata NP Paklenica, Paklenički zbornik, 2, 29-34.

Lulić-Štorić, J., 1995: Etnopark u Marasovićima?, Paklenički zbornik 1, 273-276.

Lukač, G. i Stipčević, M., 1997: Birds of National Park Paklenica, Croatia. Nat. Croat. 6, 11-60.

Lukač, G., 2000: Bjeloglavi sup (Gyps fulvus Hablizl 1783) i njegova zaštita u Nacionalnom parku Paklenica, Arhiva Uprave Nacionalnog parka Paklenica.

Lukač, G., 2000: Bjeloglavi sup, Hrvatski zemljopis 46, 26-36.

Lukač, G., 2002: The Visitor Flows and the Bird Communities in the Paklenica National Park, Croatia (between 1997-2001). In A. Arnberger, C. Brandenburg, A. Muhar (ed.): Monitoring and Management of Visitor Flows in Recreational and Protected areas. Conferences Proceedings, 78-83, Wien.

Lukač, G.,M. Stipčević, R. Haupt, 2003: Recent observations on the Griff on Vulture (Gyps fulvus in the Paklenica National Park (Croatia), Acrocephalus, 24 (117), 51-59.

Lukač, G., Z. Šikić, 2004: Smjernice za izradu Plana upravljanja Nacionalnim parkom Paklenica, Paklenički zbornik 2, 155-160.

Lukač, G., 2004: Ptice gnjezdarice šireg područja Nacionalnog parka Paklenica, Paklenički zbornik 2, 95-104. Starigrad-Paklenica.

Lukač, G., 2004a: Popis vrsta ptica šireg područja NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 105-112. Starigrad Paklenica.

Lukač, G., 2004b: Praćenje utjecaja posjetitelja na petrofi lnu ornitofaunu NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 141-146.

Lukač, G., 2004c: Aktivna zaštita o 55. obljetnici u NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 151-154.

Lukač, G., 2004d: Izumrle i ugrožene ptičje vrste u NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 161-166.

Lukač, G., 2004e: Zaštita krških ekosustava – KEC projekt u Hrvatskoj, Paklenički zbornik 2, 167-170.

Lukač, G., V. Hršak, 2005: Infl uence of visitor numbers on breeding birds in the Paklenica National Park, Croatia. Eecologia (Bratislava), vol. 24 (2), 186-199.

Magaš, D., 1995: NP Paklenica u planovima prostornog planiranja, Paklenički zbornik 1, 373-378.

Maguire, I., S. Hudina, G. Klobučar i A. Štambuk, 2004: Godišnji ciklus riječnog raka (Astacus astacus L.) u potoku Velika Paklenica, Paklenički zbornik 2, 81-88.

Malinar, H., 1995: Tragovi pleistocenske oledbe na Velebitu u području Buljme, Paklenički zbornik 1, 55-60.

Marasović, Z., 2004: Praćenje razvoja vegetacije šumskih trajnih ploha u NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 55-64.

Martinić, I., 2002: Planovi upravljanja za hrvatske nacionalne parkove i parkove prirode, Šumarski list 9-10,

Martinić, I., 2004: 55. obljetnica NP Paklenica – kako osigurati održivost i vitalnost funkcioniranja? U svjetlu naglasaka V. svjetskog kongresa nacionalnih parkova, Paklenički zbornik 2, 147-150.

Meštrović, Š., 1995: Gospodarenje šumama Nacionalnog parka Paklenica, Paklenički zbornik 1, 101-108.

Mrakovčić, M. 2004.: Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske, Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

Niedorfer, J., 2002: Drobne skalne oblike v stenah Velike Paklenice, Seminarska naloga, Univerza v Ljubljani. Filozofska fakulteta, Oddelek za geografi jo, Maribor.

Nikolić, T. J. Topić (ur.), 2005: Crvena knjiga vaskularne fl ore Hrvatske, Ministarstvo kulture. DZZP, Zagreb, 1-693.

Ozimec, R., 2004: Pregled faune lažištipavaca (Pseudoscorpiones) NP Paklenica i šireg područja južnog i jugoistočnog Velebita, Paklenički zbornik 2, 75-80.

Palković M, Draganović E. i K. Pintarić 2005: Hrvatski parkovi: nacionalni parkovi i parkovi prirode. Šikić Z. (ur). Zagreb: Ministarstvo kulture RH.

Perović, F., 1995: Ose biljarice (Hymenoptera-Symphyta) u NP Paklenica i bližoj okolici, Paklenički zbornik 1, 161-167

Perica, D., 1994: Nacionalni park Paklenica, Paklenica – južni ukras Velebita, Hrvatski zemljopis 3, 45-49.


84Perica, D., 1998: Geomorfologija krša Velebita, Disertacija. Sveučilište u Zagrebu.

Perica, D. i D. Orešić, 1995: Klimatska obilježja južnog Velebita, Paklenički zbornik 1, 17-24.

Perica, D. i D. Živić, 1995: Stanovništvo južnog Velebita s posebnim osvrtom na općinu Starigrad, Paklenički zbornik 1, 361-367.

Perica, D., B. Kukić, i S. Trajbar, 1995: Egzokrške osobine NP Paklenica, Paklenički zbornik

Perica, D., R. Kranjčev i T. Đurić 1999: Velebit, Hrvatski zemljopis 38, 22-

Perica, D. i G: Lukač, 2001: Paklenica – ukras južnog Velebita, Geografski horizont, God. 47, (1), 7-21

Perica, D., T. Marjanac, N. Lončar, I. Mrak i S. Trajbar, 2004: O kamenicama, krškim bunarima i sigama na području NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 9-16.

Perica, D., S. Lozić, I. Mrak, N. Lončar i S. Trajabar, 2004: Utjecaj snijega i mraza na oblikovanje reljefa na području NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 17-22

Peričić, Š. 1995: Prilog upoznavanju šuma Paklenice u 19. stoljeću, Paklenički zbornik 1, 95-99.

Poljak, Ž., 1995: Planinari u popularizaciji i zaštiti Paklenice – mala povijesna kronika, Paklenički zbornik 1, 287-294.

Posarić, J., 1995: Špilja Manita peć – turističko uređenje i zaštitne mjere, Paklenički zbornik 1, 313-319.

Radović, J., 1995: Mogućnosti vrednovanja u zaštiti prirode na primjeru NP Paklenica, Paklenički zbornik 1, 349-353.

Radović, D. et.al., 2003.: Crvena knjiga ugoroženih ptica Hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb

Rauš, Đ., Ž. Španjol i Z. Šikić, 1995: Sukcesija šume crnog bora na trajnoj pokusnoj plohi br. 50 u NP Paklenica, Paklenički zbornik 1, 119-128.

Rota, J., 1998: Danji leptiri (Rhopalocera) Nacionalnog parka Paklenica, Diplomski rad. PMF Sveučilišta u Zagrebu.

Rucner, R., 1967: Der jugoslawische Nationalpark Paklenica, Der Falke 14, 296-301.

Rukavina, M., 1995: Vegetacijska karta NP Paklenica, Paklenički zbornik 1, 89-93.

Piljić, I., 1995. Pakleničke stijene kao potencijalno središte europskog športskog penjanja, Paklenički zbornik 1, 297-299.

Strpić, V., 1995: Preliminarni podaci za faunu heteroptera Velebita s posebnim osvrtom na NP Paklenica, Paklenički zbornik 1, 153-159.

Sedner, C., 2001: Einfl uss des Tourismus als Umweltfaktor auf die Reptilien im National park Paklenica. Diplomarbeit. Hochschule Zittau/ Görlitz, Fachbereich Mathematik/ Natur-wissenschaften.

Trinajstić, I., 1995: O fl ori Nacionalnog parka Paklenica, Paklenički zbornik 1, 83-87.

Trošelj, M., 1995: Prilog proučavanju i zaštiti mirila na Velebitu, Paklenički zbornik 1, 261-265.

Tvrković, N. 2006.: Crvena knjiga sisavaca, Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

Tvrtković, N., et al. 2001. Inventarizacija sisavaca (Mammalia) šireg područja Nacionalnog parka Paklenica, HPM, Zagreb, Arhiva Uprave.

Saletto-Janković, M., 1997: Geoekološke značajke Nacionalnog parka Paklenica, Disertacija. PMF Sveučilišta u Zagrebu, Geografski odsjek

Vujčić Karlo, S. i Rađa, T., 2002: Biospeleološka istraživanja speleoloških objekata na području Nacionalnog parka Paklenica, Zagreb, Split, studija.

Vujčić Karlo, S. i T. Rađa, 2004: Biospeleološka istraživanja na području NP Paklenica, Paklenički zbornik 2, 65-74

5 B I B L I O G R A F I J A

85


86

6 PRILOZI

Prilog 1. Popis značajnih propisa/dokumenta važećih za

vrijeme izrade Plana upravljanja Nacionalnim

parkom Risnjak?????:

� Zakon o prostornom uređenju (NN 30/94, 68/98, 35/99, 61/00, 32/02 i 100/04)

� Zakon o šumama (NN140/05)

� Zakon o poljoprivredi (NN 66/01)

� Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN12/01)

� Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (NN 87/02)

� Zakon o vodama (NN 107/95, 150/05)

� Zakon o zaštiti okoliša (NN 82/94, 128/99)

� Zakon o zaštiti od požara (NN 58/93)

� Zakon o brdsko – planinskim područjima (NN 12/02, 32/02, 117/03, 42/05, 90/05)

� Zakon o lovstvu (NN 140/05)

� Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04)

� Zakon o stočarstvu (NN70/97)

� Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN 66/01)

� Uredba o procjeni utjecaja na okoliš (NN 34/97)

� Uredba o proglašenju ekološke mreže (NN 109/07)

� Strategija i Akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 81/99)

� Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske

� Razvojna strategija hrvatskog turizma (NN 113/93)

6 . P R I LO Z I

87

Pitanja zaštite, unaprjeđenja i korištenja Nacionalnog parka Paklenica defi nirana su sljedećim zakonima i podzakonskim aktima:

� Zakon o proglašenju šume Paklenica Nacionalnim parkom (NN 84/49)

� Zakon o izmjenama Zakona o proglašenju šume Paklenica Nacionalnim parkom (NN 15/97)

� Pravilnik o unutarnjem redu u Nacionalnom parku Paklenica (NN 76/00)

� Odluka o donošenju Prostornog plana Nacionalnog parka Paklenica (NN 23/01)

� Pravilnik o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama (NN 84/96 i 79/02)

� Pravilnik o zaštiti vodozemaca (Amphibia) (NN 80/99 (prestao važiti čl.2.))

� Pravilnik o zaštiti kopnenih puževa (Gastropoda terrestria) (NN 29/99 (prestao važiti čl.2.))

� Pravilnik o znaku zaštite prirode (NN 178/03)

� Pravilnik o zaštiti gljiva (Fungi) NN 34/02 (prestao važiti čl.4.)

� Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 7/06)

� Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za održavanje stanišnih tipova (NN 7/06)

� Pravilnik o prekograničnom prometu i trgovini zaštićenim vrstama (NN 34/06)

� Pravilnik o procjeni rizika za namjerno uvođenje genetski modifi ciranih organizama u okoliš (NN 136/06)


88

Prilog 2. Površina stanišnih tipova prema karti staništa

Nacionalnog parka Paklenica (III. razina Nacionalne

klasifi kacije staništa)

Tablica 14. Površina stanišnih tipova Nacionalnog parka Paklenica

NKS šifra NKS opis Površina (ha)

B.1. Neobrasle i slabo obrasle stijene 119,2

B.1./B.2. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Točila 94,5

B.1./B.2./C.4.1. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Točila/Planinske rudine 60,5

B.1./B.2./C.4.1./E.6.1. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Točila/Planinske rudine/Pretplaninske bukovešume

120,9

B.1./B.2./E.6.1. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Točila/Pretplaninske bukovešume 42,6

B.1./C.3.5. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci

23,1

B.1./C.3.5./E.4.6. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume

8,5

B.1./C.4.1. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Planinske rudine 22,9

B.1./D.2.1. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Pretplaninska klekovina 31,0

B.1./D.3.1. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Dračici 39,1

B.1./E.3.5. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Primorske, termofi lnešume išikare medunca 274,4

B.1./E.3.5./E.4.6. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume

5,2

B.1./E.4.6. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume

45,4

B.1./E.7.4. Neobrasle i slabo obrasle stijene/Šume običnog i crnog bora na dolomitima 120,8

B.2./B.1. Točila/Neobrasle i slabo obrasle stijene 3,1

B.2./B.1./E.7.4. Točila/Neobrasle i slabo obrasle stijene/Šume običnog i crnog bora na dolomitima

6,0

B.2./C.3.5. Točila/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci 17,6

B.2./D.2.1. Točila/Pretplaninska klekovina 32,7

C.3.3. Subatlantski mezofi lni travnjaci i brdske livade 3,9

C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci 222,4

C.3.5./B.1. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Neobrasle i slabo obrasle stijene

17,6

C.3.5./B.1./E.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Neobrasle i slabo obrasle stijene/Primorske, termofi lnešume išikare medunca

49,7

C.3.5./B.2. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Točila 6,7

C.3.5./C.3.3./E.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Subatlantski mezofi lni travnjaci i brdske livade/Primorske, termofi lnešume išikare medunca

17,7

6 . P R I LO Z I

89NKS šifra NKS opis Površina (ha)

C.3.5./C.4.1. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Planinske rudine 17,5

C.3.5./D.2.1. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Pretplaninska klekovina 59,7

C.3.5./D.3.1. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Dračici 320,8

C.3.5./D.3.1./B.1. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Dračici/Neobrasle i slabo obrasle stijene

9,9

C.3.5./D.3.1./E.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Dračici/Primorske, termofi lnešume išikare medunca

118,7

C.3.5./E.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Primorske, termofi lnešume išikare medunca

393,6

C.3.5./E.3.5./B.1. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Neobrasle i slabo obrasle stijene

158,0

C.3.5./E.3.5./E.4.6. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume

205,9

C.3.5./E.4.6. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume

37,5

C.3.5./E.7.4. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Šume običnog i crnog bora na dolomitima

31,6

C.4.1. Planinske rudine 513,5

C.4.1./B.1. Planinske rudine/Neobrasle i slabo obrasle stijene 12,6

C.4.1./B.2. Planinske rudine/Točila 16,7

C.4.1./C.3.5. Planinske rudine/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci 7,4

C.4.1./D.2.1. Planinske rudine/Pretplaninska klekovina 305,0

C.4.1./D.2.1./B.1. Planinske rudine/Pretplaninska klekovina/Neobrasle i slabo obrasle stijene 3,4

C.4.1./E.4.6. Planinske rudine/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume 13,6

C.4.1./E.6.1. Planinske rudine/Pretplaninske bukovešume 56,9

C.4.1./E.7.4. Planinske rudine/Šume običnog i crnog bora na dolomitima 2,4

D.2.1. Pretplaninska klekovina 223,6

D.2.1./B.1. Pretplaninska klekovina/Neobrasle i slabo obrasle stijene 10,9

D.2.1./B.1./B.2. Pretplaninska klekovina/Neobrasle i slabo obrasle stijene/Točila 4,2

D.2.1./C.3.5. Pretplaninska klekovina/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci 10,0

D.2.1./C.4.1. Pretplaninska klekovina/Planinske rudine 366,0

D.2.1./E.6.1. Pretplaninska klekovina/Pretplaninske bukovešume 103,8

E.3.5. Primorske, termofi lnešume išikare medunca 770,0

E.3.5./B.1. Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Neobrasle i slabo obrasle stijene 16,1

E.3.5./B.2. Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Točila 9,9

E.3.5./B.2./B.1. Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Točila/Neobrasle i slabo obrasle stijene

3,5


90NKS šifra NKS opis Površina (ha)

E.3.5./C.3.5. Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci

657,4

E.3.5./C.3.5./B.1. Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Neobrasle i slabo obrasle stijene

137,1

E.3.5./C.3.5./D.2.1. Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Pretplaninska klekovina

17,5

E.3.5./D.3.1. Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Dračici 77,6

E.3.5./E.4.6. Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume

37,3

E.3.5./E.4.6./C.3.5. Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci

6,2

E.3.5./E.7.4. Primorske, termofi lnešume išikare medunca/Šume običnog i crnog bora na dolomitima

125,8

E.4.2. Srednjoeuropske, acidofi lne bukovešume 125,3

E.4.6. Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume 852,6

E.4.6./B.1. Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume/Neobrasle i slabo obrasle stijene

102,2

E.4.6./C.3.5. Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci

72,4

E.4.6./E.7.4. Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume/Šume običnog i crnog bora na dolomitima

201,9

E.4.6./E.7.4./B.1. Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukovešume/Šume običnog i crnog bora na dolomitima/Neobrasle i slabo obrasle stijene

43,4

E.6.1. Pretplaninske bukovešume 1176,9

E.6.1./B.1. Pretplaninske bukovešume/Neobrasle i slabo obrasle stijene 6,7

E.6.1./C.3.5. Pretplaninske bukovešume/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci 28,4

E.6.1./C.4.1. Pretplaninske bukovešume/Planinske rudine 160,4

E.6.1./D.2.1. Pretplaninske bukovešume/Pretplaninska klekovina 2,6

E.6.1./E.7.4. Pretplaninske bukovešume/Šume običnog i crnog bora na dolomitima 24,6

E.7.4. Šume običnog i crnog bora na dolomitima 421,8

E.7.4./B.1. Šume običnog i crnog bora na dolomitima/Neobrasle i slabo obrasle stijene 12,7

E.7.4./C.3.5. Šume običnog i crnog bora na dolomitima/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci

12,1

E.7.4./C.3.5./B.2. Šume običnog i crnog bora na dolomitima/Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci/Točila

5,2

6 . P R I LO Z I

91

Prilog 3. Ugroženost fl ore i faune Nacionalnog parka

Paklenica

Tablica 15. Ugroženost ptičjeg svijeta prema podacima iz Crvene knjige ugroženih ptica Hrvatske (RADOVIĆ et al. 2003). Uvrštene su samo vrste zabilježen unutar granica Nacionalnog parka Paklenica.

Hrvatsko ime Latinsko ime Preletnica Gnjezdarica Rijetka vrsta

Zimovalica Ugroženost u Hrvatskoj

1. Crna roda Ciconia nigra + VU

2. Škanjac osaš Pernis apivorus + + VU

3. Crkavica Neophron percnopterus RE

4. Bjeloglavi sup Gyps fulvus RE

5. Sup starješina Aegypius monachus + RE

6. Zmijar Circaetus gallicus + VU

7. Eja močvarica Circus aeruginosus + EN

8. Eja livadarka C. pygargus + EN

9. Orao kliktaš Aquila pomarina + EN

10. Suri orao A. chrysaetos + EN

11. Prugasti orao A. fasciata + CR

12. Bjelonokta vjetruša

Falco naumanni + RE

13. Stepski sokol F. cherrug + CR

14. Sivi sokol F. peregrinus + VU

15. Šumska šljuka Scolopax rusticola + DD

16. Šljuka kiokošica Gallinago gallinago + CR

17. Prugasti orao A. fasciata + CR

18. Bjelonokta vjetruša

Falco naumanni + RE

19. Stepski sokol F. cherrug + CR







26. Golub dupljaš Columba oenas + DD

27. Drozd bravenjak Turdus pilaris + CR

28. Voljić maslinar Hippolais olivetorum DD

29. Žuti voljić H. icterina + DD

30. Brezov zviždak Phylloscopus trochilus + EN


92Tablica 16. Ugroženost ptičjih vrsta je nadopunjena prema statusu ugroženosti iz Liste ptica Hrvatske (LUKAČ u tisku.).

Hrvatsko ime Latinsko ime Preletnica Gnjezdarica Rijetka vrsta

Zimovalica Ugroženost u Hrvatskoj

31. Sokol lastavičar Falco subbuteo + VU

32. Lještarka Bonasa bonasia ?+ VU

33. Ždral Grus grus + VU

34. Kukuvija Tyto alba + VU

35. Planinski djetlić Picoides leucotos + VU

36. Planinska trepteljka Anthus spinoletta + VU

37. Vodenkos Cinclus cinclus + VU

38. Alpski popić Prunella collaris + VU

39. Riđoglavi svračak Lanius senator + VU

40. Kreja Nucifraga caryocatactes + VU

41. Žutokljuna galica Pyrrhocorax graculus + VU

Tablica 17. Ugroženost vaskularne fl ore Nacionalnog parka Paklenica prema Crvenoj knjizi vaskularne fl ore Hrvatske (NIKOLIĆ i TOPIĆ 2005).

Latinsko ime vrste Hrvatsko ime vrste Kategorija ugroženosti1. Blackstonia perfoliata (L.) Huds. Trožilna žuška EN

2. Carex divisa Huds. Razdijeljeni šaš EN

3. Cypripedium calceolus L. Gospina papučica EN

4. Daphne cneorum L. Crveni uskolisni likovac EN

5. Gentiana lutea L. subsp. symphyandra (Murb.) Hayek Srčenjak EN

6. Ophrys apifera Huds. Pčelina kokica EN

7. Arctostaphyllos uva-ursi (L.) Spreng. Zimzelena medvjetka VU

8. Campanula cochlearifolia Lam. Patuljasti zvončić VU

9. Ilex aquifolium L. Božikovina VU

10. Leontopodium alpinum Cass. Runolist VU

11. Lilium bosniacum (Beck) Beck ex Fritsc Bosanski ljiljan VU

12. Lilium carniolicum Bernh. ex Koch Kranjski ljiljan VU

13. Lilium martagon L. Zlatan VU

14. Orchis purpurea Huds. Grimizni kaćun VU

15. O. tridentata Scop. Trozubi kaćun VU

16. O. ustulata L. Crnocrveni kaćun VU

17. Taxus baccata L. Tisa VU

18. Achillea clavenae L. Bijeli stolisnik Nt

19. Anacamptis pyramidalis (L.) Rich. Crvena vratiželja Nt

20. Aquilegia kitaibelii Schott Kitajbelov pakujac Nt

21. Asparagus tenuifolius Lam. Tankolisna šparoga Nt

22. Campanula fenestrellata Feer Prozorski zvončić Nt

23. C. waldsteiniana Schult. Valdštajnov zvončić Nt

24. C. velebitica Borbas Velebitski zvončić Nt

25. Cardamine maritima Port. Ex. DC. Primorska režuha Nt

26. Centaurea spinosociliata Seenus Trnovitotrepavičava zečina Nt

27. Cephalanthera damasonium (Mill.) Druce Bijela naglavica Nt

28. C. longifolia (L.) Fritsch Dugolisna naglavica Nt

29. C. rubra (L.) Rich. Crvena naglavica Nt

30. Corydalis acaulis (Wulfen) Pers. Bijela šupaljka Nt

31. Cyclamen repandum Sibth. Et. Sm. Primorska ciklama Nt

32. Daphne laureola L. Vazdazeleni likovac Nt

33. D. mezereum L. Obični likovac Nt

34. Dianthus velebiticus Borbas op. Kulcz Velebitski karanfi l Nt

6 . P R I LO Z I

9335. Digitalis grandifl ora Mill. Velecvjetni naprstak Nt

36. Ephedra fragilis Desf. Ssp. campylopoda (C.A.Mayer) Asch. Et Graeb.

Puzava kositrenica Nt

37. Gentiana clusii Perr. Et Song. Kluzijeva sirištara Nt

38. Heracleum sphondylium L. ssp. orsinii (Guss.) H. Neumayer

Orsinijeva šapika Nt

39. Iberis pruitii Tineo Točilarska ognjica Nt

40. Inula salicina L. Vrboliki oman Nt

41. Iris variegata L. Šarena perunika Nt

42. Narcissus tazetta L. Višecvjetni sunovrat Nt

43. Orchis morio L. Mali kaćun Nt

44. Paeonia mascula (L.) Miller Planinski božur Nt

45. Peltaria alliacea Jacq. Mrežasta lukica Nt

46. Pinus nigra Arnold subsp. dalmatica (Vis.) Franco Dalmatinski crni bor Nt

47. Polygala chamaebuxus L. Šimširasti krestušac Nt

48. Primula kitaibeliana Schott Kitajbelov jaglac Nt

49. Primula veris L. subsp. columnae (Ten.) Luedi Stupasti jaglac Nt

50. Pulsatilla alpina (L.) Delarbre Planinska sasa Nt

51. Rhamnus intermedius Steud. Et Hohst. Srednja krkavina Nt

52. Seseli malyi A. Kern. Planinsko devesilje Nt

53. Sternbergia lutea (L.) Ker Gawl. Ex Spreng. Žuta lužarka Nt

54. Tulipas sylvestris L. Divlji tulipan Nt

Tablica 18. Ugroženost vodozemaca i gmazova u Nacionalnom parku Paklenica prema Crvenoj knjizi vodozemaca i gmazova Hrvatske (TVRTKOVIĆ 2006).

Latinsko ime vrste Hrvatsko ime vrste Kategorija ugroženosti1. Hyla arborea L. Gatalinka Nt

2. Vipera ursinii macrops Mehely, 1911 Planinski žutokrug EN

3. Zamenis situla (Linnaeus 1758) Crvenkrpica DD

4. Testudo hermanni Gmelin, 1789 Kopnena kornjača DD

Tablica 19. Ugroženost sisavaca u Nacionalnom parku Paklenica prema Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske (TVRTKOVIĆ 2006).

Latinsko ime vrste Hrvatsko ime vrste Kategorija ugroženosti1. Lynx lynx (Linnaeus, 1758) Ris Nt

2. Rupicapra rupicapra Linnaeus, 1758 Divokoza Nt

3. Miniopterus schreibersii (Kuhl, 1817) Dugokrili pršnjak EN

4. Rhinolophus euryale Blasius, 1853 Južni potkovnjak VU

5. Plecotus macrobullaris Kuzjakin, 1965 Gorski dugoušan DD

6. Rhinolophus ferrumequinum (Schreber, 1744) Veliki potkovnjak Nt

7. Rhinolophus hipposideros (Bechstein, 1800) Mali potkovnjak Nt

8. Myotis emarginatus (E. Geoff roy) Riđi šišmiš Nt

9. Myotis myotis (Borkhausen, 1797) Veliki šišmiš Nt

10. Nyctalus leisleri (Kuhl, 1817) Mali večernjak Nt

11. Dinaromys bogdatovi (Martino 1992) Dinarski voluhar Nt

12. Sciurus vulgaris Linnaeus, 1758 Vjeverica Nt

13. Chionomys nivalis (Martins, 1842) Planinska voluharica Nt

14. Dryomys nitedula (Pallas, 1778) Gorski puh Nt

15. Eliomys quercinus (Linnaeus, 1766) Vrtni puh Nt

16. Muscardinus avellanarius (Linnaeus, 1758) Puh orašar Nt

17. Canis lupus Linnaeus, 1758 Vuk Nt

18. Ursus arctos Linnaeus, 1758 Mrki medvjed Nt

19. Lepus europaeus Pallas, 1778 Zec Nt

20. Glis glis (Linnaeus, 1766) Sivi puh Nt


94

Prilog 4. Važna područja za divlje svojte, stanišne tipove i

ptice u Ekološkoj mreži unutar granica Nacionalnog

parka PaklenicaTablica 20. Važna područja za divlje svojte i stanišne tipove u Ekološkoj mreži unutar granica NP Paklenica. *- prioritetna staništa; # – međunarodno važna područja = potencijalna Natura 2000 područja.

Šifra područja HR2000052 # Naziv područja Jama pod Bojinim kukomCiljevi očuvanja divlje svojte

Vrsta hrvatski nazivLeptodirus hochewarti

endemične svojte stanišni tipoviNKS kod

NKS stanište Natura 2000 kod

Stanišni tip

H.1. Kraške špilje i jame 8310Šifra područja HR2000082 # Naziv područja Manita pećCiljevi očuvanja divlje svojte

Vrsta hrvatski nazivLeptodirus hochewarti

endemične svojtestanišni tipoviNKS kod NKS stanište Natura 2000

kodStanišni tip

H.1. Kraške špilje i jame 8310Šifra područja HR2000122 # Naziv područja Sniježnica nasuprot Babinog vrhaCiljevi očuvanja divlje svojte

vrsta hrvatski nazivendemične svojte

stanišni tipoviNKS kod NKS stanište Natura 2000

kodStanišni tip

H.1. Kraške špilje i jame 8310Šifra područja HR2000756 # Naziv područja Jama pod stijenom BuljmeCiljevi očuvanja divlje svojte

vrsta hrvatski nazivLeptodirus hochewartistanišni tipoviNKS kod NKS stanište Natura 2000

kodStanišni tip

H.1. Kraške špilje i jame 8310Šifra područja HR2000757 # Naziv područja Jama u zubu BuljmeCiljevi očuvanja divlje svojte

vrsta hrvatski nazivLeptodirus hochewartistanišni tipoviNKS kod NKS stanište Natura 2000

kodStanišni tip

H.1. Kraške špilje i jame 8310Šifra područja HR2000871 # Naziv područja Nacionalni park PaklenicaCiljevi očuvanja divlje svojte

vrsta hrvatski nazivMyotis emarginatus riđi šišmiš

Sve petrofi lne ptičje vrsteSvi gušteri

Zamenis situla CrvenkrpicaAstacus astacus riječni rakErebia gorge vagana vaganjski crni okašErebia medusa šumski crni okašParnassius apollo ApolonRosalia alpina alpska strizibubaScolitantides orion žednjakov plavac

6 . P R I LO Z I

95Ciljevi očuvanja Zerynthia polyxena uskršnji leptir

Aquilegia kitaibelii kitajbelov pakujac

Eryngium alpinum planinski kotrljan

Genista holopetala cjelolatična žutilovka

Lilium jankae ssp. bosniacum bosanski ljiljan

ostale divlje svojte ugrožene na europskoj i nacionalnoj razini

stanišni tipoviNKS kod NKS stanište Natura 2000

kodStanišni tip

Kanjonska vegetacija8120 Karbonatna točila Thlaspietea

rotundifolii8210 Karbonatne stijene s

hazmofi tskom vegetacijomB.1.4.1.3. Zajednica kozlačice i

prozorskog zvončićaE.3.5.9. Mješovita šuma crnoga bora

i crnog graba9530*

E.4.6. Jugoistočnoalpsko-ilirske, termofi lne bukove šume

91K0

E.6.1. Pretplaninske bukove šume 91K0E.6.1.1. Pretplaninska šuma bukve s

planinskim žabnjakom91K0

E.7.4.4. Šuma crnoga bora i pustenaste dunjarice

9530*

H.1. Kraške špilje i jame 8310Šifra područja HR2000961 #Naziv područja Babino jezeroCiljevi očuvanja stanišni tipovi

NKS kod NKS stanište Natura 2000 kod

Stanišni tip

Deschampsietum subalpinumA.1.1.1. Stalne stajaćice

Šifra područja HR5000022 #

Naziv područja Park prirode Velebit

Ciljevi očuvanja divlje svojte

vrsta hrvatski nazivBabrbastella barbastellus širokouhi mračnjakCanis lupus VukDinaromys bogdatovi dinarski voluharLynx lynx RisMyotis myotis veliki šišmišNyctalus leisleri Mali večernjakPlecotus macrobullaris gorski dugoušanRhinolophus ferrumequinum veliki potkovnjakRhinolophus hippossideros Mali potkovnjakUrsus arctos Mrki medvjedVipera ursinii macrops planinski žutokrugTelestes (Phoxinellus) croaticus hrvatski pijorErebia medusa šumski crni okašMaculinea arion veliki timijanov plavacParnassius apollo ApolonThymelicus acteon Rottemburgov debeloglavacAquilegia kitaibelii kitajbelov pakujacArabis scopoliana skopolijeva gušarkaCerastium dinaricum dinarski rožacCypripedium calceolus gospina papučicaDegenia velebitica velebitska degenijaEleocharis carniolica kranjska jezernicaEryngium alpinum planinski kotrljan

ostale divlje svojte ugrožene na europskoj i nacionalnoj razini


96Ciljevi očuvanja stanišni tipovi

NKS kod NKS stanište Natura 2000 kod

Stanišni tip

4060 Alpinske i borealne vrištine5210 Mediteranske makije u kojima

dominiraju borovice (Juniperus spp.)

6110* Otvorene kserotermofi lne pionirske zajednice na karbonatnom kamenitom tlu

6170 Planinski i pretplaninski vapnenački travnjaci

62A0 Istočnosubmediteranski suhi travnjaci (Scorzoneretalia villosae)

8210 Karbonatne stijene s hazmofi tskom vegetacijom

B.2.1. Gorska, pretplaninska i planinska točila

8120

B.2.2. Ilirsko-jadranska, primorska točila

8120

C.3.4.2.1. Travnjak trave tvrdače 6230*C.4.1. Planinske rudineD.2.1. Pretplaninska klekovinaD.2.1.1.1. Šuma klekovine i borbaševe

kozokrvineE.4.6.3. Primorska bukova šuma s

jesenskom šašikom91K0

E.5.2.1. Dinarska bukovo-jelova šuma

91K0

E.6.1.1. Pretplaninska šuma bukve s planinskim žabnjakom

91K0

E.7.3.3. Pretplaninska šuma smreke s ljepikom

9410

E.7.4. Šume običnog i crnog bora na dolomitima

91R0

H.1. Kraške špilje i jame 8310

Tablica 21. Međunarodno važna područja za ptice u Ekološkoj mreži unutar granica Nacionalnog parka Paklenica.

Šifra područja HR1000022 #

Naziv područja Velebit

ciljevi očuvanja divlje svojte

vrsta hrvatski naziv

Aegolius funereus planinski ćuk

Alectoris graeca jarebica kamenjarka

Anthus campestris Primorska trepteljka

Aquila chrysaetos suri orao

Bonasa bonasia Lještarka

Bubo bubo Ušara

Circaetus gallicus Zmijar

Dendrocopos leucotos planinski djetlić

Dryocopus martius crna žuna

Emberiza hortulana vrtna strnadica

Falco peregrinus sivi sokol

Glaucidium passerinum mali ćuk

Lanius collurio rusi svračak

Pernis apivorus škanjac osaš

Phylloscopus bonelli gorski zviždak

Picoides tridactylus troprsti djetlić

Strix uralensis Jastrebača

Tetrao urogallus tetrijeb gluhan

6 . P R I LO Z I

97

Prilog 5. Rezultati konzultacija s interesnim skupinama

(dionicima)

Prilikom konzultacija Identifi cirane su 3 skupine tema ili prijedloga:

1. može se ugraditi u Plan upravljanja,

2. potrebna su dodatna istraživanja i

3. ne može se ugraditi u Plan upravljanja ali odgovorna tijela će biti informirana.

Interesna skupina / dionik

Tema ili prijedlog Skupina Upravljačka aktivnost Odgovorne institucije

ECO-Zadar, nevladina udruga

Lokalni partner za zeleni telefon (nezakonita sjeća u parku prijavljena, ali je faktički izvan parka; nezakonita odlagališta smeća oko parka).

1 Poboljšati i institucionalizirati buduću suradnju.

Javna ustanova Nacionalni park Paklenica, nevladine udruge.

Zajedničko provođenje edukativnih aktivnosti u lokalnim i regionalnim školama.

1,2 Predvidjeti zajedničke edukativne aktivnosti.

Javna ustanova Nacionalnog parka Paklenica, nevladine udruge, lokalne i regionalne škole.

Promocija ekoloških proizvoda (više vezano za Park prirode Velebit).

2 Prodaja lokalnih proizvoda u trgovinama i na informativnim punktovima Parka.

Javne ustanove Nacionalni park Paklenica i Park prirode Velebit, nevladine udruge.

Primjedba da plaćaju ulaznicu kada dolaze u Park.

3 Lokalno stanovništvo ima besplatan ulaz ali je udruga iz Zadra. Ako službeno dolaze, ne plaćaju ulaznice.

Planinarsko društvo Paklenica, Zadar

Dobra suradnja s Parkom, korištenje tovarnih konja za potrebe planinarskog doma itd.

1 Poboljšati i institucionalizirati buduću suradnju.

Javna ustanova Nacionalni park Paklenica.

Educirani planinarski vodiči se mogu koristiti za potrebe Parka i posjetitelja.

1 Ispitati potencijal i ponuditi posjetiteljima.

Javna ustanova Nacionalni park Paklenica, Planinarsko društvo Paklenica.

Plan za rekonstrukciju planinarskog doma.

2, 3 Park nije vlasnik objekta i iz pravnih razloga ne može ulagati u tuđu imovinu. Pomoć u pridobivanju sredstava je moguća.


Održavanje staza i putova. 1 Staze su već sada dobro markirane i održavaju se u zajedničkim akcijama. Te aktivnosti se nastavljaju tijekom svake godine.


Javna Ustanova za zaštitu prirodnih vrijednosti Zadarske županije

Postojeće osmatračnice za ptice na Pagu bi se trebale povezati u jednu ponudu za birdwatchere zajedno s NP Paklenica.

1, 2 Poboljšati i institucionalizirati buduću suradnju, birdwatcheri su većinom informirani o postojećoj ponudi.

Javna ustanova Nacionalni park Paklenica, Turistički sektor.


98Interesna skupina / dionik

Tema ili prijedlog Skupina Upravljačka aktivnost Odgovorne institucije

Zavod za prostorno planiranje Zadarske županije

Prostorni plan je važeći do 2011. god.

1 Potrebe u pogledu promjena Prostornog plana treba ugraditi u izradu Plana upravljanja, redovite informacije i prijedlozi za izmjene Prostornog plana.

Javna ustanova Nacionalni park Paklenica, Zavod za prostorno planiranje Zadarske županije.

Izgradnja ceste je bila kritizirana ali svi su je prihvatili nakon požara

1,3 Službeno legalizirati postojeću cestu kroz prostorni plan općine Starigrad – Paklenica

Javna ustanova Nacionalnog parka “Paklenica”, Zavod za prostorno planiranje Zadarske županije, Općina Starigrad – Paklenica

Za izradu prostornog plana za Nacionalni park Paklenica nisu bili dostupni kvalitetni podaci o kulturnoj baštini

1, 2 Nastaviti i pospješiti istraživanja kulturne baštine

Javna ustanova Nacionalnog parka “Paklenica”, Zavod za prostorno planiranje Zadarske županije, Muzej Zadar

Lokalne turističke zajednice

Manita peć bi trebala biti duže otvorena

1 U izradi je plan upravljanja za Manitu peć koji će odrediti maksimalni broj posjetitelja i vrijeme otvaranja

Javna ustanova Nacionalnog parka “Paklenica”

Lokalno stanovništvo nije senzibilizirano za postojeće prirodne i kulturne vrijednosti. Potrebna edukacija o turističkoj ponudi

1 Organizirati predavanja, informativne date i ekskurzije, uglavnom u zimskom periodu

Javna ustanova Nacionalnog parka “Paklenica”, Turističke zajednice, općine, lokalne škole

Ne postoji škola penjanja ili iznajmljivanje opreme

3 Postoji trgovina s ograničenom mogućnošću iznajmljivanja opreme. Park će podržavati aktivnosti u tom smjeru ali ih neće voditi.

Privatni poduzetnici

Etno-naselje je dobar pilot projekt

1 Centar bi se trebao otvoriti 2007. god. i kontinuirano se razvijati

Javna ustanova Nacionalnog parka “Paklenica”

Nedostaje cjeloviti imidž područja oko parka. Park bi trebao imati zajedničke marketinške aktivnosti s okolnim područjem

1 Park je već sada jedan od prepoznatljivih nositelja ponude regije, nastavljaju se zajedničke aktivnosti u tom pravcu

Javna ustanova Nacionalnog parka “Paklenica”, Turističke zajednice

Hotel »Alan« (450 ležaja + kamp) Dobra suradnja s Parkom. 1

Poboljšati i institucionalizirati buduću suradnju.

Javna ustanova Nacionalnog parka Paklenica, Uprava hotela.

Žalbe gostiju na kvalitetu planinarskog doma.

3

Park će pokušati u suradnji s planinarskim društvom poboljšati usluge i pomoći u iznalaženju eventualnih sponzora za obnovu doma.

Javna ustanova Nacionalnog parka Paklenica, Planinarsko društvo.

Predavanja o Parku za hotelske goste.

1 Već se provode od 2006. god.


Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda za hotel će se završiti 2007. god. Park bi mogao priključiti svoj kamp ali uz fi nancijsko sudjelovanje u izgradnji.

2Park će provjeriti pravne i fi nancijske mogućnosti.

Javna ustanova Nacionalnog parka Paklenica.

6 . P R I LO Z I

99Hotel »Vicko«

Više komunikacije Parka o svojim planovima.

1Poboljšati i institucionalizirati buduću suradnju.


Niska razina kvalitete sanitarnih usluga u Parku.

1, 2Poboljšati ponudu ekoloških sanitarnih usluga u Parku.


Loše informativne točke i nedostatan informacijski materijal.

1, 2Poboljšati ponudu informacijama u Parku i njegovom okruženju.


Ugovor s američkom agencijom za ručak za 150 autobusa starijih turista godišnje. Park nema adekvatnu ponudu za kratku posjetu takvih turista pa nakon ručka nastavljaju put.

1

Poteškoće u pristupu Parku za starije ili osobe s posebnim potrebama će se uvrstiti u jedan akcijski plan. Novi centar za posjetitelje “Bunkeri” će biti uređen za pristup invalidima i moći će se koristiti za takve posebne posjete grupa.


Nedovoljna ponuda za školske ekskurzije

1

Razviti i provesti posebne programe za škole za različite uzraste prema postojećim školskim obrazovnim planovima.


Općina Starigrad – Paklenica

Lokalno stanovništvo ima utisak da Nacionalni park sprječava razvoj.

1Organizirati predavanja, informativne dane i ekskurzije, uglavnom u zimskom periodu.


Park bi morao biti nositelj razvoja.

3

Kao Javna ustanova, Park ne može inicirati ili provesti razvojne aktivnosti izvan svojih redovitih aktivnosti. Svaka moguća suradnja će biti podržana.

Park bi morao raditi na podizanju opće ekološke svijesti među lokalnim stanovništvom.

1Organizirati predavanja, informativne dane i ekskurzije, uglavnom u zimskom periodu.

Javna ustanova Nacionalnog parka Paklenica, Turističke zajednice, općine, lokalne škole.

Zajednički projekti Parka, općina, turističkih zajednica itd., organizacija dodatne sezonske medicinske pomoći.

1Park je već sada jedan od vodećih faktora u regiji i nastaviti će sa zajedničkim aktivnostima.

Javna ustanova Nacionalnog parka Paklenica, Turističke zajednice, općine.

Općina LovinacRazvoj skijaškog terena Dušice, moguća ulazna lokacija za Nacionalni park Paklenica.

2

Područje Dušica je izvan Parka ali bi razvoj takve veličine imao posljedice za Park. Potrebna je kvalitetna studija o utjecaju na okoliš.

Javna ustanova Nacionalnog parka Paklenica, Park prirode Velebit, državne institucije.

Okolna lovišta

Krivolov se smanjio kao rezultat pojačane kontrole od strane svih subjekata.

1Uvođenje zajedničkih kontrola krivolova s parkovima (Nacionalni park Paklenica i Park prirode Velebit).

Javna ustanova Nacionalnog parka Paklenica, Park prirode Velebit, Lovačke udruge i lovozakupnici.

Lokve uređene od strane lovaca koriste se za napoj stada ovaca.

3Intenzivna diskusija s posjednicima i korisnicima prostora. Pojilišta su izvan granica Parka.

Javna ustanova park prirode Velebit, posjednici zemljišta i stočari.

Mogućnost organizacije alternativnih programa, npr. foto-safari, promatranje medvjeda, pjev kamenjarke.

1Zajednički razviti i provesti programe za razne zainteresirane skupine posjetitelja.

Javna ustanova Nacionalnog parka Paklenica, Park prirode Velebit, Lovačke udruge i lovozakupnici.

Documents

Nacionalni park Paklenicalea.hamradio.si/~s51kq/photo_album/Climbing_and...· Sanja Tišma, lokalni koordinator (IMO) · Željko Kramarić, stručnjak za izradu planova upravljanja