Naše putovanje 1996. – 2006. Our Journey 1996 – 2006

Udruženje humanitarno društvo “Prijateljice”Tuzla, Bosna i Hercegovina

Humanitarian asociation of “Prijateljice”Tuzla, Bosnia and Herzegovina

Izdavač "PrintCom" d.o.o. grafički inžinjering Tuzla

Publisher "PrintCom" d.o.o. grafički inžinjering Tuzla

Za izdavača Jasmin Hadžimehmedović

For publisher Jasmin Hadžimehmedović

Tehnička priprema, repro i štampa "PrintCom" d.o.o. Tuzla

Printing and layout "PrintCom" d.o.o. Tuzla

Za štampariju Zikrijah Hadžimehmedović Zićo

For printing company Zikrijah Hadžimehmedović Zićo

Tuzla, 2006.

Poštovane/i,

Imajući sreću da u jednoj novoj, mladoj Bosni i Hercegovini imamo priliku da dajemo svoj doprinos u stvaranju i izgradnji pravednog, demokratskog i za sve njegove građane/ke povoljnog uređenja, namjera nam je u ovoj publikaciji sažeti šta smo to sve pružali i na koji način smo podržavali vas radi kojih smo nastali. U povodu desetogodišnjeg jubileja koji smatramo da treba obilježiti višestruko, pred vama se nalazi naš pokušaj da i široj javnosti približimo – vođeni našim rezultatima i postignućima – svrhu postojanja «Prijateljica». Od turbulentnih, još ratnih vremena kada nas potpomogoše i osnovaše partneri iz Njemačke, preko praćenja i odgovaranja na različite potrebe u društvu i aktivnog sudjelovanja u procesima obnove, integracije, pomirenja, sprovedbi raznih reformi, jednako smo rasli i razvijali se, uvijek stremeći ka profesionalizmu, kvalitetu, a poštujući visoko moralne vrijednosti i principe našeg djelovanja.

Za današnji status prepoznatljivog pouzdanog i ozbiljnog partnera, od strane lokalnih, kantonalnih i viših nivoa vlasti te predstavnika drugih sektora, ogromnu zahvalnost dugujemo svim našim donatorima, prevashodno te svim ostalim pomagačima/cima koji su vjerovali u nas.

Kao vrlo specifično, u svakom smislu veliko Udruženje, «Prijateljice» i na ovaj način žele biti transparentne, blizu vas, pružajući vam i ovom prigodom obilje informacija koje mogu biti - i opet - samo za vaše dobro.

Svi mi koji činimo «Prijateljice» u svim našim strukturama, smo tu i dalje radi vas...

Jasminka Tadić Husanović, direktorica

Istorijat UHD Prijateljice O nama Udruženje humanitarno društvo (UHD) “PRIJATELJICE” je registrovano kao lokalna nevladina organizacija u julu 1996. godine od strane zaposlenih, korisnika i prijatelja međunarodne organizacije «Amica e.V.» Freiburg - Njemačka. Međunarodna organizacija "Amica e.V." je započela s radom u Njemačkoj nakon prvih vijesti o početku rata u bivšoj Jugoslaviji. Prva pomoć se sastojala u hrani, odjeći, obući i higijenskim sredstvima koje je ova organizacija pružala u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Njena stalna misija na Tuzlanskom kantonu je započela 1994., a UHD “Prijateljice” kao domaća nevladina organizacija preuzima i nastavlja sa započetim aktivnostima 1996. godine.

Misija UHD “Prijateljice” glasi: UHD “Prijateljice” se na human, otvoren i profesionalan način zalaže za aktivno učešće i bolji položaj korisnika u zajednici, pružanjem psihosocijalne, edukativne, savjetodavne podrške i uslužnih djelatnosti, uz mogućnost zapošljavanja, doprinoseći demokratskom razvoju društva u cjelini. Naše ciljne grupe su različite kategorije stanovništva Tuzlanskog kantona (TK) i šire bez obzira na nacionalnu, vjersku, dobnu i spolnu pripadnost. Aktivnosti kojima zadovoljavamo potrebe naših korisnika su usmjerene ka pružanju psihosocijalne podrške, edukacije, savjetodavnih usluga (zdravstvenih i pravnih), kreiranju radnih mjesta te podršci reformi obrazovanja, dvosmjernog povratka i procesa pomirenja. Udruženje se razvijalo i raslo, stalno prateći potrebe naših korisnika, članica i ugroženih grupa. Od interventnog djelovanja pri prijemu prognanih, većinom samohranih majki s djecom iz Podrinja 1995. godine do danas, Udruženje se profesionalno razvilo i djeluje u okviru slijedeće tri programske komponente:

• psihosocijalna i savjetodavna podrška • obrazovanje o civilnom društvu i osnaživanje lokalnih zajednica • smanjenje siromaštva kroz jačanje Centra za poduzetništvo

U okviru ove tri programske komponente, djeluju slijedeći projekti: Centar za savjetovanje i edukaciju, roza trakica, klubovi, podrška djeci pri uklapanju u školski sistem u oba entiteta, produženi boravak, podrška školskom sistemu pri inkluziji, podrška selima povratka, centar za žensko poduzetništvo. „Prijateljice“ su također aktivna članica nekoliko NVO mreža i koalicija, kao što su Referentna grupa Tuzla, FREJA (BiH, Srbija, Hrvatska i Makedonija), B&H Koalicija „Raditi i uspjeti zajedno“ te GROZD. Do sada, Udruženje se pozicioniralo kako na lokalnom, kantonalnom, federalnom tako i državnom nivou kao relevantan i prepoznatljiv akter te proaktivan tvorac civilnog društva u Bosni i Hercegovini, stalno osluškujući i zadovoljavajući potrebe građanki i građana. Ovome govore u prilog sklopljeni Sporazumi o saradnji u pružanju multidisciplinarne podrške osobama u stanju socijalne potrebe sa Ministarstvom za rad i socijalnu politiku Tuzlanskog kantona, uspostavljena formalna partnerstva sa Pedagoškim zavodom Tuzlanskog kantona, Univerzitetom u Tuzli (odsjek Pedagogija-psihologija), saglasnosti nadležnih Ministarstava za realizaciju aktivnosti u školama Tuzlanskog kantona i Republike srpske, dvogodišnja finansijska podrška Vlade Tuzlanskog kantona u dijelu naših aktivnosti te uspješni rad Centra za poduzetništvo u direktnom partnerstvu s Općinom Tuzla, kao i saradnja sa Zavodom za zapošljavanje Tuzlanskog kantona. Strukturu Udruženja čine Skupština sa 46 članova/ica, Nadzorni odbor (3 člana), Upravni odbor (7 članova/ica), direktorica, finansijska menadžerica, administratorica/sekretarica, koordinatori/ce tri tima – psihosocijalna i savjetodavna podrška, obrazovanje o civilnom društvu i osnaživanje lokalnih zajednica, smanjenje siromaštva kroz jačanje Centra za poduzetništvo sa članovima/cama ova tri tima.

Godišnje, u prosjeku Udruženje stalno zapošljava 22, a povremeno angažuje 33 osobe. Naši donatori od perioda osnivanja do danas su: Cordaid, Holandija (1998. - 2006.) Motherhood, Holandija (2005. – 2006.) Fondacija za pomoć u obnovi BiH Holandija (2004.) Stichting Vluchteling, Holandija (2000.) EZE/EED, Njemačka (2002. – ...) Amica E.V. Freiburg, Njemačka (1996. - ...) Rosa Luxemburg Fondacija, Njemačka (2002. - ...) Freudenberg fondacija, Njemačka (2000. – 2005.) Fluechtlingshilfe, Njemačka (1998. – 2004.) Lindenstiftung, Njemačka (1998. – 2005.) Uno Weltgebetstag, Njemačka Bosnian Initiative, Njemačka (1996. - ...) Komitee Fuer Grundrechte, Njemačka (1996. - ...) Protestantska crkva, Njemačka (2005. - ...) Der Missionporkur Der Deutschen Jesuiten, Njemačka (1998. - ...) Kleiner Prinz, Njemačka (2000. – 2001., 2005. - …) Heinrich Boll, Njemačka (2005.) Matera Stiftung, Njemačka (2003.) HOM, Holandija (2001.) CIM, Njemačka (1999.) GTZ, Njemačka (1998. – 2002.) Freundeskreis Freiburg in Tuzla, Njemačka ORT, SAD (2000. – 2001.)

Skupština (46 članova/ca)

Psihosocijalna i savjetodavna

podrška

Direktorica (Jasminka Tadić Husanović)

Smanjenje siromaštva kroz jačanje Centra za žensko poduzetništvo

Upravni odbor (Svjetlana Kakeš, Mirsada dr Prašo, Milica Salaj, Suada Isaković, Emilija Grabovac, Osman Hasić, Adnan dr

Burina)

Nadzorni odbor (Vaska Halilović, Mario Zovko,

Đulaga Hadžić)

Obrazovanje o civilnom društvu i

osnaživanje lokalnih zajednica

ADF, SAD (2003. – 2004.) Bosanska inicijativa za lokalni razvoj, SAD – (2003.) Olof Palme centar, Švedska (2003. - ...) Lakarmissionen, Švedska (1999. – 2005.) Kvinna Till Kvinna, Švedska (1996. – 2003.) DEZA/SDC, Švicarska (2001. - ...) Nansen Dialogue Center, Norveška (2002. – 2003.) Save the Children, Norveška (2006. - ...) Save the Children, UK (2001.) DFID, UK ( Australijska ambasada (2000.) Delegacija Evropske komisije u BiH (2000. – 2002.) Svjetska banka (2005.) UNHCR, Ured u Tuzli (2005.) Fondacija tuzlanske zajednice (2006.) Općina Tuzla (2005. - …) Vlada Tuzlanskog kantona (2005. – 2006.) U cilju profesionalnog i institucionalnog jačanja, zaposleni prate edukacije i stručno se osposobljavaju. U kontinuitetu od posljednjih 7 godina vrši se neovisna revizija finansijskog poslovanja na nivou Udruženja, a Udruženje posluje poštujući važeće zakone i propise Federacije Bosne i Hercegovine, te međunarodne standarde o radu nevladinih organizacija. Centar za savjetovanje i edukaciju

Tim našeg Centra čine: Krvavac Altaira, soc. radnica, koordinatorica Centra Ćatić Besima, pedagog-psiholog, mr. sc. med. nauka, Redžepagić Lejla, dipl. defektolog-logoped Spahić Zehrina, instruktorica šivenja Karabegović Rahima, ekonomski tehničar – domaćica u Centru Barčić Vehid, vozač Volonteri: Suljić Edina, apsolventica Pedagogije-Psihologije Maleškić Jusmir, apsolvent Pedagogije-Psihologije Istorijat Osnovani smo prvobitno sa ciljem humanitarne podrške prognanicima iz Podrinja. Ubrzo nakon osnivanja, počeli smo sa pružanjem psihosocijalne podrške ženama i djeci. Pratili smo potrebe naših korisnika, te u skladu sa njima razvijali program. Kompleksna problematika naših korisnika zahtijevala je podršku na više nivoa; psihosocijalnom, savjetodavnom, edukativnom, medicinskom...

Aktivnosti u pravcu psiho-socijalne podrške podrazumijevale su proradu traumatskih iskustava, strahova, jačanje samopouzdanja, osvještavanje sopstvenih resursa, poboljšanje komunikacije, jačanje osjećaja zajedništva, mogućnost kreiranja budućnosti, integracije u zajednicu, jačanja samopouzdanja, edukacije. Kod djece smo djelovali u pravcu socijalizacije, prorade strahova, razvoja motorike i kreativnosti. Program je bio organizovan u vidu grupnog rada u šestomjesečnim ciklusima. Po potrebi, ciklusi su produžavani ovisno o potrebama naših korisnika. Pored grupnog rada pružali smo i individualnu podršku, kako djeci tako i ženama. Tokom proteklih 10 godina, 1500 žena (većim dijelom samohranih majki) i približno toliki broj djece, bio je obuhvaćen šestomjesečnim psihosocijalnim i edukativnim ciklusima. Početkom 1997. godine, postepeno, u naš program su se uključivale žene i djeca iz grada. Otvoreni smo bili za sve bez obzira na starosnu, obrazovnu, religioznu strukturu. Proslavljali smo zajedno sve praznike Bajrame, Božiće, Nove Godine, rođendane, organizovali izlete... U periodu od 2000-2002. godine dio naših aktivnosti smo realizovali u prognaničkim naseljima Grab Potok i Ježevac. Radili smo sa majkama i njihovom djecom na poboljšanju komunikacije. Od 2002. godine projekat nosi naziv Centar za savjetovanje i edukaciju. Ciljevi projekta

1. kreiranje grupa za samopomoć u skladu sa problemima zajednice (bolesti ovisnosti, nasilje u porodici, zdravstveni problemi, problemi u komunikaciji) 2. integracija osoba sa ruralnom pozadinom u gradsku sredinu 3. jačanje individue 4. preventiva nasilja u porodici 5. edukacija 6. saradnja i podrška različitim intitucijama (škole, Dom za djecu bez roditeljskog staranja, mjesne zajednice, NVO, Centri za socijalni rad)

Ciljne grupe - korisnici

- Žene obuhvaćene psihosocijalnim programom u centru - Žene članice grupa za samopomoć - Individualni rad sa odraslim osobama - Žene prognanice nastanjene u Srnicama, općina Gradačac - Žene povratnice nastanjene u Liplju, općina Zvornik - Učesnici seminara kreativno upravljanje konfliktom, bazični i napredni seminari - Ustanove za djecu bez roditeljskog staranja (Tuzla i Sarajevo) - Voditeljice u klubovima u mjestima povratka - Federalni ekspertni tim za ekshumaciju nestalih osoba Tuzlanskog kantona - Žene i njihova djeca koji imaju nestale članove porodica na području Tuzlanskog

kantona kao i u mjestima povratka. - Djeca predškolskog i školskog uzrasta - Učenici Osnovnih škola na području Tuzlanskog kantona obuhvaćeni edukacijom iz

oblasti medijacija

- Djeca koja imaju smetnje u govoru - Osobe obuhvaćene edukacijom iz oblasti šivenja - Studenti Filozofskog fakulteta - odsjek psihologija-pedagogija

Rad sa grupom u mjestima povratka

Rad sa predškolskom djecom

Rad sa školskom djecom

Metode Metode koje koristimo u radu sadrže elemente art terapije, geštalt, psihodrame, body te biblio i muziko terapije.

Kreativni rad u Centru

Institucije od kojih smo dobili saglasnost za realizaciju našeg projekta: - Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport TK - Pedagoški Zavod Tuzla

Rezultati i saradnja Kvalitet našeg rada su prepoznali u vladinom i nevladinom sektoru te je iz toga proizašla kontinuirana saradnja sa slijedećim ustanovama:

- Filozofski fakultet - grupa pedagogija / psihologija (iskustveno – edukativne radionice za studente završne godine)

- Međunarodni komitet Crvenog krsta/križa - ured u Tuzli: • rad sa Udruženjima za nestale, • članovima porodica koje imaju nestale u mjestima povratka kao i na području

Tuzlanskog kantona • Federalnim ekspertnim timom za ekshumaciju nestalih

- Dom za djecu bez roditeljskog staranja – edukacija za profesionalce i rad sa djecom - MUP Tuzla - edukacija profesionalaca - Osnovne i srednje škole Tuzlanskog kantona - edukacija prosvjetnog kadra i učenika - Centri za socijalni rad TK – edukacija profesionalaca - Mennonite Central Committee (centralni Savez Mononita) - ured u Sarajevu - Quaker Peace and Social Witness (QPSW) - ured u Sarajevu - Amica Educa – saradnja kroz realizaciju seminara - Motherhood Holandija – reiki i art terapeuti

U cilju pružanja stručne, profesionalne usluge našim korisnicima, kontinuirano pratimo i evaluiramo rezultate našeg rada. Instrumentarij i metode koje koristimo za uvid u problematiku korisnika:

- interno konstruisani upitnici - standardizirani upitnici - intervju i razgovor - feedback u usmenoj i pismenoj formi naših korisnika

Sjećanje na oca Tamo daleko odavde, tamo gdje sjajne zvijezde prkose svojom ljepotom, baš tu u tom kutku ljepote poniče mladi cvijet. Tek počeo da se budi u prirodi koja ga okružuje ali mu ne dadoše da procvjeta. Cvijet ne procvjeta a ja ne proživjeh svoje djetinjstvo. Umjesto da me majka svako jutro umiva s radošću, ona me poče umivati sa suzama. Izgubila sam svu ljepotu oko sebe, izgubila sam one koji su trebali da me njeguju, da procvjetam i porastem uz mir i sreću. U toj tami gubitka oca, izgubi sreću i osjeti se kao zrno pijeska prepušteno sudbini i dobrim ljudima. Tuga je bila prevelika za mene, nisam mogla pobjeći od nje i počela sam da venem, nestajalo je onog rumenog cvijeta koji je trebao da živi u svom grmu radosti i ljepote. Ništa više nije bilo kao prije. Cvijet više nije mirisao i zračio ljepotom. Vrijeme u kojem sam nestrpljivo očekivala oca da dođe sa posla, radosno gledala kada poljubi sestru pa mene, radosno širila svoje latice koje su sada skupljene da niti jedna iskra svjetlosti ne može ući u njih. U tim laticama već odavno su usnile boli i tuga. Sjećam se kako sam u tim prvim danima, mjesecima bježala kada čujem da netko zove –Babo- jer me to tako stezalo oko srca. Boli me kada vidim kako otac drži dijete u svom naručju i svojim prstima put mu zvijezdama posipa. Sva u suzama dolazim u kuću, duša doziva oca, ali njega nema i to traje. Svi potresi duše dolaze kroz san te tako te vidim oče, vidim tvoje oči koje nose nježnost i kako me zove sebi u krilo. Trznem se i poželim da krenem, ali kuda? Na koju stranu da pođem kada je sve tako čudno. Da bar znam gdje se nalaziš, da bar imaš svoj mezar kao i ostali šehidi koji počivaju u miru čekajući i nadajući se ponovnom susretu sa svojima. Oče, pod kojim dijelom zemlje su prekrivene tvoje kosti, da li su ih velike rijeke progutale i kao blago sada čuvaju negdje na dnu? Oče! Nisam više mala djevojčica kojoj si davno pričao priče prije sna, učio čitati i pisati. Sada sam velika i znam da pazim na sebe i borim se za istinu i pravdu, borim se da te pronađem, jer ti mi i dalje tako nedostaješ. Bol i dalje postoji ali sada je lakše nosim i vječno dok živim ti ćeš biti dio moje duše i moj voljeni otac. Memić Minela, naselje za prognane-Huskići-Lukavac, 2005

“Roza trakica”

Voditeljica grupe: Veronika Žižak

Od 01.03.2002. godine djeluje GRUPA ZA SAMOPOMOĆ oboljelim od karcinoma (prva takve vrste u našem gradu). Grupa je u međuvremenu prerasla u Klub žena oboljelih od karcinoma dojke.

Ciljevi grupe odnosno kluba su: - pružanje pomoći oboljelim i liječenim od tumora da ostanu ravnopravni članovi/ce društva - promovisanje ideje o svjesnosti očuvanja zdravih dojki - podizanje zdravstvene svijesti građanstva o raku dojke - poduzimanje inicijative za povećanje broja uređaja za pregled dojki (mamografskih aparata i ultrazvučnih uređaja) - zagovaranje izmjene nepovoljne zakonske regulative vezane za prsnu protetiku i postoperativni tretman oboljelih od tumora - izdavanje ili pomoć pri izdavanju brošura i ostalog promotivnog materijala koji služi u zdravstvenom odgoju građanstva u borbi protiv raka dojke - organizovanje edukativnih i promotivnih događaja: predavanja, okruglih stolova, izložbi i sl. - saradnja sa sličnim udruženjima širom Bosne i Hercegovine

Većina osoba oboljelih od karcinoma dobiva samo medicinsku pomoć dok njihove socijalne i psihološke potrebe ostaju neispunjene. Veliki problem je u slaboj obaviještenosti o posljedicama bolesti i mogućnosti življenja s njom. Veliki dio svojih potreba osobe sa zdravstvenim poteškoćama mogu ostvariti i ostvaruju u grupi za samopomoć, koju vodi naša članica koja ima lično iskustvo borbe sa karcinomom. Potvrda prijateljstva i osjećaja pripadnosti grupi se najbolje oslikava kroz slijedeću priču: naša članica N.N. je došla u grupu poslije operacije dojke i sprovedene hemoterapije, nastavak liječenja je trebalo biti zračenje, koje se obavlja na klinici u Sarajevu. Pošto na klinici uglavnom nema mjesta naši pacijenti moraju naći privatni smještaj, koji sami

financiraju, i odlaziti svakodnevno na zračenje; naša N.N. nije imala novac da to isfinansira jer je u toku rata ostala bez posla pa nije mogla nastaviti sa liječenjem. U to vrijeme su došli Art-terapeuti iz Holandije i kroz razgovor su saznali za taj problem, kratko poslije njihovog odlaska u Holandiju oni su poslali novac za nastavak liječenja naše N.N. Ona je i danas aktivna članica grupe. Osim toga članice naše grupe su pomogle N.N. da ostvari zakonsko pravo na invalidsku penziju bez koje je mogla vrlo lako ostati zbog nesređenog stanja u našoj zemlji u kojoj se te situacije ne završavaju automatizmom po stečenom pravu. Rezultati našeg rada su:

• Dizajniran je prijedlog projekta za nabavku mobilnog mamografskog aparata i tom prilikom je ostvarena saradnja sa Ministarstvom zdravlja Tuzlanskog kantona

• Održane su četiri humanitarne prodajne izložbe radova nastalih na našim kreativnim radionicama. Sav novac se namjenski prikuplja za nabavku mobilnog mamografa.

• održan je okrugli sto na temu prevencije karcinoma dojke a rezultat okruglog stola je izmijenjena zakonska uredbe u korist onkoloških pacijenata/ica

• promovisana je roza trakica (roza trakica je međunarodni simbol za borbu protiv raka dojke). U ovoj promociji nas je podržao poznati bosanskohercegovački glumac Enis Bešlagić.

• Aktivno smo učestvovali u pozitivnoj izmjeni zakonske uredbe o obimu prava osiguranih lica na korištenje ortopedskih pomagala koja se obezbjeđuju u Zavodu zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona;

• Obezbijedili smo 273 nove perike za potrebe onkoloških pacijentica Tuzlanskog kantona

• informisali smo javnost o izvršenim zakonskoj izmjenama i mogućnosti dobivanja perike na korištenje

• sačinili smo edukativnu brošuru o pregledu i samopregledu dojke i distribuirali je u nekoliko hiljada primjeraka

• izradili set promotivnog materijala (privjesak za ključeve sa roza trakicom, flajeri, pamfleti i sl.)

• dobili u donaciju skroman broj proteza dojke • Postali smo članica Asocijacije udruženja oboljelih i liječenih od tumora dojke na

nivou BiH • Organizovali smo akciju pod simboličnim nazivom “Dan narcisa” sa ciljem

promovisanja ideje o svjesnosti očuvanja zdravih dojki. Tom prilikom smo animirali istaknute javne ličnosti našeg grada da se aktivno uključe u ovu akciju koji su postali naši podržavajući članovi

K l u b o v i TIM Selma Mehmedović, Alma Džinić Trutović, Jasminka Salkić, Advija Nezirovac (čuče), Snježana Mirković, Rašida Beganović, Hasna Herić, Timka Suljić (stoje 1. red), Kadir Beganović, Šehida Mujkić (stoje 2. red) Istorijat 1995.g / Otvoren klub u Slavinovićima - Pružena podrška prognanicima iz Srebrenice 1996.g - Zbog velikog interesovanja žena i djece otvoreni klubovi u Simin Hanu i Solini - Organizovana večernja škola za odrasle u saradnji sa OŠ Simin Han - Vršena edukacija voditeljica klubova - Organizovano prvo ljetovanje za djecu u saradnji sa Komitetom za osnovna prava i demokratiju 1997.g - Osnovana Zadruga u kojoj su udruživanjem sredstava žene mogle povoljno dobiti prehrambene pakete *330 žena, u trajanju od 6 godina. - Otvorene 2 igraonice za djecu od 3-6 godina pod nazivom ”Mala sirena”. - Prvi put organizovan tehvid za nestale 1998.g - Organizovane prve posjete prijeratnim prebivalištima, a potom osnovana tzv. «Kontakt grupa», koju su činile žene različitih nacionalnosti - U saradnji sa drugim nevladinim organizacijama inicirali smo organizovanje Mirnih demonstracija, u znak sjećanja na sve nestale padom Srebrenice jula 1995. Svakog 11 u mjesecu - prva ekskurzija 1999.g - Bosanska inicijativa i Freundeberg fondacija su donirali kuću u Simin Hanu za potrebe kluba. U saradnji sa UNHCR- om, OSCE-om, rješavali smo neka pravna pitanja vezana za stambenu problematiku, i povrat imovine, a organizovali smo i sastanke na koje smo pozivali predstavnike odgovornih institucija, kako bi članicama Udruženja dali konkretne odgovore na pitanja koja su im pričinjavala poteškoće. 2000.g - Izrada čestitki od recikliranog papira

2001.g Projekat fotografisanja «Žene Srebrenice», učešće dvije članice na foto izložbi u Minhenu, Njemačka 2002.g organizovan kurs pod nazivom “Uradi sama”, na kojem su se između ostalog proizvodile igračke. Učešće dvije članice na foto izložbi u Ahenu, Njemačka 2003.g Posjeta 10 žena s Kosova i zajednički susret u Srebrenici 2004.g - U Teočaku su učestvovale žene iz kluba (u nogometu, skakanje u vrećama) u “Igrama bez granica”. Dvije predstavnice UHD “Prijateljice” učestvovale u Bremenu i Berlinu, Njemačka na “Global Film Festival”-u. 2005.g - Objavljena knjiga fotografija «Kontakt grupe», «Naš pogled – 12 žena iz Srebrenice» 2006.g - Šta sada nudimo ? grupe za žene svakim radnim danom u poslijepodnevnim satima dječije grupe (od 3-12 godina) u popodnevnim satima

tinejdžerske grupe – subotom

igraonica „Mala sirena“ – svakim radnim danom od 8-15 h, za djecu uzrasta 3-5 godina

organizovanje ljetovanja pod nazivom „Odmor od rata“ za članstvo UHD „Prijateljice“ Ciljne grupe Klubovima za žene i djecu u proteklih 10 godina bilo je obuhvaćeno oko 700 žena različite starosne dobi, i 800 djece uzrasta 3-12 godina, kao i grupa od 50 tinejdžera. Ciljevi Ciljevi u radu sa ženama Jedan od glavnih ciljeva je kontinuirana podrška ženama na poljima edukacije, podrška u ostvarivanju ljudskih prava, poticanje na pokretanje građanskog aktivizma kao i smanjenje siromaštva kroz kreiranje radnih mjesta. Specifični ciljevi

• edukacija kroz različite kurseve (seminare, radionice, predavanje) • motiviranje članica da postanu aktivnije u zajednici u kojoj žive • prevencija narkomanije i drugih bolesti ovisnosti • prevencija nasilja u porodici • podizanje nivoa svijesti o jednakopravnosti spolova • savjetovanje (besplatni pravni i medicinski projekti)

• upošljavanje kroz žensko poduzetništvo • poboljšanje ekonomske i socijalne situacije članica • podrška procesu pomirenja • njegovanje solidarnosti i volonterizma

Ciljevi u radu sa djecom

• zbrinjavanje djece predškolskog i školskog • uzrasta u igraonicama • poboljšanje komunikacije • sticanje novih znanja i vještina • sticanje higijenskih, kulturnih i drugih navika

edukacija o pravima djece Ciljevi u radu sa tinejdžerima

• edukacija iz oblasti nenasilne komunikacije i razrješenje konflikta • edukacija o ljudskim pravima • prevencija bolesti ovisnosti

Metodologija Rad se odvija grupno i po potrebi individualno, a za dodatne savjete i pomoć obraćali smo se stručnjacima. Aktivnosti Aktivnosti u radu sa ženama

• radionice-kreativni rad (npr:crtanje, rad kontur bojama, rad sa lakovima, rad sa iglom i koncem po papiru, rad sa peglom-uljanim bojama i mnoge druge tehnike)

• edukacija • socijalna pdrška • zapošljavanje • ekskurzije • posjete članica povratnica • tehvidi • seminari (ekonomsko osnaživanje, jednakopravnost polova, samoorganizovanje)

Aktivnosti u radu sa djecom • vježbe pisanja slova i brojeva (predškolska djeca) • pjesmice • edukativne igre • radionice-kreativni rad • slušanje muzike i ples • izleti • posjete kinu, pozorištu

Aktivnosti u radu sa tinejdžerima

• radionice na teme:saradnja i tolerancija; sukob; o komunikaciji, konfliktima i medijaciji;

• prava mladih i sl.) • vježbe relaksacije • vođene fantazije • izleti

Podrška djeci pri uklapanju u školski sistem u oba entiteta TIM: Sehaveta Srabović, koordinatorica projekta Munevera Rašidović, animatorica u radu sa djecom Mirela Šehović, animatorica u radu sa djecom Emir Hasanbašić, animator u radu sa djecom Istorijat UHD „Prijateljice“ 1997. godine, počinje sa implementacijom projekta u školama Tuzlanskog kantona sa ciljem pružanja pomoći djeci povratnika iz inostranstva u savladavanju gradiva. Ova pomoć se sastojala od organizovanja dopunskih časova kako bi se djeci koja su školovanje počela u zemljama Evrope omogućio prelazni period prilagođavanja na predmete iz nacionalne grupe, matematiku i uopšteno na sistem obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine. Pošto se dvosmjerni povratak stanovništva na području Bosne i Hercegovine u prijeratna mjesta stanovanja intenzivirao i projekat se prilagođavao potrebama korisnika, tako da je od 2000. godine dobio novi sadržaj kako bi se podržala ideja o stvaranju jedinstvenog školskog sistemema u Bosni i Hercegovini.

Ciljevi projekta Opšti cilj: Uticati na implementaciju jedinstvenog školskog sistema u Bosni i Hercegovini Specifični ciljevi: 1.Reduciranje predrasuda, prihvatanje različitosti, reduciranje agresivnih osobina kod djece 2.Povezivanje djece, roditelja, nastavnika i menadžmenta škola u oba entiteta 3.Formiranje Đačkih klubova kao legalnog dijela škole Ciljne grupe

• Učenici osnovnih i srednjih škola koji su direktno ili indirektno uključeni u projekat • Roditelji • Nastavnici i profesori • Menadžment škole

Od 01.10.2006. godine projekat se implementira u 10 škola, po 5 u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovini koje čine partner škole. Projektom je obuhvaćeno 450 učenika.

• JU Gimnazija „Meša Selimović“ Tuzla - Gimnazija „Filip Višnjić“ Bijeljina • JU OŠ „Solina“ Solina - OŠ „Desanka Maksimović“ Oraovac • JU OŠ „Simin Han“ Simin Han - OŠ „Sveti Sava“ Zvornik • JU OŠ „Lipnica“ Lipnica - OŠ „Sveti Sava“ Doboj • JU OŠ „Dubrave“ Dubrave - OŠ „Meša Selimović“ Janja

Aktivnosti projekta

1. Sedmični sastanci (aktivnosti) sa učenicima

2. Radionice sa djecom

3. Edukacija lidera i školskih koordinatora 4. Kampanje sa učenicima 5. Rad sa roditeljima

6.Sastanci i radionice sa menadžmentima škola Metodologija Na svim aktivnostima radi se metodologijom interaktivnog učenja. Ostvareni rezulatati (prema ciljevima projekta)

• Uspostavljena mreža učenika od 10 škola na nivou dva entiteta • Uspostavljena partnerska saradnja između škola u oba entiteta • Preko časopisa „Most“ učenici se povezuju dajući svoje priloge, kao i priloge školskih

koordinatora. • Resocijalizovana djeca spremna za saradnju i prihvaćanje jedinstvenig školskog

sistema na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. • Formirani Đački klubovi koji funkcionišu kao neovisni i legalni dijelovi škole i

iniciraju akcije na nivou škole ili lokalne zajednice. • Kroz kampanje, radionice i okrugle stolove nastavnici, učenici i roditelji su uključeni

u procese reforme obrazovanja što doprinosi jedinstvenom školskom sistemu na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

• Učenici iniciraju eko-akcije u školama, uključuju i ostale učenike i na taj način podstiču ekološku svijest

Prilozi učeničkog stvaralaštva iz časopisa „MOST“

Biseri iz školskih klupa * Na času hemije zvoni mobitel. To su Prijateljice, Profesorica: AAA je li to nekom Naše drage učiteljice. zvoni mobitel? Učenik: Čini Vam se! One su naše najbolje društvo Profesorica: Dobro, onda Malo nam popštaju. isključite digitrone, nemate Uz nji se i stari i mladi šta računati! Opuštaju. * Profesor muzičke kulture Kad dođe taj dan, on nikom nije dosadan. ide prema zadnjim klupama: Svi se tada smiju, Eh, sad ulazimo u mrtvo more! Uživaju i rade. Oči su im pune radosti i nade. * Profesor hemije: Kad imamo čas? Bojana Matić, Razred: Utorak i petak! OŠ „Desanka Maksimović“ Profesor: Dobro…… onda je Oraovac kontrolni u srijedu!!

Đački klub Srijedom ujutro dok izlazi sunce, Radosti sam puna, veselo mi srce. Časovi su teški, ali meni to ne smeta, Jer svu sreću donosi mi srijeda. Sedmica bez srijede ništa mi ne znači. Jer ja svake srijede imam omiljeni Đački. Ima nas mnogo, ali kao da smo jedno, Ko to dolazi na Đački svima je svejedno. Svi smo jedno uz drugoi zajedno smo jačo, Svi jedva čekamo srijedu pa da idemo u Đački. Minela Dedić 7a Oš „Lipnica“ Vladine institucije koje daju saglasnost za implementaciju projekta 1.Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske 2.Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona Podršku u realizaciji projekta pruža misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Regionalni centar u Tuzli i terenski uredi u Doboju, Bijeljini i Zvorniku. Stručna mišljenja i preporuke 1. Pismo podrške misije OSCE-a, direktorice Regionalnog centra Tuzla 2. Pedagoški zavod Tuzla 3. JU Osnovna škola “Simin Han“ Simin Han, Tuzla 4. JU Osnovna škola „Lipnica“ Lipnica, Tuzla 5. Osnovna škola „Sveti Sava“ Doboj 6. Osnovna škola „Desanka Maksimović“ Oraovac 7. JU Gimnazija „Meša Selimović“ Tuzla ZAHVALNICE 1. JU Osnovna škola „Simin Han“ Simin Han, Tuzla 2. JU Osnovna škola „Lipnica“ Lipnica, Tuzla 3. Osnovna škola „Sveti Sava“ Doboj 4. Osnovna škola „Desanka Maksimović“ Oraovac-Zvornik 5. Gimnazija „Filip Višnjić“ Bijeljina

Priča iz jedne škole U jednoj od škola, projekat »Podrška školskom sistemu oba entiteta» UHD »Prijateljice» implementiraju od septembra 2002. godine. Cilj projekta ide u dva pravca, podrška reformi obrazovanja u Bosni i Hercegovini i mirovna edukacija. U skladu sa ciljevima realizuju se aktivnosti sa učenicima uzrasta 11-15 godina, a koja se sastoje od sedmičnih sastanaka, radionica (druženja) sa partner školama, zajedničkih radionica, treninga za predstavnike Đačkih klubova, zajedničkih ljetovanja učenika sa područja Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. Projektom je planirano uključivanje 45 učenika iz svake od osam škola. U ovoj školi zbog velikog interesa aktivnosti pohađa 55 – 60 učenika. Nacionalna struktura učenika u školi je dostigla prijeratni nivo, podjednak broj Srba i Bošnjaka. U septembru 2004. godine u aktivnosti projekta uključila se i X.Y. učenica 7. razreda. Raduje se svakom susretu sa članovima velike grupe kao i timu koji realizuje projekat. Iskreno, kako to samo djeca mogu, razgovara, diskutuje, daje svoje mišljenje o temama iz nenasilne komunikacije, predrasuda, tolerancije, identiteta, problemima u školi. Nije joj važno ime drugarice s kojom će raditi vježbu u paru, ili sjediti u autobusu dok zajedno putujemo u Banja Luku, Tuzlu ili drugdje. Krajem oktobra 2002. godine X.Y. je trebala putovati u Tuzlu da bi se družila sa vršnjacima iz Doboja, Lipnice, Bijeljine, Soline, Simin Hana, Zvornika, Tuzle. Za to putovanje X.Y. roditelji su trebali dati pismeno odobrenje, što je propisana procedura. Na žalost djevojčice tata nije odobrio putovanje. Za razloge nismo znali niti smo X.Y. pitali. Poštovali smo odluku njenih roditelja i dijelili tugu sa djevojčicom. X.Y. je nastavila dolaziti na aktivnost u školi. Došlo je vrijeme zajedničkog putovanja u Banja Luku i tata je odobrio da X.Y. putuje. Poslije toga opet putovanje u Tuzlu. Hoće li X.Y. moći da putuje, da se druži sa pjesnicima iz Tuzle i Modriče, da igra i pjeva sa svojim vršnjacima ne pitajući kako se ko zove? I ovaj put tata je odlučivao u ime X.Y. i donio je ispravnu odluku jer je X.Y. doputovala autobusom koji je vozio šezdesetak učenika u Tuzlu. Bilo je još putovanja u Tuzlu, Sarajevo i Neum. i X.Y. je svaki put sa ostalom djecom putovala i družila se. Šta je uticalo na tatu X.Y. da odobri putovanja nismo istraživali, ali znamo da je naučio od svoje kćerke koji putevi vode ka toleranciji, pomirenju i opraštanju. Produženi boravak Projekat realizovan u periodu od 2001. do 2004. godine Ciljevi projekta: Ciljevi projekta su sačinjeni na bazi potreba djece koja su identifikovana kao djeca sa teškoćama u učenju i nepoželjnim oblicima ponašanja, što je vjerovatno posljedica življenja u lošim socio-ekonomskim uvjetima, loših obiteljskih odnosa i nekompletnosti obitelji. Djeca su sklonjena sa ulice, dobila su podršku u svom razvoju, a istovremeno se kontinuirano vršila edukacija roditelja. Ovo je jedan od vidova organiziranja i planiranja slobodnog vremena djece, kao i stručnog zbrinjavanja djece koja su prepuštena sama sebi. Globalni ciljevi projekta su :

• Sklanjanje djece sa ulice; • Podrška razvoju djece i edukacija roditelja.

Ciljna grupa: Korisnici projekta su:

- djeca- 96 učenika školskog uzrasta od II – VII razreda.; - roditelji.

Izjave djece : DA SAM JA RODITELJ.....

JA BIH .... NIKADA NE BIH .... ''se igrao sa svojom djecom'' ''pomagala djetetu da uradi zadaću i čitala mu priče'' ''kažnjavala bih'' ''šetao sa djecom'' ''radio bih na poslu da zaradim para da dijete živi dobro''

''tukla dijete'' ''se napijao'' ''dao djeci da čuvaju ovce'' ''zabranjivao djeci da se igraju'' ''tukao dijete kada nije krivo'' ''tjerala dijete da radi što ne želi ''

Metodologija: Osnovni i jedini model rada u prve dvije godine bio je grupni oblik rada. Ukupan broj djece podijeljen je na četiri grupe. Svakodnevno se izvodio rad sa svim grupama. Nakon dvije godine, poslijednju godinu i pol radilo su se dva oblika grupni i individualni. Tokom grupnog rada korištene su slijedeće metode:

- metoda razgovora, - metoda kreativnog izražavanja slikanjem, - relaksacione metode (relaksacione igre, vođena fantazija, i sl.), - metode dramatizacije – igra uloga, dramatizacija poznatih bajki, čitanje omiljenih

priča, slušanje muzike, izražavanje emocija plesa. Metoda kreativnog izražavanja slikanjem na osnovu koje se uspijevalo dublje proniknuti u dječija osjećanja, strahove i traume. Crtež je ponekad govorio više od riječi jer djeca nisu bila naviknuta na slobodno izražavanje emocija (neke od tema: Moja porodica, Moj san, Ja na kiši, Prije rata-rat-sadašnjost i budućnost...).

RAT... PRIJE RATA ....

SADA SAM USAMLJENA…. KAKO VIDIM SVOJU BUDUĆNOST? (N.N., V razred)

Samo prijateljskim odnosom, punim uzajamnog povjerenja i strpljenja uspjeli smo sa djecom izgraditi odnose u kojima će se djeca osjećati vrijednim, steći samopouzdanje i uvažavati međusobne različitosti. Rezultati: Modernim sredstvima rada koja su bila interesantna za djecu postignuti su dobri rezultati. Igrali smo se učeći i učili igrajući se. Šematski prikaz rezultata djelovanja «Produženog boravka» kod učenika i roditelja Učenik/ca Škola Kuća»Prijateljica» Edukativni dio Odgojni dio Usvajanje znanja iz nastavnih predmeta Socijalizacija Sticanje opšteg znanja Komunikacija Kulturno-higijenske i radne navike Usvajanje znanja, navika i vještina Savladavanje Nastavnog plana i programa Prihvatanje različitosti Napredovanje djece u svim segmentima

Roditelji

Škola Kuća «Prijateljica» Predavanja Radionice Individualni rad Grupni rad Savjetodavne usluge Kućne posjete

Sigurniji Odgovorniji/ brižniji

Svjesniji Uredniji

Sposobniji Komunikativniji

Obrazovaniji

H.H. rođena je 25.10.1991. godine u Zvorniku. Trenutno živi s nenom (očevom majkom), jer ju je majka napustila kada je djevojčica imala četiri godine i od tada nemaju skoro nikakvog kontakta, iako majka zna gdje se djevojčica nalazi. Sa ocem povremeno ima telefonske kontakte, koji se prema navodima nene nalazi na liječenju u Francuskoj. 26.05.2003. godine pojavila se majka H.H. s kojom je obavljen razgovor, prilikom kojeg smo saznali slijedeće podatke: H.H. je rođena u bolnici odakle je nena preuzela djevojčicu i bez razloga otjerala majku. Majka trenutno živi u Tinji sa mužem i dvoje djece, od kojih je jedno dijete-dijete muža čija je supruga poginula prilikom pada Srebrenice. Oboje su nezaposleni, žive u kolektivnom smještaju. Majka i dalje ne želi djevojčicu što objašnjava svojim lošim ekonomskim statusom.

Djevojčica i nena žive na području Simin Hana, u blizini škole. Uslovi stanovanja su jako loši. Žive u drvenoj šupi koja je vlažna, bez vode i wc-a, imaju struju. Uključena je u Produženi boravak od početka projekta. Socio-emocionalni razvoj neprimjeren uzrastu. Socijalno funkcioniranje ne odgovara hronološkoj dobi. Po dolasku u projekat ne pokazuje pozitivne emocije, nastoji uvijek biti gruba prema drugima i time prikriti strah od odbacivanja (majka je ostavila nakon rođenja). Stalno vidljiva anksioznost i emocionalna napetost, te se žali na česte glavobolje što se dovodi u vezu sa traumatizacijom. Djevojčica je sklona silovitom ponašanju, ima napade bijesa, fizički napada drugu djecu, prijeti...Ispoljava nesocijalno ponašanje – zadirkuje i ismijava druge, dovodi do svađa među drugima, ometa tuđe aktivnosti i rad, nepažljiva prema drugima, ne poštuje tuđe vlasništvo, upotrebljava nepristojne riječi. Loše reagira na kritiku, na frustracije, traži pretjeranu pažnju i pokazuje i druge emocionalne nestabilnosti. Kognitivni razvoj usporen. MU je 7-8 godina (prema nalazu psihologa). Ima poteškoće u održavanju pažnje i praćenju nastave. Ima otežanu sintezu u logičke i grafičke cjeline (MCD). Evidentni poremećaji koncentracije i pažnje. Postiže slabe rezultate u školi. Nena koja jedina brine o H.H., jer nema bliskih rođaka, često odlazi u Kamenicu (mjesto prijeratnog življenja) radi očekivanja donacija za povratak. To obično traje sedam do deset dana i tada je djevojčica prepuštena sama sebi. Često plače i žali se da je strah ostati sama kod kuće. Nena je čak (u maju 2004.godine) odbila neophodno hospitaliziranje djevojčice zbog bolesti bubrega. Na insistiranje i stalno ubjeđivanje od strane tima Produženog boravka djevojčica je smještena u bolnicu. Zbog svih navedenih razloga smo kontaktirali Centar za socijalni rad ali konkretnu pomoć nikada nismo dobili. Sa H.H. posebno je rađeno na razvijanje realnije slike o sebi i jačanju samopouzdanja, poboljšanju socijalnih i emocionalnih kompentencija, poboljšanju sposobnosti koncentracije, ovladavanju vještinama lakšeg uspostavljanja i održavanja prijateljskih veza sa drugima, usavršavanju vještinom čitanja i pisanja, te razvoju radnih navika.

Djevojčica se posebno raduje kućnim posjetama volonterke JEV programa iz Njemačke. Neredovni dolasci H.H. u produženi boravak vjerovatno su umanjili rezultate koji su se moglipostoći u poboljšanju općeg stanja djevojčice. Stanje djevojčice sada je vidno poboljšano ali još uvijek je neophodan stalni pedagoškinadzor.

Voditeljica grupe, Nermina Tursić- prof.pedagogije

Podrška školskom sistemu pri inkluziji 2005-2006

Projekat «Podrška školskom sistemu pri inkluziji» je sa realizacijom počeo februara 2005. godine. Projekat se realizuje u partnerskoj saradnji sa nekoliko osnovnih škola sa područja Tuzlanske općine (OŠ »Simin Han», «Lipnica»,»Gornja Tuzla», «Husino»). Projekat implementirali: Emina Haskić, dipl.defektolog, Zana Delić, dipl.defektolog Mirela Heljić, dipl.defektolog, Dijana Mahmuzić, dipl defektolog, Samir Kavgić, prof.biologije, Šehida Mujkić, kuharica Ciljevi Projekat slijedi ciljeve :

• sprečavanje uličarenja djece koja su rođena poslije ili tokom rata, ali traumatizirana poslijeratnom situacijom i koja su izgubila svoje porodice;

• integracija socijalno zapuštene djece u školski sistem; • uspjeh u komunikaciji i socijalnom ponašanju socijalno zapuštene djece, reduciranje

agresije i rad na poboljšavanju koncentracije; • razvoj mreže nastavnika i pedagoga koji žele razvijati svoje znanje iz specijalne

pedagogije i razvijati metode u radu sa socijalno zapuštenom djecom; • razvoj svijesti za posebne potrebe djece sa posebnim problemima i iznalaženje

mogućnosti da im se pomogne. • edukacija i rehabilitacija djece koja zaostaju u učenju i razvoju

Ciljne grupe Ciljna grupa su djeca sa posebnim potrebama gdje se pored djece ometene u psihičkom i fizičkom razvoju ubraju i nadarena djeca, djeca bez roditelja, raseljena lica, povratnici i djeca manjina u nekim slučajevima. Brojno stanje djece u prosjeku je 20 učenika po jednoj školi, tako da je ukupno uključeno između 80 – 85 učenika. Projektom su obuhvaćeni i roditelji djece koja su uključena na projektne aktivnosti u prosjeku oko 100 roditelja. 20 nastavnika iz partner škola dodatno se educiralo kroz seminare o inkluzivnom obrazovanju.

Prijateljica

Za svaku prijateljicu I ma gdje da si Isto važi ja ću te zvati Čim negdje ode I na koji način Ja te tražim Da te vratim

(N.N.III razred)

Aktivnosti: U svakoj školi imamo dvije grupe učenika, mlađu grupu od I do IV razreda i stariju grupu od V do VIII razreda. Svaka grupa broji po 10 učenika koji su uključeni u projekat zbog različitih smetnji. Osnovne škole «Gornja Tuzla», «Lipnica» i «Husino» posjećuje mobilni tim, koji je sastavljen od tri defektologa, dok djeca iz Osnovne škole «Simin Han» svakodnevno dolaze u prostorije dnevnog centra gdje sa njima rade profesor i defektolog. Mobilni tim jednom sedmično odlazi u škole i tamo radi cijeli dan od 9 do 15 sati. Projektom se realizuje i dodatna edukacija nastavnika iz oblasti rada sa djecom koja imaju teškoće u razvoju putem seminara i konsultacija sa nastavnicima. Projektna aktivnost su i susreti sa roditeljima u vidu konsultacija, sastanaka, radionica ili kućnih posjeta.

OPIS SLUČAJA U jednoj partner školi obratila nam se nastavnica s molbom da na razgovor primimo majku jedne djevojčice koja se upisala u prvi razred , a kod djevojčice su primjetne govorne smetnje. Pri prvom susretu N.N. je imala teško razumljiv govor sa mnogo distorzovanih glasova. Djevojčica je rođena sa rascjepom mekog nepca i sa dvije godine bila je podvrgnuta operativnom zahvatu kada je meko nepce operisano. Kod djevojčice je dijagnosticirana rhinolalija, dislalija jer postoperativno nije bila podvrgnuta rehabilitaciji govora. Majci smo savjetovali da djevojčicu uključi na rehabilitacijski tretman u nekoj od specijalizovanih ustanova (Dom Zdravlja, Univerzitetski klinički centar). Majka je navela da zbog loših materijalnih uslova trenutno nije u mogućnosti da dijete vodi na tretmane, jer troškovi prevoza koštaju puno, a tu su i svakodnevni školski troškovi. Mi smo počeli rad sa djevojčicom i u toku tri tretmana radile su se vježbe za aktivaciju mekog nepceta, vježbe kako da kontroliše i usmjerava zračnu struju. Na kraju mjeseca krenuli smo sa artikulacijom glasova. Rad sa N.N. počeo je vrlo uspješno na usvajanju glasova, a na naš savjet roditelji su kod kuće radili sa djetetom, vježbali su izgovor. Nakon 14 mjeseci rada sa djevojčicom govor je postao jasniji i djevojčica sada lakše ostvaruje kontakte sa vršnjacima. Roditelji su nastavili sa rehabilitacijom u medicinskoj ustanovi. Metodologija: Dva osnovna oblika aktivnosti su:

• grupni • individualni.

Tokom svoga rada sa djecom projektni tim realizuje idividualne tretmane . Pored individualnih tretmana realizuju se i radionice za svaku grupu djece. Teme koje su predviđene za obradu se modificiraju i adaptiraju prema hronološkoj dobi članova grupe. Rezultati:

- Educirana i rehabilitirana djeca, - Razvijena svijest kod djece sa posebnim potrebama o vlastitim mogućnostima i preostalim

potencijalima, te prevazilaženje predrasuda kod njihovih vršnjaka,

- Reducirana agresija, - Poboljšana komunikacija, školski uspjeh, socijalizacija - Dodatno educirani nastavnici iz oblasti specijalne pedagogije i inkluzije, - Pružena podrška nastavnicima u direktnom radu - Educirani roditelji o mogućnostima djece sa poseb- nim potrebama, - Savjetodavna i informativna podrška roditeljima, - Stečen uvid u porodičnu situaciju djece.

Moja očekivanja

" Očekujem da naučim nešto novo, da se družim sa svojim vršnjacima." " Da poboljšam svoj uspjeh u školi, da se bolje osjećam, da naučim nešto, da se družim sa svojim prijateljima, da radimo radionice, da mi pomognu u izradi domaćih zadataka." " Želim da nešto naučim, da se igram, radim radionice, sretna sam što sam ovdje." " Ja bih volio da ima najviše dobre djece i da imamo puno drugova. Da smo duže u dnevnom centru i da se više družimo."

( očekivanja djece iz O.Š.»Simin Han» koja dolaze u dnevni centar)

Podrška selima povratka U implementaciji projekta učestvuju mobilini tim kojeg čine koordinatorica Azemina Avdić, dipl. politolog i asistentica Blaženka Madžarević, uz podršku menadžmenta organizacije, voditeljice ženskih i dječijih grupa u klubovima, kao i osoblja iz drugih programskih komponenti. Istorijat Ideja za osnivanjem “Projekta povratka”se rodila u vrijeme kada su započeli prvi povratci prognanih i raseljenih lica u svoja prijeratna mjesta življenja (Zvornik, Bratunac, Vlasenica, Srebrenica). Naime, mnoge žene iz Podrinja za vrijeme ratnih događanja i progonstva su svoje utočište našle na Tuzlanskom kantonu. Svojim uključivanjem u “Prijateljice” dobile su razne vidove podrške (humanitarnu, psihosocijalnu, savjetodavnu). To je davalo osjećaj topline izgubljenog im doma, zaštite, brige i sigurnosti, a takođe volju i snagu da se suoče sa samom sobom i svojim problemom, te počnu raditi na njegovom prevazilaženju. Istina, ratna golgota po njihovu psihu je ostavila goleme posljedice, tako da proces njihovog oporavka, izgubljenog im povjerenja i samopouzdanja još uvijek traje. Prvi masovniji povratci ljudi u njihove prijeratne domove počeli su u periodu od 2000.-2003. godine. Na inicijativu žena povratnica od kojih su brojne imale podršku “Prijateljica” iz Tuzle, započet je projekat pod nazivom “Podrška selima povratka”. Njegova implementacija

je započela u januaru 2003. godine kada su i UHD “Prijateljice” u okviru svoje misije počele podržavati proces održivog povratka i povratnike u 4 mjesta – sela u Republici Srpskoj: Snagovo, Divič, Đulići u opštini Zvornik i Atmačići /Janjari u opštini Ugljevik. Kako se broj povratničke populacije povećavao, interes za osnivanje klubova je bio sve veći, tako da su u 2004. godini osnovani klubovi u još 2 mjesta u Republici Srpskoj: Vidakova Njiva i Šetići u opštini Zvornik. Projekat se implementira tako što su u navedenim mjestima osnovani klubovi za žene i igraonice za djecu u kojima se pružaju psihosocijalne, savjetodavne, edukativne usluge ženama povratnicama i njhovoj djeci. U toku implementacije projekta uspostavljena je saradnja sa nadležnim Ministarstvom za repatrijaciju i povratak, mnogim NVO-ima koji u svojim misijama implementiraju slične projekte podrške povratnicima, zatim predstavnicima lokalne vlasti u Repubilci Srpskoj, kao i međunarodnim organizacijama. Ciljne grupe Ovim projektom je do sada obuhvaćeno blizu 500 žena povratnica razne starosne dobi, i 220 djece starosne dobi od 3-12 godina. Ciljevi projekta Opšti cilj projekta je ekonomsko jačanje žena kao i poticanje učešća žena u lokalnim zajednicama s ciljem smanjenja siromaštva i uspostavljanja demokratskog društva, kao i suživot i pomirenje između različitih etnija. Specifični ciljevi • Podrška povratnicima/cama i njhovoj djeci procesom integracije u sela, odnosno u

povratničku sredinu • Osnaživanje žena kroz jačanje samopomoći i pomoć ženama u savladavanju traume i

poteškoća u povratku • Jačanje žena u njihovoj samosvijesti i sposobnosti za samopomoć, kao i podrška kod

prerade (integracje) ratnih trauma i ratnih iskustava • Osnivanje ženskih grupa u mjestima povratka • Podrška djeci pri njhovom razvoju / reduciranje negativnih posljedica konflikta • Suživot i pomirenje između različitih etnija • Osnaživanje lokalnih zajednica • Podrška održivom povratku kroz kreiraje radnih mjesta • Registracija ženskih udruženja U prvoj godini implementacije projekta naše aktivnosti su bile više fokusirane ka psihološkom osnaživanju i jačanju ciljnih grupa. U drugoj godini aktivnosti su usmjerene na ekonomsko osnaživanje, što je nastavljeno i u trećoj godini sa akcentom na organizaciono i institucionalno jačanje žena kao osnovnog preduslova za stvaranje ženskih udruženja. Aktivnosti • Redovno okupljanje ženskih i dječijih grupa s ciljem druženja, savjetovanja i educiranja

kroz održavanje raznih predavanja /radionica, kurseva. • Održavanje kursa šivenja u Diviču i Đulićima koji je i organizovan prema željama i

potrebama žena, a predstavlja jedan od izvora generiranja prihoda ili uštede, jer žene mogu da šiju odjevne premete za ukućane .

• Pokrenute su inicijative za osnivanje ženskih Udruženja u 4 mjesta: Vidakova Njiva,Đulići, Snagovo i Atmačići.

• Javni pozivi ženama različitih nacionalnosti da se pridruže ženama Bošnjakinjama u klubovima i da se zajednički druže

• Permanentne edukacije iz domena poduzetništva,pokretanje malih biznisa,razvoja i jačanja mikroprojekata i drugo

• Organizovanje ekskurzija i posjeta između klubova

• Igraonice za djecu

Djeca su organizovana u grupe školskog i predškolskog uzrasta.Kroz druženje stvaraju prijateljstva,igraju se,rade domaće zadatke,uče mirne srategije za rješavanje konflikata i ophođenja bez nasilja,razvijaju toleranciju,prihvataju različitosti.

Metodologija Rad u ženskim klubovima i dječijim igraonicama se odvijao grupno i individualno. Rezultati Najznačajniji rezultati su: • Ženska Udruženja (Snagovo, Vidakova Njiva i Atmačići) u procesu registracije • Registrovano Udruženje žena u Đulićima pod nazivom „Udruženje za jačanje prava žena

–Anima 2005” • Registovana zadruga u Snagovu • Kroz kurs šivenja se educiralo 60 žena • Ostvareni prihodi članica realiziranjem mikroprojekata (Plastenička proizvodnja-uzgoj

luka, krastavaca, paradajza) • Ostvareno partnerstvo sa drugim NVO-ima koji su pružali razne dodatne usluge našim

korisnicama u selima povratka (Taldi, Bospo, Bosanska inicijativa za lokalni razvoj, Međunarodni komitet Crvenog križa, Švicarski Crveni križ, HMD Response, UNHCR Tuzla, Unicef , Centar za informativnu i pravnu pomoć Zvornik

• Ostvarena saradnja sa lokalnim predstavnicima, posebno sa predsjednikom MZ Snagovo • Veće uključivanje djece u školski sistem u Republici Srpskoj. Oko 100 djece pohađa

školu u Republici Srpskoj. Preporuke i zahvalnice ● Zahvalnica od MZ Snagovo ● Pismo preporuke od šefa UNHCR ureda za sjevernu BiH Tuzla Priča iz Diviča Implementitajući projekat saznali smo za veoma tešku porodičnu situaciju M.N. naše stalne članice u klubu D. i majke hendikepirane kćerke.Interesirajući se za njen slučaj razgovarali smo sa njom prilikom naših savjetodavnih sesija kako bi saznali suštinu problema i mogli poduzeti određene korake u pravcu pružanja podrške. Kako smo saznali M.N. se vratila iz progonstva u Divič 2002. godine sa kćerkom A., sinom, snahom i dvoje unučadi. Muž je

ubijen u toku rata i ekshumiran je prije par godina iz masovne grobnice Glumina. Po završetku rata N. je stupila u bračnu vezu sa drugim muškarcem misleći da će naići na podršku i razumijevanje. Međutim, umjesto da bude od koristi taj čovjek joj je bio samo teret, a zbog pretjeranog konzumiranja alkohola je nedavno i umro. Jedini izvor prihoda u N. porodici je invalidnina koju prima za nestalog muža u iznosu od 200 KM od čega se izdržava cijela njena porodica: sin, snaha i dvoje unučadi koji žive sa njom u zajedničkom domaćinstvu. Kćerka A. od prve godine života ima teži oblik epilepsije sa veoma izraženom agresivnošću na osnovu čega je od strane Stručne komisije za ocjenjivanje sposobnosti i razvrstavanje lica i omladine ometene u fizičkom i psihičom razvoju svrstana kao lice sa težom mentalnom retardacijom, i kao takva nesposobna za privređivanje i školovanje. Dok je živjela kao raseljeno lice u T. ostvarivala je od Centra za socijalni rad T. 130 KM što je donekle moglo pokriti osnovne higijenske potrebe onesposobljene. Povratkom u svoje prijeratno mjesto prebivališta ta pomoć je prestala jer se radi o drugom entitetu i drugačijem pravnom statusu i osnovu ostvarivanja prava povratnika. Zaokupljena nizom povratničkih problema imenovana se nije što iz straha, što iz nepovjerenja obraćala za pomoć institucijama Republike Srpske. Kroz naš sa ženskim grupama, kroz edukacije o ljudskim pravima i jednakopravnosti spolova nastojali smo ženama pružiti što više informacija vezanih za ostvarivanje njhovih prava iz svih segmenata života, a takođe ih uputiti i na određene institucije, NVO-e ili osobe u Republici Srpskoj, uticajne i kompetentne za rješavanje određenih problema. Razvili smo dobru saradnju sa Centrom za informativnu i pravnu pomoć (CIPP) Zvornik. Odatle je proistekla naša zajednička inicijativa za pomoć hendikepiranoj A. U saradnji sa CIPP-om uputili smo zahtjev Centru za socijalni rad Zvornik za ostvarivanje prava na tuđu njegu i pomoć za navedenu osobu. Nakon kraćeg vremena komisija je na osnovu priložene dokumentacije, nalaza i mišljenja stručne komisije donijela pozitivnu odluku tako da je imenovana ostvarila pravo na tuđu njegu i pomoć po osnovu nesposobnosti za samostalan život. Naša korisnica je veoma zahvalna na pruženoj podršci iako je visina novčane pomoći veoma niska.

Centar za žensko poduzetništvo Trenutno članovi tima u Centru za žensko poduzetništvo: koordinator Aščerić Nedim Uposleni: Banjac Branka, Salihović Munira, Dževada Salihović, Naza Kurtić, Selima Suljkanović, Sabina Ferhatović Instruktori : Bećirović Suzana, Žižak Veronika, Hadžić Đulaga

Porodica je osnovni stub svakog društva, a žena u porodici čini glavni stub. U novonastalim uslovima poslije rata najveći teret održavanja porodice pao je na teret ženama i prema tome njima je i najveća pomoć potrebna. U namjeri da im pruži neposrednu pomoć »Prijateljice» osmišljavaju programe edukacije, zapošljavanja i samozapošljavanja.

U okviru UHD»PRIJATELJICE» realizuju se programi, a koji se implementiraju kroz Projekat smanjenja siromaštva sa jačanjem ženskog poduzetništva, projekat se realizuje u okviru Centara za žensko poduzetništvo. Projekat se realizuje od 1997. godine uz pomoć donatora CORDAID iz Holandije, a Centar se nalazi u naselju Slavinovići na adresi I Tuzlanske 40, pored magistralnog puta Tuzla – Bijeljina. U proteklom periodu u okviru projekta su se realizovali programi zapošljavanja i samozapošljavanja i to:

• Pogon za šivenje je počeo sa radom 1996. god. sa šivenjem nekonfekcijske odjeće po narudžbi i sa prodajnim salonom mode. Uposleno je bilo 7 članica, svaka od članica je osposobljena da primjeni svoje znanje i da živi od rezultata svoga rada.

• Rasadnik je počeo sa radom 1997. godine kao mjesto gdje se vršila obuka članica u hortikulturnim vještinama i sa proizvodnjom ukrasnog bilja i cvijeća. Pozitivni efekti ovoga projekta su: osposobljena žena da sama po povratku u mjesto ranijeg življenja primjeni stečena znajna – nastavi proizvodnju i uzgoj bilja i svojim radom omogući bolje uslove za život sebi i članovima svoje porodice.

Trenutno aktivni programi koji se realizuju u okviru Centar za žensko poduzetništvo:

• Centar za žensko poduzetništvo je nastao kao rezultat potrebe grada za pružanjem različitih servisa i usluga čišćenja, pranja, peglanja. Počeo je sa radom 1997. godine i stalno su zaposlene tri članice a privremeno je angažovanje našlo 14 članica. Dugogodišnje iskustvo sa dosta skromnim kapacitetima i prostorijama u zakupodavnom odnosu postignuti su zavidni rezultati koji daju povoda da se djelatnost proširi i angažuje još veći broj izvršilaca. Cilj projekta je zapošljavanje žena i stvaranje njihove ekonomske samostalnosti i samoodrživost projekta u cjelini.

Centar za žensko poduzetništvo pruža slijedeće usluge:

• pranje i peglanje rublja i predmeta od tkanine • pranje tepiha i itisona (ručno i mašinski) • kompletno pranje putničkih vozila • servisne usluge čišćenja • servis za čuvanje djece • servis za njegu starih i nemoćnih osoba

U sklopu Centra se realizuju edukativni kursevi:

• kurs računara • frizerski kurs • kreativne radionice

nekad... i sad...

Cilj nam je omogućiti polaznicama kursa da razvijaju svoje mogućnosti i obrazovne potencijale do maksimuma, osposobiti ih za samostalan rad i motivirati polaznice da nakon kurseva potraže nove mogućnosti privređivanja kako za sebe tako i za svoju porodicu. Već tradicionalno obilježavamo 22.12. kao Dan ženskog poduzetništva. U toku tog dana javnosti se prezentuju rezultati rada Centra i priređuje se izložba ručnih radova članica udruženja. U okviru ovog predstavljanja, prenijećemo vam priču jedne od uposlenih članica koja radi u Centru za žensko poduzetništvo.

S. M. rođena 1967 god. u Vlasenici «Znam da neću pronaći prave riječi kojima bih izrazila zadovoljstvo poslom koji obavljam. Ja sam ispunjena srećom, jer osjećam da imam izvjesno društveno priznaje, zato što mi je pružena šansa da pokažem svoje znanje, poštenje i odgovornost u obavljanju poslova koji su mi povjereni. Samohrana sam majka dvoje djece, jednog osnovca i jednog studenta i to me čini sretnom. Zato što djeca odrastaju u uvjerenju da se ja, kao njihova majka, bespoštedno zalažem da im svojim radom omogućim školovanje i obezbjedim najosnovnije uslove za normalan život. Imala sam sreću da sam dobila posao u ovoj organizaciji. Ovaj posao mi je donio sigurnost, spokojnost i mir, kako na materijalnom tako i na psihičkom polju, prije svega zbog toga što radim u zdravom okruženju. Moje zaposlenje ima još veći značaj, jer mi je omogućilo i besplatno pohađanje kursa kompjutera. Imam posao gdje srećem mnoge ljude pa sam kroz ovaj posao i upoznala dosta prijatelja. Jako sam sretna što sam članica jednog takvog kolektiva.»

Administracija I naravno kao neodvojivi dio Udruženja, predstavljamo osobe zadužene za administrativne i finansijske poslove. Administratorica/sekretarica: Ilijana Đurić Finansijska menadžerica/samostalni računovođa: Olivera Bradvić Na kraju, koristimo se i ovom prilikom da se zahvalimo svim našim korisnicima, članovima/cama, zaposlenima, saradnicima, partnerima, klijenti-ma, komitentima, dobronamjernima, donatorima, zvaničnicima, predstavnicima medija - za naših prvih 10 godina uspjeha - uz obećanje i nadu da će svaki naš naredni jubilej proslavljati još kvalitetnije, profesionalnije i svrsishodnije rezultate upravo zarad kojih i jesmo.

Vaše UHD "Prijateljice"

Zahvalnost dugujemo bivšim članovima/icama Nadzornog i Upravnog odbora: • Mevlida dr Kunosić Vlajić, Šeherzada Saltović, Monika Kleck, Aida Mihajlović,

Boris Ferković, Mira Mićić, Alma Džinić Trutović, Veronika Bakalović-Brlas, Vildana Helić, Nadira Hukić, Zvonko Gusković, Vildana Habul, Nevzeta Nalić, Mirza Kušljugić, Milica Jozić, Branka Kušljugić, Milica Salaj, Jasmina Redžepagić

Stručnim saradnicima i bivšim uposlenicima: • Rainer Rotvailer, Monika Kleck, Maria i Werner Finke, Simone Lindorfer, Gabriele dr

Herbert, prim. mr. med. sci. dr Mevludin Hasanović, neuro psihijatar; Alić Almasa, voditeljica grupe samopomoći; Alma Dizdar, pedagog/psiholog; Ediba Pozderović i Uprof. Šaban SmajlovićU, savjetnici u Pedagoškom zavodu Tuzla

• Voditeljice klubova u selima povratka Fejzić Jasmina, Fejzić Habiba, Hodžić Sanela, Begić Fatima, Pezerović Bahrija, Kuršumović Hasija, Selimović Suvada, Grahić Ambera, Okić Šehzada, Okić Suada, Korajkić Amira, Valjevac Zejneba, Golić Pašehzada, Alagić Behidža, Begić Nada, Kržavić Fatima, Omerović Behrija, Omerović Alma, Hodžić Zaha-voditeljica grupe za samopomoć u Gornjem Snagovu, Memić Adela-vodteljica grupe djece u Huskićima • Rada Stevanović, Branka Crnogorac, Pavle Trifković, Rada Perić, Marica Batinić, Zarfa Pirić, Jelena Cicović, Novica Kakuča, Ulfeta Arnautović, Suzana Divković, Midhat Parić, Maja Mešanović, Ramiz Šehić, Senada Pepeljak, pedagogica u OŠ „Simin Han“ • dr Vildana Habul, dr Fahrija Skokić, Ernesa Mešić, dr Amila Halilčević, dr Selma Hadžihafizbegović, Amira Trajanovska, Mirsada Božanović, Tatjana Gajić, Dina Duraković, Vlado Matuzović, Goran Jezdić, Edina Halilović, Aida Rekić, Softić Raif, Azra Bogunović, Stevan Mesarović, dr Mensura Burina, dr Enisa Ramić • Sabina Rizvanović, Senada Rizvanović, Muhamed Brkić, Muris Karinčić, Mira Mićić, Evica Cerić, Nedima Jusić, Sanja Tanović, Jasminka Memišević, Sanja Bradvičić, Ervin Bećirović, Emel Ćatić • Mileva Kaletović, Mirsada Ibišević, Ajša Beganović, Mirsada Džinić, Amela Hasanović, Habiba Karahasanović, Lutvija Dervišević, Vehira Ustić, Nađija Hadžimujagić, Ajna Kandžetović, Taiba Hasičević, Fatima Halilović, Enis Halilović, Sadik Salimović, Linda Graham • Zdenko Benković, Goran Bradvić, Jasmina Redžepagić, Dženeta Nalić,

Amela Suljić, Slađan Krstić, Maja Đukić, Jasminka Hasanagić, Edin Mujanović, Amra Ramić, Selma Mešanović, Amira Salihspahić, Meliha Bijedić, Rosana Gojo-Mujkanović, Selma Aličić, Sanela Šadić, Nermina Tursić

• Lejla Šehić, Nevzeta Nalić, Slobodan Jerković, Ekrem Bajramović, Belma Jusić, Vaska Halilović, Ferdo Nikolić, Vlado Šimić, Ajka Subašić, Zehra Selimović

• Gordana Đurić, Slađana Ćosić, Željko Gusković, Jasna Jašarević, Tima Bajramović Zahvalnost dugujemo i mladim volonterima iz Njemačke: Barbara Leu, Regina Jooß, Rebekka Edelmann, Barbara/Bobby Mokry, Stefanie Behne, Sabine Schnellinger, Gregor Patzer, Agnes Durst, Magdalena Schube, Elisa Reuther, Judith Brand, Theresa Nentwig ... i svakako svim ženama, muškarcima i djeci koje su već 10 godina najveći razlog zbog kojeg naše Udruženje i postoji ....

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 061.235 (497.6 Tuzla) “1996/2006” 364.6:061.235 (Tuzla) “1996/2006” UDRUŽENJE humanitarno društvo “Prijateljice” (Tuzla) Naše putovanje Our journey : 1996. 2006. - Tuzla : PrintCom, 2006. – 107 str. : fotogr. ; 24 cm Tekst na bos. i na engl. jeziku ISBN 9958-633-62-0 1. Up. stv. nasl. COBISS.BH-ID 15143430