Bazelski odbor za superviziju banaka Načela za upravljanje i nadzor nad kamatnim rizikom

srpanj 2004.

BANKA ZA MEĐUNARODNE NAMIRE

Zahtjevi za primjerke publikacija, ili za dopune/promjene lista za slanje, upućuju se na: Bank for International Settlements Press & Communications CH-4002 Basel, Switzerland E-mail: publications@bis.org Fax: + 41 61 280 9100 i +41 61 280 8100 © Banka za međunarodne namire 2004. Sva prava pridržana. Dozvoljeno je reproduciranje ili prevođenje kratkih izvadaka pod uvjetom da je naveden izvor. ISBN tiskano izdanje: 92-9131-670-9 ISBN web izdanje: 92-9197-670-9

Sadržaj

Sažetak .............................................................................................................. 4

I. Izvori i učinci kamatnog rizika ............................................................ 8

A. Izvori kamatnog rizika .................................................................... 8

B. Učinci kamatnog rizika ................................................................... 9

II. Dobre prakse za upravljanje kamatnim rizikom ................................. 11

III. Nadzor nad kamatnim rizikom od strane upravnog odbora i više razine

rukovodstva .........................................................................................

12

A. Upravni odbor ................................................................................ 12

B. Viša razina rukovodstva ................................................................. 13

C. Linije odgovornosti i ovlasti za upravljanje kamatnim rizikom ..... 13

IV. Adekvatne politike i postupci upravljanja rizicima ............................ 15

V. Funkcije za mjerenje, praćenje i kontrolu rizika ................................. 17

A. Mjerenje kamatnog rizika .............................................................. 17

B. Limiti .............................................................................................. 19

C. Testiranje otpornosti na stres .......................................................... 21

D. Praćenje i izvješćivanje o kamatnom riziku ................................... 21

VI. Interne kontrole ................................................................................... 23

VII. Informacije za tijela nadležna za nadzor .............................................. 25

VIII. Adekvatnost kapitala ........................................................................... 26

IX. Objava podataka o kamatnom riziku ................................................... 27

X. Nadzorno postupanje s kamatnim rizikom u knjizi banke .................. 28

Prilog 1: Tehnike mjerenja kamatnog rizika ...................................................... 30

A. Razdoblje promjene kamatnih stopa .................................................. 30

B. Simulacijski pristupi ........................................................................ 33

C. Dodatna pitanja ............................................................................... 34

Prilog 2.: Praćenje kamatnog rizika od strane tijela nadležnih za nadzor ........... 36

A. Vremenski okviri ............................................................................ 36

B. Stavke ............................................................................................. 36

C. Nadzorna analiza ............................................................................ 37

Prilog 3.: Standardni kamatni šok ....................................................................... 39

Prilog 4.: Primjer standardiziranog okvira .......................................................... 41

A. Metodologija .................................................................................. 41

B. Postupak izračuna ........................................................................... 42

Načela za upravljanje i nadzor nad kamatnim rizikom

Sažetak 1. U okviru stalnih napora na rješavanju pitanja bankovnog nadzora na međunarodnom planu, Bazelski odbor za superviziju banaka1 (Odbor) izdao je u rujnu 1997. dokument o načelima za upravljanje kamatnim rizikom. U izradi tih načela, Odbor se služio nadzornim smjernicama država članica, komentarima bankovnog sektora na raniji dokument Odbora koji je izdan radi konzultacija u travnju 1993.2, te komentarima na nacrt dokumenta izdanog radi konzultacija. Taj dokument također sadrži mnoge od načela sadržanih u smjernicama Odbora za poslove vezane uz izvedenice3, koja se ogledaju u kvalitativnim parametrima za korisnike modela kapitalnih standarda za tržišni rizik (Dopune i izmjene tržišnog rizika)4. Ova revidirana verzija dokumenta iz 1997. objavljenja je u svrhu javnih konzultacija u siječnju 2001. i u rujnu 2003. te se izdaje radi podrške pristupu Stupa 2 kamatnom riziku u knjizi banke u okviru novog kapitalnog okvira5. Revidirana verzija se ogleda posebice u ovom Sažetku, u Načelima 12. do 15., te u Prilozima 3. i 4.

2. Načela 1. do 13. ovog dokumenta namijenjena su općoj primjeni u upravljanju kamatnim rizikom, neovisno o tome radi li se o pozicijama u knjizi trgovanja ili o aktivnostima koje nisu aktivnosti trgovanja. Ona se odnose na postupak upravljanja kamatnim rizikom, što uključuje razvoj poslovne strategije, pretpostavke o imovini i obvezama u aktivnostima u knjizi banke i u knjizi trgovanja, kao i na sustav internih kontrola. One naročito odražavaju potrebu za djelotvornim funkcijama za mjerenje, praćenje i kontrolu kamatnog rizika. S druge strane, Načela 14. i 15., se posebice bave nadzornim postupanjem s kamatnim rizikom u knjizi banke.

3. Načela su namijenjena općoj primjeni, budući da se temelje na praksama kojima se trenutačno služe mnoge međunarodne banke, iako će njihova specifična primjena u određenoj mjeri ovisiti o složenosti i opsegu aktivnosti pojedine banke. Prema novom kapitalnom okviru, ona predstavljaju minimalne standarde koji se očekuju od banaka koje djeluju na međunarodnom planu.

4. Točan pristup koji izaberu pojedini supervizori u praćenju kamatnog rizika i odgovoru na kamatni rizik ovisit će o broju čimbenika, što uključuje izravne i neizravne nadzorne tehnike i stupanj u kojem se i vanjski revizori koriste u funkciji nadzora. Svi članovi Odbora suglasni su da se načela iznesena u ovom dokumentu trebaju koristiti u procjeni adekvatnosti i djelotvornosti upravljanja kamatnim rizikom banke, u procjeni veličine kamatnog rizika u knjizi banke te u izradi odgovora nadzora na taj rizik.

1 Bazelski odbor za superviziju banaka je odbor tijela nadležnih za superviziju banaka koji su osnovali guverneri središnjih banaka Grupe deset država (G-10) 1975. godine. On se sastoji od predstavnika tijela nadležnih za superviziju banaka i središnjih banaka iz Belgije, Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Luksemburga, Nizozemske, Španjolske, Švedske, Švicarske, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država. Odbor se obično sastaje u Banci za međunarodne namire u Baselu, gdje je smješteno i njegovo stalno Tajništvo. 2 Mjerenje izloženosti banaka kamatnom riziku, konzultativni prijedlog Odbora, travanj 1993. (dostupno na web stranici BIS-a na adresi http://www.bis.org/publ/bcbs11.pdf). 3 Smjernice za upravljanje rizikom za izvedenice, srpanj 1994. (dostupno na web stranici BIS-a na adresi http://www.bis.org/publ/BCBSC211.pdf). 4 Izmjene i dopune Sporazuma o kapitalu radi uključivanja tržišnog rizika, siječanj 1996. (dostupno na web stranici BIS-a na adresi http://www.bis.org/publ/bcbs24.pdf). 5 Vidi "Dio 3: Drugi stup - Postupak nadzornog preispitivanja", Međunarodna konvergencija kapitalnih mjerenja i kapitalnih standarda: Revidirani okvir, lipanj 2004. (dostupno na web stranici BIS-a na adresi http://www.bis.org/publ/bcbs107.pdf).

5. U ovom, kao i u mnogim ostalim područjima dobre kontrole su od iznimne važnosti. Banke moraju definirati obuhvatni postupak za upravljanje rizicima kojim se djelotvorno identificira, mjeri, prati i vrši kontrola nad izloženostima kamatnom riziku i koji podliježe primjerenom nadzoru od strane upravnog odbora i više razine rukovodstva. Ovaj dokument opisuje svaki od navedenih elemenata, pri čemu se oslanja na iskustva država članica i načela utvrđena u ranijim publikacijama Odbora.

6. Ovaj dokument također opisuje određeni broj načela kojima se koriste tijela nadležna za nadzor prilikom ocjenjivanja upravljanja banaka kamatnim rizikom. On snažno podržava načelo po kojem bi interni sustavi banke za mjerenje trebali, kad god je to moguće, činiti osnovu mjerenja razine kamatnog rizika tijela nadležnih za nadzor i odgovora tih tijela na razinu kamatnog rizika. On daje smjernice kojima se supervizorima pomaže u procjeni adekvatnosti internih sustava mjerenja u navedenu svrhu te pruža primjer mogućeg okvira za dobivanje informacija o kamatnom riziku u knjizi banke u slučaju da se interni sustav mjerenja ne smatra primjerenim.

7. Iako Odbor trenutačno ne predlaže posebno obvezno rezerviranje kapitala za kamatni rizik u knjizi banke, sve banke moraju imati dovoljno kapitala za pokriće rizika kojima su izložene u svom poslovanju, uključujući one koji proizlaze iz kamatnog rizika. Ako supervizori utvrde da banka nema dovoljno kapitala za pokriće svog kamatnog rizika, oni su dužni tražiti da banka smanji rizik ili poveća kapital za pokriće tog rizika, ili kombinaciju tih dvaju mjera. Supervizori moraju posebno voditi računa o dostatnosti kapitala netipičnih banaka, odnosno onih banaka čiji kamatni rizik u knjizi banke dovodi do pada ekonomske vrijednosti od više od 20 posto zbroja kapitala Tier 1 i Tier 2 uslijed standardnog kamatnog šoka ili njegovog ekvivalenta. Pojedini supervizori se mogu također odlučiti na primjenu dodatnih rezerviranja kapitala na njihov bankovni sustav u cjelini.

8. Odbor će i nadalje preispitivati eventualnu poželjnost standardiziranijih mjera i može, u kasnijoj fazi, preispitati svoj pristup u ovome području. U tom smislu, Odbor je svjestan da se tehnike za mjerenje i upravljanje kamatnim rizikom nastavljaju razvijati, posebice što se tiče proizvoda s nesigurnim novčanim tokovima ili datumima promjene kamatne stope, poput mnogih proizvoda povezanih s hipotekama i depozita stanovništva.

9. Odbor stavlja na raspolaganje ovaj dokument i tijelima nadležnima za nadzor diljem svijeta u vjerovanju da će načela koja su ovdje prikazana pružiti koristan okvir za bonitetni nadzor kamatnog rizika. Štoviše, Odbor želi naglasiti da su dobre prakse upravljanja rizicima nužne za bonitetno poslovanje banaka i za promicanje stabilnosti financijskog sustava u cjelini.

10. Odbor iznosi u Odjeljcima III. do X. ovog dokumenta sljedećih petnaest načela. Tim će se načelima koristiti tijela nadležna za nadzor u ocjenjivanju adekvatnosti i djelotvornosti upravljanja banke kamatnim rizikom, u procjenjivanju razine kamatnog rizika u knjizi banke kojemu je banka izložena i u definiranju nadzornih mjera za rješavanje pitanja tog rizika:

Nadzor nad kamatnim rizikom od strane upravnog odbora i više razine rukovodstva 1. načelo: U cilju izvršavanja svojih odgovornosti, upravni odbor banke treba odobriti strategije i politike vezano uz upravljanje kamatnim rizikom i osigurati da viša razina rukovodstva poduzme potrebne korake za praćenje i kontrolu tih rizika u skladu s odobrenim strategijama i politikama. Upravni odbor treba biti redovito informiran o izloženosti banke kamatnom riziku radi procjene praćenja i kontrole tog rizika u skladu sa smjernicama upravnog odbora o razinama rizika koje su prihvatljive za banku.

2. načelo: Viša razina rukovodstva mora osigurati djelotvorno upravljanje strukturom poslovanja banke i razinom kamatnog rizika kojoj je izložena, uspostavljanje primjerenih politika i postupaka za kontrolu i ograničavanje tih rizika i dostupnost resursa za ocjenu i kontrolu kamatnog rizika.

3. načelo: Banke moraju jasno definirati pojedince i/ili odbore koji su odgovorni za upravljanje kamatnim rizikom i osigurati primjereno razdvajanje zadaća u ključnim elementima postupka upravljanja rizicima radi izbjegavanja mogućeg sukoba interesa. Banke moraju imati funkcije za mjerenje, praćenje i kontrolu rizika s jasno definiranim zadaćama koje su dovoljno neovisne od funkcija zauzimanja pozicija banke i koje o riziku izloženosti podnose izvješće izravno višoj razini rukovodstava i upravnom odboru. Veće ili složenije banke trebaju imenovati neovisnu jedinicu odgovornu za izradu i upravljanje funkcijama banka za mjerenje, praćenje i kontrolu kamatnog rizika.

Primjerene politike i postupci upravljanja rizicima 4. načelo: Neophodno je da kamatne politike i postupci banaka budu jasno definirani i u skladu s prirodom i složenošću aktivnosti banaka. Te se politike trebaju primjenjivati na konsolidiranoj osnovi i, prema potrebi, na razini pojedinačnih društava kćeri, posebice u slučaju zakonskih različitosti i mogućih prepreka novčanom kretanju između društava kćeri.

5. načelo: Važno je da banke identificiraju rizike koji proizlaze iz novih proizvoda i aktivnosti i osiguraju da oni podliježu adekvatnim postupcima i kontrolama prije njihovog uvođenja ili pokretanja. Značajnije inicijative mehanizama zaštite ili upravljanja rizikom mora unaprijed odobriti upravni odbor ili povjerenstvo delegirano od strane upravnog odbora.

Funkcije za mjerenje, praćenje i kontrolu rizika 6. načelo: Banke moraju imaju sustave za mjerenje kamatnog rizika kojima se obuhvaćaju svi značajni izvori kamatnog rizika i procjenjuju učinci promjena kamatnih stopa na način koji je u skladu s razmjerom aktivnosti banaka. Uprava banke i osobe odgovorne za upravljanje rizicima moraju dobro razumjeti pretpostavke na kojima se temelji određeni sustav.

7. načelo: Banke su dužne definirati i osigurati provođenje operativnih limita i ostalih praksi koje održavaju izloženosti na razinama koje su u skladu s internim politikama banaka.

8. načelo: Banke su dužne mjeriti svoju ranjivost na gubitke pod stresnim tržišnim uvjetima, uključujući nefunkcioniranje ključnih pretpostavki te uzeti u obzir te rezultate prilikom uspostavljanja i preispitivanja njihovih politika i limita za kamatni rizik.

9. načelo: Banke moraju imati primjerene informacijske sustave za mjerenje, praćenje, kontrolu i izvješćivanje o izloženosti kamatnom riziku. Izvješća se podnose pravovremeno upravnom odboru banke, višoj razini rukovodstva i, prema potrebi, osobama odgovornima za pojedine poslovne linije.

Interne kontrole 10. načelo: Banke moraju imati adekvatan sustav internih kontrola nad njihovim postupkom upravljanja kamatnim rizikom. Ključna komponenta internog sustava kontrole uključuje redovita neovisna preispitivanja i ocjene djelotvornosti sustava i, prema potrebi, osiguranje primjerene revizije ili pojačanja interne kontrole. Rezultati takvih preispitivanja moraju biti dostupni relevantnim nadzornim tijelima.

Informacije za tijela nadležna za nadzor 11. načelo: Tijela nadležna za nadzor moraju dobiti od banaka dovoljno pravovremenih informacija pomoću kojih će ocjenjivati svoju razinu kamatnog rizika. Te informacije trebaju na primjeren način uzeti u obzir broj dospijeća i valute svakog portfelja banke, uključujući izvanbilančne stavke, kao i ostale relevantne čimbenike, poput razlike između aktivnosti trgovanja i aktivnosti koje nisu trgovanje.

Adekvatnost kapitala 12. načelo: Banke moraju održavati razinu kapitala koja je u skladu s razinom kamatnog rizika kojeg preuzimaju.

Objava podataka o kamatnom riziku 13. načelo: Banke trebaju javno objaviti podatke o razini kamatnog rizika i njihovim politikama za upravljanje tim rizikom.

Nadzorno postupanje s kamatnim rizikom u knjizi banke 14. načelo: Tijela nadležna za nadzor moraju ocijeniti obuhvaćaju li interni sustavi banaka za mjerenje na adekvatan način kamatni rizik u knjizi banke. Ako interni sustav banke za mjerenje ne obuhvaća na adekvatan način kamatni rizik, banka je dužna predmetni sustav uskladiti s propisanim standardima. Kako bi se supervizorima olakšalo praćenje izloženosti kamatnom riziku, banke su dužne osigurati rezultate svojih internih sustava mjerenja, izraženih u smislu prijetnje ekonomskoj vrijednosti, pomoću standardnog kamatnog šoka.

15. načelo: Kad supervizori utvrde da banka ne održava razinu kapitala koja je u skladu s razinom kamatnog rizika u knjizi banke, oni su dužni razmotriti poduzimanje

korektivnih mjera, odnosno tražiti od banke ili da smanji svoj rizik ili da poveća razinu kapitala, ili joj naložiti kombinaciju tih dvaju mjera.

I. Izvori i učinci kamatnog rizika 11. Kamatni rizik je izloženost financijskog položaja banke na nepovoljna kretanja kamatnih stopa. Prihvaćanje tog rizika je uobičajen dio bankovnog poslovanja i može biti važan izvor profitabilnosti i vrijednosti poduzeća za dioničare. Međutim, prekomjeran kamatni rizik može predstavljati značajnu prijetnju zaradi i kapitalnoj osnovi banke. Promjene kamatnih stopa utječu na zaradu banke promjenom neto kamatnog prihoda banke i razine ostalih prihoda i troškova poslovanja koji su osjetljivi na kamatne stope. Promjene kamatnih stopa također utječu na osnovnu vrijednost imovine, obveza i izvanbilančnih instrumenata banke budući da se sadašnja vrijednost budućih novčanih tokova (i u pojedinim slučajevima, i sami novčani tokovi) mijenjaju s promjenom kamatnih stopa. Prema tome, za sigurnost i zdravlje banke neophodan je djelotvoran postupak upravljanja rizicima koji kamatni rizik održava u bonitetnim okvirima.

12. Prije navođenja pojedinih načela za upravljanje kamatnim rizikom, od koristi može biti kratak uvod u izvore i učinke kamatnog rizika. Stoga se u sljedećim odjeljcima opisuju osnovni oblici kamatnog rizika kojima su banke obično izložene. To su rizik ročne neusklađenosti, rizik krivulje prinosa, rizik osnovice i rizik opcije. Svi navedeni rizici detaljnije su opisani u daljnjem tekstu gdje se također opisuju i dvije najčešće perspektive za procjenu izloženosti banke kamatnom riziku: perspektiva zarade i perspektiva ekonomske vrijednosti. Kao što sami nazivi sugeriraju, perspektiva zarade ima težište na učincima promjene kamatnih stopa na zaradu u kratkoročnom razdoblju, dok perspektiva ekonomske vrijednosti ima težište na vrijednosti neto novčanih tokova banke.

A. Izvori kamatnog rizika 13. Rizik ročne neusklađenosti promjena kamatnih stopa: Kao financijski posrednici, banke se s kamatnim rizikom susreću na nekoliko načina. Osnovni oblik kamatnog rizika o kojem se najviše i raspravlja proizlazi iz vremenskih razlika dospijeća (za fiksne kamatne stope) i promjene kamatne stope (za promjenjive kamatne stope) imovine, obveza i izvanbilančnih pozicija banke. Iako su navedene ročne neusklađenosti promjena kamatnih stopa od temeljne važnosti za bankovno poslovanje, one mogu izložiti prihod banke i osnovnu ekonomsku vrijednost nepredviđenim fluktuacijama uslijed promjene kamatnih stopa. Na primjer, banka koja financira dugoročni kredit s fiksnim kamatama pomoću kratkoročnog depozita mogla bi se suočiti s padom i budućeg prihoda koji proizlazi iz te pozicije i njene osnovne vrijednosti u slučaju povećanja kamata. Do tog pada dolazi uslijed činjenice da su novčani tokovi po kreditu fiksni tijekom trajanja kredita, dok je kamata koja se plaća na financiranje promjenjiva i povećava se nakon dospijeća kratkoročnog depozita.

14. Rizik krivulje prinosa: Ročna neusklađenost može također izložiti banku promjenama nagiba i oblika krivulje prinosa. Rizik krivulje prinosa javlja se kad nepredviđeni pomaci krivulje prinosa imaju nepovoljne učinke na prihod ili na osnovnu ekonomsku vrijednost banke. Na primjer, moglo bi doći do značajnog pada osnovne ekonomske vrijednosti duge pozicije desetogodišnje državne obveznice zaštićene kratkom pozicijom petogodišnjih državnih zapisa u slučaju nagle promjene krivulje prinosa, čak i u slučaju kad je pozicija zaštićena protiv paralelnih kretanja na krivulji prinosa.

15. Rizik osnovice: Još jedan važan izvor kamatnog rizika, koji se obično zove rizikom osnovice, proizlazi iz loše korelacije u usklađenju zarađenih i plaćenih kamata na različite instrumente koji su inače sličnih karakteristika promjene kamatne stope. Kod promjene kamatnih stopa, te razlike mogu dovesti do neočekivanih promjena novčanih tokova i profitne marže imovine, obveza i izvanbilančnih instrumenata sličnih rokova dospijeća ili učestalosti promjene kamatne stope. Na primjer, strategija financiranja jednogodišnjeg kredita čija se kamatna stopa usklađuje mjesečno na temelju jednomjesečne stope trezorskih zapisa SAD-a, uz jednogodišnji depozit čija se kamata usklađuje mjesečno na temelju mjesečnog LIBOR-a, izlaže instituciju riziku neočekivane promjene razlike između tih dvaju stopa.

16. Rizik opcije: Dodatan i sve važniji izvor kamatnog rizika proizlazi iz opcija ugrađenih u mnogu imovinu, obveze i izvanbilančne portfelje. U pravilu, opcija daje držatelju pravo, ali ne i obvezu, da kupi, proda ili na neki način promijeni novčani tok instrumenta ili financijskog ugovora. Opcije mogu biti samostalni instrumenti poput opcija kojima se trguje na burzi ili neuvrštenih ugovora ili mogu biti ugrađene u inače standardne instrumente. Dok se banke koriste opcijama kojima se trguje na burzi ili neuvrštenim opcijama i na računu trgovanja i na računu koji nije račun trgovanja, instrumenti s ugrađenim opcijama općenito su važniji u aktivnostima koje nisu aktivnosti trgovanja. Primjeri instrumenata s ugrađenim opcijama uključuju različite vrste obveznica ili zapisa s odredbama kupnje ili prodaje, kredite koji zajmoprimcima daju pravo prijevremene otplate i različite vrste depozitnih instrumenata bez dospijeća koji deponentima daju pravo na povlačenje sredstava u bilo kojem času, često bez plaćanja bilo kakvih kazni. Ako se njima ne upravlja na adekvatan način, asimetrične isplatne karakteristike instrumenata s odlikama opcionalnosti mogu posebice predstavljati značajan rizik za osobe koje ih prodaju, budući da se opcije koje se drže, bilo eksplicitne ili ugrađene, obično izvršavaju u korist držatelja a na štetu prodavatelja. Nadalje, sve veći broj opcija može uključivati značajnu financijsku polugu što može pojačati utjecaj (bilo pozitivni ili negativni) pozicija opcija na financijsko stanje poduzeća.

B. Učinci kamatnog rizika 17. Kao što je već prethodno spomenuto, promjene kamatnih stopa mogu imati nepovoljne učinke kako na zaradu banaka tako i na njenu ekonomsku vrijednost. To je dovelo do dviju različitih, ali komplementarnih perspektiva za procjenu izloženosti banke kamatnom riziku.

18. Perspektiva zarade: U perspektivi zarade, težište analize je na učinku promjene kamatnih stopa na obračunatu ili iskazanu zaradu. To je tradicionalni pristup procjeni kamatnog rizika kojim se služe mnoge banke. Promjene u zaradi od ključne su važnosti za analizu kamatnog rizika budući da smanjena zarada ili izravni gubici mogu ugroziti financijsku stabilnost institucije narušavanjem adekvatnosti njenog kapitala i smanjivanjem tržišnog povjerenja.

19. U tom smislu, komponenta zarade kojoj se tradicionalno poklanja najviše pažnje je neto kamatni prihod (tj. razlika između ukupnog kamatnog prihoda i ukupnog kamatnog rashoda). Takvo stajalište odražava i značaj neto kamatnog prihoda u cjelokupnoj zaradi banaka kao i njegovu izravnu i lako razumljivu povezanost s promjenama kamatnih stopa. Međutim, kako su banke sve više počele širiti svoje aktivnosti na one čiji se dohodak temelji na naknadama i ostalim nekamatnim prihodima, postalo je uobičajenije veće težište na ukupnom neto prihodu koji uključuje i kamatne i nekamatne prihode i rashode. Nekamatni prihod koji proizlazi iz mnogih aktivnosti, poput servisiranja otplate kredita i različitih programa sekuritizacije imovine, može biti vrlo osjetljiv na tržišne kamatne stope i imati složene odnose s tržišnim kamatnim stopama. Na primjer, pojedine banke pružaju usluge servisiranja i vođenja kredita za udružene hipotekarne kredite u zamjenu za naknadu koja se temelji na veličini imovine

kojom upravlja. U slučaju pada kamatnih stopa, banka koja pruža usluge servisiranja može doživjeti pad prihoda od naknada u slučaju prijevremene otplate temeljne hipoteke. Nadalje, čak i tradicionalni izvori nekamatnog prihoda, poput naknada za obradu transakcija postaju sve osjetljiviji na kamatne stope. Ta povećana osjetljivost potaknula je rukovodstvo banke i tijela nadležna za nadzor na šire razmatranje mogućih učinaka promjena kamatnih stopa na zaradu banke i na sve veće uključivanje tih opsežnijih učinaka u njihove procjene zarada u različitim okruženjima kamatnih stopa.

20. Perspektiva ekonomske vrijednosti: Promjene tržišnih kamatnih stopa mogu također utjecati na ekonomsku vrijednost imovine, obveza i izvanbilančnih pozicija banke. Stoga je osjetljivost ekonomske vrijednosti banke na fluktuacije kamatnih stopa od posebne važnosti za dioničare, rukovodstvo banke i za supervizore. Ekonomska vrijednost instrumenta predstavlja procjenu sadašnje vrijednosti njenih očekivanih neto novčanih tokova, koji su diskontirani radi odražavanja tržišnih stopa. U tom smislu može se smatrati da je ekonomska vrijednost banke sadašnja vrijednost očekivanih neto novčanih tokova banke koji se definiraju kao očekivani novčani tokovi od imovine umanjeno za očekivane novčane tokove od obveza, uvećano za očekivane neto novčane tokove od izvanbilančnih pozicija. U tom smislu perspektiva ekonomske vrijednosti odražava jedno stajalište o osjetljivosti neto vrijednosti banke na fluktuacije kamatnih stopa.

21. Budući da perspektiva ekonomske vrijednosti razmatra mogući učinak promjena kamatnih stopa na sadašnju vrijednost svih budućih novčanih tokova, ona pruža obuhvatniji pregled mogućih dugoročnih učinaka promjena kamatnih stopa od onog što ga pruža perspektiva zarade. Taj obuhvatni pregled je važan budući da promjene zarade u kratkoročnom razdoblju, a na čemu perspektiva zarade obično ima težište, ne mora nužno pružati točnu indikaciju učinka kretanja kamatnih stopa na ukupne pozicije banke.

22. Ugrađeni gubici: Težište perspektive zarade i ekonomske vrijednosti o kojima se raspravlja u prethodnom dijelu dokumenta je na pitanju kako buduće promjene kamatnih stopa mogu utjecati na financijske rezultate banke. Prilikom ocjenjivanja razine kamatnog rizika kojeg želi i može preuzeti, banka mora također razmotriti učinak koji kamatne stope iz proteklog razdoblja mogu imati na buduće rezultate. Instrumenti koji se ne vrednuju prema trenutnim tržišnim cijenama mogu pogotovo već sadržavati ugrađene dobitke ili gubitke uslijed kretanja kamatnih stopa u proteklim razdobljima. Ti dobici i gubici se mogu tijekom vremena odraziti na zaradu banaka. Na primjer, dugoročni kredit s fiksnom kamatnom stopom koji je sklopljen u vrijeme niskih kamatnih stopa i otplaćen u novijem razdoblju kad obveze nose višu kamatnu stopu će, tijekom preostalog trajanja kredita, predstavljati odljev iz zarade banke.

II. Dobre prakse za upravljanje kamatnim rizikom 23. Dobro upravljanje kamatnim rizikom podrazumijeva primjenu četiri temeljna elementa u upravljanju imovinom, obvezama i izvanbilančnim instrumentima:

• primjeren nadzor od strane upravnog odbora i više razine rukovodstva;

• primjerene politike i postupci za upravljanje rizicima;

• primjerene funkcije za mjerenje, praćenje i kontrolu rizika; i

• obuhvatne interne kontrole i neovisnu reviziju.

24. Način na koji će banka primjenjivati navedene elemente u upravljanju kamatnim rizikom, ovisit će o složenosti i prirodi njenih udjela i aktivnosti kao i o razini izloženosti kamatnom riziku. Stoga se definicija adekvatne prakse upravljanja kamatnim rizikom može značajno razlikovati od situacije do situacije. Na primjer, manje složene banke čije je više rukovodstvo aktivno uključeno u pojedinosti dnevnog poslovanja možda se mogu osloniti na relativno osnovne postupke upravljanja kamatnim rizikom. Međutim, ostale organizacije sa složenijim i širim poslovanjem će vjerojatno tražiti složenije i formalnije postupke upravljanja kamatnim rizikom koji mogu obuhvatiti širok raspon njihovih financijskih aktivnosti i osigurati višoj razini rukovodstva informacije potrebne za praćenje i vođenje aktivnosti na dnevnoj osnovi. Nadalje, složeniji postupci za upravljanje kamatnim rizikom kojima se koriste takve banke zahtijevaju adekvatne interne kontrole što uključuje reviziju ili druge primjerene mehanizme nadzora radi osiguranja integriteta informacija kojima se koriste viši dužnosnici banke u nadzoru usklađenosti s politikama i limitima. Zadaci pojedinaca uključenih u funkcije mjerenja, praćenja i kontrole moraju biti dovoljno odvojene i neovisne o osobama koje donose poslovne odluke i osobama koje zauzimaju pozicije radi osiguranja izbjegavanja sukoba interesa.

25. Kao i u slučaju ostalih kategorija rizičnih faktora, Odbor vjeruje da se kamatni rizik treba pratiti na konsolidiranoj, obuhvatnoj bazi, radi uključivanja izloženosti kamatnom riziku podređenih društava. Istovremeno, s druge strane, institucije moraju u potpunosti prepoznati sve zakonske razlike i moguće zapreke kretanju novčanog toka među društvima kćerima i u skladu s time uskladiti postupke upravljanja rizicima. Iako konsolidacija može osigurati obuhvatnu mjeru u pogledu kamatnog rizika, ona može isto tako podcijeniti rizik u slučaju kad se pozicije u jednom društvu kćeri koriste za saldiranje pozicija u drugom društvu kćeri. To se dešava iz tog razloga što konvencionalna računovodstvena konsolidacija može dopustiti teoretsko saldiranje između takvih pozicija iz kojeg banka u praksi ne može izvući korist zbog zakonskih ili poslovnih ograničenja. Rukovodstvo treba uvidjeti potencijal za konsolidirane mjere kako bi ublažila rizike u takvim okolnostima.

III. Nadzor nad kamatnim rizikom od strane upravnog odbora i više razine rukovodstva6 26. Djelotvorni nadzor od strane upravnog odbora i više razine rukovodstva banke ključan je za dobar postupak upravljanja kamatnim rizikom. Neophodno je da navedeni pojedinci budu svjesni svojih odgovornosti vezano uz upravljanje kamatnim rizikom i da adekvatno izvršavaju svoje uloge u nadzoru i upravljanju kamatnog rizika.

A. Upravni odbor

1. načelo: U cilju izvršavanja svojih odgovornosti, upravni odbor banke treba odobravati strategije i politike vezano uz upravljanje kamatnim rizikom i osigurati da viša razina rukovodstva poduzme potrebne korake za praćenje i kontrolu tih rizika u skladu s odobrenim strategijama i politikama. Upravni odbor treba biti redovito informiran o izloženosti banke kamatnom riziku radi procjene praćenja i kontrole tog rizika u skladu sa smjernicama upravnog odbora o razinama rizika koje su prihvatljive za banku. 27. Upravni odbor krajnje je odgovoran za razumijevanje prirode i razine kamatnog rizika kojemu se banka izlaže. Upravni odbor treba odobriti široke poslovne strategije i politike koje uređuju ili utječu na kamatni rizik banke. On treba preispitati cjelokupne ciljeve banke u pogledu kamatnog rizika i osigurati definiranje jasnih smjernica vezano uz razinu kamatnog rizika koji je prihvatljiv za banku. Odbor mora također odobriti politike koje identificiraju linije ovlaštenja i odgovornosti za upravljanje izloženostima kamatnom riziku.

28. Stoga je upravni odbor odgovoran za odobravanje cjelokupnih politika banke vezano uz kamatni rizik i za osiguranje da rukovodstvo poduzima potrebne korake za identifikaciju, mjerenje, praćenje i kontrolu tih rizika. Upravni odbor ili određeno povjerenstvo upravnog odbora dužno je vršiti periodično preispitivanje informacija koje moraju biti dovoljne razine detaljnosti i pravovremenosti kako bi mu se omogućilo razumijevanje i procjena rada više razine rukovodstva u praćenju i kontroli tih rizika u skladu s politikama banke koje je odobrio upravni odbor. Takva je preispitivanja potrebno vršiti redovito, s time da se ona moraju vršiti češće u slučaju banke koja drži značajne pozicije složenih instrumenata. Nadalje, upravni odbor ili jedno od njegovih povjerenstava dužan je vršiti periodično ponovno ocjenjivanje značajnih politika upravljanja kamatnim rizikom kao i cjelokupne poslovne strategije koja utječe na izloženost banke kamatnom riziku.

29. Upravni odbor treba poticati rasprave između svojih članova i više razine rukovodstva, kao i između više razine rukovodstva i drugih osoba u banci, vezano uz izloženosti banke kamatnom riziku i postupke upravljanja tim rizikom. Članovi upravnog odbora ne moraju imati detaljno tehničko znanje o složenim financijskim instrumentima, pravnim pitanjima ili naprednim tehnikama za upravljanje rizicima. Međutim, njihova je zadaća da osiguraju da viša razina rukovodstava u potpunosti razumije rizike koje banka stvara i da banci stoje na raspolaganju zaposlenici s potrebnim tehničkim vještinama za vrednovanje i kontrolu tih rizika.

6 Ovaj odjeljak odnosi se na upravljačku strukturu koju čine upravni odbor i viša razina rukovodstva. Odbor je svjestan da među zemljama postoje značajne razlike u zakonodavnim i regulatornim sustavima s obzirom na funkcije upravnog odbora i više razine rukovodstva. U nekim je zemljama glavna, ako ne i isključiva funkcija odbora nadziranje izvršnog tijela (više razine rukovodstva, rukovodstva) kako bi osigurao da izvršno tijelo ispunjava svoje zadaće. Zbog toga se upravni odbor u nekim slučajevima naziva nadzorni odbor. To znači da taj odbor nema izvršne funkcije. Nasuprot tome, u nekim zemljama taj odbor ima šire ovlasti, u smislu da određuje opći okvir za upravljanje bankom. Zbog tih se razlika pojmovi upravni odbor i viša razina rukovodstva u ovom dokumentu ne rabe kao pravna određenja, već da bi se označile dvije funkcije unutar banke koje su zadužene za donošenje odluka.

B. Viša razina rukovodstva

2. načelo: Viša razina rukovodstva mora osigurati djelotvorno upravljanje strukturom poslovanja banke i razinom kamatnog rizika kojoj je izložena, uspostavljanje primjerenih politika i postupaka za kontrolu i ograničavanje tih rizika i dostupnost resursa za ocjenu i kontrolu kamatnog rizika. 30. Viša razina rukovodstva dužna je osigurati da banka ima adekvatne politike i postupke za upravljanje kamatnim rizikom kako na dugoročnoj tako i na dnevnoj osnovi i da održava jasne linije ovlaštenja i odgovornosti za upravljanje i kontrolu tog rizika. Rukovodstvo je također odgovorno za održavanje:

• primjerenih limita u pogledu preuzimanja rizika;

• adekvatnih sistema i standarda za mjerenje rizika;

• standarda za vrednovanje pozicija i mjerenje rezultata;

• obuhvatnog izvješćivanja o kamatnom riziku i postupka za preispitivanje upravljanja kamatnim rizikom; i

• djelotvornih internih kontrola.

31. Izvješća o kamatnom riziku višoj razini rukovodstva trebaju osigurati agregatne informacije kao i dovoljnu razinu popratne dokumentacije kako bi se rukovodstvu omogućila procjena osjetljivosti institucije na promjene tržišnih uvjeta i ostalih važnih rizičnih faktora. Viša razina rukovodstva mora također povremeno preispitati politike i postupke organizacije za upravljanje kamatnim rizikom kako bi se osigurala njihova daljnja primjerenost i valjanost. Viša razina rukovodstva treba također poticati i sudjelovati u raspravama sa članovima upravnog odbora i, u slučaju gdje je to primjereno s obzirom na veličinu i složenost banke, sa zaposlenicima koji rade na upravljanju rizicima vezano uz mjerenje rizika, izvješćivanje o rizicima i postupke upravljanja rizicima.

32. Rukovodstvo treba osigurati da analize i aktivnosti upravljanja rizicima vezano uz kamatni rizik vrše kompetentni djelatnici s tehničkim znanjem i iskustvom koje odgovara prirodi i opsegu aktivnosti banke. Potreban je dovoljan broj zaposlenika za upravljanje tim aktivnostima i za zamjenu privremeno odsutnih ključnih djelatnika.

C. Linije odgovornosti i ovlasti za upravljanje kamatnim rizikom

3. načelo: Banke moraju jasno definirati pojedince i/ili odbore koji su odgovorni za upravljanje kamatnim rizikom i osigurati primjereno razdvajanje zadaća u ključnim elementima postupka upravljanja rizicima radi izbjegavanja mogućeg sukoba interesa. Banke moraju imati funkcije za mjerenje, praćenje i kontrolu rizika s jasno definiranim zadaćama koje su dovoljno neovisne od funkcija zauzimanja pozicija u banci i koje o riziku izloženosti podnose izvješće izravno višoj razini rukovodstava i upravnom odboru. Veće ili složenije banke trebaju imenovati neovisnu jedinicu koja će biti odgovorna za izradu i upravljanje funkcijama banka za mjerenje, praćenje i kontrolu kamatnog rizika.

33. Banke moraju jasno identificirati pojedince i/ili odbore odgovorne za provođenje svih pojedinih elemenata upravljanja kamatnim rizikom. Viša razina rukovodstva treba definirati linije ovlasti i odgovornosti za izradu strategija, provedbu taktika i provedbu funkcija mjerenja rizika i izvješćivanja o riziku u okviru postupka upravljanja kamatnim rizikom. Viša

razina rukovodstva treba također osigurati prihvatljivo jamstvo da su sve aktivnosti i svi aspekti kamatnog rizika pokriveni postupkom banke za upravljanje rizicima.

34. Potrebno je voditi računa da se osigura adekvatno odvajanje zadaća u ključnim elementima postupka upravljanja rizicima radi izbjegavanja mogućih sukoba interesa. Rukovodstvo treba osigurati dovoljne sigurnosne mehanizme kako bi smanjio mogućnost da pojedinci koji pokreću pozicije zauzimanja pozicija neprimjereno utječu na ključne kontrolne funkcije postupka upravljanja rizikom poput razvoja i provođenja politika i postupaka, izvješćivanja o riziku višoj razini rukovodstva i vršenja funkcije organizacijske jedinice zadužene za knjigovodstveno evidentiranje transakcija. Priroda i opseg navedenih sigurnosnih mehanizama trebaju biti usklađeni s veličinom i strukturom banke. Oni također moraju biti usklađeni s veličinom i složenošću kamatnog rizika kojemu je banka izložena i složenošću njenih transakcija i obveza. Veće i složenije banke trebaju imati neovisnu jedinicu odgovornu za izradu i upravljanje funkcijama banke za mjerenje, praćenje i kontrolu kamatnog rizika. Kontrolne funkcije koje vrši ova jedinica, poput upravljanja limitima rizika, čine dio ukupnog sustava interne kontrole.

35. Zaposlenici čija je zadaća mjerenje, praćenje i kontrola kamatnog rizika moraju imati dobro utemeljena znanja o svim vrstama kamatnog rizika s kojima se susreće banka.

IV. Adekvatne politike i postupci upravljanja rizicima 4. načelo: Neophodno je da kamatne politike i postupci banaka budu jasno definirani i u skladu s prirodom i složenošću aktivnosti banaka. Te se politike trebaju primjenjivati na konsolidiranoj osnovi i, prema potrebi, na razini pojedinačnih društava kćeri, posebice u slučaju zakonskih različitosti i mogućih prepreka novčanom kretanju između društava kćeri. 36. Banke trebaju imati jasno definirane politike i postupke za ograničavanje i kontrolu kamatnog rizika. Te se politike trebaju primjenjivati na konsolidiranoj osnovi i, prema slučaju, u društvima kćerima ili drugim jedinicama banke. One moraju definirati linije odgovornosti u području odluka o upravljanju kamatnim rizikom i moraju jasno definirati ovlaštene instrumente, strategije zaštite, i mogućnosti zauzimanja pozicija. Politike za kamatni rizik također trebaju identificirati kvantitativne parametre koji definiraju prihvatljivu razinu kamatnog rizika za banku. Prema slučaju, za određene vrste instrumenata, portfelja i aktivnosti, limite je potrebno dalje definirati. Potrebno je povremeno vršiti preispitivanje svih politika kamatnog rizika a prema potrebi i reviziju. Rukovodstvo je dužno definirati konkretne postupke i odobrenja potrebne u slučaju iznimaka politika, limita i ovlaštenja.

37. Jedan od načina na koji rukovodstvo može obznaniti svoju toleranciju na rizik na konsolidiranoj osnovi i u različitim pravnim subjektima je putem izjave o politici kojom se identificiraju sve vrste instrumenata i aktivnosti kojima se banka može koristiti, odnosno koje može poduzeti. Ako je takva izjava pripremljena, u njoj moraju biti jasno navedeni dopustivi instrumenti, bilo pojedinačno ili na temelju njihovih karakteristika, kao i svrha ili ciljevi za koje se oni mogu koristiti. Navedena izjava treba isto tako definirati jasnu skupinu institucionalnih postupaka za stjecanje specifičnih instrumenata, upravljanje portfeljima i kontrolu ukupne izloženosti banke kamatnom riziku.

5. načelo: Važno je da banke identificiraju rizike koji proizlaze iz novih proizvoda i aktivnosti i osiguraju da oni podliježu adekvatnim postupcima i kontrolama prije njihovog uvođenja ili pokretanja. Značajnije inicijative mehanizama zaštite ili upravljanja rizikom mora unaprijed odobriti upravni odbor ili povjerenstvo delegirano od strane upravnog odbora.

38. Proizvodi i aktivnosti koji su novi za banku moraju proći pažljivo preispitivanje prije njihove nabave kako bi se osiguralo da banka razumije njihove karakteristike kamatnog rizika i da ih može uvrstiti u svoj postupak upravljanja rizikom. Prilikom analize uvodi li proizvod ili aktivnost novi element izloženosti kamatnom riziku, banka mora biti svjesna da promjene u dospijeću instrumenta, promjeni kamatne stope ili uvjetima otplate mogu značajno utjecati na karakteristike kamatnog rizika proizvoda. Navedimo jedan jednostavan primjer: odluka da se kupi i drži trezorska obveznica s rokom dospijeća od 30 godina pretpostavljala bi značajno različitu strategiju kamatnog rizika za banku koja je prije toga ograničila svoja ulaganja na maksimalna dospijeća do 3 godine. Isto tako, banka koja je specijalizirana za kratkoročne kredite poduzećima uz fiksnu kamatnu stopu a počne se baviti davanjem stambenih hipotekarnih kredita uz fiksnu kamatnu stopu mora biti svjesna opcionalnosti rizika ugrađenog u mnoge hipotekarne proizvode koji omogućavaju zajmoprimcu da u bilo kojem času izvrši prijevremenu otplatu kredita uz nikakvu ili gotovo nikakvu kaznu.

39. Prije uvođenja novog proizvoda, zaštite ili strategije zauzimanja pozicija, rukovodstvo treba osigurati postojanje adekvatnih operativnih postupaka i sustava za kontrolu rizika. Upravni odbor ili njegovo, na primjeren način delegirano povjerenstvo, također mora unaprijed odobriti značajnije inicijative mehanizama zaštite ili upravljanja rizicima. Prijedlozi za uvođenje novih instrumenata ili novih strategija trebaju sadržavati sljedeće karakteristike:

• opis relevantnog proizvoda ili strategije;

• identifikaciju resursa potrebnih za uspostavljanje valjanog i djelotvornog upravljanja kamatnim rizikom proizvoda ili aktivnosti;

• analizu opravdanosti predloženih aktivnosti u odnosu na cjelokupno financijsko stanje banke i razinu kapitala; i

• postupke koji se trebaju koristiti za mjerenje, praćenje i kontrolu rizika predloženog proizvoda ili aktivnosti.

V. Funkcije za mjerenje, praćenje i kontrolu rizika A. Mjerenje kamatnog rizika

6. načelo: Banke moraju imaju sustave za mjerenje kamatnog rizika kojima se obuhvaćaju svi značajni izvori kamatnog rizika i procjenjuju učinci promjena kamatnih stopa na način koji je u skladu s razmjerom aktivnosti banaka. Uprava banke i osobe odgovorne za upravljanje rizicima moraju dobro razumjeti pretpostavke na kojima se temelji određeni sustav. 40. Općenito, no ovisno o složenosti i opsegu aktivnosti pojedine banke, banke moraju imati sustave za mjerenje kamatnog rizika kojima se procjenjuju učinci promjena kamatnih stopa na zaradu i na ekonomsku vrijednost. Ti sustavi trebaju pružiti razumljive pokazatelje trenutne razine izloženosti banke kamatnom riziku i moraju biti sposobni identificirati svaku eventualnu prekomjernu izloženost.

41. Sustavi za mjerenje moraju:

• procijeniti sve značajne kamatne rizike povezane s imovinom, obvezama i izvanbilančnim pozicijama banke;

• koristiti se općenito prihvaćenim financijskim pojmovima i tehnikama mjerenja rizika; i

• imati dobro dokumentirane pretpostavke i parametre.

42. Kao općenito pravilo, poželjno je da svaki sustav za mjerenje uključuje izloženosti kamatnom riziku koje proizlaze iz punog opsega aktivnosti banke, uključujući izvore iz aktivnosti trgovanja i aktivnosti koje nisu aktivnosti trgovanja. To ne znači da se za pojedine aktivnosti ne mogu koristiti drugi sustavi za mjerenje i pristupi upravljanju rizicima; međutim, rukovodstvo mora imati integrirani pregled nad kamatnim rizikom svih proizvoda i poslovnih linija.

43. Sustav banke za mjerenje kamatnog rizika treba uzeti u obzir sve značajne izvore kamatnog rizika uključujući rizik ročne neusklađenosti, rizik krivulje prinosa, rizik osnovice i rizik opcije. U mnogo slučajeva karakteristike kamatnih stopa najvećih udjela banke definirat će njen ukupan profil rizičnosti. Iako je potrebno osigurati adekvatan tretman za sve udjele banke, sustavi mjerenja trebaju ocjenjivati takve koncentracije s posebnom pažnjom. Sustavi za mjerenje kamatnog rizika trebaju isto tako osigurati posebno strog tretman onih instrumenata koji bi mogli značajno utjecati na ukupnu poziciju banke, čak i ako oni ne predstavljaju veliku koncentraciju. Posebnu pažnju treba posvetiti instrumentima sa značajnim ugrađenim ili eksplicitnim svojstvima opcija.

44. Postoji određeni broj tehnika za mjerenje izloženosti kamatnom riziku zarade i ekonomske vrijednosti. Razina njihove složenosti kreće se od jednostavnih kalkulacija do statičkih simulacija na temelju trenutnih udjela te visoko naprednih tehnika dinamičkog modeliranja koje odražavaju potencijalne buduće poslovne aktivnosti.

45. Najjednostavnije tehnike za mjerenje izloženosti banke kamatnom riziku počinju s razdobljem do dospijeća/promjene kamatnih stopa kojim se raspoređuje imovina, obveze i izvanbilančne pozicije koje su osjetljive na kamatne stope u "vremenske zone" prema njihovom dospijeću (u slučaju fiksne kamate) ili prema vremenu koje preostaje do njihove sljedeće promjene kamatne stope (u slučaju promjenjive kamate). To se vrijeme može koristiti za stvaranje jednostavnih pokazatelja osjetljivosti na kamatni rizik zarade i ekonomske vrijednosti vezano uz promjenu kamata. Kad se koristi za procjenu kamatnog rizika tekuće zarade, ovaj se pristup obično zove analizom jaza. Veličina jaza određene vremenske zone,

odnosno imovina umanjena za obveze i uvećana za izloženosti izvanbilančnih stavaka koje dospijevaju ili čije se kamatne stope mijenjaju u okviru te vremenske zone, daje naznaku izloženosti banke riziku ročne neusklađenosti.

46. Razdoblje do dospijeća/promjene kamatne stope također se može koristiti za procjenu učinaka promjene kamatnih stopa na ekonomsku vrijednost banke primjenom pondera osjetljivosti na svaku vremensku zonu. Obično se ti ponderi temelje na procjeni trajanja imovine i obveza koji pripadaju istoj vremenskoj zoni, gdje je trajanje mjera postotne promjene u ekonomskoj vrijednosti pozicije do koje će doći uslijed male promjene u razini kamatnih stopa. Ponderi koji se temelje na trajanju mogu se koristiti u kombinaciji s razdobljem do dospijeća/promjene kamatne stope radi izračuna grube procjene promjene u ekonomskoj vrijednosti banke do koje bi došlo pod uvjetom određene skupine promjena tržišnih kamatnih stopa.

47. Mnoge se banke (posebice one koje se koriste kompleksnim financijskim instrumentima ili koje imaju složene profile rizičnosti) koriste mnogo naprednijim sustavima za mjerenje kamatnog rizika od onih koji se temelje na jednostavnom vremenu dospijeća/promjene kamatne stope. Ove tehnike simulacije obično uključuju detaljne procjene mogućih učinaka promjena kamatnih stopa na zaradu i ekonomsku vrijednost simulacijom budućeg kretanja kamatnih stopa i njihovog učinka na novčane tokove. U statičnim simulacijama se procjenjuju novčani tokovi koji proizlaze isključivo iz bilančnih i izvanbilančnih pozicija banke. U pristupu dinamičnih simulacija, simulacija se temelji na detaljnijim pretpostavkama o budućem tijeku kamatnih stopa i očekivanim promjenama u poslovnoj aktivnosti banke tijekom tog vremena. Te naprednije tehnike omogućavaju dinamičnu interakciju platnih tokova i kamatnih stopa i bolje obuhvaćaju učinak ugrađenih ili eksplicitnih opcija.

48. Bez obzira na sustav mjerenja, korisnost svake od navedenih tehnika ovisi o valjanosti temeljnih pretpostavki i točnosti temeljnih metodologija koje se koriste za modeliranje izloženosti kamatnom riziku. Prilikom izrade sustava za mjerenje kamatnog rizika, banke su dužne osigurati da je razina detalja o prirodi njihovih kamatno osjetljivih pozicija primjerena složenosti tih pozicija i rizicima koji proizlaze iz njih. Na primjer, kod korištenja analize jaza, preciznost mjerenja kamatnog rizika ovisi dijelom o broju vremenskih zona u kojima su pozicije agregirane. Jasno je da agregiranje pozicija/novčanih tokova u široke vremenske zone implicira određeni gubitak preciznosti. U praksi, banka mora procijeniti značaj mogućeg gubitka preciznosti prilikom utvrđivanja razmjera agregacije i pojednostavljenja koji se ugrađuju u pristup mjerenja.

49. Procjene izloženosti kamatnom riziku, bilo vezano uz zaradu ili ekonomsku vrijednost, u određenom se obliku koriste prognozama mogućeg toka budućih kamatnih stopa. U svrhu upravljanja rizicima, banke su dužne uzeti u obzir promjenu kamatnih stopa koja je dovoljno velika da obuhvati rizike koji proizlaze iz njihovih udjela. Banke trebaju razmotriti korištenje višestrukih scenarija, uključujući moguće učinke promjena u odnosima između kamatnih stopa (tj. rizik krivulje prinosa i rizik osnovice) kao i promjena opće razine kamatnih stopa. U cilju utvrđivanja vjerojatnih promjena kamatnih stopa, mogu se, primjerice, koristiti tehnike simulacije. Statistička analiza može isto tako igrati važnu ulogu u procjeni korelacijskih pretpostavki vezano uz rizik osnovice ili rizik krivulje prinosa.

50. Integritet i pravovremenost podataka o tekućim pozicijama također je ključna komponenta postupka mjerenja rizika. Banka mora osigurati da su sve važne pozicije i novčani tokovi, bilo da proizlaze iz bilančnih ili izvanbilančnih pozicija, pravovremeno uključene u sustav mjerenja. Gdje je to primjenjivo, ti podaci moraju uključivati informacije o kuponskim kamatnim stopama ili novčanim tokovima povezanih instrumenata i ugovora. Svako ručno usklađivanje temeljnih podataka treba biti jasno dokumentirano a priroda i razlozi za

usklađenja moraju biti razumljivi. Svako usklađenje očekivanih novčanih tokova radi očekivanih prijevremenih otplata ili ranih iskupa mora biti dobro argumentirano i takva usklađenja moraju biti dostupna za pregled.

51. Prilikom procjene rezultata sustava za mjerenje kamatnog rizika, važno je da osobe odgovorne za upravljanje rizicima i rukovodstvo banke dobro razumiju pretpostavke na kojima se sustav temelji. Posebice je potrebno pažljivo koristiti tehnike koje se koriste naprednim simulacijama kako one ne bi postale "crne kutije" koje daju brojke koje su naizgled precizne ali su u stvari nejasne i ne moraju se nužno pokazati vrlo točnima kad se otkriju pretpostavke i parametri na kojima se temelje. Viša razina rukovodstva i osobe odgovorne za upravljanje rizicima trebaju prepoznati ključne pretpostavke i vršiti njihovo ponovno ocjenjivanje najmanje jednom godišnje. Potrebno je jasno dokumentirati te pretpostavke i razumjeti njihov značaj. Pretpostavke koje se koriste u procjeni osjetljivosti na kamatni rizik složenih instrumenata i instrumenata s nesigurnim rokom dospijeća podliježu posebno strogim zahtjevima u pogledu dokumentacije i preispitivanja.

52. Prilikom mjerenja izloženosti kamatnom riziku, dva daljnja aspekta zaslužuju posebnu pažnju: postupanje s onim pozicijama gdje se biheviorističko dospijeće razlikuje od ugovornog dospijeća i postupanje s pozicijama denominiranim u različitim valutama. Pozicije poput štednih depozita i depozita po viđenju mogu imati ugovorom definirano dospijeće ili mogu biti bez definiranog dospijeća, no u svakom slučaju, deponenti obično imaju mogućnost povlačenja sredstava u bilo kojem času. Nadalje, banke često odlučuju ne mijenjati kamatne stope koje plaćaju na te depozite u skladu s promjenama kamatnih stopa na tržištu. Ti čimbenici kompliciraju mjerenje izloženosti kamatnom riziku, budući da se s promjenom kamatnih stopa može mijenjati ne samo vrijednost pozicija već i vrijeme odvijanja novčanih tokova. Što se tiče aktive banaka, prijevremena otplata hipotekarnih kredita i instrumenata povezanih s hipotekama također uvodi nesigurnost vezano uz vrijeme odvijanja novčanih tokova tih pozicija. Ova pitanja detaljnije se opisuju u Prilogu 1. koji čini sastavni dio ovog dokumenta.

53. Banke s pozicijama denominiranim u različitim valutama mogu se izložiti kamatnom riziku u svakoj od tih valuta. Budući da se krivulje prinosa razlikuju od valute do valute, banke obično moraju procijeniti izloženosti svake od njih. Banke koje posjeduju potrebne vještine i potrebnu tehničku razinu a koje imaju značajne izloženosti u više valuta mogu odabrati da u svoj postupak mjerenja rizika uključe metode za agregiranje svojih izloženosti u različitim valutama pomoću pretpostavki o korelaciji između kamatnih stopa u različitim valutama. Banka koja se koristi pretpostavkama korelacije za agregiranje svojih izloženosti rizicima treba povremeno preispitati stabilnost i točnost tih pretpostavki. Banka mora također ocijeniti njenu potencijalnu izloženost riziku u slučaju prekida tih korelacija.

B. Limiti

7. načelo: Banke su dužne definirati i osigurati provođenje operativnih limita i ostalih praksi koje održavaju izloženosti na razinama koje su u skladu s internim politikama banaka. 54. Cilj upravljanja kamatnim rizikom je održavanje izloženosti banke kamatnom riziku u okviru parametara koje banke same definiraju i niza mogućih promjena kamatnih stopa. Sustav limita kamatnog rizika i smjernice koje se odnose na preuzimanje rizika osiguravaju sredstvo za postizanje tog cilja. Takav bi sustav trebao odrediti granice razine kamatnog rizika za banku i trebao bi, gdje je to primjereno, osigurati mogućnost alokacije limita pojedinačnim portfeljima, aktivnostima ili poslovnim jedinicama. Sustav limita također treba osigurati

promptnu pažnju rukovodstva vezano uz pozicije koje premašuju određene unaprijed definirane razine. Primjereni sustav limita treba osigurati rukovodstvu kontrolu izloženosti kamatnom riziku, pokrenuti raspravu o mogućnostima i rizicima i pratiti stvarno preuzimanje rizika u odnosu na prethodno utvrđenu toleranciju na rizik.

55. Limiti banke trebaju biti usklađeni s cjelokupnim pristupom banke mjerenju kamatnog rizika. Ukupni limiti kamatnog rizika koji jasno definiraju iznos kamatnog rizika koji je prihvatljiv za banku trebaju biti odobreni od strane upravnog odbora te povremeno revidirani. Ti limiti trebaju biti primjereni veličini, složenosti i adekvatnosti kapitala banke kao i njenoj sposobnosti mjerenja i upravljanja svojim rizikom. Ovisno o prirodi udjela banke i njenoj općoj razini razvoja, mogu se definirati i limiti za pojedinačne poslovne jedinice, portfelje, vrste instrumenata ili specifične instrumente. Razina detalja limita rizika treba odražavati karakteristike udjela banke, uključujući različite izvore kamatnog rizika kojima je banka izložena.

56. O izuzecima u pogledu limita treba obavijestiti višu razinu rukovodstva bez odlaganja. Potrebno je definirati jasnu politiku o načinu obavještavanja više razine rukovodstva i o aktivnostima koje rukovodstvo treba poduzeti u tim slučajevima. Posebno je važno jesu li limiti apsolutni u smislu činjenice da ih se nikad ne smije premašiti ili je, pod određenim okolnostima koje je potrebno jasno opisati, moguće tolerirati prekoračenje limita kroz kraće razdoblje. U tom smislu, relativna konzervativnost odabranih limita može biti važan čimbenik.

57. Bez obzira na razinu agregacije, limiti trebaju biti usklađeni s cjelokupnim pristupom banke mjerenju kamatnog rizika i trebaju odražavati mogući učinak promjena tržišnih kamatnih stopa na iskazanu zaradu i ekonomsku vrijednost kapitala banke. Iz perspektive zarade, banke moraju razmatrati limite promjenjivosti neto prihoda kao i neto kamatnog prihoda kako bi se omogućila potpuna procjena doprinosa nekamatnog prihoda izloženosti banke kamatnom riziku. Takvim se limitima obično utvrđuju prihvatljive razine volatilnosti zarade u određenom scenariju kamatnih stopa.

58. Oblik limita za uključivanje učinka kamatnih stopa na ekonomsku vrijednost kapitala banke treba biti primjeren veličini i složenosti njenih temeljnih pozicija. Za banke koje se bave tradicionalnim bankovnim poslovanjem i koje imaju mali broj udjela s dugoročnim instrumentima, opcijama, instrumentima s ugrađenim opcijama ili drugim instrumentima čija se vrijednost može značajno promijeniti u slučaju promjena u tržišnim kamatnim stopama, mogu biti dovoljni relativno jednostavni limiti koji se odnose na veličinu takvih udjela. Međutim, u slučaju složenijih banaka, mogu biti potrebni detaljniji sustavi limita za prihvatljive promjene u procijenjenoj ekonomskoj vrijednosti kapitala banke.

59. Limiti kamatnog rizika mogu se povezati sa specifičnim scenarijima kretanja tržišnih kamatnih stopa poput povećanja ili smanjenja određene veličine. Kamatna kretanja koja se koriste pri definiranju tih limita trebaju predstavljati značajne stresne situacije uzimajući u obzir povijesnu volatilnost stope i vrijeme potrebno rukovodstvu za rješavanje izloženosti. Limiti se također mogu temeljiti na mjerama koje proizlaze iz temeljne statističke distribucije kamatnih stopa, poput tehnika rizične zarade ili ekonomske rizične vrijednosti. Nadalje, posebni scenariji trebaju uzeti u obzir cijeli niz mogućih izvora kamatnog rizika za banku uključujući rizik ročne neusklađenosti, krivulje prinosa, osnovice i rizik opcije. Jednostavni scenariji koji se koriste paralelnim pomacima kamatnih stopa mogu biti nedovoljni za identifikaciju takvih rizika.

C. Testiranje otpornosti na stres

8. načelo: Banke su dužne mjeriti svoju ranjivost na gubitke pod stresnim tržišnim uvjetima, uključujući nefunkcioniranje ključnih pretpostavki te uzeti u obzir te rezultate prilikom uspostavljanja i preispitivanje njihovih politika i limita za kamatni rizik. 60. Sustav mjerenja rizika mora također uključivati smislenu ocjenu učinka stresnih tržišnih uvjeta na banku. Testiranje otpornosti na stres treba biti osmišljeno na način kojim se pružaju informacije o vrstama uvjeta pod kojima bi strategije ili pozicije banke bile najranjivije, te se stoga može prilagoditi rizičnim karakteristikama banke. Mogući scenariji otpornosti na stres mogu uključivati iznenadne promjene opće razine kamatnih stopa, promjene u odnosima između ključnih tržišnih stopa (npr. rizik osnovice), promjene nakrivljenosti i oblika krivulje prinosa (tj. rizik krivulje prinosa), promjene likvidnosti ključnih financijskih tržišta ili promjena u volatilnosti tržišnih stopa. Nadalje, scenariji otpornosti na stres trebaju uključivati uvjete pod kojima dolazi do pada ključnih poslovnih pretpostavki i parametara. Testiranje otpornosti na stres pretpostavki koje se koriste za nelikvidne instrumente i instrumente s neizvjesnim ugovornim rokovima dospijeća je posebno važno za razumijevanje rizičnog profila banke. Prilikom izvođenja testiranja otpornosti na stres, posebnu pažnju potrebno je posvetiti instrumentima ili tržištima gdje postoje koncentracije, budući da je takve pozicije teže likvidirati ili poravnati u uvjetima stresa. Banke trebaju razmotriti najgori mogući scenarij kao i vjerojatnije događaje. Rukovodstvo i upravni odbor dužni su povremeno vršiti preispitivanje oblika samog testiranja otpornosti na stres i rezultata tih testiranja i osigurati primjerene planove postupanja u kriznim situacijama.

D. Praćenje i izvješćivanje o kamatnom riziku

9. načelo: Banke moraju imati primjerene informacijske sustave za mjerenje, praćenje, kontrolu i izvješćivanje o izloženosti kamatnom riziku. Izvješća se podnose pravovremeno upravnom odboru banke, višoj razini rukovodstva i, prema potrebi, osobama odgovornima za pojedine poslovne linije. 61. Točan, informativan i pravovremen sustav informiranja rukovodstva je neophodan za upravljanje izloženošću kamatnom riziku, kako radi informiranja rukovodstva tako i radi podržavanja usklađenosti s politikama upravnog odbora. Potrebno je provoditi redovito izvješćivanje o mjerama za suzbijanje rizika koje osigurava jasnu usporedbu tekuće izloženosti s limitima utvrđenima politikom. Nadalje, prošle prognoze ili procjene rizika je potrebno usporediti sa stvarnim rezultatima radi utvrđivanja eventualnih nedostataka u izradi modela.

62. Upravni odbor treba na redovitoj osnovi preispitati izvješća o izloženosti banke kamatnom riziku. Iako se vrste izvješća koje se sastavljaju za upravni odbor i za različite razine rukovodstva razlikuju ovisno o profilu rizičnosti banke vezano uz kamatni rizik, ona bi kao minimum, trebala uključivati sljedeće:

• sažetke podatke o ukupnim izloženostima banke;

• izvješća koja pokazuju usklađenost banke s politikama i limitima;

• ključne pretpostavke, primjerice, o ponašanju depozita bez dospijeća i prijevremenoj otplati;

• rezultate testiranja otpornosti na stres, uključujući one koji procjenjuju pad ključnih pretpostavki i parametara; i

• sažete podatke o nalazima o preispitivanju politika i postupaka kamatnog rizika i adekvatnosti sustava za mjerenje kamatnog rizika, uključujući sve nalaze unutarnjih i vanjskih revizora i angažiranih savjetnika.

VI. Interne kontrole 10. načelo: Banke moraju imati adekvatan sustav internih kontrola nad njihovim postupkom upravljanja kamatnim rizikom. Ključna komponenta internog sustava kontrole uključuje redovita neovisna preispitivanja i ocjene djelotvornosti sustava i, prema potrebi, osiguranje primjerene revizije ili pojačanja interne kontrole. Rezultati takvih preispitivanja moraju biti dostupni relevantnim nadzornim tijelima. 63. Banke moraju imati adekvatne interne kontrole kako bi osigurale integritet svojih postupaka upravljanja kamatnim rizikom. Te interne kontrole moraju biti sastavni dio ukupnog sustava institucije za internu kontrolu. One moraju promicati djelotvorno i efikasno poslovanje, pouzdano financijsko i regulatorno izvješćivanje i usklađenost s relevantnim zakonima, propisima i institucionalnim politikama. Djelotvorni sustav interne kontrole za kamatni rizik uključuje:

• čvrsto kontrolno okruženje;

• adekvatan postupak za identifikaciju i procjenu rizika;

• uspostavljanje kontrolnih aktivnosti poput politika, postupaka i metodologija;

• adekvatni sustav informiranja;

• kontinuiranu kontrolu pridržavanja uspostavljenim politikama i postupcima.

64. Vezano uz kontrolne politike i postupke, potrebno je voditi računa o primjerenim postupcima odobrenja, limitima izloženosti, usklađenjima, preispitivanjima i ostalim mehanizmima čija je svrha pružanje prihvatljivog dokaza o ispunjenju ciljeva upravljanja kamatnim rizikom institucije. Mnogi atributi dobrog postupka upravljanja rizikom, uključujući funkcije mjerenja, praćenja i kontrole rizika su ključni aspekti djelotvornog sustava interne kontrole. Banke su dužne osigurati djelotvornost svih aspekata sustava interne kontrole, uključujući one aspekte koji nisu izravno dio postupka upravljanja rizicima.

65. Nadalje, važan element sustava interne kontrole banke nad postupkom banke za upravljanje kamatnim rizikom je redovito ocjenjivanje i preispitivanje. To uključuje osiguranje da se zaposlenici pridržavaju uspostavljenih politika i postupaka kao i osiguranje da uspostavljenim postupcima uistinu postižu željeni ciljevi. Takva preispitivanja i ocjenjivanja moraju pokrivati slučajeve svake značajnije promjene koja može utjecati na djelotvornost kontrola, poput promjena u tržišnim uvjetima, zaposlenicima, tehnologiji i strukturi usklađenosti s limitima izloženosti kamatnom riziku i trebaju osigurati primjerene postupke rukovodstva u slučaju bilo kojeg prekoračenja limita. Rukovodstvo treba osigurati redovito provođenje navedenih preispitivanja i ocjenjivanja od strane pojedinaca koji su neovisni o funkciji koju moraju preispitati. U slučaju opravdane revizije ili jačanja internih kontrola, potrebno je uspostaviti mehanizam kojim se osigurava njihovo pravodobno provođenje.

66. Preispitivanje sustava za mjerenje kamatnog rizika trebaj uključivati procjene korištenih pretpostavki, parametara i metodologija. Cilj je takvih preispitivanja razumjeti, testirati i dokumentirati važeći postupak mjerenja, ocijeniti točnost sustava i preporučiti rješenja za eventualne nedostatke. Ako sustav za mjerenje uključuje jedan ili više podsustava ili postupaka, preispitivanje mora uključiti testiranje kojem je cilj osigurati dobru integriranost podsustava i njihovu međusobnu usklađenost u svim kritičnim aspektima. Izvješće o rezultatima ovog preispitivanja, zajedno s eventualnim preporukama za poboljšanje treba podnijeti višoj razini rukovodstva i/ili upravnom odboru te je potrebno pravovremeno djelovati u skladu s njime.

67. Učestalost i razmjer u kojem je banka dužna vršiti ponovnu procjenu svojih metodologija i modela za mjerenje rizika ovisi djelomično o konkretnim izloženostima kamatnom riziku koji proizlaze iz udjela i aktivnosti, brzini i prirodi promjena tržišnih kamatnih stopa i brzini i složenosti inovacija u pogledu mjerenja i upravljanja kamatnim rizikom.

68. Funkcije za mjerenje, praćenje i kontrolu banaka, posebice onih sa složenim izloženostima rizicima podliježu redovitom preispitivanju neovisne strane (poput primjerice unutarnjeg ili vanjskog revizora). U takvim slučajevima, izvješća vanjskih revizora ili ostalih vanjskih strana trebaju biti dostupna relevantnim tijelima nadležnim za nadzor. Osoba koja vrši neovisno preispitivanje dužna je osigurati da je sustav banke za mjerenje rizika prikladan za obuhvaćanje svih važnih elemenata kamatnog rizika, bilo da on proizlazi iz bilančnih ili izvanbilančnih aktivnosti. U donošenju procjene rizika, ta osoba treba uzeti u obzir sljedeće čimbenike:

• količinu kamatnog rizika, primjerice:

- obujam i cjenovnu osjetljivost različitih proizvoda;

- ranjivost zarade i kapitala uslijed promjena kamatnih stopa, uključujući zaokrete u krivulji prinosa; i

- izloženost zarade i ekonomske vrijednosti različitim drugim oblicima kamatnog rizika, uključujući rizik osnovice i rizik opcije;

• kvalitetu upravljanja kamatnim rizikom, na primjer,:

- je li interni sustav banke za mjerenje primjeren prirodi, razmjeru i složenosti banke i njenih aktivnosti;

- ima li banka neovisnu jedinicu za kontrolu rizika koja je odgovorna za izradu i upravljanje funkcijom mjerenja, praćenja i kontrole rizika;

- jesu li upravni odbor i viša razina rukovodstva aktivno uključeni u postupak kontrole rizika;

- jesu li interne politike, kontrole i postupci vezano uz kamatni rizik dobro dokumentirani i je li postignuto pridržavanje s njima;

- jesu li pretpostavke sustava za mjerenje rizika dobro dokumentirane, te je li postignuta točna obrada podataka i točna i pouzdana agregacija podataka; i

- ima li organizacija dovoljan broj kadrova za provođenje dobrog postupka upravljanja rizicima.

69. U slučajevima gdje neovisno preispitivanje provode unutarnji revizori, bankama se preporučuje da preispitivanje njihovih funkcija mjerenja, praćenja i kontrole rizika povremeno provode vanjski revizori. To ne mora uključivati potpuno ponavljanje postupka interne revizije.

VII. Informacije za tijela nadležna za nadzor 11. načelo: Tijela nadležna za nadzor moraju dobiti od banaka dovoljno pravovremenih informacija pomoću kojih će ocjenjivati svoju razinu kamatnog rizika. Te informacije trebaju na primjeren način uzeti u obzir broj dospijeća i valuta svakog portfelja banke, uključujući izvanbilančne stavke, kao i ostale relevantne čimbenike, poput razlike između aktivnosti trgovanja i aktivnosti koje nisu trgovanje. 70. Tijela nadležna za nadzor trebaju redovito dobivati dovoljno informacija za procjenu izloženosti banaka kamatnom riziku. Kako bi se smanjio teret izvješćivanja, metoda odabira za dobivanje tih informacija su interna izvješća rukovodstva, no one se također mogu dobiti putem standardiziranih izvješća koje podnose banke, putem izravnog nadzora ili na neki drugi način. Točne informacije koje se dobivaju se mogu razlikovati od supervizora do supervizora, no one moraju uključivati rezultate standardnog kamatnog šoka primijenjenog u skladu s 14. načelom. Kao minimum, supervizori moraju imati dovoljno informacija za identifikaciju i praćenje banaka sa značajnim ročnim neusklađenostima promjena kamatnih stopa. Informacije iz internih izvješća rukovodstva, poput jaza u dospijeću/promjeni kamatne stope, procjene simulacije zarade i ekonomske vrijednosti i rezultati testiranja otpornosti na stres mogu biti posebno korisni u ovom smislu.

71. Supervizori mogu po želji prikupljati daljnje informacije o pozicijama čije se biheviorističko dospijeće razlikuje od ugovornog dospijeća. Vrlo informativno može biti i preispitivanje rezultata internog modela banka, eventualno pod različitim pretpostavkama, scenarijima i testiranjima otpornosti na stres.

72. Banke koje posluju s različitim valutama mogu biti izložene kamatnom riziku u svakoj od tih valuta. Tijela nadležna za nadzor stoga traže od banaka da vrše analizu svojih izloženosti za svaku valutu posebno, posebice kad se radi o značajnim izloženostima u različitim valutama.

73. Drugo pitanje je razmjer u kojem kamatni bi se kamatni rizik trebao sagledavati na razini cijele banke ili je li potrebno zasebno obrađivati knjigu trgovanja koja se vrednuje prema tržišnim vrijednostima i knjigu banke koja se ne vrednuje na taj način. Kao općenito pravilo, za svaki sustav mjerenja poželjno je uključivanje izloženosti kamatnom riziku koje proizlaze iz punog opsega aktivnosti banke, uključujući izvore povezane s trgovanjem i one koji nisu povezani s trgovanjem. To ne sprječava korištenje različitih sustava mjerenja i pristupa upravljanju rizika za različite aktivnosti; međutim, rukovodstvo mora imati cjelovit pregled nad kamatnim rizikom svih proizvoda i poslovnih linija. Supervizori mogu tražiti da im se dostave određenije informacije o načinu mjerenja i uključivanju u jedinstven sustav mjerenja aktivnosti trgovanja i aktivnosti koje nisu aktivnosti trgovanja. Oni su također dužni osigurati ispravno upravljanje i kontrolu kamatnog rizika u aktivnostima trgovanja i aktivnostima koje nisu aktivnosti trgovanja.

74. Smislena analiza kamatnog rizika moguća je jedino ako supervizor redovito i pravovremeno dobiva relevantne informacije. Budući da se profil rizičnosti u tradicionalnom bankovnom poslovanju mijenja manjom brzinom nego u trgovanju, za mnoge će banke biti dovoljno izvješćivanje na tromjesečnoj ili polugodišnjoj osnovi. Neki od čimbenika koje bi supervizori mogli razmotriti prilikom izrade određenog okvira izvještavanja detaljnije su opisani u Prilogu 2., koji čini sastavni dio ovog dokumenta.

VIII. Adekvatnost kapitala 12. načelo: Banke moraju održavati razinu kapitala koja je u skladu s razinom kamatnog rizika kojeg preuzimaju. 75. Promjene kamatnih stopa izlažu banke riziku gubitka koji može, u ekstremnim slučajevima, prijetiti opstanku institucije. Uz primjerene sustave i kontrole, kapital igra važnu ulogu u ublažavanju i obrani od tog rizika. U okviru dobrog upravljanja, banke pretvaraju razinu kamatnog rizika kojem su izložene, bilo kao dio aktivnosti trgovanja ili aktivnosti koje nisu aktivnosti trgovanja, u ukupnu ocjenu adekvatnosti kapitala, iako nema općenitog konsenzusa o metodologijama koje se trebaju koristiti u ovom procesu. U slučajevima gdje banke preuzimaju značajni kamatni rizik tijekom provođenja svojih poslovnih strategija, potrebno je posebno alocirati značajan iznos kapitala radi obrane od tog rizika.

76. U slučaju preuzimanja kamatnog rizika u okviru aktivnosti trgovanja banke, s tim se rizikom u smislu nadzornih kapitalnih zahtjeva postupa na način naveden u Izmjenama i dopunama tržišnog rizika. Gdje je preuzimanje rizika posljedica aktivnosti koje nisu aktivnosti trgovanja banke, nadzorno postupanje tog rizika, u smislu kapitalnih zahtjeva i ostalih nadzornih zahtjeva, navodi se u načelima 14. i 15. ovog dokumenta.

IX. Objava podataka o kamatnom riziku 13. načelo: Banke trebaju javno objaviti podatke o razini kamatnog rizika i njihovim politikama za upravljanje tim rizikom. 77. Temeljni cilj javne objave podataka je olakšavanje sudionicima na tržištu procjene profila kamatnog rizika banaka u knjizi banke i u knjizi trgovanja. Odbor je definirao zahtjeve za javnu objavu podataka o kamatnom riziku u okviru ukupnog preispitivanja kapitalnog okvira.7

7 Vidi "4. dio: Treći stup - Tržišna disciplina", Međunarodna konvergencija kapitalnih mjerenja i kapitalnih standarda: revidirani okvir, lipanj 2004. (dostupno na web mjestu BIS-a na adresi http://www.bis.org/publ/bcbs107.pdf

X. Nadzorno postupanje s kamatnim rizikom u knjizi banke 14. načelo: Tijela nadležna za nadzor moraju ocijeniti obuhvaćaju li interni sustavi banaka za mjerenje na adekvatan način kamatni rizik u knjizi banke. Ako interni sustav banke za mjerenje ne obuhvaća na adekvatan način kamatni rizik, banka je dužna predmetni sustav uskladiti s propisanim standardima. Kako bi se supervizorima olakšalo praćenje izloženosti kamatnom riziku, banke su dužne osigurati rezultate svojih internih sustava mjerenja, izraženih u smislu prijetnje ekonomskoj vrijednosti, pomoću standardnog kamatnog šoka. 78. Supervizori trebaju ocijeniti jesu li interni sustavi za mjerenje kamatnog rizika u knjizi banke primjereni za upravljanje rizikom na siguran i dobar način koji je adekvatan za korištenje u nadzornim ocjenama adekvatnosti kapitala. Ovisno o prirodi i razmjeru bankovnog poslovanja, u internim sustavima mjerenja moguće je koristiti se širokom lepezom metodologija. Takve ocjene se mogu vršiti na temelju preispitivanja nalaza unutarnje i vanjske revizije ili izravnog nadzora.

79. Interni sustavi banke moraju ispunjavati sljedeće kriterije, koji razrađuju ključne točke iz 6. načela:

(a) potrebno je izvršiti procjenu cjelokupnog značajnog kamatnog rizika povezanog s imovinom, obvezama i izvanbilančnim pozicijama u knjizi banke. U tom smislu, interni sustavi moraju precizno obuhvaćati sve bilančne i izvanbilančne udjele banke koji su osjetljivi na kamatni rizik;

(b) potrebno je koristiti se općenito prihvaćenim financijskim pojmovima i tehnikama za mjerenje rizika. Posebice je važna sposobnost internih sustava da mjere rizik uz pomoć i pristupa zarade i pristupa ekonomske vrijednosti. Praćenje kamatnog rizika u knjizi banke za nadzorne svrhe treba se temeljiti na riziku izmjerenom pomoću pristupa ekonomske vrijednosti;8

(c) primjerena specifikacija ulaznih podataka (u skladu s prirodom i složenošću udjela banke) u pogledu kamatnih stopa, dospijeća, promjene kamatne stope, ugrađenih opcija i ostalih pojedinosti kako bi se osigurao prihvatljiv prikaz promjena ekonomske vrijednosti ili zarade;

(d) pretpostavke sustava (koje se koriste za pretvaranje pozicija u novčane tokove) su opravdane, dobro dokumentirane i stabilne tijekom vremena. To je posebno važno za imovinu i obveze čije se ponašanje značajno razlikuje od onog ugovornog dospijeća ili promjene kamatne stope, i za nove proizvode. Značajne promjene pretpostavki treba dokumentirati, opravdati i odobriti rukovodstvo;

(e) sustavi za mjerenje kamatnog rizika trebaju biti ugrađeni u dnevne prakse banke za upravljanje rizicima. Rezultati sustava koriste se za prikazivanje razine kamatnog rizika višoj razini rukovodstva i upravnom odboru;

(f) kamatni šok9 (ili ekvivalentni parametri) kako je definiran točkom 81. na odgovarajući je način ugrađen u sustave.

80. Ako supervizori utvrde da interni sustav mjerenja banke ne obuhvaća kamatni rizik u knjizi banke na primjeren način, prva i najizravnija mjera je tražiti od banke da uskladi svoj sustav s traženim standardom. U međuvremenu, banka mora dostavljati svom supervizoru podatke o kamatnom riziku u knjizi banke na način kojeg odredi supervizor. Supervizori će

8 Korištenje perspektive ekonomske vrijednosti je područje u kojem bi se primjena ovog pristupa na banke izvan međunarodno aktivne populacije skupine država G-10 mogla razlikovati. 9 Vidi Prilog 3. za informacije o odabiru standardnog kamatnog šoka.

možda željeti koristiti ovaj podatak pri donošenju vlastitih procjena rizika pomoću standardiziranog okvira primjenom istog standardnog kamatnog šoka.10

81. Predmetni standardni kamatni šok u načelu utvrđuju banke, na temelju sljedećeg:

• za izloženosti u valutama država skupine G-10, bilo:

(a) paralelnog pozitivnog i negativnog kamatnog šoka od 200 baznih bodova; ili

(b) 1. i 99. postotka opaženih promjena kamatnih stopa pomoću razdoblja držanja od godinu dana (240 radnih dana) i najmanje pet godina promatranja;11

• za izloženosti u valutama država koje nisu članice skupine G-10, bilo:

(a) paralelnog kamatnog šoka koji je u osnovi u skladu s 1. i 99. postotkom opaženih promjena kamatnih stopa korištenjem razdoblja držanja od jedne godine (240 radnih dana) i najmanje pet godina promatranja dotične valute države koja nije članica skupine G-10; ili

(b) 1. i 99. postotka opaženih promjena kamatnih stopa korištenjem razdoblja držanja od godinu dana (240 radnih dana) i najmanje pet godina promatranja.

82. Mnoge banke će biti izložene kamatnom riziku u više valuta. U takvim slučajevima banke trebaju vršiti analize tog tipa za svaku valutu koja predstavlja 5% ili više imovine ili obveza knjige banke, pomoću kamatnog šoka izračunatog u skladu s prethodnim stavkom. Radi osiguranja potpunog obuhvata knjige banke, preostale izloženosti se zbrajaju i podvrgavaju šoku od 200 baznih bodova.

83. Nedostatak relativne jednostavnosti paralelnog kamatnog šoka od 200 baznih bodova leži u neuzimanju u obzir izloženosti koje bi mogle biti otkrivene kroz scenarije koji uključuju zaokret krivulje prinosa, inverziju i ostale relevantne scenarije.12 Kao što je prethodno navedeno, takvi alternativni scenariji neophodna su komponenta cjelokupnog upravljanja kamatnih rizikom. Supervizori će i nadalje tražiti od institucija razmatranje višestrukih scenarija prilikom ocjene njihovog kamatnog rizika u skladu s razinom i prirodom rizika kojeg preuzimaju.

15. načelo: Kad supervizori utvrde da banka ne održava razinu kapitala koja je u skladu s razinom kamatnog rizika u knjizi banke, oni su dužni razmotriti poduzimanje korektivnih mjera, odnosno tražiti od banke ili da smanji svoj rizik ili da poveća razinu kapitala, ili joj naložiti kombinaciju tih dvaju mjera. 84. Banke moraju održavati razinu kapitala za pokriće razine kamatnog rizika kojeg preuzimaju. Supervizori moraju posebno voditi računa o dostatnosti kapitala netipičnih banaka, odnosno banaka čiji kamatni rizik u knjizi banke dovodi do pada ekonomske vrijednosti od više od 20 posto zbroja kapitala Tier 1 i Tier 2 uslijed standardnog kamatnog šoka ili njegovog ekvivalenta (u skladu s 14. načelom).

85. Mjere koje se poduzimaju u slučajevima kad supervizori utvrde nedostatak kapitala ovise o nizu čimbenika. Međutim, te mjere moraju dovesti do toga da banke ili održavaju dostatnu razinu kapitala ili smanje izmjereni rizik (putem, primjerice zaštite ili restrukturiranja knjige banke) ili do kombinacije navedenog, ovisno o okolnostima.

10 Primjer mogućeg standardiziranog okvira navodi se u Prilogu 4. 11 Ovaj pristup može biti koristan, primjerice, u situacijama kad su kamatne stope vrlo niske. 12 Bit će potrebno pratiti primjerenost predloženog šoka na kontinuiranoj osnovi i ponovno ga kalibrirati ukoliko dođe do značajnog pomaka u kamatnom okruženju.

Prilog 1. Tehnike mjerenja kamatnog rizika

1. U ovom Prilogu daje se kratki pregled različitih tehnika kojima se koriste banke za mjerenje izloženosti zarade i ekonomske vrijednosti promjenama kamatnih stopa. Te se tehnike kreću od izračuna koji se temelje na jednostavnim tablicama dospijeća i promjena kamatnih stopa, do statičkih simulacija koje se temelje na tekućim bilančnim i izvanbilančnim pozicijama i visoko razrađenih dinamičkih tehnika modelirana koje uključuju pretpostavke o reakciji banaka i njenih klijenata na promjene u kamatnom okruženju. Neki od tih općih pristupa mogu se koristiti za mjerenje izloženosti kamatnom riziku i iz perspektive zarade i ekonomske vrijednosti, dok su drugi obično povezani sa samo jednom od tih perspektiva. Metode se također razlikuju po sposobnosti obuhvaćanja različitih oblika kamatne izloženosti: najjednostavnije metode uglavnom su namijenjene za obuhvaćanje onih rizika koji proizlaze iz neusklađenosti dospijeća i promjene kamatnih stopa dok se naprednijim metodama može lakše obuhvatiti cijeli niz izloženosti riziku.

2. Kao što se može vidjeti iz ove rasprave, različiti pristupi mjerenju navedeni u daljnjem tekstu imaju svoje dobre strane i nedostatke u smislu osiguranja točnih i prihvatljivih mjera izloženosti kamatnom riziku. U idealnoj situaciji bi sustav banke za mjerenje kamatnog rizika uzeo u obzir specifične karakteristike svake pojedine kamatno osjetljive pozicije, te bi u potpunosti obuhvatio cijeli niz mogućih kretanja kamatnih stopa. U praksi, međutim, sustavi mjerenja uključuju pojednostavljenja koja se odmiču od navedenog ideala. Na primjer, u određenim pristupima se pozicije agregiraju u široke kategorije, umjesto zasebnog modeliranja, čime se u procjenu njihove kamatne osjetljivosti uvodi određena razina greške u mjerenju. Isto tako, priroda kretanja kamatnih stopa koja pojedini pristup može obuhvaćati može biti ograničena: u pojedinim slučajevima se može pretpostaviti samo paralelni pomak krivulje prinosa ili se slabije korelacije između kamatnih stopa ne uzimaju u obzir. I konačno, različiti pristupi na različit način obuhvaćaju opcionalnost svojstvenu mnogim pozicijama i instrumentima. Rasprava u daljnjem tekstu će pojasniti područja pojednostavljenja koja obično karakteriziraju svaku od glavnih tehnika za mjerenje kamatnog rizika.

A. Vrijeme promjene kamatnih stopa 3. Najjednostavnije tehnike za mjerenje izloženosti banke kamatnom riziku počinju s vremenom dospijeća/promjene kamatnih stopa kojima se kamatno osjetljiva imovina, obveze i izvanbilančne pozicije raspoređuju u određeni broj unaprijed definiranih vremenskih zona prema njihovom dospijeću (u slučaju fiksne kamatne stope) ili prema vremenu do sljedeće promjene kamatne stope (u slučaju promjenjive kamatne stope). Imovina i obveze koji nemaju definirane intervale promjene kamatne stope (npr. depoziti po viđenju ili štedni računi) ili stvarna dospijeća koja se mogu razlikovati od ugovornih dospijeća (npr. hipotekarni krediti s mogućnošću prijevremene otplate) raspoređuju se u vremenske zone promjene kamatne stope na temelju prosudbe banke ili prošlih iskustava banke.

1. Analiza jaza 4. Za stvaranje jednostavnih pokazatelja osjetljivosti na kamatni rizik zarade i ekonomske vrijednosti vezano uz promjenu kamatnih stopa može se koristiti jednostavno vrijeme dospijeća/promjene kamatnih stopa.

Kad se koristi za procjenu kamatnog rizika tekuće zarade, ovaj se pristup obično zove analizom jaza. Analiza jaza jedna je od prvih metoda za mjerenje izloženosti banke kamatnom riziku i banke je još uvijek koriste u velikoj mjeri. Za ocjenu izloženosti zarade, kamatno osjetljive obveze u svakoj vremenskoj zoni oduzimaju se od odgovarajuće kamatno osjetljive imovine kako bi se dobio jaz u promjeni kamatne stope za tu vremensku zonu. Taj se jaz može pomnožiti s pretpostavljenom promjenom kamatnih stopa kako bi se dobila procjena promjene neto kamatnog prihoda koji bi proizlazio iz takvog kretanja kamatnih stopa. Veličina kretanja kamatnih stopa koja se koristila u analizi može se temeljiti na nizu čimbenika, uključujući prošlo iskustvo, simulaciju budućih kretanja kamatnih stopa i prosudbu rukovodstva banke.

5. Do negativnog jaza, ili jaza osjetljivog na obveze, dolazi kad u određenoj vremenskoj zoni obveze premašuju imovinu (uključujući izvanbilančne pozicije). To znači da povećanje tržišnih kamatnih stopa može dovesti do pada neto kamatnog prihoda. S druge strane, pozitivni jaz, ili jaz koji je osjetljiv na imovinu, znači da bi se neto kamatni prihod banke mogao smanjiti kao rezultat smanjenja razine kamatnih stopa.

6. Ove jednostavne kalkulacije jaza mogu se proširiti podacima o prosječnom kuponu za imovinu i obveze u svakoj vremenskoj zoni. Ti se podaci mogu koristiti radi stavljanja u kontekst rezultata izračuna jaza. Na primjer, podaci o prosječnoj stopi kupona se mogu koristiti za izračun procjena razine neto kamatnog prihoda koji proizlazi iz pozicija koje dospijevaju ili koje se mijenjaju unutar određene vremenske zone, što osigurava "mjerilo" za procjenu promjena u prihodu na koje upućuje analiza jaza.

7. Iako se analiza jaza vrlo često koristi kao pristup za procjenu izloženosti kamatnom riziku, ona ima nekoliko nedostataka. Kao prvo, analiza jaza ne uzima u obzir varijacije u karakteristikama različitih pozicija unutar određene vremenske zone. Naime, pretpostavlja se da sve pozicije unutar određene vremenske zone dospijevaju ili se mijenjanju istovremeno, što je pojednostavljenje za koje je vjerojatno da će imati značajan učinak na preciznost procjena s povećanom razinom agregacije unutar određene vremenske zone. Analiza jaza također zanemaruje razlike u prinosu između kamatnih stopa do kojih bi moglo doći s promjenom razine tržišnih kamatnih stopa (rizik osnovice). Ona isto tako ne uzima u obzir promjene u vremenu plaćanja do kojih može doći kao rezultat promjena u kamatnom okruženju. Stoga ona ne odražava razlike u osjetljivosti prihoda koje mogu proizlaziti iz pozicija povezanih s opcijama. Zbog navedenih razloga, analiza jaza pruža samo grubu procjenu aktualne promjene neto kamatnog prihoda koja bi proizlazila iz odabrane promjene u obrascu kamatnih stopa. I konačno, većina analiza jaza ne uspijeva obuhvatiti promjenjivost nekamatnih prihoda i rashoda, što je potencijalno važan izvor rizika za tekući prihod.

2. Trajanje

8. Vrijeme dospijeća/promjene kamatne stope može se također koristiti za ocjenu učinaka promjenjivih kamatnih stopa na ekonomsku vrijednost banke primjenom pondera osjetljivosti na svaku vremensku zonu. Obično se takvi ponderi temelje na procjenama trajanja imovine i obveza svih vremenskih zona. Trajanje je mjera postotne procjene ekonomske vrijednosti pozicije do koje će doći pod uvjetom male promjene u razini kamatnih stopa.13 Ono odražava vrijeme i veličinu novčanih tokova do kojih dolazi prije ugovornog dospijeća instrumenta. Općenito uzevši, što je duži rok dospijeća ili sljedeći datum promjene kamatne stope 13 U svom najjednostavnijem obliku, trajanje mjeri promjene ekonomske vrijednosti koje proizlaze iz postotne promjene kamatnih stopa pod pojednostavljujućim pretpostavkama da su promjene vrijednosti proporcionalne promjenama u razini kamatnih stopa i da je vrijeme plaćanja fiksno. Obično se koriste dvije važne izmjene jednostavnog trajanja koje stavljaju van snage jednu ili obje te pretpostavke. U prvom se slučaju radi o takozvanom modificiranom trajanju.

instrumenta i što su manji iznosi plaćanja koja se vrše prije dospijeća (npr. isplate kupona), to će biti duže trajanje (u apsolutnoj vrijednosti). Duže trajanje podrazumijeva da će određena promjena u razini kamatnih stopa imati veći učinak na ekonomsku vrijednost.

9. Ponderi koji se temelje na trajanju mogu se koristiti u kombinaciji s vremenom dospijeća/promjene kamatne stope kako bi se dobila grupa procjena promjene u ekonomskoj vrijednosti banke do koje bi došlo pod uvjetom određene promjene u razini tržišnih kamatnih stopa. Konkretno, "prosječno" trajanje se pretpostavlja za pozicije koje se nalaze u svim vremenskim zonama. Prosječna trajanja zatim se množe s pretpostavljenom promjenom kamatnih stopa radi dobivanja pondera za svaku vremensku zonu. U pojedinim slučajevima, različiti ponderi se koriste za različite pozicije unutar pojedine vremenske zone, odražavajući velike razlike kuponskih stopa i dospijeća (npr. jedan ponder za imovinu i jedan za obveze). Ponekad se također različite promjene kamatnih stopa koriste za različite vremenske zone, općenito radi odražavanja razlika u volatilnosti kamatnih stopa na krivulji prinosa. Ponderirani jazovi vremenskih zona se agregiraju radi dobivanja procjene promjene ekonomske vrijednosti banke koja bi proizlazila iz pretpostavljenih promjena kamatnih stopa.

10. S druge strane, institucija bi mogla procijeniti učinak promjene tržišnih kamatnih stopa izračunom točnog trajanja svake imovine, obveze i izvanbilančne pozicije te zatim izvesti neto poziciju banke na temelju tih točnijih mjera, umjesto primjene pondera procijenjenog prosječnog trajanja na sve pozicije unutar određene vremenske zone. Time se eliminiraju moguće greške koje se javljaju prilikom agregacije pozicija/novčanih tokova. Postoji i još jedna mogućnost prema kojoj se mogu izraditi ponderi rizika za svaku vremensku zonu na temelju stvarnih postotnih promjena tržišnih vrijednosti hipotetskih instrumenata koje bi proizlazile iz određenog scenarija promjenjivih tržišnih stopa. Taj pristup, koji se ponekad naziva efektivnim trajanjem, mogao bi bolje obuhvatiti nelinearnost cjenovnih kretanja koja proizlaze iz značajnih promjena tržišnih kamatnih stopa čime bi se izbjeglo značajno ograničenje trajanja.

11. Procjene koje se dobivaju na temelju pristupa standardnog trajanja mogu bankama koje nisu previše složene pružiti prihvatljivu aproksimaciju izloženosti banke promjenama ekonomske vrijednosti. Takve se procjene, međutim, općenito temelje na samo jednom obliku izloženosti kamatnom riziku i to riziku ročne neusklađenosti. Stoga one ne mogu odražavati kamatni rizik koji proizlazi iz, primjerice, promjena u odnosima između kamatnih stopa unutar jedne vremenske zone (rizik osnovice). Budući da se takvi pristupi obično koriste prosječnim trajanjem za svaku vremensku zonu, procjene ne odražavaju razlike u stvarnoj osjetljivosti pozicija koja proizlazi iz razlika u kuponskim stopama i vremenu plaćanja. I konačno, pojednostavljujuće pretpostavke na kojima se temelji izračun standardnog trajanja mogu implicirati neadekvatan obuhvat rizika opcija.

Modificirano trajanje, što je standardno trajanje podijeljeno s 1 + r, gdje r predstavlja razinu tržišnih kamatnih stopa, je elastičnost. Kao takvo, ono odražava postotnu promjenu ekonomske vrijednosti instrumenta za danu postotnu promjenu u 1 + r. Kao i u slučaju jednostavnog trajanja, ono pretpostavlja linearni odnos između postotnih promjena vrijednosti i postotnih promjena kamatnih stopa. Drugi oblik trajanja napušta ovu pretpostavku, kao i pretpostavku o fiksnom vremenu plaćanja. Efektivno trajanje je postotna promjena cijene relevantnog instrumenta za promjenu prinosa od jednog baznog boda.

B. Simulacijski pristupi 12. Mnoge banke (posebice one koje se koriste složenim financijskim instrumentima ili koje inače imaju složene profile rizičnosti) se koriste složenijim sustavima za mjerenje kamatnog rizika od onih koji se temelje na jednostavnom vremenu dospijeća/promjeni kamatne stope. Te tehnike simulacije obično uključuju detaljne procjene mogućih učinaka promjena kamatnih stopa na zaradu i ekonomsku vrijednost simulacijom budućeg kretanja kamatnih stopa i njihovog učinka na novčane tokove.

13. U određenom smislu, tehnike simulacije mogu se smatrati produžetkom i dorađivanjem jednostavne analize koja se temelji na vremenu dospijeća/promjeni kamatne stope. Međutim, simulacijski pristupi obično obuhvaćaju detaljniju raščlambu različitih kategorija bilančnih i izvanbilančnih pozicija, tako da se mogu uključiti konkretne pretpostavke o plaćanjima kamata i glavnice i nekamatnom prihodu i rashodu koji proizlaze iz svake vrste pozicija. Tehnike simulacije mogu također uključivati raznovrsnije i suptilnije promjene u kamatnom okruženju, od promjena u nagibu i obliku krivulje prinosa to scenarija kamatnih stopa koji se dobivaju simulacijama Monte Carlo.

1. Statička simulacija 14. U statičkim simulacijama procjenjuju se novčani tokovi koji proizlaze samo iz tekućih bilančnih i izvanbilančnih pozicija banke. Za procjenu izloženosti zarade, vrše se simulacije kojima se procjenjuju novčani tokovi i rezultirajući tokovi zarade tijekom određenog razdoblja na temelju jednog ili više pretpostavljenih scenarija kamatnog rizika. Obično, iako ne i uvijek, te simulacije podrazumijevaju relativno izravne pomake ili nagibe krivulja prinosa ili promjene marže između različitih kamatnih stopa. Kad se vrši simulacija rezultirajućih novčanih tokova tijekom cijelog očekivanog vijeka trajanja udjela banka i kad se oni diskontiraju nazad na njihove sadašnje vrijednosti, može se izračunati procjena promjene ekonomske vrijednosti banke.14

2. Dinamička simulacija 15. U pristupu dinamičke simulacije, simulacija obuhvaća detaljnije pretpostavke o budućem toku kamatnih stopa i očekivanim promjenama u poslovnoj aktivnosti banke tijekom tog vremena. Na primjer, simulacija može uključivati pretpostavke o strategiji banke vezano uz promjenu administrativnih kamatnih stopa (za, primjerice, štedne depozite), ponašanju klijenata banke (npr. povlačenje depozita po viđenju i štednih depozita), i/ili o budućem tijeku poslovanja (novi krediti ili ostale transakcije) s kojim će se banka susresti. Takve simulacije se koriste navedenim pretpostavkama o budućim aktivnostima i strategijama ponovnog ulaganja radi projiciranja očekivanih novčanih tokova i procjene rezultata dinamičke zarade i ekonomske vrijednosti. Te naprednije tehnike omogućavaju dinamičko međudjelovanje platnih tokova i kamatnih stopa i bolje obuhvaćaju učinak ugrađenih ili izričitih opcija.

16. Kao i u slučaju ostalih pristupa, korisnost tehnika mjerenja kamatnog rizika koje se temelje na simulaciji ovisi o valjanosti temeljnih pretpostavki i preciznosti temeljne metodologije. Rezultate složenih simulacija treba procjenjivati uglavnom u svjetlu valjanosti pretpostavki simulacije o budućim kamatnim stopama i ponašanju banaka i njenih klijenata.

14 Analiza trajanja koja je opisana u prethodnom odjeljku može se smatrati vrlo jednostavnim oblikom statičke simulacije.

Jedno od glavnih pitanja koja se javljaju jest problem da bi te simulacije mogle postati "crne kutije" koje daju lažnu sigurnost u smislu točnosti procjena.

C. Dodatna pitanja 17. Jedan od najtežih zadataka prilikom mjerenja kamatnog rizika je pitanje kako riješiti problem onih pozicija čije se biheviorističko dospijeće razlikuje od ugovornog dospijeća (ili koje nemaju navedeno ugovorno dospijeće). Na strani imovine bilance stanja, takve pozicije mogu uključivati hipotekarne kredite i vrijednosne papire povezane s hipotekarnim kreditima kod kojih postoji mogućnost prijevremene otplate. U pojedinim zemljama, zajmoprimci imaju mogućnost prijevremene otplate svojih hipotekarnih kredita uz male ili nikakve sankcije, što stvara nesigurnost o vremenu novčanih tokova povezanih s tim instrumentima. Iako uvijek postoji određena volatilnost vezano uz prijevremenu otplatu zbog demografskih faktora (poput smrti, razvoda ili selidbe zbog posla) i makroekonomskih uvjeta, nesigurnost koja je vezana uz prijevremene otplate najvećim dijelom proizlazi iz reakcije zajmoprimaca na kretanje kamatnih stopa. Općenito uzevši, smanjenje kamatnih stopa dovodi do povećane razine prijevremene otplate budući da zajmoprimci imaju mogućnost refinanciranja svojih kredita, što ima za posljedicu manji prinos. Nasuprot tome, kod neočekivanog povećanja kamatnih stopa, stope prijevremene otplate se obično smanjuju, tako da banka ima veći obujam od očekivanog hipotekarnih kredita koji se otplaćuju uz kamatnu stopu ispod tržišne.

18. Na strani obveza takve pozicije uključuju takozvane depozite bez dospijeća poput depozita po viđenju i štednih depozita, koje deponenti mogu povlačiti po želji, često bez sankcija. Postupanje s takvim depozitima dalje se komplicira činjenicom da stope koje deponenti primaju često nisu u uskoj korelaciji s promjenama opće razine tržišnih kamatnih stopa. Štoviše, banke mogu i to i čine, upravljati kamatnim stopama na računima posebno u svrhu upravljanja obujmom zadržanih depozita.

19. Postupanje s pozicijama s ugrađenim opcijama je pitanje od posebnog interesa prilikom mjerenja izloženosti tekuće zarade i ekonomske vrijednosti promjenama kamatne stope. To se pitanje javlja u cijelom spektru pristupa mjerenju kamatnog rizika, od jednostavne analize jaza do najsloženijih tehnika simulacije. U okviru vremena dospijeća/promjene kamatne stope, banke obično donose pretpostavke o vjerojatnom vremenu uplata i povlačenja s tih pozicija i u skladu s time raspoređuju salda u vremenske zone. Na primjer, može se pretpostaviti da će određeni postotak hipotekarnih kredita na 30 godina biti prijevremeno otplaćen. Stoga se veliki dio salda hipotekarnih kredita koji bi bili raspoređeni u vremensku zonu s instrumentima na 30 godina raspoređuje u vremenske zone ranijeg dospijeća. U okviru simulacije je moguće koristiti se složenijim biheviorističkim pretpostavkama, kao što je upotreba modela promjene kamatne stope usklađenih s opcijama za bolju procjenu vremena i veličine novčanih tokova u različitim kamatnim okruženjima. Simulacije mogu isto tako uključivati pretpostavke banke o njenom vjerojatnom budućem postupanju s administrativnim kamatnim stopama na depozite bez dospijeća.

20. Kao i u slučaju drugih elemenata mjerenja kamatnog rizika, kvaliteta procjena izloženosti kamatnom riziku ovisi o kvaliteti pretpostavki o budućim novčanim tokovima pozicija s neizvjesnim dospijećem. Za smjernice vezano uz te pozicije, banke se obično koriste prošlim ponašanjem takvih pozicija. Na primjer, ekonometrička ili statistička analiza se može koristiti za analizu ponašanja udjela banke kao odgovor na prošla kretanja kamatnih stopa. Takva analiza je posebno korisna za procjenu vjerojatnog ponašanja depozita bez dospijeća na koje mogu utjecati čimbenici koji su specifični za banku, kao što je na primjer priroda klijenata banke i lokalni ili regionalni tržišni uvjeti. Banke se isto tako mogu koristiti statističkim

modelima prijevremene otplate, što podrazumijeva modele koje interno izrađuje banka i modele koji se kupuju na tržištu, radi kreiranja očekivanja o novčanim tokovima koji su povezani s hipotekarnim kreditima. I konačno, input rukovodstva i poslovnih jedinica banke može igrati važnu ulogu, budući da oni mogu imati saznanja o planiranim promjenama poslovne strategije ili strategije promjene kamatnih stopa koje bi mogle utjecati na ponašanje budućih novčanih tokova pozicija s neizvjesnim dospijećem.

Prilog 2.

Praćenje kamatnog rizika od strane tijela nadležnih za nadzor 1. Ovaj Prilog pruža kratki pregled nekih od čimbenika koje bi tijela nadležna za nadzor trebala razmotriti prilikom dobivanja i analiziranja podataka o izloženostima kamatnom riziku pojedinih banaka. Kao što se navodi u odjeljku VII., tijela nadležna za nadzor trebaju dobiti informacije koje su dovoljne za procjenu izloženosti banaka kamatnom riziku na pravovremeni način. Takve informacije se mogu dobiti izravnim nadzorom, redovitim izvješćima banaka ili na neki drugi način.

2. Iako se informacije koje tijela za nadzor dobivaju međusobno razlikuju, jedan od pristupa koji se može usvojiti temelji se na izvještajnom okviru koji prikuplja informacije o pozicijama banke prema preostalom dospijeću ili vremenu do sljedeće promjene kamatne stope. Prema tom pristupu, banka vrši kategorizaciju svoje kamatno osjetljive imovine, obveza i izvanbilančnih stavaka u niz vremenskih zona s promjenom kamatne stope ili kategorija dospijeća. U dva naredna odjeljka obrađuju se pitanja koja supervizor mora uzeti u obzir prilikom utvrđivanja broja vremenskih zona i grupiranja pozicija u izvještajnom okviru. Zadnji odjeljak ovog priloga opisuje određene opće pristupe koje bi supervizori mogli razmotriti prilikom analize informacija koje se dobivaju putem tog izvještajnog okvira.

A. Vremenske zone 3. Ako se koristi izvještajni okvir u kojem se informacije prikupljaju na temelju vremena do sljedeće promjene kamatne stope, broj i konkretne kategorije odabranih vremenskih zona moraju biti dovoljni kako bi supervizorima pružili opravdan temelj za identifikaciju potencijalno značajnih ročnih neusklađenosti. Međutim, te se zone mogu značajno razlikovati od države do države, kako u broju tako i u opsegu, ovisno o praksama kreditiranja i ulaganja i iskustvima banke na pojedinim tržištima.

4. Korisnost nadzorne analize u velikoj mjeri ovisi o preciznosti kojom se dospijeća pozicija i novčanih tokova evidentiraju u sustav. Prilikom analize osjetljivosti kamatnih stopa, nije dovoljno znati kad instrument dospijeva. Kritičan je faktor u stvari kad dolazi do promjene kamatne stope instrumenta. Stoga je naglasak ovog odjeljka na promjeni kamatne stope a ne na dospijeću. U slučaju novčanih tokova čija je promjena kamatne stope jasna, najprecizniji pristup je korištenje točnog datuma promjene kamatne stope. Svako agregiranje pozicija/novčanih tokova u vremenske zone ili razdoblja nužno podrazumijeva gubitak informacija i niži stupanj preciznosti. Iz tog razloga, broj vremenskih zona u okviru ljestvice promjene kamatnih stopa uvijek odražava odluku u pogledu potrebne razine preciznosti i troška potrebe za većom preciznošću. Tijela nadležna za nadzor mogla bi se koristiti ljestvicom promjene kamatne stope iz standardiziranog pristupa Dopuna i izmjena tržišnog rizika kao polazišnom točkom za izradu okvira za izvješćivanje koji ispunjava njihove konkretne potrebe. Jasno je da supervizori mogu izmijeniti tu raščlambu na općenit ili na specifičan način za banke kad priroda poslovnih aktivnosti opravdava različit oblik izvješćivanja.

B. Stavke 5. Kao i u slučaju vremenskih zona, supervizori mogu na različite načine vršiti raščlambu imovine i obveza. Sustav izvješćivanja treba uključivati informacije za svu kamatno osjetljivu

imovinu, obveze i izvanbilančne pozicije te mora isto tako identificirati salda po konkretnim vrstama instrumenata, kad ti instrumenti imaju ili bi mogli imati značajno različite karakteristike novčanog toka. Posebnu pažnju treba posvetiti stavkama čije se biheviorističke promjene kamatnih stopa razlikuju od ugovornih dospijeća, poput štednih depozita i, u pojedinim zemljama, instrumenata povezanih sa hipotekarnim kreditima. Detaljnije informacije o tim pitanjima daju se u Prilogu 1. Ako je obujam tih pozicija značajan, o tim je pozicijama potrebno odmah podnijeti izvješće kako bi se omogućila procjena temeljnog rizika opcija u strukturi bilance banke.

6. Analiza kamatnog rizika može biti otežana ako se banka bavi aktivnostima trgovanja. Kao općenito pravilo, za svaki sustav mjerenja je poželjno uključivanje izloženosti kamatnom riziku koji proizlaze iz punog opsega aktivnosti banke, uključujući aktivnosti trgovanja i aktivnosti koje nisu aktivnosti trgovanja. To ne sprječava korištenje različitih sustava mjerenja i pristupe upravljanju rizicima za različite aktivnosti; međutim, rukovodstvo mora imati cjelovit pregled nad kamatnim rizikom svih proizvoda i poslovnih linija. Supervizori mogu dopustiti bankama koje upravljaju svojim izloženostima kamatnom riziku na integriranoj osnovi agregiranje pozicija trgovanja i pozicija koje nisu pozicije trgovanja u cjelokupnom okviru izvješćivanja. Međutim, važno je voditi računa o činjenici da se u različitim zemljama mogu za knjigu trgovanja i tradicionalnu knjigu banke koristiti različita računovodstvena pravila. Pod tim računovodstvenim pravilima, gubici u knjizi trgovanja ne moraju se uvijek prebijati s pomoću dobiti u knjizi banke ako ona nije realizirana. Nadalje, za razliku od knjige banke, sastav portfelja trgovanja značajno se mijenja iz tjedna u tjedan, ili čak od dana do dana budući da se njime upravlja zasebno i u skladu s različitim (kraćim) vremenskim intervalom rizika od onog u knjizi banke. To znači da zaštita koja je prisutna na određeni dan može nestati nekoliko dana kasnije. Supervizori su stoga dužni preispitati prakse upravljanja rizicima i sustave informiranja u bankama koje se u značajnoj mjeri bave aktivnostima trgovanja i dobiti informacije koje su potrebne za osiguranje pravilnog upravljanja i kontrole kamatnog rizika u aktivnostima trgovanja i aktivnostima koje nisu aktivnosti trgovanja.

C. Nadzorna analiza 7. Izvještajni okvir koji se temelji na nadzornoj analizi može pružiti supervizorima fleksibilni alat za analizu kamatnog rizika. Supervizori se mogu koristiti tim temeljnim informacijama za provođenje vlastitih procjena izloženosti banke i profila rizičnosti banke.

8. Takve procjene mogu osigurati uvid u izloženost institucije na paralelne pomake ili na izravnavanje, nagibe ili inverziju krivulje prinosa uslijed promjena kamata različitih veličina bilo na temelju statističkih vjerojatnosti ili analize najgoreg slučaja. Za banke sa značajnim izloženostima u stranim valutama, može biti korisna analiza kojom se istražuju različite pretpostavke vezano uz korelacije između kamatnih stopa u različitim valutama. Što se tiče instrumenata s biheviorističkim dospijećem, supervizori mogu vršiti procjenu pretpostavki koje se razlikuju od onih kojima se koristi institucija.

9. Težište kvantitativne analize supervizora može ležati u učinku promjena kamatnih stopa bilo na tekuću zaradu ili na ekonomsku vrijednost portfelja banke. U njihovoj analizi mogu biti korisne informacije o prosječnom prinosu na imovinu i obveze u svakoj vremenskoj zoni i supervizori mogu prikupljati te informacije uz one koje se odnose na same pozicije.

10. Ovisno o njihovom ukupnom pristupu, supervizori mogu vršiti svoju analizu kamatnog rizika na temelju pojedinačnih slučaja ili u okviru šireg sustava koji teži identifikaciji netipičnih banaka s očigledno prekomjernim preuzimanjem rizika.

11. Vršenjem procjene kamatnog rizika uz pomoć predloženog okvira, supervizori mogu dobiti bolji uvid u profil rizičnosti institucije nego pomoću sustava izvješćivanja koji reducira kompleksnost kamatnog rizika na jedan broj. Na taj se način supervizori mogu bolje upoznati s osjetljivošću mjera rizika na promjene temeljnih pretpostavki a postupak ocjene može dati onoliko spoznaja koliko i sam kvantitativni rezultat.

12. Bez obzira na razmjer vlastite neovisne kvantitativne analize supervizora, vlastita mjera kamatnog rizika banke, bilo da se iskazuje kao dio temeljnog sustava nadzornog izvješćivanja ili da se prikazuje kao dio pojedinačne procjene upravljanja rizikom banke, je važan čimbenik u nadzornom postupku. Preispitivanje rezultata internog modela banke može biti vrlo informativno no ono isto tako može biti i težak postupak s obzirom na mnoštvo različitih pretpostavki i tehnika modeliranja koje se moraju učiniti transparentnim za supervizore. Kako bi bile što korisnije, primljene informacije trebaju ukazivati na doprinos glavnih elemenata portfelja banke profilu rizičnosti pod različitim pretpostavkama vezano uz promjene kamatnih stopa i odgovor tržišta. I konačno, svaku kvantitativnu analizu treba dopuniti pregledom internih izvješća rukovodstva radi boljeg spoznavanja ocjene i upravljanja rizicima rukovodstva, njegovih metoda za mjerenje izloženosti i čimbenika koji se ne odražavaju u informacijama koje se dostavljaju putem ograničenog izvješćivanja supervizora.

Prilog 3. Standardni kamatni šok

1. Kako bi se supervizorima u institucijama olakšalo praćenje izloženostima kamatnom riziku, banke su dužne osigurati rezultate svojih internih sustava mjerenja, izraženih u smislu promjena ekonomske vrijednosti u odnosu na kapital, pomoću standardnog kamatnog šoka. U ovom prilogu opisuju se tehničke pojedinosti vezano uz odabir standardnog kamatnog šoka. Pri izboru šoka, koristila su se sljedeća vodeća načela:

• kamatni šok mora odražavati prilično neobično i stresno kamatno okruženje;

• veličina kamatnog šoka mora biti dovoljno značajna kako bi u imovini i obvezama banke mogla obuhvatiti učinke ugrađenih opcija i konveksnosti radi otkrivanja temeljnog rizika;

• kamatni šok mora biti izravan i praktičan za primjenu te mora biti u mogućnosti prihvatiti različite pristupe koje leže u modelima simulacije kretanja jedinstvene stope (single-rate-path) i statističke modele rizične vrijednosti (value-at-risk) za pozicije u knjizi banke;

• temeljna metodologija treba osigurati relevantne šokove za izloženosti valuta država članica skupine G-10 i značajne izloženosti valuta država koje nisu članice skupine G-10; i

• treba biti moguće prilagoditi temeljnu metodologiju za supervizore onih država koje nisu članice skupine G-10 a koji žele implementirati taj pristup u vlastitim državama.

2. U okviru tih načela, predloženi kamatni šok trebaju u načelu utvrđivati banke, na temelju sljedećeg:

• za izloženosti u valutama država članica skupine G-10, bilo:

(a) paralelnog pozitivnog i negativnog kamatnog šoka od 200 baznih bodova; ili

(b) 1. i 99. postotka opaženih promjena kamatnih stopa pomoću razdoblja držanja od godinu dana (240 radnih dana) i najmanje pet godina promatranja;

• za izloženosti u valutama država koje nisu članice skupine G-10, bilo:

(a) paralelnog kamatnog šoka koji je u osnovi u skladu s 1. i 99. postotkom opaženih promjena kamatnih stopa korištenjem razdoblja držanja od jedne godine (240 radnih dana) i najmanje pet godina promatranja dotične valute države koja nije članica skupine G-10; ili

(b) 1. i 99. postotka opaženih promjena kamatnih stopa korištenjem razdoblja držanja od godinu dana (240 radnih dana) i najmanje pet godina promatranja.

3. Prilikom razmatranja mogućih kamatnih šokova, analizirane su povijesne promjene kamatnih stopa među državama članicama skupine G-10. Jednogodišnje razdoblje držanja (240 radnih dana) odabrano je iz praktičnih razloga te s obzirom na činjenicu da unutar razdoblja od godinu dana većina institucija ima mogućnost restrukturiranja ili zaštite svojih pozicija radi ublažavanja daljnjih gubitaka ukoliko se pokaže da su kamatne stope izrazito volatilne. Za petogodišnje promatranje promjena kamatnih stopa potrebno je najmanje šest godina povijesnih podataka kako bi se izračunale razlike u kamatnim stopama za razdoblje držanja od godinu dana na kontinuiranoj osnovi (rolling basis). Na primjer, prvo opažanje od prije pet godina uzima u obzir kamatno okruženje prije šest godina kako bi se izračunala prva promjena kamatnih stopa.

4. Razdoblje petogodišnjeg povijesnog promatranja (šest godina podataka) smatra se dovoljno dugim za obuhvaćanje recentnijih i relevantnih ciklusa kamatnih stopa. Čini se da to vremensko razdoblje također daje prihvatljivu i savladivu skupinu podataka za institucije koje žele uključiti takve podatke u njihove modele rizične vrijednosti koji se temelje na statističkim podacima ili u vlastite ocjene prikladnog paralelnog kamatnog šoka za valute država koje nisu članice skupine G-10. Pri definiranju neuobičajenih i stresnih scenarija, kao primjereni su uzeti kamatni šokovi veličine za koju se ne očekuje da će biti premašena s 99 postotnim intervalom pouzdanosti.

5. U ocjenjivanju podataka za šokove za valute država članica skupine G-10, kretanja kamatnih stopa na 1. i 99. postotku bila su približno slična u većini valuta, posebice u slučaju dužih dospijeća. Čini se da pozitivni i negativni kamatni šok od 200 baznih bodova na adekvatan način pokriva volatilnosti u valutama država članica skupine G-10. Primjerenost predloženog šoka je potrebno kontinuirano pratiti i ponovno kalibrirati ukoliko dođe do značajnog pomaka u kamatnom okruženju. Važno je napomenuti da kalibracijom paralelnog šoka kako bi se postigla njegova približna usklađenost sa šokovima koji bi bili korišteni pomoću naprednijih, statističkih pristupa na temelju standardnih parametara (99 postotni interval pouzdanosti, razdoblje držanja od godinu dana, pet godina promatranja), ovaj pristup ne isključuje korištenje inovativnijih sustava za mjerenje rizika. On također omogućuje institucijama da same koriste te parametre za izračun primjerenih šokova u slučaju kad imaju značajne izloženosti u valutama država koje nisu članice skupine G-10 i supervizorima na tržištima u nastajanju i ostalim državama koje nisu članice skupine G-10 u izvođenju jednostavnih šokova koji su primjereni za njihove vlastite zemlje.

6. Do sada su se analize temeljile na prešutnoj pretpostavci da su banke izložene kamatnom riziku samo u vlastitoj valuti. Međutim, mnoge banke su izložene kamatnom riziku u više valuta. U takvim slučajevima banke moraju provoditi sličnu analizu za svaku valutu koja čini 5 ili više posto imovine ili obveza u knjizi banke, pomoću kamatnog šoka koji se izračunava prema jednoj od prethodno opisanih metodologija. Kako bi se osiguralo potpuno pokriće knjige banke, preostale izloženosti je potrebno agregirati i podvrgnuti šoku od 200 baznih bodova.

7. Nedostatak relativne jednostavnosti paralelnog kamatnog šoka od 200 baznih bodova leži u zanemarivanju izloženosti koje se mogu otkriti pomoću scenarija koji uključuju zaokret krivulje prinosa, inverziju i ostale relevantne scenarije. Takvi alternativni scenariji neophodna su komponenta cjelokupnog upravljanja kamatnim rizikom, kao što je navedeno u ovom dokumentu. Supervizori i nadalje očekuju od institucija da provode višestruke scenarije u ocjenjivanju njihovog kamatnog rizika u skladu s razinom i prirodom rizika kojeg preuzimaju.

8. Iako bi bolje iznijansiran kamatni scenarij mogao izvući na površinu određene karakteristike temeljnog rizika, za postizanje skromnijih ciljeva supervizora prilikom identifikacije institucija sa značajnim razinama kamatnog rizika, jednostavan paralelni šok je dostatan. Taj pristup također uzima u obzir mogućnost lažne preciznosti uslijed neprimjerene pažnje koja se posvećuje sitnim pojedinostima jednog aspekta sustava mjerenja a bez uzimanja u obzir činjenice da su pretpostavke koje se koriste za pojedine kategorije imovine i obveza, poput depozita po viđenju i štednih depozita (core deposits), po definiciji izravne i prosudbene. Takvi prosudbeni aspekti modela kamatnog rizika često uvjetuju rezultirajuću mjeru rizika i zaključak koji se odnosi na rizik, bez obzira na razinu pažnje koja je posvećena ostalim aspektima mjere rizika.

Prilog 4. Primjer standardiziranog okvira

1. Ovaj prilog sadrži primjer kojim se navodi metodologija i postupak izračuna u jednoj inačici standardiziranog okvira. Ostale metodologije i postupci izračuna bi se mogle jednako tako primijeniti u ovom kontekstu, ovisno o okolnostima dotične banke. Takav okvir namijenjen je samo izvješćivanju u nadzorne svrhe i nije mu svrha predstavljanje primjerenog okvira za interno upravljanje rizicima.

A. Metodologija 2. Pozicije bilance stanja banke uvrštavaju se u pristup dospijeća u skladu sa sljedećim načelima:

(a) sva imovina i obveze iz knjige banke i sve izvanbilančne stavke iz knjige banke koje su osjetljive na promjene kamatnih stopa (uključujući sve kamatne derivate) uvrštavaju se u ljestvicu dospijeća koja se sastoji od određenog broja vremenskih zona koje su dovoljno velike da mogu obuhvatiti prirodu kamatnog rizika na domaćem bankovnom tržištu. U prilogu 2. govori se o pitanjima koja se odnose na izbor primjerenih vremenskih zona. Za svaku valutu koja čini 5 ili više posto imovine ili obveza u knjizi banke potrebno je koristiti zasebne ljestvice dospijeća;

(b) za bilančne stavke uzima se njihova knjigovodstvena vrijednost;

(c) instrumenti s fiksnom kamatnom stopom raspoređuju se prema preostalom vremenu do dospijeća a instrumenti s promjenjivom kamatnom stopom raspoređuju se prema preostalom vremenu do sljedeće promjene kamatne stope;

(d) izloženosti koje stvaraju praktične probleme u obradi s obzirom na njihov velik broj i relativno malen pojedinačni iznos (npr. krediti s obročnim plaćanjem ili hipotekarni krediti) mogu se raspoređivati na temelju statistički podržanih metoda procjene;

(e) depoziti po viđenju i štedni depoziti (core deposits) uvrštavaju se u skladu s pretpostavljenim dospijećem koje nije duže od pet godina;

(f) domaći supervizori dužni su osigurati smjernice o načinu na koji se ostale stavke s biheviorističkim dospijećem ili promjenom kamatne stope koje se razlikuju od ugovornog dospijeća ili promjene kamatne stope uvrštavaju u strukturu vremenske zone;

(g) derivati se pretvaraju u pozicije u relevantnom temeljnom instrumentu. Iznosi koji se uzimaju u obzir su iznos glavnice temeljnog instrumenta ili nominalni iznos temeljnog instrumenta;

(h) s ročnim i terminskim ugovorima, uključujući prodani kamatni forvard (forward rate agreement - FRA) postupa se kao s kombinacijom duge i kratke pozicije. Dospijeće ročnog ugovora ili prodanog kamatnog forvarda je razdoblje do isporuke ili izvršenja ugovora i, gdje je to primjenjivo, dospijeća temeljnog instrumenta. Na primjer, duga pozicija tromjesečne lipanjske kamatne ročnice (dogovorene u travnju) iskazuje se kao duga pozicija s dospijećem od pet mjeseci i kratka pozicija s dospijećem od dva mjeseca;

(i) s kamatnim ugovorima o razmjeni postupa se kao s dvije nominalne pozicije s relevantnim dospijećima. Na primjer, s kamatnim ugovorom o razmjeni u okviru kojeg banka dobiva promjenjivu kamatu a plaća fiksnu kamatu postupa se kao s dugom pozicijom s promjenjivom

kamatom čije je dospijeće jednako razdoblju do sljedećeg utvrđivanja kamatne stope i kratkom pozicijom s fiksnom kamatnom stopom čije je dospijeće jednako preostalom vremenu do dospijeća kamatnog ugovora o razmjeni. Zasebni dijelovi međuvalutnih ugovora o razmjeni (cross-currency swaps) obrađuju se u relevantnim ljestvicama dospijeća vezano uz predmetne valute;

(j) opcije se uzimaju u obzir u skladu s iznosom delta ekvivalenta temeljnog instrumenta ili nominalnog iznosa temeljnog instrumenta.

B. Postupak izračuna 3. Postupak izračuna sastoji se od pet koraka.

(a) Prvi se korak sastoji od prebijanja dugih i kratkih pozicija u svim vremenskim zonama, kako bi se dobila jedinstvena kratka ili duga pozicija za svaku vremensku zonu.

(b) Drugi korak sastoji se od ponderiranja dobivenih kratkih i dugih pozicija pomoću faktora koji je izrađen za odražavanje osjetljivosti pozicija u različitim vremenskim zonama na pretpostavljene promjene kamatnih stopa. Skupina faktora za ponderiranje za svaku vremensku zonu navodi se u niže prikazanoj Tablici 1. Ti se faktori temelje na pretpostavljenom paralelnom pomaku od 200 baznih bodova kroz cijeli niz vremenskog spektra i na zamjenskoj vrijednosti modificiranog trajanja pozicija smještenih u sredinu svake vremenske zone s prinosom od 5%.

(c) Treći korak sastoji se od zbrajanja dobivenih ponderiranih pozicija, prebijanjem dugih i kratkih pozicija, te dobivanjem neto kratkih i neto dugih ponderiranih pozicija u knjizi banke u određenoj valuti.

(d) Četvrti korak sastoji se od izračunavanja ponderirane pozicije cijele knjige banke zbrajanjem neto kratkih i dugih ponderiranih pozicija izračunatih za različite valute.

(e) Peti korak sastoji se od povezivanja ponderirane pozicije cijele knjige banke s kapitalom.

Tablica 1

Faktori ponderiranja po vremenskoj zoni (drugi korak u postupku izračuna)

Vremenska zona Sredina vremenske zone

Zamjenska vrijednost

modificiranog trajanja

Pretpostavljena promjena prinosa

Faktor ponderiranja

Do 1 mjesec 0,5 mjeseci 0,04 godina 200 baznih bodova 0.08%

1 do 3 mjeseca 2 mjeseca 0,16 godina 200 baznih bodova 0,32%

3 do 6 mjeseci 4,5 mjeseci 0,36 godina 200 baznih bodova 0,72%

6 do 12 mjeseci 9 mjeseci 0,71 godina 200 baznih bodova 1,43%

1 do 2 godine 1,5 godina 1,38 godina 200 baznih bodova 2,77%

2 do 3 godine 2,5 godina 2,25 godina 200 baznih bodova 4,49%

3 do 4 godine 3,5 godina 3,07 godina 200 baznih bodova 6,14%

4 do 5 godina 4,5 godina 3,85 godina 200 baznih bodova 7,71%

5 do 7 godina 6 godina 5,08 godina 200 baznih bodova 10,15%

7 do 10 godina 8,5 godina 6,63 godina 200 baznih bodova 13,26%

10 do 15 godina 12,5 godina 8,92 godina 200 baznih bodova 17,84%

15 do 20 godina 17,5 godina 11,21 godina 200 baznih bodova 22,43%

Iznad 20 godina 22,5 godina 13,01 godina 200 baznih bodova 26,03%