UVOD

Fizikalna terapija se kao pojam može definirati na više načina, ali najčešće se

koristi kao termin koji obuhvaća sve postupke primjene fizikalnih agensa u

prevenciji, liječenju i rehabilitaciji bolesnika. Ona je nezaobilazna i nezamjenjiva

u liječenju i rehabilitaciji osoba s ozljedama sustava za kretanje bilo da se provodi

odmah nakon ozljede, kao način liječenja bilo da se primjenjuje kao

rehabilitacijski postupak nakon imobilizacije ili kirurškog liječenja.

Fractura podlaktice - je udružena ozljeda mekih tkiva ekstremiteta i prekid

kontinuiteta kosti koji nastaje djelovanjem vanjske sile, koja je dovoljno jaka da

nadjača fiziološku razinu elastičnosti kosti.

Snažna mehanička sila koja uzrokuje traumatski prijelom javlja se kod pada s

visine, tijekom prometnih nesreća, direktnog udarca, zlostavljanja djece i

ponavljanih sila koje uzrokuje stres frakture stopala, gležnja, potkoljenične kosti i

kuka. Spontana, ili patološka fraktura nastaje nakon djelovanja čak i slabe

mehaničke sile na oslabljenu kost raznim bolestima.

Cilj provođenja terapije je povećati mišićnu snagu, povećati pokretljivost zgloba,

održati dobru cirkulaciju, smanjiti edem (ako je prisutan) i bol.

1

1. ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA

1.1. Kosti

1.1.1. Kosti nadlaktice (humerus)

Najveća je kost gornjeg ekstremiteta (slika 1.) i pripada skupini dugih cjevastih

kostiju. Proksimalni kraj humerusa ima glavu, dva vrata, collum anatomicum et

collum chirurgicum, i veliku i malu izbočninu, tuberculum majus et minus. Distalni

kraj humerusa uključuje zglobni valjak, trochlea humeri, glavicu, capitulum humeri,

udubine za olekranon i koronoidni nastavak lakatne kosti i radijalnu udubinu.

Slika 1: Kosti nadlaktice

1.1.2. Kosti podlaktice (antebrachium)

Kosti podlaktice čine: lakatna i palčana kost (slika 2.) :

a) Lakatna kost, ulna, je kost koja stabilizira podlakticu, te je medijalna i najduža od

dvije kosti podlaktice. Masivnija je na proksimalnom kraju i specijalizirana je za

uzglobljenje sa humerusom proksimalno i sa glavom radiusa lateralno. Na distalnom

kraju ulne je malo povećanje-diskolika glava ulne, caput ulnae, s malim processusom

styloideusom ulnae. Ulna ne doseže zapešće, stoga ne sudjeluje u stvaranju

2

radiokarpalnog zgloba. Palčana kost, radius, je lateralna i kraća kost od dvije kosti

podlaktice. Njezin proksimalni kraj sastoji se od kratke glave (caput radii), vrata

(collum radii) i medijalno usmjerenje hrapavosti (tuberositas radii). Distalni kraj

radiusa je u principu četverostran kada se prereže transverzalno. Njegova medijalna

površina tvori konkavitet, incisuru ulnaris radii, u kojem je smještena glava ulnae.

Lateralna površina se izbočuje poput grebena, završavajući distalno kao processus

styloideus radii, za koji se hvataju sveze i tetiva brahioradijalnog mišića.

b) Palčana kost, radius, je lateralna i kraća kost od dvije kosti podlaktice.

Njezin proksimalni kraj sastoji se od kratke glave (caput radii), vrata (collum radii) i

medijalno usmjerenje hrapavosti (tuberositas radii). Njegova medijalna površina tvori

konkavitet, incisuru ulnaris radii, u kojem je smještena glava ulnae. Lateralna

površina se izbočuje poput grebena, završavajući distalno kao processus styloideus

radii, za koji se hvataju sveze i tetiva brahioradijalnog mišića. Radijalni stiloidni

nastavak je veći nego stiloidni nastavak ulne te se pruža distalnije.

Slika 2: Kosti podlaktice

3

1.1.3. Kosti šake (manus)

Kosti šake čine: 8 kostiju korijena šake, 5 kostiju u dlanu i 14 kostiju u prstima (slika 3.) :

a) 8 kostiju korijena šake (carpus): čunjasta kost (os scaphoideum), polumjesečasta

kost (os lunatum), trokutasta kost (os triquetrum), graškasta kost (os pisiforme),

trapezna kost (os trapezium), trapezioidna kost (os trapezoideum), glavičasta kost (os

capitum), kukasta kost (os hamatum).

b) 5 kostiju u dlanu (metacarpus): os metacarpale pollicis (digiti I.), ossa

metacarpalia (II. – V.)

c) 14 kostiju u prstima (digiti manus ili phalagnes): svi prsti osim palca su građeni od

tri članka (phalanx): proksimalni članak (phalanx proksimalis) -najduži, srednji članak

(phalanx medius) -kraći, distalni članak (phalanx distalis) -kraći, palac je građen od

samo dva članka -proksimalnog i distalnog.

Slika 3: Kosti šake

4

1.2. Zglobovi

Zglobovi ruke čine rameni, lakati i zglob šake.

1.2.1. Rameni zglob (articulatio humeri)

Rameni zglob (slika 4.) je najpokretljiviji kuglasti zglob u tijelu čovjeka zbog nesrazmjera

zglobnih tijela i obilne zglobne čahure. U tom zglobu su spojeni humerus i scapula.

konveksno zglobno tijelo je glava humerusa koja ima oblik polukugle, okrenute gore

i medijalno

konkavno zglobno tijelo je cavitas glenoidalis čija je vanjska strana hrskavice srasla

s čahurom zgloba, a unutarnja strana je glatka i povećava površinu konavnog

zglobnog tijela

pokreti u ramenom zglob su: abdukcija, adukcija, anterfleksija, retrofleksija,vanjska

i unutarnja rotacija.

Slika 4: Zglob ramenog obruča

1.2.2. Lakatni zglob (articulatio cubiti)

Lakatni zglob je složeni zglob jer se u njemu spajaju tri kosti. Tri zgloba povezana su

zajedničkom zglobnom čahurom i šupljine.

a) Articulatio humeroradialis

konveksno zglobno tijelo je trohlea humerusa

- svaka točka trohleje opisuje pri pokretu nepotpunu zavijenu liniju

- trohlea ima svoju brazdu vodilju

- osovina valjka ide koso, od lateralno gore, prema medijalno dolje

5

konkavno zglobno tijelo je incisura trochlearis na ulni

- uzdužni greben dijeli incizuru na dvije nejednake plohe

-greben je uložen u brazdu vodilju trohlee humersa

b) Articulatio humeroulnaris

konveksno zglobno tijelo je capitulum humerusa

konkavno zglobno tijelo je udubina na gornjoj strani caput radiusa

c) Articulatio radioulnaris proximalis

konveksna zglobna površina je circumferentio articularis radii

konkavna zglobna površina je incisura radialis na ulni

pokreti u lakatnom zglobu su: fleksija i ekstenzija podlaktice, supinacija i

pronacija

Žene i djeca imaju slabiju muskulaturu i manji olekranon, pa mogu ispružiti podlakticu i

preko nultog položaja (fiziološka hiperekstenzija). Pri fleksiji podlaktice ide malo

medijalno, a pri ekstenziji malo lateralno.

1.2.3. Zglobovi šake (articulationes manus)

Zglobovi šake čine: articulationes radiocarpea, articulationes mediocarpea, articulationes intercarpeae, articulationes ossis pisiformis (slika 5.):

a) Articulationes radiocarpea- radius je povezan sa os naviculare, lunatum i triquetru

konkavno zglobno tijelo

- distalni kraj radiusa i na njemu zglobna površina ( facies articlaris carpea radii)

- stiloidni nastavci radiusa i ulne

- zglobnu površinu čini i distalna strana zglobnog koluta

- radius je izravno povezan s os naviculare (scafoideum) i lateralnim dijelom os

lunatum

konveksno zglobno tijelo

- proksimalne površine os navikulare, lunatum i triquetrum

6

b) Articulationes mediocarpea

-zglob između proksimalnog i distalnog reda kostiju carpusa

-dodirna crta ima oblik slova S

-sve zglobne površine prekriva tanka zglobna hrskavica

-fibrozna opna zglobne čahure obuhvaća sve zglobove, a sinovijalna oblaže fibrozu

i daje produžetke između pojedinih kostiju pešća

-fibrozna opna je pojačana palmarnim i dorzalnim svezma

c) Articulationes intercarpeae

-povezuju susjedne kosti u proksimalnom i distalnom redu kostiju pešća

-njihove zglobne čahure imaju pojačanja s palmarne i dorzalne strane

d) Articulationes ossis pisiformis

-zglob između os triquetrum i os pisiforme

Slika 5: Zglobovi šake

7

1.3. Mišići

1.3.1. Mišići nadlaktice

Podjeljeni su na prednju i stražnju skupinu (slika 6.). Prednjoj skupini pripadaju tri

mišića dvoglavi mišić nadlaktice (m. biceps brachii), kljunasto-ramenični mišić (m.

coracobrachialis) i nadlakatni mišić (m. brachialis). Stražnju skupinu čini troglavi

mišić nadlaktice (m. triceps brachii).

-M. biceps brachii; Funkcija: flektira i supinira podlakticu , nadlakticu anteflektira

i abducira.

-M. coracobrachialis; Funkcija: anterflektira nadlakticu i vuče ju medijalno,tonus

mišića održava kontakt zglobnih tijela u ramenu.

-M. brachialis; Funkcija: flektira podlakticu, lakat pomiče prema natrag , pa ruku

tako dolazi u povoljniji radni položaj.

-M. triceps brachii; Funkcija: najjači ekstenzor podlaktice, caput longum je pomoćni aduktor i retrofleksor nadlaktice.

1.3.2. Mišići podlaktice

Mišići podlaktice svoje proksimalne spojeve uglavnom na medijalnom i lateralnom

epikondilu humerusa ili na gornjem dijelu ulne. Distalno se završavaju na prednjoj i

stražnjoj strani kostiju članaka prstiju (fleksori i ekstenzori šake i prstiju).

-M. pronator teres; Funkcija: djeluje kao ponator podlaktice, pomaže i flektiraju podlaktice.-M. flexor carpi radialis; Funkcija: flektira i abducira šaku, pronira podlakticu.

-M. flexor carpi ulnaris; Funkcija: obavlja palmarnu fleksiju šake, pregiba šaku na

ulnarnu stranu.

-M. flexor digitorum superficialis; Funkcija: flektira srednje članke drugog do

petog prsta i cijeli prst zajedno sa šakom.

-M.flexor digitorum pofundus; Funkcija: flektira distalne članke od 2. do 5. prsta i

cijeli prst sa šakom.

-M.flekxor pollicis longus; Funkcija: flektira distalni članak palca, a time i cijeli

palac, sudjeluje i u opoziciji palca.

-M.pronator quadatus; Funkcija: pronacija podlaktice.

-M.brachioradialis; Funkcija: flektira podlakticu, djeluje kao supinator i pronator.

-M.extensor carpi radialis longus; Funkcija: djeluje kao ekstenzor i radijalni

abduktor šake, pomoćni je fleksor podlaktice.

8

-M.extensor carpi radialis brevis; Fukcija: ekstendira šaku i vuče ju prema

radijalno.

-M. supinator; Funkcija: glavni supinator podlaktice.

-M. extensor digitorum; Funkcija: ekstendira II do V prst šake i cijelu šaku.

-M. extenor digiti minimi; Funkcija: ispruža V prst.

-M. extensor carpi ulnaris; Funkcija: ekstendira šaku i vuče ju medijalno.

-M.anaconaeus; Funkcije: ispruža i pronira podlakticu.

-M.abductor pollicis longus; Fukcija: abducira palac i šaku.

-M. extensor pollicis brevis; Funkcija: ekstendira proksimalni članak palca.

-M. extenor pollicis longus; Funkcija: ekstendira distalni članak palca, a time i

cijeli prst, abducia palac, supinira podlakticu.

-M. extensor indicis; Funkcija: ekstendira II prst, a donekle i šaku.

Slika 6: Mišići nadlaktice i podlaktice

1.3.3. Mišići šake

Mišići šake (slika 7.) smješteni su na strani dlana. Dijele se na međukoštane mišiće

(mm.interossei dorsals, palmares) smješteni su između kostiju zapešća, a razlikujemo

dorzalnu grupu i palmarnu grupu međukoštanih mišića i lumbikalne mišiće.

9

a) Međukoštani mišići

Mm. interossei dorsales

Mm. interossei palmares

Mm. lumbricales

b) Mišići tenara (mišići koji pokreću palac)

M. abductor pollicis brevis

M. opponens policis

M. flexor pollicis brevis

M. adductor pollicis

c) Mišići hipotenara

M. abductor digiti minimi

M. flexor digiti minimi brevis

M. opponens digiti minimi

M. palmaris brevis

Slika 7: Mišići šake

2. PRIJELOMI

10

Prijelom ili fraktura je ozljeda koja prekida tijek kosti. Najčešće nastaje

kratkotrajnim djelovanjem snažne vanjske sile. Postoji mnogo podjela prijeloma.

2.1. Podjela prijeloma kostiju:

Prema: uzroku, odnosu prijeloma i mekog tkiva, obliku, broju, djelovanju sile,

pomicanju ulomaka i vrsti sile.

Prema uzroku:

a) Traumatski: nastaje djelovanjem snažne mehaničke sile na zdravu kost.

b) Spontani: nastaje zbog povećane lomljivosti kostiju uzrokovane bolestima,

kao što su koštani tumori, metastaze, osteoporoza i osteomijelitis.

Prema odnosu prijeloma i mekog tkiva:

a) Otvoreni prijelom je ozljeda kod koje je prekinut tijek kože ili sluznice

iznad kosti zbog pomicanja ulomaka kosti.

b) Zatvoreni prijelom je onaj kod kojeg je cjelovitost kože očuvana. Prijelom,

nadalje, može biti kompletni kad je puknuta kost cijelom širinom ili

dužinom te inkompletni kod kojeg postoje napukline.

Prema obliku:

a) linearni prijelom - poprečni ili kosi

b) kominutivni prijelom - postoji veći broj ulomaka

c) prijelom s defektom - kad se otrgne dio kosti, najčešće zbog strijelne

ozljede

d) prijelom zelene grančice (green stick) - tijek kosti je samo djelomično

prekinut

Prema broju:

a) jednostruki

b) višestruki prijelomi

11

Prema djelovanju sile:

a) direktni, izravni, prijelom - na mjestu djelovanja sile

b) indirektni, neizravni, prijelom - na udaljenom mjestu od djelovanja sile

Prema pomicanju ulomaka:

a) povoljni prijelomi - ulomci ostali u kontaktu

b) prijelomi - smjerovi ulomaka i mišića se razlikuju

Prema mjestu - ovisno koju kost i koji dio kosti prijelom zahvaća.

Prema vrsti sile razlikujemo:

a) prijelom uslijed savijanja

b) prijelom uslijed udara

c) prijelom uslijed otrgnuća

d) torzijski, spiralni i rotacijski prijelomi

e) kompresijski prijelom - zbog aksijalnog djelovanja sile koja izaziva snažan

pritisak na neke spužvaste kosti (npr. kompresivni prijelom pri padu s

velike visine na petu ili kralježnicu)

f) kominucijski prijelom - uzrokovan izravnom silom vrlo jakog

intenziteta, npr. ozljede pri radu sa strojevima, ozljede pješaka u prometu,

pad s velike visine

g) impresijski prijelom - nastaju ako sila izravno djeluje na ravne kosti te

nastaju ograničeni prijelomi, odnosno udubljenja kosti okružena zdravim

ostatkom kosti

h) strijelne ozljede kosti - posljedica djelovanja metka ili nekog drugog

projektila

i) epifizeolize - nastaju kod mlađih osoba ozljeđivanjem epifiznih pukotina

rasta

12

Na vrstu prijeloma utječu: mehanizam ozljede, smjer djelovanja sile, vlak

mišića, tetiva i ligamenata te veličina sile koja djeluje na kost.

2.2. Klinička slika i dijagnostika prijeloma

2.2.1. Klinička slika

Na mjestu prijeloma vidljiva je deformacija zbog koštanih ulomaka (slika 8.). Ako

pokušavamo oprezno, zbog jakih bolova pomicati dio iznad i dio ispod ozljede,

primjetit ćemo abnormalnu pokretljivost. To je znak prijeloma kao i krepitacije koje

se čuju pri abnormalnoj pokretljivosti. Krepitacije su posljedica trenja koštanih

ulomaka. Bol i papartorna osjetljivost karakteristika su svih prijeloma. Uvijek

imamo i gubitak funkcije ozljeđenog dijela. U mekim čestima, iznad mjesta

prijeloma, vidljiv je krvni podljev, hematom. Ako je prijelomna pukotina proširena

i na zglobnu čahuru, onda se krv može izliti u pripadajući zglob, pa imamo

hemathros.

Oteklina

Fracture

Slika 8: Prijelom podlaktice

Simptomi prijeloma su:

a) deformacija dijela tijela

b) poremećaj pokretljivosti - može postojati abnormalna pokretljivost

slomljenog dijela ili ograničena pokretljivost, odnosno nepokretnost, zbog

bolova

13

c) bol na mjestu prijeloma

d) oteklina na mjestu prijeloma

e) izostanak osjeta u području prijeloma ili mravinjanje

f) pritiskom na kost čuje se struganje (krepitacija)

g) krvni podljev

2.2.2. Dijagnosika

Dijagnoza se postavlja pregledom specijaliste kirurga i RTG-om. Na prijelom se

posumnja nakon traume kad je zahvaćeni dio tijela bolan, nepomičan, otečen.

Kod malog djeteta se posumnja na slomljenu kost kad dijete ozlijeđeni dio tijela

ne koristi nekoliko sati nakon incidenta ili ako jako i dugo plače kad se dodirne

ozljeđeni dio. Teško je razlikovati iščašenje od prijeloma kosti na prvi pogled,

međutim oba su stanja hitni slučajevi i prva pomoć je ista kod oba.

Promatranjem se utvrđuju vanjske promjene, palpacijom se utvrđuje bolnost i

pokretljivost. Izmjere se oba ekstremiteta u svrhu utvrđivanja eventualnog

skraćenja kostiju. Uradi se kompletan pregled bolesnika radi utvrđivanja

eventualnih drugih ozljeda. Rendgenska snimka je glavna dijagnostička pretraga

(slika 9.). Omogućuje sigurnu dijagnozu i temelj je za planiranje liječenja.

Potrebno je snimiti kost u najmanje dvije ravnine.

14

Slika 9: Prijelom podlaktice (RTG)

2.2.3. Prijelom podlaktice

Prijelom kosti može biti povezan s ozljedom mekih tkiva i organa, a može nastati i

traumatski šok i masna embolija - začepljenje krvnih žila kapljicama masti iz

koštane srži. Komplikacije zarastanja prijeloma mogu biti: masna embolija, plućna

tromboembolija, upala pluća zbog ležanja i neaktivnosti, dekubitusi - rane bolesnika

koji dugo leže, srčane i žilne smetnje te promjene u ravnoteži hormona, vitamina i

minerala.

2.2.4. Bolest prijeloma

Frakturna bolest ili bolest prijeloma nastaje nakon dugotrajnog mirovanja

prijeloma u sadrenom zavoju (gipsu). Očituje se degenerativnim promjenama

zglobne hrskavice koje se najčešće više ne mogu izliječiti, stezanjem zglobne

čahure, atrofijom mišića, osteoporozom. Kako bi se spriječila frakturna bolest,

ponekad je bolje učiniti kirurški zahvat za liječenje prijeloma jer inače sadreni

zavoj na nekim kostima treba stajati i nekoliko mjeseci. Nakon zahvata potrebno je

provoditi fizikalnu terapiju. Kirurško liječenje omogućuje neposrednu

rehabilitaciju nakon operacije i aktivni pokret, što povoljno djeluje na cirkulaciju i

na cijeljenje tkiva u okolini prijeloma

2.3. Prevencija prijeloma

Prijelomi se mogu spriječiti:

a) korištenjem zaštitne opreme pri bavljenju sportom (kacige, štitnici, posebna

odjeća i obuća)

b) biranjem mjesta na kojima će se djeca igrati bez opasnosti od pada i ozljede

c) izbjegavanjem padova na javnim mjestima pridržavajući se upozorenja

d) liječenjem koštanih bolesti da se spriječe patološke frakture

e) pravilnim liječenjem prijeloma tako da to mjesto ne postane osjetljivo na

traume ubuduće

15

3. LIJEČENJE PRIJELOMA

Liječenje može biti konzervativno i operativno ovisno o vrsti i mjestu prijeloma.

3.1. Konzervativna metoda liječenja prijeloma

Ova metoda se sastoji od tzv. zatvorene repozicije ulomaka i definitivne vanjske

imobilizacije u sadrenom zavoju (gipsu). Prednosti ove metode su što je opasnost od

infekcije vrlo mala ili je uopće nema te ne poremećju cirkulaciju u području ozljede.

Nedostaci su što zbog relativno dugtrajne mobilizacije dolazi do mišićne atrofije,

ograničena je pokretljivost u zglobovima, a ponekad ovom metodom, nije moguće

postići normalnu anatomsku osovinu ozljeđene kosti. Zatvorena repozicija kojom se

fragmenti dovode u prvobitni položaj, može se postići na dva načina:

1. Manualna repozicija - distali dio ozljeđene kosti s izvlači ( ekstendira) čime

se ispravlja uzdužni pomak, a zatim se aksijalnim (osovinskim) pritiskom i

torzioim okretima (uvrtanjem), fragmenti dovode u što povoljniji anatomski

položaj. Nakon repozicije vrši se imobilizacija sadrenim zavojem.

2. Repozicija pomoću ekstenzornih aparata - primjenjuje se prvenstveno kod

prijeloma dijafiza dugih kostiju ( femur, humerus, tibia). Estenzija može biti

indirektna i direktna. Kod indirektne, izvlačenje se vrši preko kože ili zglobova

uz pomoć leukoplasta ili posebnim zavojima i manžetama.

16

Slika 10: Konzervativno liječenje podlaktice (longeta)

Obično jednom dnevno skida longeta ili ortoza da bi se ozlijeđeni ili kirurški

liječen dio tijela kontrolirano razgibavao, a da ne bi došlo do kontrakture zgloba i

zbog toga lošeg ishoda liječenja. U fizikalnoj terapiji koriste se različite fizikalne

procedure koje imaju svoje namjene i učinke. Najčešće se koriste elektroanalgetski

postupci u svrhu smanjenja boli te elektrostimulacija mišića u svrhu snaženja

oslabljenog mišića (slika 10.).

3.2. Operativna metoda liječenja prijeloma

Operativna metoda liječenja prijeloma se sastoji od operativne tzv. krvave repzicije

ulomaka te unutarnje fiksacije ili osteosinteze, framenata pomoću vijaka, pločica,

intermedularng čavla ili ovijanjem žicom, koji su izrađeni od zlata ili platine. Ova

metoda liječenja prijeloma primjenjuju se kod: otvorenih prijeloma, kod prijeloma

dugih kostiju kod kojih vanjska repozicija nije moguća zbog jake muskulature,

kod prijeloma u zglobu, kod prijeloma distalnih i prosimalnih kraja dugih kostiju,

kada su pored kosti oštećene i druge važne strukture u okolici, kod prijeloma kod

kojih se ne može postići dobra repozicija i sigurna retencija ulomaka

konzervativnim načinom. Prednosti ovog načina liječenja prijeloma su dobra

anatomska repozicija i fiksacija fragmenata, nema potrebe za dugotrajnom

ekstenzijom i imobilizacijom, moguće je vrlo rado započeti funkcionalnu terapiju.

Nedostatak je osteosinteze što postoji opasnost od lokane infekcije koja može

dovesti i do osteosinteze, nadalje moguć je nastanak nekroze kože iznad mjesta

prijeloma, a postoji opasnost od oštećenja krvnih žila i lokalnih cirkulatornih

poremećaja u području ulomaka, što ima za posljedicu sporije stvaranje kalusa i

stvaranje pseudoartroza. Unutarnja fiksacija provodi se po principu

interfragmentarne kompresije. Kod direktne uvodi se distalno od mjesta prijeloma

Kirschnerova žica ili Steinmannov čavao u kost, a samu silu istezanja. proizvodi

uteg ili elastična guma.

17

Slika 11: Konzervativno liječenje podlaktice - gips (sadrni zavoj)

Kada se postigne dobar položaj ulomaka i stvori se dovoljno fibroznog kalusa vrši se

imobilizacija sadrenim zavojem (slika 11.).

4. FIZIKALNA TERAPIJA U LIJEČENJU PRIJELOMA

Fizikalna terapija je grana fizikalne medicine koja se služi fizikalnim

podražajima u svrhu liječenja osoba sa onesposobljenjem koje je nastalo kao

posljedica bolesti, ozljede ili prirođenih mana. U fizikalnoj medicini služimo se

različitim fizikalnim podražajima (agensima) kao što su magnetizam, elektricitet,

mehanička energija, termički podražaji (toplina , hladnoća), ultrazvuk i svjetlost.

U liječenju se koriste i prirodni ljekoviti čimbenici: balneološki (termo mineralne

vode, peloidi, naftalan), klimatski i talasoterapijski (čimbenici svojstveni moru i

primorskoj klimi). U liječenju prijeloma koristi se biofeedback. To je metoda

18

povratne sprege koja se primjenjuje u redukaciji mišićne kontrakcije za one

skupine mišića koje su zbog ozljede ili bolesti izgubile funkciju.

Magnetoterapija je fizikalna procedura koja podiže razinu metabolizma mjerenu

količinom ATP-a pa se smatra posebno korisnom u terapiji nesraslih prijeloma, ali

i degenerativnih bolesti zglobova.

Terapijski ultrazvuk ima efekt dubinskog zagrijavanja i mikromasaže pa je zbog

svog povoljnog učinka na bol i zakočenost, praktično obvezni dio svake fizikalne

terapije. U liječenju prijeloma podlaktice uz kinetek potrebno je značajno

provođenje hidroterapije u obliku kupki, podvodne masaže ruke, te magnet.

Vježbe za dobivanje opsega pokreta sastavni su dio fizikalne terapije. One mogu

biti aktivne i pasivne. Obično se kreće s aktivnim pokretom, tj. osoba čini kretnju

koliko sam može izvesti, a potom fizioterapeut dodaje silu kojom se postupno

povećava opseg pokreta u zglobu. Nakon ozljede ili operacijskog zahvata isprva se

koriste aparati za pasivno razgibavanje zgloba što može biti vrlo korisno. Ipak, za

dobivanje punog opsega pokreta u zglobu nakon ozljede i operacijskog liječenja,

potrebna je pomoć stručnog fizioterapeuta. Vježbe propriocepcije pomažu nam u

obnavljanju funkcije balansa i stoga ih je poželjno uvrstiti u rehabilitacijiski

program jer na taj način preveniramo nove ozljede. U tu se svrhu koriste različite

balansne platforme, lopte, trampolini i sl. Vježbe jačanja mišića statičke (mogu već

u imobilizaciji) i dinamičke.

4.1. Hidroterapija

Učinci hidroterapije su imerzijski učinak, termalni učinak, mehanički učinak i

kemijski učinak.

a) Imerzijski učinak je jedinstveni učinak vode koji se očituje uzgnom i

hidrostatskim tlakom.

19

Uzgon je sila koja nastaje prilikom uranjanja tijela u vodi, a tumači se

Arhimedovim zakonom koji kaže da tijelo uronjeno u vodi prvidno izgubi

toliko od svoje težine koliko je težina istisnute tekućine.

Hidrostatski tlak je tlak stupca vode po cm povšine ljudkog tijela i raste sa

dubinom vode, dakle najveći je na dnu bazena. Iako je malen , veći je od

kapilarnog tlaka pa pozitivno utječe na pražnjenje kapilara, čime se ubrzava

cirkulacija krvi i izmjena tvari, a pozitivno utječe i na limfni sustav.

b) Termalni (toplinski) učinak vode na tkiva čovjeka istovjetan je kao i kod

drugih načna primjene topline, a očitujte se lokalnim učinkom: proširenjem

krvnih žila (vazodilatacija)- poboljšava se dotok krvi (hiperemija) s

posljedičnom poboljšanom opskrbom tkiva sa hranjivim tvarima i kisikom, te

ubrzanim odvođenjem štetnih produkata metabolizma, hiperemija je vidljiva

kao pojačano crvenilo, povećava se elastičnost vezivnog tkiva, smanjuje se bol

(analgetski učinak), ubrzava se metabolizam, smanjuje se mišićna napetost i

spazam mišića, smanjuje se otpor kože i pojačava se znojenje.

c) Mehanički učinak se postiže aktivnim kretanjem (gibanjem) molekula vode u

tekućem stanju. Mehanički podražaji imaju učinak masaže tkiva s

podraživanjem živčanog sustava što dovodi do vazodilatacije, analgezije,

mišićne relaksacije i sedativnog učinka.

d) Kemijski učinak postiže se dodavanjem različitih kemijskih tvari u vodu koji

imaju povoljni terapijski učinak. Hidroterpija ima pozitivan psihološki učinak.

Javlja se osjećaj ugode, zadovoljstva ,opuštenosti, osobito što bolesnik u vodi

može izvesti olakšano određene pokrete koje u medicinskoj dvorani ne može

učiniti (zbog učinka sile gravitacije).

4.2. Imerzijki hidroterapijski postupci

Imerzijski hidroterapijski postupci su terapijski bazen, Hubbardova kada,

izmjenične ili kontrasne kupke, postupno zagrijavajuće kupke ili Hauffeove

kupke, podvodna masaža ili hidromasaža, vrtložne kupke i sjedeće kupke.

20

a) Izmjenične ili kontrasne kupke postupak je namijenjen za tretman ruku do

lakta i nogu do koljena.U prvu kadicu napunimo vodu temperature 30-36 st.C,

a u drugu kadicu napunimo vodu temperature 15-20 st.C. Postupak ukupno

traje oko 30 minuta. Učinak uranjanja dijela tijela je vazodilatacija krvnih žila

u kadici s toplom vodom i vazoknstrikcija krvnih žila u kadici s hladnom

vodom, s obzirom na način izvođenja postupka naizmjenične promjene na

krvnim žilama i stoga se to još naziva vaskularni trening. Rezultat ovih kupki

je podražaj lokalne cirkulacije na samom tretiranom dijela tijela, ali i

poboljšanje na istoimenom , netretiranom dijelu zbog unakrsne reakcije

(crossover fenomenu). Kontrasne kupke preporučaju se primijeniti kod

sportskih ozljeda (uganuća, istegnuća) prijeloma kostiju liječeni konzervativno

ili u postoperativnom razdoblju.

b) Postupno zagrijavajuće kupe ili Hauffeove kupke postupak je namijenjen za

tretman ruku (šaka i podlktica) te nogu (stopala i potkoljenca). Za provođenje

ovog terapijskog postupka potrebna nam je jedna plastična kadica u koju se

stavi voda indiferentne temperature (oko 36 st.C) u koju uronimo tretirani dio

tijela. Postupak traje oko 20 minuta. Ovaj hidroterapijski posupak je vrlo

vrijedan zbog toga što ne izaziva početnu vazokonstrikciju niti paradoksalnu

reakciju, već samo postepenu i izvršnu vazodilataciju.

c) Podvodna masaža ili hidromasaža to je vrsta hidroterapijskog postupka koji

se provodi mlazom vode pod određenim pritiskom ispod površine vode

pomoću odgovarajuće opreme. Na uređaj za podvodnu masažu pritisak mlaza

vode može se regulirati u rasponu od 0.5 do 2 bara. Mlaz vode se usmjeava

pod određenim kutom, ovisno o tome da li želimo da djelovanje bude više

površinski ili dubinski. Preporuča se da postupak traje 10- 20 minuta ovisno o

veličini tretirane površine. Učinak podvodne masaže je mehanički što za

posljedicu ima vazodilataciju podražajni učinak na živčane završetke

(receptore), opće toniziranje kože, vezivnog tkiva i mišića.

d) Vrtložne kupke provode se u kadama različte veličine i oblika u kojima se

pomoću specijalnih uređaja postiže neprikidno gibanje vode. Vrtložnim

21

kupkama se postiže miješanjem vode i zraka do kontrolirane turbulencije.

Temperatura vode u kadi je oko 36- 40 st. Preporuča se postupak provoditi u

trajanju oko 20 minuta.

4.3. Toplinska terapija ili termoterapija

Fiziološki učinci topline: toplinski eritem (crvenilo kože rezultat je

vazodilatacije,što za posljedicu ima povćani protok krvi- hiperemiju),ubrzava

se metabolizam ( porastom temperature ubrzavaju se kemijske reakcije pa tako

i kemijske reakcije u organizmu) , povečava se elastičnost vezivnog tkiva,

relaksacija mišića (smanjuje se povećani mišićni tonus kod oštećenja gornjega

motoneurona), analgetski učinak (toplina ublažava bol), povećava se brzina

provođenja živaca, pojačava se znojenje, smanjuje se otpor kože, refleksni

učinak (primjenom topline na jednom dijelu tijela dovodi do vazodilatacije,

hiperemije i pojačanog znojenja na drugim dijelovima tijela.

Kod čovjeka postoji i subjektivan odgovor na primjenu topline i hladnoće. To

su ugodni ili neugodni subjektivni doživljaji koji su ovisni o intenzitetu

podražaja. Tako imamo osjećaj blage, ugodne topline ili neugodan osjećaj

vrućega i jako vrućega te hladnoga i jako hladnoga kada se javlja strah, bol,

nelagoda. Stoga bolesnici kod primjene termoterapijskih postupaka moraju

osjećati blagi, ugodan osjećaj topline, a ne smije osjećati neugodu, pečenje,

žarenje i bol.

4.4. Krioterapija

Primjenom hladnoće snižava se temperatura tretirang dijela tijela , što za

posljedicu ima usporenje gibanja čestica. Smanjenje temperature dijela tijela

može se postići primjenom: hladne tekućine ili leda izravno na kožu,

uranjanjem dijela tijela u hladnu vodu ili u vodu sa kockicama leda i

strujanjem hladoga zraka.

Fiziološki učinci hladnoće

Lokalni: usporenjem metabolizma (padom temperature usporavaju se kemijske

reakcije u organizmu), vazokonstrikcijom ( suženjem krvnih žila , smanjuje se

22

krvni optok , smanjuje se jačina krvarenja), sekundarna vazodilatacija ( po

nastanku početne vazokonstrikcije nakon nekoliko minuta javlja se vazodlatacija ,

pa ponovno vazokonstrikcija), smanjuje se elastičnost vezivnog tkiva, analgetski

učinak ( smanjuje se bol), usporava se brzina provođenja živaca, kratkotrajnom

kriomasažom povećava se tonus mišića, smanjuje se krvarenje i edem ( oteklina )

na mjestu ozljede.

4.5. Magnetoterapija

Metoda koja pomoću proizvedenih magnetskih polja šalje magnetske

impulse dalje u tkivo. Magnetski impulsi prodiru duboko u odgovarajuće tkivo

te svojim minimalnim elektičnim naponom potiču membrane na titranje. Na taj

način postignemo tome da se stanice lakše opskrbljuju hranjivim tvarima i

važnim kisikom. Posljedica toga je pozitivni učinak kako na općenitu vitalnost

stanica, tako i na upalne i bolne procese u tijelu.

4.6. Medicinska gimnastika (kineziterapija)

Zajednički naziv za sve vježbe istezanja i snaženja,posebno ligamenata

zdjelice i ramenog obruča. Medicinska gimnastika- u laktu se izvodi supinacija

i pronacija, u ručnom zglobu se provodi fleksija i ekstenzija šake, ulnarna i

radijalna devijacija šake, a pokreti prstiju su: ekstenzija i fleksija prstiju,

opozicija i repozicija palca, addukcija i abdukcija palca te fleksija i ekstenzija

palca. Provodi se individualno u dvorani koristeći pomagala: lopte,

ekspandere, utege, različite balans daske, ergometar bicikl i orbitrek.

4.7. Elektroterapija

Predstavlja primjenu električne struje radi postizanja terapijskog učinka. Svoju

primjenu u medicini elektroterapija je pronašla otkrićem pozitivnih učinaka na

strukture mišičnog i živčanog sustava. Koristimo različite vrste struja, a izbor

zavisi od njihovog djelovanja i efekta koji želimo postići.

23

Galvanska struja je istosmjerna konstantna struja koja ima stalnu jakost i ne

mijenja smjer. Primjenjuje se kod reumatskih bolesti degerativne geneze,

bolesti krvnih žila i poremećaji cirkulacije.

Iontoforeza je metoda kojom se, na najbrži način, pomoću galvanske struje

vrši unošenje potrebnog lijeka. Pretežito lokalno, pa ima opć djelovanje. Na

tretiranom mjestu se stvara depo lijeka u koži i potkožnom tkivu ostaje

nekoliko sati do nekoliko dana, apsorbira se te limfom ulazi u cirkulciju.

Dijadinamske struje predstavljaju kombinaciju različitih modulacijskih

impulsa po intenzitetu, obliku i amplitude. One imaju izraženo analgetsko

djelovanje, djeluju na smanjenje otoka i poboljšavaju cirkulaciju. Koriste se i

za stimulaciju mišića nakon kraćeg ili dužeg mirovanja.

TENS (Transkutana Električna Nervna Stimulacija) je jedna od najboljih metoda

u borbi protiv bola. Koristi se kod akutne boli. Struja djeluje tako što blokira impulse

za bol koji se nervnim vlaknima prenose u centralni nervni sustav. Primjenjuje se kod

bolova u leđima, reumatskih bolova, neuralgija, migrena. Postoje i mali aparati za

primjenu ove terapije u kućnim uslugama, jednostavni su za upotrebu pa ih pacijent

može sam koristiti.

Interferentne struje predstavljaju dvije sinusoide srednjefrekventne struje koja se

preklapaju duboko u tkivu čime se dobija naizmjenična niskofrekventna struja. One

djeluju na smanjenje bola (smatra se snažnije nego druge vrste struja), na povećanje

prokrvljenosti tkiva i veći dotok kisika u tkivo, ubrzavaju zarastanje kostiju nakon

prijeloma, stimuliraju oporavak poremećaja periferne cirkulacije.

Ruske struje se koriste za stimulaciju zdravih mišića, za povećanje snage i

poprečnog dijametra mišića. Ove struje se koriste i u slučajevima kada je zbog

dužeg mirovanja nastala atrofija mišića, pa je pokret otežan ili nemoguć i kod

određnog skolioze za jačanje leđnih mišića.

24

Laser ima široku primjenu u različitim granama medicine, a koristi se i u

kozmetičke svrhe. U fizikalnoj medicini koristi se terapijski laser. On ima

biostimulativno djelovanje, tj. potiče regeneraciju tkiva (vezivnog, koštanog i

tetivnog tkiva), pomaže zarastanje rana (opekotine, dekubitusi, herpes zooster,

herpes simplex) i smanjuje bol posebno kod neuralgija, pomaže kod

cervikalnog i lumbalnog sindroma, povreda zglobova, ligamenata i mišića,

periartritisa ramena i kuka.

Sonoterapija radi se o terapijskom ultrazvuku koji djeluje na organizam

dvostruko: mehanički- vršeći mikromasažu tkiva i termički- ultrazvučna

energija se pretvara u toplinu i zagrijava površinska tkiva do 2 cm dubine.

Ultrazvuk utječe na povećanje cirkulacije, smanjenje otoka, pomaže kod

bolnih stanja, smanjuje mišićni spazam. Pomoću ultrazvuka se može vršiti

unošenje lijeka u organizam, lokalno, na bolno mjesto tzv.sonoforeza.

Compex je uređaj koji reproducira proces kojim su mišićne kontrakcije

kontrolirane mozgom. Kapilarizacija pospješuje smanjenu poizvodnju

mliječne kiseline te stvara veće područje razmjerne i raspodjele kisika i

metabolizma. Stimulacija je 8 Hz. Kako bi mišićna vlakna bila što otpornija na

umor. Najjača moguća razina stimulacije koja može podnijeti čibenika koju

ima učinkovitost ovog tretmana. Što je viša razina stimulacije veći je broj

aktivnih mišića vlakna. Ciljevi su pokretljivost u zglobu, jačanje mišića i

smanjenje otoka. Atrofija- poslije dugog perioda imobilizacije ili smanjenog

kretanja, normalno inervira mišić smanjenog je volumena. Vlakna sporijeg

trzaja ( tip ) su posebno zahvaćena u tom slučaju. Intenzitet je najveća moguća

razina stimulacije strujom koju pacijent može podnijeti , koja i jest jedna od

ključnih čimbenika za učinkvitost liječenja. Viša razina stimulacijom struje

podražuje veći broj aktivnih mišićnih vlakana. Pokušati postepeno povećati

razinu stimlacije tijekom tretmana. Frekvencija je 35 Hz.

25

5. RAD S PACIJENTOM

5.1. Podaci iz dokumentacije

Dijagnoza pacijenta: Z.H., 1956.g, autoprijevoznik

St p fr parst dist radii I dx

Algodystrophio postr

Sy cervicale et Is

OA coxae et gen bil

St op abdom aaXI

Hypert art

D mellitus

Tendopathia art hsc I sin

5.2. Razgovor s pacijentom

Pacijent je zadobio prijelom distalnog dijela radiusa. Žali se na bolnost u desnom

ručnom zglobu i kuku. Palptorna bolnost u području ručnog zgloba, uz oteklinu i

ograničenu pokretljivost. Palpatorna bolnost i hematom u području desng kuka, blago

ograničena pokretljivost. Bez drugih vidljivih ozljeda. Funkcionalna dijagnoza

pacijenta jest oganičena pokretljivost u šaci i laktu, javlja se edem ruke, jutarnja

ukočenost, bolnost šake i nemogućnost obavljanja aktivnosti svakodevnog života. Po

potrebi uzima analgetik.

5.3. Ciljevi fizioterapije

Ciljevi su smanjiti bol, smanjiti edem, očuvati i povečati pokretljivost u ručnom

zglobu, očuvati i ojačati muskulaturu.

5.4. Fizioterapijski postupci i mjerenja

5.4.1. Fizoterapijski postupci

Pacijent je izvodio potpomognute vježbe za zglob lakta, ručni zglob i šaku.

Važno je pacijenta motivirati i objasniti važnost što aktivnijeg sudjelovanja,

smjestiti pacijenta u pravilan početni položaj i provesti sve vježbe prije prelaska

26

u novi položaj, demonstracija svake nove vježbe te poštovanje granice bola.

Fizioterapeut stoji uz pacijenta i jednom rukom stabilzira rame i nadlakticu

iznad bolesnog lakta, a drugom rukom potpomaže izvođenj pokrta fleksije i

ekstenzije. Pokret fleksije provodimo uz supinaciju i pokret ekstenzije uz

pronaciju. Potpomognute vježbe za ručni zglob pacijent izvodi u sjedećem

položaju. Fizioterapeut jednom rukom stabilizira distalni dio podlaktice, drugom

rukom fizioterapeut potpomaže izvođenje pokreta ručnoga zgloba. Izvoditi

potpomognute pokrete u smjeru: dorzalne fleksije, palmarne fleksije, ulnarne i

radijalne devijacije. Provoditi vježbe prstiju šake smjeru: fleksije i ekstenzije

svake falange, abdukcije i adukcije svakoga prsta, pokreti opozicije i repozicije

palca i petoga prsta, kao i pokreti spajanja jagodice pala s jagodicom svakoga od

prstiju pojedinačno (pinch-pokret). Pri vježbanju prstiju šake potrebno je

stabilizirati proksimalne falange i metakarpus pri pokretima fleksije i ekstenzije

prstiju, dok se pri ostalim pokretima stabilizacija postiže položajem ruke na

podlozi.

5.4.2. Fizikalna terapija

Pacijent je primio sljedeće fizikalne terapije: magnetoterapija, compex i

medicnska gimnastika (vježbe podlaktice i šake).

5.4.3. Fizioterapijska mjerenja

Mjerenja sam provodila goniometrom i mjerila pokretljivost u zglobu lakta i

ručnom zglobu.

Tablica 1: Mjere pokretljivosti u ručnom zglobu

27

RUČNI ZGLOB

DESNO LIJEVO

palmarna fleksija 50° 50°

dorzalna fleksija 45° 52°

radijalna devijacija 20° 30°

ulnarna devijacija 20° 20°

Tablica 2: Mjere pokretljivosti u laktu

28

LAKAT

DESNO LIJEVO

pronacija 60° 50°

supinacija 40° 30°

fleksija 55° 50°

ZAKLJUČAK

Nedovoljno vremena provedenog na terapiji da bi postigli potpuni oporavak

pacijenta. Rehabilitacija može trajati do dva mjeseca. Važno je da pacijent slijedi

upute fizioterapeuta i provodi naučene vježbe kod kuće. Fizikalna terapija u

liječenju prijeloma podlaktice najvažniji je segment u rehabilitaciji. S mnogo

raznovrsnih postupaka i mogućnosti uloga fizikalne terapije u oporavku ruke te

vraćanju potpune funkcionalne sposobnosti je nezamjenjiva. Rad s pacijentom

kroz kompleksni proces pomogao mi je u povezivanju fizikalne terapije u

liječenju fractura.

29

LITERATURA

Dr. Neven Ištvanović: Skripta iz kliničke medicine za 3. razred

Hančević Janko i dr. Slap, Jastrebarsko, 1998: Lomovi i iščašenja

Internet

30