Naziv izvornika Gustav Schwab: Die schonsten Sagen des klassischen Altertums (prvi put objavljeno u Stuttgartu 1838^0) Izdava Grafiki zavod Hrvatske, OOUR Izdavaka djelatnost Zagreb, Frankopanska 26 Za izdavaa Milan Zinai Design Zoran Pavlovi Tehniki urednik Rudolf panjol Korektor Stjepan Hosu Naklada 15000 primjeraka Tisak i uvez SOUR V. Maslea, Sarajevo RO Rade Bitanga, Mostar S njemakoga preveo Stjepan Hosu Crtei John Flaxman i drugi 1985.

Iz pieva predgovora Lijepo je svojstvo mitova i junakih pria klasine starine da za poglede istraivaa i za oko prostodunosti imaju dodue razliitu, ali ipak jednako snanu dra. Dok znanstvenik u njima trai poetke svakoga ljudskog znanja, temeljne misli religije i filozofije, prvi osvit povijesti, prostoduni se promatra divi gledajui kako se pred njim razvijaju najraznoliniji likovi, kako pred njegovim oima tako rei jo nastaje svijet prirode i duhova; on s veseljem i udiv-ljenjem vidi kako Zemlja s bogovima i bojim sinovima izlazi iz Kaosa, kako u brzim nizovima slika Prometejeva iskra u ovjeku zapoinje borbu s barbarstvom, kako kultura iznosi pobjedu nad divljatvom, obrazovanost nad suro-vou, razum ili nuda nad strau. Unutranja iva snaga tih slika takoer je tako velika da ne zavisi o savrenoj umjetnikoj obradi, u kojoj velik dio onih tvorevina posjedujemo u djelima najveih pjesnika, nego je dovoljan najjednostavniji prikaz da njihovu veliinu razviju i pred onima kod kojih umjetniki oblik vie smeta nego potpomae razumijevanje. U tom je poloaju mlade u poetku svoga klasinog obrazovanja. Junaka pria, koje ulomci ulaze u mladu fantaziju s prvom nastavom klasinih jezika, oarava je mnogo prije nego bi je mogla shvatiti u tvorevinama pjesnika... Ova je knjiga pokuaj da se najljepe i najznaajnije prie klasine starine ispripovijedaju prema starim piscima, prvenstveno prema pjesnicima, jednostavno i bez sjaja umjetnikog prikaza, ali ipak, gdje god je mogue, njihovim vlastitim rijeima. Ve davno je naputen nazor da te prie to se odigravaju na mitskom tlu i protkane su mitovima mogu sluiti kao sredstvo da se mladei prigodice prua povijesno, zemljopisno i prirodoslovno znanje, i da ak smiju sluiti kao udbenik za teaj moralke... Ovo je knjiga koju mladiu treba dati u ruku najprije samo s namjerom da mu se prui ugodna, ali ipak vrijedna razonoda. Zato se pisac pobrinuo da se ukloni sve ono to vrijea, te je bez ustruavanja iskljuio sve one prie u kojima se pripovijedaju neovjene grozote, koje donekle opravdava samo simbolino objanjenje, ali to kao pripovijetka - a kao takve moraju te prie vrijediti za mlade - moe u njoj izazvati samo negodovanje... Dok prvi dio ove zbirke sadri raznolike manje mitove i pripovijesti, slijedi u drugom dijelu jedna jedina, ali najvelianstvenija pria staroga vremena, pria o Troji, i to od osnutka grada do njegove propasti, dakle tako potpuna kako kao pripovijetka iz izvora jo nikada nije bila u tom obliku sastavljena. Obraiva eli i nada se da cjelina, na taj nain pregledno prikazana, nee biti nova i zanimljiva samo mladei, nego e je i gdjekoji stariji itatelj Ilijade pozdraviti barem kao pokuaj dopune te besmrtne pjesme. To vie pisac ima dunost da pokae kako tu dopunu nije izvrio samovoljno, nego savjesno upotrebljavajui same stare pisce, kojima izvori opet bijahu epski prikazi pojedinih kiklikih pjesnika. U prvoj etvrtini toga dijela morao se pisac za tok pripovijedanja posluiti mutnim izvorima onih retorskih krpea koje posjedujemo iz najkasnijih vremena pod imenom Diktisa Kreanina (Dictvs Cretensis) i Dareta Frianina (Dares Phrvgius). Ali njihovo izvjee, otkud je god pobrano ono to se najlake moe sloiti s Homerom, tvori samo povijesnu osnovu u tkivu dogaaja, dok su najglasovitiji pjesnici grke i rimske starine, Sofoklo, Euripid, Horacije, Ovidije i drugi, priloili raznobojne potke svoje fantazije u to tkanje. Jezgru prie zatim tvori Homerova Ilijada; od Homera je pripovjeda nastojao oslukivanjem uhvatiti opi ton prikaza i za prvu i posljednju etvrtinu, a njegovu je boju i u onome dijelu u kojemu je on jedini izvor nastojao zadrati tako neokrnjeno koliko se to moglo uiniti u nevezanom govoru i pritom jo u zbijenu prikazu. Homerovo pripovijedanje u Ilijadi ini na taj nain otprilike polovicu drugoga dijela. Ako pisca ove knjige ne

vara nada, onda se unutarnji oblik besmrtne pjesme nije izgubio ni uza sve to to je rtvovan pjesniki oblik, i njezino boansko tijelo sjaji jo kroz nekieno ruho najjednostavnije proze. Posljednja etvrtina uzeta je opet iz vie pjesnika: Pindar, Sofoklo, Vergilije u vie su navrata uzimani u obzir. Ali tu je pisac bio tako sretan da je pravu pjesniku podlogu, pa predmet i oblik za suvislo pripovijedanje naao u djelu Nastavak Homera pjesnika Kvinta, ije je potpuno kojega samo ueni svijet naziva sad Kalabraninom, sad Smirnjaninom. O-stavtina je toga pjesnika klasino umjetniko djelo, koje e, nadamo se, kad izae u metrikom prijevodu, stei priznanje svih prijatelja prave poe-zije... Kad je pisac sastavio nacrt onoga to je trebalo preuzeti u trei i posljednji dio, smatrao je gotovo nemoguim da sudbinu posljednjih Tan-talovia neskraeno priopi italakom svijetu koji e se vjerojatno velikim dijelom sastojati od mladei. Tenja za potpunou ohrabrila ga je ipak na pokuaj da i tu tekou svlada, i on se nada da e se pravedni sud, koji je u prijanjim svescima priznao njenu tednju osjetljivih uiju i srdaca, s kojima treba postupati sa strahopoitanjem, protegnuti i na obradbu spomenutoga gradiva. Tu je najprije po mogunosti bila uspostavljena harmonija izmeu prikaza tragikih pjesnika, a uzet je osobit obzir na spomenuto naelo da se uklone sve one neovjene grozote kojima upravo povijest Tanta-lova roda obiluje. U obradbi Odiseje nije takav oprez bio potreban. Tu se obrai-va imao samo to vjernije drati originalne umjetnine staroga vijeka da bi stvorio najdirljiviji dojam nevinosti i estitosti. Tko se eli uvjeriti da ljudska priroda, koja je sama sobom tako nesposobna za savreno dobro, ipak nipoto nije savreno nesposobna za dobro, taj neka svoju vjeru u ovjeanstvo krijepi na tom djelu grke starine. Eneida je piscu zadavala najvie posla. Ovdje je trebalo duljine odrezati, a da se sam cilj puta ne uini nepristupanim; trebalo je sve one dodatke izmiljene narodne prie - koje bi nakon raskonog sjaja Ilijade i Odiseje i dijete moralo osjetiti - ukloniti, a da se ne zamrsi ili pae uniti suvislost najoriginalnijih i najljupkijih iznaaa to stvaraju sad itav dio pjesnike pripovijesti, sad neprocjenjive epizode: a to je obradiva osjeao kao nemalu zadau, pogotovu kad je jo nijedan moderni pripovjeda antikih pria nije pokuao izvriti. Njegovo nastojanje ilo je za tim da saimanjem bitne ljepote dade umjetnikom djelu rimskoga pjesnika za mla-de ar novosti i donekle zabavnosti, to se u originalu uzalud trai. I tako neka sve te prie zajedno, kao skup klasinih junakih pria, steknu brojne prijatelje meu mladima, a gdjekoje i meu starima. S tom eljom pisac puta u svijet svoje djelo, koje je za njega u isti as odjek dvadesetgodinjega zanimanja u javnosti i kod kue. G. Schwab Stuttgart, rujan 1837.

Prva knjiga Prometej i Atena stvaraju ovjeka Prometej Nebo i zemlja bijahu stvoreni; more se talasalo medu obalama, a ribe se igrale u njemu; u zraku su pjevale ptice na krilima, a zemlja je vrvjela od ivotinja. Ali jo nije bilo na zemlji stvora kojega bi tijelo bilo tako sazdano da se u njemu moe nastaniti duh i iz njega vladati zemaljskim svijetom. Tada stupi na zemlju Prometej, potomak stare porodice bogova, koju je Zeus svrgnuo s vlasti, sin Japetov, unuk Urana i Geje, pun mudre domiljatosti. On je dobro znao da u zemlji drijema nebesko sjeme. Stoga uzme ilovae, nakvasi je vodom iz rijeke, umijesi je i naini od nje lik prema slici i prilici bogova, gospodara svijeta. Da bi taj zemljani lik oivio, uzme odasvud iz ivotinjskih dua dobra i zla svojstva i zatvori ih u grudi ovjeka. Meu nebesnicima imao je prijateljicu, Atenu, boicu mudrosti. Ona se divila djelu Titanova sina pa je poluivom liku udahnula duh, boanski dah. 12 Tako postadoe prvi ljudi, koji se brzo razmnoie i napunie zemlju. Ali ti ljudi dugo nisu znali kako da se slue svojim plemenitim udovima i dobivenom boanskom iskrom. Gledali su, a nisu vidjeli, sluali, a nisu uli. Poput likova u snu tumarali su naokolo i nisu se znali sluiti predmetima. Nepoznata im je bila vjetina kako se kopa i klee kamen, kako se i gline peku opeke, kako se od sruenoga umskog drveta teu grede i kako se od svega toga grade kue. Pod zemljom, u mranim peinama, vrvjelo je od njih kao od poslenih mravi. Ni zimu, ni cvjetno proljee, ni plodnu jesen nisu raspoznavali po sigurnim znacima. to god su radili, bilo je bez smiljene osnove. Tada se Prometej zauzme za svoje stvorove: naui ih promatrati izlazak i zalazak zvijezda, uputi ih u vjetinu brojenja i u pisanje slova; naui ih ujarmljivati ivotinje i upotrebljavati ih kao pomagae u radu, priui konje na uzde i kola; pronae amac i jedra za plovidbu. Pobrinuo se i za ostale ivotne potrebe ljudi. Kad je prije koji ovjek obolio, nije znao nikakva lijeka, nije znao kakvo jelo i pie moe podnositi, nije poznavao melema za ublaivanje boli; zbog nestaice lijekova ljudi su bespomono umirali. Stoga im Prometej pokae kako se prireuju blagi lijekovi kojima se lijee svakojake bolesti. Tada ih naui gatati, rastumai im znamenja i sne, ptiji let i motrenje rtvenih ivotinja. Nadalje, svrati im pogled pod zemlju i pomoe im da ondje otkriju mjed, eljezo, srebro i zlato. Ukratko, uputi ih u sve ivotne udobnosti i vjetine. Na nebu je sa svojom djecom od nedavna vladao Zeus, koji je svoga oca Krona zbacio s prijestolja i sruio stari

rod bogova, od kojega je potekao i Prometej, jer su Japet i Kron bili braa. Sada su se novi bogovi poeli zanimati za nedavno nastali ljudski rod. Oni zatrae od ljudi da ih aste, a za uzvrat su im bili spremni pruati zatitu. U Mekoni (Sikionu) u Grkoj doe do sastanka smrtnika i besmrtnika, gdje su se utvrdila prava i dunosti ljudi. Na tom sastanku istupi Prometej kao zastupnik svojih ljudi, nastojei kako ne bi bogovi za preuzetu zatitu nametnuli ljudima odve tegobne dunosti. Tada Titanova sina zavede njegova lukavost da prevari bogove. On u ime svojih stvorova za-kolje velikoga bika od kojega su bogovi imali izabrati to za sebe ele. Raskomadavi rtvenu ivotinju, Prometej naini dvije hrpe: na jednu stranu stavi meso i drob s obilnom slaninom, obavije sve u bikovu kou i ozgo stavi eludac. Na drugu stranu stavi ogoljene kosti umotavi ih vjeto u loj rtvene ivotinje. Ova posljednja hrpa bila je vea. Zeus, sveznajui otac bogova, prozre njegovu prijevaru i ree: - Sine Japetov, presvijetli kralju i dobri prijatelju, kako si nejednako razdijelio dijelove! Prometej se sad istom uvjeri da ga je uspio prevariti, nasmija se u sebi i ree: 13 - Presvijetli Zeuse, najvei od vjeitih bogova, izaberi dio na koji te nuka tvoje srce u grudima. Zeus se razjari, ali navlas pograbi objema rukama bijeli loj. Kad ga je razmotao i opazio gole kosti, priini se kao da je istom sada otkrio prijevaru te ljutito ree: - Vidim dobro, dragi Japetov sine, da jo nisi zaboravio vjetinu varanja! Zeus odlui da se Prometeju za njegovu prijevaru osveti, pa uskrati ljudima posljednji dar koji im je bio potreban za savreniji napredak - vatru. Ali i tome je lukavi Japetov sin znao doskoiti. Uze dugu stabljiku gorostasne trske sa srikom, priblii se sunanim kolima na njihovu prolazu i uhvati u stabljiku vatre to je tinjala. S takvom iskrom sie na zemlju, i ubrzo zaplamti prva lomaa prema nebu. U dubini due zaboli Zeusa kad vidje kako se meu ljudima nadaleko svijetli sjaj vatre penjui se uvis. Kako vie nije bilo mogue smrtnicima oduzeti upotrebu vatre, smisli im Zeus za osvetu novo zlo. Bog vatre Hefest, slavan sa svoje umjetnosti, morao mu je nainiti varavi lik lijepe djevojke; sama Atena, koja je bila zavidna Prometeju i postala mu protivnica, ogrne djevojku bijelom blistavom haljinom, a preko lica spusti joj koprenu, koju je djevojka rukama drala razdijeljeno, glavu joj ovjena svjeim cvijeem i povee je zlatnom vrpcom, koju je takoer Hefest svome ocu za ljubav umjetniki izradio i ukrasio arenim ivotinjskim likovima. Hermo, glasnik bogova, morao je ljupkom liku udijeliti dar govora, a Afrodita svaku draest i milinu. Tako je Zeus pod oblijem dobrote stvorio bljetavo zlo i nazvao ga Pandora, to e rei Svim obdarena, jer je svaki od besmrtnika obdario djevojku bilo kakvim kobnim darom za ljude. Zatim Hermo povede djevojku na zemlju, gdje su se ljudi etali izmijeani s bogovima. Svi su se divili prekrasnom liku bez premca, ali ona se uputi k Epimeteju, bezazlenom bratu Prometejevu1, da mu preda Zeusov dar. Uzalud ga je brat njegov bio opomenuo neka nikada nikakvoga dara ne prima od olimpskog Zeusa da ne bi njime kakvo zlo dolo na ljude, nego neka ga smjesta poalje natrag. Epimetej, ne mis-lei na bratove rijei, primi s veseljem lijepu djevojku i osjeti zlo istom onda kad ga je snalo. Dotada su ljudi, po uputama njegova brata, ivjeli slobodni od svake nevolje, bez tekoga rada, bez munih bolesti. Ali ena je u svojim rukama drala dar, veliku posudu s poklopcem. im je dola Epimeteju, podigla je poklopac, i odmah je iz posude izletjelo itavo jato svakojakih nevolja, koje su se munjevitom brzinom razletjele po cijeloj zemlji. Jedno jedino dobro bilo je sakriveno sasvim na dnu posude, nada. Ali Pandora, po uputi oca bogova, spusti opet poklopac prije nego je nada mogla izleprati, i zatvori je zauvijek u posudu. Bijeda ispuni, meutim, u 1 Prometej znai Onaj koji naprijed misli, Dovitljivi, Promiljeni misli, Nepromiljeni, Zaboravni, Epimetej Onaj koji poslije ina 14 svim oblicima zemlju, zrak i more. Bolesti su obilazile meu ljudima danju i nou, potajno i neujno, jer im Zeus nije udijelio dar govora. eta svakojakih groznica zaposjela je zemlju, a smrt, koja je prije samo polagano do-lazila k ljudima, ubrzala je svoje korake. Nato se Zeus svojom osvetom okrenuo protiv Prometeja! Krivca preda Hefestu i njegovim slugama, koji su se zvali Kratos i Bi ja (Snaga i Sila). Oni su ga morali odnijeti u skitsku pusto i ondje ga neraskidljivim lancima prikovati iznad strahovitog ponora na stijenu gore Kavkaza. Nerado je Hefest izvrio nalog svoga oca: on je u Titanovu sinu ljubio unuka svoga pradjeda Urana i ravnopravnog potomka bogova. Uz samilosne rijei, a uz pogrde surovih slugu, naredio je da ovi izvre okrutno djelo. Tako je Promete j morao visjeti na tunoj stijeni u uspravnom poloaju, a nikada nije mogao spavati ni saviti svoje umorno koljeno. - Mnogo e uzaludno tuiti i uzdisati - ree mu Hefest - jer Zeusova je volja nemilosrdna, a tvrda su srca svi koji su istom pred kratko vrijeme prigrabili vlast. I doista su muke kanjenog nesretnika imale trajati itavu vjenost ili bar trideset tisua godina. Premda je glasno uzdisao i za svjedoke svojih muka dozivao vjetrove, rijeke, izvore i morske valove, opu majku Zemlju i sunani krug koji sve vidi, ipak je ostao nepokolebljiva duha. to je sudbina odluila - govorio je - mora da podnosi onaj koji je nauio shvaati nesavladivu mo nude. Takoer se nikakvim prijetnjama Zeusovim nije dao skloniti da poblie objasni tamno proroanstvo po kojemu je vladaru bogova prijetila propast i pad od novoga braka.1 Zeus odra rije: poalje okovanom Promete ju orla koji je kao svakidanji gost smio kljuvati njegova jetra, koja

bi, izgrizena, uvijek ponovno narasla. Muke njegove nisu smjele prije prestati dok se ne pojavi zamjenik koji bi se dragovoljno podvrgao smrti i time se u neku ruku ponudio da bude njegov zastupnik. Napokon je nesretniku osvanuo dan osloboenja. Poto je Pro-metej ve stoljeima trpio strane muke visei na stijeni, naie onuda Hera-klo putujui k Hesperidama po zlatne jabuke. Kad je vidio unuka bogova gdje visi na Kavkazu, i kad se ponadao da e mu njegov dobar savjet biti od koristi, saali se na njegovu sudbinu, jer je vidio kako orao sjedi na koljenima Prometejevim i kljuje jetra nesretniku. On odloi kijak i lavlju kou, napne luk, odapne strijelu i skine stranu pticu s jetara muenikovih. Nato mu odrijei okove i povede osloboena Prometeja sa sobom. Ali da bi se uvjet kralja bogova ispunio, postavi mu za zamjenika Kentaura Hirona, ko- 1 S Tetidom. Njoj je, naime, bilo proreeno da e roditi sina koji e biti jai od svoga oca. Zato ju je Zeus kasnije udao za smrtnoga junaka Peleja, kojemu je rodila divnog Ahileja. 15 ji je bio pripravan da mjesto njega umre, a inae je bio besmrtan.1 Da ipak Zeusova osuda, kojom je Prometeja na mnogo dulje vrijeme osudio na stijenu, ne bi ni tako ostala neizvrena, morao je Prometej trajno nositi e-ljezni prsten u kojemu se nalazio kameni s one kavkaske stijene. Tako se Zeus mogao diiti da njegov neprijatelj jo uvijek ivi prikovan uz Kavkaz. Narataji ljudskoga roda2 Prvi ljudi koje su bogovi stvorili bili su zlatni narataj. Dok je nebom vladao Kron, ivjeli su bezbrino i slini bogovima, daleko od posla i brige. I tegobe starosti bile su im nepoznate. Uvijek zdravi cijelim tijelom i slobodni od svakoga zla uivali su u veselim gozbama. Blaeni bogovi voljeli su ih i darivali im na bogatim poljima prekrasna stada. Kad su trebali umrijeti, zapadali su samo u blagi san. Dok su ivjeli, imali su sva mogua dobra. Zemlja im je davala nove plodove sama od sebe u preobilju, a oni su mirno, svim dobrima obdareni, obavljali svoj dnevni posao. Kad je taj narataj po odluci Sudbine ieznuo sa zemlje, postali su ti ljudi dobri bogovi zatitnici koji su, obavijeni u gustu maglu, oblijetali zemljom kao djelitelji svakoga dobra, uvari pravde i osvetnici svih prestupaka. Nato bogovi stvorie drugi ljudski narataj - srebrni. Taj se narataj ve daleko izrodio od prvoga: nije mu bio jednak ni tjelesnom graom ni nainom miljenja. Punih sto godina rastao je razmaeni djeak jo nezrela duha pod materinom njegom u roditeljskoj kui, i kad je koji napokon dozreo do mladenake dobi, onda mu je preostajalo jo samo kratko vrijeme za dalji ivot. Nepromiljena djela bacila su te nove ljude u bijedu, jer oni ve nisu mogli obuzdavati svojih strasti, nego su grijeili obi-jesno jedni protiv drugih. Ni rtvenike bogova vie nisu htjeli astiti dolinim rtvama. Stoga Zeus ukloni taj narataj sa zemlje jer mu se nije svialo to u njega nema dovoljno potovanja prema besmrtnicima. Pa ipak ni ti ljudi jo nisu bili toliko bez odlika da im ne bi nakon odlaska iz ovoga ivota pripala kakva poast: zato su jo smjeli obilaziti zemljom kao smrtni demoni. Tada je otac Zeus stvorio trei narataj, i to od mjedi, koji se potpuno razlikovao od srebrnoga: bio je okrutan, silovit, uvijek odan samo ratovanju, neprestano je ovjek ovjeku snovao kako da mu napakosti. Prezirali su poljske plodove i hranili se ivotinjskim mesom. Njihova tvrdo- 1 Vidi u 4. knjizi: Slijedea tri posla Heraklova, str. 161 2 Ova pria nema veze s prethodnom i ne slae se s njom. 16 glavost bila je tvrda kao dijamant, a njihovo je tijelo bilo golemo: iz ramena izrasle su im ruke kojima se nitko nije smio pribliiti. Njihovo je oruje bilo od mjedi, njihov stan od mjedi, mjedu su obraivali njive, jer eljeza tada jo nije bilo. Oni digoe ruke jedni na druge. Ali koliko god su bili golemi i uasni, ipak su bili preslabi protiv crne smrti: rastajui se sa svijetlim sunanim sjajem silazili su u jezovitu no podzemnoga svijeta. Kad je zemlja i taj narataj sakrila, proizvede Zeus, sin Kro-nov, etvrti narataj koji je imao stanovati na hraniteljici Zemlji. Taj je narataj opet bio plemenitiji i praviniji od prethodnoga, to je bio narataj boanskih heroja, koje su negdanji ljudi zvali i polubogovima. Ali na kraju je i njih unitio razdor i rat, jedne pred sedmorim vratima Tebe, gdje su se borili o dravu kralja Edipa, druge na bojitu pod Trojom, kamo su u gole-mom broju doplovili radi lijepe Helene. Kad su oni zavrili svoj zemaljski ivot u borbi i nudi, odredio im je otac Zeus boravite na kraju svijeta, u Okeanu, na Otocima blaenih. Ondje provode nakon smrti sretan i bez-brian ivot, ondje im plodna zemlja tri puta godinje daje za okrepu plodove slatke kao med. O da nisam - uzdie stari pjesnik Heziod, koji pripovijeda tu priu o ljudskim naratajima - o da nisam pripadnik petog ljudskog narataja koji je sada doao! O da sam prije umro ili da sam se kasnije rodio! Ovaj je narataj od eljeza! Sasvim pokvareni, ti ljudi nemaju ni danju ni nou mira od nevolja i tekoa, uvijek im bogovi alju nove brige koje ih izjedaju. Ali oni su sami sebi najvea muka! Otac nije naklonjen sinu ni sin ocu; gost mrzi svoga gostoprimca,, drug svoga druga; ni meu braom vie ne vlada srdana ljubav kao prije. Ni sijedoj kosi roditelja ne iskazuje se vie ast, pogrdne se rijei protiv njih govore, zlostavljanja moraju podnositi. Vi uasni ljudi, zar uope ne mislite na boji sud, kad svojim ostarjelim roditeljima ne uzvraate hvale za njihovu brigu? Svuda vrijedi samo pravo sile, jedni drugima snuju kako e im opljakati gradove. Ne uiva naklonost onaj koji se zaklinje na istinu, koji je pravedan i estit. Ne, nego samo zloinac, samo gadni zlikovac uiva ast. Pravo i umjerenost ne vrijedi vie nita, zao ovjek smije boljega vrijeati, smije govoriti lane i opake rijei, smije se krivo zaklinjati. Stoga su ti ljudi i tako nesretni. Progoni ih zlobna, zlurada zavist, i s

groznim pogledom sike na njih. Boice stida i svetoga straha, koje su se dosada jo mogle vidjeti na zemlji, zastiru svoje lijepo tijelo u bijelu haljinu i naputaju ljude da ponovno nau zaklonite u zboru vjenih bogova. Meu smrtnim ljudima ostala je samo alosna bijeda, i ne moe se oekivati nikakav spas od toga zla.1 1 Drugi razlikuju samo etiri ljudska narataja: zlatni, srebrni, mjedeni i eljezni; a neki samo tri, isputajui eljezni. 17 Deukalion i Pira Kad je na zemlji boravio mjedeni narataj ljudi i kad su Zeusu, gospodaru svijeta, doli do uiju glasovi o njihovim opainama, odlui sam u ljudskom liku proputovati zemljom. Ali svuda nae da su glasovi bili jo blai nego stvarnost. Jedne veeri u kasni sumrak stupi pod negostoljubiv krov arkad-skog kralja Likaona koji je bio na zlu glasu zbog svoje divlje udi. Zeus s nekoliko udesnih znakova dade na znanje da je doao bog, i mnotvo svijeta spusti se na koljena. Ali Likaon se naruga tim pobonim molitvama. Da vidimo - ree - je li to smrtnik ili bog! I Likaon odlui u srcu da gosta o ponoi, kad ga svlada san, pogubi neoekivanom smru. Ali jo prije toga zakolje jednog bijednog taoca kojega mu je narod Moloana bio poslao, skuha jo napola ive udove u vreloj vodi, a neto ih spee na vatri, i stavi ih pred stranca na stol za veeru. Zeus, koji je sve to prozreo, skoi od stola i osvetnikom munjom osine dvor bezbonikov. Kralj se prestrai i pobjegne na otvoreno polje. Prvi jauk tq ga je ispustio bilo je zavijanje, odijelo mu se pretvori u dlake, ruke u noge, i od njega posta krvoloan vuk. Zeus se vrati na Olimp, sazove bogove u vijee i odlui da uniti opaki ljudski rod. Ve je htio da po itavoj zemlji razaspe svoje munje, ali ga od toga odvrati strah da bi se mogao zapaliti eter i izgorjeti svemirska os. Zato odloi munje koje su mu skovali Kiklopi1 i odlui da na itavu zemlju spusti pljusak i potopom atre ljude. Smjesta zatvori Sjevernjaka zajedno sa svim vjetrovima koji rastjeruju oblake u peinu Eolovu, a samo Junjaka iz nje ispusti. On poleti s vlanim krilima prema zemlji, strano mu lice pokrila gusta tama, brada mu oteala od oblaka, s bijele mu kose potee pljusak, magla mu sjede na elo, iz njedara mu pocuri voda. Zatim poleti k nebu, dohvati rukom oblake koji su daleko naokolo visjeli i stane ih cijediti. Gromovi zaore, a silna se poplava srui s neba. Usjevi se savie pod navalama oluje, unitena je leala nada ratarova, upropaten je muni rad cijele godine. I Posidon, brat Zeusov, doao je pri unitavanju u pomo. On sazove sve rijeke i zapovjedi im: - Pustite uzde svojim strujama, provaljujte u domove, probijajte nasipe! Rijeke izvrie njegov nalog, a Posidon sam probode svojim trozubom zemlju i potresom napravi prolaz valovima. Tako potekoe rijeke preko otvorenih polja, pokrie njive, odnesoe sa sobom stabla, hramove i kue. Ako je i ostala gdjegod koja palaa, pokrila je doskora voda i njezin zabat, i najvie kule izgubie se u virovima. More i zemlja nisu se uskoro vie mogli razlikovati, sve je bilo more, a to more bilo je bez obala. Ljudi su 1 Jednooki gorostasni sinovi Urana i Geje, pomonici boga kovaa Hefesta. Njihova radionica obino se zamiljala u unutranjosti Etne. Od tih Kiklopa sasvim su razliiti oni Kiklopi koji dolaze u prii o Odiseju. 18 se spaavali kako su znali. Jedan se popeo na najvii brijeg, drugi je sjeo u amac i veslao iznad krova svoje potopljene kuice ili iznad svoga vinograda na brijegu tako da ga je dnom svoga amca dodirivao. Meu granama umskog drvea s mukom su se probijale ribe, a hitronoga vepra zahvatila je poplava. itave narode odnijela je voda, a to su valovi potedjeli, pomrlo je od glada na neobraenim ledinastim bregovima. Takav jedan brijeg izdizao se jo sa dva vrhunca u zemlji Fokidi iznad morske poplave koja je sve pokrivala. To je bio Parnas. K njemu doplovi u lai Deukalion sa svojom enom Pirom. Deukalion je bio sin Prometej ev, kojega je otac opomenuo i sagradio mu lau. Nikada nije bilo ni ovjeka ni ene koji bi nadmaili to dvoje ljudi potenjem i pobonou. Tada Zeus pogleda s neba i vidje kako je itav svijet poplavljen stajaim vodama i kako je od mnogih tisua ljudi preostao samo jedan ljudski par, oboje nevini, oboje poboni tovatelji bogova. Zato poalje Sjevernjaka da rastjera crne oblake i odagna magle, i tako opet pokae nebu zemlju i zemlji nebo. I Posidon, morski vladar, odloi svoj trozub i umiri valove. More ponovno dobije obale, rijeke se vrate u svoja korita. ume pomolie svoje kronje, pokrivene muljem, za njima se pojavie breuljci, napokon su se prostrle ravnice, i konano se ponovno pokazala zemlja. Deukalion pogleda oko sebe. Zemlja je bila opustoena i svuda je vladala grobna tiina. Kod toga pogleda poteku mu suze niz obraze i on progovori svojoj eni Piri: - Ljubljena, jedina ivotna druice! Kuda god po zemlji gledam, na sve strane svijeta, ne mogu otkriti ni ive due. Nas dvoje smo sav narod na zemlji, svi su drugi izginuli u vodenoj poplavi. Ali ni mi jo nismo potpuno sigurni za svoj ivot. Svaki oblak koji vidim jo plai moju duu. Pa ako i jest svaka opasnost prola, to da ponemo mi sami na naputenoj zemlji? O da me je moj otac Prometej nauio vjetinu kako se stvaraju ljudi i kako se u oblikovanu ilovau udahnjuje dua! Tako ree, i osamljeni ljudski par poe plakati. Tada se bace na koljena pred napola razvaljeni rtvenik boice,Temide1 i poee joj se moliti: Reci nam, boice, kojom bi vjetinom mogli obnoviti na propali narataj. Pomozi izumrlom svijetu da ponovno oivi! Odstupite od moga rtvenika - zajei glas boiin - zastrite glavu i bacajte kosti svoje majke iza svojih lea.

Dugo su se oboje udili zagonetnom odgovoru boice. Pira prva prekine utnju. Oprosti mi, uzviena boice - ree - ako se zgraavam, ako neu da te sluam i ako neu da vrijeam sjenu svoje majke razbacivanjem njezinih kosti! Dobrohotna i proroka boica pravde, reda i morala. 19 Ali Deukalionu proleti duhom svijetli traak. On umiri svoju enu prijaznim rijeima: - Ili me vara moja domiljatost ili su rijei bogova pobone i ne kriju u sebi nikakva grijeha! Naa velika majka, to je Zemlja, a njezine kosti su kamenje, i to kamenje moramo mi, Pira, bacati iza sebe! Oboje su ipak jo dugo sumnjali u to tumaenje. Meutim, to kodi pokuati, pomisle. Zato pou na stranu, zastru glavu, otpau odjeu i stanu bacati kamenje iza sebe, kako im je bilo naloeno. Tada se dogodi veliko udo: kamenje poe gubiti svoju tvrdou i oporost, postade meko, poe rasti i dobivati oblik. Ljudski oblici poee se pokazivati, ali jo ne jasno, nego nalik na surove kipove ilijna likove koje je umjetnik istom u grubim potezima iz mramora isklesao. to je na kamenju bilo vlano ili od zemlje, od toga je postalo meso na tijelu; to je bilo tvrdo i vrsto, pretvorilo se u kosti; ile u kamenju ostale su ile. Tako su uz pomo bogova u kratko vri-jeme od Deukalionova kamenja postali mukarci, a od Pirina ene. To svoje podrijetlo ne moe ljudski rod zatajiti: to je tvrdi rod i sposoban za rad. Svaki asak podsjea nas na to iz kojega je sjemena iznikao.1 Inah, prastari plemenski knez i kralj Pelazga, imao je prekrasnu ker po imenu Iju. Na nju je bacio pogled Zeus, olimpski vladar, kad je na livadi kod Lerne uvala stada svoga oca. U Zeusu se zapali ljubav prema njoj, zato joj prie u ljudskom liku i stane je zavodljivim i laskavim rijeima iskuavati: - Djevojko, sretan onaj koji e te posjedovati! Pa ipak nijedan smrtnik nije tebe vrijedan, ti zasluuje da bude zarunica najvieg boga! Znaj, ja sam Zeus. Ne bjei od mene! Podnevna ega pali nesnosno. Doi sa mnom u sjenu velianstvenog gaja koji nas tamo nalijevo poziva u svoju hladovinu. to e tu na dnevnoj pripeci? Ne boj se stupiti u tamnu umu i u klance gdje stanuje divlja. Ta tu sam ja da te zatitim, bog koji dri ezlo nebesko i baca na zemlju zupaste munje. Ali djevojka pobjee pred zavodnikom hitrim koracima, i bila bi mu na krilima straha umakla da progonitelj nije zlorabio svoju mo i i- Kasnije je Pira Deukalionu rodila sina Helena, praoca svih Helena (Grka); njegovi sinovi bili su Eol, Dor i Ksut. Od prve dvojice izvodili su lozu Eoljani i Dorani; o Ksutu usporedi priu o Ionu str 51 i d Vidi Mitol. dodatak, 29. 20 tav kraj zavio u gustu tamu. Bjegunicu okrui magla, i ona ubrzo pone zastajkivati bojei se da ne naleti na stijenu ili se ne strovali u rijeku. Tako je nesretna Ija dola u vlast Zeusovu. Hera, mati bogova, bila je ve davno navikla na nevjeru svoga mua koji se odbijao od njezine ljubavi i priklanjao kerima polubogova i obinih ljudi. Ali ona nije mogla da ukroti svoju srdbu i ljubomoru, nego je uvijek s budnim nepovjerenjem pratila svaki korak Zeusov na zemlji. Tako je i sada gledala upravo na one predjele gdje joj se mu bez njezina znanja etao. Na svoje veliko udo opazi iznenada kako se vedri dan na jed-nom mjestu zamraio nonom maglom koja se nije dizala ni iz rijeke ni iz zadimljena tla, niti je uope potjecala iz kakva prirodnog uzroka. Tada joj brzo sinu misao na nevjeru muevu; pogleda okolo po Olimpu i ne nade ga nigdje. Ili se varam - ree razjarena sama sebi - ili me moj mu gadno vrijea! Tada se na oblaku poveze iz visokog etera dolje na zemlju i magli koja je obavijala otmiara s njegovim plijenom zapovjedi neka se raspri. Zeus je naslutio dolazak svoje ene pa da bi svoju ljubavnicu oteo njezinoj osveti, brzo pretvori lijepu Inahovu ker u krasnu, snjenobijelu kravu. Ali i tako je mila djevojka ostala jo uvijek lijepa. Hera, koja je odmah prozrela lukavtinu svoga mua, pohvali krasnu ivotinju i zapita, kao da nita ne zna o pravoj istini, komu pripada krava, otkud je i koje je pasmine. Zeus, u neprilici i da enu odvrati od daljeg ispitivanja, utee se lai i ree da krava potjee iz zemlje. Hera se time zadovolji, ali zamoli svoga mua da joj pokloni tu lijepu ivotinju. to da radi prevareni varalica? Ako kravu dade, izgubit e ljubavnicu, ako li je ne da, onda e tek pobuditi sumnju svoje ene, koja e nesretnici poslati brzu propast! Zato odlui da se za taj as odrekne djevojke pa prekrasnu kravu pokloni svojoj eni vjerujui da je jo uvijek zavijena u tajnu. Hera, naoko usreena darom, svee lijepoj ivotinji ue oko vrata i pobjedonosno odvede nesretnicu, kojoj je oajno ljudsko srce udaralo pod ivotinjskim likom. Ali i samoj je boici ta kraa zadavala strah pa nije mirovala dok nije svoju suparnicu povjerila sigurnoj strai. Stoga je potraila Arga, sina Arestorova, nakazu koja joj se za tu slubu uinila osobito prikladna. Argo je imao stotinu oiju u glavi, od kojih se samo po jedan par naizmjence zatvarao i predavao poinku, dok su sve ostale, razasute kao sjajne zvijezde sprijeda i straga po glavi, ostajale budne na strai. Njega je Hera dala siromanoj Iji za straara da njezin mu Zeus ne moe ukrasti otetu mu ljubavnicu. Pod straom Argovih stotinu oiju smjela je Ija, kao krava, preko dana pasti na bujnom panjaku. Ali Argo je stajao u blizini, i kamo god se smjestio, vidio je povjerenu mu nesretnicu; i kad se okrenuo od nje, bila mu je pred oima. Nakon zalaza sunca zatvarao ju je stavljajui joj lanac

21 oko vrata. Gorka trava i lie bila je njezina hrana, tvrda zemlja njezina postelja, koja nije uvijek ni travom bila pokrita, a blatna kaljua njezino pie. Ija je esto zaboravljala da vie nije ljudsko bie, te je htjela pruiti ruke Argu i moliti ga da joj se smiluje, ali tada bi se sjetila da nema ruku. Htjela mu je rijeima upraviti dirljive molbe: tada bi se iz njezinih usta otelo mukanje da se prepala vlastitoga glasa, koji ju je podsjetio na to kako je zbog sebinosti svoga otmiara pretvorena u ivotinju. Argo nije ostao s njom na istom mjestu, jer mu je tako naloila Hera, koja se nadala da e je mijenjanjem boravita sigurnije oteti svome muu. Njezin uvar tumarao je, dakle, s njom svuda po zemlji, i tako je ona dola s njim i u svoju staru domovinu, na obalu rijeke gdje se kao dijete tako esto igrala. Tada je prvi put vidjela svoju sliku u vodi; kad je ivotinjska glava s rogovima pogledala prema njoj iz vode, stresla se Ija i pobjegla prestravljena od same sebe. eznutljivi nagon dovede je u blizinu njezinih sestara, u blizinu njezina oca Inaha. Ali oni je ne prepoznae. Inah je, istina, pogladio lijepu ivotinju i pruio joj lia to ga je otrgnuo s oblinjeg grma; Ija je zahvalno lizala njegovu ruku i kvasila je poljupcima i potajnim ljudskim suzama. Ali koga on miluje i tko njega miluje, to starac nije slutio. Napokon sirotici, kojoj nije duh pod preobrazbom stradao, sinu sretna misao: ona poe nogom arati slova i tom kretnjom pobudi pozornost svoga oca, koji ubrzo u praini proita obavijest da je pred njim njegovo vlastito dijete. Jao meni nesretniku! - povika starac kad je to otkrio, nasloni vi se na rogove i vrat svoje keri koja je jecala. - Tako te moram nai, tebe koju sam po svim zemljama traio! Jao meni! Manje si mi brige zadavala dok sam te traio nego sada kad sam te naao! Ti uti? Ne moe mi kazati nijedne utjene rijei, nego mi moe odgovoriti samo mukanjem! Ja luda, snovao sam kako u ti dovesti dostojnoga mua, i mislio sam samo na vjenanu baklju i na udaju. A sad si ti dijete stada...! Argo, strani uvar, ne dopusti da nesretni otac dovri jadikovku, udalji Iju od oca i odvue je na osamljeni panjak. Tada se uzvere na vrh breuljka i nastavi vriti svoju slubu gledajui sa stotinu budnih oiju na sve etiri strane svijeta. Zeus nije mogao dulje gledati nevolju Inahove keri. Pozove svoga dragoga sina Herma i zapovjedi mu neka upotrijebi svoju lukavtinu i mrskom uvaru oduzme vid. Hermo privrsti na noge krila, dohvati snanom rukom palicu za uspavljivanje i stavi na glavu svoj putniki eir. Tako se spusti iz palae svoga oca na zemlju. Ondje skine eir i krila, a zadri samo palicu; tako se stvori pastirom, dovabi k sebi koze i potjera ih na udaljena polja gdje je Ija pasla, a Argo uvao strau. Doavi onamo, izvue pastirsku sviralu, koja se zove siringa, i poe tako ljupko i snano svirati kako nismo navikli sluati od zemaljskih pastira. Herin sluga poveseli se tom neobinom zvuku, ustade sa svog sjedita na stijeni i povie: 22 Atena i Hermo opremaju Pandoru - Tko god si, dobrodoli svirau, mogao bi svakako kod mene ovdje na ovoj stijeni otpoinuti. Nigdje nije trava za stoku tako bujna kao ovdje, a vidi i sam kako je ugodna za pastira hladovina ovoga gusto zasaenog drvea! Hermo zahvali na pozivu, uspne se gore i sjedne do straara, s kojim pone marljivo avrljati i tako se ozbiljno udubi u razgovor da je dan proao prije nego je to Argo primijetio. Njemu se poee oi sklapati, i sada Hermo ponovno prihvati sviralu i pokua igru da uvara potpuno uljulja u san. Ali Argo, koji je mislio na gnjev svoje gospodarice ako zarobljenicu pusti bez lanca i nadzora, borio se protiv sna, pa iako se san uvukao u jedan dio njegovih oiju, on je ipak s drugim dijelom oiju stalno bdio. Zato se sabere i, kako je pastirska svirala istom nedavno bila pronaena, zapita svoga druga kako je dolo do tog pronalaska. 23 - To u ti rado pripovijedati - ree Hermo - ako u ovo kasno veernje doba ima dosta strpljenja i paljivosti da me slua. U snjenim brdima Arkadije ivjela je glasovita hamadrijada1 po imenu Siringa. umski bogovi i satiri, oarani njezinom ljepotom, progonili su je ve dugo vremena svojim snubljenjima, ali ona im je uvijek znala umai. Zazirala je od branoga jarma i htjela je, opasana i u lov zaljubljena kao Artemida, ostati poput nje u djevojakom staleu. Napokon je na svojim tumaranjima kroz one ume opazi i moni bog Pan; on joj se priblii i zaprosi njezinu ruku, estoko i svjestan svoje veliine. Ali nimfa prezre njegovu molbu i pobjegne pred njim kroz neprohodne stepe, dok napokon ne doe do spore vode p jeko vite rijeke Ladona, ali njezini su valovi bili jo dosta duboki te su nimfi sprijeili prijelaz. Ona stane zaklinjali svoju zatitnicu boicu Ar-temidu neka se smiluje svojoj tovatelj ici prije nego padne u ruke boga, i neka je pretvori u neto drugo. Uto dojuri bog i obujmi nimfu, koja je na obali oklijevala. Ali kako se zaudi kad mjesto nimfe obuhvati samo trsku! Njegovi glasni uzdisaji odjeknue vie puta kroz trsku i ponovie se s dubokim, tunim romonom. ar toga milozvuka utjei prevarenog boga. No dobro, preobraena nimfo, povie s bolnim veseljem, neka i tako naa veza bude nerazrjeiva! Zatim od ljubljene trske naree nejednakih cijevi, spoji ih voskom jednu uz drugu i nazove milozvunu sviralu imenom ljupke hamadrijade, i otada se ta pastirska svirala zove siringa... Tako je glasila pripovijest Hermova, kod koje je on bez prestanka drao na oku stookog straara. Bajka jo nije bila dovrena, kad opazi kako se jedno oko za drugim sakriva pod vjede i kako se napokon svih stotinu svjetiljaka ugasilo u tvrdom snu. Tada glasnik bogova prigui svoj glas, dotakne svojom arobnom palicom

redom stotinu uspavanih vjea i jo jae uvrsti njihovo spavanje. Dok je tako stooki Argo kimao glavom u du-boku snu, pograbi Hermo brzo srpasti ma koji mu je bio sakriven pod pastirskim platem i presijee mu sputenu iju ondje gdje vrat najblie granii s glavom. Glava i trup strovalie se jedno za drugim sa stijene i omastie kamenje mlazom krvi. Sad je Ija bila osloboena pa, premda jo nije bila preobraena, odjuri odande bez lanca. Ali prodornim pogledima Here nije izmaklo to se dogodilo dolje na zemlji.2 Ona smisli novu muku za svoju suparnicu i poa-lje joj obada koji svojim ubodom natjera nesretno stvorenje u ludilo. Ta muka tjerala je zastraenu Iju s njezinim alcem kao prognanicu kroz itav svijet, sve do Skita kod Kavkaza, do naroda Amazonki, do Kimerskog Bo-spora i do Meotskoga mora3, zatim prijeko u Aziju i napokon, iza dugog Nimfe stabala; vidi Mitoloki dodatak, 27. Hera je, kazuje pria, bezbrojne Argove oi stavila u rep svojoj ptici paunu. Kimerski Bospor (sada Kerka Vrata) dobio je navodno ime ba otuda, jer Bospor znai Govedski brod ili prijelaz. Meotsko more je dananje Azovsko more pokraj poluotoka Krima, koji se u starini /wo Taurija, a stanovali su na njem Kimerani. 24 oajnikog lutanja, u Egipat. Stigavi onamo na obalu rijeke Nila, padne Ija na svoje prednje noge i podigne, uzvinuvi vrat unatrag, svoje nijeme oi k Olimpu, s pogledom punim bijede prema Zeusu. Njemu se saali taj pogled; pohiti svojoj eni Heri, obujmi je rukama oko vrata i zamoli je neka se smiluje sirotoj djevojci koja je bila nevina kod njegova grijeha; zaku-ne joj se Stigom, rijekom u podzemnom svijetu kojom se bogovi kunu, da e se ubudue potpuno odrei svoje naklonosti prema Iji. Hera je za vrijeme Zeusove molbe ula usrdno mukanje krave koje je dopiralo do Olimpa. Tada se majka bogova dade umekati i ovlasti svoga mua da iznakaenoj eni vrati ljudsko oblije. Zeus se brzo spusti na zemlju i poe k Nilu. Tu pogladi rukom kravu po leima, i onda se ukaza divan prizor: dlake popa-dae s tijela ivotinje, rogovi se smanjie i nestae, oni se koluti suzie, gubica se skupi u usne, plea i ruke se povratie, papci iezoe, nita ne ostade od krave osim lijepe bijele boje. U preobraenom liku digne se Ija sa zemlje i stade uspravno, sjajui se u ljudskoj ljepoti. Na obali Nila ona Zeusu rodi Epafa, i budui da je narod udesno preobraenu i spaenu enu tovao kao boanstvo, vladala je ona dugo vremena onim zemljama kao kneginja. AH ni tada nije ostala potpuno poteena od Herine srdbe. Hera nagovori divlji narod Kureta da joj odvedu mladoga sina Epafa. Ija ponovno poe na dugo uzaludno putovanje da trai ugrabljenog sina. Napokon, kad je Zeus munjom pobio Kurete, nae ona odvedenog sina na granici Etiopije, vrati se s njim u Egipat i uini ga svojim suvladarom. On se oeni Memfidom. koja mu n> di ker Libiju po kojoj je zemlja Libija dobila ime. Majku i sina astio je narod oko rijeke Nila nakon njihove smrti hramovima i iskazivao im boanske poasti, njoj kao Izidi, a njemu kao Apisu. 'KM. im I Libijin sin je bio BeL On je osim druge djece imao dva sina, Egipta i Dana-ja, koji su obojica postali moni vladari. Prvi je imao pedeset sinova (Egip-tovii), a Danaj isto toliko keri (Danaide). Pred zasjedama Egiptovia pobjee Danaj sa svojim kerima u Argos na Peloponezu. Tu u zaviaju svoje prababe Ije sagradi tvravu Argos i iskopa prve bunare; zato ga zahvalni Argejci izabrae za kralja. Ali doskora dou pedeset sinova Egipto-vih proeci Danaide zbog njihova bogatstva. Danaj prista, ali u noi iza svadbe poubijae na njegov nalog Danaide svoje mueve. Samo jedan, Lin-kej, bio je od svoje njene ene Hipermnestre poteen. Danaide su za svoj zloin bile kanjene poslije smrti tako da su u podzemnom svijetu morale neprestano nositi vodu u probuenu bavu. 25 Faetont Na velianstvenim stupovima stajao je kraljevski dvor sunanog boga blistajui se od sjajnog zlata i arkih dragulja. Najvii zabat bio je optoen sjajnom bjelokou, dvokrilna vrata sijevala su u srebrnu sjaju, a iznad njih mogle su se vidjeti najljepe bajke u krasnoj izradbi. U tu palau stupi Faetont, sin sunanog boga Helija, i zatrai da moe razgovarati s ocem. Ali stane samo podalje, jer iz blizine se nije dalo podnositi arko svjetlo. Otac Helije sjedio je zaogrnut u grimizno odijelo na svom prijestolju, koje je bilo optoeno sjajnim smaragdima. Njemu zdesna i slijeva stajae njegova pratnja: Dan, Mjesec, Godina, Vjekovi i Hore, mladenako Proljee s vijencem od cvijea, Ljeto ovjenano klasjem, Jesen s rogom izobilja, punim groa, ledena Zima sa snjenobijelom kosom. Helije, sjedei meu njima, brzo opazi svojim svevidnim oima mladia, koji se divio tolikim udesima. - to je uzrok tvome hodoau? - zapita Helije. - to te vodi u palau tvoga boanskog oca, sinko? - Uzvieni oe - odgovori Faetont - rugaju mi se na zemlji i vrijeaju moju majku Klimenu. Govore da ja samo izmiljam svoje boansko podrijetlo, a zapravo sam sin niskoga oca. Stoga dolazim da od tebe izmo lim dokaz koji e pred svijetom pokazati da sam doista tvoj sin. Tako ree, a Helije skide zrake koje su mu sjajile oko glave i pozove mladia neka pristupi blie. Tada ga zagrli i ree:

- Tvoja majka Klimena rekla ti je istinu, sinko, i ja te pred svijetom neu nikada zatajiti. Ali da dulje ne sumnja, trai od mene kakav dar. Kunem ti se Stigom, rijekom podzemnoga svijeta, kojom se svi bogovi kunu, da u ti ispuniti molbu kakva god bila! Faetont jedva doeka da otac dovri. - Onda mi ispuni - ree ocu - najvruu elju i daj mi da samo jedan dan upravljam tvojim krilatim sunanim kolima. Uas i kajanje pokaza se na licu bojem. Tri-etiri puta strese nvoju obasjanu glavu i napokon povie: - O sine, ti si me naveo na besmislenu rije! O kad bih smio da ti nikad ne ispunim svoje obeanje! Ti trai posao kojemu tvoje sile nisu dorasle. Ti si premlad, ti si smrtan ovjek, a ono to ti trai posao je za besmrtnike. Ti tei dapae jo za neim viim nego to je drugim bogovima doputeno postii. Jer osim mene ne moe nijedan od njih stajati na usijanoj osovini. Put to ga moja kola imaju prevaliti vrlo je strm. S tekom mukom uspinju se njime u rano jutro moji jo svjei konji! Sredina puta nalazi se na najviem dijelu neba. Vjeruj mi, kad na svojim kolima stojim u tolikoj visini, esto i mene podilazi jeza, moju glavu obuzima vrtoglavica kad gledam u dubinu gdje daleko poda mnom lei more i kopno. Napokon se 26 put sputa sasvim strmo dolje i tada treba osobito sigurno i vrsto upravljati. I sama morska boica Tetija, koja je spremna da me primi u svoje valove, zna se tada pobojati da u tresnuti u dubinu. Osim toga, promisli da se nebo bez prestanka okree i da ja moram voziti u smjeru protiv te bijesne vrtnje. Kako bi ti to mogao kad bih ti ja i dao svoja kola? Stoga, ljubljeni sine, ne trai tako opasan dar i zaeli neto drugo dok jo ima vremena. Pogledaj moje prestrano lice! O, kad bi ti bilo mogue da kroz moje oi prodre u moje zabrinuto oinsko srce! Trai to god drugo hoe od svih dobara na nebu i na zemlji! Kunem ti se Stigom, dobit e!... to me grli tako estoko? Mladi se nikako ne dade odvratiti od svoje molbe, a otac se ve bio zakleo svetom zakletvom. Zato uze sina za ruku i povede ga do sunanih kola, divnog djela Hefestova. Osovina, ruda i obodi na tokovima bijahu od zlata, paoci od srebra; na jarmu se blistali topazi i drugi dragulji. Dok se Faetont od srca divio krasnom djelu, dotle na zarudjelom istoku probuena Zora otvori svoja grimizna vrata i predvorje puno rua. Zvijezde pomalo nestadoe, a Danica je posljednja napustila svoje mjesto na nebu, i napokon se vanjski rogovi Mjeseca izgubie na obzorju. Sada Helije naloi krilatim Horama da preu konje. One dovedu ivotinje koje su vatru izdisale, poto su se nasitile boanske hrane kod visokih jasala, i stave na njih krasne uzde. Dok se to dogaalo, namaze otac lice svomu sinu svetom pomasti i uini ga sposobnim da podnese raareni plamen. Oko glave stavi mu svoje sunane zrake, ali pritom uzdahne i ree opominjui ga: - Sinko, tedi bi, a odlunije upotrebljavaj uzde. Konji jure i sami od sebe, a muka ih je obuzdati u letu. Put ide ukoso u dalekim zavojima; uklanjaj se Junom, a isto tako i Sjevernom polu. Vidjet e jasne kolosijeke. Ne sputaj se prenisko, jer se moe zemlja zapaliti; ne uspinji se previsoko, jer bi mogao zapaliti nebo. Naprijed! Mrak uzmie, hvataj uzde u ruke. Ili - jo ima vremena; opameti se, drago dijete, prepusti kola meni, daj da ja zemlji ponesem svjetlost, a ti gledaj! Mladi kao da nije ni uo oeve rijei: jednim skokom baci se na kola, sav veseo to ima uzde u rukama, i mahne neveselom ocu kratko i prijazno u znak hvale. Meutim etiri krilata konja ispune svojim vatrenim rzanjem zrak, i njihova kopita zatopou prema izlazu. Tetija, Faetontova baka,1 koja nije nita slutila o sudbini svoga unuka, otvori pregradu. Svijet je leao u beskrajnom prostoru pred oima djeakovim, konji poletjee putem prema gore i razdvojie jutarnje magle koje su leale pred njima. Meutim konji dobro osjetie da ne vuku uobiajeni teret i da je jaram laki nego obino. I kao to se lae kad nemaju potrebnu teinu ljulja- Ona je bila ena Okeana i majka Klimene, a Klimena je bila mati Faetontova. Vidi Mitol. dodatak, 31. 27 ju na moru, tako su i kola poskakivala u zraku, jurila visoko gore i koturala se kao da su prazna. Kad su konji to primijetili, pojurie ostavljajui utrte staze i ne trei vie u prijanjem redu. Faetont poe drhtati, nije znao kamo da upravi uzde, nije znao puta, nije znao kako da ukroti divlje konje. Kad nesretnik s nebeske visine pogleda prema zemlji koja se duboko, duboko pod njim prostirala, problijedi, i koljena mu stanu drhtati od nenadana straha. On pogleda natrag: ve je mnogo neba lealo za njim, ali ga je jo vie bilo pred njim. On u duhu promjeri obje daljine. Ne znajui to da pone, zagleda se u daljinu; nije poputao uzde, ali ih nije vie ni pritezao. Htio je viknuti konjima, ali im nije znao imena. S jezom je gledao raznovrsna zvijea koja su u udesnim likovima visjela okolo po nebu. Tada ga obuzne hladan uas, on pusti uzde, a kad su se one mlohavo dotakle lea konjima, napuste oni svoju stazu, skrenu u stranu u tue zrane prostore, pou sad visoko gore, sad duboko dolje; sad udare o zvijezde stajaice, sad se spuste strmim stazama u blizinu zemlje. Ve se dotakoe prvog oblanog sloja, koji se nato zapalio i brzo ispario. Sve dublje padala su kola i nenadno su doprla u blizinu visokog brda. Tada se od vruine zapali zemlja i raspukne se, i kako su se najednom svi sokovi osuili, pone tinjati. Trava na panjacima pouti i uvene, a dalje nie zapali se lie umskog drvea. Brzo je plamen zahvatio ravnicu, usjevi izgorjee, itavi se gradovi zapalie u plamenu, zemlje sa svim stanovnicima izgorjee, svuda naokolo gorjeli su breuljci, ume i bregovi. Tada su i Crnci, kau, postali crni. Rijeke

presahnue ili u strahu pobjegoe natrag k svojim izvorima; more se stisnulo, i to je jo nedavno bilo more, postalo je suhim pjeanikom. Sada Faetont vidje kako se na svim stranama svijet zapalio, a i njemu samomu brzo je plamen postao nesnosan. Kao iz dubine dimnjaka udahne on raareni zrak i osjeti pod nogama kako su se kola usijala. Nije vie mogao podnositi paru i pepeo to se uzdizao od poara zemlje; dim i crni mrak okruie ga. Krilati konji povukoe ga po svojoj volji dalje. Napokon plamen zahvati njegovu kosu, on se srui iz kola i sav se u plamenu skotrlja kroz zrak, kao to se katkada za vedrine ini da preko neba preleti zvijezda. Daleko od domovine primi ga iroka rijeka Eridan i umije mu zapjenjeno lice. Helije, otac njegov, koji je sve to morao vidjeti, zastre svoju glavu u dubokoj alosti. Tada je, kau, jedan dan proao na zemlji bez sunanoga sjaja. Jedino je svijetlio golemi poar.1 s^milosne Najade pokopae iznakaeno tijelo nesretnog mladia. Klimena, njegova neutjeiva mati. plakae sa svojim kerima Helijadama ili Faetontidama neprekidno etiri mjeseca, dok se njene sestre csu pretvorile u topole, a njihove suze u jantar. 28 Europa U zemlji Tira i Sidona odrasla je djevojka Europa, ki kralja Agenora, u dubokoj samoi oeve palae. K njoj je jednom poslije ponoi, kada istiniti sni pohaaju smrtnike, doao s neba neobian san. Prisnilo joj se da su se pojavila dva kopna u enskom liku, Azija i njoj suprotno kopno, prepirui se o tom ija je ona. Jedna od tih ena imala je lik tudinke, a druga - to je bila Azija - bila je po vanjtini i kretnjama slina domaoj eni. Ova druga zauzimala se s njenom revnou za svoju ker Europu, govorei da je ona rodila i dojila ljubljenu kerku. Ali tuinka je obujmi kao plijen svojim snanim rukama i odvue je sa sobom, a Europa se u nutrini svojoj nije mo-gla tome protiviti. - Poi samo sa mnom, draga moja - ree tuinka - ponijet u te kao plijen Egionoi Zeusu jer ti je tako sudbina odredila. Europa se probudi, a srce joj je lupalo, i uspravi se na postelji, jer je no bila vidna kao bijeli dan. Dugo je nepomino sjedila uspravno na postelji gledajui ukoeno pred sebe, i pred njezinim iroko otvorenim oima stajahu jo obje ene. Istom poslije duljeg vremena otvorie joj se usta i ona poe tjeskobni monolog. Koji je nebesnik - ree ona - poslao k meni te likove? Kakvi su me udnovati sni poplaili dok sam u oinskoj kui slatko i bezbrino spavala? Tko li je bila ta tuinka koju sam u snu vidjela? Kakva se nepojmljiva enja za njom budi u mom srcu? I kako mi je samo Ijubezno pristupila! Pa i kad me je silom htjela odvesti, s kakvim mi se majinskim pogledom smijeila! Neka mi blaeni bogovi taj san okrenu na dobro! Jutro je osvanulo; jasna danja svjetlost izbrisala je noni blijesak sna iz due djevojine, ona se digne i poe za poslovima i radostima svoga djevojakog ivota. Brzo se okupie oko nje njezine vrnjakinje i drugarice, keri iz najuglednijih kua, koje su je obiavale pratiti u kolu, kod rtava i na etnjama. I sada su dole da pozovu svoju gospodaricu u etnju po mirisnim livadama uz morsku obalu gdje su se djevojke iz okolice obiavale u velikom broju skupljati i veseliti se bujnom rastu cvijea i umnom jeku mora. Sve su djevojke bile odjevene u lijepe, cvijeem izvezene haljine, Europa je imala na sebi prekrasnu, zlatom izvezenu haljinu s dugim skutom, punu sjajnih slika iz pria o bogovima. Ta krasna haljina bila je djelo Hefestovo, prastari dar bogova, to ga je Zemljotresac Posidon poklonio Libiji kad ju je prosio. Iz njezina je posjeda od ruke do ruke dola kao batina u kuu Agenorovu. U tom svadbenom nakitu pohrli ljupka Europa na elu svojih drugarica prema moru na livade pune najsarenijeg cvijea. Kliui rastrkalo se mnotvo djevojaka na sve strane, svaka od njih potrai cvijet koji je bio po njezinoj volji. Jedna je brala sjajne sunovrate, druga je posegla za zumbulom koji balzam iri, trea je odabrala ljubicu koja skromnije mirie, jednima se sviala mirisna majina duica, a dru- 29 ge opet izabrae uti primamljivi afran. Tako su djevojke poletjele ovamo--onamo, a Europa je brzo nala svoj cilj. Stajala je kao Afrodita meu Ha-ritama (Gracijama), nadvisujui sve svoje drugarice i drei visoko u ruci veliku kitu crvenih rua. Nakupivi dosta cvijea, djevojke, sa svojom kneginjom u sredini, posjedae bezazleno po ledini i poee plesti vijence da ih u znak zahvalnosti prema nimfama te livade povjeaju po zelenu drveu. Ali nije im bilo sueno da se dugo raduju cvijeu, jer u bezbrini mladenaki ivot Europe zahvati neoekivano sudbina koju joj je prorekao san prole noi. Zeus, Kronov sin, bio je ranjen strijelama boga ljubavi, koje su jedine mogle svladati nepobjedivoga oca bogova, te ga je osvojila ljepota mlade Europe. Ali budui da se bojao srdbe ljubomorne Here, a ujedno se nije smio nadati da e moi zaluditi nevinu duu djevojke, zato prepredeni bog smisli novu lukavtinu. Promijeni svoj lik i stvori se bikom. Ali kakav je to bio bik! Ne onakav kakav hoda po obinoj livadi ili pognut pod jarmom vue teko natovarena kola. Ne, nego velik, krasan izgledom, s napetim miiima na vratu i s punim podvratnikom. Rogovi su mu bili lijepi i maleni, kao da su rukom istokareni, i prozirniji od istih dragulja. Boja mu je bila zlatnouta, samo na elu blistala se srebrnobijela pjega, nalik na svinut rog mladoga mjeseca; plave, od enje sjajne oi vrtjele se u glavi.

Prije nego je Zeus na sebi izvrio preobrazbu, pozove k sebi na Olimp sina Herma i ree mu, ne spominjui nita o svojim namjerama: - Pouri se, dragi sine, vjerni izvritelju mojih naloga! Vidi li ondje dolje zemlju koja s lijeva na nas gleda? To je Fenikija. Poi onamo te mi stado kralja Agenora, koje e nai gdje pase na gorskim panjacima, potjeraj dolje prema morskoj obali. . Za nekoliko asaka stigne krilati bog, posluan migu svoga oca, na sidonski gorski panjak i potjera stado kraljevo dolje na naznaeni morski al, upravo na one livade gdje se ki Agenorova, okruena tirskim dje-vojkama, bezbrino igrala s cvijeem. U to se stado pomijeao i preobrae-ni Zeus kao bik, a Hermo to nije ni slutio. Ostalo se stado rastrkalo po livadama daleko od djevojaka, samo lijepi bik, u kojemu je bio skriven Zeus, pribliio se tratinastom humku gdje je sjedila Europa sa svojim drugarica-ma. Sav krasan prilazio im je po bujnoj travi, preko ela nije mu lebdjela nikakva prijetnja, njegov izgled bio je pun krotkosti. Europa i njezine djevojke divile su se plemenitoj ivotinji i njezinim mirnim kretnjama, ak poze ljee da je sasvim izbliza vide i poglade po blistavim leima. Bik kao da je to opazio, jer se stao sve vie pribliavati i napokon stane upravo pred Eu-ropu. Ona skoi i najprije uzmakne nekoliko koraka. Ali kad je ivotinja tako pitomo stala, ohrabri se djevojka, priblii se ponovno i prui joj svoju kitu cvijea pred zapjenjenju njuku, iz koje na nju dahne ambrozijski dah. Bik umiljato lizne prueno cvijee i njenu djevojaku ruku, koja mu obrie pjenu i pone ga njeno gladiti. Sve draesniji bivao je djevojci krasni 30 bik, pa se usudila utisnuti mu poljubac na sjajno elo. Tada ivotinja radosno mukne, ali ne kao to obini bikovi muu, nego je njegovo mukanje odjeknulo kao zvuk lidijske frule kad jei kroz gorsku dolinu. Onda se spusti do nogu lijepe knjeginje, pogleda je eznutljivo, okrene joj vrat i pokae joj svoja iroka lea. Tada Europa ree svojim prijateljicama: - Doite blie, drage drugarice, da sjednemo na lea ovom krasnom biku i da uivamo. Mislim da bi nas etiri mogao primiti i smjestiti na sebe, kao prostrana laa. Tako je krotak na pogled, tako ljubezan, uope nije nalik na druge bikove. Uistinu, on ima razuma kao ovjek, i jedino to mu nedostaje jest dar govora! Rekavi to uze drugaricama iz ruku vijenac jedan za drugim i na-tae ih na sputene rogove bika. Tada se sa smijekom baci na njegova lea, dok su njezine prijateljice suzdrljivo i neodluno gledale. Kad je bik ugrabio to je htio, skoi sa zemlje. Isprva je sasvim polagano odlazio s djevojkom, ali ipak tako da njezine drugarice nisu mogle ii u korak s njim. Ali kad su mu livade bile za leima, a gola obala pred njim, podvostrui svoj trk te vie nije bio nalik na bika koji kasa, nego na konja koji leti. I prije nego se Europa mogla osvijestiti, on je ve jednim 31 skokom bio u moru i stao plivati sa svojim plijenom dalje. Djevojka je desnom rukom ubuhvatila jedan njegov rog, a lijevom mu se poduprla o lea. U njezine je haljine duhao vjetar kao u jedra. Tjeskobno je gledala natrag prema ostavljenoj zemlji i uzalud dozivala drugarice. Voda se talasala oko bika koji je plivao, a djevojka je, bojei se uzburkanih valova, podigla pete gore. Ali ivotinja je plivala kao laa; doskora je obala iezla, sunce je zapalo i u nonom mraku nesretna djevojka nije vidjela nita drugo oko sebe osim valova i zvijezda. Tako je to ilo i kad je jutro osvanulo. itav dan plovila je dalje po nepreglednoj puini sjedei na biku, koji je znao tako spretno sjei valove da nijedna kaplja nije okvasila ljubljeni plijen. Napokon podveer stigoe na neku udaljenu obalu. Bik izie na kopno, spusti djevojku pod kronjatim drvetom te ona polako sklizne s njegovih lea. U isti as iezne bik ispred njezinih oiju, a na njegovo mjesto stupi krasan ovjek poput boga, koji joj objasni da je on vladar otoka Krete i da e je tititi ako ga ona usrei time da bude njegova. Europa u bezutjesnoj napu-tenosti prui ruku u znak pristanka. Tako je Zeus postigao svoj cilj. Ali i on iezne kako je i doao. Iza duge omamljenosti probudi se Europa kad je ve jutarnje sunce stajalo na nebu. Zbunjenim pogledima obazre se oko sebe kao da eli potraiti rodni kraj. Oe, oe! - povika prodornim krikom, zamisli se jedan asak i opet povika: - Ja nevaljala ki, kako samo smijem izgovoriti oevo ime? Kakvo je ludilo dopustilo da zaboravim djetinju ljubav? Tada opet, kao da se podsjea, pogleda oko sebe i zapita sama sebe: Otkuda i kamo sam dola? Smrt je i prelaka kazna za krivnju djevojke! No jesam li ja budna i oplakujem li istinitu sramotu? Ne, ja sam sigurno neduna u'svemu tome, i moju duu drai samo isprazna nona prikaza koju e jutarnji san opet odagnati. Kako bi bilo mogue da sam se radije odvaila da na leima nemani plovim kroz nepregledne valove nego da u miloj sigurnosti trgam svjee cvijee. Tako ree i prijee dlanom preko onih kapaka, kao da bi htjela izbrisati mrski san. Ali kad pogleda oko sebe, bili su joj strani predmeti neprestano pred oima; nepoznato drvee i stijenje okruivae je, a neugodan morski val pjenio se gore uz jo nevienu obalu razbijajui se o tvrde grebene. Ah, kad bi mi sada doao prokleti bik - povie Europa u oaju - kako bih ga izmlatila! Ne bih mirovala dok ne bih razbila rogove nemani koja mi se jo nedavno inila tako ljupkom! Pusta elja! Poto sam tako bestidno ostavila domovinu, to mi preostaje nego da umrem? Ako nisam od svih bogova naputena, poaljite mi, nebesnici, lava ili tigra! Moda e ih razdraiti punina moje ljepote, pa neu morati da ekam dok mi uasni glad pone ispijati ove rascvale obraze.

32 Ali nikakva se divlja zvijer ne pojavi. Nasmijeena i mirna leae tua krajina pred njom, a s neba bez oblaka sjae sunce. Kao da su je napale Erinije (Furije), skoi naputena djevojka. Jadna Europo - zavapi - ne uje li glas svoga dalekog oca koji te proklinje ako svome sramotnom ivotu ne uini kraj? Ne pokazuje li ti on onaj jasen na koji se moe svojim pojasom objesiti? Ne pokazuje li on onaj iljasti greben s kojeg te jedan skok moe pokopati u morskim valovima? Ili e radije biti prilenica kojem barbarskom knezu i kao ropkinja iz dana u dan presti odmjerenu koliinu vune, ti koja si ki monoga kralja? Tako se nesretna, naputena djevojka muila mislima na smrt, a ipak jo nije imala hrabrosti da umre. Tada najednom uje tajanstveno, po-rugljivo aputanje iza sebe. Pomislivi da je netko prislukuje, pogleda pre-straeno natrag. U nadzemaljskom sjaju vidje boicu Afroditu gdje stoji pred njom, a kraj nje njezin maleni sin, bog ljubavi, sa sputenim lukom. Jo je lebdio smijeak na usnama boice, i ona ree: - Okani se srdbe i negodovanja, lijepa djevojko! Mrski e bik doi i pruit e ti rogove da ih razbije. Ja sam ona koja sam ti u oinskoj kui poslala onaj san. Utjei se, Europo! Zeus je bio onaj koji te je ugrabio. Ti si zemaljska ena nepobjedivoga boga. Besmrtno e biti tvoje ime, jer tue kopno koje te je primilo zvat e se odsad Europa - Evropa1. lee. ai je! n Kamo Kadmo je bio sin fenikoga kralja Agenora i brat Europin. Kad je Europu odveo Zeus pretvorivi se u bika, poalje otac Kadma i njegovu brau2 da trae sestru i zabrani im da se bez nje vrate. Dugo je Kadmo uzalud lutao po svijetu, a nikako nije mogao otkriti Zeusove tajne putove. Kad je izgubio svaku nadu da e nai sestru, a jer se bojao oeve srdbe, obrati se pro-roitu Feba Apolona pitajui ga u kojoj zemlji da se ubudue nastani. Apolon mu ovako odgovori: - Nai e govedo na osamljenoj livadi koje jo nije nosilo jarma. Pusti da te ono vodi, i na onom mjestu gdje u travi otpoine sagradi zidine i nazovi grad imenom Teba. 1 Sinovi Zeusa i Europe bijahu moni i mudri kraljevi Minoj i Radamant, koji su nakon smrti postavljeni za suce pokojnika u podzemnom svijetu. Kao trei sin spominje se junak Sarpedon, koji je umro u dubokoj starosti kao kralj Likije u Maloj Aziji. 2 Zvali su se Feniks, Kiliks i Finej. O Fineju usporedi priu o Argonautima. Od Feniksa dobio je ime trgovaki narod Feniana, a od Kiliksa zemlja Kilikija (Cilicija) u Maloj Aziji. xttr 33 Jedva je Kadmo napustio Kastalsku pilju, u kojoj je bilo pro-roite Apolonovo, kad ve ugleda na zelenoj livadi kravu kako se oprezno ee, a nije joj se vidio nikakav trag jarma na vratu. Tiho se molei Febu iao je Kadmo laganim koracima za tragom ivotinje. Ve je bio pregazio pliak rijeke Kefisa i prevalio dobar komad zemlje, kad najednom govedo stane, digne rogove prema nebu i mukanjem ispuni zrak. Tada se obazre na gomilu ljudi koja je ila za njim i napokon se spusti u bujnu travu. Pun zahvalnosti baci se Kadmo na tuu zemlju i poljubi je. Nato je htio prinijeti rtvu Zeusu pa naloi slugama neka pou i donesu vode iz ivog izvora za rtvu ljevanicu. Ondje bijae stara uma koju jo nikada nije zasjekla sjekira, a u sredini njezinoj bio je klanac, prorastao ikarom i grmijem i bogat izvornom vodom, a sloeno kamenje stvaralo je nad njim niski svod. U toj peini skriven poivao je straan zmaj. Iz daljine vidjela se njegova crvena kresta kako bljeska, iz oiju sijevala mu vatra, tijelo mu se nadimalo od otrova, tri su mu jezika siktala, a ralje su mu bile oboruane trostrukim redom zubi. Kad su Feniani stupili u umu i spustili vr u valo-ve, a voda se zapljuskala, prui plavkasti zmaj odjednom glavu daleko iz peine i pone uasno siktati. Vrevi ispadoe iz ruku slugama i od straha im zastane krv u ilama. Ali zmaj smota svoje ljuskave kolute u sklizavo klupko, svine se u luk za skok i preko polovine tijela uspravljen pogleda dolje na umu. Tada se baci na Feniane, jedne ubije svojim ugrizom, druge zadavi savivi im se oko tijela, neke opet zagui sam njegov dah, dok ostale usmrti njegova otrovna pjena. Kadmo nije znao zato njegove sluge tako dugo ne dolaze. Napokon poe sam da vidi to je s njima. Pokrije se koom koju je oderao s jednoga lava, uzme sulicu i koplje sa sobom, usto srce koje je vrijedilo vie nego ikakvo oruje. Prvo na to je naiao kod ulaza u umu bila su tjelesa njegovih poubijanih slugu, a nad njima je vidio neprijatelja kako slavi slavlje i krvavim jezikom lie tjelesa. O jadni drugovi! - povika Kadmo pun bola. - Ja u vam sada biti ili osvetnik ili drug u smrti! S tim rijeima pograbi golem kamen i baci ga na zmaja. Zidine i kule bio bi taj kamen uzdrmao, tako je bio velik! Ali zmaj osta nepovrije-en, njegova tvrda, crna koa i ljuska titile su ga kao mjedeni oklop. Tada se junak mai koplja. Njemu tijelo nemani ne odolje, elini iljak prodre joj duboko u utrobu. Bijesan od bola, zmaj okrene glavu prema leima i zdrobi drak koplja, ali eljezo osta zabodeno u tijelu. Jedan udarac maa pojaa jo njegov bijes, drijelo mu se nadme i bijela mu pjena potee iz otrovnih ralja. Uspravniji od debla sune zmaj van i nasrne opet prsima na drvee. Agenorov sin izmakne navali, pokrije se lavljom koom i pusti da se zmajevi zubi izmore na vrku njegove sulice. Napokon poe nemani tei krv iz vrata i zacrveni zelenu travu naokolo. Ali rana je bila samo laka, jer je zmaj izmicao svakom udarcu i ubodu ne doputajui da vrsto pogode.

34 Napokon mu Kadmo ipak zatjera ma u grlo tako duboko da se straga abo u hrastovo drvo i zajedno sa ijom nemani probo i deblo. Drvo se od teine zmajeve uvinulo i zakripalo, kao da je osjetilo da mu zmaj vrkom svoga repa iba deblo. Neprijatelj je bio svladan. Kadmo je dugo promatrao ubijenog zmaja, a kad se opet oba-zreo, stajala je uz njega Palada Atena, koja se spustila s neba; ona mu zapovjedi da zmajeve zube odmah zasije u uzoranu zemlju kao podmladak budueg pokoljenja. On poslua boicu, naini plugom iroku brazdu u zemlji i pone u nju zasijavati zmajeve zube kako mu je bilo naloeno. Najednom se zemlja pone micati, a iz brazde pomoli se najprije vrak koplja, tada izae kaciga na kojoj se njihala arena perjanica, ubrzo se dignu iz zemlje ramena i prsa i oboruane ruke, i napokon je pred Kadmom stajao naoruan ratnik, izrastao iz zemlje od glave do pete. To se dogodilo na mnogim mjestima u isto vrijeme, i itav usjev naoruanih ljudi iznikao je pred oima Fenianina. Agenorov sin se prestrai i ve je bio spreman da se bori s novim neprijateljem. Ali mu jedan od ljudi to su iznikli iz zemlje povie: - Ne maaj se oruja i ne mijeaj se u na unutranji rat! Ovaj smjesta navali maem na jednoga od svoje brae koji su najblie do njega iznikli iz brazde, a njega u isti as svali koplje to je dolet-jelo iz daljine. Ali i taj koji mu je zadao smrt pogine od rane izdahnuvi ivot koji je jedva primio. itava rulja ljudi bjesnjela je u stranoj meusobnoj borbi; gotovo svi su leali na zemlji u samrtnim trzajima, a majka Zemlja pila je krv svojih netom roenih sinova. Samo petorica su preostala. Jedan od njih - kasnije je bio nazvan Ehion - prvi na Atenin poziv baci oruje na zemlju i predloi mir; za njim se povedu i ostali. Uz pomo tih pet ratnika, izniklih iz zemlje, sagradi feniki tui-nac Kadmo novi grad, pokoravajui se proroanstvu Febovu, i nazove ga, kako mu je bilo zapovjeeno, imenom Teba. Bogovi dadoe Kadmu za enu lijepu Harmoniju i svi skupa dooe na svadbu. Svaki je donio nekakav dar: Afrodita, mati Harmonijina, skupocjenu ogrlicu i umjetniki satkanu koprenu; ali oba ta dara donijela su propast koja je kao kakva neugodna kletva leala na kui Kadmovoj.7 Ki Kadmova bila je Semela, koju je Zeus ljubio. Zaluena od Here, ona jednom zatrai da joj se kralj bogova pojavi u svom pravom, nebeskom obliju. Zeus, vezan danim obeanjem, priblii joj se s plamenom munjom i uz tutnjavu groma. Semela nije mogla izdrati taj pogled i umirui pokloni ivot jednom djetetu, a to je bio Dioniz ili Bakho. Zeus ga preda Ini, sestri Semelinoj, da ga odgaja. Kad se Ina na bijegu pred svojim pomahnitalim 1 Usp. prie: Pentej, Akteon, Edip, Sedmorica protiv Tebe, Epigoni, a osobito Alkmeon. 35 muem Atamantom1 sa svojim sinom Melikertom bacila u more, pretvorio ih je Posidon oboje u milostiva morska boanstva: Ina se otada zvala Leu-koteja, a njezin sin Palemon. Kadmo i Harmonija, ojaeni zbog nesree svoje djece, isele se u dubokoj starosti u Iliriju, gdje su napokon bili pretvoreni u zmije, a poslije smrti primljeni u Elizij. Pentej U Tebi se na udesan nain rodio Dioniz ili Bakho, sin Zeusa i Semele, unuk Kadmov, bog plodnosti i pronalaza vinove loze. Othranjen u Indiji, ubrzo napusti nimfe koje su ga njegovale pa proputuje zemljom da bi posvuda obrazovao ljude, nauio ih obraivati vinograd i praviti vino koje raz-veseljuje srce, i da bi uveo tovanje svoga boanstva. Koliko je bio dobar svojim prijateljima, toliko je kruto kanjavao one koji nisu htjeli da priznaju njegovo bogosluje. Ve je njegova slava bila prola kroz grke gradove i doprla do njegova rodnog grada Tebe. Ondje je vladao Pentej, kojemu je Kadmo predao kraljevstvo, sin Ehiona, koji je iznikao iz zemlje, i Agave, tetke Bakhove po majci. Kralj je prezirao bogove, a najvie svoga roaka Dioniza. Kad se sada bog sa svojom razigranom pratnjom bakhantica pribliavao Tebi da bi se tebanskom kralju objavio kao bog, nije Pentej posluao opomene slijepog starog Tirezije, i kad mu je dola do uiju vijest da su i iz Tebe pohrlili mukarci, ene i djevojke da iskau poast novomu bogu, poeo je razjaren grditi: - Kakvo vas je ludilo izbezumilo, zmajevi potomci Tebanci? Vi se nikada niste prestraili ni ubojita maa ni bojne trublje, a sad vas je svladala mekuna povorka pijanih luaka i ena! Vi, Feniani, doplovili ste izdaleka preko mora i ovdje osnovali grad za svoje stare bogove, a zar ste sada sasvim zaboravili od kakvoga ste junakoga roda potekli? Zar ete dopustiti da bespomoni djeai osvoji Tebu, mekuac namirisane kose, na koju je stavio vijenac od lozova lia, djeai koji se odjenuo u grimiz i zlato mjesto u elik, koji ne moe tjerati konja, koji ne uiva ni u kakvu oruju, ni u kakvu boju? Ako samo ponovno doete k svijesti, onda u ga brzo prisiliti da prizna da je ovjek kao i ja, njegov brati, da nije Zeus njegov otac i da je itavo to sjajno boansko tovanje pusta la! Vidi priu o Argonautima, str. 106. 36 Tada se Pentej obrati svojim slugama i naloi im da vou toga novog ludovanja uhvate gdje god ga nau, i da ga u okovima dovedu k njemu. Kraljevi prijatelji i roaci koji su bili oko njega uplaie se zbog te drske naredbe. Njegov djed Kadmo, koji je jo ivio u dubokoj starosti, zatrese glavom ne odobravajui postupak svoga unuka. Ali opomene su jo samo

razdraile njegov bijes koji se izlio preko svih zapreka kao nabujala rijeka preko nasipa. . Meutim se sluge vratie krvavih glava. - Gdje vam je Bakho? - upita ih Pentej ljutito. - Bakha - odgovorie sluge - nismo nigdje vidjeli. Zato ti vodimo ovamo jednog ovjeka iz njegove pratnje. ini se da taj nije odavno kod njega. Pentej se ljutitim pogledom zagleda u zarobljenika i povie: - ovjee smrti! jer mora smjesta umrijeti za primjer i opomenu drugima! Reci kako se zove ti i tvoji roditelji! Kako se zove tvoja zemlja? I reci zato potuje nove obiaje. Slobodno i bez straha odgovori ovaj: - Ime mi je Aket, moja je domovina Meonija, a moji su roditelji iz prostoga naroda. Otac mi nije ostavio nikakvih njiva, nikakvih stada, nauio me samo udicom loviti ribu, jer ta vjetina bila je sve njegovo bogatstvo. Ubrzo sam nauio i upravljati brodom, upoznao sam zvijezde prethodnice, vjetrove i pristupane luke te sam se poeo baviti brodarstvom. Plovei jednom na otok Del, dospio sam na nepoznatu obalu, gdje smo se usidrili. Jednim skokom naao sam se na vlanu pijesku, gdje sam bez svojih drugova i prenoio na obali. Sutradan sam ustao u cik zore i popeo se na jedan breuljak da vidim to nam vjetar navijeta. Meutim su se i moji drugovi iskrcali, i ja sam ih na povratku k lai sreo upravo u asu kad su sa sobom vukli mladia kojega su ugrabili na naputenoj obali. Mladi je bio lijep kao djevojka, a inilo se da je omamljen vinom, teturao je kao dre-movan i tekom mukom iao za mornarima. Kad sam izbliega pogledao lice, dranje i kretnje mladieve, inilo mi se da se u mladiu oituje neto nadzemaljsko. Kakav se bog u tom mladiu krije, rekoh momcima, ne znam jo'pravo, ali toliko sam siguran da je neki bog u njemu. - Tko god ti bio, rekoh dalje, budi nam milostiv i pomozi nam u naim naporima! Oprosti i ovima koji su te zarobili! - to ti pada na um, povika jedan od njih, pusti molitvu! - I ostali su mi se nasmijali, jer ih je zaslijepila gra-beljivost. Zato su pograbili djeaka da ga odvuku na brod. Uzalud sam se tomu odupirao. Najmlai i najsnaniji meu njima, koji je pobjegao iz jednog tirenskog grada zbog ubojstva, zgrabi me za vrat i baci napolje. I bio bih se utopio u moru da se nisam zakvaio u brodska ueta. Meutim je djeak leao kao u duboku snu na brodu kamo su ga donijeli. Najednom, kao da ga je probudila vika i kao da se otrijeznio, skoi na noge, stupi meu 37 mornare i povika: Kakva je to vika? Govorite, ljudi, kako sam doao ovamo? Kamo me vozite? - Ne boj se, mladiu, ree jedan od opakih mornara, reci nam samo u koju luku eli da te dovezemo, i mi emo te sigurno iskrcati ondje gdje ti zatrai. -No dobro, ree djeak, onda plovite prema otoku Naksu: ondje je moja domovina. - Varalice mu to obeae zaklinjui se svim bogovima, pa zapovjedie meni da usmjerim jedra. Na desnoj strani leao je Naks. Kad sam jedra napeo nadesno, svi su mi mahali i mrmljali: Bezumnie, to to radi? Kakva te ludost mui? Vozi lijevo! -Ja sam se tome zaudio i nisam ih pojmio. Neka se netko drugi prihvati broda! rekoh ja i povukoh se u stranu. - Kao da srea nae plovidbe ovisi samo o tebi! do viknu mi jedan surovi mornar i poe obavljati posao mjesto mene. Tako su napustili Naks i zaplovili u suprotnom pravcu. - Smijeei se porugljivo, kao da je istom sada primijetio varku, gledao je boanski mladi sa stranje palube u more i, napokon, pretvarajui se da plae, ree: Jao meni, pa vi mi niste ovu obalu obeali, mornari! To nije zemlja za koju sam vas molio! I zar je pravo da vi stari ljudi na takav nain varate jedno dijete? - Ali bezbona rulja rugala se njegovim i mojim suzama i brzo je veslala dalje. Ali najednom, kao da ju je okruila suha obala, zaustavila se barka usred mora. Uzalud mornari udaraju veslima po moru, smataju jedra, napinju se dvostrukom snagom. Brljan se stao obavijati oko vesala, puziti gore vijugajui se poput zmije te sa svojim nabreklim grozdovima dopre ve do jedara. Bakho sam - jer to je bio on - stoji velianstveno, s vijencem od punih grozdova oko ela, maui palicom, obavijenom lozo-vim liem. Tigri, risovi, pantere pojavie se leei oko njega, mirisni mlaz vina razli se laom. Mornari skoie plaljivo na noge, u strahu i bunilu. Kad je prvi od njih pokuao viknuti, iskrivie mu se usta i nos u riblju eljust, i prije nego su se drugi mogli na to zgroziti, dogodilo se i njima isto to; tijelo im se splotilo, obavijeno plavim ljuskama, kima im se svinula kao svod, ruke im zakrljale u peraje, a noge im se spojile u rep. Svi se pretvorie u ribe i skoie u more te sad izronie iz vode, sad opet uronie. Od dvadesetorice ostao sam jedini ja, ali sam drhtao cijelim tijelom oekujui svaki as istu preobrazbu. Ali mi Bakho prozbori prijazno, jer sam mu ja samo dobrotu bio iskazao. Ne boj se, ree mi on, i vozi me prema Naksu. Kad smo se ondje iskrcali, posvetio me pred svojim rtvenikom u svoje sveano bogosluje. - Ve predugo sluamo tvoje naklapanje. povika kralj Pentej. - Na noge, momci, pograbite ga, muite ga tisuama muka i poaljite ga u podzemni svijet! Sluge posluae i bace mornara okovana u duboku tamnicu. Ali neka ga nevidljiva ruka oslobodi. Sada istom zapoe ozbiljni progon Bakhove svetkovine. Pentej eva roena mati Agava i njezine sestre sudjelovahu u tom bunom bogosluju. Kralj poalje po njih i dade sve bakhantice baciti u gradsku tamni- 38 cu. Ali i one se bez ljudske pomoi oslobode okova; vrata se njihove tamnice sama otvorie, i one pohrlie u bakhantskom zanosu naokolo po umama. Sluga koji je bio poslan da oruanom silom uhvati samoga boga vratio

se sav zbunjen, jer se bog dragovoljno i uz osmijeh ponudio da ga svezu. Tako je sada stajao uhvaen pred kraljem, koji se i sam morao diviti njegovoj mladenakoj, boanskoj ljepoti. Pa ipak je ostao u svojoj zaslijeplje-nosti i postupao s bogom kao s kakvom varalicom koja lano prisvaja ime Bakhovo. Uhvaenog boga dade svezati u okove i zatvoriti ga u najdublji dio svoje palae, u blizini konjskih jasala, u jednoj tamnoj jami. Ali na zapovijed boga potres rastvori zidove i njegovi okovi nestadoe. Nepovrije-en i velianstveniji nego prije stupi bog meu svoje tovatelje. Jedan glasnik za drugim dooe do kralja Pentej a javljajui mu kakva su udesa izvodili zborovi zanesenih ena pod vodstvom njegove majke i njezinih sestara. One su trebale samo udariti palicom o stijenu, i ve je iz nje potekla voda ili pjenuavo vino, potoci su pod arobnim udarcima njihove palice tekli mlijekom, a iz upljeg je drvea kapao med. - Da! - doda jedan od tih glasnika - da si ti bio nazoan, gospodaru, i da si sam vidio boga kojega sada grdi, i ti bi se bacio pred njim na koljena i molio bi mu se! Pentej se jo vie razjari na te vijesti i digne sve teko naoruane ratnike, sve konjanike i sve lako naoruane ljude protiv pomahnitale enske vojske. Tada se opet pojavi Bakho i stupi pred kralja kao svoj vlastiti izaslanik. On mu obea da e mu dovesti razoruane bakhantice ako samo kralj pristane da obue enske haljine, da ga ne bi one kao mukarca i neposveenog rastrgale. Nerado i s potpuno naravnim nepovjerenjem pristane Pentej na taj prijedlog te konano ipak poe za bogom u svoju propast. Ali im je izaao iz grada, ve ga je bilo obuzelo ludilo koje mu je poslao moni bog. Uini mu se kao da vidi dva sunca, dvostruku Tebu i pojedina gradska vrata dvostruko. Sam Bakho priinjao mu se kao bik koji s velikim rogovima na glavi stupa pred njim. Njega samoga protiv njegove volje obuze bakhantski zanos, zatrai i dobije Bakhovu palicu te u bjesnilu pojuri naprijed. Tako stigoe u duboku dolinu, punu izvora i sjene omorika, gdje su jedne Bakhove sveenice pjevale himne svomu bogu, a druge omatale svoje palice svjeim brljanom. Ali Pentejeve oi bile su zaslijepljene, ili ga je njegov voa Bakho znao tako voditi da mu oi nisu opazile druinu zanesenih ena. Tada bog posegne rukom neobino visoko i dohvati vrak jedne jele, savije ga dolje, kako se savija vrbova granica, posadi na nj mahnitoga Pentej a i pusti da se drvo malo-pomalo vrati u svoj prijanji poloaj. Kao udom osta kralj vrsto na grani sjediti i pokaza se najednom, kao zasaen na vrh jele, bakhanticama u dolini, a sam ih nije vidio. Tada Bakho povie snanim glasom u ravnicu: - Djevojke, gledajte onoga ondje koji se izruguje naim svetim svetkovinama. Kaznite ga! 39 U zraku nasta tiina, nijedan se list nije micao u umi, nijedan krik divljai nije se uo. Bakhantice se digoe, otvorie irom oi i uzee oslukivati odjek glasa koji se po drugi put oglasio. Kad u toj rijei prepozna-e svoga uitelja, pohrlie bre nego golubovi: divlja mahnitost koju im je poslao bog gonila ih je po sredini nabujalih umskih potoka. Napokon su dole dosta blizu te su mogle vidjeti svoga vladara i progonitelja kako sjedi na vrhu jele. Brzo poletjee ljunci, otkinute jelove grane i Bakhove palice prema nesretniku, ali nisu dosegle do visine gdje je on drui lebdio. Napokon tvrdim hrastovim granama razrovae zemlju oko jele dok nije korijen bio sasvim otkopan te je Pentej uz glasno jaukanje pao iz visine na zemlju zajedno s jelom koja se sruila. Njegova majka Agava, koju je bog zaslijepio da nije prepoznala sina, dala je prvi znak da ga ubiju. Kralju se od straha vratila potpuna svijest. - Majko! - povie on grlei je - zar ne poznaje vie svoga sina, svoga sina Pentej a kojega si rodila u kui Ehionovoj? Smiluj mi se, majko, i nemoj kanjavati moje grijehe na vlastitom djetetu! Ali mahnita Bakhova sveenica, zapjenjenih usta i iroko otvorenih oiju, nije u Penteju vidjela svoga sina, nego je mislila da pred sobom ima gorskoga lava pa ga pograbi za rame i otkide mu desnu ruku. Njezine sestre raskinu mu lijevu ruku, i cijela pobjenjela druina nasrne na njega, i svaka pograbi pokoji dio rastrgana mu tijela. Sama Agava obuhvati otkinu- 40 tu glavu krvavim prstima, natakne je na palicu i ponese je kao lavlju glavu kroz ume na Kiteronu. Tako se moni bog Bakho osvetio preziratelju svoga bogosluja. Akteon Akteon je bio sin boga Aristeja,1 ljubitelja lova, i Autonoje, keri Kadmo-ve. Kad je odrastao do djeake dobi, odgajao ga je mudri Kentaur Hiron u hladovitoj i umama obrasloj planini Peliju te ga obrazovao za okretna lov-ca. Najvie se veselio kad je mogao loviti po ravnicama i bregovima. Jednom je s veselim drugovima lovio u umama planine Kiterona dok nije podnevno sunce arko pripeklo i skratilo hladovite sjene drvea. Tada mladi sazove drugove i ree im: - Dosta nam je lovine dao dananji dan, oruje i mree vlane su od krvi ubijene divljai. Zato neka bude lovu za danas kraj! Kad se sutra ruiasta Zora uspne na nebo, nastavit emo svoj veseli posao. Tako ree i otpusti poslune drugove. On sam poe u pratnji svojih pasa dublje u umu da potrai hladno sjenovito mjesto gdje bi mogao prespavati podnevnu vruinu i okrijepiti umorno tijelo. Nedaleko odande bila je dolina obrasla omorikama i visokim empresima. Zvala se Gargafija, a bila je posveena boici Artemidi. Ondje se duboko u jednom kutu doline nalazila skrivena peina obrasla drve-em. inilo se da je stijena umjetno ljudskom rukom nadsvoena u luk, a ipak je sve to bilo djelo prirode. Sasvim uz

peinu uborei je izvirao izvor, a njegova se bistra voda, obrubljena zelenom tratinom, proirila u malo jezero. Tu je djevianska boica, kad se od lova umorila, obiavala kupati svoje sveto tijelo. Tako je i sada stupila u peinu u pratnji nimfa, svojih dvorkinja. Lovako koplje, tobolac i luk prui nimfi koja joj je nosila oruje, druga nimfa skine s nje odjeu, dok su joj druge dvije odvezale sandale s nogu. Lijepa Krokala, najspretnija od svih nimfa, svee joj valovitu kosu u vor. Tada dvorkinje zagrabe vrevima vode i stanu polijevati svoju gospodaricu. Dok je tako boica uivala u svom uobiajenom kupanju, priblii se kroz grmlje po neutrtom putu Kadmov unuk nemarnim korakom. Zla sudbina vodila ga je kroz posveeni gaj sve do peine Artemidine. Nita ne slutei, stupi u nju, veseo to je naao hladovito mjesto za odmor. Kad nimfe ugledae mukarca, ciknue glasno i natisnue se oko svoje gospoda- 1 Aristej, bog lova, bio je prvobitno identian s Apolonom. - Prev. 41 rie da je sakriju svojim tjelesima. Ali boica se izdizala iznad svih za itavu glavu. Visoko podigne svoje lice, zaareno od srdbe i stida, i uperi oi u doljaka. Ovaj je jo uvijek stajao nepomian, iznenaen i zaslijepljen divnim prizorom. Nesretnik! Da je bar pobjegao to su ga noge mogle nositi! Jer sada se boica odjednom nagne u stranu, zagrabi rukom malo vode iz izvora, poprska njome mladia po licu i kosi i povie glasom punim prijetnje: - to si sad vidio, idi objavi ljudima, ako moe! Jedva je izgovorila posljednju rije, kad mladia obuze neizreciv strah. Hitrim korakom pobjee odande udei se u trku svojoj brzini. Nesretnik nije ni primijetio da su mu iz ela izrasli rogovi, da mu se vrat iste-gnuo, ui zailjile, ruke se pretvorile u noge, a dlanovi u papke. Ubrzo mu tijelo pokri pjegavo krzno te on vie nije bio ovjek: razljuena boica pretvorila ga je u jelena. U bijegu ugleda svoju sliku u vodi. Jao meni nesretniku! htio je uzviknuti, ali su mu usta bila nijema, nikakva se rije ne ote iz njegovih grudi: samo je jecao i tjeskobno uzdisao. Suza za suzom po-tee, ali, jao! ne vie niz ljudske obraze. Samo njegovo srce, njegova stara svijest bila mu je ostala. to da sad radi? Da se vrati kui u djedovu palau? Da se sakrije u najdubljoj umi? Dok su se tako strah i stid u njemu borili, ugledae ga njegovi psi. I odmah cijela hajka - pedeset njih na broju - navali na tobonjeg jelena. Pohlepni za plijenom pognae ga preko brda i dolina, preko otrih stijena i dubokih ponora. Tako je prestraeni Akteon jurio kroz dobro poznate predjele gdje je esto gonio divlja, a sada je sam bio gonjen kao divlja. Dva puta se htio okrenuti i molei viknuti: Potedite me! Ja sam Akteon! Ali govor mu je bio uskraen. Uz bijesno lajanje dostie ga sada predvodnik hajke i epa ga za lea, a onda navale svi na njega i izrane ga svojim otrim zubima. Duboko zastenja muenik, ah, tako ne cvili jelen! a ipak to nije ljudsko stenjanje! Kao da moli, padne na koljena i okrene u nijemom bolu lice prema svojim muiteljima. U taj as dou njegovi drugovi, dozvani laveom pasa. Uobiajenim uzvicima uckahu razjarene pse i uzalud dozivahu svoga gospodara /a kojega su mislili da je negdje daleko. - Akteone - odjekivalo je umom - gdje si, Akteone, da vidi krasnu lovinu? Tako su vikali dok je nesretnik izdisao pod kopljima svojih prijatelja. Poto je Akteon svrio tako uasnom smru, poee njegovi psi osjeati ela im nema milog gospodara. Lajui i cvilei traili su ga posvuda dok napokon ne stigoe do peine Kentaura Hirona. Ovaj naini od mjedi obmanjivo slian kip jadnoga mladia. Kad su psi ugledali taj kip, skoie uvis oko beutne mjedi, stanu umiljato lizati ruke i noge kipu ponaajui se tako veselo kao da su uistinu ponovno nali svoga gospodara. 42 Perzej Perzej, sin Zeusov, bio je zajedno sa svojom majkom Danajom od svoga djeda Akrizija, kralja u Argu, zatvoren u koveg i baen u more; Akriziju je, naime, proreklo proroite da e mu jedan unuk oduzeti prijestolje i ivot.1 Ali Zeus je zatitio majku i dijete u burnim valovima, te oni kod otoka erifa doplovie na obalu. Ondje vladahu dva brata, Diktis i Polidekt. Dik-tis je upravo lovio ribu kad je koveg doplovio, pa ga izvue na obalu. Oba se brata usrdno zauzee za prognanike; Polidekt uze Perzejevu majku za enu, a Perzej a, sina Zeusova, brino odgoji. Kad je Perzej odrastao, nagovori ga njegov ouh da poe u svijet i da izvri kakvo junako djelo. Srani mladi pokae se voljan, i ubrzo se sloe da e Perzej poi do Meduze, odsjei joj stranu glavu i donijeti je kralju na erif. Perzej poe na put i pod vodstvom bogova stigne u daleki kraj gdje je stanovao Forkis, otac mnogih groznih nemani. Tu se najprije namjeri na tri njegove keri, Graje (Starice), koje su imale sijedu kosu ve od roenja; sve tri zajedno imale su samo jedno oko i jedan zub pa su to oko i taj zub jedna drugoj naizmjence posuivale na upotrebu. Perzej im oduzme jedno i drugo, a kad su ga one usrdno molile da im to vrati jer bez toga ne mogu biti, pokazao se voljan, ali samo uz uvjet da mu pokau put koji vodi k Nimfama. To su opet bila druga udovita, koja su imala krilate cipele, torbu mjesto depa i kacigu od pasje koe. Tko se u to obukao, mo-gao je letjeti kamo je htio, vidio je koga je htio, a njega nitko nije vidio. Keri Forkisove pokau Perzej u put k Nimfama i dobiju od njega natrag svoj zub i oko. Kod Nimfa je Perzej naao i uzeo to je htio: torbu uprti na lea, krilate cipele privee za glenjeve, a kacigu natae na glavu. Usto dobije od Herma mjedeni srp, i tako

oboruan odleti prema Okeanu, gdje su stanovale druge tri keri Forkisove, Gorgone. Trea od njih, koja se zvala Meduza, bila je jedina smrtna; stoga je Perzej i bio poslan da donese njezinu glavu. Naao je nemani gdje spavaju; glave su im bile posute zmajskim ljuskama, a obrasle zmijama mjesto kosom, imale su velike onjake kao svinje, mjedene ruke i zlatna krila kojima su letjele. Tko god ih je pogledao, svakoga je taj pogled pretvorio u kamen. To je Perzej znao. Stoga se s okrenutim licem postavi pred uspavana udovita gledajui njihove tri slike samo u svom mjedenom, sjajnom titu. Tako je raspoznao Gorgonu Meduzu, a Atena mu je vodila ruku, te je bez opasnosti uspavanom udovitu odrezao glavu. im je to uinio, skoi iz Meduzina tijela krilati konj Pegaz i div Hri-zaor. Jedan i drugi bili su Posidonov porod. Perzej turi Meduzinu glavu u torbu i udalji se kako je i doao. 'Zato je.Akrizije zatvorio svoju ker u podzemnu odaju, ali Zeus je znao prodrijeti i onamo, i to u obliku zlatne kie. O Akriziju usp. takoer priu o Melampodu u 2. knjizi, str. 96. Meutim su se Meduzine sestre probudile. Ugledavi trup ubijene sestre dignu se na krilima u potjeru za ubojicom. Ali Perzej a sakrije njegova kaciga ispred njihovih oiju i one ga nigdje ne mogoe opaziti. U zraku, meutim, Perzej a zahvatie vjetrovi gonei ga kao kini oblak sad ovamo, sad onamo. Kad je letio iznad pjeanih pustinja u Libiji, kapahu krvave kaplje iz Meduzine glave na zemlju, koja ih primi i oivi u arene zmije. Otada je onaj predjel tako bogat otrovnim zmijama. Perzej sada poleti dalje prema zapadu i napokon se spusti u dravi kralja Atlanta da malo otpo-ine. Atlant je uvao gaj pun zlatnoga voa uz pomo silnoga zmaja. Uzalud ga je pobjednik Gorgone molio da ga primi pod krov: bojei se za svoje zlatno blago otjera ga Atlant nemilosrdno ispred svoje palae. Tada se Perzej razjari i ree: - Ti nee nita da mi priuti: onda primi barem dar od mene! On izvadi Gorgoninu glavu iz torbe, okrene se od nje i prui je prema kralju Atlantu. Koliko je bio visok, kralj se u tren oka pretvori u kamen i u brdo, brada i kosa protegnue se u ume, ramena, ruke i kosti postadoe gorsko bilo, a glava mu se kao visoki vrhunac digla u oblake.1 Perzej opet uze svoja krila i prikopa ih na potplate, prebaci torbu na lea, stavi kacigu na glavu i poleti u zrak. Na svom letu doe do obala Etiopije gdje je vladao kraj Kefej.2 Tu opazi na jednom izboenom morskom grebenu privezanu djevojku. Da joj kosu nije pokretao povjetarac i da joj se nisu u oima caklile suze, on bi je bio drao za mramorni kip. Gotovo je zaboravio mahati krilima u zraku, tako je bio oaran njezinom draesnom ljepotom. - Govori, lijepa djevojko - prozbori joj on - ti koja zasluuje sasvim drugaiji nakit, zato si ovdje u okovima? Reci mi bar ime svoje zemlje, reci mi svoje ime! Prikovana djevojka utjela je stidljivo; bojala se prozboriti tuem ovjeku, i bila bi rado pokrila lice rukama da se samo mogla maknuti. Ali ovako je mogla jedino ispuniti oi bujnim suzama. Napokon, da ne bi stranac pomislio da ona pred njim mora skrivati kakvu svoju krivnju, odgovori mu: - Ja sam ki etiopskog kralja Kefej a i zovem se Andromeda. Moja se majka Kasiopa hvalila pred Nerejevim kerima, morskim nimfama, da je ljepa od svih njih. Stoga su se Nereide razljutile, a njihov prijatelj , morski bog, poslao je na zemlju poplavu i morskog psa koji sve prodire. Jedno proroanstvo obealo nam je osloboenje od ove nevolje ako mene, kerku kraljiinu, izloe morskoj nemani da me prodre. Narod navali Po starijoj prii Atlant je bio Titan, brat