Naknada Stete Kod Saobracajne Nezgode

  • Upload
    savicdj

  • View
    4.302

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Doprinos peaka saobraajne nezgodeKada je kretanje peaka na putu bilo nepropisno, postoji pretpostavka o doprinosu peaka nastupanju sobraajne nezgode. U suprotnom, kada je kretanje peaka bilo propisno, radi utvrivanja njegovog doprinosa, neophodno je proceniti da li je u konkretnoj saobraajnoj situaciji, peak objektivno bio u mogunosti da na bilo koji nain izbegne saobraajnu nezgodu. (Reenje Okrunog suda u Valjevu G. 291/99 od 25.02.1999. godine)

Dospelost naknade teteinjenica da je tueni dana 18.10.1992.godine izvrio obraun tete na vozilu tuilje te da je dana 26.10.1992.godine, dao nalog za isplatu iznosa od tadanjih 24.102,00 dinara, to je tuilja odbila da primi je bez uticaja na pravilnost pobijane presude. Ovo sa razloga to je prema nalazu i miljenju vetaka saobraajne struke ponueni iznos od strane tuenog, prema cenama na dan 26.10.1992.godine, predstavljao samo 55,20% od stvarne tete koju je tuilja pretrpela, a da bi prema odredbi l. 325 ZOO poverilac doao u docnju potrebno je da se ponuda dunika u svemu podudara sa potraivanjem poverioca, u konkretnom sluaju da u celini pokriva nastalu tetu, a da poverilac bez opravdanog razloga odbije da primi ispunjenje. (G.br. 9571/97 P.br. 13900/93).

Gubitak prava na naknadu tetePokojni Radia skrivio je nastupanje saobraajne nesree u kojoj je i sam poginuo. Kritinom prilikom upravljao je vozilom bez poloenog vozakog ispita i pod dejstvom alkohola. Tuilac mu je srodnik koji je kao saputnik u vozilu povreen. Prvostepeni sud je propustio da utvrdi ta je uzrok propusta u ponaanju upravljanju vozilom sada pokojnog Radie da li je to posledica njegove nesposobnosti za vonju usled neznanja upravljanja vozilom ili usled nemogunosti upravljanja zbog dejstva alkohola, a u svakom sluaju je potrebno utvrditi da li je oteeni znao da pok. Radia ne zna da vozi i da je pod dejstvom alkohola, da li je to po njegovom ponaanju mogao da primeti ukoliko su se pre toga druili, ta dali je i u takvim okolnostima pristao da bude putnik u njegovom vozilu, to bi bilo odluno za ocenu doprinosa u nastanku tete i ocenu osnovanosti tubenog zahteva u smislu l. 177 st.2 ZOO. (G.br. 8911/98 P.br. 160/98).

Kasko osiguranjePogrean je zakljuak prvostepenog suda da u smislu odredbe l.143 st.2 ZOO nema mesta primeni odredbe l.21 i 30 Uslova za osiguranje vozila jer, suprotno tome, obzirom na odredbu l.902 ZOO prilikom zakljuenja ugovora o osiguranju stranke su prihvatile odredjeni nain utvrdjivanja vrednosti vozila, a po osnovu kojeg ugovora stranke jedno mogu realizovati i ostvariti svoja medjusobno nastala prava i obaveze iz tog ugovora. Na navedeno nesumnjivo upuuje okolnost da je upravo po osnovu cene vozila prema cenovniku tuenog plaena premija za predmetno osiguranje pa je dakle ta cena predstavljala osiguranu sumu. Zbog toga se ne moe prihvatiti da su za oteenog nepravine odredbe l.21 i 30 Uslova za osiguranje vozila, kao sastavnog dela ugovora o osiguranju, prema kojima se za obraun naknade tete uzima novonabavna vrednosti vozila prema aktuelnim cenama tuena, a koje nisu aurno usaglaavane sa stvarnim trinim cenama (obzirom da je i tuilac kao osiguranik takav obraun vrednosti vozila prihvatio na dan zakljuenja ugovora o osiguranja pa je samim tim platio i manju premiju osiguranja, a tome nije prigovorio. (G.br.9089/99 _ P.br.3948/91) Prilikom obrauna visine tete o ijoj se naknadi odluuje u smislu odredaba Ugovora o Kasko osiguranju, u vezi sa nastalim tetnim dogadjajem kradjom vozila, prvostepeni sud je propustio da uzme u obzir carinu i poreze

koje je tuilac platio za vozilo koje mu je oduzeto kako bi se naknadno uspostavilo stanje koje je postojalo pre nastanka tete. (G.br.5047/99 P.br.1550/98) Obzirom da je tuilac prihvatio uslove za kombinovano osiguranje motornih vozila koji ine sastavni deo ugovora o osiguranju a u pogledu obrauna cena i naina utvrivanja novonabavne cene vozila prema katalogu tuene Kompanije Osiguranje Dunav, na visinu naknade tete nema uticaja injenica to su cene iz kataloga tuenog pratile promene na tritu sa vremenskim zakanjenjem. (Rev.br. 3347/97 G.br. 6957/96 P.br. 11144/91). Bez uticaja je za drugaiju odluku pozivanje tuioca u reviziji na nalaz vetaka M.K. koji je novonabavnu vrednost vozila utvrdio prema cenama iz kataloga Centra za vozila Srbije, a s tim u vezi i pozivanje na odredbe l. 190 ZOO, jer je odredbom l. 21 uslova za kombinovano osiguranje motornih vozila, koji u smislu l. 102 st.3 ZOO, predstavljaju sastavni deo Ugovora o osiguranju, odreeno, da osnovucu za obraun premije kod zakljuivanja Ugovora o osiguranju predstavlja nabavna cena novog vozila na dan zakljuenja Ugovora i da se visina cene utvruje na osnovu iskazane cene u katalogu aktuelnih cena motornih vozila tuenog kao osiguravajue organizacije. Prema tome, poto su parnine stranke jo prilikom zakljuenja Ugovora o osiguranju ugovorile i tuilac prihvatio nain utvrivanja visne vrednosti vozila koja se i u sluaju naknade tete ima primeniti, a to je u skladu i sa odredbama l. 902 st.3 ZOO, i obzirom da se ne radi o naknadi tete po osnovu krivice tuenog ve po osnovu Ugovora o osiguranju, to se neosnovano u Reviziji ukazuje da je tueni duan da tetu naknadi u visini pune trine cene vozila koje su vaile na dan vetaenja. (Rev.br. 5218/96 G.br. 8801/95 P.br. 7444/94). Nisu osnovani albeni navodi da tuiocima ne pripada naknada stvarne tete na vozilu, ve samo iznos ugovorene naknade. Visina tete u ovoj pravnoj stvari pravilno je utvrena a Optinski sud je ispravno postupio kada je prihvatio nalaz vetaka koji je prilikom utvrivanja visine tete imao u vidu sve okolnosti koje su od znaaja za visinu nastale tete. Inae, sam iznos osigurane sume oznaen u Polisi ne moe se smatrati ugovorenom vrednou osigurane stvari, s obzirom da u polisi nije izriito navedeno da se iznos koji je u njoj naveden smatra ugovorenom vrednou osigurane stvari. Samo oznaavanje iznosa sume osiguranja u polisi nije dovoljno da se izvede zakljuak o vrednosti osigurane stvari, pa je prvostepeni sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz sudskog vetaka saobraajne struke koji je utvrdio visinu tete na vozilu i dosudio naknadu tete po osnovu Kasko osiguranja. (G.br. 729/98 P.br. 3470/93). Tuilac kao osigurava ima pravo da na osnovu odredaba l. 210 ZOO zahteva od tuenog kao osiguranika povraaj isplaene mu naknade po Kasko osiguranju za ukradeno mu i kasnije vraeno vozilo. Visina tako pripadajue naknade (povraaja) ima se utvrditi prema ugovorenim uslovima na osnovu kojih je utvrena prvobitna isplaena naknada (trina cena umanjena za franizu) i to prema stanju vozila na dan vraanja istog tuenom i prema cenama na dan presuenja, a tkao dobijeni iznos ima se umanjiti za srazmerni deo (procenat) za kojim je tueni isplatom tuiocu smanjio svoju sada spornu obavezu u vrednosti vozila utvrenoj na izloeni nain, a li prema cenama na dan te isplate. Tako dobijeni iznos predstavlja stvarni i pravi iznos spornog duga tuenog tuiocu na koji tuiocu pripada i traena kamata od dana novog presuenja.

(Rev.br. 182/97 G.br. 1834/96 P.br. 7812/94). Pobijanom presudom odbijen je tubeni zahtev tuioca kojim je traio da mu tuena naknadi tetu po osnovu KASKO osigruanja. Okruni sud je posebno cenio navode albe tuioca, ali je naao da ne mogu uticati na drugaiju odluku, jer tuilac nije postupio prema odredbi l. 153 Zakona o osnovama bezbednosti saobraaja na putevima, kojim je predvieno da uesnik u saobraajnoj nezgodi u kojoj neko izgubi ivot ili je bio povreen, ili je nastala vea materijalna teta, duan je da ostane na mestu saobraajne nezgode s tim to se moe privremeno udaljiti samo radi pruanja pomoi licima povreenim u saobraajnoj nezgodi, ili ako mu je samom potrebna lekarska pomo, zatim da preduzme sve to je u njegovoj moi da se otklone neke opasnosti koje mogu da nastanu na mestu saobraajne nezgode i da se omogui normalno odvijanje saobraaja, te da nastoji da se ne menja stanje na mestu nezgode i da se sauvaju postojei tragovi, pod uslovima da preduzimanje tih mera ne ugroava bezbednost saobraaja, a predviena je i obaveza da o saobraajnoj nezgodi budu obaveteni najblii nadleni organi, da se lice vrati na mesto saobraajne nezgode saeka dolazak slubenog lica koje vri uviaj, a to sve, u konkretnom sluaju, tuilac kao voza nije uinio. S obzirom na injenicu da se MUP-u javio posle izvesnog vremena, zapravo sutradan, kada je praktino ispitivanje alkoholisanosti bilo nemogue, taj gest se ne moe tumaiti u korist vozaa, ve samo i jedino kao izbegavanje i onemoguavanje ispitivanja njegove alkoholisanosti. Kako je prema odredbi l. 5 ta. 15 Uslova za kombinovano osiguranje motornih vozila predvieno da se obaveza osiguravaa kod KASKO osiguranja iskljuuje u sluaju kada je voza upravljao vozilom pod dejstvom alkohola, droge ili drugih narkotika, s tim to se smatra da je voza bio pod dejstvom alkohola i u sluaju da posle saobraajne nezgode izbegne ili odbije da se podvrgne ispitivanju alkoholisanosti, to se nesumnjivo moe zakljuiti iz ponaanja vozaa nakon saobraajne nezgode, obaveza tuenog, kao osiguravaa je iskljuena pa je sud odbio tubeni zahtev kao neosnovan. (G.br. 9370/97 P.br. 8979/91).

Kumuliranje naknadaI putnici u javnom prevozu autobusu koji ulazi u kategoriju motornih vozila koje je bilo u pokretu, imaju pravo na naknadu po osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti. U konkretnoj pravnoj stvari radi se o dozvoljenom kumuliranju naknade iz obaveznog osiguranja od odgovornosti sa osiguranom sumom iz dobrovoljnog osiguranja putnika u javnom prevozu. Naime, ako putnika u javnom prevozu, zadesi nesreni sluaj on moe da zahteva od zajednice osiguranja da mu isplati osiguranu sumu iz tiketa polise nezavisno od naknade na koju ima pravo po osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti javnog prevozioca za tetu prouzrokovanu treim licima upotrebom javnog prevoznog sredstva. Dakle, radi se o pravu oteenog da zahteva naknadu tete po jednom ili drugom osnovu ( s tim to se naknada isplauje u jedinstvenom iznosu prema stvarno nastaloj teti i obimu odgovornosti osiguravaa, a ne moe se duplirati). (G.br. 3279/98 P.br. 6040/96).

Limit osiguranjaU situaciji kada je limit osiguranja u vreme tetnog dogaaja po polisi iznosio 1.500.000 ondanjih dinara te kada je teta na vozilu iznosila preko 4.000.000.000 ondanjih dinara, ta kada se radilo o periodu enormne inflacije, gde je suma osiguranja iz polise u odnosu na procenjenu visinu tete u vreme njenog nastanka bila znatno obezvreena, prvostepeni sud je po stanovitu ovog suda bio duan da valorizuje iznose sume osiguranja iz polise osiguranja od vremena zakljuenja ugovora o osiguranju do nastanka tete te da se tek na osnovu ovako dobijenih vrednosti ukljuujui svu tetu, kako materijalnu tako nematerijalnu, utvrdi da je ukupan obim tete za tuioca pokriven sumom osiguranja koji je valorizovao do dana nastanka tete.

(G.br. 220/99 P.br. 4355/94). Prvostepeni sud grei kada od visine tete obraunate po kriterijumima iz vremena presuenja odbija samo ranije isplaene nominalne svote na ime pojedinih vidova obeteenja. Kako je tuilja pretrpela tetu zbog umanjenja ivotne aktivnosti za 20% a priznato joj je po osnovu osiguranja putnika u saobraaju samo 10% od ovog iznosa i koliko joj je isplaeno, onda visinu naknade za ovaj vid tete obraunate po kriterijumima iz vremena presuenja treba umanjiti za 10% na ime ve isplaene naknade u vansudskom postupku. (G.br. 1491/98 P.br. 1671/96). Nisu osnovani albeni navodi drugotuenog kojima se upuuje na parnicu Drugog optinskog suda u Beogradu i da je u toku spor oteenih iz istog tetnog dogaaja zato to ova parnica nije pravosnano okonana a eventualna obaveza drugotuenog po tom osnovu predstavlja buduu neizvesnu okolnost. Okruni sud nalazi da prvostepena presuda nije zahvaena bitnom povredom odredaba parninog postupka, niti zasnovana na pogrenoj primeni materijalnog prava, jer se ocena limita osigurane sume sa prethodnim utvrivanjem ukupne tete svih lica oteenih u istom tetnom dogaaju moe zasnovati iskljuivo na izvrenim i dokumentovanim isplatama osiguravajue organizacije ili njenim dokazanim obavezama. (G.br. 7970/98 P.br. 3157/97). Greka o postupanju prvostepenog suda ogleda se u tome to je u odnos limita vaeeg na dan tetnog dogaaja stavljao iznose isplaenog obeteenja iz vansudskog postupka, a ne kako je jedino pravilno utvrenu celokupnu tetu na dan tetnog dogaaja. (G.br. 6269/98 P.br. 4840/96). Organizacija za osiguranje koja je isplatila jednom oteenom licu vei iznos od onoga koji mu pripada s obzirom na srazmerno snienje naknade jer nije znala, niti je mogla znati da postoje i druga oteena lica ostaje u obavezi prema tim drugim licima samo do visine iznosa iz stava 1 l. 93 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica, (l.5). U ponovnom postupku treba ispitati na pouzdan nain da li je tuena u vreme isplate znala ili mogla znati da ima i drugih oteenih u ovom saobraajnom udesu a radi pravilne primene l. 93 st.4 pomenutog Zakona. (G.br. 7390/98 P.br. 3893/97). Ukoliko je predmetna vansudska isplata bila deliminog karaktera prvostepeni sud treba da utvrdi i visinu iznosa osigurane sume propisanog limita na dan tetnog dogaaja jer je relevantan limit kod odmeravanja visine obaveze Osiguravajue organizacije onaj limit koji je vaio na dan tetnog dogaaja a ne onaj koji je vaio na dan vansudske isplate. Pravo na naknadu celokupne tete pripada oteenom u sluaju ako obim celokupne tete utvren na dan tetnog dogaaja ne prelazi limit koji je propisan na dan tetnog dogaaja, a u suprotnom, ako prelazi oteenom pripada pravo na obeteenje srazmerno procentu u kome je iznos tete u vreme nastanka tetnog dogaaja bio pokriven iznosom osigurane sume te ukoliko vansudska isplata nije imala karakter definitivne (kada oteeno lice ne bi imalo pravni osnov da u sudskom postupku potrauje obeteenje za vansudski vei isplaene vidove tete), onda prvostpeni sud treba da utvrdi puni iznos pravine naknade za utuene vidove tete po cenama i kriterijumima koji vae na dan presuenja, a zatim tako utvreni iznos umanjiti za utvreni procenat obeteenja iz vansudske isplate.

(G.br. 7464/97 P.br. 7695/95). Prilikom ocene prigovora limita osiguranja prvostepeni sud je propustio da utvrdi visinu materijalne tete priinjene maloletnim tuiljama zbog izgubljenog izdravanja u jednokratnom kapitaliziranom iznosu na dan tetnog dogaaja, kao i visinu nematerijalne tete u vidu psihikih patnji oca poginule zbog smrti erke koja je proistekla iz istog dogaaja a ostvarena je u vansudskom i sudskom postupku takoe prema cenama i kriterijumima na dan nastanka tete. Obim i granica odgovornosti osiguravaa za tetu prouzrokovanu osiguranim motornim vozilom po osnovu obaveznog osiguranja u saobraaju ceni se prema srazmeri u kojoj se visina tete utvruje prema cenama na dan prouzrokovanja sadri u sumi osiguranja koja je vaila na dan nastanka tete. Limit obaveze osiguravaa utvruje se prema ukupnoj teti nastaloj u navedenom tetnom dogaaju bez obzira na broj oteenih lica a iznos tete prema kome se utvruje obim odgovornosti osiguravaa obraunava se tako to se novana materijalna teta uzima u iznosu u kojem je nastala a nenovana materijalna i nematerijalna teta se utvruje prema cenama odnosno kriterijumima u vreme tetnog dogaaja. Ako iznos tete utvren na ovaj nain vei od osigurane sume osigurava je duan da naknadi deo tete prema srazmeri izmeu osigurane sume i tako utvrenog iznosa o teti. Ako tako utvreni iznos tete ne prelazi iznos sume osiguranja osigurava je duan da potpuno naknadi sve u nastalu tetu i kad njena visina prema cenama odnosno kriterijumima u vreme donoenja sudske odluke prelazi iznos aktuelne sume osiguranja. Prvostepena presuda je, pre svega, ukinuta jer je proputeno da se utvrdi ukupan iznos materijalne tete po osnovu izgubljenog izdravanja mal. tuilja u vreme tetnog dogaaja koja se sastoji u razlici izmeu ostvarene porodine penzije iza pokojne majke i iznosa izdravanja koji bi tuiljama pripadao od linog dohotka njihove majke da je i dalje u radnom odnosu. Visina ovog vida tete u jednokratnom iznosu utvruje se kapitalizacijom mesene rente obraunate prema cenama i kriterijumima u vreme tetnog dogaaja za period u kome tuiljama, s obzirom na njihov uzrast, po zakonu pripada pravo na izdravanje. (G.br.10272/96 P.br. 662/95) Nije osnovano isticanje u albi da je Optinski sud bio duan da ima u vidu limit koji je vaio na dan zakljuenja Ugovora o osiguranju. Ovo iz razloga to se nenovana nematerijalna teta utvruje prema cenama odnosno kriterijumima u vreme tetnog dogaaja, a ako tako utvreni iznos tete ne prelazi iznos osiguranja sume zajednica osiguranja je duna da potpuno naknadi tetu i kada visina tete prema cenama odnosno kriterijumima u vreme donoenja sudske odluke prelazi iznos osigurane sume jer se samo na ovaj nain moe ostvariti pravo na potpunu naknadu tete. (G.br. 5555/97 P.br. 5330/96). Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da je revalorizovani iznos osiguranja sume na dan tetnog dogaaja, 28.1.1994.g. ( s tim to je revalorizacija vrena od 30.12.1993.g. kada je poslednji put propisan limit odlukom Savezne vlade) bio 14.792,00 dinara ( a ne 0,125 novih dinara kao to je to tvrdio tueni) i pravilno je potom zakljuio da obim odgovornosti tuenog za naknadu tete koju su tuioci pretrpeli treba posmatrati u okviru navedenog iznosa iskazanog u novim dinarima s tim to je revalorizacija iznos osiguranje sume bila neophodna jer je nakon propisivanja limita odlukom Savezne vlade (Sl. list SRJ br. 87/93) od 1.500,000,00 dinara sa vanou poev od 30.12.1993.g. u toku vanosti predmetnog ugovora o osiguranju tj. na dan 24.1.1994.g. bila stupila na snagu Uredba Savezne vlade o promeni vrednosti dinara u novom dinaru ije dejstvo i pravilna primena su pretpostavljali nunost da se u novim dinarima iskae sve ono to je do sada bilo iskazano u starim, a pri emu je u konkretnom sluaju pretvaranjem novane vrednosti vaeeg limita iz starih u nove dinare bilo mogue izvriti jedino kroz

valorizaciju uz pomo vetaka. (G.br. 5595/97 P.br. 4004/96). U sluaju da prvostepeni sud nae da je iznos tete prema kriterijumima koji su vaili u vreme njenog nastanka, vei od osigurane sume, tada bi prvotuena kao osigurava bila duna da naknadi deo tete u srazmeri izmeu osigurane sume i utvrenog iznosa tete za razliku od drugostepenog kao neposrednog tetnika koji bi bio duan da naknadi tetu u celini, te iz tog razloga ne bi bilo mesta solidarnom obavezivanju tuenih na naknadu tete. (G.br. 4089/97 P.br. 7777/95). Osnovani su albeni navodi da je odgovornost osiguravajue organizacije ograniena do visine limita osiguranja i to onoga koji je vaio na dan tetnog dogaaja i da se limit obaveze odnosi na ukupnu tetu iz jednog tetnog dogaaja bez obzira na broj oteenih lica, te da je sud propustio da utvrdi da li je i drugo oteeno lice koje nije stranka u ovom postupku ostvarilo pravo na naknadu tete obzirom da nije protekao rok zastarelosti za ostvarivanje ovog prava zbog ega e prvostepeni sud u ponovnom postupku pozvati i drugo povreeno lice i sasluati na okolnost da li je ista podnela zahtev za obeteenje ili ne, a ako jeste koliko joj je isplaeno, pa onda oceniti obim odgovornosti tuenog i doneti pravilnu odluku. (G.br. 6369/97 P.br. 2744/96).

Nain utvrivanja limita sume osiguranjaPrvostepeni sud je duan da utvrdi visinu nematerijalne tete za svaki vid po naosob na dan tetnog dogaaja a srazmerno doprinosu oteene nastaku tete, pa tek tada utvruje da li taj ukupan iznos novane naknade za nematerijalnu tetu koja bi oteenoj pripadao na dan tetnog dogaaja prelazi tzv. limit sume osiguranja, takoe na dan tetnog dogaaja. (Reenje Okrunog suda u Beogradu g. 1844/2000 od 20.09.2000. godine).

Nain utvrivanja totalne tete na voziluKad nastane totalno oteenje vozila, visina tete utvruje se na osnovu visine vrednosti vozila u vreme utvrenja, umanjena za vrednost ostatka vozila pri emu tu vrednost predstavlja nabavna cena novog vozila umanjena za vrednost amortizacije vrednosti ostatka. (Presuda Okrunog suda u Subotici g. 289/2000 od 19.07.2000. godine).

Naknada nematerijalne tetePrilikom odmeravanja pravine novane naknade za umanjenu ivotnu aktivnost sud je duan da ima u vidu godine starosti tuioca u vreme povrede, zaostale posledice po zdravlje tuioca, njegov porodini status, duinu proteka vremena od nastanka tete do pruanja satisfakcije shodno l. 200 ZOO, te da prema merilima i kriterijumima u vreme presuenja shodno l. 223 ZPP-a odredi visinu pravine naknade. (G.br. 6162/98 P.br. 6424/96). Za ocenu obima odgovornosti osiguravaa, u vezi sa ogranienjem odgovornosti do visine sume osiguranja nije od znaaja to se pred Privrednim sudom u Beogradu vode jo 3 postupka za naknadu tete iz istog saobraajnog udesa jer se radi o sporovima izmeu Privrednih subjekata i o regresnim zahtevima, a kada je u pitanju naknada tete po osnovu auto odgovornosti, prvenstveno se nadoknauje teta na licima (l. 93 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica Slubeni list SFRJ broj 82/90 i l. 86 st. 2 Zakona o osiguranju imovine i lica Slubeni list SRJ broj 30/96). Zbog toga, tuilac, u konkretnom sluaju, ima prvenstveno pravo na naknadu tete jer tueni nije pruio dokaze da je jo neko lice podnelo zahtev za naknadu tete iz ovog udesa ili da mu je tueni tu naknadu isplatio.

(G.br. 730/98 P.br. 4475/95). Prema odredbi l. 185 st.3 uz vezi st. 1 ZOO, odgovorno lice za tetu duno je uspostaviti stanje koje je bilo pre nastanka tete, a ako je to nemogue, sud e odrediti da to lice oteenom isplati odgovarajuu svotu novca na me naknade tete. Tuilac zbog preloma noge i posledinog stanja takve povrede koje jo uvek traje, ima pravo da od tuenog zahteva svaki iznos odgovarajue naknade za tetu koju jo uvek trpi. U tuioevom sluaju, pod tetom se podrazumevaju trokovi rehabilitacionog leenja, a svrha obeteivanja je da se sa novanom naknadom ta teta umanji ukoliko ne moe potpuno da se otkloni. Poto je prvostepeni sud utvrdio da su efekti rehabilitacionog leenja u Igalu povoljniji za zdravstveno stanje tuenog nego to bi bili u drugim centrima onda nije mogao da ceni da je zahtev opravdan ili ne, dok prethodno ne utvrdi u emu se manifestuju ti povoljniji efekti u leenju tuioca. Naime, ako drugi centri bez tuenja zdravstvenih usluga ne bi mogli tuiocu da olakaju tegobe u onom obimu u kojem su se pokazali pozitivni rezultati leenja u Igalu, onda sud ne bi imao zakonskih razloga da odbije zahtev tuioca za trokove koje je opravdano imao u tom institutu. Ovo zato, to je tuioevo potraivanje zasnovano na osnovu prava osiguranja od motornih vozila u javnom saobraaju, dakle po osnovu obligaciono pravnih odnosa a ne po osnovu rada. (Rev.br. 5362/97 G.br. 10060/96 P.br. 2327/91). Polazei od utvrenog injeninog stanja prvostepeni sud je suprotno odredbi l. 178 st.4 ZOO deo odgovornosti za naknadu tete, sa vozaa odnosno imaoca vozila i njegovog osiguravaa preneo na tuioce (roditelje poginulih u saobraajnoj nezgodi) kao trea lica, iako uopte ne postoji njihova krivica za nastanak udesa jer oni nisu ni uesnici saobraajne nezgode. Njihova teta je posledica udesa u kome nisu uestvovali i kome nisu doprineli zbog ega se istaknuti prigovor podeljene odgovornosti u odnosu na njih pokazuje neosnovanim Za njihovu tetu uesnici u saobraajnoj nezgodi odgovaraju solidarno i to za svu tetu bez obzira na krivicu u smislu l. 178 st.4 ZOO, a pitanje krivice moglo je bitgi od znaaja samo za meusobni odnos i deprimitivnu raspodelu obaveze za nastalu tetu izmeu uesnika u udesu. (G.br. 3351/98 P.br. 1170/95).

Naknada tete i popravka vozilaUkoliko je oteeni popravio vozilo i time uspostavio stanje pre saobraajne nezgode, onda je za naknadu tete merodavan samo taj iznos, a ne iznos utvren vetaenjem. (Reenje Okrunog suda u Somboru g. 246/2000 od 06.12.2000. godine).

Naknada tete iz garantnog fondaOdredbom lana 99 stav 2 Zakona o osiguranju imovine i lica /Slubeni list SRJ broj 30/96/, propisano je da se sredstva garantnog fonda koriste za naknadu tete prouzrokovane upotrebom vozila odnosno vazduhoplova za koji je zakljuen ugovor o obaveznom osiguranju sa organizacijom za osiguranje nad kojom je otvoren steajni postupak. /Prijavljivanje potraivanja nije prethodni uslov za ostvarenje prava po gornjem osnovu. Bitna je samo jedna injenica: da li je tuilac i u kojoj meri namiren iz likvidacione mase./ (Presuda Vrhovnog suda Srbije Rev.4084/01 od 26.12.2001.godine)

Naknada tete iz ugovora o osiguranjuTuena Kompanija Dunav obavezana je da tuiocu naknadi nematerijalnu tetu obzirom da je isti povreen u vozilu Gradskog saobraajnog preduzea, kao putnik po osnovu odgovornosti koja proizilazi iz odredaba l. 86 i 89 Zakona o osnovama osiguranja imovine i lica vaeeg u vreme nastanka tetnog dogaaja. Prema odredbi l. 89 navedenog Zakona putnik koga

zadesi nesreni sluaj ima pravo da zahteva da organizacija kod koje je izvreno osiguranje neposredno njemu izvri svoju obavezu iz Ugovora o osiguranju. lanom 88 istog Zakona propisano je da najnie iznose o visini osiguranih suma na koje mora biti ugovoreno osiguranje po jednom putniku za sluaj smrti, trajnog gubitka opte radne sposobnosti, prolazne nesposobnosti za rad, na ime naknade za gubitak zarade i stvarnih nunih trokova za leenje utvruje Savezno Izvrno Vee (po ranijem Zakonu). Putnici u vozilima javnog prevoza, koja ulaze u kategoriju motornih vozila, koja su bila u pokretu imaju pravo na naknadu i po osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti. Ako putnika u javnom prevozu zadesi nesreni sluaj on moe da zahteva od Zajednice osiguranja da mu isplati osiguranu sumu iz tiketa polise nezavisno od naknade na koju ima pravo po osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti javnog prevozioca za tetu prouzrokovanu treim licima upotrebom javnog prevoznog sredstva. Faktiki radi se o kumuliranju naknade koja je dozvoljena s tim to se naknada isplauje u jedinstvenom iznosu prema stvarno nastaloj teti i obimu odgovornosti osiguravaa i ne moe se duplirati s tim to se takoe mora utvrditi i odgovornost drugotuenog i po osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti na tetu priinjenu treim licima. (G.br. 1766/00 P.br. 4603/98) Prvostepeni sud u obrazloenju pobijane presude navodi da tueni kao osiguravai vozila koje su uestvovala u saobraajnoj nezgodi odgovaraju po principu objektivne odgovornsti iako tueni nisu imaoci motornih vozila koja su uestvovala u saobraajnom udesu da bi mogli odgovarati za tetu po osnovu l. 174 Zakona o obligacionim odnosima, nalazei pri tom da solidarnost njihove obaveze proizilazi iz l. 178 st.4 ZOO. Meutim, ovakvo obrazloenje prvostepenog suda je protivreno i uzajamno iskljuujue. Poto su tuene osiguravajue organizacije, kao osiguravai kod kojih su vozila bila osigurana u vreme saobraajnog udesa kako to navodi prvostepeni sud u obrazloenju pobijane presude, tada je iskljuena primena odredaba l.174 ZOO i l. 178 ZOO ve se imaju primeniti odredbe l. 897, 940 i 941 ZOO, jer se u konkretnom sluaju radi o ugovornoj teti koja proizilazi iz Ugovora o osiguranju korisnika odnosno sopstvenika motornog vozila. (G.br. 2159/98 P.br. 1456/97). Odredbom l. 47 Zakona o sistemu osiguranja imovine i lica ( Slubeni glasnik SRS broj 21/77) koji je vaio u vreme nastanka tete i podnoenja tube bilo je predvieno da se treim licima ne smatraju ( i da njima ne pripada pravo na naknadu tete po osnovu osiguranja od odgovornosti korisnika odnosno sopstvenika motornih vozila): 1. lice koje sa ovlaenjem ili bez ovlaenja korisnika odnosno sopstvenika motornog vozila upravlja tim motornim vozilom; 2. brani drug lica iz take 1 ovog lana; 3. deca (brana, vanbrana, usvojena) roditelji, braa, sestre i drugi srodnici lica iz take 1 ovog lana do III stepena srodstva u pravoj liniji ako su u vreme nastanka tetnog dogaaja iveli u zajednikom domainstvu sa licem iz ta.1 ovog lana i ako ih to lice izdrava. Kod nesporne injenice da su I i II tuilac i trei koji je maloletna deca vlasnika vozila koje je u vreme tetnog dogaaja bilo osigurano kod I tuenog, u smislu navedenog propisa I i II tuilac nemaju status treeg lica i ne pripada im naknada po osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti za tetu priinjenu treim licima pri upotrebi motornog vozila iji je vlasnik njihov otac bez obzira to je u momentu nastanka tete vozilom upravljao ujak tuioca. (G.br. 5098/97 P.br. 2542/90). Pravo na naknadu tete iz ugovora o osiguranju u smislu l. 901 Zakona o obligacionim odnosima ima se ceniti prema optim uslovima, za osiguranje imovine koji su sastavni deo ugovora u momentu zakljuenja ugovora, a ne u

momentu tetnog dogaaja. Zbog toga e se u nastavku postupka primeniti opti uslovi z osiguranje imovine tuenog kao materijalno pravni propis koji je bio na snazi u vreme zakljuenja ugovora o osiguranju. Ovo iz razloga to se tetni dogaaj odigrao 25.2.1992.god., a tada su se promenili opti uslovi osiguranja sa vanou od 2.1.1992.god. Nadalje niestepeni sudovi su oslobodili tuenog od odgovornosti za tetu nalazei da su ispunjeni uslovi iz l. 28 optih uslova za osiguranje iz 1992.god., kao i l. 931 ZOO, meutim, opte poznate okolnosti nisu dovoljan uslov za oslobaanje od odgovornosti osiguravaa odnosno tuenog za naknadu tete u smislu l. 931 ZOO ak i u postojanju ratnih uslova, a zato to i u tim uslovima mogu da nastanu tete koje nisu direktna posledica rata. Zbog toga je u svakom posebnom sluaju potrebno utvrditi da li je teta direktna posledica vanrednih okolnosti koje propisuje opti akt tuenog a teret dokazivanja je na osiguravau. (Rev.br. 152/95 od 27.12.1995.god.).

Naknada tete koju je pretrpelo tree lice u sudaruTrea lica koja trpe tetu koja nastane u sudaru dva ili vie motornih vozila u pokretu, naknadu tete mogu da trae od svakog imaoca motornog vozila pojedinano ili svih imaoca solidarno, bez obzira na njihovu krivicu za tetni dogaaj, ukoliko ne postoje okolnosti koje iskljuuju objektivnu odgovornost. (Presuda Vrhovnog suda Srbije rev. 43/00 od 19.10.2000. godine).

Naknada tete nastale na teritoriji bive SFRJIzvedenim dokazima, prvostepeni sud je utvrdio da je vozilo tuioca ( koji se nalazio na radu u Austriji) oteeno dana 23.12.1991.godine u Mrkonjih Gradu u kontaktu sa autobusom, vlasnitvo RO Udarnik, osiguranog kod ondanje ekspoziture tuene Osiguravajue organizacije, da je prouzrokovana teta nastala krivicom vozaa autobusa, da je tueni obavestio Osiguravajui zavod tuioca u Austriji da e platiti navedenu tetu i da je tueni dao nalog za isplatu odreenog iznosa u austrijskim ilinzima Osiguravajuem zavodu u Austriji, ali da nalog nije realizovan zbog sankcija, da osiguravajui zavod u Austriji nije isplatio tuiocu naknadu sporne tete, te da je Vlada Republike Srpske, oktobra 1992.godine, donela odluku o formiranju Osiguravajueg drutva u koje je ula i ekspozitura tuenog u Mrkonji Gradu, gde je nastala sporna teta. Prvostepeni sud je usvojio tubeni zahtev, a drugostepeni odbio albu tuenog, kao neosnovanu, nalazei da nije osnovan istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuenog, jer okolnost da je ekspozitura tuenog u kojoj je osigurano vozilo koje je prouzrokovalo predmetnu tetu ulo u sastav novog osiguravajueg zavoda Republike Srpske, nije od znaaja za odluku u ovoj parnici i ne dovodi u sumnju pasivnu legitimaciju tuenog, obzirom da su predmetna teta i obaveza za njenu naknadu nastale pore navedenih statusnih promena za vreme trajanja bive SFRJ. Osim toga, pasivna legitimacija tuenog potvrena je i priznanjem potraivanja to proizilazi iz dopisa tuenog osiguravajuem zavodu u Austriji i davanjem naloga za isplatu koji nije realizovan iskljuivo usled sankcija. (G.br. 731/98 P.br. 7481/95).

Naknada tete za neosigurano voziloPovodom prouzrokovanja tete upotrebnom neosiguranog stranog vozila prvostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo iz odredaba l. 156 i l. 157 Zakona o osigranju imovine i lica (Sl. list SRJ br. 30/96) jer je teta nastala pre poetka primene odredaba o Garantnom fondu iz l. 99 107 tog Zakona, pa je obavezana tuena osiguravajua organizacija da nadoknadi tetu tuicu na osnovu odredbe l. 157 st. 1 ta.2, st.2 i st.8 pomenutog Zakona, a odbijen je, kao neosnovan, tubeni zahtev u odnosu na tuenog UOOJ. I u sluaju postojanja valjane meunarodne isprave o osiguranju od autoodgovornosti stranog vozila kojim je tuiocu prouzrokovana teta, tuena osiguravajua organizacija koja se nalazi na teritoriji Republike na kojoj je teta nastala i kojoj se tuilac obratio sa zahtevom za naknadu tete, takoe bi bila odgovorna za tetu ali po l. 94 Zakona o osiguranju imovine i lica i

kada solidarno sa UOOJ, s tim to bi po isplati naknade stekla pravo regresa prema odgovornom licu, odnosno drugim domaim osiguravajuim organizacijama za srazmerni deo tete u smislu st. 3, 4 i 5 l. 157 navedenog Zakona. (G.br. 1614/99 P.br. 650/97) U prvostepenom postupku je utvreno da je u saobraajnom udesu koji se dogodio 1990 godine putniko vozilo tuioca, inae Grkog dravljanina, oteeno od strane neosiguranog vozila poarevake registracije takoe je utvreno da je na ime popravke oteenih delova plaeno 1210 DM iste godine. Nadalje je utvreno da Grki Zakon shodno predsednikoj odluci 237/86, u vezi garantnog fonda, ne pravi razliku izmeu stranih i grkih vozila, da izmeu SRJ i Grke pitanje naknade tete od strane motornog vozila iji vlasnik nije zakljuio Ugovor o obaveznom osiguranju od odgovornosti nije ureeno Ugovorom, te da po ovom pitanju obe zemlje primenjuju svoje propise kao i da prema obavetenju Ministarstva inostranih poslova Grke strana lica koja pretrpe tetu (smrtni sluaj, telesne povrede ili materijalnu tetu ) od strane neosiguranog putnikog vozila, imaju pravo da za istu trae naknadu od glavne podrunice koja je pod nadzorom Ministarstva za razvoj Grke. S obzirom na navedeno pravilno je prvostepeni sud, primenom odredbe l.90 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica koji je vaio u vreme nastanka tetnog dogaaja, obavezao tuenu Kompaniju Dunav osiguranje da tuiocu naknadi tetu. (G.br. 1066/99 P.br. 5902/92). Pri donoenju nove odluke prvostepeni sud e imati u vidu da su uslovi za dejstvo osiguranja u sluaju tete od neosiguranog vozila: da je vlasnik motornog vozila bio duan da za to vozilo zakljui Ugovor o osiguranju od odgovornosti za tetu koju od odgovornosti za tetu koju njegovom upotrebom priini treim licima, da je teta nastala upotrebom motornog vozila; da postoji i graansko pravna odgovornost za tetu vlasnika motornog vozila (podrazumeva se da tree oteeno lice ima pravo na naknadu tete iz garantnog fonda prouzrokovane upotrebom ne osiguranog vozila pod uslovom da ne postoje razlozi osloboenja od odgovornosti vlasnika ne osiguranog vozila, poto se odgovornost udruenja da se iz sredstava garantnog fonda naknadi teta, izvodi iz odgovornosti vlasnika motornog vozila za tetu koju je njegovom upotrebom priinio treem licu, to znai da ako vlasnik vozila nije kriv za tetu iako je, pored toga i njegova objektivna odgovornost iskljuena iz bilo kojih Zakonom odreenih razloga iz l. 177 ZOO, onda ni udruenje ne bi bilo u obavezi da treem oteenom licu tetu naknadi). Takoe, potrebno je voditi rauna da kada je teta prouzrokovana od neosiguranog vozila ona se naknauje u istom obimu i prema istim uslovima, kao da je bio zakljuen Ugovor o obaveznom osiguranju a limit obaveze utvruje se prama ukupnoj teti u jednom tetnom dogaaju. (G.br. 2517/00 P.br. 1866/99) U sklopu utvrenih injenica prvostepeni sud e ceniti i izvetaj udruenja osiguravajuih organizacija od 19.12.1996.g., pa ukoliko se pokae potrebnim, utvrditi da li je osiguravajua organizacija koja je upoznata sa injenicom o prestanku vaenja zelene karte u SRJ obavestila nadlene organe na granici o toj injenici pa ukolko to nije uinilo kakve to posledice ima prema ostalim tuenim osiguravajuim organizacijama. (G.br. 10119/9 P.br. 4161/97). Prema injeninom utvrenju prvostepenog suda tuiocu je u saobraajnoj nezgodi koja se dogodila u Beogradu 3.2.1992.godine, prouzrokovana materijalna teta do koje je dolo iskljuivom krivicom B.S. koja je upravljala putnikim vozilom registarski broj VT 232-09 registrovanim na teritoriji

Republike Hrvatske i to u vreme kada je ovo vozilo bilo osigurano kod Zoil Kroacija iz Zagreba, a za koje u momentu udesa nije bilo uplaeno pogranino osiguranje. U momentu nastganka tete Republika Hrvatska je ve postala meunarodno priznata samostalna Drava, zbog ega se u odnosu na SFRJ odnosno SRJ u momentu nastanka tetnog dogaaja, ima smatrati stranom Dravom. Na osnovu tada vaeeg Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica (Slubeni list SFRJ broj 17/90 i 82/90) vozilo kojim je priinjena teta ima se smatrati registrovanim na teritoriji strane Drave i osiguranim kod strane osiguravajue organizacije. Kako prema utvrenom injeninom stanju isto vozilo strane registracije kojim je tuiocu priinjena teta u trenutku tetnog dogaaja nije bilo obavezno osigurano kod neke od organizacija osiguranja na teritoriji sadanje SRJ, za tetu prouzrokovanu tuiocu odgovara domaa organizacija osiguranja kao za tetu priinjenu upotrebom neosiguranog vozila, shodno odredbi l. 99 tada vaeeg Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica, na iju primenu upuuje odredba l. 107 tog Zakona. Budui da tuena Kompanija osiguranja Dunav ima sedite na teritoriji Republike Srbije na kojoj je tete nastala, pasivno je legitimisana u smislu navedenih odredaba po tuioevom zahtevu za naknadu tete, a tubeni zahtev je osnovan. Odgovornost tuene postojala bi i u sluaju da je vozilo Hrvatske registracije kojim je tuiocu priinjena teta imalo u vreme nastanka tete valjanu meunarodnu ispravu ili drugi dokaz o postojanju osiguranja auto odgovornosti, u smislu l. 105 u vezi l. 102 tada vaeeg Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica. Prema tome, kada je teta prouzrokovana upotrebom vozila inostrane registracije koje nije obuhvaeno osiguranjem auto odgovornosti u smislu l. 104 i 102 navedenog Zakona, za naknadu tete vae odredbe l. 99 istog Zakona , to je izriito propisano u odredbi l. 107. Za odluku u ovom sporu nije od znaaja uredba o uslovima i o nainu obavljanja prevoza u meunarodnom drumskom saobraaju lica koje upravljaju motornim vozilima inostrane registracije odnosno stranih prevoznika na teritoriji Republike Srbije koju je donela Vlada Republike Srbije i koja je objavljena u Slubenom glasniku RS broj 75/92 od 16.10.1992. (G.br. 1301/98 P.br. 2008/97). Po odredbi iz l. 99 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica (Slubeni list SFRJ broj 17/90) oteeno lice ima pravo da zahteva naknadu tete od Organizacije za osiguranje koja obavlja obavezno osiguranje auto odgovornosti sa seditem na teritoriji Republike na kojoj je teta nastala pod uslovom da je oteenom licu teta prouzrokovana upotrebom vozila iji sopstvenik odnosno korisnik isto nije osigurano od autoodgovornosti. Organizacija za osiguranje koja izvri isplatu naknade tete oteenom licu stupa u prava tog oteenog lica za isplaen iznos kamatu i trokove ali prema licu koje je odgovorno za tetu. (G.br. 5871/97 P.br. 2552/92). Neosnovan je navod albe tuene Kompanije Dunav da je prvostepeni sud pogreio kada je odluujui o prigovoru nedostatka pasivne legitimacije na strani tuenog primeni odredbe l. 99 Zakona o osiguranju imovine i lica (Slubeni list SFRJ br. 17/90 od 23.2.1990.god.) jer je isti prestao da vai donoenjem novog Zakona o osiguranju imovine i lica (Slubeni list SRJ broj 30/97 od 28.6.1996.god.) koji drugaije regulie ovu materiju i to korienjem sredstava garantnog fonda. lanom 156 tog Zakona propisano je da e se lanovi 99 do 107 tog zakona o garantnom fondu primenjivati po isteku roka od godinu dana od dana stupanja na snagu tog zakona. Kako je novi Zakon o osiguranju imovine i lica objavljen u Slubenom listu SRJ 28.7.1996.god., a stupio na snagu 6.7.1996.god., to je rok od godinu dana za primenu l. 99 do 107 tog zakona isticao 6.7.1997.god., a kako je oalbena presuda doneta 17.6.1997.god, to je prvostepeni sud pravilno primenio odredbe l. 99 ranijeg Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica (Slubeni list SFRJ br. 17 od 23.3.1990.god., ). Pri tome je bez znaaja da li na teritoriji na kojoj je

dolo do saobraajne nezgode postoji vie osiguravajuih drutva obzirom da je stavom II l. 99 tog zakona propisano da je Organizacija za osiguranje iz stava I ovog lana, prema kojoj je podnet zahtev duna da isplati naknadu tete kao da je bio zakljuen ugovor o osiguranju to znai da je oteenom ostavljeno da odlui kojoj e se organizaciji za osiguranje obratiti. (G.br. 9301/97 P.br. 3750/97).

Neosigurano voziloU toku postupka je utvreno da za ovaj autobus u vreme saobraajnog udesa nije bio zakljuen ugovor o obaveznom osiguranju, te da je tuilac dravljanin Republike Srpske. Meutim, optinski sud nije imao u vidu da je lanom 107 Zakona o osiguranju imovine i lica, regulisano da lice koje nije dravljanin SRJ a kome je na teritoriji SRJ priinjena teta upotrebom neosiguranog ili nepoznatog motornog vozila, ima pravo na naknadu tete pod uslovima utvrenim tim zakonom, samo ako po zakonu te drave iji je dravljanin SRJ imaju pravo naknade tete priinjene upotrebom neosiguranog vozila odnosno nepoznatog motornog vozila. U konkretnom sluaju, prvostepeni sud je propustio da utvrdi okolnost da li izmeu SR Jugoslavije i Republike Srpske, u smislu citiranog zakonskog propisa prostoji reciprocitet, odnosno da li dravljanin SRJ imaju pravo naknade tete priinjene na teritoriji Republike Srpske, upotrebom neosiguranog vozila odnosno nepoznatog motornog vozila, a to, s obzirom na to da je tuilac dravljanin Republike Srpske, predstavlja odlunu injenicu za pravilno presuenje ove pravne stvari, a ovaj izvetaj potrebno je da optinski sud pribavi od Saveznog organa nadlenog za poslove pravde. G.br. 6874/01 P.br. 95/2000

Neosigurano vozilo-traktorZakon o osnovama bezbednosti saobraaja na putevima, u odredbama lana 10 taka 27, u vezi lana 195 stav 1, propisuje obavezu registracije samo za traktore koje taj zakon izjednauje sa motornim vozilima, odnosno sa vozilima na motorni pogon, koja su prvenstveno namenjena za prevoz lica i stvari na putevima ili koja slue za vuu prikljuenih vozila namenjenih za prevoz lica i stvari. Prema odredbi lana 135 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica (Slubeni list SRJ broj 17/90, 82/90), za traktore koji se koriste iskljuivo u poljoprivredne svrhe, registracija je trajna, tj. ne vri se produenje registracije svakih 12 meseci, a registarske tablice za te traktore su zelene boje. Meutim, traktori koji se koriste za vrenje javnog prevoza ili druge radove van poljoprivrede, obavezno se registruju po uslovima za registraciju motornih i prikljunih vozila, a kako je to propisano odredbom lana 136 navedenog Zakona i ti traktori imaju registarske tablice bele boje. Da bi se odluilo o odgovornosti tuenog Kompanije Dunav osiguranje AD iz Beograda, a u smislu odredbe lana 99 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica, potrebno je raspraviti i utvrditi da li za traktor kojim je prouzrokovana sporna teta, postoji obavezna registracija odnosno da li se radi o traktoru koji je namenjen za prevoz lica i stvari ili o traktoru koji slui u poljoprivredne svrhe. Pri tome, sama po sebi injenica to je do saobraajne nezgode i do tete dolo na javnom putu, ne znai da je postojala obaveza osiguranja od odgovornosti tog traktora svakih 12 meseci, odnosno da postoji obaveza protivtuene da tuiocu naknadi spornu tetu. Traktori koji se koriste iskljuivo u poljoprivredne svrhe odnosno koji ne slue za prevoz lica i stvari, radi obavljanja poljoprivredne delatnosti moraju koristiti javni put te zbog toga ako je tim traktorom prouzrokovana teta treem licu, to samo po sebi ne znai da postoji obaveza odgovornosti za tetu osiguravajue organizacije prema teritorijalnom principu. Dakle, potrebno je da prvostepeni sud utvrdi da li se radi o traktoru koji podlee obaveznoj registraciji svakih 12 meseci odnosno traktoru koji slui za prevoz lica i stvari ili o traktoru koji se koristi u poljoprivredne svrhe, te e nakon toga, drei se iznetog stava ovog suda,

posebno utvrditi koje registarske tablice je taj traktor imao odnosno da li su bile zelene ili bele boje. Rev. 4055/01 G.br. 9723/00 P.br. 11901/92

Nepoznato voziloU konkretnom sluaju trebalo je primeniti l. 55 st. 1 Zakona o osnovama sisteme osiguranja imovine i lica (Sl. list SFRJ br. 24/76) koji je bio na snazi u vreme nastanka tetnog dogaaja, a koja, pored ostalog, regulie i naknadu tete priinjenu od strane nepoznatog vozila, pored toga bilo je potrebno da sud utvrdi iznos osigurane sume za predmetno putniko vozilo i proceniti visinu celokupne nastale tete u tom tetnom dogaaju u odnosu na visinu sume osiguranja s obzirom na odredbu l. 55 st. 3 istog Zakona. (G.br. 7125/99 P.br. 147/98)

Obaveze Garantnog fondaPravilan je stav prvostepenog suda da je obaveza za naknadu tete u konkretnom sluaju nastala 23.03.1997. godine kada je teta i prouzrokovana odnosno pre poetka primene odredbe lana 99 107 Zakona o osiguranju imovine i lica, o garantnom fondu, koje se prema lanu 156 tog Zakona primenjuje po isteku roka od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona (posle 06.07.1997. godine) i da nema mesta njihovoj retroaktivnoj primeni, pa je i pravilan zakljuak prvostepenog suda da tueni nije pasivno legitimisan u ovoj parnici. G.br. 630/02 P.br. 2648/01

Odgovornost osiguravajue organizacije za tetukombajnKombajn kao radno sredstvo vozilo ne podlee obaveznom osiguranju, pa nema odgovornosti osiguravajue organizacije za tetu priinjenu treim licima. (Presuda Vrhovnog suda Srbije Rev. 1570-99 od 24.01.2001. godine).

Odgovornost vlasnika autobusaAutobus predstavlja opasnu stvar pa stoga putnik u autobusu koji ima status treeg lica u smislu lana 178 stav 4 Zakona o obligacionim odnosima, za tetu nastalu u saobraajnoj nezgodi vlasnik autobusa odgovara po osnovu objektivne odgovornosti u smislu lana 173 i 174 ZOO. (Presuda Okrunog suda u Valjevu G. 1329/01 od 14.12.2001. godine)

Odgovornost vlasnika autobusaODGOVORNOST VLASNIKA AUTOBUSA ZA TETU U SAOBRAAJNOJ NEZGODI Autobus predstavlja opasnu stvar pa stoga putnik u autobusu koji ima status treeg lica u smislu lana 178 stav 4 Zakona o obligacionim odnosima, za tetu nastalu u saobraajnoj nezgodi vlasnik autobusa odgovara po osnovu objektivne odgovornosti u smislu lana 173 i 174 ZOO. (Presuda Okrunog suda u Valjevu G. 1329/01 od 14.12.2001. godine)

Odgovornost za tetu nastalu usled otmice avionaPresudom Okrunog suda potvrena je prvostepena presuda kojom je usvojen tubeni zahtev u delu u kojem je drugotuena Republika Crna Gora obavezana da tuiocima, kao naslednicima pokojne Ljubice Buri naknadi materijalnu tetu za tuu negu i pomo u trajanju od godinu dana u iznosu od 1.600 DM u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan izvrenja. U toku prvostepenog postupka je utvreno da je sada pok. Ljubica bila putnik u avionu prvotuenog JAT-a na relaciji Titograd Beograd, preko Dubrovnika, da je u toku leta, a nakon poletanja iz Dubrovnika avion otet od strane otmiara koji su posadu aviona prinudili na promenu kursa leta, te da je avion leteo prema Brindiziju u Italiji, zatim u Atinu, pa za Tel Aviv gde mu nije dozvoljeno sletanje i najzad u Arnaku na Kipru gde je avion sleteo 27.9.1981.godine i gde su putnici i posada aviona iskoristivi momenat iskrcavanja jednog obolelog putnika iz aviona u urbi napustili avion, pri emu se tuilja, skaui iz aviona, na visini od 3 m okliznula i pala te zadobila teku telesnu povredu kompresioni prelom drugog slabinskog prljena zbog ega joj je u toku leenja bila potrebna tua pomo i nega. Takoe je utvreno da su na aerodromu u Titogradu otmiari uneli u avion oruje pitolj i noeve skakavce a to je posledica propusta milicionara odnosno radnika organa unutranjih poslova tuene Republike Crne Gore jer nisu vrili kontrolu putnika pri ukrcavanju u avion na propisani nain, a kako su otmiari pravosnanom presudom Okrunog suda u Beogradu K.br. 848/81 oglaeni krivim i osueni na kazne zatvora, to zajedno predstavlja osnov za odgovornost tuene Drave Crne Gore za nastalu materijalnu tetu. (G.br. 2580/00 P.br. 6160/97)

Odgovornost za tetu u saobraajnom udesuZa nastalu tetu u saobraajnom udesu na raskrsnici na kojoj za uesnike saobraaja nije bilo postavljenog znaka za najavu za put sa prvenstvom prolaza Stop odgovorno je u smislu l. 184 Zakona o obligacionim odnosima, preduzee koje vri komunalnu ili drugu slinu delatnost od opteg interesa ako bez opravdanih razloga obustavi ili neredovno vri svoju uslugu. (Presuda Okrunog suda u Zrenjaninu g. 1655/2000 od 07.02.2001. godine).

Odravanje putevateta je iskljuiva posledica postojanja leda na kolovozu nadvonjaka koji nije posut odgovarajuom materijalnom solju radi spreavanja poledice pa je teta u uzronoj vezi sa propustima i ponaanjem tuenog JKP Beograd put koji je duan da teti i naknadi na osnovu pl. 47 i 49 Zakona o putevima (Slubeni glasnik SRS br. 1/80) koji je vaio u vreme nastanka saobraajne nezgode aprila 1988.godine. (G.br. 4812/98 P.br. 3141/97). Na osnovu l. 45 Odluke grada Beogada o ulicama i nekategorisanim putevima te odredbe l. 154 ZOO pravilno je zakljuio prvostepeni sud da je tueni JKP Beograd put pasivno legitimisano u ovom sporu i da je duno da tuiocu naknadi tetu na vozilu nastalu 11.7.1991.godine, kada je tuilac upravljajui svojim vozilom uleteo u rupu na kolovozu ispred koje nije bilo nikakvog znaka upozorenja na raskrsnici ul. Maksima Gorkog i Cerske pri emu je znatno otetio svoje vozilo. Reenjem gradskog sudije za prekraje tueni je oglaen krivim i kanjen novanom kaznom zbog tog propusta. (G.br. 3379/98 P.br. 6389/93).

Osiguranje vozilaZakonita je odluka prvostepenog suda kojom je obavezao tuenog osiguravaa da naknadi tetu tuiocu povreenom u saobraajnoj nezgodi

koji je skrivio osiguranik tuenog, po osnovu obaveze iz Ugovora o obaveznom osiguranju od tete priinjene treim licima na osnovu l. 80, 86, 87 i 89 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica (Sl. list SFRJ br. 17/90) koji je bio na snazi u vreme nastanka tete i odredaba l. 154 st. 1, 158, 178 st. 1, 897, 940 i 941 ZOO. (G.br. 2126/99 P.br. 1131/97) Predmetna teta za tuioca je nastala 9.3.1990.godine. U trenutku nastanka tete bio je na snazi Zakon o osiguranju imovine i lica (Sl.list SFRJ br. 17/90) a na osnovu odredbe l. 99 tog Zakona tuilac je imao pravo na naknadu tete od tuene osiguravajue organizacije. Bez osnova je pozivanje tuenog na zakljuke sa sednice svih Vrhovnih sudova i Vieg privrednog suda odranog u Subotici 24.-26.9.1996.godine da je trebalo primeniti novi Zakon o osiguranju imovine i lica (Sl. list SRJ br. 30/96), koji je stupio na snagu 6.7.1996.godine jer, upravo, u smislu pomenutih zakljuaka, na svrena akta kao to je teta u konkretnom sluaju koja je nastala 9.3.1990.godine treba primeniti stari Zakon, kako u pogledu vanugovornih tako i ugovornih trajnih situacija ako iz Zakona ne sledi to drugo. Ovo posebno to odredbe l. 156 i 157 novog Zakona o osiguranju koji je stupio na snagu 6.7.1996.godine ne odreuje primenu odredbi tog Zakona na sluajeve nastale pre njegovog stupanja na snagu, pa je u konkretnom sluaju valjalo primeniti stari Zakon kako je to pravilno i uinjeno. (G.br. 6258/90 - P.br. 1428/93).

PoravnanjeZakljueno poravnanje izmeu osiguravajue organizacije i oteenog sve dok ne bi bilo poniteno zbog zablude pretnje ili prinude ili dok ne bude utvrena njegova apsolutna nitavnost, obavezuje stranke, te tuilac dok je ovo poravnanje na snazi, ne bi mogao nita potraivati od tuenog osiguravaa, bar ne na ime tete dospele do zakljuenog poravnanja ako je poravnanjem ugovoren iznos prihvatio kao punu naknadu tete. Da bi tuilac mogao ostvariti razliku izmeu isplaenog iznosa i stvarno pretrpljene tete morao bi traiti ponitaj zakljuenog poravnanja koje, kao i svaki drugi ugovor obavezuje ugovorene strane. (G.br. 6918/98 P.br. 4334/95).

Potraivanje naknade tete od Jugoslovenskog Biro-a ( Udruenja za osiguranje)Prvostepeni sud je pravilno ocenio pasivnu legitimaciju tuenih Kompanije Osiguranje Dunav kao domae osiguravajue organizacije po teritorijalnom principu i udruenja osiguravajuih organizacija Jugoslavije kao domaeg obradnog BIRO-a po zahtevu tuioca za naknadu tete prouzrokovane novembra 1977.god., upotrebom teretnog vozila vajcarske registracije osiguranog kod umeaa (strane Osiguravajue organizacije), po osnovu obaveznog osiguranja od odgovornosti prema treim licima. Njihova obaveza proizilazi iz odredaba l. 43 st. 2 i 3 i l. 52 i 54 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica (Slubeni list SFRJ broj 24 od 4.6.1976.god.), kao i odredaba Londonskog odnosno inter Biro sporazuma, a posebno dopunskog sporazuma izmeu vajcarskog i Jugoslovenskog BIRO-a koji je stupio na snagu 1.8.1975.god., Odlukom Skuptine udruenja od 1.7.1976.god., ovlaenje za obradu, likvidaciju i isplatu teta u meunarodnom saobraaju preneto je da lanice udruenja Zajednice osiguranja po teritorijalnom principu. S toga su po takvom zahtevu za naknadu tete osim udruenja pasivno legitimisane i zajednice osiguranja koje imaju sedite u Republici odnosno Autonomnoj pokrajini u kojoj je dolo do saobraajnog udesa odnosno tete. Pitanje naknadne suspenzije interBiro-sporazuma izmeu vajcarskog i Jugoslovenskog BIRO-a od 1993.god.,

ne utie na ve nastale obaveze i moe imati znaaja samo u izvrenju meusobnih potraivanja izmeu Jugoslovenskih i vajcarskih organizacija odnosno BIRO-a u oblasti osiguranja. Meutim, to ne moe gubitak prava tuioca kao jugoslovenskog dravljanina i oteenog lica na naknadu tete prouzrokovane stranim vozilom za koje su prema zakonu i bilateralnom meunarodnom ugovoru u vreme nastanka saobraajnog udesa i tete odgovarali tueni. U svakom sluaju i da strano vozilo nije bilo osigurano odgovarala bi, po teritorijalnom principu, tuena Kompanija u smislu l. 55 navedenog zakona iz 1976.god. (G.br. 12013/96 P.br. 354/95).

Pravo regresa zajednice osiguranjaOsiguravajua organizacija ima pravo regresa prema vozau motornog vozila osiguranog od odgovornosti prema treim licima, koju tetu je prouzrokovao upravljajui motornim vozilom pod dejstvom alkohola shodno odredbi lana 52 Zakona o sistemu osiguranja imovine i lica SRS ( Sl. Glasnik SRS, br. 21/77 ), koji se u konkretnom sluaju ima primeniti, meutim, osiguravajua organizacija takvo pravo nema ako voza dokae da ne postoji uzrona veza izmeu alkoholisanosti i nastale tete, te je s toga potrebno da sud utvrdi da li u konkretnom sluaju postoji uzrona veza izmeu alkoholisanosti tuenog i nastale tete. (Presuda Okrunog suda u Beogradu G. 2373/2000)

Pravo regresa zajednice osiguranja - uzrona vezaKonzumiranje alkohola proizvodi razliite individualne reakcije vozaa u pogledu smanjene mogunosti kontrole pokreta u upotrebi motornog vozila, brzini i preciznosti refleksa, pa je faktiko pitanje u kojoj meri alkoholisanost moe da bude u konkretnom sluaju neposredni uzrok saobraajne nezgode odnosno nastanka tete. Te injenice se moraju uvek utvrditi u skladu sa materijalnim pravom odgovornosti za tetu pa se stoga, bez prethodnog utvrenja uzrone veze izmeu alkoholisanosti vozaa i nastanka tete, ne moe osiguravau ustupiti njegova obaveza na naknadu tete kada je ona prouzrokovana krivicom vozaa osiguranika koji je u vreme vonje bio pod dejstvom alkohola. (Presuda Vrhovnog suda Srbije Rev. 3404/00)

Prekid zastarevanjaOdredbom l. 387 ZOO predvieno je da priznanje duga od strane dunika prekida zastarevanje, te da priznanje moe biti izriito ili indirektno, a u oba sluaja pravne posledice su iste posle prekida zastarevanje poinje tei iznova, a vreme koje je proteklo pre prekida ne rauna se u zakonom odreeni rok za zastarelost, pa zastarevanje prekinuto priznanjem duga na indirektan nain podrazumeva preduzimanje takvih radnji iz kojih se na posredan nain sa sigurnou moe zakljuiti da dunik njima izraava svoju volju o priznavanju duga. U konkretnom sluaju, predloenim poravnanjem dana 3.12.1991.godine, a koji predlog je od strane tuene osiguravaa i potpisan i to bez ikakve rezerve, do zakljuenja poravnanja ipak nije dolo samo zbog ponaanja tuilje kojoj je predlog poravnanja upuen, a koja n a predlog nije odgovorila, pa je upuivanjem tog predloga tuena na nedvosmislen i nesumnjiv nain priznala svoj dug prema tuilji ali, samo delimino, u odreenom iznosu, zbog ega je prvostepeni sud duan da u ponovnom postupku, u svetlu navedenih okolnosti oceni da li je potraivanje tuioca preko ponuenog iznosa zastarelo ili ne. (G.br. 1080/00 P.br. 5169/94)

Primena posebnih pravila osiguranjaPosebne odredbe lana 157 Zakona o osiguranju imovine i lice ne mogu se primenjivati van sluajeva koji se odnose na reputaciju tete neosiguranim putnicima, i reparaciju tete od vozila iji se vlasnik nije osigurao od odgovornosti i reputaciju tete od nepoznatog vozila. U sluaju steaja osiguravajue organizacije, potraivanje naknade tete nastale u saobraajnom udesu ne moe se ostvarivati iz sredstava garantnog fonda, ako poverilac prethodno nije prijavio potraivanje steajnim organima. (Presuda Vrhovnog suda Srbije rev. 5319/01 od 20.12.2001. godine)

RegresNaime, dana 25.08.1993. godine, kada je dolo do saobraajnog udesa, vaio je Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i lica (Slubeni glasnik SRJ broj 17/90, 82/90 i 31/93), te se odredbe lana 99 stav 1 i 108 ovog Zakona odnose na prava oteenih lica kojima je teta prouzrokovana upotrebom vozila pod uslovima koji su blie navedeni u ovim lanovima, ali ne i na tetnike kao to je to tuilac u konkretnom sluaju, bez obzira to je u odnosu na njegovog osiguravaa otvoren steajni postupak. Poto je pravnosnanom sudskom odlukom tuilac obavezan da tetu nadoknadi solidarno sa svojim osiguravaem, a tetu je sam nadoknadio, to po miljenju ovog suda tuilac moe u skladu sa odredbama lana 414, 423 i 424 Zakona o obligacionim odnosima, samo imati pravo regresa prema pravnom sledbeniku svog osiguravaa, za te obaveze koje terete osiguravaa, a za svoj deo obaveze po toj presudi moe istai zahtev da regres od svog osiguravaa u steajnom postupku ili od njegovog pravnog sledbenika, ukoliko je steajni postupak okonan. G.br. 7726/01 P.br. 4097/00

RegresSud je cenio albene navode tuenog, da on kritinom prilikom nije bio pod dejstvom alkohola ve, da je kritinog dana lakirao parket te da je poviena koliina lkohola u organizmu posledica nitro isparenja, pa je naao da su takvi navodi neosnovani obzirom da je od strane vetaka medicinske struke pouzdano utvreno da se kao posledica azotnih gasova moe javiti omamljenost koja kliniki podsea na alkoholisanost, ali se u toku alko-testa ne mogu nai poviene vrednosti alkohola u izdahnutom vazduhu zbog ega je vrednost 1,23 promila alkohola u krvi posledica uzimanja alkohola, pa kako je na taj nain nesumnjivo utvreno da je tueni tetu prouzrokovao upravljajui motornim vozilom pod dejstvom alkohola, to je on duan na osnovu l. 52 Zakona o sistemu osiguranja imovine i lica l. 47 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica koji su vaili u vreme nastanka tete da tuiocu osiguravau regresira iznos naknade koju je ovaj isplatio oteenom. (G.br. 587/00 P.br. 3947/98) Neosnovano tueni u albi istie da prvostepeni sud nije pravilno i potpuno utvrdio injenino stanje, jer nije utvrdio uzrono-posledinu vezu izmeu alkoholisanosti tuenog i nastale tete, ta da je pogreio to nije sasluao tuenog u svojstvu parnine stranke na okolnost njegove alko-hemije, jer je ovu injenicu prvostepen i sud pravilno utvrdio na osnovu presude krivinog suda koja u izreci u biu krivinog dela istie okolnost da je tueni bio u alkoholisanom stanju te da je ova alkoholisanost uzrok tete nastale na vozilu osiguranika odnosno nastanku tekih telesnih povreda i lakih povreda, koje su pretrpeli putnici u vozilu osiguranika tuioca, zbog ega je tueni obavezan na

plaanje regresa osiguravau. (G.br. 647/00 P.br. 6289/97)

Da bi osiguravajua organizacija imala pravo regresa zbog toga to je teta prouzrokovana pod dejstvom alkohola neophodno je pored krivice utvrditi i uzrono-posledinu vezu izmedju stanja alkoholisanosti vozaa i nastanka tete. (G.br.4087/99 P.br.12308/93) Prvostepeni sud je duan da u ponovnom postupku utvrdi da li su se na strani tuenih stekli uslovi za gubitak prava iz osiguranja predvidjenih l.3 st.1 taka 3 Uslova za osiguranje koji su sastavni deo ugovora o osiguranju, te da svoju odluku zasnuje i na odredbama l.95 st.2 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica koji je bio na snazi u vreme nastanka saobraajne nezgode a kojim je predvidjeno da organizacija za osiguranje koja je naknadila tetu oteenom licu stupa u njegovo pravo prema licu odgovornom za tetu za iznos naplaene naknade treem oteenom licu uz kamatu i trokove, ako nije nastupila njena obaveza prema uslovima ugovora o osiguranju autoodgovornosti, s tim to bi visinu tete trebalo da utvrdi vetaenjem revalorizacijom isplaenog iznosa oteenom na ime naknade tete na dan presudjenja. (G.br.8528/99 P.br.3321/96) Pravnosnana krivina osuda tuenog zbog toga to je kao voza motornog vozila ostavio bez pomoi lice koje je svojim vozilom povredio ukazuje da je tueni posle saobraajne nezgode izbegao da se potvrden ispitivanju njegove alkoholisanosti i napustio lice mesta ime je onemoguio utvrdjivanje alkoholisanosti. Prvostepeni sud je u parninom postupku vezan u pogledu postojanja krivinog dela i krivine odgovornosti tuenog za pravnosnanu presudu krivinog suda kojom je tueni oglaen krivim, zbog ega e sud u ponovnom postupku oceniti da li postoje uslovi za usvajanje regresnog zahteva tuioca u smislu l.52 ondanjeg Zakona o sistemu osiguranja imovine i lica. (G.br.4750/99 P.br.594/96) Prema odredbi l.95 st.2 Zakona o sistemu osiguranja imovine i lica vaeeg u vreme nastanka tete, organizacija za osiguranje koja je naknadila tetu oteenom licu stupa u njegova prava prema licu odgovornom za tetu za iznos isplaene naknade treem oteenom licu iz kamatu i trokove, ako nije nastupila njena obaveza prema uslovima Ugovora o osiguranju od autoodgovornosti. Pored prava utvrdjenog navedenim Saveznim Zakonom, tada vaei Republiki Zakon o osiguranju imovine i lica predvidjao je i sluajeve u kojima pravo na regres pripada osiguravau prema osiguranom likcu fpa tako u l.52 je sluaj kada je osigurano lice prouzrokovalo tetu upravljajui motornim vozilom pod dejstvom alkohola, droge i drugih narkotika. Tuioevo pravo kao osiguravaa na regres prema osiguranom licu proizilazi iz uslova za osiguranje, l.3 i 4 koji se odnose na gubitak prava osiguranog lica iz ovog oblika osiguranja. (G.br.3447/99 P.br.1492/96) Kako je u predmetnom postupku utvrdjeno da vozilo tuenog nije bilo osigurano u vreme udesa pravilno je odluio prvostepeni sud kada je obavezao tuenog da tuiocu kao osiguravau naknadi tetu po osnovu regresa na osnovu l.99 Zakona o sistemu osiguranja imovine i lica koji je vaio u vreme isplate oteenoj, a isto pravo tuioca proizilazi iz odredbe

l.1257 st.3 vaeeg Zakona o osiguranju imovine i lica u vreme presudjenja. (G.br.2952/99 P br.3974/95) Kako bi na nesumnjiv nain utvrdio krivicu tuenog za nastalu tetu i odluio o osnovanosti tuioevog zahteva za ispaltu regresa prvostepeni sud je duan da u ponovnom postupku utvrdi krivicu tuenog tako to e pribaviti prekrajne spise i na okolnost saobraajne nezgode sasluati tuenog u svojstvu parnine stranke a po potrebi izvesti i druge dokaze. (G.br.11994/98 P.br.4803/92) Voza koji je tetu prouzrokovao upravljajui motornim vozilom pod dejstvom alkohola ima obavezu da dokae nepostojanje uzrone veze izmedju alkoholisanosti i nastale tete. Kako tueni sem sopstvenog sasluanja u svojstvu parnine stranke nije predlagao druge dokaze niti vetaenje, imajui u vidu da teret dokazivanja snosi tueni koji je inae, oglaen odgovornim pravnosnanom odlukom sudije za prekraje zbog upravljanja motornim vozilom pod uticajem alkohola 2,8 promila u krvi, pravilno je zakljuio prvostepeni sud da je alkoholisanost tuenog bila u direktnoj uzronoj vezi sa nastankom udesa i nastupanjem tete pa je tuenog obavezao da tetu naknadi tuiocu po osnovu regresa. (G.br.1247/99 P.br.8037/95) Prvostepeni sud je prilikom donoenja oalbene presude propustio da na osnovu izvedenih dokaza pouzdano i na nesumnjiv nain utvrdi da li je izmeu alkoholisanosti vozaa i nastanka tete postojala uzrono-posledina veza. Da bi osiguravajua organizacija imala pravo da od vozaa motornog vozila zahtev naknadu priinjene tete po osnovu regresa, zbog toga to je prouzrokovao tetu pod dejstvom alkohola, neophodno je pored krivice vozaa utvrditi i uzrono-posledinu vezu izmeu stanja alkoholisanosti vozaa i nastanka tete postojala uzrono posledina veza. Da bi osiguravajua organizacija imala pravo da od vozaa motornog vozila zahteva nkanadu priinjena tete po osnovu regresa, zbog toga to je prouzrokovao tetu pod dejstvom alkohola, neophodno je pored krivice vozaa utvrditi i uzrono posledinu vezi izmeu stanja alkoholisanosti vozaa i nastanka tete. (G.br. 11991/98 P.br. 5720/97). U ponovnom postupku prvostepeni sud e odluujui o tubenom zahtevu tuioca za isplatu regresnog potraivanja u smislu l. 95 st.2 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica (Slubeni list SFRJ broj 17/90) utvrditi da li je obaveza tuioca kao osiguravaa, koji je po Ugovoru o obaveznom osiguranju (osiguranje auto odgovornosti) u smislu l. 941 ZOO izvrio isplatu treem oteenom licu, iskljuena zbog gubitka prava iz osiguranja tuenog (osiguranika po osiguranju od auto odgovornosti) u smislu uslova za osiguranje korisnika odnosno sopstvenika motornih vozila od odgovornosti za tetu priinjenu treim licima, zbog kojih injenica i gubitaka prava iz osiguranja, tuilac ima pravo na regres, obzirom da se ne radi o tuiocu kao Kasko osiguravau na koga su prela prava subrogacijom u smislu l. 939 ZOO , niti o zahtevu za naknadu tete po Ugovoru od auto odgovornosti lica navedenih u l. 92 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica i doneti zakonitu i pravilnu odluku. (G.br. 7895/97 P.br. 4273/95). Prilikom odluivanja o regresnom zahtevu tuioca, prvostepeni sud je

propustio da utvrdi da li je tueni u vreme kada je tuilac izvrio procenu tete na vozilu treeg lica bio o istom obaveten, da li je imao mogunosti da stavlja primedbe i izjanjava se o izvrenoj proceni, a posebno da li je, eventualno, po tubi treeg lica voen postupak za naknadu tete protiv tuioca, u kome bi tueni, kao umea, uzeo uee. Za sluaj da prvostpeni sud utvrdi da tueni nije imao saznanja o navedenom postupku, a u vezi isplate naknade tete treem licu, bilo je potrebno odrediti vetaenje od strane sudskog vetaka saobraajne struke, koji bi utvrdio stvarnu tetu na oteenom vozilu, uz mogunost obe parnine stranke da se o nalazu izjanjavaju, a posebno imajui u vidu primedbe tuenog tokom postupka, da se radilo o amortizovanom vozilu, da teta nije procenjena na odgovarajui nain, te da je ona morala iznositi znatno manje od onog iznosa koji je tuilac navedenom licu isplatio. (G.br. 10511/97 P.br. 14479/93).

Sigurnosni pojas u automobiluUkoliko tuilja nije bila vezana sigurnosnim pojasom u automobilu ovaj njen propust predstavljao bi i njen doprinos u nastanku tete. (G.br. 8027/98 P.br. 3447/97).

Solidarna odgovornostTuilac kao oteeno lice vri izbor osnova za naplatu tete i ovlaen je da isplatu tete trai i neposredno od tetnika ili lica koje za njega odgovara, odnosno od osiguravaa, kao i od svih zajedno kao solidarnih dunika. Odgovornost tuenog preduzea je objektivna i ovo preduzee odgovara za tetu koju je njegov radnik prouzrokovao na radu ili u vezi sa radom shodno l. 170 ZOO, a takoe i kao vlasnik teretnog vozila kao opasne stvari ijom upotrebom je tuiocu proinjena teta, shodno odredbama l. 173 i 174 istog Zakona. Njegova odgovornost i obaveza prema tuiocu je samostalna i neposredna te ne zavisi od odgovornosti osiguravaa kog koga je ovaj tueni osiguran od odgovornosti za tetu priinjenu treim licima. Oba tuena su prema tuiocu po osnovu sopstvene odgovornosti u obavezi kao solidarnu dunici u smislu l. 414 st.1 ZOO do potpunog ispunjenja obaveze. Pri tome visina obaveze oba tuena odgovara potpunom iznosu tete poto je prema pravilnom nalaenju prvostepenog suda teta u celini pokrivena sumom osiguranja to ne utie na visinu obaveze tuenog preduzea koje odgovara za tetu u punom iznosu jer nema osnova koji iskljuuju ili umanjuju obim njegove odgovornosti. Postojanje kasko osiguranja kao dobrovoljnog ugovornog osiguranja ne oslobaa odgovornosti tueno preduzee. (G.br. 10219/89 P.br. 2375/93).

Statusne promene osiguravaaZbog ocene pasivne legitimacije tuenog sud e u ponovnom postupku utvrditi kojom imovinom je raspolagala glavna filijala kada se upisala u sudski registar kao DP Kolubara pa ako je zadrala imovinu glavne filijale kao dela Osiguravajue organizacije Sarajevo tuena Osiguravajua organizacija Kolubara e biti odgovorna u smislu navedene odredbe l. 187-a Zakona o preduzeima. (Rev.br. 1687/97 G.br. 5540/96 P.br. 6192/93).

teta koju nadoknauje osiguravajua organiz. u vezi kori. traktoraSamo teta naneta od traktora koji mora biti registrovan svake godine moe biti nadoknaena od Osiguravajue organizacije ak i u situaciji da takav traktor koji je morao biti registrovan nije bio registrovan.

(Presuda Vrhovnog suda Srbije rev. 787/99 od 24.03.1999. godine).

Svojstvo treeg lica u postupku naknade teteOdredbom l. 178 st. 4 ZOO koju je prvostepeni sud primenio u konkretnom sluaju odnosi se na solidarnu odgovornost imaoca odnosno vlasnika motornih vozila ijom upotrebom je izazvan saobraajni udes za tetu koju u njemu pretrpe trea lica, kada je teta rezultat sudara dva motorna vozila iji su vlasnici bili osigurani od odgovornosti kod razliitih osiguravajuih organizacija, tada trea koja su pretrpela tetu, vozei se u jednom od tih motornih vozila mogu svoj odtetni zahtev ostvarivati prema svakom od njih, jer vlasnici tih vozila odgovaraju treim licima solidarno i po objektivnom principu. Pitanje eventualne krivice jednog od njih za tetu moe se reavati u regresnoj parnici izmeu samih tih odgovornih lica. Meutim, kada je pravosnanom presudom iskljuena odgovornost jednog od vlasnika vozila koja su uestvovala u saobraajnom udesu kao tetnom dogaaju, jer je po principu adekvatne i neposredne uzronosti utvrena odgovornost samo jednog vlasnika odnosno imaoca vozila, onda ni osigurava onog drugog vlasnika vozila, osloboenog od objektivne odgovornosti za tetu od opasne stvari, ne odgovara po osnovu obaveznog osiguranja u saobraaju, budui da njegova odgovornost zavisi od postojanja i obima odgovornosti njegovog osiguranika. (G.br. 12018/98 P.br. 7099/96). Sada pokojni ore suprug odnosno otac tuioca, nastradao je kao putnik u autobusu koji je bio osiguran od autoodgovornosti kod tuenog na dan tetnog dogaaja, kada je dolo do sudara izmeu autobusa i automobila. Pravilna je odluka prvostepenog suda kojom je obavezao tuenu Kompaniju Osiguranje Dunav kao osiguravaa autobusa da tuiocima naknadi nematerijalnu tetu za duevne bolove zbog smrti bliskog lica na osnovu l. 87 Zakona o osiguranju imovine i lica u vezi sa odredbama l. 178 st.4 i l. 414 st. 1 ZOO. Pravilo o odgovornosti u sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu smetena u odsek peti ZOO koji regulie odgovornost za tetu od opasne stvari ili opasne delatnosti odeljak drugi l. 178. Stavovi 1 do 3 l. 178 ZOO reguliu samo pitanja meusobne odgovornosti imaoca vozila za sluaj udesa motornim vozilom u pokretu po osnovu krivice dok, u drugom sluaju kada je re o odgovornosti prema treim licima, radi se o objektivnoj odgovornosti, pa imaoci opasnih stvari odgovaraju bez obzira na krivicu, kauzalno objektivno pa e tree lice moi da ishoduje naknadu tete u pogledu svakog imaoca motornog vozila i to u sva tri navedena sluaja predviena u st.1, 2 i 3 l. 178. Za tree lice subjektivni odnos odgovornog lica prema posledici nije od znaaja. Dakle, pravila o naknadi nisu istovetna za imaoce kao oteene i trea oteena lica. Uzajamna odgovornost imaoca motornih vozila je sloenija (subjektivna) u odnosu na njihovu odgovornost prema treim oteenim licima koja je jednostavnija objektivna. Vozilo je faktor rizika za koji se objektivno odgovara. Odgovornost imaoca treim licima jeste nezavisno od krivice budui da je teta potekla od motornih vozila koja imaju status opasne stvari. Svaki imalac duguje nadoknadu ukupne tete nemajui mogunosti da se brani prigovorom da je drugi imalac iskljuivo ili delimino kriv za saobraajni udes. Pravilo o solidarnoj odgovornosti za ovu tetu prihvaeno je u elji da se osigura bolji poloaj oteenog. Njemu je priznato pravo da zahteva potpuno namirenje od svakog imaoca vozila, a ovi se mogu medjusobno obraunati u regresnom postupku. Imalac koji je iskljuivo kriv za udes morae u krajnjem ishodu snositi celokupno isplaenu nadoknadu, a imalac ija je krivica samo delimina, snosie deo nadoknade, a kada se krivica ne moe utvrditi tetu treba da naknade imaoci vozila na jednake delove. Obzirom da za tetu prouzrokovanu treem licu u sudaru vozila solidarno odgovaraju imaoci sudarenih vozila to znai da za tetu odgovaraju i njihovi osiguravai, svaki po

osnovu polise osiguranja koju je izdao, a do limita svoje obaveze. Imaoci sudarenih vozila ne mogu prema treem oteenom licu isticati prigovor medjusobne krivice niti iskljuive krivice jednog od vozaa sudarenih vozila, a to ne moe initi ni Organizacija za osiguranje ako se naknada tete od nje zahteva. Izuzetno, imalac vozila se moe osloboditi odgovornosti samo u sluajevima predvidjenim l.177 ZOO. Tree oteeno lice moe traiti potpunu naknadu tete od svakog imaoca vozila, od svih istovremeno, ili njihovih osiguravaa, a moe odluiti da naknadu trai i samo od jednog od njih ili samo od osiguravaa kako je uinjeni u konkretnom sluaju u kojem je naknada tete zahtevana od osiguravaa autobusa u kojem se nalazio putnik koji je preminuo usled zadobijenih povreda u sudaru izmedju autobusa i putnikog automobila iji imaoci odnosno osiguravai solidarno odgovaraju za nastalu tetu. Tueni kao osigurava autobusa je obavezan da tetu naknadi posle ega se moe regresirati od osiguravaa putnikog vozila ukoliko je imalac tog vozila bio iskljuivo kriv za nastalu tetu. (G.br.539/00-P.br.2719/99) NAPOMENA: U praksi drugostepenog suda, ve due vreme postoji razliito shvatanje odgovornosti za tetu priinjenu treim licima u sluaju sudara dva motorna vozila. Shvatanje koje nam se ini prihvatljivim izneli smo u dvema prethodnim odlukama. Zagovornici drugaijeg shvatanja insistiraju na utvrdjivanju krivice osiguranika za nastali tetni dogadjaj za koji je takodje tree lice oteeno kao putnik u vozilu, neprihvatajui na taj nain objektivnu odgovornost imaoca vozila i njihovih osiguravaa. Sa navedenih razloga nalazimo za shodno da ukaemo na nunost usaglaavanja prakse drugostepenog suda u odnosu na primenu pomenutog pravnog instituta, radi jednakosti i pravne sigurnosti gradjana. Obaveza tuene da tuilji naknadi tetu zasnovana je na odredbama l. 940 i 941 ZOO. Tuena odgovara kao osigurava vozila kojim je upravljao .P. a to je teretno vozilo i u odnosu na to vozilo tuilja ima pravo na pun iznos naknade tete koji je pretrpela u saobraajnom udesu. Taj iznos se ne moe umanjiti za 50% budui da ona nije upravljala drugim vozilom, pa svojim radnjama nije doprinela da doe do udesa. U odnosu na to drugo vozilo moglo bi se postaviti i razmatrati pitanje da li je ona tree lice ili nije obzirom na odredbe l. 92 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i lica, ali, ona se u odnosu na teretno vozilo ima smatrati treim licem, a za tetu koju pretrpe trea lica imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno kako je predvieno u l. 178 st. 4 ZOO. Prema l. 414 istog Zakona svaki dunik solidarne obaveze odgovara poveriocu za celu obavezu i poverilac moe zahtevati njeno ispunjenje od koga hoe sve dok ne bude potpuno ispunjena ali, kad jedan dunik ispuni obavezu ona prestaje i svi se dunici oslobaaju. U ovom sluaju tuilja se od dva solidarna dunika dva sukrivca za nastali udes, pa time i tetu opredelila za drugog uesnika u saobraajnom udesu odnosno njegovog osiguravaa, kao dunika potraivanja naknade tete ime se ne dira u pravo tuene da prema l. 423 ZOO, kad ispuni svoju obavezu prema tuilji zahteva od imaoca drugog vozila koje je uestvovalo u nezgodi i nastanku tete (supruga tuilje) da naknadi deo obaveze koji ne njega pada odnosno , da u posebnoj parnici ostvaruje to svoje pravo. (G.br. 10050/98 P.br. 4341/96).

Totalna tetaU vreme nastanka tete stvarnu tetu zbog oteenja vozila trebalo je likvidirati kao totalnu tetu. Pri ovome je bez znaaja injenica to je tuilac prilaganjem rauna za delove potvrdio da je vozilo popravljeno kao i obraun

trokova popravke koji je nii od priznatog iznosa jer, za reenje ovog odnosa izmeu stranaka, vezanog za prava tuioca na potpunu naknadu materijalne tete nije od znaaja da li je tuilac posle tete unitio, poklonio ili popravio vozilo nego je znaajno da je utvreno da ima pravo na obraun naknade tete kao totalne. Kako je teta nastala 1991.godine radi se o svrenom faktu pa je pravilno primenjen Zakon koji je u to vreme bio na snazi. (G.br 8962/99 P.br. 6985/02)

Totalna tetaOsnovni principi kod naknade materijalne tete, obaveza odgovornog lica da uspostavi stanje koje je bilo pre nego to je teta nastala ( lan 185 stav 1 ZOO), nalae sudu da, prilikom odluivanja o naknadi tete na putnikom vozilu na bazi tzv. totalne tete obavee odgovorno lice na plaanje onog novaanog iznosa koji je potreban da oteeni njime na tritu polovnih automobila pribavi automobil najsliniji oteenom, za odbitak vrednosti spaenog ostatka. (Reenje Okrunog suda u Valjevu G. 797-00 od 11.10.2000. godine i presuda Optinskog suda u Ljigu 64-00 od 25.04.2000. godine)

Uslovi osiguranjaPromenjeni uslovi osiguranja mogu imati dejstvo prema osiguraniku tek po isteku tekueg perioda osiguranja, to znai da izmenjeni uslovi vae samo za budue ugovore poto se uslovi osiguranja ne mogu menjati bez saglasnosti obe ugovorne strane. Zbog toga osiguranik nije vezan uslovima koji mu nisu bili predati a samim tim ni poznati. (G.br. 2228/99 P.br. 3988/96).

Valorizacija osigurane sume iz ugovora o osiguranjuKako je ugovor o kasko osiguranju vozila zakljuen sa tuenim po polisi od 1.2.1993.god., sa osiguranom sumom od 50.513.054,00 dinara, a koje osiguranje je zakljueno na osnovu navedenih uslova, za pravilnu odluku suda u smislu l. 902, 919 i 925 ZOO i odredbe l. 34 uslova za osiguranje, bilo bi potrebno visinu tete utvrditi prema cenama iz uslova za kombinovano osiguranje motornih vozila odnosno prema valorizovanom iznosu osigurane sume pa potom odluiti o tubenom zahtevu za plaanje naknade tete iz osiguranog sluaja. (G.br. 7509/97 P.br. 2820/96).

Valorizacija sume osiguranjaPrema utvrenom injeninom stanju dana 21.8.1992.godine, nastupio je osigurani sluaj saobraajna nezgoda u kojoj je tuilac povreen. Preduzee u kojem je tuilac zaposlen kao profesionalni voza zakljuilo je sa Osiguravajuom organizacijom, polisu osiguranja KASKA i odgovornosti istovremeno, pa je izmeu ostalog, ugovoreno osiguranje lica od posledica nesrenog sluaja sa osiguranom sumom, po jednom registrovanom mestu, za sluaj invaliditeta kada je u pitanju voza profesionalac, na iznos od 200,000 onda vaeih dinara. U saobraajnoj nezgodi tuilac je kao voza zadobio teke telesne povrede, a vetaenjem nije utvreno da mu je umanjena opta ivotna aktivnost 60% trajno ( te da mu je u istom procentu umanjena i radna sposobnost). Vetak finansijske struke izvrio je valorizaciju sume osiguranja za invalidnost od ondanjih 200.000 dinara i utvrdio da valorizovani iznos na dan 30.4.1996.godine iznosi 5.034,52 dinara, to se odnosi na invalidnost od 100%. Punomonik tuioca je za ovim precizirao tubeni zahtev za naknadu tete na iznos od 3.020,71 dinar, to odgovara

valorizovanom iznosu sume osiguranja za invalidnost od 60%. Sud je usvojio precizirani tubeni zahtev, a drugostepeni sud je odbio albu tuene, kao neosnovanu, nalazei da je prvostepeni sud potpuno utvrdio injenino stanje i pravilno primenio materijalno pravo odredbe l. 897 i 942 ZOO. (G.br. 983/98 P.br. 4026/96).

Vremensko vaenje Zakona o osiguranjuOdredba l.76 Zakona o osiguranju imovine i lica (Slubeni list SRJ br. 30/96 od 28.6.1996.g.) za sluaj trajnih pravnih situacija koje postoje delom u vreme vaenja starog a delom u vreme vaenja novog Zakona, kao to su isplate penzije od strane tuioca oteenoj porodici, na tako svrena fakta primenjuje se stari zakon kako je pravilno zakljuio i prvostepeni sud. (G.br. 9883/98 P.br. 4890/98). Sporna teta je nastala 3.4.1997.g. posle stupanja na snagu Zakona o osiguranju imovine i lica (Slubeni list SRJ br. 30/96) ije odredbe ukidaju ranije vaee zakone iz ove oblasti i nepredviaju retroaktivno primenu prethodnih propisa, usled ega u konkretnom sluaju nema mesta primeni ranije vaeeg Zakona o osiguranju. Istovremeno, sporna teta je nastala u okviru od jedne godine od dana stupanja na snagu novog Zakona o osiguranju imovine i lica usled ega se shodno l.157 navedenog Zakona, na konkretan sluaj primenjuje poseban postupak. Kako je odgovorno lice prema navedenoj odredbi l. 157 Zakona o osiguranju imovine i lica organizacija koja obavlja poslove osiguranja od auto-odgovornosti, ije je sedite na teritoriji republike na kojoj je teta nastala, tueni kao osiguravajua organizacija sa seditem u Beogradu i Novom Sadu su oigledno pasivno legitimisana lica za naknadu predmetne nematerijalne tete. (G.br. 8607/98 P.br. 2797/97) Naknada materijalne tete na vozilu prouzrokovane upotrebom nepoznatog vozila nije regulisana odredbama Zakona o osiguranju imovine i lica koji je stupio na snagu 6.7.1996.g. i koji se ima primeniti na konkretan sluaj obzirom da je teta nastupila posle njegovog stupanja na snagu 24.8.1996.g., a to je propisano odredbama l. 99, 105 i 157 st.1 ta.3 istog Zakona. (G.br. 6618/98 P.br. 5121/97). Obzirom da se tetni dogaaj desio 25.6.1994.g., to je u konkretnom sluaju trebalo promeniti Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i lica (Sl. list SFRJ br. 17/90) koji je vaio u vreme nastanka tetnog dogaaja, a kojim je u lanu 99 bilo propisano da oteeno lice kome je teta prouzrokovana upotrebom vozila iji se sopstvenik odnosno korisnik nije osigurao od auto odgovornosti ima pravo da zahteva naknadu tete od organizacije za osiguranje koja obavlja obavezno osiguranje auto odgovornosti sa seditem na teritoriji Republike, odnosno Autonomne pokrajine na kojoj je teta nastala. (G.br. 6675/98 P.br. 3414/95).

Zastarelost prava na naknadu tetePoto je tuilac snimio tetu na svom vozilu u poslovnici tuenog dana 27.10.1986. godine sledi da je tada saznao koji obim tete je na vozilu, a za tetnika je saznao pre toga odnosno u vreme nastanka saobraajnog udesa, te kako je tuba u ovoj pravnoj stvari podneta 31.05.1990. godine, sledi da je u to vreme njegovo potraivanje ve zastarelo. Neprihvatljiv je stav prvostepenog suda da je u konkretnom sluaju dolo do prekida zastarevanja po odredbama lana 388 Zakona o obligacionim odnosima. Naime, citiranom zakonskom odredbom je predvieno da se zastarevanje prekida podizanjem

tube i svakom drugom poverioevom radnjom preduzetom protiv dunika ili sudom ili pred drugim nadlenim organom u cilju utvrivanja, obezbeenja ili ostvarenja potraivanja. Pre pokretanja ove parnice, tuilac nije podizao drugu tubu za naknadu tete, a samo obraanje tuenom sa zahtevom za naknadu tete ne moe se poistovetiti sa svakom drugom poverioevom radnjom preduzetom protiv dunika pred nadlenim organom u cilju utvrivanja, obezbeivanja ili ostvarivanja potraivanja, kako to pogreno nalazi prvostepeni sud. Pored toga, to obraanje tuioca tuenoj radi naknade tete i inae je bilo u toku 1986. godine, kada je kod tuene formiran predmet AO. 2597/86, a u odnosu na tu godinu je s obzirom na datum podnoenja tube pretraivanje opet zastarelo. Podnoenje prijave optinskom sudiji za prekraje protiv tetnika, takoe se ne moe smatrati preduzimanjem radnji u smislu lana 388 Zakona o obligacionim odnosima poto takva radnja ima za cilj utvrivanje prekrajne odgovornosti odreenog lica a ne utvrivanje, obezbeenje i ostvarenje potraivanja. Neprihvatljivo je i miljenje tuioca da je on za obim tete saznao u onom momentu kada je platio lepovanje automobila i platio popravku automobila pa da poev od tog datuma treba raunati rok iz lana 376 stav 1 ZOO. Za obim tete tuilac je saznao onog momenta kada se tuilac odlui da popravi vozilo, pa se zbog toga za taj momenat ne moe vezivati rok za zastarelost potraivanja. No i pored toga, tuilac je trokove lepovanja platio u toku 1986. godine, a krajem te godine je izvrio i popravku automobila, tako da je i u tom sluaju njegovo potraivanje zastarelo. G.br. 6403/01 P.br. 6598/99