Sadraj. N i k o l e D i i a i t r o v i a

Priice . . 3 Eazlike pjesni duhovne 23 Sedam psalam pokornieh kralja Davida 54 Tumaenje od Oenaa 81 Knjige . 97 Nadgrobnica Nikoli Dimitroviu sloena po D. Mavru Vetrani Caviu 105

. Nikole N a l j e k o v i a Pjesni bogoljubne . . . . . . . . . . . . . . 109 Pjesni od maskerate . 154 Komedije 173 Poslanice i nadgrobnice . . . . . . . . . 297

NIKOLA DIMITROVIO

Stari pisci hrvatski. V. I

izete iz svetoga pisma i filosofa.

1 Poetak mudrosti boj at se jes boga, ki je pun milosti i dobra svakoga.

Vinjega ima svak bojat se i ljubit, tko udi njime pak u miru vjenom bit.

2 Vinjega tko ljubi vrh svega i slui, svoje dni ne gubi i nigdar ne tui.

3 Imo bi ljubiti, ako ho ljubljen bit; to bude zajmiti, to e t' se i vratit;

ludo se vladati, nikoga ne ljubit, a paka ufati od ruzieh ljubjen bit.

4 Veli nam vinji zgar: nitkore ne ini drugomu onu stvar, ka draga njemu ni.

5 Blaen se za dosti i estit nioe rit, u bojoj milosti tko odje ovi svit.

6 Daj, ako e' da t' se da; seieni da te sciene; tko napried ne" gleda, na zad se ukine.

7 Dokle su svjetlosti s ovjekom, ima it, neka ga tamnosti ne budu obujmit.

8 Nikaar vinjega ucknila milos ni : kroz toj svak a njega ufaj sve svoje dni

Ufan'je na stranu ne ostavi nikada, jer od kud bog ranu, od tud joj i liek da.

9 Nie satvar na sviti ni biti vik moe, lm ovjek na sviti kad hoe ne moe.

Zalos pak i tuga i koja taka stvar nejma bit za druga mudriema nikadar.

10 Odluku razuman zlu brzo promieni, a ovjek bezuman sliedi ju po sve dni.

Naslov isvadjen iz rukopisa, tekst porejen po dva rukopisa dubrovake knjinice, oba pisana u prolom vieku.

8, 1 uckniela &.. 9, 1 rkp. nije.

4 NIKOLA DIMITROVI.

11 Tko se ne aluje, kad mu to vazme es, srce mu miruje, pamet mu ciela jes.

12 Tko nejma, boli se; tko je imal, jo vee, kada pak vidi se u rukah nesree.

ovjeku jes bolje smrti se dat dobit, neg da ke zle volje budu ga priobit,

13 Ispraznos oda svieh griehova jes mati, na svaki jere grieli ovjeka navrati.

14 Ne ljubi mnogo san ni koje lotrojstvo, ako ne-e cla tvoj stan obujmi ubotvo.

15 Od smrti znanija nie satvar na saj svit, ni ve neznanija od asa, ki e prit.

16 Blaen tko svoju ralados nauan nie voditi, zalihna gi je rados i pokoj od sviti.

17 Nemoj se alosti dopustit dobiti, i ako jak osti nies joj se braniti.

Svakoju nemoje ovjeku htjet kazat; razuman jer svoje satvari ne da znat,

i jer se stvar svaka po svojoj protivnoj poznava, ter paka poali svak mir svoj.

18 emu je vas saj svit ovjeku dobiti, i vrli svieh. kralja bit, a duu zgubiti ?

19 Ohode godine i vrieme utjee jak voda niz stine, s vrli brda ka tee.

i Laha stvar neka zna za ute nigir ni, koliko ivot na, putuje ki sve ni.

20 Bolje je svakomu ovjeku umrieti, na svietu ovomu neg tuno ivjeti.

21 Nie raos na svieti, ni biti viek more, ku vrieme skratiti i satrt ne more.

22 Nie vee alosti, iv ovjek ku uti, nego li iz radosti u tugu panuti.

23 Velike t', moj boe, ostoji milosti, osvetu tko moe uinit a prosti.

Brzo bi ovi svit rasinil vinji zgar, da bi se osvetit za svaku hotil stvar.

14,1 lotrostvo b. 16, 2 gdi je b. gdje a. raos] b. griekom mlados. 17,1 dopustit b. dopusti a. 17, 3 svakomu b. 21, 1 rkp. nije.

PRIICE. 11

prid sudcem nepraviem, jer to gre o glavu. 86 Tko jamu gdi-kade izdube za ruzieh,

on u nju upade tere svoj plati grieh. 87 Tko komu zlo ini, za se e zlo prijat,

i tko zla kuo ni, ne more dobra znat. 88 Za milos koga bog pomaga i brani,

bolje mu gre razlog neg s jutra tko rani. 89 Tko je malo nastojo a vele jes dobio,

vele bi ve imo, da bude poman bio. Blago zlo steeno ne moe dobro pro.

i to je sujeno, na pokon ima o. 90 Tko pravdu ne ljubi, krivini vlas daje,

i vjeru tko gubi, ka mu stvar ostaje ? 91 Pravedan biti liti' oniem, ki u tebe

budu se uzdati u svoje potrebe. 92 Na mnogo od svieti satvari hvale dat

i vele zla rieti uti e vee krat. 93 Ljudi su svi stari sumnjivi vazda bil'

za-5 vele satvari kual' su i vidu'. 94 Sa zliemi nikadar ne opi nitkore,

jer dobra njimi stvar draga bit ne more. 95 Tko je pun prievare i zledi od sviti,

ne more nigdare iskrnjem prostiti. 96 Tko druga varati nauil jes svoga,

malo krat zdrati more se od toga. 97 Zle misli od boga ovjeka odtjere,

a dobre svakoga sa njime samire. 98 Lupea bolje jes neg laca ljubiti,

tolika huda es s lazom je na sviti; lacu ni istinu ni moi vjerovat,

a kamo stvar inu, ka moe sumnju dat. 99 Tvrd budi u boju, dobit se da ne da,

i trpljiv kad koju protivnu stvar ima. U boju tko pro sviem protivan hoe stat,

trebuje, strpljenjem bude se oruat. 100 Tko bude strpljenje u tugah imati,

oda svieh hvaljenje ljudi e imati. 101 Tko hoe na svieti bez straha vazda bit,

hti' dobro ivjeti i dobro vik tvorit.

NIKOLA DIMITBOYIC.

102 Srce se ovjeje po djelieh poznava, to jezik narie, toj srce van dava.

103 Drugih hti' hvaliti a tebe nikaar, kada mo initi, uini vazda har.

Nemoj bit jak koko, zajedno ka s' jaje uini hvala mno iz glasa krekaje.

104 Za vele nitkor dni ne moe kazati, u njemu to no ni, jer e se sve znati.

105 Po djelieh sudit hti' a ne po jeziku, i nemoj gledati na obraz oviku.

106 Svaku stvar bezuman oni as veruje, nu ovjek razuman razmilja to uje.

107 Yolji se, dokli s' mla, protivi dan i no, u staros jer nikad nee ju dobit mo.

108 Tko sebe na sviti pridobit ne more, kako e dobiti da druzieh on more ?

Tko hoe sve volje srcu svom ispunit, na pokon do volje pogrdjen ima bit.

109 Kad komu sve sree ovjeku vinji da, imo bi najvee umiljen bit tada.

110 Tko se uzvisuje, ima bit ponien; tko li poniuje, biti e uzvien.

111 Hoe li poznati ovjeka koga god ? daj mu to vladati tere vidj njegov plod,

jer e zo ohol bit a dobar umiljen ; teim je ovi svit vazda bil nadiljen.

112 Kada mo svakoga poitat hti' sve dni, jer je as onoga, koji ju uini

113 Starijem tvojima jednak se ne ini i mjesto daj njima, u tom trud niedan ni.

114 Veliku ni malu s dosade bit nemoj, in vazda i u alu, da je prijatelj poten tvoj.

115 ena je posluna svom muu gospoja, a zla ve neg suzna vremena sva svoja.

116 Ako e initi da si drag svakomu, posluan htjej biti a ohol nikomu.

117 Od slube svak ima spomenu imati, a psovku ne ima na pamet stavljati.

118 Oholas poetak oda svieh jes zloba;

PRIICE.

tim je se bljudi svak u svako jur doba. Oholas s dobriema ne moe opiti,

ni pak s nebeskima andjeli letjeti; potrebno ake po ondi joj stati jes,

gi je mrkla vazda no i vjena jo boles. Umiljenstvo vrhu svih kraljnje kreposti,

kroz toj ga na pospih itimo s radosti. 119 Tko mater i oca poitat ne bude,

vinjega vladaoca proklestvo obue. 120 ovjeku kad komu dobro zliem tko plati,

u domu on svomu ima zlo ekati. 121 Tko bude neharan iskrnjem svomu bit,

nee se njegov stan u imanju uzmnoit. 122 Ne dri na sviti prijateljstvo druga stvar,

neg li har primiti i uinit drugu nar. 123 Tko bude zle ene i grlo ljubiti,

sam sebe proene, da je prikor od sviti. 124 Rad ene i vina mnoi se varaju,

od mnogo godina taj se zla kuaju. Tko grlo ne bude ustegnut do mjere,

da sam se taj bljude oda zle namjere ; jer grlu tko slui, more se riet ovoj,

da svaku zle drui, i da duh mori svoj. Tko volju sliediti bude grla svoga,

more se zvier rieti, ka nejma razloga. Na prvi grlo grieh Adama dovede,

na tuge koji svieh ostalieh privede. Tko e se sabljusti od grieha putena,

uvaj se od usti, zle drube i ena. 125 0 em god po vas dan hotjej se zabavljat,

i samo as jedan isprazan nemoj stat. 126 i Na tance ljuvene i pjesni ne hodi,

jer rastu zelene travice pri vodi. 127 U kui bogatoj malo krat tko godi

naje se ivot svoj da isto.provodi. 128 Podoban ovjek ni vladati druzieme,

ako njim puteni vlada grieh sve vrieme; 118, 3 more b.

14 NIKOLA DIMITROVI.

jer taj grieh tko drui, podloan ve mu jes, neg li rob ki slui odkupljen na pjenez.

129 Nikomu dat nemoj tvoju vlas na sviti, ! ako mo biti tvoj, za to e tudj biti?

130 Bolje je, moliti da bude tko tebe, neg li da moli ti za tvoje potrebe.

131 Nitkore za sviet vas ni za sve imanje nejma dat svoju vlas ni mirno svoje stanje.

132 Nikaar ne tri, ako ho dalek po, ni druga ne sri, komu se molit ho.

183 Mnokrat mnotvo dobar ockvrni i mao grieh, jak jiea mala stvar ogri velik smieh.

134 Bez srama nitore ni dobro ni asno na sviet bit ne more ni manje ukrasno.

135 Bazmisli, kada rit ku godi satvar ho, ter se vik privarit u rieieh ne e mo.

136 Ako ne- u tvojoj drubi neg dobiti, viek nejma jezik tvoj na govor brz iti.

137 Svaku rie ne ima na pamet staviti, kad godier nu ima init se ne uti.

Ako e mnoziem bit drag i u milosti, ne hoti' govorit, to je volji za dosti.

Tko ne umie muati, manje e vik umjet, besjede skladati i mudro to god riet.

Mnoi govorei mnokrat su zgrieili, a nigdar muei niesu grieh tvorili.

138 Zatvorit svak ima draom ui svoje, ako iniem nejma, za ne ut kad koje.

Slobodno prinudi govore jezici, od kieh kad mo kudi najbre utei.

139 Slatka rie rasrdjbe ovjeka izbavi, a gorka u srdjbe vee ga postavi.

Slatka rie prijatelje zdri i uzmnaa i jo neprijatelje oda zla utaa.

Od svirke ke godi uti je sladak glas, nu veu, ka ishodi iz usti, ima slas.

140 Druinu tko vara ter njemu tad priti

133, 2 rkp. ijeda. smieli] u rhp. istrto slovo s.

PBIICE. 15

bude ka prievara, nemoj se tuiti. 141 Tko ne umie svoj poso, kako ee tudj cinit,

i tko je sebi zo, komu ee dobar bit ? 142 Koliko umrieti ovjeku bolje jes,

dok je njim na svieti njegova dobra es! jer mnokrat ivot dug dovede ovjeka,

da je njim smieli i rug i prikor do vieka. Dobra smrt ivot vas ovjeku potuje,

i njegov slavni glas u vieke shranjuje. 143 Dokle se zlo ko ni uinil', bljud' se svak,

jer kad se uini, zaman se kajat pak. 144 Ouvaj se i bljudi oda zle druine,

jer velik dio ljudi iz radi nje gine. S dobriema opit hti' i u njih drubi bit,

ako ho da i ti moe se dobar rit. Kad putnik ki bude pod dobru sjen pri ti,

od sunca ne bude vruine utiti. 145 Svak, sa psi tko liee, s buhami'ustaje,

tko se ocna die, za ivot ne haje. 146 Hti' vele sluati a malo govorit,

nu uha sviem dati ne hotjej lastan bit. 147 Ne samo ubog jes, ki blaga ne ima,

nu vele ki pjenez hotil bi da ima. 148 Ako e velik broj prijatelja imati,

malo ih u tvojoj potrebi kuat hfci'. Nitkor znat ne more, od koga ljubjen jes,

dokle njim od zgore pribiva dobra es. ovjeka svak ljubi, dokle je srea njim,

kad li ju izgubi, zgubi njom sve sa svim, Prilina niedna stvar, tako se meni mni,

ni blago ni dinar prijatelju vjernu ni. 149 Tko gre po tamnim, nie udo da zadje,

i tko uviek zlo ini, ako kad zlo naje. 150 Kad ree u gori dobru rie, gora ti

dobro odgovori, dobro obriem plati; a ljudi neharni, ki za as ne znaju,

jer ljubav u njih ni, dobro zliem plaaju.

142, 3 ivot b. a. grieskom pia ovjek, ali je o poslije istrto.

16 NIKOLA DIMITROVI.

151 Prie neg li staviti u koga ljubav hod, najprie ga kuat hti', hoe bit njim miran mot.

Pravedna ljubav jes, tko bude ljubiti za dragos, ne pjenez ni za strah ocl sviti.

152 Od dobra sjemena vinograd sait hti' i od zla plemena nemoj se eniti.

Tko dobre po srei ene se dobavi, moe se on rei u kruni na glavi:,

domaa dobra jes kruna mua svoga, a huda hua es, huja zla svakoga.

Bolje bi u jami sa zmajim opiti, neg sa zlieni enami ivot svoj voditi.

Dim, kua kapljiva, domain nje kuan, i ena karljiva izgone gosta van,

Kako od haljina grinja se zamee tac od zlieh eniua nepokoj i smee.

Kokoka i ena, ke idu van svak as, jedna je ukradena, druga zo stee glas.

U kui ubogoj ena da je kako spu, vele ve bije boj s eljadi nego mu.

153 Prije e alosti od nevolj ute mo neg li zavidosti: toliku ima mo.

Jak staro crv drvo, kada u nj zaljeze, ovjeka jo prvo zavios izgrize.

Iz dobra gorkosti zavidos izima a iz zla radosti taj ivot viek ima.

Tko se osvetiti hoe zavidosti, hti' dobro initi toj su nje alosti.

Zavidos ljubiti nikogar ne more, tiem od nje na sviti satvari nie gore.

Zavidos zgubiti spravna je stvar svoju, za druziem initi izgubit stvar koju..

Bolje je, da ti svak na dobru zavidi, neg da te ali pak, kada te gi vidi.

Badi zavidosti, ne gledav na boga, Kajin bez milosti ubi brata svoga.

Nejma se mednomu nitkor zlu veselit, jer tko zna to komu na pokon ima prit.

154 Sa ognjem kako dim openo izie,

PEICICE.

tako zlo sa clobriem vee krat nam pride. 155 Vara se samoho, tko bude eieniti,

u tugah nai mo prijatelja na sviti. 156 Nevoljniem razgovor i tuniem srea jes,

svakomu koju zgor posila vinja es. 157 Srea ka dugo ekni, vee krat zgodi se,

da ovjek svri clni prie neg njom zdrui se. 158 Toliko nitkore nije star na sviti,

da joter ne more godite ivjeti. 159 Kad komu ukazat skrovena tva bude,

bude tvu vlas mu dat ter ve tvoj ne bude. 160 Govore lisicu da je znana do mjere,

nu ve zna, koicu koji joj odere. 161 Svako zlo jes bolje s kruhom neg bez kruha,

jer su vie nevolje s nevoljom trbuha. 162 Vjera prie mrtvima, ki su jur osli svit,

nego li ivima ima se obsluit. 163 Putnici stanova za dosta imaju,

im malo tuj nova prijatelja stjecaju. 164 Oovjek, ki od sebe ne ini spomene,

kako ho od tebe da se kad spomene ? 165 Na svietu vee dan stvoru' je vinja ees,

to nie biF u jedan, u drugi neka jes. 166 Ne reci drugomu, da slamu izme van

iz oka, u tvomu budui suk jedan. 167 Travica gnusnou zemaljsku sakriva,

a sluba svu zlou slubome pokriva. 168 Bugaocim narugat hoe se vinji zgar,

a blaziem milos dat i koju itu stvar. 169 Nemoj rug initi nikiem, jer nitkore

bez zabave biti na svietu ne more. 170 Tko bogat najve jes vrhu svieh pod nebi ?

s najveu tko ima svies i mudros u sebi. Da tko je na svieti najvee uboi ?

znanjem i pameti tko je najloi. ;. 171 Bolje je sinu o mudros neg dinare,

jer blago bit e i pro, a razum nigdare.

167, 12 ovoga distiha nema rkp. b. Stari pisci hrvatski. V. *>

1 8 NIKOLA DIMITEOVI.

172 Prijatelj se poznava, kada se izgubi; prijazan jes prava, za raos tko ljubi.

173 Tko k nebu pljuvati bude, na nj opeta slina e padati i bit mu osveta.

174 Treba bi initi, da vrieme ne leti, tko sve dni mla biti hotil bi na svieti.

175 Djelom se trebuje ne riecmi vjerovat; tko svojiem trguje, cio san bude spat.

176 Oeni tko se mlad, takoj se meni mni, da drugu svom nikad sramotu ne ini.

177 Staro ulje i vino dobre su vie stvari, nu prijatelj medju ino najbolji jes stari.

178 Plac boles odlaga i kad se iztue men sobom dva draga od tuge lm drue.

179 Tko t' bude obeat vele ve neg praa, nee ti nitor dat; tiem da se vladat zna.

180 Lakomca niena stvar ne moe uinit uboga, neg dinar, koga nie nigar sit.

181 Nemoj se uzdati, kad komu bude ti skrovena kazati, da ih e htjet skriti;

ako ih sam ne ho ni umie tajati, ' u ruzieh ko e mo ufanje imati ?

Kad komu znat poda skrovena ka godi, bradu mu u vlas da, neka te svud vodi.

182 Zavidos jes nemo, kojojzi ni lieka, ka vas dan i svu no raseinja ovjeka.

183 U gore velike trieskovi lupaju ; . gdi su foil' kad rike, potoci ostaju.

184 Ne misli da koja viek ina na sviti more te neg tvoja svjetlos prosvitiith

185 Bolje je po dukata u ruci imati, neg li sto dukata u ruzieh gledati.

186 Sto obea, izvri; ne budi laac vik; vo se za rog dri a ovjek za jezik.

187 Stvari obeane vik nejma obeat; obe dvie uj strane, za mjesto pravdi dat.

1-88 udjenu vele stvar ovjek ne cieni, da ju e ste igdar, ter srcem miran ni.

180, 1 ne more 5. 184, 1 ina 5., rJcp. a. griek,om ima. 18'8, 1 scieni &

PEICICE. .

189 Vei je trud odluku od srca imati, zloincu neg muku od smrti ekati.

190 Protiva nitkor bit istini ne ima, neg joj se poklonit koljeni obima.

191 Nastojat svak ima sa svim dobro stati, jer ne zna jo zima gdje ga e dognati..

192 Gora se z goro ine nikadar ne staje, a ovjek s' svoj ome druinom sastaje.

193 Dobro se podnese oni, ki na svieti na tudje .pjeneze naui ivjeti.

194 ovjek e bit ovjek, da nejma ni novac, a oso oso viek, da ima zlat pokrovac.

195 Nitkore poznati ne umie goj ni mir, ako nie kad krati kuo jad i nemir.

196 Zaliho smijati mudar se ovjek bljue, da ga tko drati za lua ne bude.

197 Najprvo spoznati ovjek se sam ima, pak druga karati otriemi rieima.

198 Oieniti moe svak estita ovjeka, koji je zdrav i jak i srca velika.

199 Tko sebe ni svoj dom ne umie vladati, vladanje da bi koj! nejma mu podati.

200 Stvar ka bit ne more, nejma ju uditi. u mao sud jak more kaci ite skupiti.

201 Bolje je zlo imat, nego li zla dobit; zla dobit viek e stat, a zlo viek nee bit.

202 'Prie misli jezik it nikakor ne ima; tiem misal propustit naprieda svak ima,

203 Trebuje u vrieme rasrdjbu satrti, ovjeka oieme nies' dovel do smrti.

204 K tuzi se pristati ovjeku ne ima ni mu jad davati besjeam kojima.

205 . Istinu ljubiti i muros vazda liti', a lau na sviti pogrditi ima ti.

206 to obea, izvri; bud' riei gospodar; potajno viek dri, ku t' reku tajat stvar.

207 Prijatelja uhvati, od koga pak se ne do mal as kajati, da bi ga htil se ore.

208 Ne scieni nikadar da je ovjek u svu vlas,

NIKOLA DIMITEOVIC.

dokole njim vlada prokleta oholas. 209 Prasac u brlogu svoje dni provodi,

u bistroj ni nogu nee mu na vodi. 210 Draa stvar budi ti, tere moj uzmi svit,

dobro uiniti, nego dobro primit, 211 Prijatelja je trudno stee, a Jasno zgubiti;

kroz toj ga ima ve nastojat ljubiti. 212 Ne more na sviti gore zlo bit nikad,

na ubotvo neg priti zaliha pitja rad. 213 Hti' jesti za ivjet, ne ivjet za jesti,

tere e vazda bit i stojat u sviesti. 214 Hti' dobro vazeti, dokli se naliodi,

jere zlo na s vie ti i samo dohodi. 215 Cin' tako tnj poso, kako ne-e tvoj zabit,

i nemoj biti zo, im moe dobar bit. 216 Ne ima stvar iiclit, ka'moe eoviku

od tete uzrok bit i dat mu alos ku. 217 U oi postiti prijatelja hti' tvoga,

a za njim hvaliti, nehuliv nikoga. 218 Stvar, ka je zla tvorit, ae scieni nitkore,

daje dobra govorit, jer toj bit ne more. 219 Ako e' ovjek biti na poslu, ne diete,

bjei zle dobiti kako no zle tete. 220 Mudar se viek bljude u tugu nepriti,

kada li prit bude, umie ju trpjeti. 221 Slavnija na svieti ne more stvar se riet,

neg dobro ivjeti i dobro pak umriet. 222 Ubogu bolje je bit a mirno stojati,

neg imat vas saj svit a svak as predati. 223 Nitko se hvaliti ni hulit ne ima,

ni ono sliditi, to je drago oima. 224 U kratko s tvojiemi prijateljim govori,

a dugo ni njimi prijateljstvo tve tvori. 225 Nigdar konj ni osao ne e se prodati,

dobar 1' je ali zao, to s' nee kuati; a enu neogledom, s kom ima viek stati,

svak vodi u svoj dom ne htivi ju kuati,

5, 14 nema u t'Jcp. b.

PRIICE.

226 Teko mjestu.budi i gradu onomu, u kom se ne sudi jednako svakomu.

227 Neprijatelj vei ni pravdi neg ovjek zo, koji se dobar mni a na grieli se vas do.

228 Ima znat na sviti jer tete nie vee, neg vrieme zgubiti, ke pri ti ve nee.

229 Sinovom ima ve zli em ivot aliti, neg da t' tko bude ree: sad e fc' svi mnriti.

230 Ne ima vik tvoje satvari dat znati oneziem, ki svoje ne umiju tajati

231 Tko hoe ovi svit uivat na volju, podloan ima bit na svaku nevolju.

232 Tko zgubi svoj pjenez, nejma se tuiti, jere ga steko jes, za mo ga zgubiti.

233 Ako si imanje i blago izgubil, mirno t' je daj stanje, to ti nie prie bil\

Jere cio sanak spi, niti se boji ve, da blago tve zgubi nit da e t' gdi ute.

Zgubil si na sviti, to duu mnoim jes inilo zgubiti i pamet i svu svies.

234 Nejma se nitkore uditi na svieti, ako ku stvar- more bude mu uzeti;

ima se uditi, ako ku bude stvar iz mora izniti i primit nju za har.

235 Ako ima na smrt prit, za to t' kriv- nitko ni, u ke ne- prvi bit, ni pak najposlednji.

Jere taj ima svak na pokon put sliedit, njetko prie njetko pak. i oi ovi svit.

Pod ovi svi uvjet na sviet smo jur prili, da imamo opet it, od kud smo izili.

Nejma se bojati od ta nie ute mo, nego li stojati slobodno dan i no.

236 Uzmi moj ovi svit i vele ako zna najprvo razmislit, govorit pak ima.

237 Prasca ti mojega ukrasti ne ima, I da posije od njega za boga noge da. j

238 Eazumno ivot tvoj ako e vladati, jamac se uj, ne moj, nikadar hitati;

to li ti milo jes za drui eh jamac bit

2 2 NIKOLA DIMITROYIC.

i brojit tvoj pjenez, u jamstvo mores prit, 239 U zdravlju ivot tvoj ako e trajati,

u grlo tve nemoj jak u mieh slagati ; neg s mjerom jedj i pij, to je dosta tvoj hrani

i rano lez' ter spi a s jutra ustani. Oda zla obroka uvaj se i bljucli ;

bolje je bit. bez smoka, neg da t' smok naudi. 240 Oi tve otvori, pameti bud stare,

trguje jak s Mori da te ne privare, I " jer oni nastoje openo var at svih,

na riei ne stoje, nego ako je poso njih. 241 Spomen' se, jer ima ovjee umriti,

i mjerom, kojom da, jer e t' se vratiti. 242 Pismo ti govori: in'dobro ovjee,

jer dobro tko tvori, nebeski raj stjee. 243 Veli nam jedini vladalac od nebes:

tko godir sa mnom ni, protiva meni jes; tim sa svom nastojat imamo kreposti,

u miru sve dni stat s njegovom milosti. Tko hoe biti moj, Isukrs veli ti,

zagrli svak kri svoj ter mene sliedit Jati'. Ako te tve oko, veli nam vinji zgor,

navodi na zlo ko, izet ga hti' na dvor; jer s jedniem bolje jes u vjeni raj priti,

s objema neg boles i tugu patiti.

239, 4 lez 5. lezi a. 240, 1 4 nema u b. a. znai rkp. dubrovaki pod brojem 32, iz kojega je ooaj priepis

uinjen; b. znai rkp. dubrovaki br. 9. s kojim je priepis poredjen.

.AZLIKI PJESNI DUHOVN; Pjesan 1.

Milo ona, gospoine, ka te ganu na smrt priti, neka narod ne pogine, neg da odkupljen bude biti:

molim ti se, da iz uze 5 pritunoga segaj svieta, ki od'kli me u vlas uze i saveza, mnogo je ljeta -

mene bude sloboditi i postavit na put pravi, 10 da te budem viek sliediti samo radi tve ljubavi.

Velike su zlei moje, nu svak da je prav na svieti, kako bi se moglo tvoje 15 milosrdje izvidjeti?

Priclobudi ake vel'ja mi los tvoja moje zlei, i na vjena tva vesel'ja grjenu duu mu odvedi. 20

Pjesan 2. Zdrava rano desne ruke

spasitelja segaj svieta, ka tridesti i tri ljeta rad nas podni trude i muke.

Ka e mene na dan sudnji 5 sa izbraniem postaviti

Eazlike pjesni duhovne", na broji* ih 9, ne bjehu joter tampane, ali to dalje sliedi, od broja 10, bjee tampano g. 1549 iza psalama.

NIKOLA DIMITROVIC.

kroz toj skoro ostaviti elim ovi svi et pritrudni.

Zdrava rano ruke lieve spasitelja milosnoga, ki je dobra pun svakoga, po kom uvjek vjerni ive;

ka e mene oistiti i od grieha svieb. oprati i milos mi svoju dati, da ne budem ve grieiti.

Zdrava rano desne noge stvoritelja sve naravi, koji prija rad ljubavi smrt, za odkupit due mnoge;

ka e uinit, da su moja svaka ugodna vinjem bogu, i da u njem nai mogu sve ni mira i pokoja.

Zdrava lieve noge rano Isukrsta raspetoga, ki zagrija jur svakoga, kada k njemu gre ufano ;

ka e mene po milosti od svieli zala izbaviti, i k onomu init priti, s kiem su vjene sve radosti.

Zdrava rano desne strane prsi sina ovjejega, koji uva viek svojega vjerna slugu smrtne rane;

ka goruom srce moje Ijubavim e razgorjeti, jer u njega viek ljubiti bez sagriee da bi koje.'

Pjesan 3. 0 slatki Jesuse, neizmjerna ljubavi,

koji nas iz uze javolje izbavi. 21 svata moja b. 22 a su ugodna b. 38 razgoriti b. 40

EAZLIKE PJESNI DUHOVNE. 2 5

0 stvoreod ne'bes, privelja dobroto, koja te milos jes na djelo ganuT to

i ka te priobi nau zled podniti 5 i u eviet tve dobi gorku smrt primiti ?

Ti sve to, neka nas slobodi od smrti, koja svieli Hip i as iskae satrti.

Nad pako s pohvalom tve drage dobiti i s moi velikom u slavi proje ti, 10

ter vrata ognjena razbi-i razgradi i tvoje iz njega sunjeve izvadi.

Ona da blagos sad pridobit bude te i to smo zgrieil' kad, tva milos da smete;

i lica tvojega nemoj nam braniti, 15 neg li nas ti njega do volje nasiti.

Ti nae vesel'je po sve dni hoti bit i svako resel'je u rad os obratit.

Ti plata ka s' prava svakoga ovjeka, budi naa slava u tebi sva vieka. 20

Pjesan 4. 0 goro svjetlnta, ka ovi blaen dan

prisvietlo isputa snnace nami van, ko pravom milosti i veljom ljubavi

.uresno za osti nami se objavi; jer svega jur svieta privel'ju tamninu,

ka mnogo sta ljeta, svreno prosinu: molim te oi me prosvietli i pamet,

po sve dni kojome stojal sam sliep i spet neka se na pravi obrnem istok tvoj

i njega da slavi u vieke jezik moj, i tebi ka s' kruna i dika od raja

" . milosti sve puna da slavim sve dni ja. Pjesan 5.

Prislatki i slavni sin stvorca od nebes, u kom zled niedna ni, neg dobro svako jes,

joh ni kriv ni duan priadi na saj svit u svemu posluan do smrti hotje bit,

19 ka] ki b. P. 4, 1 coro] rp. ab. zorro, itaj: zoro. 11 tebi ab.

5

10

NIKOLA DIMITROVIC.

na kriu ku primi, kojoj ni prilike, 5 ivjeti neka mi budemo u vike.

I vinji rad toga njega je uzigal i vrhu svakoga imena ime dal,

neka sva prici njime pokleknu koljena, i slavno toj ime slave sva vrimena, 10

i svaki da jezik bude mu hvalu dat i ovo po vas vik nepristav spovidat:

Gospodin jur pravi Jesus na vrh svega pribiva u slavi boga oca vinjega.

Pjesan 6. Od svetieh djevica.

Slavit udim vas djevice, kieh u raju boja slika ini da ste sve kraljice i anjeoski cviet i dika.

Liepos vaa plam sunani 5 svjetlos zviezda pridobiva, njih istou ovjek znani manju od vae procjenjiva.

Srce vae prihrabreno pogan obraz, zli oholi 10 nije mogo nepoteno oboriti na prah doli.

Britka sablja, ma nemili, otri nozi, vrla sila. niesu moni ikad bili 15 vaa vladat srca mila.

Slasti od svieta nfveserja ni radosti ni raskoe ni alosti ni dresel'ja vas pridobit ne mogoe. 20

Jakos vaa primogua potlaila je blud puteni, boja milos svemogua prognala je duh pakljeni.

10 rkp. a. slavu.

RAZLIKE PJESNI DUHOVNE. 2 7

Tako s bojiem svud kud ide 25 jaganjcem ste vi u drubi, koga angjeli svedjer slide, a vi ste mu svedj na slubi.

Boji u raju svi dvorani novu pjesan s vami poju, 30 bog vas vjenom slasti hrani vjekuvjenom u pokoju.

0 priiste djevojice srca cista nam prosite, Jesusove vjerenice 35 istoom nas nadarite.

Neka moe vjerenika Isukrsta s veom esti posrid slave vjeni eh vika ista i liepa dua sresti. 40

Bogu ocu slava u vike, Sinu i duhu bud svetomu, vie-k pohvale pri velike duh iv pjevaj bogu svomu.

Pjesan 7. / Potovanomu ocu Bartolomeju Kaicu bogosloveu od drube Jesu- V

sove, u pohvalu ivota svieh djevica, od njega pisanieh. Kad Apele svoje boice

htje priliku upisati, prid oima ini stati. ljepe od Eima sve djevice;

ter gledaju sad zlaeeui 5 jedne pramen, druge lice, one zviezde dvie danice ove .koralj sad rumeni ;

pak priliku tom lieposti razieljenom tuj uresi, 10 da veljahn zgar s nebesi, ielio je sve kriposti. ,

Ako je nadpis ove pjesme istinit, tada ne mogae je spjevati nad pjesnik, sr. sprieda ivot pjesnikov.

12 dodaje a. : oliti djelo je vae toj kriposti. Ovoga dodatka nema b.

NIKOLA DIMITROVIC.

Nain isti htje slieiti ovi novi sad Apele, im ljepotu ljepu vele htje u ovemu pismu izriti;

u kom vorkinj kralja od nebi im upisat ivoj, hoe, kae : bie od istoe koliko je slavno u sebi.

Pae kae, da tko godi eli boju li epos vidit, od istoe bude slidit put, na nebo ki odvodi.

Kroz toj na svit svak ko titi bude ova pisma sveta, sve raskoe segaj svieta hotjej u svem pogrditi, ter e vjenu platu imiti.

Pjesan 8. ovjek se boliti i tuit ne ima,

na gorku jer priti koji as smrt ima, ako mu tko god ni obeo na svieti

na njegov rodjeni dan u viek ivjeti. Pae je svak uvjet s naravi postavu 5

jo kad seje na saj sviet nevoljni objavu; a to jes : svaki nas gdigoir bude bit,

da ima nje poraz i gorkos okusit. Kroz toj se udim ja, kad od nas smrt koga

na on sviet posije tja, gi plae svak svoga, 10-jak no da od nebes vladalac u temu

sakrivil nami jes, kako smo mi njemu, Jur bismo veseli imali bit do volje,

kad se tko odieli od ove nevolje; jer suzan okove kad bude razdrieti, 15

ne udi, da nove budu mu staviti. Znamo da je svrha svieh tuga smrt prihuda,

tiem iskat napospjeh imo bi nju svuda;

15

20

Zt)

. 15 snanj b.

RAZLIKE PJESNI DUHOVNE.

jer po njoj alosti ovjek se izbavi, a vjene radosti i mira dobavi. 20

Pjesan 9. Gdi je sad razum tvoj, prilike komu ni,

primudri starce moj u svemu.poteni? Gdi su sad razlike tve vriedne kreposti,

po kieh e u vike slavljen bit zadosti ? Gdje velja sloboda o srea tvojega, 5

u svako ka doba stojae kon njega? Svjetovat svakoga vazda si umil ti,

sad za te samoga ne umie svjet uzeti. Vidim te, umira i gree svieta tja,

kroz ku stvar, dobro zna, koli se bojim ja. 10 Nu je bles sva moja, ko u ti sada rit,

cjee koje bez broja suzami grem oblit, jer kako razuman ivil si na sviti,

a sad jak bezuman hoc ivot svriti. Vojnik e deset lit beevu hraniti, 15

da jednom posluit bude mu na sviti; a junak vele dan nositi ma bude,

cla se njim u jedan zle kobi sabljude; za- mudros uiti trebuje svakomu,

neg da umie iviti na svietu ovomu, 20 da ivot bude svoj poteno trajati

i smrtni nepokoj razumno prijati. emu je vojevoi umjeti boj biti,

pak kad se dogodi ne umjet se uriti ? ;; -Sto tebi prud i sad, ako si ivot tvoj 25

ne scienil, buclu mlad, pokle star ini toj? Places sad, jer prika dola je po te smrt,

kojojzi nie lika i ka e vas sviet strt. Niesi li rekal ti, da ovjek samoho

ima je iskati i eljet dan i no? 30 Jer po njoj u vjeni ivot se ulazi,

gdi se ve bojat ni nikoje porazi, u kom mir i ljubav i svake radosti

tko je put slieil prav, uiva za osti. 2 pocteni 5. 11 ko] ku 5.

NIKOLA DIMITROVTC.

A sada tvoriti vidim te gorki evil, 35 kako da iviti ovdi bi vazda htil.

Tuga, ka svakako ovjeku prit ima, strahom se nikako doekat ne ima.

Tko dobra srca'jes, slobodno boj sliedi, a straiv zgubi svies, prie neg ga. i vidi. 40

Za to hoc sada ti za ivot tvoj jedan dvie smrti prijati, cvilei po vas dan ?

jer duu i tielo, stoje tac jadovan, umara nemilo, jak da si sebe van.

Buu jur od sviti sva mora priobil, 45 i kad bi t' ve priti u luku vrieme foil',

lio jedra otvorit ter opet u more sa plavju tvojom it za sliedit tve gore.

Budui boj obil, od onieh bjeat ho, ke si jur priobil i vazel pod tvu mo. 50

Izidi mimo toj s pohvalom iz toga, prijatelju dragi moj, ivota tunoga.

Vas kolik viek si tvoj, eset je jur ljeta, hrabreno tvoril boj s tugami od svieta;

a sad kad od mrtvieh jedan se mo riti, 55 boji se tuga ti eh, da e te dobiti!

Ako si u vaju, ne jer e s' svieta po, nego li jer mlau domau ima o,

ona kad bude tve ieljenje uzznati, take su ene sve, malo e hajati. 60

Tac ni ti ne ima mlau ju o alit, radosno mi ima u ivot vjeni prit.

Mladice kad stare mueve imaju, za njih se ne mare prem nita ni haju ;

i scienim nikada nie druga njih misal, 65 neg kako njim mlaa srea bi mua dal'.

I ako placu se za muem oima, u srcu smjeju se, gi im alos nejma.

To li t' je trudna svies rad sinov umrieti, trunije njimi jes, da bude ivjeti. 70

Da svudi ho iskat, ne mo na na sviti sina, ki ocu smrt ne udi viditi.

te a. te e "b.

RAZLIKE PJESNI DUHOVNE.

Ako bi bil bogat, poeli prvu stvar a se on more zvat o svega gospodar;

to li bi ubog bil, neka ga ne hrani - 75 na to ga jes roil, na to ga odhrani! ..

Tiem u tvoje resel'je i u no i u dan a u njim vesel'je srdacu ima stan.

Strah te je um riti, a places ivot tvoj.:. " razuman tvoriti opi li igdar toj ? 80

Zna, mnokrat ivot dug dovede ovjeka da je njim smieli i rug i priekor do vieka.

Da onda bude Mil' na tebe smrt priti, mlajahan kad si bil, i zelen na sviti,

reko bih, da ima razlog tae plakati, - 85 ki sada ne ima, nit ga mo imati.

.Nu ti, ki sad se mo pod zemljom mrtav rit, bez srama udi jo na svietu poivit.

Eto se bez broja godita navri, o kole sjen tvoja u robstvu duh dri; 90

jure sve okove na nogah razro jes, a ti mu ho nove postavit u. nesvies.

U eset godina ivota tko nie sit, ni u es stotina nee se nasitit.

Cesar Oktavijan do peset, veli, lit 95 ako tko svojih dan ne bude dovrit,

ali ima umrieti, ali se eint' ubit : jer dotle ivjeti ivot se moe rit,

vrh toga proljiti tko bude svoje dni, bude ih stratiti u veljoj boljezni; 100

. na njega jer nemo svakoja napade a zdravlja nie mu mo ve zdruit nikae.

Koliko jes' tuga na svietu ovomu, sve mu su za Sruga sraeu tunomu.

Ponu mu tad mriti sinovi u snazi, 105 tri se gubiti, kopat se prirazi;

s dosade zeti bit, ljudi ga pravdati, ne dat mu postupit dugove iskati.

I drugi prijati bude jad i gork evil,

78 njim a. njih &. 97 int tako u rlcp.

32 NIKOLA DIMITROVIC.

ki bi mu ekati u grobu bolje bil'. 110 Pravo se moe svet ivot riet i blaen,

ki nakon pedeset godi je ugaen. Jer napried ki ivu, proklinju ivot svoj,

stojei u gnjivu, patei nepokoj. Ne zna li, jer na trud odkoli rodjen bi, 115

sa tobom da gre svud smrt da te pogubi ? Ako se poklisar kraljevski potuje,

koliko vea stvar njojzi se trebuje ? ku k tebi vinja es, pod kom je svaka mo,

posila svrh nebes, da k njojzi bude do. 120 Na svietu tko more toliko dobro o,

da vee ozgore prijatinee mo? Mo li znat, kade ja toliko bjeh bolan,

da nejmah pokoja ni javi ni u san, ter mi ti ljuveni razgovor da vae, 125

ki srce u meni i ivot smirae. Vrh svega Tati ini rit: ako se s' na saj svit

porodu za umrit, sada mre za ivit. Koj' bih ti svjet ini mogo dat sad bolji,

neg ki da ti meni u mojoj nevolji ? 130 Kroz toj ga hti' primit, kako sve tvoju stvar,

drugo ti neu rit: u drubu t' vinji zgar.

0 drubo estita, kiem vrieme u slavi 1 veselo pro lita u slatkoj ljubavi,

razmisli svaki nas, kakav nam njekaa na glavi bjee vlas, kakav li jes sada.

Ako dub promieni lis, ki mu opane, 5 i opet zeleni pokrije sve grane:

truhave tej kore, ke vrieme pohara, sakriti ne more tim listjem od zgara.

1 nami godita sakriti nije mo ke traju u nita satiru nau mo. 10

Ostavmo tatine tim ke nam dava svit, slidmo put istine, ka nas e sahranit.

Pjesme 1027 bjehu ve jednom tampane pod naslovom: Pjesni duhovne.

RAZLIKE PJESNI DUHOVNE.

Pjesan 11. Ti, koji putem gre, za mal cas nu postoj,

ter pozri, kad umre, gdje e stan biti tvoj; i misli koji as gdje e do i pri ti

ti, ki mni u vik vas da moe iviti. Zemlja t' e stan biti, u zemlju po ima,

od zemlje pokli s' ti satvoren, kako zna. Pjesan 12..

;, 0 kralju veliki, ki hotje na sviet saj u ljudskoj priliki kuati smrtni vaj

rad velje milosti, ku nosi oviku, meni grieh oprosti, tvom liudom greniku.

Ako je i velik broj od grieha u meni, "odmetnik niesam tvoj, boe moj jedini. Ti si me ufan'je, molim te, ti mi daj

za griehe kajan'je a pak ste svietli raj; i ne daj da ima vlas zloinac na saj svit

kod mene u oni cas, kad mi smrt bude prit. 0 slavni Jesuse, molim te za svu mo,

utjei me suze, budi mi u pomo. Pjesan 13.

Spomena od tvoje ljubavi na saj,svit ne da mi prem moje ufan'je izgubit

v ,

u tebi, boe moj, za stei svreno - -griesim, kim nije broj, protenje ljuveno.

Tiem hou ufati u tebe, koj* opi zle griehe pratati grenikom, ke smili;

koji e zlobe me smrsit i prostiti, u ki se as na me grenika smili ti.

Er kaplje od mora i listje zeleni, kamenje svieh gora i zviezde kiem broj ni,

da budu zlobe me, rie je tva, boe moj, ka trpi sve vrieme, po milosti tvojoj

oda svieh slobodan da u tada biti, kad uzdah pravedan budem uiniti.

Kroz toj se ja molim, Jesuse, sluga tvoj, prosti mi, jer alim i plaem ja grieh moj,

Stari pisci hrvatski. V.

NIKOLA DIMITROVIC.

koji sam satvoril, budui nesvjestan, za ki si ti podnil muku ter boljezan;

muku ter boljezan, koju htje patiti, u ku sam ja ufan, da mi e prostiti:

prostit mi da e ti nevoljnomu sluzi i da se ' smiliti, vide me u tuzi;

jer je tve smiljen'je vee i dobrota, neg li sve zgrieen'je od moga ivota;

jer je vea muka, za ku seja molila, koja me iz.ruka izvadi djavoljih,

u ke sam za me bil griehove ja upal, a ti si tvoje il milosti zgar slial

za mene greni ka, ki mesam podoban zvat se tva prilika, jere sam vas zloban.

Oje zloba ter kojieh da budem plakati, po sebi vik ne bih mogo se oprati,

da god ljubav tvoja ne smili na me tad, slobodna dim koja uini mene sad.

A za to hvalu ja avam ti do vika za muku, ku prija za mene grenika.

Pjesan 14. Probud' se ovjee ter moj svjet uslia',

jer vrieme utjee a smrt se priblia, s kojome nitkore, da bi imal vas saj svit,

rvat se ne more ni manje boja bit, kako sam znati mo', etil si, ul i viil, 5

koliciem jes nje no i nje ma zaclal evil. Kamo su Trojani i Grd razumni

i slavni Eimljani, prilike kojiem ni ? kamo li ostala gospoda razlika,

od ke e bit hvala i slava do vika? 10 Jer svake kreposti u sebi imahu

ter svojom mudrosti vas saj sviet vladahu. Sve toj smrt prikrati i posla pod ma svoj

i u prah obrati: ta je mo dana njoj. I tako od svieh nas uinit jur ima: 15

eto vidj, as po as kako nas vazima. 0 smrti nemila, gorki ti dieli plac,

25

80

RAZLIKE PJESNI DUHOVNE. 85

ljuta t' je tva sila, joh, i tvoj britki ma. Mnogi ti trud i jad, kom ne vim nae sliku,.

priastja tvoga rad objavi oviku; 20 najlie kad tamni zagleda obraz tvoj,

a ute mu ni ni svrnut stupaj svoj, ni jedan as ekniti, neg naglo i hrlo

triba mu je oniti pod kosu svu grlo. Ter grenik toga il iz pakla boce rit, 25

ne bi se povrati!, za opet ne umrit: toliku boljezan i emer priljuti

jaovni oni dan u sebi oeuti. Tko da se poboli u tuzi toj stoje

i bogu pomoli za grieenje svoje ? 30 Nitkore. Toga ei ima se svaki nas

prie neg mu bude pri alosni oni as u srcu od zloba boljet i kajati

i u svako doba pripravno stojati. Cje toga, brate moj, ustegni tvoju put 35

i svrni stupaj tvoj ter sliedi pravi put, dokle ti jes uzda u ruci i nje mod ;

jer kad se razuzda, vladat ju ve nie mo. -' Jaoh, jer tko nju slidi i ovi tuan sviet,

prem napried ne vidi, neg se sliep moe riet. 40 Nu kl je vidjet liep ovi sviet nami sad,

gori je neg naliep, estoi neg li jad. Tiem stojat ve ne moj u tojzi bludnosti,

ka ti je mao pokoj a truda dal' dosti; a kad bi pokoj bil, neg li je, kako zna, 45

boles, jad i gdrk evil, ki skona ivot na. Oito tako svieli ovi sviet vara nas,

da je nami rug i smieli i prikor po vik vas. Eavan nam put kae, ki je vas kamenit,

ki gladi i mae, po kom nas ini it. 50 Jaoh, kojim tuni mi vrvemo na pospjeh,

jere smo jak kami otvrdnul' u griesieh; i pamet priragu zgup" smo, vid i um,

tere smo na tragu pogrieil' desni drum. Tiem gremo, ne znaje ni kudje ni kamo, 55

a vrieme se traje, ko kratko imamo.

NIKOLA DIMITEOVIC.

Eto jur mienismo i vlase i obraz, nu udi jaoli nismo, ka nam je dal' poraz.

Jer da nju prituni budemo promiemT, ne bismo tae suzni griehovom naiem bil',

iz kojieli ako nas ne bude izeti za milos vinja vlas, nie nami ivjeti.

Cje toga vrieme jes, da bude pozriti k vladaocu od nebes i njega sliediti,

ki sina na saj svit neharni posla k nam, neka pla jaovit utjeit bude nam;

ki prija i podni boljezni tolike, nigdjere kojiem ni nit e bit prilike.

Na pokon ranjen vas cje nae ljubavi a plati dug za nas, na kri se opravi,

na komu duh pusti tere nas na pospjeh drokunu iz usti gorutieh uze svieh.

Kroz ku stvar svaki nas a prid njim viek v i u plam hip i as jak sviea da gori,

ne bismo stoti dil zaplatil' nikadar, toli je velik bil, ki nam je dao, dar.

Jaoh, koji u zabit stavu' smo, mogu riet; more li vee bit neharstvo na saj sviet ?

udim se, nebesa kako nas jo zdre ter naa telesa i s duhom ne spre,

neg vinji cje svoje trpi nas milosti i jote svakoje dava nam kreposti,

i svaki goj i mir uivat u svemu, da bismo kad godir na slubu bil' njemu,

i njega hvalili i slavu' ne pristav i za grieh cvilili, u tuzi svak as stav.

Cje toga ve ne ekni, molim te boga ii, jer nai lete ni jak vjetar ali stril;

nu s molbam njemu sad hotjej se utei, jaovno tvojieh rad griehova cvilei,

oluiv od danas ljubit ga dan i no i u grieh ne upas, a bi znal ivot o.

Njegove milosti, koje su bez broja, nahoe za osti grieen'ja svakoja.

Jer a bi vei broj od zloba bil tvojieh,

RAZLIKE PJESNI DUHOVNE.

neg pieska u morskoj prini i rib svieh, on e tva ljuveno uslisit moljen'ja

i velja svreno oprostit zgrieenja; tere e mimo toj u milos njemu prit

i vjeni na pokoj, kad odje ovi svit. 100

Pjesan 15. Hotil bih tebe ja, prislatki Jesuse,

za grieen'ja moja moliti u suze, i da me iz uze slobodi, u koj spet

tuan riet mogu se ljeta tri po pet. Nu molbe me vazet ne vim s koga ela: 5

to li se ma pamet u griesieh zaplela. Na toj me je dovela Ijuvezan nemila,

ka me je ta smela i toli smamila, jer mi je inila, ako smiem riet ovoj,

da mi je ve mila smrt neg li ivot moj. 10 Dobro, da tako k njoj pristati ne imah,

nu krepko biti boj protiva njoj imah. Nu se ja ta vladah ter se sad udim sam,

kako se njojzi dah, ni maa ne izam. Mladjahan lje bil sam i dosti bezuman, 15

vladati ter niesam umjel se oni dan, ki velmi jadovan osvanu za mene,

u koji bih. svezan u uze ljuvene, u kieh neizreene podnosim bolesti,

ke nitkor od mene ne more odnesti; 20 ni uze razvesti, u kojih spet stoju,

jak suzan zloesti, ki udi smrt svoju. Ni tamnos jaoh moju prosvietlit ne moe,

u koj stat ostoju, razmi ti, moj boe. Tebi se sve moe: dopusti tiem meni, 25

da mi se odloe si trudi ljuveni, i griesi neizmjerni, za velju tvu ljubav,

nek od sad po sve dni ljubim te ne pristav; i neka ja uprav priklono na svieti

u strahu tvomu stav budem poivjeti, 30

u drugoj polovici stiha nedostaje jedan slog.

NIKOLA DIMITROVIC.

i da se boliti za zlobe me budem i naprie zgrieiti a t' iiigdar ne budem;

i da sve zabudem i parjam pri tebi, samo a duh zbljudem i shranim eis tebi.

Pjesan 16. Ove se nitkore, kako se toj pravi,

nasitit ne more jaovne ljubavi; jere se i gasi i opet razgara,

tiem ljudi porazi i skona i sliara. I svak tko dvori njoj i za njom tko hodi, "5

vaskolik ivot svoj u mukah provodi, i stvar mu viek druga ne pridje na misal,

neg alos i tuga, pod ku se zapisal. Ni hoe dobar svjet ni vriedan nauk cut,

prem a bi vas saj sviet riotil bi poginut; 10 jere od svakoga tuan se oili

razloga pravoga, a zled mu omili. Sve drhee i prea i sumnji na svak as,

ni sebi ne gleda ni ruziem shranit as. U miru svak ini provodi ivot svoj,. 15

a on u viek miran ni, ni prija as pokoj, jere ga mirno toj sva raclos odbigne

i smrtni nenokoj i alos dostigne. Tuga mu je srcu stan, jak no ribam more,

nigdiri mirni san zdruiti ne more. 20 Odar mu svaki hip suzami polit jes,

sladak mu jes nalip i mila mu jes boles. Gorko uzdiui i tuno plakaje

i sebe kunuei nigar ne pristaje. ivot mu svaki dan o koncu ostaje, 25

a on se jadovan ni mari ni haje. Za kratke sladosti od tune ljubavi

vjene se gorkosti u srcu dobavi. Cje toga, boe moj, molim te ja milo,

ne in' a opet k toj ljubavi nemilo 80

rhp. njom. 13 rhp, re.

KAZLIKE PJESNI DUHOVNE.

na slubu budem prit; na kojoj potrajali svu mlados, mogu rit; jure se i starah,

i od svih nevolja i tuga sve vrime, ako je tva volja, izbavi srce me. _

Dopus mi, da budem odoljet napasti 35 i da ve ne budem viek u nju upasti.

Srce me prosvietli i digni mu pamet visoko oda tli, neka njom niesam spet,

neka te ljubim ja u vieke i sluu i neka sva tvoja hotjen'ja obluu. 40

I kad dua moja tielom se rastavi, da nadje pokoja kon tvoje ljubavi. ' -

Pjesan 17. Tko da se spomene, jedini moj boe,

od grena vaj mene i da me pomoe? Tko da me u mojoj boljezni poali,

u ku me za grieh moj neprijatelj obali ? Tko da li bude dat tunu mi razgovor 5

i boles izvidat, neg samo ti odzgor ? Jer kada zlobe me i velja zgrieenja,

ka tvorili sve vrieme, razmiljat budem ja, srce mi gork poraz i tuga obie

ter ivot u taj as na manje mi pride ; 10 i dua jaoh moja jadovno potamni,

mislei jer tvoja milos ve njome ni, kojom odjevena jur bjee do sada,

i velmi ureena, jak cvietjem livada. Iz koje mojieh rad griehova i zlobi, 15

ke sliedih ja do sad, svuena sasma bi. Oje toga gdje liep bjeh, ko tvoja prilika,

tuj sada ogrubjeh ter niesam tva slika. Kroz toj zemlji nica, ronei suze van,

isprid tvoga lica padnul sam jadovan, 20 s koje se nigdire dignuti jur nie mo,

neg niim jak zvire po vas dan i svu no.

10 mi] rkp. me,

NIKOLA DIMITROVIC,

Eto se u momu duhu ja najvei na svietu-ovomu grenik mogu rei,

jere ozloglaen u tebe jesam ja 25 i gorko poraen, da nejmam pokoja;

jere sam dobra sva, koja mi bjee dal' privelja milos tva, svreno rasipal. -

Tiem ubog ostah sad, ive nepravedno, tere mi tunu glad dodieva na jedno, 30

od koga jure mrem, kako vi sam z gori, jere mi sasma prem ubotvo omori.

Oje toga uzdiem pun tuge i jada i kosti me diem ter k tebi grem sada,

jadovno evilei s velikom alosti 35 i k tebi vapei: oe od milosti,

zgrieio sam na nebi i na zemlji ovoj, svaki as pro tebi grieei, boe moj;

i dobra ka imah, ne mogu neg rei, u zaman potrajah nepravo ivei. 40

Ter niesam dostojan, da se sin zovem tvoj, neg da u viek imam stan u muci pakljenoj.

Dopus mi, da sam ja kako tvoj najamnik, da t' sluim sva moja vremena i vas vik.

Hotjej me pomilit i k tebi prijati, 45 i rados prodilit i eelov tvoj dati.

A huda ma dila sasma zaboravi i meni pretila juniea pripravi,

to jes, milos tvoju, od grenik utjehu, jer ona svakoju nadhoi sagriehu. 60

Dopus mi skruen'je imati i boles za moje zgrieen'je, priteko koje jes;

i da budem plakat u svako jur doba, dokole oplakat bude se ma zloba.

Ne moj zaboravit grenika vaj mene, 55 ni lica tvoga skrit ni svrnut od mene.

Prosvietli tvoje rad milosti pogled moj i svietli meni sad pokai obraz tvoj,

i hotij k meni prit, jere sam za osti odmaknut jaovit od tvoje milosti. 60

Dopus mi tvoja mo praveniem drumom it,

RAZLIKE PJESNI DUHOVNE.

za c mi toj nije mo bez tebe uinit; jer si ti pravi put, po komu ko bude

lioditi, truda ut nikaar ne bude. Dopusti, krivina da mene ostavi,

jer si ti istina, ka pravdu objavi. Hotjej me od smrti vjekute sloboit,

jer si sam ivot ti, kiem ive vas saj svit. Nemoj me bez tvoje milosti pustiti,

nitkore bez koje ne more as biti; jer si vas milostiv, jer si pun ljubavi,

jer si vas dobrostiv, kako sve bog pravi. Ti koji od vieka ljubio si ivot na,

ter grjena ovjeka na pokoru eka, rado i ljuveno onoga prijat hti',

ki srcem skrueno k tebi se obrati. Pridi tva velika dobrota s milosti,

vrh mene grjenika tere mi grieh prosti, neka tva osvetu, kada prit ja budem

prid pravdu tvu svetu, outit ne budem. 3^ -e moj da gorkosti i vjeni patim evil,

jer me si vriednosti velikom odkupil. Usli glas plani moj za milos od zgori

i meni prozor tvoj, gdje kucam, otvori. Nemoj tve stvoren'je od tebe odslati

i moje zgrieen'je na pamet stavljati. .Ako sam jaovan minuto vrieme toj

od tebe stojal van za zlobu i grieh moj: opeta prizovi dobrota tva mene ^

i duh moj ponovi, rad grieha ki vene, neka po boljezni pokornoj prijam ja,

to no cje ljuvezni dade mi mo tvoja ; na bistrom jezeru svetoga krten'ja

neka se operu sva moja zgrieen'ja, da kada bude as od smrti meni do,

uzmnona tvoja vlas neka mi je na pomo nek, ako na sviti bio ti sam protivnik,

u raju slaviti budem te po vas vik.

91 prijam rkp.

NIKOLA DIMITROVIC.

Pjesan 18.. Priklono te velmi molju,

o pri slavni moj Jesuse, dopusti mi pla i suze, da se od grieha mojieli bolju.

I da budem tvoju volju 5 i zapovied ispuniti i svreno boj dobiti na ovevem tunom polju.

Molim ti se rad milosti, milostiv mi hotjej biti 10 i zgrieen'ja oprostiti, kako no jih Petru prosti.

Istinom su teke osti moje zlobe i velike, nu su vee bez prilike 15 neizreene tve milosti.

Obrni-ve pogled k meni, uzmnoiti gospoine, neka srce me pro sine svietli pogled i ljuveni. 20

Dopusti-ve, da u meni ukriepi se ljubav tvoja, neka bude dua moja yj i-ij'ujzji o o pcioux o v o VAXXI

Dopusti mi tvoju pomo, 25 da krstjanski ivjet budu, i neka se grieha bljudu vele tvrdo i dan j no.

Dopusti mi zdravje i mo i u miru sve dni biti - 30 i na milos k tebi priti, kad sviet budem parjat i o.

Pjesan 19. Zdrav kriu prisveti, stiee na bogom dan,

ki platu od svieti nosil si u sij dan, i slavniem jo ud i Jesusa bil si vas

nareen od svudi, a sve toj radi nas;

EAZLIKE PJESNI DUHOVNE.

i krvi za dosti pravednom bi oblit, 5 ke kaplja vriednosti nadhoi vas saj svit.

Po tebi jur boj bi Hristos na vojvoda, protivne pogubi i maem smrt im da;

oruja sviem uze i vrlu vlas splesa a nas svieh iz uze u taj as odveza. 10

Joter nam rad svoje velike milosti griehove svakoje svreno oprosti;

u svoje kraljestvo ini nas jote prit i da nam blaenstvo, koje nie mo izrit.

Kroz toj se s krvaviem suzami bez broja 15 i sreem skrueniem utjeem k tebi ja,

onega molei, ki na smrt kotje po na tebi visei, da bi mi dal pomo.

0 sladki Jesuse, jedina ljubavi, pogledaj na suze i na plac krvavi, 20

ki tvorim do volje i javi i u sni, smisljaje nevolje i gorke boljezni,

pod nebom kojiem ni nit e bit prilika, ke samo ti podni radi nas grenika.

Oje toga diem glas k nebesom dan i no, 25 molei tvoju vlas i velju tvoju mo,

da k meni tvoj pogled obrne Iju veno i moju svaku zled opere svreno;

i da me od sada u vieke i amen ljubav tvoja vlada i zgrieva tvoj plamen. 30

Pjesan 2 0 . - -Kraljice od nebes, je 1' itkor na saj svit,

da moe tvoj ures zamjerno proslavit ? jere se meni mni, da nigdjer ovjeka

kreposna tako ni nit e bit do vieka. Pod nebom nije bil, koji bi izrekal 5

tve slave stoti dil i tebi hvale dal; jer samo blaena ti se mozvat i rit - izmedju svieh ena i vjenao zlatom svit. Kroz toj se u tebi prebivat ne stidi

vladalac od nebi, ki sva zna i vidi. 10

NIKOLA DIMITROVI.

Ljubav me potie, cje toga jezik moj spjevati nariee prislavni ures tvoj.

Nu ne vim bez tvoje pomoi nikadar, od gospoj gospoje, najmanju riet satvar.

Tiem grieno srce me prosvietii i pamet, 15 koja je puna tme i kom sam velmi spet,

neka ja jedini tvoj ures i dike slavim sve moje ni i moje sve vike.

Nu listje od gora i zvieri sve gorske i kaplje od mora i ribe jo morske 20

i vinje zviezde sve prije bih ja zbrojil, neg stoti slave tve u pjesni rekal il;

jere su kreposti u tebi razlike i vjene lieposti, kojiem nie prilike.

U tebi neizmjerna dobrota stanuje 25 i ljubav zamjerna i razum kraljuje.

Ti s' slava oda svih, i hvala i dika svetica nebeskih i bit e sva vika.

Vinji te svjetlosti sunanom uresil i svakom milosti, ljubavi tvoje dil. 30

Eodjen'ju ti s' mati, ki i vjerenica i hoe s' viek zvati as od svieh djevica.

Izmedju svieh strana i narod od sviti samo ti izbrana bi sinka roditi,

ki nae prosinu tamnosti za ljubav, 85 nkaza istinu, stavi nas na put prav.

Slobodi iz uze vas svoj puk izbrani i gork pla i suze od njega odstrani.

Priista djevice, umiljenstva puna, od kralji kraljice, uresna ti s' kruna, 40

ka je nakiena zviezdama od nebi i koja spravljena od vieka bi tebi.

Prisvietla ti s' zvizda od mora ovoga, slava, as i gizda stvoren'ja svakoga.

Iz tebe sunce sja za svu mo i krepos, 45 ti s' prozor od raja i rajska tva liepos

kon vinje ljubavi i vrh svieh gospoja u kruni na glavi pribivat dostoja,

tva] ruhopis ima: sva,

RAZLIKE PJESNI DUHOVNE.

Ti sinka porodi, puna sve milosti, koji nas slobodi od vjene gorkosti. 50

Po tebi moe moj utjeen duh biti i vazda u bojoj milosti iviti.

U tebe ki svoje ufanje postave, nuno sve dni svoje ter ime tve slave.

0 slavna djevice, branjenje grenika 55 od smrtne strjeliee i rane bez lika,

po tebi clresel'je Evi se obrati u svako vesel'je, u kom e vik stati.

Vinji bog od zgori, za dat ti Ijuven dar, ljepu stvar ne stvori od tebe nikaar. 60

Ljepa si neg trator i neg gilj rumeni, milija neg li bor uz klaenc studeni.

Ljepa s' neg ruica ubrana prie core, svjetlja neg danica kad sine vrti gore.

Svjetiji je tvoj pogled neg svjetlos sunana 65 i sladji neg li meci i nebeska mana.

Bjelja si, neg li lir i mramor pribili; ti si moj rajski mir i pokoj moj mili.

Ti s' moja sva misal i bit e sve dni me, tvoje sam zapisal u srcu mom ime. 70

Ti s' moje ufan'je i rani liek mojoj, ti s' dobro me stan'je, ko zdri ivot moj.

Ti s' moje sve blago i blaenstvo vjeno, -kamen'je pridrago i zlato istono.

Ti s' raos sva moja, ti si moj razgovor, 75 po tebi ufam ja u vinji priti dvor.

Kroz toj te ja molju, ako si ikaar na ljudsku nevolju svrnula pogled zgar,

da na me pogleda i svrne pogled tvoj i da mi pomo da u tuzi moj veljoj; 80

u plavci er se sad naliodimnejakoj, s kom more, a i grad i vjetri biju boj,

koji nje slabu mo lasno e priobit, ako ti u pomo lie bude meni bit.

Cje toga molju te, pozri na me stan'je, 85 jer sve dni ja u te imo sam ufan'je ;

ter tuni ivot moj izbavi od tuga,

46 NIKOLA DIMITROVI.

neka ja u ovoj sam plavci bez druga poginut ne budu za zlobu i moj grieh,

neg da se sabljuu, dopus mi, na pospjeh. 90 I vee as ne ckni, jer kako striel bjee

nevoljni moji ni a smrt se priblie. Usli me moljen'je, djevice jedina,

i za me zgrieen'je moli tvoga sina, i njemu, jaoh, mene tuna priporui 95

ter kad se od mene greni duh razlui, da ga bude prijat za milos on k sebi

i vjeni mir mu dat i pokoj na nebi.

Pjesan 21. 0 istini sinu boji,

koji tvojom dragom krvi nam, koji smo smrad i crvi, sagrieen'ja sva odloi.

Jer na pospjeh nas izbavi 5 vjene tuge i alosti, a sve radi tve milosti i dobrote i ljubavi.

Prosvietli-ve pute nae i ufana daj nam sroka, 10 jak kraljevom od istoka, ki te smjerno arovae.

Jere tamnos privelika od neistieh naieh dila pute nam je obujmila, 15 ki su od tebe do grenika.

Cje togaj nas ne ostavi, neg nam opus tvoja pomo, da sliedimo i dan i no ne pristaju tvoj put pravi. 20

JPjesan. 33. Prije e sviet biti bez pravde i suda

i ljudi iviti bez muke i truda; prije e gork biti med, sladak jied i nalip,

i vru snieg, mraz i led, i oi stei slip;

EZLIKE PJESNI DUHOVNE. 47

prije e sva mora prisahnut na sviti 5 i ribe vrh gora poet se ploditi;

prije e plod rodit panj osjeen i suh vas, i studen bit oganj, kako led ali mraz;

prije e se natrag mo sve rieke uzvrnut, i svietli dan u no mrklu se obrnut; 10

prije e brda po s mjesta i otiti i sunce krepos o, da vee ne sviti;

prije e biti mir u paklu i pokoj i imat gorska zvir u vodah stanak svoj ;

prije e sunce za ondje gdje istjee, 15 i smrti liek se na, ka mori najpree ;

prije e se nebesa i zemlja sastati i mrtva telesa nepokoj prijati:

neg li e i kadar na manje prit ljubav, ku nosi vinji zgar ovjeku ne pristav, 20

a sve toj svoje rad milosti neizmjerne, ka ucknil' nie nikad pomoi pri vjerne.

Tiem nitkor ne zgubi ufan'je do vika, jer vinji bog ljubi do svrhe grenika.

Pjesan 33. Yeliku t' mo ima smrt i nje, jaoh, poraz,

od kole vazima pod svoju svaka vlas, ne gleav nikoga; ni mlada ni mona,

bogata, uboga, zdrava ni nemona. Tiem jak od valova i rieka sve voe, 5

jezer i blatova u more odhode; pod nebom tako svak, koji se jes rodil,

njetko prie njetko pak poi e pod nje kril. ake mo od drav i mnotvo od blaga

i biti jak i zdrav nitor ne pomaga. 10 Kroz toj nie mo kuda utei, moj boe,

gdje nas smrt prihua iznai ne moe, ka e prem tuni moj duh s tieloni rastavit,

po mnogo biljeg toj kae mi ovi svit. Za toj te ja mol]u, milosti tvoje rad, 15

u velju nevolju pomozi mene sad,

48 NIKOLA DIMITROVIC.

tere mi krepos daj, svies, pamet i razum, da svrnut moj stupaj na pravi budem drum.

I moje bez broja grieliove opusti i neka od njih ja budem se viek bljusti. 20

Dopus mi tvoja mo strpljen'je imati, kad k meni bude do smrt, da me prikrati;

kad tamni i strani nje obraz zagledam, cjee koga po sve ni i rlicem i predam ;

i kada privrlu i britku nje kosu 25. ugledam na grlu, sve tuge u kom su,

bljudi me na taj as, ljubavi tvoje il, da ne bi ka napas tuna me privaril',

neka moj dull grjeni u pokoj vjekovit k tebi, boe vinji, na milos bude prit. 30

I od nje miljen'je cesto krat imati ovjeku grieen'je pomaga parjati;

zaie velmi uklanja od grieha i bljude laj miso svakanja od smrti prinude.

Jer pismo govori, za nauk nami dat, 35 da svak tko to tvori, ima svrhu gledat,

ako e da nigdar ne zgriei vinjemu, ni a najmanju stvar uini pro njemu.

I svak, tko u sebi razmilja smrtni rok, ima znat jer grieh. bi od smrti vas uzrok, 40

er bi narejeno Adamu umriti, kad voe branjeno bude okusiti.

I o njoj misliti ovjeku pomaga, a bude ieliti uboziem od blaga,

i za grieh boljezan u srcu imati 45 i gorko po vas dan i svu no plakati.

Jer kralj Ezekija, kad mu s' smrt naviesti, procvili jak zmija oima i sviesti.

Kroz toj mu rad tvoje milosti velje ti za vrieme njekoje prolji rok od smrti. 50

Takojer kralju kad ninivskom ini rit, a mu se ima grad u propas oborit,

tere on haljine kraljevske tad svue i na se vreine razrte obue,

18 mjesto drum rkp. put. 24 rkp. rem.

RAZLIKE PJESNI DUHOVNE.

i gorko za grieh svoj u srcu procvili, 55 ter ne htje sliedit toj, neg li se na-nj smili.

Tiem k smrtnoj nevolji kad ovjek blie jes, imo bi bit bolji i bolju sliedit es,

i velmi rad zloba srdacem cviliti i u svako doba za nje se moliti. 60

Nu to u jaovan od mene ja riti, koji sam svaki dan to hudji na sviti ?

Niti se za moja zgrieen'ja kad molim, koja su bez broja, ni srcem viek bolim.

Tiem na pokajan'je privei mene sad 65 i daj mi plakan'je griehova mojieh rad,

i meni oprosti, smjerno te molim ja, cjee tvoje milosti sva moja zgrieen'ja,

neka smrt mislei ostavim zledi me i tebe slavei potrajem sve vrime; 70

i od sad po viek vas, radi tve ljubavi, u koj je svaka slas, da slieclim put pravi,

neka ja ne budem na vjenu smrt priti, nego li da budem bez konca iviti.

Pjesan 25. Kad godjer, boe moj, tvoi sudi velici,

kojime nie ni broj, i puti razlici priu mi na pamet, od straha oni as

ostanem jak vazet i jak no smamljen vas, mislei u meni, kroza-e jad i gork trud 5

zadava vaj meni i alos oda svud. Za-c mnoziem tuge da jak Jobu i Tobji,

da srca njih kua a ne rad njih zlobi; a mnozieh bude ti sviestiti odizgor,

kako no prosviesti Nabukoonosor'; 10 pak mnozieh peepe, kako Farauna,

neka njih srca stres, koja su zla puna, ki po pedepsan'ju to hudji budu bit

tere se njih stan'ju ne moe dobra rit. alostiv jo mnozih pohodi za tiem pak, 15

ne radi grieha njih ni radi njih rodjak, Stari pisci hrvatski. V. *

50 NIKOLA DIMITROTI.

neg da se proslavi u njih ime tvoje i krepos objavi i djelo svakoje,

jak sliepca ki bjee sliep od porodjen'ja, u kom se vidjee tva velja zlamen'ja: 20

jere mu vid vrati i ini da u te bude vjerovati i slieit tve pute.

A mnoziem skonan'je i tolik zaa jad, jer zgubu ufan'je i umru togaj rad,

ter tuni na se inu i onomu sviti 25 u duhu svojemu budu zla patiti.

Kako se jur ati od Antioka toj, u ivot ki pati i u smrt nepokoj;

od koga ree ti na oni sudnji as, da mu pokazati plei a ne obraz. 30

U kom se od ti eh sad nahodim broju ja, ne moe toj nikad dosegnut svies moja,

ter se je srce me i dua smutila, razmiljav sve vrieme velika tva dila.

Prislavni moj boe, nitkore viek ini 35 togaj znat ne moe, razini ti jedini.

Jer toj znat pod nebi ovjeku nie dano, tere se ja k tebi utjeem ufano

s planiemi oima i molim tvoju mo, da ova tuga ma, ku patim dan i no, 40

na gorko sujen'je ne moe meni bit, neg li na spasen'je i na mir vjekovit.

Svakoje jer trave, gorije koje su, vele prie ozdrave i nemo odnesu.

Tako pla i tuga i srana boles 45 i alos ka druga za duu bolja jes;

jer tuge uine greniku parjati svjetovne tatine a tebe poznati.

Kako se jur pie, parjal' su grieen'ja za cje jer patie mnoga poraen'ja. 50

Za toj te ja molju, opus mi na svieti tugu i nevolju strpljeno podnieti,

i da ve ostavim grieen'je svakoje, a u te da stavim ufan'je sve moje.

Hotjej me po tvojoj dobroti pomirit 55

RAZLIKE PJESNI DUHOVNE.

i dui mom pokoj i rados poilit, neka se mimo toj tvoj zovem i pravim

i neka vas viek moj sluim te i slavim. Pjesan 86,

Ovi se ivot na, jedini boe moj, kako ti dobro zna, moe riet nepokoj;

jere se za osti jaovno provodi i s veljom alosti opeta ohodi.

Toli je tuan vas, jaoli, i pun nevolje, 5 jere smrtni poraz jur bi ga zvat bolje.

Za to se nitkore u ivot na svieti pokojan ne more ni vesel as rieti.

Uzrok je od toga neposluh samo bil rojaka staroga, ki najprie jes zgrieil, 10

kojemu ti milo satvori dvie stvari, to jes : dub i tilo, kojiem ga naari.

Jote mu velike ljubavi tvoje dil darove razlike tad bjee oredil.

Jer tielu zemaljski, gdje smrt prit ne smjese, 15 a dui nebeski pripravu raj bjee

Tiem uzrok niesi ti ovjeku, neg zloba, da bude patiti trud u svako doba.

Eto si jur s nami ne samo pravdu tvu djelovo, kojoj mi avamo slavu svu, 20

nu velje smiljen'je, cjee koga ranozieme prostio si zgrieen'je u potrebno vrieme.

Andjele s nebesa a za njih oholas tvoja mo poplesa i vre u propas,

a crvcu onomu griehove oprosti, 25 tere se po tomu kau fcve milosti.

Jere njih osudi u vjenoj stat tuzi a njega da trudi i da smrt okusi.

Tiem kako vrh sveti i naieh telesa uzvisil jesi ti, boe, tva nebesa: ,. 80

tako tvoji sudi, kojime broja ni, zamjerno od svudi jesu uzvieni.

27 rkp. jer.

52 NIKOLA DIMITROVI.

A toj jes velika pravda i milos tvoja, koja se grjenika pomilit dostoja.

Jer ako trud i jad i cviljen'ja mnoga 85 patimo grieba rad rodjaka prvoga,

koliku boljezan, kolik trud i poraz ostoji po vas dan patiti svaki nas?

U griesieh svak as stav, najlie tuan ja, ki grieih nepristav vremena sva moja. 40

Kroz toj ve ti s nami milosno djeluje, kada nas tugami pohodit gdje bude,

na svietu od kojieh tko bude izbavljen, u broj od izbranieh nee bit postavljen.

Jere je pisano: vaj budi oniem svim, 45 kiem ovdi jes dano vesel'je sve sasvim.

Pie se pak ovoj od onieh openo, koji trud i jad svoj podnose strpljeno :

svi da ste blaeni, ki srcem plaete, jere utjeeni radosno bit ete, 50

i kad progoniti na svietu budu vas, hoete vi biti blaeni u taj as.

Potrebno ake jes, kad no se gdi pati tuica i boles, strpjen'je imati.

Jaoli, nu uebog ja govorit ne vim ta, 55 budui sva moja potrajal godita,

ne htivi nikoje alosti na svieti za grieen'je moje strpljeno ponieti,

koje t' sam satvoril i stvaram na svak as, sve bude udi dil, ku sliediri ivot vas. 60

Oje toga, boe moj, molim te za svu mo budi mi u mojoj tuici na pomo;

ne moj me pustiti kroz mu zled veliku da budem otiti jak drvo niz riku;

neg smrsi svakoje za milos tej zlobe, 65 ke se su sred moje ugnjezil' utrobe,

tere mi dopusti, da se napried budem umjet i mo bljusti, da t' zgrieifc ne budem.

I hotjej meni dat tvoje ustrpljen'je, da krepko budem stat na svako cviljen'je; 70

i da tvoj zdruiti ja budem mir vjeni, a neka tuiti ovdi mi da sve dni.

RAZLIKE PJESNI DUHOVNE.

Pjesan 37. Znam, daje uljesti potrebno, boe moj,

po veljoj bolesti i tuzi u raj tvoj; jer kako jedna plav, po moru ka hoi,

sve dni se nepristav u tugah nahodi, dokole unidje u porat udjeni; 5

nu kada u-nj pridje, ve joj se bojat ni: nevoljni ovjek ta podloan jes sve dni

pod emer, jad i plac i tune boljezni, i pod zla jo mnoga, s kiem ivot provodi,

doiem od ovoga svieta more brodi. 10 Da kada u ruke od smrti on doje,

sve tuge i muke za sobom on oje; jere si rad tvoje naredil milosti

da ovi svakoje patimo alosti, jea nas one daj usile parjat grieh, 15

da bismo vjeni raj iskali na pospjeh. Uvjet od naravi, ki njome tvoja vlas

na svietu postavi, patit nam jes poraz. Potribno bi tako i Hristos da pati

paka da stupaj svoj k nebesom obrati. 20 Ova je boljezan, ka na se svieh prima,

jak dohodak jedan, ki narav dat ima; ali kako brienie, koje je nositi

drana sve vrieme, dociem je na sviti. Tiem svi s dobre volje imamo podnosit 25

tuge i nevolje, ke dieli ovi svit. Ali ja, koji toj j ado van dobro znah,

najmanji nepokoj strpljeno ne prijah, jak da je besudno pribivat kad godir

alosno i trudno, patei gork nemir. 30 Molim te, oprosti jedini boe moj

veljoj neharnosti i nepravdi mojoj. Ne pozri na moje svakdanje grieen'je,

nego li na tvoje veliko smiljen'je, ter zlobe me smrsi i hudo injen'je 35

a stavi u prsi me krepko strpljen'je. i dopus od danas da t' haran budem bit

i tebe po viek vas sliediti i ljubit.

U knjigah ovezieh Nikola Dmitrovi se'am salam pokornieh, ke Davicl grieha ci

k vinjemu oclpravi, s pomoeju od nebes rad boje ljubavi u pjesni stavil jes;

i druge molitve iz srca ke prosu, 5 na slavu koje sve da budu Hristosu.

Komu da sluga tvoj milije i drae, jedini boe moj. se knjige prikae,

neg Tebi koji nas od nita satvori i u dar saj sviet vas i vinje sve dvori, 10

i dobra jo mnoga za milos nami da, jer sina dragoga na gorku smrt prida :

jote ga mnotva rad od tvoje ljubavi ka svetiem ocem tad nad pako odpravi,

neka jim alosti i tuge i poraz 15 u vjene radosti obrne u taj as.

Na sviet ga posla ti, neka se da prodat, za nas okupiti i rajski mir nam dat

i da ga pogrdit budu i psovati i svako zlo na nj rit za nas potovati, 20

i da se od grenik dopusti umrieti, neka mi po vas vik budemo ivjeti.

Neda nas tvoje il milosti djavlom strt, za sve jer osuil bjee nas svib. na smrt.

Jere nas grenike jur bjehu priveli, 25 jak no razbojnike, gi se gork pla dieli;

nu nas sin tvoj ote iz vrlieh njih ruka tere nas zledi te slobodi i muka,

koji dar neizmjerni srcem razmiljati ima svak po sve ni i za har prijati. 30

SEDAM PSALAM POJIORNIEH KRALJA DAVIDA. 5 5

A ja ga svreno u zabit postavih, ter tebe Ijuveno ne sluih ni slavih,

nu bludne tatine, koje su bez broja, i mnoge krivine po sve clni slieih ja. 35

Molim te oprosti, boe moj, boe moj, rad tvoje milosti neliarnosti mojoj,

i zlobno srce me ocl grien a izbavi, neka te sve vrieme i slui i slavi.

I u me tvu ljubav hotjej nkriepiti; 40 nek od sad nepristav budem te slieiti;

i meni dopusti, da velje tve dare nepuistim iz usti ni iz srea nigare;

i da ovo moje bude bit tvoren'je na hvaljen'je tvoje i na me spasen'je.

Psalam 1. Pokli mi dopusti, da zlobno srce me

i grene jo usti.pomenu tve ime, veliko toga rad ufan'je jur stekoh,

tere se k tebi sad s molbami utekoh. Oje toga tuan ja, ki cvilim dan i no, 5

kroz moja grieen'ja molim te za svu mo, u gnjevu tvom nemoj mene pokarati,

ni u srdjbi tvojoj.grjena podepsati. Budi mi milostiv, uzmnoni boe moj,

negledav, jer sam kriv i zloban ovakoj; 10 jer vee jes tvoje najmanje smiljen'je

nego li sve moje veliko zgrieen'je. Eto sam bolan vas, kroz toj me ozdravi,

ti koji ima vlas vrhu sve naravi. Jer liek me nezdravi i moje nemoi 15

u bil'ju i travi i ljudskom ni moi, neg samo u tvojoj, veliki moj boe,

kreposti jedinoj, ka tvorit sve moe. Tiem ako ljekar moj ne bude ti biti,

sve clni u ovakoj boleljiv iviti. 20 Kroz toj me izviaj i zledi izbavi,

i razum meni daj, da slieim put pravi. Jer tune me kosti, u kojieh moz' vene

NIKOLA DIMITROVIC.

i sahne, za dosti velmi su smuene. Jure zglob od zgloba meni se rastaje 25

u svako ter doba pribivam plakaje. I dua tae moja i pamet i sva svies

u kom ni pokoja, smetena velmi jes. Tolike protiv njoj napasti ishode,

jedne njom biju boj a druge prihode. 30 Da nu ti kagoir na me se obrati

ter mojoj taj nemir duici prikrati. Spasi me rad tvoje milosti, moj boe,

nitkore bez koje spaen bit ne moe. Jere nije pod nebi tko vjenom smrti mre, 35

da bi se o tebi spomenul kad umre, takojer u pako postavljen kad bi bil,

cla bi svoj grieh plako i tebe spovidil. Za koji u mukah pribivat dostoje,

dobro jim u rukah ne stoji nikoje. 40 Tieni ovdi da me sad moj greni duh oje,

i mojih grieha rad u pako cla poje, kako bih na svieti dobrotu tvu mogal

narodom izrieti i njojzi hvalu dal ? kako li sve vike mogal bi glasiti 45

darove razlike, koje mi dade ti ? Zae kad bih grieha dil u muke bil stavljen,

tad ne bi nigdar htil od mene bit slavljen. Tiem momu ivotu hotjej dopustiti,

da viek tvu dobrotu ja budem slaviti, 50 i neka za dosti dobra, ka nam sazda,

po veljoj milosti spoviedam ja vazda. Trudim se za svu mo gorko uzdiui,

odar moj svaku no suzami perui, Postelju moju ta i javi i u san 55

ronei gorki pla poljevam jadovan, ter se je oko me, u komu vida ni,

i koje je puno tme, smutilo u meni. Eto jur meju svim ostarih ne bog ja

neprijateljim mojim, koji su bez broja, 60 i ki su bez srama i stida ovakoj

ab. o.

SEDAM PSALAM POKORNIEH KEALJA DAVIDA. 5 7

sjediema kosama obujmu' ivot moj, ter nove saspeli meni su tonote

da bi me odveli od tvoje dobrote. Jer boce na silu, da moje dni strajem 65

bludnosti u krilu kroz ku se skonajem i kroz ku as i hip pribivam cvilei

goreije neg nalip suzice ronei. Takodjer jo ine bjehu mi u misal

stavili tatine, ke ne bih ispisa!. 70 Jur bjehu sve sprave odredu', da moje

srdace tej slave svjetovne opoje; ali ja krepko stah, kako stup kameni.

ter uho me ne dah morskojzi sireni, neg Ijevah na svak as kroz griehe velike 75

niz bliedi moj obraz od suza dvie rike. Ku ake sprave te hoe jim skoro ti

rad tvoje dobrote sasma prikratiti. Kroz toj svi na pospjeh od mene podjite,

vi koji u djelieh nepravde sliedite; - 80 jer moje vinji sad uslia cviljen'je

i primi svoje rad milosti moljen'je. Neka se svi kroz toj pometu i stide

i svrnu stupaj svoj ki me nenavide. Jur bie hvaljena od vieka prvoga 85

tri sobstva zdruena s jedinstvom od boga, tiem prava bud scjena, bud njima as mnoga

i segaj vremena i doba vjenoga. Psalam 2.

Svi da su blaeni, kojiem je proten grih i kim su skroveni griehovi velji njih;

blaeni mu oni medju sva stvoren'ja, kojemu vinji ni navrgo zgrieen'ja

i komu u dui ni.zlobe ni zledi, 5 neg pravdu on drui po vieke i sliedi.

Eto to do sad ja satvarah potaje zgrieen'ja vaj moja, boles me skonaje,

ter mi se zgodu' jes, kako no oviku, koji nie htio boles pokazat rjeniku. 10

NIKOLA DIMITROVIC

Kroz toj su me kosti, u kojielx nie moi, n vrloj za dosti ostaril' nemoi,

cje koje za mal eas na pomo vapeei, privelju tvoju vlas nepristav cvilei,

u dne i u noi, tva ruka viteka 15 u koj su sve moi, vrh mene oteka,

ter nebpg svakoje, kada trn proskoi greno srce moje, outih estoei,

Jurve sam parjal zle, Ini utih vele ni, tiem sveti tvoj pogled bez srdjbe svrn k meni, 20

jer suze sej moje, ke ronim grielia dil, jur su plam od tvoje rasrjbe pogasil'.

Pak ti zna, jer sam ja samo tve stvoren'je i prilika tvoja, a ti me spasen'je.

Ja ti sam zlobe me, ke drali skroveno 25 minuto toj vrieme, pokazo svreno.

Jer oni velji strah, cje koga u- meni zgrieenja satvarah, ni broja kojim ni,

jur mi se svrnul jes u velje ufan'je ter mi je vratil svies i smiril me stan'je. 80

Tiem zlobe, ke sliedjah, ostavih sasma prem i ohol to idjah, umiljen sada grem ;

nu velja'tva ljubav, ivotu ka momu pokazal' jes put prav, uzrok je bil tomu.

Prisiavni moj boe, pod nebom taj tko je, 35 stoti dil da moe dobrote rit tvoje ?

i velje milosti i one ljubavi, koja me gorkosti pakljene izbavi ?

Dobro ne budui spovidil tebi zled, srce me razvrui, ko bjee kako led, 40

i tvoju na pospjeh milos mi hotje dat, jer e prie prostit grieh, neg li za nj peepsat.

Kroz toj svaki ovjek posveen jo da je zgor (bez grieha jer u viek ne moe bi nitkor),

ima se na sviti u vrieme svakoje 45 priklono moliti za zgrieen'je svoje,

i gorku utiti u srcu svom boles, jer dobro initi potrebno vazda jes.

Njekoji razgovor okle mi vee ni,

SEDAM PSALAM POKOENIEH KRALJA DAVIDA. 59

srdace jak mramor steko sam u meni, 50 tere sam mimo toj cje tvoje ljubavi

obrnul stupaj moj za sliedi.t put pravi. I ako prem dosti pospjean niesam hil,

nu u tve milosti, znam, niesam jo zacknil. Jer oni ki budu svreno uckniti, 55

hoe jim za luu i zaman sve biti. Jo kad bi iz oi potope ljevali,

ne bi t' se na oi nigdar pribliali. Za ne e tacla htjet uti njih plakan'je

ni poste njih vidjet ni njih pokajan'je. 60 Ti s' me utoite i dobro svakoje,

ti si pribjeite od tuge sve moje, ka bjee do sada ivot inoj obujal'

i srcu mom jada s emerom dosti dal'. Kroz toj me vesela, molim te, uini, 65

neka ja od sela mirujem po sve ni. Guju tvoj slavni glas, jedini boe moj,

koji mi na svak as govori sve ovoj: razum u, svies i um dopustit ja tebi

i hou t' pravi drum pokazat od nebi, " 70 ter u utvrditi vrh tebe oi me, .

da u vik slaviti bude moje ime. Je 1' itkor na svieti, da moe zamjerno

ovo me izrieti vesel'je neizmjerno? ko vinji rad svoje velike ljubavi 75

u srce tae moje kreposno postavi. Jer tuan jure bih pogrieil put pravi,

ter kako sliep idili k nevoljnoj dubravi, u koju zahode oni, ki ivot svoj

u krilu provode bludnosti Ijuvenoj. 80 Jer vee ovi svit neg li boga ljube

za raclos, ka e bit i pro, vjenu gube. Nu sasma vinja es miso mi tuj skrati

i pamet i mu svies na pravi put svrati. Nemojte jakno konj i mulac vi biti, 85

ki kaci ho pro mimo nj, prua se kopiti. U kojih uma ni ni stida ni srama,

eljusti njih stegni oglavmi i uzdama,

NIKOLA DIMITROVI.

neka se oni tad ne budu prucati, kada ih grieha rad bude pedepsati. 90

Mnoge su na sviti od bieev prilike, kiem opi sviestiti vinja mo grenike;

nu koji ufan'je u bogu imaju, u miru njih stan'je sve ni uivaju.

Veseli budte vi svi u gospoinu, 95 koji ste put pravi sliedili i istinu;

i ki ste pravedni i isti u svemu, slavte se po sve dni u srcu vaemu.

Od zemlje poete do sada, sad i svedj trojice prisvete svak slavu pripovjedj, 100 i vik ne pristale naricaj njoj hvale.

Psa lam 3.

Molim te, boe moj, ljubavi velika, u gnjivu tvom nemoj karat me grenika,

ni u srdjbi tvojoj sviestiti htjej mene, po vas dan u kojoj tuni duh moj vene.

Za- ljute tve strile srce mi ranie, 5 nu drage i mile meni dosti bie.

Jer grihov bez broja, u kojih ivie grena dua moja, mene slobodise;

iz kojih skoih van nri velioi notribi jaki no konj jedan uboden iz glibi. 10

Kako dobar Ijekar, ki zna mu nemo svu, ukriepil jesi zgar vrh mene ruku tvu:

tiem hotjej izvidat ljute rane moje i meni pomo dat milosti cje tvoje.

Jer zravja u mojoj puti ni rad gnjiva, 15 a zdravje i mir moj s tobome pribiva.

Ti sam me nevolje i ovi bridak no koji me svedj kolje, u raos svrnut mo.

Velmi su me kosti, na kih se opirem, nemirne za dosti ter nebog jedva grem. 20

Bojim se u trudu, prie neg li za moj grih boljet se ja budu pomanjkal da ne bih;

boga b, 3.hti b. 10 oboden b. 17 rkp. b. zlo, s kraja sve.

SEDAM PSALAM POKOBNIEH KRALJA DAVIDA. .61

prida te jer moje bezakonje prie, greni moj duh koje i glavu naide ;

ko po taj utim put tegotno na meni, 25 da obraz moj svrnut pro nebu mo mi ni,

ter kako luk jedan otegnut do mjere grem sagnut po vas dan, niei jak zviere.

Jer nitor tee bit od grieha ne moe, prem da vas saj svit u breme podloe. 30

Oje toga jakosti vee nie ni malo ni koje kreposti u meni ostalo,

koje mi toj breme, kroz ko u plakati i tuit sve vrieme, svreno prikrati.

Jere se me rane velmi usmrjee 35 i sa svake strane jadovno sagniee;

za od njih, jak ovjek ki ne zna niesar, ne umjeh tuan iiek ni pomo praat zgar.

Kroz toj se prostro sad od rnojieh jur mesa toliki velik smrad priko svieh nebesa, 40

jer vinji svoj obraz od mene sakriva, i stoji na svak as pro meni pun gnjiva,

videi tac duh moj, od nita ki stvori, u puti jaoh mojoj u griesieh gdi gori.

I za toj nikoga ne krivim nebog ja, 45 neg mene samoga i moja bezumja,

koja mi ovomu inie da sluu svietu laivomu, eje koga pla ruu.

Smiljaje na mnotvo od nevolja mojih pozna vam ubotvo u koje stavljen bih, 50

za cje jer dan i no vladaoca vinjega ne ljubih za svu mo ni sliedih vrh svega.

Nu velja oholas, koja mnom vladae, i koja moju vlas visoko dizae,

ter miljah u meni, da se ja na svieti 55 u svemu blaeni mogu zvat i rieti,

jur je poniena, padnuvi od zgori,, jak jela zelena, kn pastier obori.

Tiem to htjeh ohol it ludosti nadiljen,

24 duh moj l.

2 NIKOLA DIMITEOVI.

sada grem priklonit i closti nhiljen. I tako ja ocl sad patei boljezan

zgrieenja moga rad, trajat u no i dan. Tiem alos eje zloba, s kom ivot provodjah

(jer u svako doba zlovoljan ja liodjah) i moje dresel'je i emer priljuti

u rajsko vesel'je vinji e svrnuti. A sve toj svoje il milosti velike,

ka nikad nije ucknil' pomoi grenike. Jur sree i duh moj pun je porugan'ja

i ve nie u mojoj puti zdrava stanja. Mislei bludnosti, u kojieh zaspal bjeh,

i mnoge ludosti, cio sada ke sliedjeh, alostan jur jesam i velmi se smjerih,

rad uzdali', koje sam poiral za moj grih; ter tata ma slava parja? je sve hvale,

jaki no dubrava, kada ju popale, [ oholas moja priklonstvu jur se dal'

i tvrdos svakoja u meni je omeka?. Prici tobom, moj boe, od koga nieclna stvar

taj at se ne moe ni skriti nikadar, jer svete tve oi pozrieti mogu svud

jak sunce s istoi kroz bistar eaklen sud, eljen'je moje ni ni uzdisan'je skrovno,

koje ja po sve clni podiram jaovno; ni suze bez broja, ke Ijevamna svak as

niz lica vaj moja ter hoclim tuan vas. I srce u meni velmi se smuti? jes,

i javi i u sni pati trud i boles; jere sve kriposti, ke za me bie boj

hrabreno za dosti, ocljoe ivot moj. Bojim se togaj dil tere duh moj vene,

da ne bi priobil neprijatelj vaj mene. Fu tko da strah i vaj ne bi.imal i gork evil,

koga bi druba taj'.'jak mene ostavu? Prem kako sred luga kad putnik bude za,

prici veer bez druga ter puta ne vi nae,

78 omehar b

SEDAM PSALAM POKOENIEH KRALJA DAVIDA. 63

ni zna ve svrtati kamo e stupaj svoj, jere se dan skrati a pride no u toj,

jur bih se nao ja i ve bih tuan bil, neg jer sam ufan'ja u boga sva stavil, 100

u kom se pokriepiT jaovna dua ma, i vee danak bil ne pozrim oima,

jer od njih svjetlosti podjoe i vas vid da tate radosti ne sliee u napricl,

ter moga ivota vee ne primaga 105 svjetovna ljepota ni koja stvar draga.

Jere je obujmil jak oblak sunaee pokornji pla i evil vid i me srdace.

Tiem se moj greni cluh od svieta omee i njemu na posluh mimo toj bit nee, 110

ter kako jedan cvit oznobljen od slane bude se pojavit od zrake sunane:

tako se prem duh moj i srce u meni ponavlja po tvojoj milosti po sve dni.

I tvoje u me zgar prije govorenje, 115 velei ovu stvar kroz ljudsko grieenje:

Prijatelji jur moji protiv meni stase i bliniei, koji ljubav mi kazae,

i ki blizu stase, na dalek ostae, silu mi injae, ki duh moj iskae. ! 20

Eto ja u plau i tuzi emernoj proroki to mau tve riei boe moj.

Jer mi se skup jedan sve ini vicliti, pro tebi gdi je van izial- boj biti,

od iskrnjieh tvojieh, koji su zgubil' svies 125 oruje od kojieh neharstvo velje jes.

Tezieme dobra sva, kojiem ili nadili neizmjerna milos tva, jesu ti platili.

Kroz toj ih najbre, kako stril iz luka, od sebe odvre kreposna tva ruka, 130

da zna svak pod nebi tko ime tve slavi, jer niesu vik tebi prijatelji bil' pravi,

za sve jer inie tva posvetilita

119 120 taku injalru b.

64 NIKOLA DIMITROVIC..

i rieci tve tie po mnoga godita. Za- usti svi tebe na svak as slavljahn, 135

a srcem od tebe daleko stojahu. Sliei nam jo tvoje govoren'je ovoj,

koga jr puno je srce me i dub moj: Oni ki u meni tatine iskae,

velike pro meni rekli jesu lae, 140 meu sobom mrmljei, jak more pri kraju,

i pele letei, kada med zbiraju. Tere su nepristav kual' sve naine,

da na me ki sam prav obrnu krivine. Tiem misli zle dosti oni su mislili, 145

kako bi kreposti moje okrivili. Toli budi bjehu, pro meni jer stoje

psovkami zovjehu molitve sve moje, ter zlei i zlobe, kroz ke me karahu,

iz hude utrobe na mene valjahu. 150 Ali ja kako gluh radi umiljen'ja

tej psovke njih ne uh ni manje mrmnjen'ja,. neg eljah moje rad velike ljubavi

da bi se svrnul' kad sliediti put pravi; i kako da ni em bih, nitor ne govorah, 155

ni usta ja mojih nigir ne otvorah, gdje svjedoke krive, koji govorahu

satvari laive, pro meni vodjahu tere njih oholas zlobami svakojim

dobivah na svak as priklonstvom tad mojim, 160 Jote se dopustih, jak ovjek da sam ja,

komu nije u ustih nigdar pokaran'ja. 0 slavni boe moj, o kralju od nebes,

velik ti razum tvoj i ljubav tvoja jes; tere po veljemu hotje ustrpljen'ju 165

nauk dat tvojemu dragomu stvorenju, da moe ovi svit, koji je tuan vas

i velmi jadovit, pridobit za mal as. Kroz toj se umiljen opeta svrem ja

ufan'jem nailjen na moja moljen'ja, 170

165 nstrpjenju 5.

SEDAM PSALAM POKOENIEH KRALJA DAVIDA. 65

ka hoti usliit, molim te ljuveno, i moj pla utiit, ki ljevam skroveno,

neka se mom trudu, u kom duh moj stoji, radovat ne budu neprijatelji moji.

Nego li uini, da se svi aluju, 175 video me pod sini tvojom gdi stanuju;

jer se zled velika u srcu njih lee ter mene grenika svakoji as pree.

Za- dobro mogu rit, ne ganem moj stupaj van puta za izit, ponu mi davat vaj, 180

kako no onomu, ki ni htil na sviti po putu pravomu nikaar hoditi.

Nu sam ja pripravan ter mi je vele toj cviliti po vas dan za zlobu i grieh moj,

i podniet svakoja veselo i milo 185 pedepsan'ja tvoja kroz hudo me dilo.

Tiem gorka ma boles, gdi svrnem moj obraz, prida mnom vazda jes i bit e po viek vas.

Kad gojer budem ja s kajan'jem tebi riet velja bezakonja, ka skrivili na saj sviet, 190

ufam se u tvoje veliko smiljen'je, da mi e svakoje oprostit zgrieen'je ;

jer u svako doba ovjeku uckmT ni kajat se od zloba, doiem je u sjeni.

Eto krepko moji neprijatelji ivu 195 i svaki njih stoji vrh mene u gnjivu,

i koji zledi dil nepravo mene su velmi nenavidil', uzmnoiT se jesu;

i ki zla po sve ni za dobra davahu, mono se jur meni u svem protivljahu, 200

za urzok jer pravi i dobri put sliedjah cje tvoje ljubavi, a zli nenavidjah.

Nu ake, boe moj, nemoj ine grjena o ni svrtat stupaj tvoj od mene dan i no;

nastoj mi na pomo i na me ivljenje 205 molim te za svu mo, boe, me spasenje.

Slava ocu vjenomu i vinjem sinu svom i duhu svetomu, ki su svi u jednom,

Stari pisci hrvatski. V". 5

GQ NIKOLA DIMITROVI.

ko bog je hvaljen sad i ko bi odkle je svit 210 i ko e svedj od sad u vieke vieka bit.

Psalam 4.

Smiluj se, boe moj, na mene grenika po milosti tvojoj, ka je privelika,

i po veljem mnotvu od smiljenja tvojih koja su srdjbu tvu nadili i moj grih;

i zlobu mu smrsi, smjerno te molim ja, 5 i moje izvrzi griehove iz broja.

Moje su velike zledi i zgrieen'ja, nu su bez prilike vea tva smiljen'ja

tere si mnozieme, milosti tvoje dil u potrebno vrieme sagriehu oprostil. 10

Kroz toj me tvoja mo od mojieh nepravad, ke tvorih dan i no, oprati hoti' sad;

i mene svreno od grieha oisti i moje kameno omehaj srce ti.

Jer velju moju led, ku tjerah i sliedih, 15 otvoriv moj pogled jur poznah i vidih;

i grieh moj po vas dan i s veer do core meni jes protivan, vema se ne more,

koji sam po momu hotjen'ju satvoril tebi jedinomu, ter kroz toj patim evil. 20

Da nu zlo sve moje, ke stvorili prid tobom, opravdat e tvoje govoren'je robom,

0 kom su tolici naredbe svoje dil proroki jezici zamjerilo govoru'.

Kroz toj e sinak tvoj na ovi sviet priti, 25 da bude nepokoj i alos patiti,

sve radi ljubavi naroda ljudskoga, neka grieh izbavi ovjeka prvoga.

1 oni hip i as, kad sudjen bude bit, tvrdos e tvoja vlas zloincem priobit 30

ter e riet cje toga: istini ovo jes sin boga ivoga, vladaoca od nebes.

Eto jur zaet ja u bezakonju bih i mati jaoh moja zae me u griesih,

SEDAM PSALAM POKORNIEH KRALJA DAVIDA.

ter se je na saj svit zled sa mnom rodila, 35 ka se je, pravo je rit, velmi uzmnoila,

od ke me viek ini, uzmnoni moj boe, razmi ti jedini, sloboit ne moe.

Vazda si veliku istinu ljubil ti i meni grjeniku milo pokazati 40

neznana htje tvoja od velje mudrosti i otajna koja mnoga su za dosti;

jer meni dopusti i stavi milos tva u griene me usti duh ocl proroanstva.

Tiem neka spraeno srce me ne vene, 45 isopom ljuveno okropi ti mene,

i njegov sok isti okusit daj meni da sasma oisti srce se u meni,

tere me operi da sam bjelji sniega i zlobu otjeri iz duha mojega; 50

i sa mnom dresel'je razdieli i gork vaj a svako vesel'je i rados meni daj,

neka se me kosti, ke se su umiliT, raduju za dosti uteki pod tvoj kril.

Odvrati lice tve od moga zgrieen'ja 55 i smrsi zlobe sve, koje ti stvorih ja;

i isto u meni srdace satvori, neka te po sve dni i po vas viek dvori.

Ponovi, boe moj, rad tvoje ljubavi i ukriep u mojoj utrobi duh pravi, 60

i od lica tvoga ne odtiri mene i duha svetoga ne odnim od mene.

I meni spaeno veselje povrati a alos svreno od mene odvrati.

Utvrdi u meni za milos dobri duh 65 i javi i u sni n