NASA BOSNA 19 Bosna/Nasa Bosna 19.pdf · 2015-12-23 · GOUDA 10 OKTOBAR 2009 Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji 1 NASA BOSNA List gradjana Bosne i Hercegovine

GOUDA 10 OKTOBAR 2009

Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji

1

NASA BOSNA

List gradjana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj Broj 19 NAMA VALJA ICI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KISI, PREKO VODE DO SLOBODE!

Almir Dervisevic

SAOPSTENJE PLATFORME BiH

PISMO PLATFORME BiH VISOKOM PREDSTAVNIKU I INSTITUCIJAMA BiH

Den Haag, 30. septembar 2009. Visoki i specijalni predstavnik UN i EU Predsjednistvo BiH Vijece ministara BiH Ministarstvo Vanjskih poslova BiH Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH Ministarstvo Civilnih poslova BiH Ministarstvo FinansijaBiH Ombudsman BiH Ombudsman RS PREDMET: Protest bosanskohercegovackih gradjana u Nizozemskoj povodom obavjestenja o donosenju Zakona o porezu na nepokretnosti i nacinu prijava nekretnina u dijelu Bosne i Hercegovine (RS) i zahtjev za ukidanje ovog akta Postovani, Obavijest o donesenom Zakona o porezu na nepokretnosti/nekretnine i o obavezi podnosenja prijave nekretnina do 30. septembra 2009. u manjem entitetu BiH, je do nas stigla 28. septembra 2009. preko ambasade BiH u Nizozemskoj. Iz ovog se moze vidjeti da su gradjani tek dva dana prije isteka roka za prijavu dobili na znanje navedeno obavjestenje. Misljenja smo da ovaj zakon i predvidjeni nacin sporovodjenja istog krse temeljna ljudska prava i prava gradjana Bosne i Hercegovine i ugrozavaju tamosnji opstanak istih te obstruira i onemogucava povratak izbjeglih i prognanih lica, cime se najozbiljnije dovodi u pitanje i onako losa realizacija Dejtonskog sporazuma a posebno Aneksa VII.



2

Pitanje vlasnickih prava U svakom pravnom sistemu svih administrativnih zajednica postoje evidencije vlasnickih prava nad nekretninama. Vlasnicka prava se mogu zadobiti nasljedjem, kupoprodajom, poklonom i slicno. Svaki vlasnik nekretnine upisuje iste kod nadleznih organa svoje administrativne jedinice. Jedini nacin dokazivanja vlasnistva su vlasnicki listovi koje izdaju nadlezni organi administrativnih jedinica, u ovom slucaju opstina. Iz ovog slijedi da su gradjani vlasnici ukoliko posjeduju vlasnicki list i upisani su u zemljisnu knjigu/ katastar. Po ovome se moze zakljuciti da bi sve administrativne jedinice morale posjedovati dovoljno podataka o vlasnickim pravima na teritoriju svoje jedinice. Ukoliko se od vlasnika trazi dostavljanje podataka o njihovom vlasnistvu radi oporezivanja nekretnina, u tom slucaju se radi o velikom paradoksu koji je nezamisliv u normalnom pravnom sistemu. Iz ovog proizilaze tri zakljucka: - zemljisne knjige nisu uredjene te vlasnicka prava nisu u opstinama poznata, - ukoliko jesu, sira administrativna jedinica ne zeli svoje sluzbenike opteretiti ovim administrativnim poslovima, sto ide na na stetu gradjana kao i skrnavljenju i onako lose pravne sigurnosti gradjana BiH sa imovinom u navedenoj upravnoj jedinici, - s obzirom na predvidjene kazne kao i na cinjenicu da se veliki dio vlasnika nalazi izvan podrucja navedene sire administrativne jedinice kao i izvan BiH ocekuje se veliki priliv novcanih sredstava putem predvidjenih kazni. Iz ovog se moze zakljuciti da vlasnici nekretnina moraju pod prijetnjom sankcija dostavljati admistrativnoj jedinici (opstini) podatke koje ta jedinica vec posjeduje. Ovdje nastaje jedno veliko pravno pitanje na koje treba dati sto prije odgovor: Ukoliko gradjani ne podnesu trazenu prijavu koja ce vlasnicka prava vrijediti, pravo vlasnistva iz zemljisnih knjiga/kadastra – koja su u vom slucaju zanemarena ili pravo koje nastaje iz navedenih prijava? Poreske osnovice Prema ovom zakonu poreska osnovica za oporezivanje je trzisna vrijednost koja se krece u sirokom rasponu od 0,05 do 0,5 % od ukupne vrijednosti imovine, a utvrdjivace je opstine. Naime, trzisna vrijednost je varijabilna osnova koja ne smije biti osnovica za naplatu poreza nad vlasnistvom nekretnina. U svim modernim pravnim sistemima se uzima stvarna vrijednost u trenutku taksacije nekretnine i ona je uvijek za otprilike 30 % ispod trzisne cijene u datom trenutku. Taksacija nekretnina se utvrdjuje jednom u pet godina i na osnovu nje se odredjuje stopa poreza. Svaka taksacija nekretnina se mora izvrsiti na strucan i nepristrasan nacin na osnovu unaprijed utvdjenih principa. Na svaku taksaciju vlasnik nekretnine mora imati pravo zalbe. Ovaj nacin oporezivanja nekretnina, koji je navedenim zakom propisan, moze se samo primjenjivati na pokretnoj imovini. Na osnovu ciljeva i nacina donosenja ovog zakona moze se zakljuciti da ce primjena ovog zakona donijeti ogromnu nesigurnost u vlasnickim pravima u navedenoj siroj administrativnoj jedinici BiH. U ovom slucaju trazimo postavljanje pitanja ustavnosti ovih pravila u navedenom zakonu. S obzirom na dosadasnja teska iskustva sa ostvarivanjem osnovnih gradjanskih prava u manjem entitetu osnovano se sumnja da ce se navedeni kriteriji primijenjivati po nacionalnom a i vjerskom osnovu, a ne po objektivnim i unaprijed udvrdjenim pravnim kriterijima. Zahtjev Iz ovog razloga Platforma BiH, krovna organizacija bh. gradjana u Nizozemskoj, upucuje ostar protest na donesenje ovog zakona, provodjenje istog kao i prekasno informisanje gradjana u dijaspori kojima se na takav nacin oduzima demokratsko pravo na blagovremeno reagovanje. Smatramo da se ovdje radi o smisljenoj taktici koja ce vremenom dovesti do nacionalizacije nekretnina gradjana koja nisu u



3

stanju utvrdjenu poresku osnovicu financijski podnijeti. Zahtjevamo da se ovaj zakon ukine i donese novi demokratski i pravican poreski zakon nad nekretninama. Ocekujuci vas brzi odgovor. S postovanjem! Admira Fazlic Predsjednica Platforme BiH

SJECANJE NA GENOCID U SREBRENICI 11. JULA U DEN HAGU

OBILJEZAVANJE 14. GODISNJICE PADA SREBRENICE I POCINJENOG GENOCIDA NAD BOSNJACIMA

11. JULA 2009. NA TRGU HET PLEIN U DEN HAGU u 15.00

www.srebrenica-herdenking.nl

“Ovo sjecanje premostava udaljenost izmedju Den Haga i Srebrenice”

Jan Marinus Wiersma, clan Evropskog Parlamena za Partiju rada (PvdA)

(tekst govora na Dan sjecanja na genocid u Srebrenici, subota 11. juli 2009, Het Plein Den Haag)

Danas se sjecamo dogadjaja koji su prije 14 godina sokirali svijet. Ubistva preko 8000 nevinih ljudi u vremenu kracem od jedne nedjelje. Protjerivanje njihovih supruga i djece iz mjesta za koja su mislili da



4

su njihova sigurna skrovista. To je bila najniza tacka jednog rata koji je bez cilja i izgleda vec tri godine bjesnio u srcu Evrope. Rat, vodjen od strane oportunistickih cinika, koji su 1995. izgubili svaku ljudskost pocinivsi djelo koje je bilo vise od zlocina. Djelo koje je osakatilo jednu naciju, opustosilo jednu zajednicu i nanijelo nevidjenu ljudsku patnju. Ovdje smo se okupili da prije svega odamo postovanje zrtvama. Da pokazemo postovanje prema porodicama, od kojih neki, cetrnaest godina kasnije, jos uvijek nista ne znaju o sudbini najdrazih. Drzati u zivotu sjecanje na ono sta se desilo u Srebrenici – Srebreici dati jedno trajno mjesto u nasoj kolektivnoj svijeti – je gest solidarnosti sa onim koji su neposredno pogodjeni. Oni nose tesko opterecenje istorije. Mi smo ovdje jer zelimo da taj teret zajedno s njima nosimo. Da budemo jasni mi to ne zelimo zaboraviti i usudjujemo se istoriji u oci gledati. Evropski Parlament je usvojio u januaru jedan prijedlog kojim se 11. juli priznaje kao dan sjecanja na ubistvo vise od 8000 ljudi nakon pada enklave Srebrenica 1995, prije 14 godina. Ovaj prijedlog je znak postovanja za zrtve i saosjecanja sa njihovim porodicama. Takodje je priznanje znacaja trajnog sjecanja na Srebrenicu kao sustinskog elementa pomirenja, kao osnovnog uslova za suzivot u drustvu obiljezenim ratom na kraju dvadesetog vijeka.

Jan Marinus Wiersma, clan Evropskog Parlamenta U Evropskom Parlamentu smo takodjer zeljeli naglasiti da znacenje Srebrenice prelazi granice enklave, Bosne i Hercegovine i granice bivse Jugoslavije. Ovo nije bio incident, niti tragicni udes. To je bio svjesno ciljani zlocin varvarstva koji prevazilazi mogucnosti nasih predstava o jednom ratu koji nam je na okrutan nacin pokazao koliko je bilo nepotpuno stanje mira na u Evropskom kontinentu. Ovo ne smijemo nikad zaboraviti.



5

Masakar u Srebrenici je ožiljak na istoriji Evrope. Sa tim ožiljkom ćemo morati živjeti – ne samo na Balkanu i u Nizozemskoj, koja kroz misiju Dutchbat-a ostaje zauvijek vezana za Bosnu. Ne samo u svim tim zemljama gdje je bosanskohercegovačka dijaspora završila i koju taj ožiljak i dan danas boli. Cijela Evropa će morati živjeti sa ovim najgorim zlocin poslije Drugog svijetskog rata. U cijeloj Evropi bi trebali ovaj dan posvetiti obilježavanju stradanja u Srebrenici. Iz tog razloga Evropski Parlament poziva sve zemlje Evropske Unije da podrze ovaj primjer te da 11. juli označi Danom sjećanja na žrtve Srebrenice i sve poginule tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Mi se nadamo da će se ovaj naš poziv i dalje cuti jer tragedija Srebrenice i u prenosenom smislu ne poznaje granice. Ovaj gradić je postao tmuran simbol nesposobnosti međunarodne zajednice da tog momenta, kad se radilo o životu ili smrti, pruži građanima zastitu. Postao je simbol lekcije koju su ratovi u Jugoslaviji dali Ujedinjenim nacijama. Simbol neizdržljivosti tad još ‘mlade’ Evropske Unije, koja je kroz ratove na Balkanu počela biti svjesna nesavrsenosti u saradnji, koordinaciji i nastupu. Nasilno raspadanje Jugoslavije nam je pokazalo da je sloboda zajednički zadatak, a ne nešto sto se tek tako podrazumijeva. Ova prošlost nije istorija. Ova istorija je aktuelnost današnjice. I to je razlog da obiljžavamo Srebrenicu. Mi se još uvijek konfrontiramo sa istim pitanjima i dilemama. I danas se borimo sa gotovo nesnosnom napetosću među s’ jedne strane, moralnim i političkim dužnostima kad dođe do toga da se garantuje egzistencijalna bezbjednost građanima širom svijeta i s’ druge strane, nemogucnosću i ponekad protivurječanim efektima neogranicene intervencije. Licem u lice sa tom napetosću i sa našim ograničenostima preostaje nam samo skromna, tiha ali uvjerena spremnost da reflektiramo na ova pitanja i lekcije kojima nas poučava istorija.

Danas ponavljamo ono što je najvažnije: ovo ne smijemo nikad zaboraviti. Po mišljenju holandske vlade “jedini autentični komemorativni skup” je skup 11. jula u Potočarima. Ali odavde mi šaljemo poruku našim narodnim predstavnicima i holandskoj vladi: i ovo je autentični skup za žrtve Srebrenice. Naše prisustvo ovdje je dio te cjeline koja dodjeljuje svoju snagu i pravo na riječ. Da bi naše prisustvo ovdje na trgu ‘Het Plein’ moglo zasjeniti neki drugi skup, je nashvaćenost duha komemoracije. Mi ovdje premostavamo razdaljinu između Haga i Srebrenice – fizički, mentalno i vremenski. Mi smo ovdje upravo da bi potvrdili blizinu i našu povezanost sa svima koji su danas u Potočarima i hiljadama diljem Evrope koji posvećuju jedan momenat sječanju na događaje u Srebrenici - preživjelima, simpatizerima i građanima Evrope. Bio bi to dobrodošao gest da vlada odluči da će ovdje ubuduće svake godine biti zvanično predstavljena – ne zbog osjećaja krivnje, ne zbog odstete, čak ne i zbog pravde koja gubitak ljudskog života nikad ne može nadoknaditii - već iz poštovanja prema preživjelim žrtvama, od kojih su mnogi postali nasi sugrađani. Zbog znacaja Srebrenice za Evropu i međunarodnu zajednicu, ispred koje je Nizozemska odavno aktivni učesnik. Tako cemo ispred holandskog naroda pokazati da želimo da podijelimo tugu, da zajedno nosimo patnju i snosimo teret. I da nikad nećemo zaboraviti - En dat we nooit zullen vergeten. PJESMA NESTALOG RADIO-AMATERA IZ SREBRENICE NIHADA NINE CATICA

“SLIJEPI GRAD” Srebrenica je za vrijeme rata bila jedan izolirani grad. Radio-amateri su imali znacajnu ulogu. Primali su poruke iz ostalih dijelova Bosne i Hercegovine i informisali svijet o tome sta se dogadja u Srebrenici.



6

Jedan od njih bio je i Nino Catic. On se zvanicno jos uvijek vodi kao nestali. Njegovi posmrtni ostaci jos nisu pronadjeni. Catic je takodjer bio i pjesnik. Njegovu pjesmu “Slijepi grad” recitovala je novinarka i istaknuta drustvena radnica gospodja Naida Ribic 11. jula 2009. za vrijeme manifestacije Dana sjecanja na genocid u Srebrenici na trgu Het Plein u centru Den Haag-a.

Naida Ribic

PRESUDOM FLORENCE HARTMANN TRIBUNAL UNISTAVA PRAVO ZRTVE DA SAZNA

ISTINU

Dana 14. septembra 2009. Specijalno imenovano Sudsko vijece Medjunarodnog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju koji vodi proces protiv Florence Hartmann je donijelo odluku : Florence Hartmann je osudjena da plati minimalnu kaznu od 7000 € zbog krivicnog djela nepostivanja suda. Ova presuda je neprihvatljiva. Ona pedstavlja veliku nepravdu prema Florence Hartmann jer je sudenje pokazalo da tuzba koja je protiv nje podignuta, nije osnovana i da prouzrokuje posljedice koje i nisu direktno vezane za ovaj proces :

SLIJEPI GRAD Mracne su noci A dani hvataju pomrcine, Vrijeme je ovdje zgaslo I mrije slijepi grad. Tebe mnogi ne vidjese Ali su culi za Staljingrad Tebe zle noge ne dotakose Al’ sikcu na novi Carigrad. Ovdje se suti ili pjeva, A suze zaledjene – januarske, Jos zvijezde nebom kruze I grle svoje unistene ljepote. Slijep je ovaj grad Vraca ono prezivljeno, Slijep sam i ja zbog nje Sumnjam u ono dozivljeno. 17-07-1993 Napisao: Nihad Nino Catic



7

- Negiranje decenijama utvrdjenih osnovnih ljudskih prava Europskog suda za ljudska prava, - Ponovno uvodjenje restrikcije prava na slobodu govora, - Opasnost za slobodu stampe koja bi se po tome trebala sama cenzurisati, - Uvodjenje jedne tajne pravde koja bi prosirila pouzdanost dokaza i izvora prema sudskoj motivaciji ove klasifikacije - Umanjivanje ako ne unistavanje prava zrtava da saznaju istinu, - Nepostovanje principa iz rezoluciji 827 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih Nacija na osnovu koje je je osnovan ICTY (Medjunarodni krivicni sud za bivsu Jugoslaviju -Tribunal), - Totalno nepovjerenje prema Internacionalnoj pravdi.

Florence Hartmann Haški sud je pokrenuo postupak protiv francuske novinarke i bivše glasnogovornice tužiteljstva Florence Hartmann prosle godine. Ona je optužena za nepoštivanje suda zbog objavljivanja povjerljivih informacija u novinama i u svojoj knjizi "Mir i kazna", gdje je navela da su odlukama Žalbenog vijeća Tribunala 2006. godine važni dokumenti sa suđenja Slobodanu Miloševiću proglašeni povjerljivim i na taj način sklonjeni od očiju javnosti. Zbog takvih odluka ključni dokazi o umiješanosti političkog i vojnog vrha Beograda u genocid u Srebrenici nisu se mogli upotrijebiti na suđenju po tužbi za genocid, koju je Bosna i Hercegovina podnijela protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde. Objavljene povjerljive informacije su kasnije doprle do skoro svake internet-adrese u BiH. Kad bi se utvrdilo da su dokumenti autentični, bio bi to motiv za obnovu sudskog procesa protiv Srbije i Crne Gore. Gospodja Hartmann i njeni advokati ce predati zalbu TPIY-u. Odbor za podrsku Florens Hartmann zahvaljuje na podsrci i povjerenju. [email protected]



8

SARAJEVO DESIGN WEEK 2009 GREEN DESIGN

Prije dvije sedmice u Sarajevo je zavrsena manifestacija Sarajevo Design Week 2009 na temu Green Design koju je inicirao i organizovao NAUK (Naucni Akademski Umjetnocki Klub Bosanaca i Hercegovaca u Nizozemskoj) u saradnji sa Udruzenjem primjenjenih umjetnika BiH. Manifestacija “Sarajevo design weeka 2009 – Green Design” je trajala u periodu od 04-12 septembra i obuhvatila je niz predavanja, debata, 12 izlozbi i dokumentarnih filmova na temu zeleni/eko dizajn . Incijativa i uspjesna realizacija Sarajevo Design Week-a je jedan od rezultata dugogodisnje saradnje izmedu clanova NAUKA i naucnih i kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini, kao i ucesca NAUKA na Drugom kongresu BiH naucnika 2008. u Sarajevu.

Dr. Elma Durmisevic (desno), predsjednica NAUKA na SDW 2009

Sarajevo Design Week 2009 je obuhvatio sve nivoe kreativne industrije od produkt-dizajna do dizajna objekata i gradova, sa ciljem potenciranja znacaja i uloge dizajna u modernom drustvu i otvoranja debate na temu ekoloskog dizajna. Green Design je bila okvirna tema Sarajevo Design Week-a 2009 kao tema koja se tice svih nas. U vrijeme klimatskih promjena, povecanog zagadjenja, nestajanja prirodnih resursa i biodiverziteta, odrzivi razvoj je postao najveci izazov 21. vijeka. Jedan od puteva za odrzivu buducnost jeste u iznalazenju inteligentnijih rjesenja za koristenje materiala i izvora energije, sto je i glavno pitanje kojim se bavi Green Design. To je ujedno postao i glavni zadatak dizajna u 21. vijeku. U trazenju odgovora na ova pitanja Sarajevo Design Week se bavio svjetskim trendovima i dostignucima iz oblasti Green Design-a kao i dilamama koje se nalaze pred dizajnerima i industrijom u 21.vijeku.



9

Sa jedne od debata u toku SarajevoDesignWeek 2009

Program je obuvatio cetiri tematske veceri sa filmovima, debatama i predavanjima gostiju iz inostranstva i BiH strucnjaka na teme: zelena arhitektura, strateski razvoj gradova, zeleno inzinjerstvo i produkt dizajna. Pored niza predavanja posjetioci Sarajevo design week-a su mogli vidjeti 12 izlozbi, od izlozbe o solarnom automobilu, elektricnom autu do izlozbe na temu transformacije bolnica i prostornog uredenja Holandije do studentskih radova studenata iz Sarajeva, Nizozemske i Istanbula. Zahvaljujuci izvanrednoj medijskoj podrsci manifestacija je imala ogromnu posjecenost i inetersovanje ne samo strucnjaka nego i obicnih gradjana koji su svako vece prisustvovali brojnim predavanjima i debatama sa domacim i inozemnim predavacima. Od posebnog znacaja je cinjenica da je ova manifetacija probudila veliko interesovanje mlade publike koja je pomno pratila cijli program. Predsjednica NAUK-a Dr. Elma Durmisevic (strucnjak iz oblasti zelenog inzinjerstva u arhitekturi) je mobilizirala vrhunske strucnjake iz oblasti zelenog urbanizma, odrzive arhitekture, Nizozemske institucije kao sto su Ministarstvo VROM, Istrazivcki centar TNO, Nizozemskog Vladinog arhitektu Lisbeth van der Pol, savjetnika Ministara za Urbanizam i Saobracaj Jan Brouwer-a, Univerzitet u Twenteu, Platformu za inovaciju Twente/Pioneering, Nizozemsku ambasadu u Sarajevu, kao i Univerzitet u Sarajevu, Kanton Sarajevo, Ministartsvo za obrazovanje kantona te Ambasadu BiH u Nizozemskoj koji su dali ogroman doprinos u pripremi i realizaciji programa Sarajevo Design Week-a 2009. Ova manifestacija nebi bi bila moguca bez angazmana i drugih clanova NAUK-a, a posebno Dr. Senail Sivre, Ede Baraka, Dr. Sanje Durmisevic, Dr. Almerime Jamakovic, kao i svesrdne pomoci predsjednice Udruzenja primjenjenih umjetnika BiH Nine Knezevic, dekana arhitektonskog fakulteta Dr. Ahmeda Hadrovica, docenta Adnana Pasica, direktora udruzenja Collegium Artisticum Straje Kersmanovica, studenata Arhitektonskog fakulteta, a posebno Nedima Mutevelica i svesrdne podrske i finansijske pomoci Dr. Denisa Zvizdica (kanton Sarajevo). Sarajevo Design Week 2009 je privukao paznju svih medija od nacionalne, federalne, kantonalne TV i radio stanica do dnevne i sedmicne stampe i web blogova.



10

Ova manifestacija je organizovana sa ciljem da postane tradicija u Sarajevu. Prema rijecima predsjednice NAUK-a, Dr. Elme Durmisevic mnogi gradovi u svijetu imaju Design Week ali Sarajevo sa ovogodisnjom manifestacijom ima jedinstvenu sansu i potencijal da se pozicionira u regiji kao centar debate i razvoja iz oblasti zelenog dizajna. Ovom Manifestacijom je NAUK obogatio Sarajevo sa jos jednim inspirativnim programom za sve generacije a posebno mlade, sa druge strane NAUK je dao primjer kako BiH inteligencija koja zivi u inostranstvu moze obogatiti kulturnu scenu i akademsku debatu u Bosni i Hercegovina i pomoci kolegama u Bosni i Hercegovini da idu u korak sa svjetskim trendovima. Ing. Dz. Kuric

PREDSTAVLJANJE MLADIH USPJESNIH STRUCNJAKA

Intervju sa Dinom Zecic, psihologom

Dino Zecic, psiholog 1. Osnovni podaci : Dino Zecic, rodjen 22.07.1986. u Sarajevu otac Becir Zecic, dipl. masinski inzenjer, majka Amira Kazic-Zecic, dipl. Ekonomista, brat Dzenan Zecic, zubotehnicar.

Vec duze vrijeme postoji potreba redovnog predstavljanja mladih bosanskohercegovackih visoko obrazovanih strucnjaka razlicitih profila u Holandiji koji su postigli zavidne obrazovne rezultate i zvanja, zaposleni su u razlicitim multinacionalnim kompanijama, malim ili srednjim preduzecima, naucnoistrazivackim, obrazovnim, kulturnim i drzavnim institucijama, vlasnici su firmi i sl. Nasa Bosna je to i do sada povremeno cinila a u buduce ce ovo predstavljanje imati stalnu rubriku.



11

2. Obrazovanje (osnovno, srednje, visoko): Osnovnu skolu je poceo u Sarajevo za vrijeme rata. Po dolasku u Holandiju je jednu godinu zavrsio u Leidschendamu, za vrijeme boravka u Azilskom centru (AZC), a ostale razrede u gradu zivljenja Goudi. Srednju skolu Atheneum -prirodno matematicki smjer i zdravsto (1999 - 2005) zavrsio je u GsG Leo Vrooman u Goudi. Nakon srednje skole odlucio se za studije psihologije, koju je zavrsio u roku (2005 - 2009) na Erasmus Universitetu u Roterdamu. Specializirao je Psihologiju rada i organizacije. 3. Strucni radovi? Za vrijeme studija sam radio na dva rada. Prvi rad se odnosi na sprijecavanje negativnih utjecaja na objektivnost selekcijskih metoda prema alohtonima. Naime, dokazano je da alohtoni nepravedno postizu slabije rezultate od autohtonih primjenom postojicih selekcijskih metoda. U ovom radu sam se koncentrisao na analize metoda koje sprecavaju ovaj postojeci neobjektivni raspon izmedju ove dvije kategorije kanditata. Na drugom istrazivackom radu sam se orijentisao na implementaciju telekomunikacionih aparata, tzv. smartphones, u savremenom poslovanju. Sa ovim aparatima poslovni ljudi imaju konstantan pristup svom poslu preko e-mail-a. Zelio sam da istrazim efekat ovakvih aparata na mentalno zdravlje radnika. Pored toga sto smartphones olaksavaju radne uslove za predpostavit je da oni takodjer negativno uticu na mentalno zdravlje, s obzirom da upotreba ovih aparata brise granicu izmedju poslovnog i privatnog i stavlja pojedinca u neprekidnu napetost. Trenutno ovu temu pripremam za publikaciju u jednom ili vise svjetskih casopisa iz oblasti psihologije. 4. Radno iskustvo – zaposlenje? Za vrijeme studija, jednu godinu sam radio kao ‘telesales medewerker’ na sales odjelu kod distributera holandskih dnevnih novina, kao sto su NRC, Volkskrant, Trouw itd. Nakon toga sam radio kao testasistent u jednom institutu za psihologiju gdje sam testirao kandidate u cilju utvrdjivanja nivoa znanja holandskog jezika kao i njihovog nivoa inteligencije. U istom institutu sam posljednu godinu studija radio na testiranju i ocjeni sposobnosti kandidata za odredjene drzavne funkcije. Ovdje sam do sada stekao najznacajnija iskustva. Posto sam tek zavrsio studije u potrazi sam za odgovarajucim poslom. I ako je doba recesije ocekujem brzo zaposlenje. Na trzistu sa velikom ponudom radnika, a malom potraznjom, potreba za psiholozima za selekciju je povecana. U isto vrijeme zelim de se i dalje bavim sa naucno istrazivackim radom u oblasti psihologije. 5. Kojim sportskim i relaksirajucim aktivnostima se bavite? Dolaskom u Goudu upisao sam se u Kosarkaski klub ‘Springers’ u kojem sada igram za prvi tim. Bavljenje kosarkom mi je bila i ostala jedna izvanredna kombinacija sportskog zivota sa svakodnevnim obavezama u obrazovanju i radu. Zahvaljujuci clanstvu i gostoprimstvu Kluba “Springers” i bosanskih porodica iz Goude organizovana je jedna veoma uspjesna visednevna posjeta Goudi Kosarkaskog kluba u kolicima K.K.K. Sarajevo, sto mi je ostalo u nezaboravnom sjecanju. Za relaksaciju redovno trcim, bavim se fitnisom i idem cesto u kino. 6. Rad u bh. organizacijama? Clan sam organizacije Mladih BiH, ali moram priznat da do sada nisam dao znacajan doprinos u mjeri koliko sam zelio. U buduce planiram da se aktivnije ukljucim u sportske i naucne aktivnosti koje mi nudi



12

ova organizacija. 7. Utjecaj izbjeglickog statusa na izbor obrazovanja i opredjelenja u zivotu? Dolaskom u AZC Leidschendam, kao djecak od osam godina imao sam priliku da se susretnem sa raznim kulturama i narodima. Za to vrijeme sam bio odusevljen kako jedan heterogeni sastav (naroda, kultura, generacija itd.) funkcionira veoma skladno. Kao primjer ovoga mogu navesti iskustvo u kojem sam zajedno sa grupom vrsnjaka razvio jedan zajednicki jezik, zvani AZC-jezik, s kojim smo se mogli solidno sporazumijevati. Ova cinjenica je na mene, vjerovatno nesvjesno, ostavila traga i kod izbora mog studija. 8. Planovi za buducnost i mjesto BiH u tome? U narednom periodu zelim da se kao psiholog sto vise razvijem u svojoj struci, takodjer zelim da se osamostalim, zasnujem svoju porodicu. U daljem periodu zelim da imam utjecaj na kreiranje dobrih naucnih, kulturnih, socialnih i sportskih relacija izmedju Holandije i BiH. Takodjer cu se truditi da u BiH na trzistu rada zavlada sistem korektne selekcije umjesto korupcije. Dz. Kuric

B.Gusic: Prof. dr. SEDAT ŠIRBEGOVIĆ

Prof. dr. SEDAT ŠIRBEGOVIĆ: nekadašnji profesor i dekan Eletrotehničkog fakulteta u Banjoj Luci te ratni potpredsjednik MHD "Merhamet" Banja Luka: "BRANKO DOKIĆ JE BIO MNOGO OPASNIJI NEGO BILO KOJI NAORUŽANI ČETNIK"! Nije mi baš iz prve moj sagovornik prihvatio ovaj razgovor. Nećkao se, obrazlažući da ne voli o svom životu govoriti za javnost. No, imao sam dovoljno džokera za njega. Između ostalog, podsjetio sam ga da nije samo riječ o njegovom životu već i o našim, te ako je bio sudionikom nekih događaja u Banjoj



13

Luci prije i za vrijeme agresije na BiH, a k tome još na nekim društvenim i javnim funkcijama, ima obavezu i odgovornost prema toj istoj javnosti, ali i prema historiji, da javno svjedoči. Pozvao sam se i na onu Bašeskijinu da "što nije zapisano...." Tek tada je moj prijatelj Sedat pristao na razgovor koji slijedi.

Dobrodošao , dragi prijatelju, sugrađanine i, ako mogu još da kažem - suborče!

DR. ŠIRBEGOVIĆ: Hvala na pozivu za ovaj razgovor. Mislim da će mi biti zadovoljstvo s Tobom popričati o ovoj, za nas, veoma važnoj temi.

Možda ona posljednja riječ u dobrodošlici djeluje pomalo i pretenciozno, ali taj pojam, pod kojeg neskromno svrstavam i sebe, jeste motiv za ovaj razgovor. Kada i kojim povodom je počela Tvoja borba protiv srpskog fašizma u Banjoj Luci?

DR. ŠIRBEGOVIĆ: Kada su početkom marta 1992. godine srpske Crvene beretke okupirale Banja Luku i blokirale svaki ulazak i izlazak iz Grada, izvršile su smjenu svih rukovodećih kadrova koji nisu bili Srbi. To je bio klasičan udar četničkih jedinica i prije nego su počeli sukobi u Bosni i Hercegovini.

Još i prije, ali definitivno tada sam shvatio kuda nas vodi politika Srpske demokratske stranke na čelu sa dr. Radovanom Karadžićem. Sa još nekolicinom Banjalučana odlučio sam da se svim demokratskim metodama suprotstavim nadolazećoj opasnosti od srpskog fašizma. Formirali smo Klub muslimanskih intelektualaca, pozivali smo takodje hrvatske i srpske intelektualce. Hrvati su se odazvali pozivu, a Srbi su glatko odbili bilo kakvu saradnju. Klub je objavio nekoliko proglasa pozivajući na razum i suživot u našoj, do tada, multiethničkoj, multinacionalnoj i multireligijskoj državi. Situacija se svakim danom pogoršavala. Klub nije mogao da nastavi aktivnosti. Odlučili smo da održimo zajednički sastanak Izvršnog odbora Kluba intelektualaca i Muslimanskog dobrotvornog društva “Merhamet”. Na tom sastanku ja sam bio kooptiran u Izvršni odbor Merhameta. Od tada datira moj humanitarni rad i borba za naš narod, borba da se što više Muslimana zadrži u Banjoj Luci.

Da li si i kada osjetio srpski hegemonizam i, da tako kažem, njihovo ponovno "puštanje brada" na Elektrotehničkom fakultetu?

DR. ŠIRBEGOVIĆ: U Banja Luku sam došao 1963. godine i već tada sam osjetio srpski hegemonizam. Morao si biti mnogo bolji od Srbina da bi mogao da se nosiš sa njim za neku poziciju na Fakultetu pa i u Gradu. Radio sam u vojnoj fabrici “Rudi Čajavec” kao spoljnji saradnik. Jednom prilikom sam bio zainteresiran da zaposlim jednog dobrog radnika. Direktor OURA, inače Musliman, mi je tom prilikom rekao da ne budem naivan. Da bismo zaposlili jednog Muslimana ili Hrvata u “Rudi Čajavec”, mora da napravimo pedeset novih radnih mjesta. Naša prava su bila 50:1. Na Elektrotehničkom fakultetu su se lako zapošljavali srpski kadrovi. Za njih su kriteriji bili veoma niski. Primjer može da bude Mitar Hajduković koga je na Fakultet doveo političar Mišo Popović (nekadašnji predsjednik SO-e Banja Luka, decenijama vedrio i oblacio u Gradu, inače rodom sa Manjače, op. B.G.). Mitar nije imao srednju školu. Nakon šestomjesečnog kursa postao je učitelj, da bi kasnije vanredno završio Prirodno-matematički fakultet i postao asistent na Fakultetu. Mogu slobodno reći da je Elektrotehnički fakultet bio velika podrška SDS-u njegovoj šovinističkoj politici.

Kao dekan jednog prestižnog banjalučkog i bh. fakulteta te redovni profesor, kretao si se u društvu kolega po zvanju u Gradu. Kakva su, recimo, Tvoja iskustva sa Rajkom Kuzmanovićem, aktuelnim predsjednikom RS?



14

DR. ŠIRBEGOVIĆ: Na ovo pitanje mi je baš teško odgovoriti. Do rata u Bosni smo se družili, putovali u različitim delegacijama u Čehoslovačku i Tursku. Sada mogu reći da je on moje veliko razočarenje. Ali, ne samo on.

Kako bi, u najkraćem, opisao ulogu MHD "Merhamet" Banja Luka u vrijeme dok si bio jedan od njegovih potpredsjednika, pa i generalno?

DR. ŠIRBEGOVIĆ: Merhamet je bio jedna svijetla tačka u Banjoj Luci u teškim danima rata. Srbi su svakodnevno otpuštali Muslimane i Hrvate sa posla. Ostavši bez posla ostajali su bez zdravstvene zaštite. Neovisno od toga da li su radili ili ne Muslimani i Hrvati su istjerivani iz svojih stanova, svojih kuća. Bez plata, bez zdravstvene zaštite, smješteni po šupama ili, ako su bili sretniji , kod rođaka ili prijatelja, postali su ovisni od humanitarne pomoći. Merhamet je to veoma dobro opsluživao. Organizovali smo konvoje koji su i po više puta mjesečno išli u Zagreb i od međunarodnih humanitarnih organizacija dovozili hranu, odjeću, obuću i lijekove. Imali smo pravu ambulantu sa patronažnom službom, sa više ljekara i drugog medicinskog osoblja, koji su svakog momenta bili na raspolaganju. MHD “Merhamet" je mnogim Banjalučanima omogućio da mnogo duže ostanu u svom gradu.

Kako su išle uporedo dvije funkcije na kojima si se nalazio: profesor Elektrotehnickog fakulteta u već okupiranoj Banja Luci i potpredsjednik Muslimanskog humanitarnog društva "Merhamet"?

DR. ŠIRBEGOVIĆ: Na Fakultetu je bilo dosta srpskih studenata - što djevojaka , što muškaraca koji nisu bili uzeti u borbene jedinice. Trebalo ih je obrazovati. Nije bilo vrijeme da me izbace sa Fakulteta, jer je bilo teško za mene naći zamjenu. Imao sam utisak da se nisu baš mnogo brinuli oko mene. Bili su sretniji ako bih se izgubio sa Fakulteta. Izvršni odbor Merhameta je bio smješten u zgradi Islamske zajednice, u neposrednoj blizini Fakulteta. Praktično sam tu provodio većinu radnog dana ili sam išao do međunarodnih humanitarnih organizacija tražeći njihovu pomoć u hrani, odjeći, obući ili lijekovima.

Da, ali postojao je u isto vrijeme u našem gradu i MDD "Merhamet", koji je bio miljenik SDA. Kako tumačiš da je MHD "Merhamet" bio žestoko kritiziran, pa čak i etiketiran od strane tadašnjih čelnika Stranke?

DR. ŠIRBEGOVIĆ: Razlog za ovo su bile bolesne ambicije tadašnjeg predsjednika SDA u Banjoj Luci Muharema Krzića. On je želio da se infiltrira u naš Merhamet i da preuzme kontrolu nad njegovim radom. Mi smo znali da bi Srbi istog momenta zabranili rad Merhametu ako bi bilo ko iz Izvršnog odbora SDA došao da radi kod nas. Odlučno smo rekli Krziću da se klone Merhameta, jer bi to moglo biti pogubno po naš narod u Banjoj Luci. Krzić je pokušao da, sa Amirom Novalijom (sada rahmetli, op. B.G.), Smajom Đuzelom i još nekolicinom, organizira rad još jednog Merhameta u Banjoj Luci. Pošto nisu bili registrirani u Banjoj Luci, nisu mogli normalno da rade. Istina je da su im Srbi dozvolili da sa jednim kamionom odu jednom do Zagreba. Na povratku su ih Srbi opljačkali. Čak su im oduzeli iznos od oko 20.000 DM koje su od rođaka iz Zagreba i drugih gradova ponijeli Banjalučanima. Kada su organizirali javnu kuhinju, naš Merhamet im je, pored UNHCR, davao hranu potrebnu za njen rad.

Kao jedan od čelnika MHD "Merhamet", te intelektualac sa znanjem engleskog jezika, bio si u mnogim delegacijama kada su predstavnici muslimanskih asocijacija Grada imali susrete sa stranim



15

delegacijama ili pojedincima. Koji bi iz tih brojnih susreta izdvojio i zašto?

DR.ŠIRBEGOVIĆ: Na inicijativu UNHCR (Visoki komesarijat UN za izbjeglice, op. B.G.) i IRC (Međunarodni crveni križ, op. B.G.) svake srijede smo u Skupštini opštine Banje Luke išli na zajedničke sastanke na kojima su uzimali učešće Merhamet, Preporod, Karitas, Adra, Kolo srpskih sestara, Crveni krst, UNHCR i IRC. Pokušavali smo da nadjemo neka rješenja za konfuznu situaciju u Banjoj Luci. Bilo je mnogo susreta sa predstavnicima međunarodnih organizacija. Izdvojio bih susret sa predstavnikom UN Syrusom Vanceom (danas pokojnim, op.B.G.) i predstavnikom Evropske unije, engleskim lordom Davidom Ovenom. Sastanak je održan u hotelu "Bosna". Ta dva međunarodna predstavnika su željela da se sretnu sa vjerskim liderima u Gradu. Na sastanku je bio biskup Franjo Komarica, episkop Jefrem Milutinović i naš muftija Ibrahim ef. Halilović (danas rahmetli, op. B.G.). Na molbu muftije Halilovića ja sam prisustvovao sastanku u funkciji sekretara Islamske zajednice. U zadnji čas našoj delegaciji se pridružio i drugi potpredsjednik Merhameta Dr. Esad Bećiragić. Prvo je goste pozdravio episkop Jefrem i vrlo konfuzno izvijestio o situaciji u okupiranoj Banjoj Luci. Drugi govornik je bio biskup Komarica koji je u detalje izvijestio međunarone predstavnike o zločinima koje Srbi čine po Banjoj Luci i Bosanskoj Krajini. Naš muftija je imao pripremljen tekst za posjetu UN-ovog posmatrača - poljskog predstavnika Tadeuša Mazovjetskog. Kada je on zavrišo sa čitanjem tog teksta uzeo sam riječ ja. Baš tog dana smo bili obaviješteni o pokoljima nad muslimanskim stanovništvom Bosanskog Petrovca i dislociranju preživjelih preko planine Vlašić u centralnu Bosnu. Syrus Vance je skočio sa pitanjem od kuda mi to znamo. Odgovorio sam mu da su nam tu informaciju dali njegovi službenici - ljudi iz UN koji upravo sjede u Karanovcu na mostu na Vrbasu i broje kamione koji prevoze Petrovčane prema Travniku. Otišao je do predstavništva UNHCR i nakon pola sata nas izvijestio da je ova informacija tačna. Esad Bećiragić je maskirao u novine informacije koje je naš predsjednik (MHD "Merhamet-a", op. B.G.) Nijaz Karaselimović sakupio o silovanjima koja su se odvijala u okolini Banje Luke. Pošto je nasuprot mene sjedio sekretar lorda Ovena, objasnio sam da želim da mu diskretno dam tu informaciju. Spustio sam novine tako da ih je on mogao pokupiti.

Negdje početkom 1994. godine došao je kod mene (tada predsjednika IZ BL) i rahmetli muftije Halilovića Branko Dokić, tadašnji Tvoj dekan i radni kolega. Nudio je organiziranje susreta našeg i travničkog muftije negdje u tampon zoni - između Turbeta i Donjeg Vakufa. Razlog: mogući dogovor njih dvojice za "humano preseljenje stanovništva". Naš muftija mu je odgovorio da za tako nešto nema mandat te da se, u najmanju ruku, treba posavjetovati sa Rijasetom u Sarajevu. Dokić je, ne trepnuvši, uzvratio: "Zašto, pa to je druga država"!!! Kako Ti ovo komentiraš i kakvo mišljenje imaš o tom čovjeku, odnosno aktuelnom ministru na državnom nivou?

DR. ŠIRBEGOVIĆ: Branko Dokić je bio predsjednik Komisije za preseljenje civilnog stanovništva RS. Često je odlazio u Travnik, Zavidoviće, Zenicu i dovodio srpsko stanovništvo, koje vjerovatno nije ni bilo ugroženo. Ostavljao ih je u naseljima kao što je Gornji Šeher, Vrbanja kod Banje Luke ili Islam kod Ljubije. Tim Srbima je bilo dozvoljeno da terorišu Muslimane i istjeruju ih iz njihovih domova. Bilo je to kao da je bomba pala medju naš narod. Nakon dolaska jednog kontigenta Srba nekolicina od njih je otišla do predsjednika Skupštine opštine Banja Luka Mr. Predraga Radića (pokojnog, op. B.G.) sa zahtjevom da im da stanove. On im je rekao da mu se ne obraćaju za pomoć, eno Gornjeg Šehera i neka sami rješavaju svoja stambena pitanja. Šta reći o čovjeku koji je kreirao ovakve situacije. Bio je mnogo opasniji nego bilo koji naoružani četnik.

U proljece 1994. si sa još trojicom svojih radnih kolega - Muslimana/Bošnjaka intervjuisan za RTVRS. Oni su rekli šta su rekli, pa su ostali na poslu i u Banjoj Luci, a Ti si rekao svoje pa si nedugo zatim



16

imao tretman u njihovoj SDB, odnosno morao si sa familijom napustiti Grad. Hoćeš li, za naše čitatelje, ponoviti šta si im odgovorio na pitanje "kakav je položaj Muslimana u Gradu" i jesi li tada bio svjestan posljedica zbog takve izjave?

DR. ŠIRBEGOVIĆ: Ovaj intervju je bio zamka koju su mi postavili Branko Dokić i Milorad Božić, kasniji dekan, koji će se useliti u moj stan. Prije intervjua rečeno mi je da će me pitati o mom radu na Fakultetu. Kada je došao red na mene da govorim, reporter je naglo promijenio temu. Rekao je da su dosta čuli o radu na Fakultetu. Pošto sam ja humanitarni radnik, htjeli su da čuju moje mišljenje o položaju Muslimana u Gradu. Kada sam čuo ovo pitanje kao da me je udarila munja. Bio sam svjestan da je vrag odnio šalu. Odlučio sam da im u brk kažem svoje mišljenje. Nisam ja rekao mnogo, niti 10% od onoga šta sam imao da kažem. Rekao sam da je Banja Luka za Muslimane i Hrvate isto što i koncentracioni logor. Oko Grada su kontrolne tačke kroz koje se ne može ići bez propusnice. Svakodnevno se dižu u zrak kuće i radnje Muslimana i Hrvata. Gradom kruži kombi sa naoružanim policajcima - batinašima, koji pokupe viđenijeg građanina i vozajući ga, satima nemilosrdno tuku. Nakon intervjua u hodniku Fakulteta me je sačekao dekan Branko Dokić i doslovce mi rekao da me, nakon ovakve moje izjave, više ne može štititi. Predložio mi je zamjenu stana što sam ja odbio.

O gospodinu Martinu Fischeru sam čitao brojne, oprečne komentare. Kako bi Ti opisao njegovu ulogu tijekom agresije na BiH?

DR. ŠIRBEGOVIĆ: Gospodin Fišer je sakupljao donacije od raznih vladinih i nevladinih organizacija širom Svijeta. Ja mogu reći da je on spasio mene, moju ženu i najmlađeg sina. Uz njegovu pomoć smo izašli iz okupirane Banje Luke. Ja i mnogo takvih kao ja su bili spašeni iz čeljusti četničkih fašista. Da li je to bilo u funkciji etničkog čišćenja, za mene ne igra nikakvu ulogu. On nas je sklonuo iz čeljusti krvnika. Ako ga ikada sretnem ja ću mu se od srca zahvaliti za ono što je u to doba činio za naš narod.

Danas, kao penzioner, živiš u Columbiji, u Marylandu. Kakve su Tvoje sadašnje veze sa Banja Lukom? Jesu li pokidane?

DR. ŠIRBEGOVIĆ: U Ameriku sam došao u septembru 1995. godine. Prvih devet mjeseci sam radio na Columbia University u New Yorku kao Visiting professor. Slušao sam predavanja i posjećivao razne gradove u Americi gdje sam držao informativna predavanja o zbivanjima u našoj zemlji. Američku penziju sam zaradio radeći na TESST College of Technology u Baltimoru. Ne radim od jula prošle godine. Uživam blagodati penzije baveći se baštovanstvom. Sa Banjom Lukom nemam komunikacije izuzev sa nekoliko prijatelja.

Bosna nam je dugo u političkoj, socijalnoj i ustavnoj agoniji, gotovo u pat poziciji. Ko je može izvuci iz gliba i ko, eventualno, treba da se umiješa?

R. ŠIRBEGOVIĆ: Nacionalizam i nacionalne stranke su nesreća za svaku zemlju pa tako i za našu Bosnu i Hercegovinu. Osim toga, ne može se očekivati da bivši ratni zločinci, a sada na vlasti, vode pravednu politiku. Nacionalne stranke već 15 godina se nisu makle sa početne pozicije. Trebalo bi ih zabraniti. Mislim da sami nećemo moći ništa napraviti. Evropa je naklonjena Srbima, a Amerika se bavi



17

sama sobom. Rješenje još nije na vidiku.

Želiš li Ti još nešto reci ili poručiti, a da Te nisam pitao?

DR. ŠIRBEGOVIĆ: Bosna mora ulagati u obrazovanje kadrova. Mladi obrazovani kadrovi treba što prije da smijene ove jalove i nesposobne političare. Ne treba zaboravljati četničke zločine, niti praštati, ali treba raditi na saradnji sa susjedima. Mi nemamo druge prostore za život, nemamo rezervne domovine kao Srbi i Hrvati. Znači, suživot je neophodan za opstanak.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ

Otvoreno pismo RAJKU VASIĆU SJEĆAŠ LI SE, RAJKO...?! Bedrudin GUŠIĆ

Komšija Rajko,

sjećaš li se komšiluka u ulici Hasana Kikića (nisam siguran da se i danas tako zove ta ulica) br. 23 u Banjoj Luci? Sjećaš li se pokojne teta (budući da me je po godinama mogla roditi, ja sam je stalno tako zvao) Zore Rajšić, jedne fine i plemenite žene? Ona te je zvala Rajkić, valjda zbog tvog niskog rasta i to nam je svima bilo simpatično. Ne, ne daj Bože, ne rugam se ničijem vanjskom izgledu jer sviju nas je stvorio Jedan Tvorac, ali htio sam samo da pobliže evociram uspomene na našu dobru teta Zoru. Ama, sjećaš li se mojih roditelja rahmetli, pogotovo moje majke? Ona je tvoju kćerku Sašku istinski voljela i mazila je kao svoje unuče. Kada je Saška bila mala, rado je navraćala "teta hodžinci". Moja rahmetli majka joj se radovala i spremala joj pite, halal bilo.

No, važnije od pita jeste što joj je otvarala svoje srce, onako kako to samo bezazlene muslimanke znaju da čine. Pazila se moja rahmetli majka i sa tvojom suprugom Anđelkom, s kojom sam ja godinama radio u istoj firmi i koju smo na poslu zvali - Đana. Ih, kakva su to vremena bila, jel'de! A, sjećaš li se vremena Ante Markovića kada si ti sa jednim svojim jaranom krenuo u neki privatni



18

biznis? Dolazio si kod mene u firmu gdje sam se mnogo pitao i nudio si svoje usluge. Kao što znaš, bili smo tvoje dobre mušterije. Ruku na srce, i ti si profesionalno i korektno uzvraćao uslugama. Sjećam se da si u moju kancelariju ulazio haman na prstima, mada ja nisam od onih koji tako nešto zahtijeva niti očekuje od drugih. Trebao si da znaš da sam uvijek bio skroman. No, to je valjda bilo jače od tebe jer si vjerovatno mislio da se tako ulazi onome od koga nešto tražiš. Onda dođoše "ona vremena" kada si ti obukao Karadžićevu uniformu i kada si se s puškom u ruci borio. Protiv koga i za koga i za šta, Rajko? Jesi li ti to nekoga branio ili si osvajao? Je li Bosnu neko bio napao pa si je ti branio, ha? Kada si već imao pušku u ruci, gdje si bio kada je moju rahmetli majku, tvoju komšinicu i Saškinu "teta hodžinicu" izbacivalo iz stana? Izbacivali su je tvoji saborci. Gdje si bio tada, Rajko Vasiću? I ne samo nju, već i sve druge iz komšiluka i iz Grada! Kada sam pokušao majku da smjestim u sestrin stan koji je bio u njenom vlasništvu (nije bio "društveni"), dočekali su me opet tvoji saborci na vratima spriječivši me grubo da uđem, rekavši: "Idite u Alijinu državu, ovo je bila i ostala zemlja Nemanjića"! Jesi li se ti za tu državu borio, Rajkane? Helemnejse, bilo pa prošlo. Ali, ostadoše ožiljci. To je bilo jučer, prekjučer, pogledajmo šta je danas. Danas si ti, Rajko, ostao u crnoj košulji koju nisi skidao od 1992. godine. Zašto, pobogu Rajko? Šta će ti ta košulja, crni Rajko? Kako izdržiš u njoj, pogotovo ljeti? Ne bih ja zapinjao ni za tvoju košulju ni ljetne temperature da se to mene i hiljada i hiljada drugih ne tiče. Ali, tiče me se Rajko, tiče, jer ti svojim djelovanjem spriječavaš mene i mnoge da se vratimo u svoj zavičaj. Nemoj mi samo reći da je Banja Luka slobodna i da se mogu vratiti. Možda i mogu, ali ako je jedini način da se vratim onakav kako je to učinio dr. Bakir Ajanović, ta bezlična ljudska kreatura, kada je odlučio napustiti Stranku za BiH da bi ostao u fotelji koju mu je ponudio Dodik, onda to nije dostojanstven povratak. Ja tako ne znam, ne mogu i - neću! Kada smo već kod vašeg ministra Ajanovića, vjerovatno se i njegov rahmetli otac Izet prevrće u kaburu zbog takvog sina. Ali, šta mu ja mogu. Ja nisam Bakir, hvala Bogu, i - tačka! Rajko, tvoj današnji politički angažman koji je naglašeno u funkciji jednog naroda, jednog vođe i jedne religije (ako si u međuvremenu i ti postao vjernik?), je u suprotnosti sa ljudskim i etičkim načelima. Dugoročno, to je gubitnička pozicija ma koliko ti držao danas do toga. Kada se jednom izgubi obraz, onda je gotovo. Ti si ga odavno izgubio. Izdao si svoje komšije i sve ljude koji su "krivi" samo zato što nisu mogli birati roditelje. Izdao si i čestite Srbe, prije svih pokojnu teta Zoru, koja je također voljela i mazila tvoju Sašku. Izdao si svoju novinarsku profesiju. Nisi jedino izdao Karadžića i Dodika, te samog sebe!

Ako sam ja i mnogi negdje pogriješili, pa smo danas to što smo i tu gdje smo, onda je to jedino u kontekstu i nedavno izrečene teze akademika Filipovića u intervjuu samnom da "nismo znali kakvu guju u njedrima držimo...". A da sam ja lično razmišljao pragmatično to jest da sam imao u vidu da na Ozrenu i njegovim padinama nikad nisi mogao ni za lijeka naći partizana, davno bih prepoznao i tvoj genetski kod. Ali, i u tom slučaju bi moja rahmetli majka voljela i mazila tvoju kćerku.

Pozdravi mi puno Đanu i Sašku. Nadam se da Saška još uvijek pamti "teta hodžinicu", po dobru. Bedrudin GUŠIĆ



19

RAD UDRUZENJA

KULTURNI LJETNI FESTIVAL U BERGEN OP ZOOM U mjestu u kojem je i bosansko udruzenje ‘Sevdah”aktivno- Bergen op Zoom, 18. jula 2009. godine je odrzana manifestacija pod nazivom Cultureel Zomerfestival Bergen op Zoom . Festival je u 11 sati je poceo izlozbom 40 godina imigranata/radnika u Bergen op Zoom-u, a izlozbu i istovremeno festival je otvorila gradska vijecnica g-dja A. Veraart. Odmah zatim je krenula stelling debata u crkvi Gertrudiskerk pod vodjstvom Mohammed Cheppih gdje je pored prominetnih licnosti iz svih sektora javnog zivota Bergen op Zoom-a u raspravu ukljuceno i veliki broj drugih ucesnika. Tema je bila “jacanje polarizacije drustva i kako joj se uspjesno suprostaviti”.

Rasim Rustemovic sa bh. folklorom u Bergen op Zoom Hiljade gostiju je prodefilovalo tokom cjelodnevnog programa na podijumu Grote Markt u centru grada. Pored aktivnih ucesnika marokanske, turske surinamske, avganistanske, holandske i drugih organizacija. Nasa Bosanska zajednica se dostojno predstavila. Tokom prijepodneva nas stand je bukvalno bio opsjednut posjetiocima koji nisu htjeli propustiti priliku da se naslade neodoljivim kulinarskim ponudama iz Bosne i Hercegovine. Da tako bude pobrinule su se nase neumorne clanice udruzenja. Turistickim folderima i eksponatima pokusali smo posjetiocima pribliziti i docarati ljepote i kulturu Bosne i Hercegovine. U vecernjem dijelu programa nasa bosanska zajednica pojacana nasim gostima, folklronim drustvom “Zlatni Ljiljan” iz Arnema pod vodjstvom g-dina Nijaza Alijagica kao i udruzenja “Libertas BiH”iz Brunsuma pod vodjstvom g-dje Aide Kasum. Spletom igara dat je veliki doprinos ljepoti razlicitosti kultura. Uz nas folklor igrali su i mnogobrojni gosti, tako da je stvorena jedinstvena atmosferi svecanosti ugodna za gledanje i slusanje.



20

Bosanska zajednica je ovom prilikom ostavila fantastican utisak prikazanim u jednoj lijepoj, opstoj prijateljskoj atmosferi na tradicionalnom ljetnjem festivalu kulture Bergen op Zoom. Za sve ovo treba odati priznanje domacinima, clanovima udruzenja “Sevdah” kao i nasim gostima. Predsjednik Bosanskog udruzenja “Sevdah” R. Rustemovic

UDRUZEJE SABA KRENULO SIGURNIM KORACIMA

Nakon sezone godisnjih odmora clanovi novoformiranog udruzenja gradjana BiH u Amsterdamu pod nazivom SABA (o cemu smo pisali u proslom broju) krenuli su u realizaciju napravljenih programa. Pocetkom septembra okupila se uprava u sirem sastavu gdje je predsjednik Senad Kustura govorio o vec realizovanim programima, a poseban naglasak dao je i pripremi programa rada sa finansijiskim pokazateljima za sljecu godinu. Clanovi uprave su sugerisali i neke aktivnosti koje bi bilo nepohodno realizovati. Sve treba da se jasno definise do oktobra kada ce ove programe uz finansijsku potporu da odobre nadlezne gradske sluzbe. SABA ce u narednom periodu posebnu paznju posvetiti edukaciji i konkretnoj pomoci starim i hendikepiranim osobama, kulturnim potrebama u saradnji sa animatorima kulture i umjetnicima, sportu i sahu, dok ce se u saradnji sa dugim udruzenjima organizovati jednodnevne ekskurzije u cilju upoznavanja holandske culture i istorijske bastine. Cilj je okupiti sto veci broj ljudi i aktivirati ih na planu sto boljeg funkcionisanja u postojecim uslovima zivota u Holandiji. Do sada je u SABU oficijelno uclanjeno preko osamdeset clanova, a tendencija je da ce taj broj rasti i iznad stotinu. I sam pogled na spisak clanova govori da SABA poprima multietnicki sastav. Treba se nadati da ce se takav trend i nastaviti. Ako se odobre sredstva za narednu budzetsku godinu iznajmice se i prostorije gdje bi se clanstvo svakodnevno okupljalo. Bila bi tu i mala cajna kuhinja, satelitska TV itd.

Zajednicka vecera u privremenim prostorijama SABA



21

Polovinom septembra organizovana je i zajednicka vecera u privremenim prostorijama gdje se clanovi okupljaju jednom nedjeljno od 17 do 22 sata. Clanovi uprave su iskoristili ovo prvo jesenje druzenje da prisutne poblize upoznaju o predstojecim akcijama. Vrijedne clanice udruzenja pripremile su niz ukusnih nacionalnih jela sto je na svoj nacin neodoljivo podsjecalo na Bosnu i Hercegovinu. Pjevalo se i sviralo uz saz, prepricavale se dogodovstine sa upravo zavrsenih godisnjih odmora. Veceri je prisustvovala i gospodja G.S. Ford koja vodi udruzenje za pomoc hendikepiranim osobama u zapadnom dijelu Amsterdama, a ona je sluzbenik u opstini Barsjes gdje je SABA i stacionirana. I ovom prilikom je gospodja Ford podrzala sve ono sto je u uradjeno za ovo kratko vrijeme i izrazila uvjerenje da ce se ubuduce aktivnosti jos vise razviti. Bilo joj je drago sto su ovoj veceri prisustvovali i Senad, Luka, Dervis, Ivo, Jure, Selveta, Seka, Dina, Mujo, Danica, Mio itd. Sve ljudi za koje je sigurna da mogu i hoce pruziti puni doprinos istinskom prozimanju kultura Holandije i Bosne i Hercegovine. Mujo Midzic

KULTURNA PREZENTACIJA BiH U DOETINCHEMU

U organizaciji Platforme Vredesberaad iz Doetinchema 27.septembra 2009. je odrzana manifestacija pod nazivom "Multikulturni susret” na kojem je ucesce uzeo stichting "Zlatni ljiljan" iz Arnhema. Aktivisti ovog bh. udruzenja su za tu priliku uredili stand sa zastavom BiH, suvenirima, narodnom nosnjom i velikim brojem raznih turistickih foldera o BiH, dobijenih od ambasade BiH u Den Hagu. Folklorno drustvo izvelo je dvije koreografije i odusevilo veliki broj gostiju koji su ih nagradili dugim aplauzom i cvijecem, a organizator manifestacije je zamolio da nas folklor nastupi jos jednom prilikom zatvaranja ove manifestacije, sto je prihvaceno i sa velikim zadovoljstvom uradjeno.

Stand BiH je bio dobro posjecen od strane prisutnih Holandjana



22

Na ovoj manifestaciji predstavili su se jos: spanska, turska, afganistanska, armenijska, antilijanska, marokanska i jos neke zajednice koje su imale gastronomsku i kulturnu ponudu. Pored naseg, nastupilo je jos Armenijsko folklorno drustvo. Za turisticku ponudu i foldere na nasem standu pokazano je veliko interesovanje posjetilaca i na mnoga pitanja odgovarale su djevojke obucene u tradicionalnu narodnu nosnju. Podjeljeno je preko 1000 foldera. Mnogi posjetioci su se prvi put preko ovakvih foldera susreli sa informacijama o bogatoj turistickoj ponudi u BiH. Zato je ovaj stichting odlucio da na svim znacajnijim manifestacijama u saradnji sa ambasadom BiH predstavi nasu turisticku ponudu i dijeli foldere, jer je i ovo jedan od dobrih nacina promocije bh. turizma. Manifestacija je zavrsena sa tradicionalnim Bosanskim kolom kojem su se, na poziv folklora “Zlatni ljiljani”, pridruzili i mnogobrojni gosti i uzivali u zajednickoj igri. Ovo je bilo jos jedno lijepo druzenje i predstavljanje bh. kulturnih i turistickih mogucnosti u Holandiji. Ovaj stichting ce i dalje raditi na promociji svoje izvorne kulturne bastine i pribliziti je sto vecem broju autotonih i alohtonih u Kraljevini Holandiji.

Bosasnko kolo Folklornog drustva “Zlatni ljiljan” izvodjeno dva puta

Naime, prije tog nastupa u Doetinchemu imali smo jedan nastup u Arnhemu, 19.septembra u organizaciji Wijkplatform Malburgen povodom tradicionalnog obiljezavanja Dana kvarta Malburgen. To je dio grada gdje mi imamo svoje prostorije stichtinga i prvi put smo zamoljeni da uzmemo ucesce u njihovom vrlo zivom programu, sto smo sa zadovoljstvom prihvatili. Nakon naseg nastupa dobili smo uvjerenje da ce se ova saradnja nastaviti sto je ujedno potvrda naseg dobrog nastupa. Pored bogatog kulturno-umjetnicjkog programa u kojem je u vremenu od 11.oo do 19.oo sati ucesce uzelo preko 35 raznih nacionalnih zajednica, svakako i Holandjana, sa grupnim ili pojedinacnim-solo nastupima, organizirane su i druge razne aktivnosti od sporta, zabave za djecu, crtanja, penjanja uz konopac te raznovrsna ponuda jela i pica. Obzirom da se cijela manifestacija odigravala na lokaciji Winklecentra "Drieslag" sve prodavnice su imale isturene standove za prodaju svojih roba. Tokom dana je ovu manifestaciju posjetilo preko 7000 posjetilaca.



23

Sastav folklornog drustva je bio slijedeci: Zenada Alijagic-koreograf, Sadija Ademovic, Namka Avdagic, Minka Sacic, Sabina i Amar Duratovic, Ena Hajduk, Armin Cerkez, Ena Granic i Aldina Tanovic. Zbog bolesti i odsustva iz Holandije nekoliko clanova folklora nije ucestvovalo u programu. Ovo je bilo jos jedno lijepo druzenje, iskustvo i uspjesno predstavljanje svoje kulturne bastine i tradicije. Mi idemo dalje, pripremamo se za jos tri nastupa do nove godine, mozda ih bude i vise??? Nijaz Alijagic

KUPLJENA DZAMIJA U ROERMONDU

S ponosom Vas obavjestavamo da je dzemat NUR Roermond na celu sa Dzematskim odborom za kupovinu dzamije nakon 5 mjeseci akcije prikupljanja sredstava zvanicno kupio postojecu tursku dzamiju. Cijena objekta je € 220.000 a zvanicno useljenje i preuzimanje kljuceva je obavljeno 15 augusta ove godine. Na nama ostaje da prikupimo jos € 130.000 u naredne tri godine jer smo objekat dobili na djelimicnu odgodu placanja.

Dzamija NUR u Roermondu

Nadamo se punoj podrsci i pomoci ostalih dzemata u narednom periodu te se ujedno nadamo podstreku ostalim dzematima u Holandiji na zajednickim kupovinama dzamija. Dzamija je kupljena za 220.000 eura pri cemu je Turski Diyanet dao svoj doprinos od 35.000, zatim Turska Fatih dzamija Roermond 5.000 eura. Dzemat je u periodu od 5 mjeseci prikupio 50.000 eura. Preostalih 130.000 eura ICC NUR treba isplatiti u naredne tri godine. Pozivamo sve ljude da nam pomognu da akciju kupovine dovedemo do kraja. Uplate se mogu vrsiti kod svih clanova dzematskog odbora za kupovinu dzamije koji su zaduzeni namjenskim blokovima u



24

apoenima papirnih euro novcanica, specijalno uradjenih samo za prikupljanje sredstava za kupovinu dzamije. Prilozi se takodjer mogu uplacivati i putem namjenskog bankovnog racuna za kupovinu dzamije kod ABN-AMRO broj 61.17.69.107. Akcija nosi naziv JEDAN COVJEK-JEDAN KVADRAT, a cijena jednog kvadrata je 500 eura. Sve vrste priloga su dobrodosle. Dzematski odbor za kupovinu dzamije cini 15 osoba koji su izuzetnim doprinosom i radom uspjeli za kratko vrijeme ostvariti veliki rezultat. Inace, posjecenost dzamije je izuzetno dobra, redovno se odrzavaju svi namazi a u prostorijama cajne kuhinje su redovno organizuju i zajednicki iftari. Pozivamo sve one koji su u mogucnosti da nam se pridruze na bilo koji nacin i pomognu realizaciju ovog hajirli projekta. Mahsuz selam, ICC NUR Roermond Dzematski odbor za kupovinu dzamije Nedzad Iriskic

HUMANITARNI RAD

ADEMOVICI IZ DOETINCHEMA – FAMILIJA SRCA PLEMENITOG

Da jos ima malih, obicnih ljudi a velikog srca, pokazali su Mumin i Sadija Ademovic iz malog Holandskog mjesta Ganderena (kod Doetinchema). Ova skromna familija iskoristila je svoj godisnji odmor, kao i svake godine u domovini, ne samo da bi obisli mnogobrojnu rodbinu, prijatelje i komsije darujuci ih prigodnim poklonima, nego su obradovali i mnoge nase povratnike u selima Zvornicke opcine. Obilazeci svoju bliznju i daljnju familiju u Vlasenici i Zvorniku, uvijek se u razgovorima nametalo gotovo sablonski isto pitanje: "kakva je sada situacija kod povratnika u RS, kako zive?", interesovali su se Mumin i Sadija. Tako saznase da u selu Sijenokos dvoje djece, brata i sestru, Dzevada i Mirelu Ramic, roditelji ne mogu poslati u skolu jer im ne mogu osigurati autobusne karte i kupiti knjige. "Ovo dvoje malisana moraju prekinuti skolovanje", rekose im. Zalupa humano srce ovih ljudi, zamolise rodjake da ih odvezu kod ove familije. Uzese djecu i sa njima u Zvornik, kupise oboma knjige i godisnje autobusne karte. Roditelji i djeca su se od sveg srca zahvalili ovim dobrim ljudima.



25

Porodica velikoga srca: Sadija, Mumin, Almedina i Almir Ademovic

Sutradan gotovo ista prica. Dolaze u selo Kahrici kod rodbine i tu cuse slicnu pricu. Mala Selma, ucenica Osnovne skole mora gledati kako njeni vrsnjaci jedu skolski topli obrok jer njeni roditelji nisu u mogucnosti platiti isti. Odlaze u skolu i uplacuju topli obrok za Selmu. Njeni roditelji jedino su prokomentirali: "zar je ovo moguce, da neki nama nepoznati ljudi iz daleke Holandije uplate topli obrok za nasu Selmu, Bog ih nagradio''. Mumin i Sadija se nisu zaustavili samo na ovome, nego daju novcanu donaciju bolesnoj starici Redzic Timi iz sela Redzici, koja je nedavno dozivjela mozdani infarkt i lezi u krevetu. Ova starica nema svog potomstva i zivi sama u svojoj trosnoj kuci. Prije povratka u Holandiju ovi humanisti cine jos jedno veliko djelo.Obzirom da je za nekoliko dana dolazio Ramazanski Bajram odlucili su uveseliti djecu povratnika u selo Kamenica kod Zvornika. Uplatili su 48 bajramskih paketica za Bosnjacku djecu koji u vrlo teskim uvjetima pohadjaju Osnovnu skolu u Kamenici. Ove paketice je na Bajram, urucio njihov blizi rodjak koji ih je informisao da su djeca bila presretna i da su im ti paketici uvelicali Bajramske blagdane. Sigurno da ovakvih i slicnih gesti ima jos, ali ono sto treba posebno istaci je da su Mumin i Sadija nakon progona iz Vlasenice i BiH nasli utociste u Holandiji u kojoj nisu zasnivali radni odnos,nego su od svojih skromnih mjesecnih primanja odvojili dio novca kako bi usrecili i druge. Oboje su aktivisti BiH udruzenja "Zlatni ljiljan" iz Arnhema, gdje je Sadija clan folklornog drustva a Mumin clan upravnog odbora i nije im tesko svake nedjelje prevaliti preko 70 km da bi se druzili sa svojim zemljacima i ucestvovali u svim aktivnostima ovog udruzenja. Roditelji su dvoje vrlo uspjesne djece, sina Aldina koji uskoro zavrsava pravni fakultet u Utrechtu i kcerke Almedine koja je zavrsila ekonomski fakultet i radi u Ministarstvu finansija vlade Holandije koja je prije nekoliko godina kao srednjoskolka skupila novac i jednoj viseclanoj porodici u Bosni kupila kravu. Sta reci nego "kakvi roditelji, takva i djeca'". Svaka cast Ademovici. Nijaz Alijagic



26

K U L T U R A

ODLOMCI IZ KNJIGE NA ISTOCNOM BEDEMU BOSNE IV KEMALA DURAKOVICA

Pise:Kemal Durakovic ponedjeljak, 20. mart 1995. Oko pet sati ujutro, sa načelnikom informativne službe Adilom Alićem, fotografom Rifetom Musićem i referentom za moral u 24. diviziji, Šehagić Mensurom uputio sam se u zonu ratnih dejstava, na Skakovicu. Tenkovi su već krenuli iz pravca Žuja. U 05:10, iz pravca Tuzle, Čelića i Teočaka čule su se detonacije što je označilo početak opće ofanzive na neprijateljske utvrde na Majevici. Djelovanju pješadijskog naoružanja je predhodilo dejstvovanje nekoliko RPG-ova. Na tenkove koji su se kretali od Sapne prema Godušu dejstvovala je neprijateljska dalekometna artiljerija. Na nekoliko hiljada m2 nalaze se IKM 246. Viteške brigade sa komandantom E. Omerovićem, u komandi brigade 255. Slavne su Dževad Avdičević Babak i Halil Jahić, komandant 241. brigade. Angažovani su i načelnik veze 246. Brigade Galjić Mensur te 2 kurira Džafić Irfan i Memišević Mevludin, kao i dva policajca Muriz Muratović i Fahrudin Memić. Nedaleko je IKM artiljerije 246. Brigade nalazi se i posada BsT-a predvođena pomoćnikom komandata za moral u POČ-u Azimom Suljićem. Tu je ZIS, nedaleko od IKM-a je PAT dvocjevka 23 mm a sa kote 505 dejstvuje brdski top B-1. Taj top je započeo dejstva na Kik a ZIS i BST djelovali su po rejonu Savića. Iz pravca gdje djeluju tuzlanske jedinice dopiru zaglušujuće detonacije. Njive u Savićima su zahvaćene požarima - gori suha trava. U sedam sati na Sandiće – Skakovica došao je tenk T-55. Dejstvuje po Savićima, po kućama gdje su smješetene neprijateljske snage. Naše snage se nalaze u dolini između Kikova, Rakovca i Savića. Tenk T-55 ispalio je tri granate. Neprijatelj još nije počeo upotrebljaavati artiljeriju. Borci 242. brigade su se povukli jer nisu imali čovjeka za uvođenje snaga. Oni su išli u pravcu Kikova s lijeve strane, dok su sa desne strane bili borci 241. brigade ali ni oni nisu ništa promjenili naterenu. Najteže je našim borcima koji se ne mogu povući jer je čistina. Tek u 7:15 djeluje baterija MB po Skakovici. Na Kikovima je bilo ranjenih četnika - dolazio je sanitet. Pripadnici iz Tuzle su zaposjeli kotu Konjic i idu dalje. Ispod kote 505 pojavila se grupa boraca, pripadnici 242. brigade s namjerom da pomogne 246. brigadu u zauzimanju Kikova. Zbog čistine po njima je djelovao broving, a potom PRAG-a te baterije minobacača 82 i 60 mm. Dio boraca se uspio zakloniti u okolne zapaljene kuće a dio u obližnji šumarak. A. Alić je sve to snimio pa je pozvao nekog iz IKM-a da poklopi PRAG-u koja tuče sa Crvenog kamena. Dejstvo tenka i

Kemal Durakovic, ratni novinar i pisac, krunski je svjedok ratnih razaranja, ranjavanja i ubijanja Bosnjaka u Zvornickom zaledju - dijelu Podrinja i sire od pocetka do kraja rata.



27

topa ZIS pomogla je borcima 242. brigade i PRAG-a je već bila ušutkana. Tu su Živiničke ose da zapojsednu položaj ukoliko padnu četničke linije. Uz sanitet prisutna je dr. Hanifa Osmanović. ZIS je dejstvovao sa dvije granate a BST sa dvije kineske koje su podbacile ciljeve. Na djelu Majevice su intenzivirana dejstva naše artiljerije. U 10:30 sa fotografom Riletom i Fintom odlazimo do Tomića,gdje se nalazi kuhinja 252. brigade. Ručali smo hljeb, margarin i hladan čaj sa limunom. U jednoj od prostorija bila je grupa vojnika koja se odmarala, Crni vukovi. Oni su odgovorni za pokrivanje položaja. Većina je bila bolesna od gripe. U 11:00 sati počela je padati kiša koja se ubrzo prešla u snjeg i pokrila majevička brda. Na releju Stolice bilo je detonacija. Prava je mećava, jedinice se povlače prema Godušu. Dolaskom u Sapnu saznao sam da je bilo poginulih i ranjenih boraca na dijelu Kikova, Savića i Džemata: lakše su ranjeni Pirić Fehim, Ibrahimović Hajro, Arnautović Sabahudin, Husić Refik, Sakić Jasmin, Jakupović Samir i Zihad Ahmetović a teže tjelesne povrede su dobili: Imamović Salkan, Ćivić Hazim, Smajlović Jusuf i Bardak Senad. Imena poginulih boraca su još nepoznata. Tuzlaci su oslobodili Kolijevku a priča se o vikend naselju nadomak Banj brda. Dvanaest ranjenih boraca je otpušteno ili upućeno u Tuzlu. U stacionaru se nalazi Jusić Senahid iz Goduša, ranjen na Skakovici. U Tuzli je juče od posljedica granatiranja poginulo 19 ljudi a na desetine ranjeno. Na radiju javljaju da je poktrenuta ofanziva na Vlašićkom ratištu. U noćnim satima u okviru 24. divizije odražan je sastanak. Govorilo se o pregrupisavanju snaga ARBiH. U 4 sata ujutru jedinice su pomjerene prema Godušu. Došlo je pomjeranja snaga u zoni odgovornosti 24. i 25. divizije. U tom pravcu su krenule snage 243. i 248. brigade. Artiljerijska oruđa su promjenila vatrene položaje, promjenjena je lokacija IKM-a 246. brigade. Iza ponoći nebo nad Majevicom i slobodnim zvorničkim teritorijima se razvedrilo, padavine su prestale. utorak, 21. mart 1995. Prvi dan proljeća osvanuo je pod bijelim prekivačem. Zajedno sa Adilom Alićem, Rifetom Musićem otišao sam u zonu ratnih dejstava na Majevici. U Godušu je put zaleđen. Moglo se doći do Tomića. IKM 246. Viteške brigade je premješten i sada se nalazi na Skakovici. Tenk se pomjerio ulijevo 100 m ispod kote 505. PAT 23/2 je usmejern prema Kikovima. U jednoj od zemunica se nalazi Muriz Topalović koji je određen za uvođenje rezevrnih snaga. Od zemunice ide tranšeja koja vodi do topa B-1. Borci IDV-a i policije predvođeni Avdom Halilovićem, njih 15 u bijelim uniformama, krenuli su na Kikove u "nasilno izviđanje". Kao i druga grupa sačinjena od boraca IDV-a, policije i nekoliko boraca 255. brigade, predvođena Asimom Subašićem, odgovorna je za Tomiće. Počela su dejstva naše artiljerije iz topa tipa B-1, nakon toga tenkovska dejstva, nekoliko mina 82 i 60 mm. U 7:15 započela je kraća borba na Kikovima koju su započeli borci na izvidnici, podržani topom B-1. Baterije MB 82 mm, PAT 23/2, djeluju po Savićima i neprijateljskim zemunicama. Povratek boraca iz izvidnice porpratila je rafalna paljba iz neprijateljske PRAG-e, sa Crvenog Kamena. Iznad naših glava aktivirali su se rasprskavajući projektili. Sa borcima IDV-a i policijom vraćamo se u Tomiće. U Tomiće su došli komandant 246. brigade Edhem Omerović, načelnik štaba Bakir Mešić iz 255. Slavne brdske brigade radi obilaženja terena, posade i oruđa. Na Majevičkom ratištu je u popodnevnim satima bilo rijetkih detonacija. U rejonu releja Stolice odjekivale su detonacije kao i djelovanja pjepšadijskog naoružanja. Radio Tuzla javlja da je broj poginulih 21, 74 se nalazi na liječenju, od čega 5 teško ranjenih. Škole ne rade, zabranjeno je okupljanje na javnim mjestima. U 1. i 2. bataljonu su boravili referenti za politički rad Lutvo Grahić i Jusić Juso Bonzo, radi psihološke prireme za sutrašnja djelovanja na Majevici. U 246. brigadi se priča da je na Majevici zarobljeno oko 40 neprijateljskih vojnika. Tokom dana ispaljen je manji broj artiljerijskih projektila sa Vijenčaca na Šaračka Brda i sa Androvića na Goduš. Među borce



28

IDV-a, u večernjim satima došla je ekipa starješina predvođena načelnikom štaba 246. brigde Mustafom Hasanbegovićem. Na brdu u Savićima pojavio se tenk tipa ZIS koji je gađao naše položaje. Meta su "Crvene strijele", posada 248. brigade je odgovorila na napade, ali cilj je promašen na 1.500 m. U 19 sati u komandi 246. brigade se održao sastanak u vezi borbenih aktivnosti. Sa Majevičkog ratišta dopiru detonacijeneprijatelskog topništva. Odlučeno je da se ide dalje. Više jedinica je upućeno na tuzlanski kraj, koji od nas dijeli kota 916 metra nadmorske visine. Najveća kota na Majevici, na kojoj se nalazi predajnik tzv. TV RS. Nakon sastanka smo kratko pričali o izboru starješina za priznanja i nagrade povodom treće godišnjice ARBiH. srijeda, 22. mart 1995. Jutro je osvanulo detonacijama iz Majevice, a na našoj strani sporadična vatra. Za danas su planirana dejstva naših snaga na pravcu Kikovi, Tomanića Kosa u sadejstvu sa Crnim Vukovima na lijevoj strani, a na Suhu Česmu će ići 242. brigada. U 10 sati zajedno sa Rifetom, Adilom i Izudinom Ahmetbegovićem idemo do Skakovice. Saobraćaj na relaciji Sapna -Goduš normalno se odvija. U Tomićima se vrši postrojavanje vojnika za djelovanja u raznim pravcima. Prvu grupu predvodi komandant Halilović Avdo a drugu Asim Subašić. Danas učesnici akcije nose na epoletama crvene trake. Priča se da su to "sajgonci". Na Čičkulju je djelovao neprijateljski tenk. Tranšeja je puna blata i do 30 cm. Zemunice pune ljudstva 255. brigade. Vrijeme je jako promjenljivo, vjetar praćen snježnim padavinama. Tražeći sklonište, došli smo do zeminice gdje je bio Rašid Muhamedbegović. Sa njim su bila i dvojica starješina iz prištabskih jedinica 2. korpusa. Poručnik umjetničke čete Maid Porobić i iz radio Sajgona Selim Ahmedić. Oni su tu da bi muzikom pomogli našim borcima. Trebalo je pronijeti instrumente i tehniku sa IKM-a 246. brigade na uzvišenje iznad Skakovice. U 13:13 su počele detonacije na Majevici gdje se oglašavala i naša artiljerija tenk, ZiS, B-1, baterije svih modela. U 13:30 oko releja Stolice bile su jače detonacije. Započela su dejstva na Kikove, Završ i Tomaniće. Majevica je bila bijela ali ne od snijega već od dima, što je otežavala orijentaciju našim borcima na MB 60 mm. Mislim da je ispaljeno oko 200 mina. Na Završ i Kikove, ne izostaju ni M. B. 82 m iz Tomića i Rožnja. Još nismo dobili naredbu za puštanje muzike. Iz Savića baterije svih kalibara i modela tuku ka našim linijama. U 14. 45 dobil ismo naredbu da pustimo muziku kao moralnu podršku našim vojnicima. Nesigurna informacija da je pukla četnička linija i da je otišla grupa "rezerva" sa Murizom Topalovićem kao i komandant 246. Viteške brigade Omerović i iz 255. Avdičević kao podrška našim borcima. Odlazak u IKM 246. Viteške brigade mi je onemogućen jer je teren bio pokriven sa PRAG-om koja je dejstvovala sa Crvenog Kamena. Javljeno nam je da prestanemo s puštanjem muzike. Sa Skakovice sam do Tomića sa borcima iz 255. brigade prenio razglas. Oko 19:30 ponovo je započela borba na Tomanića Kosi i Suhoj Česmi. Danas je bilo dosta ranjenih i poginulih, neki su i nagazili na mine. Ima ranjenih i u Crnim Vukovima. U ratnoj bolnici je veliki broj ranjenih boraca. U današnjim borbama rane su zadobili: Subašić Asim, Suljić Sadik, Jusić Midhat, Sarajlić Sead, Hamidović Ekrem, Muharemović Vehid, Smajlović Hazim, Šehić Suad, Osmanović Nevres, Kehanić Hamdija, Malić Avdo, Ikanović Miralem, Mehić Damir, Salkić Saim, Husić Sead, Hodžić Ismet i Hasanović Osmo. Od Topalovića sam informisan da su na povratku četiri naša borca nagazila na minu i da su tjela ostala na neprijateljskoj strani. Dva poginula borca iz 242. brigade. Oni su izvučeni a to su Muratović Meho iz Jusića i Muharemović Halid iz Međeđe. Ranjeni i poginuli na dan 22.3.1995.: ranjeno 16 boraca i 6 poginulo.



29

S A H

“BRON” SPREMAN ZA NOVO TAKMICENJE

Prosla takmicarska sezona za Sah klub “Bron” iz Amsterdama nije bila nesto posebno uspjesna i ako su u regionalnoj II ligi osvojili sredinu tabele. Ovo su nam istakli kada smo ih posjetili polovinom septembra u prostorijama “Brona” u kojem se okuplja bosanskohervcegovacka dijaposra i gdje se intenzivno pripremaju za pocetak regionalnog prvenstva. Takmicenje ce poceti polovinom oktobra i igrace se do kraja maja sljedece godine. Liga broji osam ekipa i igra se na osam tabli. Razlog sto prosle godine nisu bili u vrhu tabele bio je sto neki kljucni sahisti nisu redovno nastupali, dok su neki clanovi prekinuli skoro desetogodisnje nastupe pod krovom bosanskohercegovackog udruzenja. Inace, ovaj sah klub je jedini alohtoni klub koji se takmici u Holandiji. Od oktobra, kada ce poceti i kup takmicenja na cetiri table, sahovski klub ce zastupati igraci: Jovo Ceko, Zijad Becic, Murat Musabegovic, Martin Tomanic, Hamzalija Mehmedovic, Luka Olujic, Nermin Karagic, Jovan Milovic, Ramo Kadric, Ibrahim Golubovic, Nedzad Ibisevic, Harun Avdic i Danilo Hekic. Trener i vodja ekipe, kao i proslih desetak godina, bice professor Zijad Becic koji sa vise optimizma gleda na narednu takmicarsku sezonu. “Ove godine ocekujem bolje rezultate, posebno u kup takmicenju. Treninge odrzavamo redovno u prostorijama “Brona” gdje imamo sve uslove da konsolidujemo takmicarsku ekipu”, istakao je Becic.

Profesor Zijad Becic (lijevo) u Sahovskom klubu “Bron” Poseban kuriozitet, kada je Sah klub “Bron” u pitanju, jeste i cinjenica da su gradske vlasti omogucile prof. Becicu da radi u svojstvu profesionalnog trenera za mladje igrace u zapadnom dijelu Amsterdama. Ovo je i jedini posao za koji dobija platu. On to cini sa zadovoljstvom tako da svakodnevno sahovsko znanje vrijedno prenosi i svim alohtonim sahistima koji posjecuju prostorije “Brona”. Medju njima ima i Holandjana, Indonezana, Surinamaca i drugih. Becic je demonstrirao ljepotu drevne igre i u osnovnim skolama u Amsterdamu. Ovaj vitalni, skoro sedamdesetogodisnjak, za sada i ne pomislja da ostavi sah i ljepotu koju ova igra isijava. M. Midzic



30

STA CE U PREGOVORIMA U BUTMIRU OSTATI OD STARE BUTMIRSKE KULTURE I

BOSANSKIH STECAKA

Bosanski stecak

GDJE SU NESTALI BOSANCI - BOSNJACI O KOJIMA JE PISAO KRLEZA

Neka oprosti gospodja Europa, ona nema spomenike kulture.

Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture.

Neka oprosti gospodja Europa samo Bosna ima spomenike.

Stecke.

Sta je stecak? Olicenje gorstaka Bosanca!

Sta radi Bosanac na stecku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku!

Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronasao stecak na kome Bosanac kleci ili moli. Na kome je prikazan

Na kome je prikazan kao suzanj...

Miroslav Krleza, 1960.



31

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI

www.bihplatform.nl Het Platform - Krovna organizacija zajednice udruzenja i gradjana BiH u Holandiji www.nauk.nl Naucno akademski umjetnicki klub BiH-NL “NAUK” www.bihbc.nl BH Biznis klub www.mladi-bih.nl Mladi BiH www.bpn.ba Bosnian Professional Network (organizacija u 7 zemalja svijeta)

Nasa Bosna je list gradjana BiH U Nizozemskoj Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: M. Midzic N. Ribic [email protected] www.bihplatform.nl ziro racun ABN.AMRO br. 41.19.38.363

BH KONZULARNI DANI ODRZAVAJU SE SVAKE

POSLJEDNJE SUBOTE U MJESECU U AMBASADI BOSNE I

HERCEGOVINE U DEN HAGU

KONZULARNE USLUGE GRADJANIMA BiH U

NIZOZEMSKOJ PRUZACE SE I U 2009. godini

od 10 do 14.00 casova SVAKE POSLJEDNJE SUBOTE

U MJESECU

U AMBASADI BIH U DEN HAGU,

Bezuidenhoutseweg 223 Telefon: 070 358 85 05

Documents

NASA BOSNA 19 Bosna/Nasa Bosna 19.pdf · 2015-12-23 · GOUDA 10 OKTOBAR 2009 Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji 1 NASA BOSNA List gradjana Bosne i Hercegovine