Nasilje Nad Djecom1

Nasilje nad djecom u porodici

Dr. Sanela Bašić

FPN, mart 2012. godine

O terminologiji...

Pojam nasilja izvorno se odnosio na slučajeve “pretučenog djeteta”→ proširivan tako da se koristi u vezi sa većinom oblika zlostavljanja.

smanjena korisnost termina

Moguća inverzija značenja o kojoj govori K. Killen: Zlostavljanje= postupci kojima se djetetu nanosi

tjelesna i/ili emocionalna bol ili ga se zanemaruje da mu je ugroženo emocionalno zdravlje i razvoj

Nasilje= teška i kriminalna djeca protiv djeteta

Kombinacija različitih oblika nasilja

Skala nehumanih odnosa prema djeci

Zapostavljanje Zanemarivanje Zlostavljanje Zloupotreba

Nasilje

Zapostavljanje/zapuštanje djeteta

= takav odnos pojedinaca ili institucija, kojima je dijete povjereno na čuvanje i podizanje u skladu s njegovim potrebama,interesima i ličnim osobinama, kojim se zapostavljaju razvojne potrebe, mogućnosti, sklonosti i talenti djeteta.

Zanemarivanje

Roditelji su obavezni da djetetu zavisno od uzrasta i normi sredine, obezbijede: ishranu, obuću, odjeću, stanovanje, nadzor (zaštita od mogućih opasnosti i povreda), medicinsku njegu, odgajanje, obrazovanje.

Zanemarivanje djeteta

= ono ponašanje pojedinaca i institucija koji se brinu o djetetu, kojim se ne obezbjeđuje osnovna socijalna sigurnost i zadovoljavanje bazičnih životnih potreba i interesa djeteta (egzistencijalnih i duhovnih)

= nebriga i propuštanje roditelja da zadovolje emocionalne i razvojne potrebe djeteta, uključujući potrebu za odgovarajućom ishranom, odjećom, smještajem, zdravstvenom brigom, intelektualnim poticajima, emocionalnim razumijevanjem


Propuštanje da se nešto učini, a ne neposredno nanošenje povrede/štete djetetu

Pitanje: da li svaki roditelj zakazuje povremeno u zadovoljavanju brojnih potreba djeteta, tj. da li zanemaruje svoje dijete?

Relativno/kulturno definisanje (običaji, dominantan sistem vrijednosti, usvojeni modeli odgoja i podizanja djece)

Tolerancija za (ne) brigu romske djece


Može biti fizičko i emocionalno Roditeljsko zanemarivanje dječijih potreba

(fizičkih, emocionalnih, socijalnih, razvojnih) zbog neznanja i ravnodušenosti (nezainteresiranosti)

Može biti namjerno i nenamjerno Trajati kraće i duže Može biti sporadično i pokriveno Odražava se na fizičko i emocionalno zdravlje

i razvoj djeteta

Fizički pokazatelji zanemarivanja:

Neorganski zastoj u rastu odojčeta ili malog djeteta Loš fizički izgled djeteta (neuhranjenost, neurednost,

socijalno-higijenska zapuštenost, odjeća neprikladna vremenskim prilikama)

Akcidentalna povređivanja (padovi, gutanje raznih supstanci, gušenja)

Odsustvo standardne pedijatriske zaštite (neredovne vakcinacije, nedavanje prepisane terapije, nevođenje djeteta ljekaru kad je to potrebno)

Bihejvioralni pokazatelji zanemarivanja

Roking ili udaranje glavom kod mlađe djece Povlačenje/nesigurnost/depresija Ponašanje koje je nezrelo za dobnu uzrast

neodgovarajući obrasci ponašanja Nezainteresiranost u školi – prestupničko

ponašanje

Indikatori u ponašanju roditelja koji ukazuju na zanemarivanje djeteta

Odsustvo odgovarajućeg nadzora za dijete mlađe od 12 godina

Nezainteresiranost za bilo koje dječije aktivnosti u školi ili van nje

Primjer zanemarivanja egzistencijalnih potreba djeteta

A. je stara 5 sedmica, kada je dehidrirana i omršavljela, primljena u hitnu službu. Medicinska sestra je vrlo zabrinuta hoće li se majka znati dalje brinuti za dijete.

A. majka ima mentalne poteškoće i sama je unutar svoje porodice dobijala malo pažnje i poticaja za razvoj. Otac djeteta je nepoznat.

Emocionalno zanemarivanje

Javlja se u slučajevima kad roditelji najčešće adekvatno brinu o fizičkim potrebama djeteta, ali se ne mogu emocionalno vezati za djete, pa to nadoknađuju pretjeranim zadovoljavanjem njegovih posebno materijalnih potreba

Može biti prisutno čak i prije rođenja djeteta (ovisnost)

Emocionalno zanemarivanje

Nesposobnost uspostave pozitivne emocionalne veze s djetetom Emocionalna pothranjenost djeteta jer se s njima

postupa s nebrigom i razdražljivošću Nedostatak emocionalnosti kao temelj svih oblika

emocionalnog zlostavljanja Dijete živi u svijetu u kojem se njegove potrebe ne

primjećuju Djetetov razvoj je ozbiljno narušen: psihomotorični i

govorni “Dijete-lutka”

Karakteristike emocionalno zanemarene djece: Usporen psihofizički razvoj Emocionalna zatupljenost, nezainteresiranost,

povlačenje Neadekvatni obrasci vezivanja “Nesrećan” izgled Nesigurnost u komunikaciji Psihosomatski poremećaji Pokušaj samoubistva Prestupničko ponašanje Zloupotreba psihoaktivnih supstanci

Zlostavljanje

= tip nehumanog ponašanja koje dovodi u pitanje subjektivitet i integritet ličnosti djeteta na taj način što se ono tretira kao objekt nečijih aktivnosti i ponašanja, ne vodeći računa o njegovim interesima i pravima, a njegova ličnost se potcjenjuje, omalovažava i ugrožava

= postupci roditelja/skrbnika djeta kojima se djetetu nanosi tjelesno/emocionalna bol ili ga se zanemaruje u toj mjeri da je ugroženo njegovo emocionalna zdravlje i razvoj (Killen, 2001; Kempe, 1979).

Tjelesno/fizičko zlostavljanje djeteta

= upotreba fizičke sile u odnosima prema djeci čime im se namjerno nanosi bol/povreda iliugrožava zdravlje/život od strane roditelja ili drugih članova porodice + zanemarivanje fizičkog izgleda, razvoja, zdravlja, i zaštite egzistencije djeteta

= djeca koja su namjerno ozlijeđena ili su ozlijeđena zbog nedostatka nadzora

Vidovi fizičkog nasilja: grubo udaranje, batinjanje, gađanje ili udaranje npr. štapom, šipkom, kaišem, bacanje niza stepenice, na zid i pod, davljenje, izazivanje opekotina, vezivanje, zaključavanje, lišavanje hrane, odjeće, obuće i sl.

Fizički pokazatelji fizičkog zlostavljanja Modrice

Opekotine

Prelomi

Vezivanje i zatvaranje djeteta

Munchausen sindrom

Shaken baby sindrom

Bihejvioralni pokazatelji fizičkog zlostavljanja: “Zaleđena” opreznost u odnosu na odrasle ili

pretjerana ljubaznost Trzanje i povlačenje pri svakom pokušaju

dodira Neadekvatno oblačenje u odnosu na

vremenske prilike Nasilno ponašanje u igri sa mlađom djecom Laganje/građa Ekstremi u ponašanju (pasivnost ili

agresivnost)

Primjer fizičkog zlostavljanja

Osoblje u vrtiću zabrinuti je za 1,5-godišnjeg B. Majka se doima vrlo hladnom i odbojnom, a otac udaljenim. B. Mnogo plače, pripija se uz osoblje. Najradije bi cijeli dan sjedio u nečijem krilu. Između djeteta i roditelja gotovo da nema nikakve interakcije, a niko od njih ne pokazuje zadovoljstvo kad popodne dođu po njega.

Osoblje je često primjećivalo da B. ima modrice i ogrebotine bez odgovarajućeg objašnjenja. Nakon dužeg odsustva iz vrtića imao je teškoće u pokretanju jedne ruke. Osoblje je “pritislo” roditelje da odvedu dijete na pregled. Rentgenski snimci pokazali su tri loma ruku, jedan novijeg i dva starijeg datuma.

Tjelesno/fizičko zlostavljanje djeteta

Razlikovanje dokazane, namjerne povrede i sumnje na ozljeđivanje

Razlikovanje disciplinskog fizičkog kažnjavanja od fizičkog nasilja (različiti ciljevi)

Disciplina ili odraz pražnjenja unutrašnje napetosti kod roditelja

Ono što počne kao doscipliniranje može lako prerasti u nasilje

Emocionalno nasilje uvijek prati fizičko i više šteti djetetovom razvoju od fizičkoga

Emocionalno zlostavljanje

Nejteže za definisati Udaljavanje od ostalih članova porodice kada smo ljuti

ili umorni/pretpostavljamo vlastite potrebe djetetovima→individualizacija djeteta

Trajni, hronični obrasci ponašanja koji prevladavaju u djetetovom životu

Ponavljanje stavova ili postupaka od strane roditelja, usvojioca ili staratelja koji ometaju razvoj djetetove pozitivne slike o samom sebi, ali i drugima

U literaturi ovaj oblik zlostavljanja djeteta definisan je kroz sljedeće tipove roditeljskog ponašanja


Odbacivanje (diskriminacija jednog djeteta u odnosu na ostale/odbijanje pružanja pomoći...)

Degradacija/obezvređivanje/ponižavanje (nazivanje djeteta pogrdnim imenima, njegovo javno potretiranje inferiornim...)

Zastrašivanje/Terorisanje (prijetnje tjelesnom povredom ili ubojstvom, ostavljanje djeteta samoga, prisiljavanje na posmatra nasilje nad onima za koje je emocionalno vezan...)

Izolacija (zaključavanje da duže vrijeme, zabrana druženja sa vršnjacima...)


Pogrešna socijalizacija (potkrepljivanjekrinimogenog ponašanja, antisocijlani modeli prikazani socijalnim/prikladnim)

Uskraćivanje esecijalne stimulacije/ odnosa/razmjene (ignoriranje djetetovih pokušaja komunikacije, mehnaička komunikacija s djetetom bez prisnosti, dodira, govora...)

Posebne grupe emocionalno zlostavljane djece čine:1. Djeca koja se doživljavaju negativno još od samog

rođenja (“glupa”, “zla”, “luda”): izvor teškoća za roditelje

sindrom Pepeljuge Uključuje teroriziranje prijetnjama i kaznama,

napuštanjem djeteta ili ostavljanje djeteta samoga Dijete nije svjesno, a ni zlostavljač često: roditelji koji

ne vole svoju djecu, ne prihvaćaju ih ili imaju nešto protiv njih

Roditeljsko neprijateljstvo i ravnodušnost/zanemarivanje

Posebne grupe emocionalno zlostavljane djece čine: 2. djeca izložena zlostavljanju zbog nasilja

između roditelja

Briga o sebi i o roditeljima/odgovornost kojoj nisu dorasla

Samopoštovanje/samovrijednost/(spolna) identifikacija i teškoće sa identifikacijom: žrtva ili nasilnik

Posebne grupe emocionalno zlostavljane djece čine:

3. djeca ovisnika Skupoća ovisničkog života i katastrofalne posljedice po

djecu Poricanje ili racionalizacija ovisnosti→uznemiravajući

vid zlostavljanja (razvoj samopercepcije i prebacivanje odgovornosti na dijete)

Društvena stigmatizacija i osjećaj stida Zlostavljanje nerođenog djeteta

Majke alkoholičarke/djeca a razvijenim alkoholnim sindromom

Apstinencijalni sindrom kod beba

Posebne grupe emocionalno zlostavljane djece čine:

4. djeca rastavljenih roditelja

Dijete u hroničnom sukobu izmneđu dva roditelja/prisiljavanje na zauzimanje strana: zbunjenost i anksioznost

Osjećaj gubitka roditelja bez prava na tugovanje ili pomoć→dijete postaje potišteno ili “teško”


Četiri aspketa rastave brakova i odvajanje koji imaju obilježja emocionalnog zlostavljanja (Klosinski, 1993.):

Razvoj osjećaja krivice i aknsioznosti u djetetu zbog pristajanja uz jednog roditelja

Svjesna ili nesvjesna upotreba djeteta kako bi ispunilo ulogu jednog roditelja

Otmica ili protuzakonito skrivanje od roditelja Djetetovo prisustvo fizičkim obračunima među

roditeljima

Dodatne vrste emocionalnog zlostavljanja Muenchausen sindrom (može biti i fizičko) roditelji izmišljaju djetetovu bolest/stvaraju

simptome/izmišljaju cijeli tok bolesti Izlažu dijete bolnim pretragama, liječenju,

operacijama Ima obilježja tjelesnog nasilja, ali umjesto roditelja

djetetu bol nanose drugi ljudi Zaokupljenost i briga za djetetovo zdravlje →

izmišljanje bolesti → aktivno izazivanje simptoma kod djeteta → pokušaj ubistva djeteta

Fizički pokazateljni emocionalnog zlostavljanja Zaostajanje u razvoju (sindrom neorganske

razvojne smetnje) Enureza/enkopreza Poremećaj navika (lupanje glavom, ujedanje) Poremećaj spavanja Glavobolje

Bihejvioralni pokazateljni emocionalnog zlostavljanja: Neuobičajene emocionalne reakcije: fobije,

hipohondrija, opsesivnost Ekstremi u ponašanju Anksioznost (strah od fizičkog kontakta ili

hiperaktivnost) Neprimjereno “starmalo” ili infatilno ponašanje Iznenadne promjene u školskom uspjehu ili izlgedu

djeteta Depresija Pokušaj samoubistva

Primjer emocionalno zlostavljanog djeteta

U psihijatrijskoj klinici za djecu i mlade zabrinuti su za 11-godišnjeg P. Koji od treće godine živi sam s majokm. Otac se ponovo oženio i živi u drugom gradu. P. je drugu nedjelju na tretmanu zbog aknsioznih simptoma. Njegova teraputkinja smatra da terapijom ne postiže ništa.

Seksualno zlostavljanje

Složenost fenomena ogleda se u različitosti definisanja: najčešće se definiše kao oblik zlostavljanja, posebno incest, od strane odrasle osobe od povjerenja koja je u poziciji moći i koja predstavlja autoritet za djete

Neki autori smatraju da je seksualno nasilje nad djetetom podtip fizičkog nasilja u kome se dijete koristi za seksualno zadovoljavanje neke osobe


Ovaj vid zlostavljanja obično uključuje genitalni kontakt, koji je zavisno od nivoa grubosti, moguće različito stepenovati: od dodirivanja i milovanja do silovanja sa fizičkim povredama

Kako je žrtva zlostavljanja djete koje je nedovoljno nerazvijeno i nezrelo, pa stoga i nesvijesno pgubnosti samog čina i nasilničkog ponašanja, ono ne može shvatiti i donijeti svijesnu odluku o pristajanju na seksualne aktivnosti

Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i zloupotrebe:

Dva oblika seksualnog zlostavljanja: 1. osoba učestvuje u seksualnim aktivnostima sa

djetetom koje nije dostiglo dob utvrđeno domaćim zakonodavstvom

2. osoba učestvuje u seksualnim aktivnostima sa djetetom bez obzira na dob koristeći prinudu, silu ili prijetnju kad zloupotrebljava priznatu poziciju moći ili utjecaja

na djete, kad je zlostavljanje učinjeno iz posebno ranjivoga

stanja djeteta

DSM IV:

Postavlja zahtjev da je zlostavljač star najmaje 16 godina i najmanje 5 godina stariji od djeteta


Seksualno zlostavljanje djece je seksualni kontakt, od maženja do seksualnog čina, između djeteta, u srednjoj adolescenciji ili mlađeg, i osobe najmanje starije od njega. Zlostavljanje se čini protiv volje djeteta, ili zbog njegove nesposobnosti da svjesno odbije seksualni kontakt, praćen fizičkim ili emocionalnim pritiskom, silom ili nasiljem.

Seksualno zlostavljanje uključuje i nekontaktne aktivnosti: izlaganje pogledu, zajedničko gledanje pornografskih časopisa i filmova, poziranje za porno časopise, opsceni telefonski pozivi, spolno obojene igre, primoravanje na slušanje seksi razgovora itd.


Incest-seksualni odnos između bliskih rođaka između kojih je brak zabranjen DSM IV: incest je uvršten kao podtip pedofilije

Osobe koje mogu zlostavljati djete


Djeca se mogu spolno zlostavljati od najranije dobi

Malo djete ne može shvatiti šta se događa dok mu se ne kaže da je to tajna

Aspekti spolnog zlostavljanja su tajnovitost i saučesništvo

Nasilje se događa jedino kad je djete samo sa nasilnikom

Tajna se čuva mitom i prijetnjom

Fizički pokazatelji seksualnog zlostavljanja djece: Genitalne ili analne povrede ili krvarenje Genitalni bol ili svrab Pocijepana ili flekava odjeća (mrlje od krvi) Strani objekti u vagini ili anusu Teškoće pri hodanju ili sjedenju Povreda analnog, oralnog genitalnog tkiva Trudnoća kod adolescetkinja Gubitak apetita Poremećaj spavanja, noćen more

Bihejvioralni pokazatelji seksulanog zlostavljanja: Strah od dodira Pretjerana masturbacija kod male djece, dodirivanje genitalnog

područja Ispoljavanje brojnih strahova (veća potreba za utjehom nego

obično, vezivanje za jednog i/ili uzmicanje od drugog roditelja) Lošiji odnosi sa vršnjacima Izjava djeteta da je seksulano zloupotrebljeno Indirektne aluzije na problema u kući Razvojna regresija Nesposobnost koncetracije Izbjegavanje časova fizičkog vaspitanja Uključivanje u delinkvetne radnje i bježanje od kuće Seksualni promiskuitet tinejdžera Samodestruktivno ponašanje

Primjer seksualnog zlostavljanja

Šestogodišnja B. Rekla je odgajateljici da je sanjala kako se otac igra s njezinom “pipicom”. Odgajateljica je od ranije primjećivala stvari koje su je uznemiravale: “Na neki način se razlikuje od druge djece. Neka je djeca izbjegavaju, ali ona i dalje na čudan način zaokuplja njihovu pažnju”. Ponekad daje čudne primjedbe: “Sad ću pomilovati tvog pišu”. “često se trlja o odrasle, neupaldjivo, ali ipak senzualno”.

Zloupotreba

= negativan nehumani tip odnosa, različitog sadržaja, čija je suština u korištenju i iskorištavanju djece radi zadovoljavanja potreba i interesa drugih

Npr. seksualno iskorištavanje djeteta: može biti praćeno seksualnim zlostavljanjem,

razlikuje se od seksualnog zlostavljanja jer je njegova specifičnost komercijalnost

Nasilje

= primjena fizičke/psihičke ili neke druge sile i nadmoći od strane pojedinca, institucija ili drugih tipova društvenih ustanova/organizacija u odnosima sa djecom

= teška i kriminalna djela (KIllen, 2001)

Teorijski modeli u objašnjavanju nad djetetom u porodici 1. Sociološki model: okolnosti okruženja koji

doprinose nastanku NuP a) Ekološki model (Belsky, 1987): NuP je

rezultat utjecaja snaga unutar individual, porodice, društvene zajednice i kulture.

Nivoi analize: Ontogenetski(individualni): biopsihosocijalna

struktura ličnosti Mikrosistem (porodični) Egzosistem (društvena zajednica) Makrosistem (očekivanje i standarde kulture)

2. Legalni model: NuP je kriminalni akt kažnjiv po zakonu. Istraživanje i utvrđivanje nanošenja

fizičkih/psihičkih povreda ili zanokova teškog zanemarivanja

Kvalifikuje se djelo Određuje nivo odgovornosti Kazna za počinitelja/ku

3. Medicinsko-psihološki model: Razumijevanje dinamike nastanka nasilja u

funkciji

Identifikacije Terapije Prevencije

Savremeni teorijski pristupi

4. Feministički model: Strukturalna moć je osnov objašnjenja NuP Muškarac posjeduje moć u društvu Patrijarhalna struktura društva ohrabruje i

legalizira korištenje moći muškarca nad “slabijim” članovima: ženom i djecom


5. Sistemsko-porodični model: NuP se javlja u slučaju akutnog ili hroničnog

poremećaja ravnoteže emocionalnih snaga u porodičnom relacionom sistemu Malfunkcionalnost roditeljskog sistema

Mehanizam triangulacije Porodične projekcije Multigeneracijske transmisije


6. Model transgeneracijskog prijenosa/transmisije NuP: u porodicama, kroz generacije postoji prijenos

obrazaca zlostavljajućeg roditeljstva (koje se uči)

Model transgeneracijskog prijenosa/transmisije NuP Nasilje u partnerskim

odnosima u sljedećoj generaciji više je povezano s prisustvom nasilja među roditeljima nego sa neposrednim zlostavljanjem djeteta od strane roditelja

NASILJE U DJETINJSTVU

NASILJE U ODRASLOJ DOBI

• nasilje u partnerskim nodnosima

• nasilje prema ostarjelim roditeljima

• nasilje prema djeci

Model transgeneracijskog prijenosa/transmisije NuP Izloženost nasilju u porodici bitno utiču na

razvoj spolnog identiteta, odnosno usvajanja određene spolne uloge

Dječaci se lakše idetifikuju sa ulogom nasilnika

Djevojčice sa ulogom žrve

Model transgeneracijskog prijenosa/transmisije NuP Teorijski okvir:

Teorija razvoja vezivanja Teorija socijalnog učenja

Teorija razvoja vezivanja

Djeca formiraju reprezentantne modele figura za vezivanje – u odnosima prema sebi i sa drugima – a na bazi iskustva se primarnim njegovateljima/roditeljima. Emocionalnost, kognicija, očekivanja od

budućih odnosa Internalizacije aspekta zlostavljanja i njegovo

ponavljanje u ponašanju prema partneru i/ili djeci

Teorija socijalnog učenja

Iskustvo zlostavljanja (posebno fizičkog) → kasnija agresija kao dominantna tip odgovora iz repertoara ponašanja i/ili njihova evaluacija kao efikasnog/legitimnog načina za postizanje određenih ciljeva

Teorija socijalnog učenja

Djete koje je očevidac zlostavljanja majke ili druge značajne ženske osobe, vjerovatno će smatrati da je:

prihvatljivo da muškarci tuku žene nasilje djelotvoran način rješavanja problema u redu nekoga udariti ako si ljut neravnopravnost u odnosima normalna-muškarci su jaki i imaju

moć i kontrolu nad ženama koje su slabe negativna posljedica za čin zlostavljanja je mala ili je gotovo i nema ono (dijete) odgovorno za zlostavljanje i da se treba osjećati krivim ono (dijete) odgovorno da zaustavi zlostavljanje time što će “zaštiti”

mamu ili se suprostaviti tati

Šta može, po Vašem mišljenju, doprinijeti prekidanju lanca zlostavljanja?

Prekid međugeneracijskog prijenosa nasilja olakšava...

Socijalna podrška koju odrasla osoba zlostavljana u djetinjstvu dobija u širem ili užem socijalnom okruženju:

podržavajućeg bračnog partrnera

ekonomsku sigurnost porodice

snažnu pripadnost vjerskoj zajednici

manje stresnih doživljaja u životu

korištenje pomoći stručnjaka

visoka inteligencija

odbacivanje stavova i vrijednosti vlastitih roditelja.

Documents

Nasilje Nad Djecom1