Naslov: Bojanka

Dizajnirala: Dunja-Helena Von Der Maase

Izdavač: Helsinški parlament građana Banjaluka

Štampa: Design M s.p.

Tiraž: 200 komada

Pripremu i izdavanje ove publikacije finansijski je podržala Fondacija Heinrich Böll. Za stavove i mišljenja iznijete u publikaciji odgovorni su sami autori, odnosno izdavač, a ne Fondacija Heinrich Böll.

B O J A N K A

Banjaluka, juni 2019.

O ženama iz Bojanke

DR BRANISLAVA PEROVIĆ-NEŠKOVIĆ (1920-2008)

Rođena je 22. septembra 1920. godine u Banjaluci. Pohađala je banjalučku Gimnaziju i još u tim

gimnazijskim danima postala je članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Diplomirala je

na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, a doktorirala atomsku fiziku 1964. godine. Bila je prva

direktorka Instituta za nuklearne nauke „Vinča“ u periodu 1976. do 1979. godine, čime je postala prva

žena na čelu jedne prirodnjačke naučno-istraživačke institucije u istoriji Jugoslavije.

DR GIZELA JANUŠEVSKI (GISELA JANOSZEWSKI) (1867-1943)

Bila je ljekarka. Često je besplatno liječila osobe koje sebi nisu mogle obezbjediti sredstva za liječenje,

prvenstveno djecu iz siromašnih porodica ili bez roditeljskog staranja. Jedan od njenih najvećih doprinosa

gradu na Vrbasu je otvaranje dispanzera (1903. god) u banjalučkom naselju Gornji Šeher.

MARINA POPOVIĆ (1885-1970)

Marina je radila kao učiteljica u Narodnoj osnovnoj školi i Višoj djevojačkoj školi u Banjaluci, a bila je i

direktorka Državne ženske građanske škole u Banjaluci. Marina je bila svestrana i talentovana žena, koja

je voljela i sport. Bila je članica banjalučkog Aero-kluba „Naša krila“ i članica Nadzornog odbora kluba.

VUKA MARKOVIĆ (1911-1996)

Rođena je 8. maja 1911. godine u Banjaluci gdje je završila osnovnu i srednju Učiteljsku školu. Školovanje

je nastavila u Beogradu, gdje je diplomirala na Višoj pedagoškoj školi. Bila je posvećena radu sa osobama

sa oštećenjem sluha. Zahvaljujući Vuki Banjaluka je 30. decembra 1955. dobila „Centar za vaspitno-

zabavni život djece“, danas poznat kao Dječije pozorište.

JULIJA PEJNOVIĆ (1904-1987)

Rođena je 11. aprija 1904. godine u Zagrebu. Julija Pejnović ostavila je trag na umjetničkoj sceni

Banjaluke svojim raskošnim talentom i obrazovanjem koje je stekla u Beču. Radila je kao profesorka

klavira i solo pjevanja, te je predavala impostaciju glasa.

MARGITA (KURATH) DEBELJAK (1905-1989)

Rođena je 25. januara 1905. godine u Sarajevu. Učila je balet, i to ne samo u Sarajevu, nego i u Gracu,

gdje je redovno odlazila na časove baleta kod renomiranih učitelja/ica baleta. Margita Debeljak otvorila

je baletski studio u Banjaluci 1934. godine, koji je vodila do 1941. godine. Učinila je mnogo za promociju i

razvoj baletske umjetnosti u gradu na Vrbasu. Pored rada u vlastitom studiju, sarađivala je i sa

pozorištem u Banjaluci, gdje je radila kao koreografkinja.

NASIHA KAPIDŽIĆ-HADŽIĆ (1931-1995)

Rođena je 6. novembra 1921. godine u Banjaluci. Osnovnu i srednju školu (Gimnaziju) završila je u

Banjaluci, a Filozofski fakultet u Beogradu. Autorka je brojnih knjiga, poetskih i proznih tekstova, eseja o

dječijoj književnosti i dramskih tekstova. U izdavačkom preduzeću "Veselin Masleša" gdje je radila do

penzionisanja, bila urednik edicije za djecu i omladinu. Ostala je upamćena kao književnica za djecu

(„Maskenbal u šumi”, “Vezeni most”,”Lete, lete laste”…)

MIRA (IVANOVIĆ) KESIĆ (1914-1997)

Rođena je 1. januara 1914. godine u Sanskom Mostu. Završila je Realnu gimnaziju u Banjaluci, a nakon

toga diplomirla na Filozofskom fakultetu u Skoplju. U periodu od 1945. do 1947. godine bila je

angažovana na poslovima pronalaženja i zbrinjavanja ratne siročadi. Zahvaljujući njenom radu formirano

je više desetina domova za ratnu siročad u Banjaluci, Prijedoru, Prnjavoru, Jajcu, Bosanskoj Gradišci,

Sanskom Mostu, Bosanskoj Dubici i Kotor Varoši. Mira Kesić radila je u Domu za nezbrinutu djecu u

Banjaluci sve do 1975. god. kada je otišla u penziju. Njen osnovni cilj bio je da djeca budu zdrava, da

imaju krov nad glavom, dobru ishranu i da završe školu.

NADEŽDA (MILJEVIĆ) LAZAREVIĆ (1902-1980)

Rođena je 2. avgusta 1902. god. u Banjaluci. Poticala je iz veoma ugledne banjalučke porodice. Nada

Miljević završila je osnovnu školu u Banjaluci, a nakon toga je završila Zemaljsku žensku preparandiju u

Sarajevu. Udala se 1922. god. za Dr Todora Lazarevića, koji je tada bio predsjednik suda u Bosanskom

Novom, a poslije ban Vrbaske banovine. Aktivno je učestvovala u političkom i kulturnom životu

Banjaluke, kao i u radu mnogih humanitrnih društava, posebno Crvenog krsta.

VAHIDA MAGLAJLIĆ (1907-1943)

Rođena je u Banjaluci 17. aprila 1907. god. Nakon završene Ženske stručne škole, željela je nastaviti

školovanje, ali zbog pritiska okoline i strogog i patrijarhalnog oca, morala je odustati od svojih snova o

daljem obrazovanju. No Vahida nije odsutala od čitanja i sticanja znanja. Promovisala je pismenost i

emancipaciju žena i nastojala probuditi svijest kod žena da se nalaze u neravnopravnom položaju i

motivisati ih na akciju i promjene. U 34-oj godini života postala je članica Komunističke partije Jugoslavije.

Zbog pomaganja partizanima bila je uhapšena i dva mjeseca mučena u ozloglašenom zatvoru „Crna kuća“

u Banjaluci. Poginula je 1. aprila 1943. godine u selu Mala Rujiška, kod Bosanskog Novog, prilikom

iznenadnog njemačkog napada. Vahida Maglajlić proglašena je za narodnu heroinu 20. decembra 1951.

godine.

Izvor: Gajić, Draga (2017). Rodne studije, oral history i briga za kontinuitet sjećanja na živote i stvaralaštvo žena Banjaluke. Banjaluka: Grafid d.o.o.

O projektu Bojanka je nastala u okviru projekta „(O)Živimo javne prostore III“ čiji fokus je na orodnjavanju javnih prostora na području grada Banjaluka. Kroz projekat želimo potaknuti građane i građanke Banjaluke da nastave s pokretanjem promjena u svojim lokalnim zajednicama i da učestvuju u procesima donošenja odluka koji su važni za razvoj grada i to putem: podnošenjem prijedloga za (re)imenovanje nekih ulica u Banjoj Luci i pilotiranjem feminističke ture kroz grad. Tokom i neposredno nakon rata, veliki broj ulica u Banjaluci je preimenovan, a tek mali broj njih dobio je ime po nekoj od žena koje su obilježile ili doprinijele razvoju društevnog, političkog i kulturnog života u gradu na Vrbasu. Takođe, ni postojeće turističke ture nemaju rodnu komponentu. Kroz aktivnosti projekta želimo promijeniti ovu sliku i javnim prostorima u gradu dati i žensku perspektivu, koja je do sada bila zanemarena.