NASTANAK IZRAELA I BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA · 2015-07-15 · Josipu. U poËetku je Josip prodavao æito za novac, a kad je ponestalo novca, uzimao je srebro i zlato, zatim stoku, da

1

2 NASTANAK IZRAELA I BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA

Dr. Æeljko Gregor ŸNASTANAK IZRAELA I BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA

“KAMENJE ∆E PROGOVORITI”

NakladnikAdventistiËki teoloπki fakultet42243 Maruπevec, Hrvatska

Urednikdr. Dragutin Matak

Lekturamr. –urica GarvanoviÊ-Porobija

Ilustracijeakad. slikarica Deniza DizdareviÊ-Hush

NaslovnicaValentino Grigorov

KorekturaStjepan JurËiÊ

GrafiËka pripremaGENESIS, Zagreb

TisakGRAFOLUX, Zagreb, 2002.

3

Dr. Æeljko Gregor

NASTANAK IZRAELAI BIBLIJSKA

ARHEOLOGIJA

“Kamenje Êe progovoriti”


CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 904(394)

GREGOR, ÆeljkoNastanak Izraela i biblijska arheologija :

kamenje Êe progovoriti / Æeljko Gregor ;<ilustracije Deniza DizdareviÊ-Hush>. - Maruπevec: AdventistiËki teoloπki fakultet, 2002.

Bibliografija. - Kazala.

ISBN 953-6033-10-0

I. Biblijska arheologija -- Istraæivanja

420716062

ISBN 953-6033-10-0

5

Ireni i Mirku Horonitz


7

KAZALO

Kazalo slika, tabela i zemljovida ................................... 9Predgovor .......................................................................... 11

JOSIP U EGIPTU ............................................................. 13U potrazi za Josipom ....................................................... 16Josip i Hiksi ...................................................................... 18

Josipovi srodnici ........................................................ 22Josip i ratna kola ....................................................... 23Ostali problemi .......................................................... 25

Josip i XII. dinastija ......................................................... 26Josip i karavana Crvenog mora ................................ 30Josip i ratarska reforma............................................. 33Josip i njegova titula ................................................. 36Josipovo egipatsko ime ............................................. 38Glad u punom zamahu ............................................. 39Jakovljev pogreb......................................................... 41Josipova grobnica ....................................................... 48

Bibliografija ....................................................................... 49

IZLAZAK IZ EGIPTA ..................................................... 53Teorija Izlaska u 13. stoljeÊu .......................................... 56

Biblijski dokazi .......................................................... 56


Gradovi Pitom i Ramses ........................................... 56Marneptin spomenik ................................................. 57Arheologija i Izlazak u 13. stoljeÊu ......................... 66

Teorija Izlaska u 15. stoljeÊu .......................................... 68Tutmozis I. .................................................................. 69Tutmozis II. ................................................................ 70Hatπepsut .................................................................... 75Tutmozis III. ............................................................... 75Amenhotep II. ............................................................ 84Egipatska zla .............................................................. 87

Put Izlaska ........................................................................ 91Sukot ........................................................................... 91Etam ............................................................................ 91Put prema Sinaju ....................................................... 93Sjeverni put ................................................................ 93Srediπnji put ............................................................... 94Juæni put ..................................................................... 95

Bibliografija ....................................................................... 99

9

KAZALO SLIKA, TABELAI ZEMLJOVIDA

Faraoni dinastije Hiksa .................................................... 19Faraoni dinastije Hiksa .................................................... 19Seqnenre-Taoaovo ime ..................................................... 20Kamozisovo ime ............................................................... 20Ahmozisovo ime ............................................................... 21Kola iz Ura prije Abrahama ............................................ 25Amenemhet I. ................................................................... 27Ime Amenemheta I. .......................................................... 28Sesostris I. ......................................................................... 29Ime Sesostrisa I. ............................................................... 30Ime Amenemheta II. ........................................................ 30Slika iz Beni-Hasanove grobnice .................................... 31Ime Sesostrisa II. .............................................................. 32Dolina rijeke Nila ............................................................. 35Sesostris III. ...................................................................... 40Ime Sesostrisa III. ............................................................ 41Khu-Sebekov spomenik ................................................... 43Jakovljev pogreb ............................................................... 45Statua vizira ...................................................................... 46PalaËa vizira ...................................................................... 47


Devetnaesta dinastija ........................................................ 57Ramses II. ......................................................................... 58Ime Ramsesa II. ................................................................ 59Merneptino ime ................................................................ 66Osamnaesta dinastija ........................................................ 70Amenhotep I. .................................................................... 71Princ Ahmose ................................................................... 72Kraljica Ahmose ............................................................... 73Tutmosis I. ......................................................................... 74Hatπepsut ........................................................................... 76Ime kraljice Hatπepsut ..................................................... 77Ime Tutmosisa III. ............................................................ 79Tutmozis III. ...................................................................... 80Amenhotep II. ................................................................... 85Ime Amenhotepa II. ......................................................... 86Neka od glavnih egipatskih boæanstava ......................... 89Zemljovid 1. ...................................................................... 92Zemljovid 2. ...................................................................... 96

11

PREDGOVOR

Podnaslov ove knjige — Kamenje Êe progovoriti —potjeËe iz iskaza Isusa Krista koji je zapisan samo u Evan-elju po Luki 19, 40. Tom je prigodom Isus sveËano ulaziou Jeruzalem i narod ga je pozdravljao rijeËima: Blagoslov-ljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebumir! Slava na visinama! Kad su neki od farizeja zatraæilida Isus zabrani mnoπtvu uzvikivati, On im je odgovorio:Ako ovi uπute, kamenje Êe progovoriti.

Premda je zasad joπ uvijek mnoπtvo onih koji uzdiæu islave Isusa, zajedno s ostalim pronalascima arheologije ikamenje svjedoËi suvremenom Ëovjeku o dogaajima kojisu se zbili u tako dalekoj proπlosti.

Iz naslova knjige Nastanak Izraela i biblijska arheo-logija Ëitatelj moæe naslutiti da je ovo samo jedna u nizuknjiga. Cilj ovog niza jest obuhvatiti biblijsku povijest odsamih poËetaka pa do razdoblja krπÊanstva. Zbog veliËinepothvata nije bilo moguÊe sve staviti u jednu knjigu, pa jeautor zamislio niz od πest dijelova koji Êe obraivati od-reene epizode iz biblijske povijesti.

Prva knjiga govori o razvitku arheologije kao znanosti,o usponu i padu biblijske arheologije te o sadaπnjim prili-


kama i odnosu arheologije i biblijskih znanosti. Nakontoga bavi se epizodama iz vremena stvaranja i potopa, dabi zavrπila s vremenom patrijaraha.

Ova knjiga obrauje vrijeme Josipova suæanjstva, u ko-joj autor predstavlja Ëitateljima dvije teorije o Josipovu bo-ravku u Egiptu, predloæivπi kako je logiËnije prihvatiti ide-ju da je Josip boravio u Egiptu u vrijeme XII. dinastijenegoli za vrijeme dinastije Hiksa. Nakon ovoga autor ob-rauje vrijeme suæanjstva kao i nezaboravni izlazak Izra-elaca iz Egipta. UnatoË tome πto postoji nekoliko teorija oovim dogaajima, autor predstavlja dvije glavne, predloæiv-πi moguÊnost izlaska iz egipatskog suæanjstva u vrijeme 18.dinastije. Posljednji dio knjige raπËlanjuje put kojim su Iz-raelci putovali do Sinajske gore.

TreÊi Êe dio ovoga niza obraivati naseljenje Izraelacau ObeÊanu zemlju, vrijeme sudaca, sve do razdoblja u ko-jem je osnovana monarhija za vladanja ©aula i Davida.»etvrti dio niza bavit Êe se biblijskom povijeπÊu od vreme-na Salomona pa sve do babilonskog suæanjstva, dok Êepeti dio obuhvatiti razdoblje od povratka iz izgnanstva pasve do roenja Isusa Krista. ©esti Êe se dio baviti samozbivanjima iz Novoga zavjeta.

Na ovaj Êe naËin biti obuhvaÊena biblijska povijest odsamih poËetaka pa do njezina zavrπetka.

Dr. Æeljko Gregor

13

BraÊa izvuku Josipa iz Ëatrnje i prodaju ga za dvadesetsrebrenika Jiπmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.

(Post 37,28)

JOSIP U EGIPTU

Neprijateljstvo je izmeu Josipa i njegove braÊe posta-jalo svakim danom sve veÊe i veÊe. Netrpeljivost je bilauglavnom prouzroËena time πto je Josip donosio izvjeπÊe oloπem ponaπanju svoje braÊe, a istodobno i neprimjernimponaπanjem njegova oca Jakova, koji je vidljivo ukazivaoveÊu paænju njemu i Benjaminu negoli ijednome od svojihostalih sinova. Ulje je dodano na vatru kada je Josip nepo-trebno i hvalisavo ispriËao svoje Ëudnovate snove Ëije jetumaËenje bilo toliko oËito da ga je Ëak i njegov otac Jakovmorao ukoriti (Post 36,10).

Nakon ovog incidenta braÊa su samo Ëekala zgodukada Êe se Josipa rijeπiti. Mrænja je narasla do te mjere daje Ëak i plan o ubojstvu bio u cijelosti pripremljen. U jednomje trenutku iskrsnula izvanredna prilika kad se plan olikvidaciji Josipa mogao ostvariti. Dok su braÊa obavljalasvoj svakodnevni posao oko ovaca i koza koje im je otacpovjerio na Ëuvanje, odjednom se pojavio Josip, sav po-nosan, u πarenoj haljini koju mu je naoËigled svima poklo-nio njegov otac. Premda je Ruben, najstariji brat, pripre-mio tajni plan kako Êe osloboditi Josipa i vratiti ga ocu,


Josip je zavrπio kao rob na popularnoj trænici roblja udalekom Egiptu. Tada je Josip imao samo sedamnaest go-dina (Post 37,2).

Prema biblijskom izvjeπÊu, Josipa je kupio Potifar, je-dan od najuglednijih faraonovih duænosnika. On je povje-rio sav svoj posjed u Josipove ruke zbog njegova poπtenjai odanosti. Nakon stanovita vremena Josipov su moral iodanost bili ispitani kad je Potifarova æena bacila oko naJosipa i pokuπala ga uvuÊi u mreæu svoje moralne izopaËe-nosti i nevjerstva prema muæu. Bez alibija, Josip je bioosuen i baËen u tamnicu zbog djela koje nije poËinio.

Dok je boravio u tamnici, obavljao je svoje svakodnev-ne duænosti poπteno i ispravno, tako da je ubrzo bio postav-ljen za nadglednika u zatvoru, vodeÊi skrb o svim zatvore-nicima. Nakon izvjesnog vremena u tamnici su se naπlifaraonov pekar i peharnik zbog optuæbe da su sudjelovaliu zavjeri protiv faraona. Kad su usnili Ëudnovate snove,Josip ih je s uspjehom protumaËio. Uistinu se sve dogodiloupravo onako kako je Josip prorekao: peharnik je bio vra-Êen u svoju prijaπnju sluæbu, jer se ustvrdilo da je bio ne-vin, a pekar je zavrπio na vjeπalima. Prije no πto se peharnikvratio na dvor Josip ga je zamolio da iznese njegov sluËajpred samog faraona, jer je nepravedno osuen za ono πtonikada nije uËinio. Na æalost, prepun sreÊe πto je osloboenoptuæbe, peharnik je posve zaboravio na Josipa i na obe-Êanje da Êe se zauzeti za njegovo osloboenje.

Proπle su joπ dvije duge godine otkako je peharnik bioosloboen. U to je vrijeme faraon usnio Ëudnovate snovekoje nitko nije mogao protumaËiti. Tek se tada peharniksjetio Josipa i rekao faraonu da mu jedino Josip moæe ka-zati znaËenje njegovih snova. Josip je ubrzo bio dovedenpred faraona, i snovi su bili protumaËeni. Za nagradu, Josipuje bila povjerena nova duænost da vodi brigu o zalihamahrane koje bi se trebale sakupiti tijekom sedam rodnihgodina, kako bi je bilo dovoljno kada doe sedam godinasuπe i gladi. U vrijeme osloboenja i stupanja u faraonovusluæbu Josip je imao trideset godina (Post 41,46).

15

Æito se spremalo u velike æitnice tijekom sedam rodnihgodina. Nakon ovog razdoblja obilja doπla je suπa, a s njo-me i glad. Suπa nije pogodila samo Egipat nego i cijeluPalestinu. Kratko vrijeme nakon poËetka gladi proËula sevijest po Palestini da postoje velike zalihe hrane u Egiptu,tako da je Jakov poslao svojih deset sinova u Egipat kakobi kupili æita. Naravno da nisu ni sanjali da bi tamo naπlisvoga brata Josipa, pa ga stoga i nisu prepoznali kad su ihizveli pred njega. Meutim Josip je odmah prepoznao svo-ju braÊu i odluËio ih provesti kroz ispit kako bi saznao jesuli se izmijenili ili su ostali joπ uvijek isti.

Potanko se raspitao o zdravlju i stanju svog oca i naj-mlaeg brata Benjamina koji nije bio s njima. Zatim jezatraæio da, kad budu doπli drugi put po æito, moraju dove-sti sa sobom Benjamina kao dokaz da nisu πpijuni. Nakondugog pregovaranja braÊa su ipak uspjela nagovoriti sta-rog Jakova da Benjamin ide s njima po hranu. Na farao-novom su dvoru bili lijepo primljeni i ugoπÊeni. Natovarilisu æito i krenuli putem prema Palestini, radosni πto se sveipak dobro zavrπilo i ne sluteÊi kako je Josip naredio da sestavi srebrna Ëaπa u Benjaminovu vreÊu.

Nije proπlo dugo vremena kad ih je zaustavila egipat-ska potjera zbog sumnje da su ukrali srebrnu Ëaπu dok suveËerali na dvoru. ZaËueni, znajuÊi da su nevini predovom optuæbom, braÊa su predloæila da onaj kod koga senae Ëaπa bude predan kao rob. Kad su vreÊe bile pregle-dane, vojnici su naπli Ëaπu u Benjaminovoj vreÊi. U oËaju,svih su jedanaestoro braÊe poderali svoje haljine te uzjaha-li svoje magarce i uputili se natrag prema gradu. Doπavπipred Josipa u velikom strahu, Juda je ispriËao cijelu povi-jest o svome ocu i svim dogaajima u vezi s njim i Benja-minom. Na kraju svoga govora predloæio je Josipu da onostane u ropstvu umjesto Benjamina jer bi njihov stari otacsigurno umro od tuge ako se Benjamin ne bi vratio s osta-lima. Kad je Josip vidio ovakvu promjenu u svojoj braÊi,zatraæio je da ga svi njegovi dvorani napuste kako bi biosam sa svojom braÊom, i tada im se otkrio. Zamolio ih je

JOSIP U EGIPTU


da se ne prepiru i da ne bacaju krivnju ni na koga πto suga prodali u Egipat jer je to, objasnio im je, bila Boæjaprovidnost kako bi se spasili mnogi æivoti, ukljuËujuÊi iæivote njihovih obitelji. Poslao ih je natrag svome ocu iporuËio da i on doe u Egipat kako bi se sklonio od gladikoja Êe trajati joπ pet godina (Post 45,6). Nakon kratkogvremena Jakov je bio ponovo s Josipom i kad je doπao predfaraona, imao je 130 godina (Post 47,9). BuduÊi da su Ja-kovljevi sinovi bili pastiri, Josip ih je smjestio u Goπenskikraj, gdje je bilo dosta paπe za njihovu stoku, a ujedno subili blizu njega tako da je mogao biti s njima u stalnoj vezi.

Kad su EgipÊani potroπili sve zalihe iz svojih æitnica,doπli su traæiti hrane od samoga faraona, a on ih je uputioJosipu. U poËetku je Josip prodavao æito za novac, a kadje ponestalo novca, uzimao je srebro i zlato, zatim stoku,da bi najposlije uzeo i svu njihovu zemlju za hranu, kojeje joπ uvijek bilo, ali samo u faraonovim æitnicama. Tako jena kraju sva zemlja pripadala faraonu, osim zemlje egipat-skih sveÊenika (Post 47,20-22). Na kraju, zemlja je biladana EgipÊanima za obraivanje, s time da jednu petinuod sveg uroda moraju dati faraonu kao porez (Post 47,24).

Jakov je proæivio 17 godina u Egiptu i onda umro kadje imao 147 godina. Prije no πto je umro zatraæio je odsvojih sinova da ga pogrebu u Palestini, u istoj peÊini ukojoj su bili pogrebeni Abraham, Sara, Izak, Rebeka i Lea.Kad je vrijeme æalosti i oplakivanja bilo zavrπeno i kad jetijelo Jakova bilo pomazano mirisima, Josip je izmolio do-puπtenje od faraona da zajedno sa svojom braÊom krene zaPalestinu i tamo pogrebe svoga oca. BuduÊi da su s njimakrenuli i mnogi ugledni graani Egipta, faraon je naredioda budu u pratnji naoruæanih vojnika, zbog opasnosti odnapada kojekakvih bandi i razbojnika (Post 50,7-9).

U potrazi za Josipom

Da bi bio blizu svog oca, pa i braÊe, Josip ih je smjestiou Goπenskom kraju, koji se nalazio u neposrednoj blizini

17

kraljevske palaËe koja se nalazila u delti rijeke Nila blizuobale Sredozemnog mora. Prije no πto uopÊe i poËne po-traga za bilo kakvim zapisima meu egipatskim hijerogli-fima o ovim dogaajima, potrebno je ustanoviti vrijeme ukoje su se oni dogodili a ujedno i pronaÊi povoljnu dinasti-ju faraona u Ëije je vrijeme Josip æivio u Egiptu.

TeπkoÊe nastaju kad se zna da su razne dinastije vla-dale ili imale svoju prijestolnicu na razliËitim mjestima.Poneke su dinastije uspostavile svoje prijestolnice upravou delti Nila, dok su druge radije æivjele i vladale iz srediπ-njeg dijela Egipta. Razlog za uspostavu prijestolnica u tomdijelu Egipta vrlo je logiËan. NajveÊi razlog je bio u tomeπto je odatle bilo lakπe vladati cijelim Egiptom. Treba dræatina umu i to da je Egipat bio podijeljen u dva dijela iliregije, koje su poznate kao Gornji i Donji Egipat. Netrpe-ljivost je bila Ëesta izmedju ovih dviju provincija i, da bi ihujedinili, faraoni su imali duplu krunu koja je predstavljalaobadvije dræave. Ujedno Gornji i Donji Egipat su bili jedin-stveniji kad bi prijestolnica bila u tom (srediπnjem) dijelujer su smatrali da su tako bolje predstavljeni i jedni i drugi.

BuduÊi da je Josip æivio blizu faraonova dvora, oprav-dano je smatrati da je u to vrijeme prijestolnica bila u Do-njem Egiptu (delta Nila), blizu goπenskog kraja. Stoga jepotrebno gledati u kandidate samo u onim dinastijama ko-je su imale svoju prijestolnicu u tom dijelu Egipta. Zasadsu poznate samo tri dinastije koje su vladale iz tog podruË-ja: XII. dinastija (20.—19. stoljeÊe prije Krista), dinastijaHiksa (17.—16. stoljeÊe prije Krista) i XIX. dinastija ilidinastija Ramsesa (13.—12. stoljeÊe prije Krista). DinastijuRamsesa odmah iskljuËujemo jer vrijeme u kojemu je onapostojala dolazi prekasno za dogaaje vezane za Josipa injegovu braÊu.

Ne obaziruÊi se na biblijsku kronologiju, veÊina znan-stvenika i povjesniËara prihvaÊa ideju da su Hiksi najboljikandidati za ove dogaaje (Unger 1954: 134; Keller 1956:100,101; Orlinsky 1972:50, 51; Coats 1992: 980). Razlogkoji oni nalaze za ovakav izbor jest u tome πto Hiksi nisu

JOSIP U EGIPTU


podrijetlom EgipÊani, nego skupina semitskih naroda i je-dino je u njihovo vrijeme moguÊe da jedan Semit, kao πtoje bio Josip, uspije doÊi do tako visokog poloæaja.

Josip i Hiksi

Hiksi (πto na egipatskom znaËi vladari stranog podri-jetla) (Redford 1970a) bili su narodi amorejskog podrijetla,sluæili se zapadnim semitskim dijalektom (Alt 1961; Red-ford 1986a), a dolazili u Egipat iz Mezopotamije i naselilise u dolini delte Nila. Premda Maneto, egipatski povjesni-Ëar koji je æivio u Egiptu tijekom treÊeg stoljeÊa prije Krista,predlaæe da su ovi semitski osvajaËi nasilno osvojili DonjiEgipat i uguπili bilo kakav ustanak u krvi (Wadell 1940:78—81; Keller 1956: 99), veÊina znanstvenika i povjesniËa-ra danas smatra da su Hiksi dolazili postupno tijekom ne-koliko stoljeÊa prije no πto su preuzeli vlast u DonjemEgiptu (Bunson 1990: 119, 120).

Joπ u dvadesetom stoljeÊu prije Krista, kada je vladalaXII. dinastija, koju je osnovao Amenemhet I. (1991.—1962.godine prije Krista), amorejski su se narodi poËeli naselja-vati u Egipat. Da bi zaustavio najezdu nepoæeljnih imigra-nata, Amenemhet je naredio izgradnju kula i utvrda premaSinajskoj pustinji da bi obranio egipatski teritorij od najez-de ovih nepoæeljnih gostiju. Kad ni to nije pomoglo, sagra-dio je i zid, koji je dobio ime PrinËev zid, da bi na nekinaËin kontrolirao najezdu semitskih naroda ili azijata, ka-ko su ih EgipÊani nazivali (Bunson 1990: 14).

Kad je moÊ jake 12. dinastije oslabila, negdje u poËet-ku 18. stoljeÊa prije Krista, na scenu je stupila slaba XIII.dinastija, samo da bi bila zamijenjena XIV. joπ slabijom.Egipatsko se carstvo naπlo u krizi i ovu priliku su iskoristilistranci semitskog podrijetla da bi uspostavili svoju vlast unizini delte Nila. Utvrdili su svoju prijestolnicu u antiËkomAvarisu, arheoloπkom lokalitetu koji se danas zove Tell ed-Daba, svega nekoliko kilometara udaljenom od Faqusa (Bie-tak 1975a; 1975b; 1979). Kasnije su pokorili i sam Memfis,

19

ali nikada nisu uspjeli uspostaviti svoju kontrolu nad cije-lim Egiptom, nego im je vlast bila ograniËena samo naDonji Egipat.

Kad su doπli na vlast, posvema su uniπtili staru prijes-tolnicu u Saqqari i prenijeli veÊinu vrijednih spomenika uAvaris (Weinstein 1975: 9, 10; Helck 1976). Premda nisuuspjeli osvojiti Gornji Egipat, njihov se utjecaj osjetio cije-

Apepi I.

Apepi II.

Shehsi

Faraoni dinastije Hiksa

Faraoni dinastije Hiksa

Yakubher

Khyan

JOSIP U EGIPTU


lom Palestinom, gdje je pronaen odreeni broj scaraba(peËata koji su nosili na sebi ime vlasnika, uglavnom vlada-juÊeg faraona) (Giveon 1965; 1974; 1981).

U poËetku svoje vladavine Hiksi nisu mnogo marili zaegipatske obiËaje i zakone, veÊ su se dræali svojih starihobiËaja. U Avarisu su odræavali svoje amorejske kultove(Redford 1986b: 199-201), gradili hramove prema azijskimmetodama (Bietak 1979: 249—250) i prinosili ærtve na svojnaËin (Leclant 1986: 245—246). Prema nekolicini prona-enih scaraba, Hiksi su sluæili svom bogu Baalu, koji jebio izjednaËen s egipatskim bogom Setom (Habachi 1974).Uz to su sa sobom donijeli ratna kola, koja su se pokazalavrlo djelotvornima u brzim napadima i osvajanjima (Bun-son 1990: 120).

Posljednji su vladari iz dinastije Hiksa bili podreeniegipatskoj kulturi viπe nego njihovi prethodnici u toj mjerida su prihvatili egipatske obiËaje u ponaπanju, odijevanjupa Ëak i u Ëeπljanju kose i brade. Apepi II. bio je jedan od

Seqnenre-Taoaovo ime

Kamozisovo ime

21

posljednjih faraona koji je iπao toliko daleko da je prihva-tio duplu krunu, tipiËnu za faraone koji su htjeli objedinitii Gornji i Donji Egipat (Redford 1992a: 343). VeÊina mo-numentalnih tekstova dolazi upravo iz njegova vremena, aodnose se na ærtve (Kamal 1909: 61), tekstove o gradnji(Helck 1975: 56, br. 79) i folklornu predaju koja ga prika-zuje kao onoga koji je sagradio hram bogu Setu (Gardiner1931: 85, 86; Goedicke 1986: 11—14).

UnatoË jakoj sili kojom su Hiksi raspolagali, oni ipaknikada nisu uspjeli osvojiti Gornji Egipat s prijestolnicomu Tebi. Na neki naËin Gornji Egipat je ostao u nekoj mjerinezavisan i slobodan, tako da su faraoni iz ovog dijelaEgipta Ëinili slabe dinastije. Kad je Donjim Egiptom vladaoApepi II. u Gornjem je vlast pokuπao odræati Seqnenre-TaoII. Doπlo je do æestoka sukoba izmeu ovih dvaju vladara,tako da je Seqnenre-Tao II. izgubio æivot, a naslijedio ga jenjegov sin Kamose. Ojaen smrÊu svog oca, sakupio jevojsku i organizirao napad na Donji Egipat. U prvom naletupalo je nekoliko provincija i veÊih gradova. Nedugo zatimprodrli su sve do Avarisa, gdje je uniπtio trgovaËku flotu,ali nije uspio postaviti opsadu oko Avarisa, jer je preranoumro. Naslijedio ga je njegov mlai brat Ahmose, koji jeubrzo osvojio Avaris kao i Memfis, i tako su omraæeniHiksi bili primorani napustiti Egipat (Helck 1976; Goedic-ke 1986). Ahmose je postao ujedno i osnivaË 18. dinastije.Zajedno sa svojim nasljednicima, Ahmose je odlazio uosvajaËke pohode u Palestinu da bi πto viπe proπirio svojuvlast i upravu i na taj naËin osigurao stabilnost i prosperitetu Egiptu.

Ahmozisovo ime

JOSIP U EGIPTU


Dok su progonili Hikse, usput su uniπtavali sve spome-nike i sve natpise koji su god nosili njihova imena, tako dasu danas spomenici o Hiksima prava rijetkost. Ipak unatoËovakvom sustavnom naporu, nekoliko spomenika i natpisaje ostalo tako da se danas zna da su Hiksi vladali Egiptomtijekom 17. i 16. stoljeÊa prije Krista.

Josipovi srodnici

Povijesnu osnovu biblijskih dogaaja vezanih za Josi-pov boravak u Egiptu veÊina znanstvenika i povjesniËaravidi u dinastiji Hiksa zbog nekoliko razloga. Poznato je dasu Hiksi bili semitskog podrijetla i smatralo se da je Josipmogao postiÊi tako visok poloæaj upravo stoga πto su fara-oni tih dinastija bili prijateljski raspoloæeni prema svimakoji su pripadali njihovoj ili njima srodnoj etniËkoj skupi-ni. No meutim, takav je zakljuËak povijesno netoËan jerje upravo u biblijskoj povijesti pokazano da tako ne morauvijek biti. Jedan od primjera je Daniel i njegovi prijateljikoje su zloglasni Babilonci odveli u suæanjstvo. UnatoËtomu πto su bili u suæanjstvu, veÊ su za nekoliko godinabili na cijenjenim poloæajima, uspjevπi dogurati mnogo da-lje nego mnogi Babilonci. Drugi se primjer moæe naÊi uHerodu Velikom, koji je po narodnosti bio Idumejac iliEdomac, a ipak je uspio doÊi na vlast i vladati Palestinomkoja je po teritoriju bila veÊa nego ona kojom je sam Sa-lomon vladao. Prema tome, moguÊe je da je Josip mogaouznapredovati i u vrijeme neke druge dinastije osim u vri-jeme Hiksa.

Zatim se mislilo kako su Izraelci pali u nemilost novihfaraona tek kad su Hiksi bili zbaËeni s vlasti jer je doπaofaraon koji nije poznavao Josipa (Izl 1,8). Poznato je da suHiksi pobjegli u Palestinu poslije pada njihove dinastije ida su ih EgipÊani progonili. Zbog ove se Ëinjenice valjazapitati: A zaπto onda i Hebreji nisu pobjegli s njima, πtosu oni Ëekali kada su svi koji su pripadali etniËkoj skupiniHiksa, i koji su uæivali posebne privilegije, pobjegli iz Egip-

23

ta u Palestinu. Kad bi Josip i njegova braÊa bili u Egiptu uvrijeme Hiksa, sigurno bi iskoristili priliku za bijeg iz Egip-ta prije no πto ih Ahmose pretvori u robove.

Josip i ratna kola

Drugi razlog za povezanost izmeu Hiksa i Josipovaboravka u Egiptu nalazi se u tome πto se kaæe da je faraonpostavio Josipa na kola (Post 41,43), a kasnije, kad je Jakovdolazio u Egipat, Josip je sjeo u svoja kola i poπao mu ususret (Post 46,29). Poznato je, a i dokazano, da su upravoHiksi donijeli sa sobom ratna kola i uspjeπno ih rabili.Prije njih Egipat nije poznavao niti uporabljivao ratna kolau vojnim pohodima (Schulman 1979: 105—153).

Pitanje je da li se ovdje radilo o ratnim kolima ili samoo zapreænom vozilu. Hebrejski izraz koji se ovdje koristi,a preveden je ekvivalentom kola, jest (merkaba),koji se nalazi 44 puta u Starom zavjetu (Even-Shoshen1993: 712) u razliËitim kontekstima i, kao takav, nosirazliËita znaËenja. Ova hebrejska rijeË potjeËe od izraza. (rekeb) koji se nalazi 118 puta u Starome zavjetu(Even-Shoshen 1993: 1076, 1077). Obadva izraza imajuisto znaËenje te se prevode sa kola. U svom leksikonuFuerst je objasnio da se znaËenje rijeËu merkaba trebashvaÊati kao prijevozno sredstvo πto ga je koristio onaj kojise trebao proslaviti, ili onaj koji je trebao pokazati svojuslavu tijekom procesija. Dalje Fuerst tvrdi da kada merka-ba stoji zajedno sa (kabæod), onda se odnosi na ratnakola (Fuerst 1867: 869).

Istina je da su biblijski prevoditelji najËeπÊe preveli iz-raz merkaba kao ratna kola, ali se moæe smatrati da se istiizraz moæe odnositi i na neku drugu vrst prijevoznog sred-stva. BuduÊi da se prvi puta u Starome zavjetu spominje uvezi s Josipom, potrebno je pogledati druga mjesta i vidjetikako se ovaj izraz uporabljuje u tim kontekstima.

Izraz rekeb ili merkaba ponekad se odnosi na figuriceraznih kola koje su bile postavljene u hramu (1 Kralj 7,33;

JOSIP U EGIPTU


1 Ljet 28,18; 2 Kralj 23,11). Zatim se obadva izraza koristeu proroËanstvima i ponekad u slikovitom smislu (Hag 2,22;Nah 3,2; Mih 1,13). Isto tako se isti izrazi odnose i naparadna kola. Jedan se tipiËan primjer moæe naÊi iz vreme-na proroka Elizeja (2 Kralj 5,21.25). Tom je prilikom Naa-man, sirski general, doπao u izraelsku zemlju traæiti pomoÊza svoju bolest (gubu) svojim kolima. Vjerojatno to nijebila povorka opremljena ratnim kolima, jer bi to izazvalomeunarodni incident, pa Ëak i povod za rat. Poπto je biooËajan zbog svoje bolesti, sigurno je da sebi nije mogaopriuπtiti dolazak u kolima koja su bila u potpunosti oprem-ljena za rat, nego su to bila obiËna kola koja su sluæila kaoprijevozno sredstvo. Drugi se primjer moæe naÊi iz vreme-na Davida (2 Sam 15,1). Tu se kaæe da je Abπalom, Davidovsin, nabavio sebi kola i pribavio one koji Êe trËati prednjim i kolima. OËito da se ovdje radi o paradnim, a ne oratnim kolima. Zatim, prije no πto je Jakov umro u egi-patskoj zemlji, zatraæio je od svojih sinova da ga pogrebuu Palestini u peÊini gdje su njegovi preci (Abraham, Sara,Izak, Rebeka, Lea) bili pogrebeni. U koloni koja je pratila

Kola iz Ura prije Abrahama

25

posmrtne Jakovljeve ostatke naπla su se i kola (Post 50,9).OËito da se ovdje isto tako radi o zapreænim vozilima kojasu trebala sluæiti za prijevoz ljudi zbog dugog puta. Osimtoga, postoji mjesto na kojemu se hebrejski izraz rekebspominje dvaput (2 Ljet 35,24). Kad je izbio rat izmeuIzraelaca i EgipÊana, kralj Joπija je bio ranjen u svojimratnim kolima, zatim su ga njegove sluge prebacile u drugakola da bi ga odvezli u Jeruzalem. Ovdje se jasno razluËujeizmeu ratnih kola i kola za prijevoz, premda se koristi istiizraz za obadvoja kola, πto oËito znaËi da se hebrejski izrazmerkaba ili rekeb ne odnosi uvijek na ratna kola nego i naona koja sluæe za prijevoz, razne procesije i tome sliËno.

Kola kao zapreæno vozilo koristila su se i bila poznatadiljem istoËna svijeta. Joπ su sredinom treÊeg milenija (oko2500. godine prije Krista) bila poznata zapreæna kola uMezopotamiji. MoguÊe je da su EgipÊani imali takvu vrstkola koja su bila koriπtena u vrijeme raznih procesija, kaoπto su bila ova u vrijeme Josipa. Pa i sama faraonova tvrd-nja da je postavio Josipa na druga kola govori da takvihkola nije bilo mnogo u uporabi.

Kad je iskapana jedna utvrda u Buhenu (Egipat), ar-heolozi su pronaπli ostatke konja koji je pripadao vremenuprije no πto su Hiksi zavladali. ZakljuËak arheologa koji supronaπli ove ostatke jest da je “moguÊe da su u ranimperiodima konje posjedovali najviπi Ëlanovi druπtva i da suih koristili u zapreænim kolima u dræavne svrhe” (Emery,Smith, i Millard 1979: 194).

Ostali problemi

Osim ovoga, postoje joπ neke poteπkoÊe koje postojeizmeu biblijskog izvjeπtaja i vremena Hiksa. Kad je Josipbio doveden u Egipat, kupio ga je Potifar, EgipÊanin kojije bio zapovjednik faraonove osobne garde (Post 39,1).Ako su Hiksi tada bili na vlasti, gotovo da je i nemoguÊeda bi tako osjetljivu poziciju dali jednom EgipÊaninu, kadse zna kolika je mrænja postojala izmeu EgipÊana i Hiksa.

JOSIP U EGIPTU


Josip je opisan kao onaj kome je bila dana vlast nadcijelim Egiptom, πto ukljuËuje i Donji i Gornji Egipat (Post41; 42,45). Hiksi su kontrolirali samo Donji Egipat, dok jeGornji bio pod upravom EgipÊana. Osim toga, faraon jedao Josipu kÊer heliopolijskog sveÊenika. Ako bi Hiksi ta-da bili na vlasti, onda bi bilo logiËnije da sveÊenik nekogdrugog boæanstva bude ukljuËen, onih bogova koje su Hiksipoπtivali kao πto je bog Set. Kad je Josip pozvan iz zatvorau faraonov dvor, morao se obrijati i obuÊi u Ëistu odjeÊu(Post 41,14). Ovaj Ëin je u skladu s egipatskim obiËajimaprije no s onima koje su prakticirali semitski Hiksi (Aling1995: 32).

Zbog gore navedenih podataka bolje je potraæiti Josi-pov boravak u Egiptu u vrijeme neke druge dinastije. Sviargumenti koji su navedeni za vezu izmeu boravka Izra-elaca u Egiptu, te njihovog prosperiteta u vrijeme Hiksa,nemaju nikakvu povijesnu niti biblijsku podlogu. Zbog to-ga je najbolje potraæiti neku drugu dinastiju koja je vladalau vrijeme kada je Josip bio doveden u Egipat, kada je odroba postao prvi do faraona i kada je njegova rodbina do-πla æivjeti s njime u Egiptu.

Josip i XII. dinastija

Prema biblijskoj kronologiji (1 Kralj 6,1 i Izl 12,40.41)Josip je boravio u Egiptu tijekom XII. dinastije. UpuÊujuÊise na biblijski tekst (1 Kralj 6,1), od vremena kada su Izra-elci izaπli iz egipatskog ropstva pa do vremena kada jeSalomon poËeo zidati Hram proπlo je 480 godina. Ako jegradnja Hrama otpoËela oko 970. godine prije Krista, ondaje Izlazak bio 1450. godine prije Krista. Dalje nam se kaæeda su Izraelci proveli 430 godina u Egiptu (Izl 12,40.41),πto bi znaËilo da je Jakov sa svojom obitelji doselio u Egi-pat 1880. godine prije Krista. U to je vrijeme Jakov imao130 godina (Post 47,9), a to je ujedno bila druga godinagladi (Post 45,6), πto bi znaËilo da je glad otpoËela 1882.godine prije Krista, a razdoblje od sedam rodnih godina

27

1889. godine prije Krista. Kad je Josip izveden pred fara-ona, bio je 30 godina star (Post 41,46), a to je bilo vrijemekad je otpoËelo razdoblje rodnih godina, drugim rijeËimaJosip je navrπio 30 godina tijekom 1889. godine prije Krista.Kad je doveden u Egipat, imao je samo 17 godina (Post37,2), πto znaËi da je doπao u Egipat tijekom 1902. godineprije Krista.

Da bi se mogli ovi dogaaji traæiti u zapisima egipatskihhijeroglifa, treba ustanoviti listu, a i godine vladanja pojedi-nih faraona iz XII. dinastije, koja je u to doba vladala uEgiptu. Ova je dinastija nastala poslije jednog razdoblja uegipatskoj povijesti u kojem su EgipÊani bili vrlo slabi, ka-ko na politiËkom tako i na vojnom i ekonomskom podruË-ju. Ustvari, egipatska je zemlja bila podijeljena zemljopo-

Amenemhet I.

JOSIP U EGIPTU


sjednicima, bogataπima i vlasteli. Ovi zemljoposjednici supoznati kao nomarsi prema posjedu koji je bio nazvannome. U to doba faraoni XI. dinastije gotovo da i nisuimali nekakvu veliku vlast i kontrolu nad Egiptom, jer jesvaki nomarh imao svoju vojsku, svoje zakone i naplaÊi-vao cestarinu trgovcima koji su prolazili kroz njegov terito-rij.

Kad je posljednji faraon XI. dinastije bio na kakvoj-takvoj vlasti, imao je vizira koji se zvao Amenemhet. Na-kon njegove smrti Amenemhet je preuzeo flotu brodova teplovio Nilom i pokoravao sve svoje rivale. Tako su svinjegovi protivnici bili pokoreni ili neutralizirani pa je biou stanju sam zavladati Egiptom i osnovati novu dinastiju.Amenemhet I. je otpoËeo svoju vladavinu 1991. godineprije Krista (Bunson 1991: 14). Zbog straha da se nomarsine bi ujedinili protiv njega, a ujedno i da dobije njihovupotporu, ostavio je zemlju u njihovim rukama.

Osim πto je naËinio pogodbu s nomarsima, da bi na tajnaËin osigurao stabilnost i sigurnost svoje vladavine (Da-vid 1975: 18), trebalo je isto tako osigurati granice samogEgipta. Jedan od najveÊih i najËeπÊih neprijatelja bili suNubijci, koji su se nalazili na juænoj strani njegovog car-stva. Odmah u poËetku svoje vladavine poveo je vojnuekspediciju protiv Nubijaca i na taj naËin anulirao bilokakvu prijetnju i moguÊnost napada s te strane (Grimal1993: 160, 161).

Ime Amenemheta I.

29

Prije no πto je izvrπen atentat nad njime, AmenemhetI. je postavio svoga sina Sesostrisa I. da zajedno s njimevlada kao suvladar. Ovakav Ëin je imao dvojaku korist.Prvo, sva su ostala rodbina, generali i visoki Ëinovnici navrijeme vidjeli tko treba ostati na prijestolju kada stari fara-on umre. Svi su se joπ za vrijeme starog faraona trebalipokloniti mladom nasljedniku i na taj mu se naËin zakletida Êe mu biti lojalni. Druga korist se moæe vidjeti u tomeπto je mladi faraon za suvladarstva imao prilike vidjeti izprve ruke kako se vodi jedna svjetska sila, kao πto je to bioEgipat.

Sesostris I.

JOSIP U EGIPTU


Amenemhet I. 1991.—1962.Sesostris I. 1971.—1928.Amenemhet II. 1929.—1895.Sesostris II. 1897.—1878.Sesostris III. 1878.—1843.Amenemhet III. 1842.—1797.Amenemhet IV. 1798.—1790.Sebeknefru 1789.—1786.

Josip i karavana Crvenog mora

Kad je Amenemhet I. bio ubijen (1962. godine prijeKrista), Sesostris I. se nalazio na vojnom pohodu na Libij-ce i kad je Ëuo o tragediji, odmah se uputio nazad kako bi

Ime Sesostrisa I.

Ime Amenemheta II.

31

osvetio svoga oca i uËvrstio svoju vlast (Grimal 1993: 162,163). Osim toga πto je utvrdio granice prema jugu, uveo jestabilnost u sinajsku pokrajinu, odakle je dobivao korisnurudu bakra (Bunson 1991: 241). Posljednjih se godina svo-je vladavine posvetio izgradnji velikih kulturnih spomeni-ka, kao i poveÊanju standarda, naroËito za srednju klasuæitelja. Kad je umro (1926. godine prije Krista), na prijesto-lju ga je naslijedio njegov sin Amenemhet II.

Ovaj je faraon imao relativno mirnu vladavinu, bezveÊih uzbuenja. Ekonomija je cvala i trgovinske su vezes Palestinom i Mezopotamijom bile uspostavljene. Na mno-gim arheoloπkim lokalitetima otkriveni su skupocjeni pred-meti s mezopotamijskim motivima, pa Ëak i s motivima izKrete. Isto su tako u Palestini i Mezopotamiji pronaeniostaci raznih egipatskih spomenika, πto svjedoËi da jetrgovina tekla u oba smjera (Grimal 1993: 165). Zajedno strgovcima stranci su putovali do Egipta i donosili sa sobomnova zanimanja i zvanja, tako da je civilizacija cvala aveliki spomenici nicali na sve strane. U vrijeme Amenem-heta II. zabiljeæena je jedna ekspedicija trgovaca koja jedoπla s druge strane Crvenog mora (Palestine) i sa sobomdonijela razne mirise i tamjan. To se dogodilo 27. godinenjegove vladavine, πto bi bilo negdje oko 1902. godine pri-je Krista. Zanimljivo je primijetiti da je i Josip, ako je bib-lijska kronologija toËna, doveden u Egipat kao rob istegodine. Osim toga, Biblija napominje da su trgovci koji su

Slika iz Beni-Hasanove grobnice

JOSIP U EGIPTU


kupili Josipa dolazili u Egipat i sa sobom nosili tamjan iostale mirise.

Amenemhet II. je vladao sve do 1892. godine prijeKrista, kad ga je naslijedio njegov sin Sesostris II. U vrije-me Sesostrisa II. nomarsi su joπ uvijek imali velike posjedei utjecaj na egipatski druπtveni poredak. VeliËina i bogat-stvo ovih zemljoposjednika oËitovala se u tome πto su gra-dili bogate grobnice za svoga æivota, koje su u sebi krileinformacije neprocjenjive vrijednosti. Upravo su te infor-macije pomogle u boljem razumijevanju naËina æivota onogvremena, kao i druπtva u kome su æivjeli. Jedna je takvabogata grobnica otkrivena u mjestu Beni Hasan, udalje-nom viπe od 300 kilometara od Sredozemnog mora. Osimpredmeta neprocjenjive vrijednosti, na zidovima grobniceovaj nomarh, koji se zvao Khnemnotep, dao je iscrtati za-nimljiv crteæ koji je vjerojatno predstavljao vaæan dogaajiz njegovog æivota. Na crteæu je prikazana karavana doπlja-ka ili trgovaca koji su nosili na magarcima robu za proda-ju. Najvaæniji su prodajni predmeti bili boja za lice i oËi,kao i razni mirisi koji su bili u velikoj potraænji u Egiptukroz sva stoljeÊa (Weigall 1927: 83; Grimal 1993: 165). Naslici su bili prikazani 37 osoba semitskog podrijetla, a krat-ki natpis objaπnjava crteæ istiËuÊi broj trgovaca, njihovunarodnost, vrst robe koju su donijeli te i ime voe koji sezvao Abiπar (Pritchard 1955: 229).

Ime Sesostrisa II.

33

Osim ovog zapisa postoje mnogi drugi dokazi o borav-ku Semita u Egiptu u vrijeme ove dinastije. Nedavna iska-panja na nekoliko arheoloπkih lokaliteta u delti Nila (Tellel-Daba, Tell el-Maskhuta, Tell el-Retabeh, Tell el-Yehudi-yeh, Inhas, Tell Farasha i Tell el-Kebir) donijela su bogaterezultate, koji su pridonijeli boljem razumijevanju struktu-re druπtva onog vremena kao i etniËke opredijeljenosti æi-telja tih naselja u vrijeme XII. dinastije. Manfred Bietak,koji je vrπio detaljnija istraæivanja na podruËju Tell el-Dabe,zakljuËio je da su “æitelji ovog naselja bili Kanaanci...” (Bie-tak 1989: 93, 99) u vrijeme XII. dinastije. Naselje u kojemsu ovi æitelji æivjeli nije bilo uniπteno za najezde Hiksaupravo stoga πto su i jedni i drugi bili istog, semitskog,podrijetla (Hoffmeier 1997: 65).

John S. Holladay je otpoËeo iskapati Tell el-Maskhutu1978. godine. Prema iskopanom materijalu on je zakljuËioda su u ovom naselju æivjeli æitelji semitskog podrijetlapred kraj vladanja XII. dinastije (Holladay 1982: 44—47,50). Joπ poËetkom ovog stoljeÊa W. F. Petrie je iskapao napodruËju Tell el-Retabehe. Carol Redmount je detaljno pro-uËio rezultate s ovog iskapanja i zakljuËio (na temelju nekihgrobnica) da je puËanstvo ovog naselja bilo semitskogpodrijetla (Redmount 1989: 128—129). Petrie je vrπio iska-panja i na lokalitetu pod imenom Tell el-Yehudiyeh (æidov-sko brdo). Rezultate s ovog iskapanja pregledala je OlgaTufnell i na temelju materijala pronaenih u grobnicamasugerirala da je i ovo puËanstvo bilo semitskog podrijetla(Tufnell 1978: 76). Isto je tako materijal s iskapanja nalokalitetima Inhas, Tell Farasha i Tell el-Kebir pokazao dasu æitelji koji su æivjeli u vrijeme XII. dinastije bili semit-skog podrijetla (Hoffmeier 1997: 67, 68).

Josip i ratarska reforma

Tijekom svoje vladavine Sesostris II. je otpoËeo izgrad-nju kanala koji bi doveo vodu iz Nila u Faiyum dolinu(Bunson 1991: 241; Grimall 1993: 166). Dolina je obuhva-

JOSIP U EGIPTU


Êala povrπinu od oko 450 kvadratnih kilometara. Ova bigolema obradiva povrπina nedvojbeno trebala osigurati ve-liki urod i stvoriti velike rezerve æita koje bi dobro poslu-æile u sluËaju suπe i gladi. Ovaj je projekt sasvim logiËan,poπto je opstanak Egipta i urod uvelike ovisio o Nilu, kojibi se svakog kolovoza, rujna i listopada uslijed monsun-skih kiπa u Etiopiji izlijevao iz svojeg korita i plavio obra-dive povrπine (Kleinschroth 1977: 159). Kad bi se vodapovukla, iza sebe bi ostavila bogat talog blata, koji bi, kadse osuπi, predstavljao plodno tlo za bogati urod æitarica.Ponekad se, uslijed slabih oborina, Nil ne bi izlijevao i,kao rezultat, glad bi uslijedila veÊ iste godine. Da bi tosprijeËio, Sesostris II. je pokuπao iskopati kanal kroz pla-ninski vijenac koji je prijeËio da poplavljeni Nil natopi ovuveliku dolinu. Na æalost, ovaj je projekt prekasno otpoËeo,tako da ga nije uspio zavrπiti tijekom svoga æivota, veÊ suga zavrπili njegovi nasljednici.

Prema biblijskoj kronologiji u vrijeme ovog faraona Ja-kov je doputovao u Egipat (1880. godine prije Krista). U toje vrijeme glad veÊ trajala dvije godine, πto bi znaËilo da jeglad otpoËela 1882. godine, a razdoblje od sedam rodnihgodina 1889. godine prije Krista. Sve se ovo zbivalo u vri-jeme Sesostrisa II, koji bi prema ovom scenariju trebao bitifaraon koji je usnio snove i postavio Josipa da bude njegovnajviπi Ëinovnik, a Josip je isto tako trebao voditi brigu okospremanja æita tijekom sedam rodnih godina da bi bilodovoljno hrane kad naiu sedam godina suπe i gladi. Zbogtoga je moguÊe da je ovaj projekt koji je oznaËio poËetakove agrarne reforme otpoËeo na Josipovu inicijativu (Aling1981) da bi se æitnice πto viπe napunile i tako rezerve pripre-mile za razdoblje gladi πto ih je oËekivalo. Ovaj irigacijskikanal joπ i danas postoji i s uspjehom se koristi, a nazvanje Bahr Jussuf, πto u prijevodu s arapskog znaËi Josipovkanal.

35

Dolina rijeke Nila

JOSIP U EGIPTU


Josip i njegova titula

Kad je Josip bio postavljen nad svim Egiptom, Biblijakaæe da je imao dvojaku titulu, gospodar nad svim farao-novim domom i vladalac nad svom zemljom egipatskom(Post 45,8). Prva bi titula bila jednaka zapovjedniku ili πefusvih sluæbenika u faraonovu domu. U ovoj ulozi Josip jevodio izravnu brigu o svim faraonovim posjedima i dobrima,kako u kuÊi tako i na imanju. Ovakva je titula bila uobi-Ëajena za vrijeme XII. dinastije. Na raznim zapisima pro-naeno je preko dvadeset primjera ove titule (Ward 1981:22), i vjeruje se da je jedino vizir ili, kako ga Biblija naziva,“vladalac nad svom zemljom Egipatskom”, bio veÊi po titu-li od njega (Gardiner 1947: 45, 46).

Opis ove titule “zapovjednik svih sluæbenika na farao-novom posjedu” tek Êe kasnije u egipatskoj povijesti bitiopisan. Tijekom drugih dinastija dolaze natpisi o ulozi iduænostima onoga koji je nosio ovakvu titulu (Hayes 1949:43-49). Takav sluæbenik je upravljao nad faraonovim æitni-cama i vodio brigu o krdima faraonove stoke. Trebao jevoditi brigu o porezima, zatim i da krajevi pogoeni suπomdobiju na vrijeme dovoljno hrane za opstanak. Isto je takovodio brigu o gradnji faraonove grobnice, sakupljao obvez-ne darove beduinskih voa, Ëak se angaæirao i oko nabavecedrovine iz Sirije.

Druga titula odgovara egipatskom viziru, koji je bioprvi do faraona u svim odlukama i onaj koji je davao po-sljednji i najvaæniji savjet prije no πto bi faraon donosioneku vaænu odluku. Postoji nekoliko razloga koji upuÊujuda je Josip nosio titulu vezira. Prvi se moæe naÊi u biblij-skom zapisu, gdje se kaæe da je faraon bio veÊi po poloæajuod Josipa samo po tome πto je imao prijestolje (Post 41,40). Jedino je carski vizir uæivao ovakve povlastice i polo-æaj. Druga se nalazi zapisana veÊ u sljedeÊem retku (41.)istog poglavlja, gdje se kaæe da je Josip bio postavljen nadsvom zemljom egipatskom. TreÊi se moæe vidjeti u tome πtosu Josipova braÊa, kad su doπla po hranu, bila dovedena

37

pred Josipa kao onoga koji je bio odgovoran za podjeluhrane. Osim toga, svi su stranci prije no πto su dovedenipred faraona trebali vidjeti vizira i onda je on odluËivao otome hoÊe li ih faraon primiti ili ne (Hayes 1966: 46).»etvrti se razlog moæe vidjeti u Ëinjenici da je Josip imaopravo kupiti zemlju od EgipÊana i tako je sva zemlja preπlau faraonove ruke. Zbog gore navedenih razloga najlogiË-nije je prihvatiti da je Josip imao titulu vizira, koji je uprav-ljao cjelokupnom civilnom administracijom, bio glavni za-mjenik faraona, drugim rijeËima bio najmoÊniji Ëovjek (osimfaraona) u cijelom Egiptu (van den Boorn 1988).

Ako prihvatimo da je Josip bio egipatski vizir, moramose zapitati ima li mjesta za njega meu egipatskim vizirimaXII. dinastije? Treba odmah istaknuti da ne postoje nikakvipotpuni podaci u pogledu na ovo pitanje. Detlef Franke jesamo jedan od egiptologa koji je razmatrao pitanje viziraXII. dinastije (Franke 1984: 18, 19). Na njegovoj listi postojeimena koja zasigurno pripadaju vizirima ove dinastije, alise ne moæe sa sigurnoπÊu odgonetnuti vrijeme njihove sluæbeu povijesti ove dinastije. Postoji opravdani razlog za miπlje-nje da su poneki viziri bili na vlasti u vrijeme nekolikofaraona, πto bi znaËilo da je osoba koja je bila vizir uvrijeme jednog faraona mogla sluæiti u istoj sluæbi u vrije-me sljedeÊeg faraona (Simpson 1957: 29). Premda su nekeosobe nosile titulu vizira, moguÊe je da su to bile samopoËasne titule.

Zasada egiptolozi vjeruju da postoje dvije osobe kojesu sluæile kao viziri u vrijeme Sesostrisa III. (Valloggia 1974:123, 124), i poznati su pod imenima Sebekemhat i Khnum-hotep. Odmah se moæe vidjeti da nema nikakvih sliËnostiizmeu ovih imena i imena Josipovog. Postoji moguÊnostda Josip nije bio vizir cijelog svog æivota, πto je za oËekiva-ti. Tako je moguÊe da je Josip zauzimao ovaj visoki poloæaju poËetku svoje sluæbe na dvoru faraonovom, drugim rije-Ëima u vrijeme Sesostrisa II. i moæda u poËetku vladavineSesostrisa III. Dosad egiptolozi nisu pronaπli ni jedno imevizira koji je sluæio u vrijeme Sesostrisa II.

JOSIP U EGIPTU


Zanimljivo je spomenuti da Khnumhotep nije bio sa-mo vizir nego je uæivao i ulogu zapovjednika svim sluæbeni-cima na faraonovom dvoru. On je zasad jedina osoba kojaje zapisana u egipatskoj povijesti s ovakvom dvojakomtitulom (Weil 1908: 44). VeÊ je ranije reËeno da nema ni-kakve sliËnosti ove osobe s Josipom, iako su obojica imaliiste dvojake titule. Osim toga, Khnumhotep je sluæio samou vrijeme Sesostrisa III, dok je Josip prema biblijskoj kro-nologiji doπao na vlast u vrijeme Sesostrisa II. Ono πto jesasvim moguÊe jest da je Josip bio u sluæbi faraona prijeKhnumhotepa i da je on automatski naslijedio ovu dvoja-ku titulu poslije Josipa.

Josipovo egipatsko ime

Kad je Josip bio osloboen i doveden u faraonov dvor,dobio je novo, egipatsko ime, Safenat-Paneah (Post 41,45).Osim ovog spominju se i neka druga egipatska imena, kaoπto je bio Potifar, EgipÊanin koji je kupio Josipa od Jiπma-elaca (Post 39,1), Asenata, Josipova æena (Post 41,45), kaoi Poti-Fera, otac Josipove æene (Post 41,45).

PromatrajuÊi imena Potifar i Poti-Fera egiptolozi suzakljuËili da su ova dva imena vrlo sliËna i da je PotifarskraÊeno ime Poti-Fere, jer oba imaju isto znaËenje (onajkome Re daje) (Redford 1992b: 426, 427). Iako neki egip-tolozi smatraju da imena Potifat i Poti-Fera potjeËu iz 7.stoljeÊa prije Krista (Redford 1992b: 426), Keneth Kitchendræi da ova imena dolaze iz davnije proπlosti (Kitchen 1993:85) i da su modernizirana verzija joπ starijih imena kojadolaze iz vremena XII. dinastije (Kitchen 1993: 86).

U vezi s imenom Asenate, Josipove æene, egiptolozi susmatrali da bi njeno ime trebalo znaËiti “ona koja pripadaNeithi” (egipatska boæica) (Schulman 1975: 239; Spiegel-berg 1904: 18, 19). Meutim, imena se s nastavkom imenaboæice Neithe zasada nisu pronaπla ni na kakvom zapisu, pasu stoga egiptolozi primorani potraæiti druga znaËenja ovogimena. Kitchen dræi da se ovdje ne govori o nastavku koji

39

nosi ime neke boæice, veÊ o nastavku posvojne zamjenice.Tako bi prijevod Asenatinog imena trebao biti “ona kojapripada meni” (misli se na njezina oca ili majku) (Kitchen1993: 84, 85). Ovakva se imena nalaze na mnogim zapisimakoji dolaze iz vremena XII. dinastije (Yee 1992: 476).

Josipovo egipatsko ime Safenat Paneah pobudilo jepozornost mnogih struËnjaka joπ iz ranijih stoljeÊa. Joπ jeGeorge Steindorff u 19. stoljeÊu sugerirao da bi ovo imetrebalo znaËiti “Bog je kazao: on Êe æivjeti” (Steindorff1889: 41, 42). Ovaj je prijedlog bio svesrdno prihvaÊen ukrugovima teologa i egiptologa (Schulman 1975: 239—240).Imena s ovakvim znaËenjem su pronaena na zapisima izsedmog i πestog stoljeÊa prije Krista (Redford 1970b: 230,231). Meutim, Kitchen se suprotstavio ovakvom tumaËe-nju Josipova imena i dræi da bi ga trebalo prevesti ekvi-valentom “onaj koji prepoznaje æivot”. Imena ovakva zna-Ëenja se, prema Kitchenu, mogu naÊi na zapisima koji po-tjeËu joπ iz 12. dinastije (Kitchen 1993: 82, 83).

Prema navedenim podacima, jasno je da su sva ovaimena egipatskog podrijetla, u Ëemu se svi znanstvenicinedvojbeno slaæu (Hoffmeier 1997: 87). Osim toga, ovakvase imena i njima sliËna mogu naÊi na drevnim zapisimakoji su bili u uporabi tijekom XII. dinastije, upravo onedinastije za Ëijeg je vremena Josip i bio doveden u Egipati cijela se ova radnja dogodila.

Glad u punom zamahu

Sesostris II. je ostavio prijestolje svome sinu SesostrisuIII. (1878—1843 prije Krista) u najteæim trenucima, kad jeglad bila u punom zamahu. Prema biblijskom izvjeπtaju,glad je trebala trajati joπ tri godine. Faraoni koji su vladaliprije Sesostrisa III. nisu uspjeli slomiti vlast nomarha kojisu posjedovali veÊinu zemlje u Egiptu. Odmah u poËetkusvoje vladavine ovaj je faraon uspio slomiti svaki otpor ivlast ovih zemljoposjednika tako da je zemlja sluæbenopreπla pod kontrolu faraona (Grimal 1993: 167).

JOSIP U EGIPTU


Prema biblijskom izvjeπtaju, egipatski je narod bio uvelikom problemu jer im je ponestalo æita u njihovim æit-nicama. Kad su zatraæili pomoÊ od faraona, on ih je uputiona Josipa koji im je prodavao æito za novac. Kad im jeponestalo novaca, onda im je Josip prodavao æito za stokui ostali imetak koji su imali. Kad je i toga nestalo, negdjepred kraj razdoblja gladi, onda je Josip naËinio neku vrstugovora s njima, tako da je sva zemlja koju su imali posta-la faraonova a oni su imali pravo na obradu i urod, s timeda jednu petinu uroda moraju dati faraonu kao naplatu zauporabu zemlje (Post 47,14-26). Ovaj izvjeπtaj se uklapavrlo dobro u egipatsku povijest u vrijeme Sesostrisa III,

Sesostris III.

41

kada je ovaj faraon zemlju nomarha stavio izravno podsvoju upravu.

Jakovljev pogreb

Kad je Jakov doπao u Egipat, imao je 130 godina. Pre-ma biblijskom tekstu, Jakov je æivio u Egiptu joπ 17 godina,πto bi znaËilo da je imao 147 godina kada je umro (Post47,29). Prije no πto je umro zatraæio je od svojih sinova daga sahrane u Hebronu, u grobnici u kojoj su bili pogrebeninjegovi preci. Nakon nekoliko dana pripreme pogrebna sepovorka uputila prema Palestini. BuduÊi da je Josip joπuvijek bio visoko cijenjena osoba, faraon je poslao svojeugledne duænosnike da budu dio ove procesije.

Biblijski nas tekst obavjeπÊuje da se povorka u jednomtrenutku naπla u Atadu (Post 50,10). Kad su okolni mjeπta-ni vidjeli toliku æalost, nazvali su ovo mjesto Abel-Mizra-im, πto u prijevodu znaËi “egipatska æalost”. Ne samo dabiblijski tekst ovdje govori o imenu mjesta nego napominjei njegov lokalitet. Atad se nalazio na istoËnoj strani Jorda-na, te je tako potpuno sigurno da povorka nije iπla obalomSredozemnog mora (uobiËajena ruta), nego su iπli krozTransjordaniju. Da bi doπli do Atada, morali su proÊi krozedomsku zemlju. Poznato je da su Edomci rodbinski vezaniza Izraelce, jer potjeËu od Ezava, Jakovljeva brata. MoguÊe

Ime Sesostrisa III.

JOSIP U EGIPTU


je da je i sam Ezav joπ bio u æivotu, ali ako i nije, moguÊeje da su se neki od njegovih potomaka pridruæili povorci ikrenuli s njima prema mjestu pogreba. Kad su proπli Atad,uputili su se prema potoku Jaboku, gdje se Jakov borio sanelom prije no πto je sreo svoga brata Ezava. Na taj jenaËin ova povorka imala u neku ruku komemoracijski ka-rakter, buduÊi da su trebali posjetiti vaæna mjesta iz Jakov-ljeva æivota. Kod Jaboka su preπli rijeku Jordan i proπlipored samog ©ekema. Odatle su se okrenuli prema jugu dabi stigli do Hebrona.

Ovo je bio isti put kojim je Jakov proπao kad se vraÊaoiz Harana u Palestinu. Jedno je vrijeme proveo u samom©ekemu, kad su neki od njegovih sinova bez milosti goto-vo istrijebili cijelo puËanstvo ovog naselja. Zbog ovog inci-denta Jakov se morao uputiti prema jugu, jer se bojao osve-te. Kod Bethlehema mu je umrla Rahela, Josipova majka,gdje je i sahranjena. MoguÊe je da je Josip imao æelju po-sjetiti grob svoje majke u Bethlehemu. Nakon toga povor-ka se uputila prema Hebronu.

Postoji joπ jedan razlog zbog kojeg je povorka iπla ovimzaobilaznim putem. Proπlo je nekoliko desetljeÊa kada jeJosip posljednji put bio u Palestini. Ovo je za njega bilaprigoda da ponovo vidi sva vaænija mjesta iz proπlosti nje-govih predaka. Prije no πto je Jakov umro dodijelio je Josi-pu mjesto pored samog ©ekema u nasljedstvo. Ovo je bilaizvanredna prilika da pregleda svoje naslijee, gdje Êe ka-snije i on sam biti sahranjen (Joπ 24,32).

Svi su se ovi dogaaji zbivali u vrijeme Sesostrisa III,koji je joπ uvijek vladao u Egiptu. Sesostris III, kao i njego-vi predhodnici, nisu posveÊivali previπe napora nekim voj-nim pohodima na susjedne zemlje. Kad je prosperitet Egip-ta bio u neku ruku osiguran, faraoni su se posvetili kul-turnom i ekonomskom uzdizanju standarda u Egiptu. Takoni ovaj faraon nije osnivao nikakve velike vojne pohode naPalestinu niti na druge krajeve. Trgovina je sa susjednimzemljama cvala te su radnici kao i trgovci iz svih krajevaslobodno ulazili i izlazili iz Egipta. Meutim jedna je mi-

43

rotvorna ekspedicija ipak bila osnovana i zabiljeæena. Za-nimljivo je da se zapis ove ekspedicije nije naπao ni u ka-kvim carskim zapisima, nego ga je zapisao jedan egipatskigeneral, koji je ujedno bio i voa ove ekspedicije.

Ovaj je dogaaj zapisan na jednoj kamenoj ploËi, kojaje dobila ime Khu-sebekov spomenik, po osobi koja ju jedala isklesati. Joπ poËetkom ovog stoljeÊa John Garstang jepronaπao ovaj spomenik u Abidosu (Ray 1986: 231—248).Strana je, na kojoj se nalazi natpis, ispisana egipatskim

Khu-Sebekov spomenik

JOSIP U EGIPTU


hijeroglifima u dvanaest okomitih redova. Tu je Khu-sebekopisao svoju povijest iz ranijih dana, sudjelovanje u vojnimekspedicijama protiv Nubijaca u vrijeme Sesostrisa III, kaoi svoje postupne uspjehe i promocije. Zatim na samomevrhu ovog spomenika, iznad izvornog teksta, na mjestukoje je ostavljeno za neki crteæ, dao je isklesati dodatnitekst u pet vodoravnih kolona. Upravo ovaj natpis igraznaËajnu ulogu jer opisuje jednu ekspediciju u Palestinu,jedinu u vrijeme XII. dinastije.

Khu-sebek poËinje svoj recital tvrdnjom da je roen uvrijeme Amenemheta II. Svoju je karijeru poËeo kaotjelohranitelj Sesostrisa III, kada mu je bila povjerena duæ-nost da πtiti faraonovo zaËelje (Wilson 1955). Poπto je dobroobavljao svoju duænost, faraon mu je povjerio 60 vojnikakoji su bili pod njegovim zapovjedniπtvom. Iza ovoga slije-di ekspedicija u Nubiji, gdje je zbog izvanredne hrabrostibio postavljen kao zapovjednik nad stotinu vojnika. Bu-duÊi da se tekst koji opisuje ekspediciju u Palestinu nalazina samom vrhu spomenika kao dodatni natpis, kada jeonaj o ekspediciji u Nubiji veÊ bio ispisan, moguÊe je da jeekspedicija u Palestini bila odræana nakon ekspedicije uNubiji.

Postoje zapisi o trima vojnim ekspedicijama protiv Nu-bijaca koje su bile odræane u vrijeme Sesostrisa III. (Wilson1956: 136, 137). Posljednja ekspedicija u Nubiji bila jeodræana u vrijeme 16. godine carovanja Sesostrisa III. Akoje ekspedicija u Palestini odræana nakon ovih u Nubiji,onda je jasno da je to bilo poslije 16. godine carovanjaSesostrisa III. Prema biblijskoj kronologiji, Jakov je umrooko 1863. godine prije Krista, a 16. godina Sesostrisa IIIbila bi 1863./2. godina prije Krista, πto stavlja ova dvadogaaja otprilike u isto vrijeme.

Poznato je da Egipat u vrijeme XII. dinastije nije vla-dao Palestinom, iako su trgovaËke veze postojale, πto jeveÊ ranije reËeno. Ako faraoni XII. dinastije nisu imali ni-kakav vojni interes u Palestini, pitanje je onda πto je ovaekspedicija tamo radila. Na svom spomeniku Khu-Sebek

45

opisuje svoje doæivljaje s ove ekspedicije, osobito one kojisu se dogodili pri povratku u Egipat. Ovom je generaludodijeljena duænost da vodi brigu o sigurnosti povorke i dabude branitelj od bilo kakvih pljaËkaπkih napada. Kad sepovorka vraÊala u Egipat, Khu-Sebek spominje jedan in-cident koji se dogodio kad su prolazili pored ©ekema. Pre-ma njegovom izvjeπÊu, stanovnici ©ekema napali su po-vorku i on ih je hrabro obranio od svih napada, tako da susretno stigli nazad u Egipat.

Ako se ovo izvjeπÊe moæe poistovjetiti s onim o Jakov-ljevu pogrebu, onda se moæe naÊi jasan razlog zbog Ëega su

Jakovljev pogreb

JOSIP U EGIPTU


stanovnici ©ekema napali ovu povorku. Kad se povorkapribliæila ©ekemu, stanovnici su joπ uvijek pamtili πto suim uËinili neki od Jakovljevih sinova i kad su ih prepozna-li, napad na povorku je bio neizbjeæan zbog æelje za odmaz-dom. BuduÊi da su prema biblijskom izvjeπtaju u povorcibili ne samo Josip nego i mnogi ugledni stanovnici Egipta,pa Ëak i neki od faraonove rodbine, jasno je da je ovakvapovorka bila pod izravnom vojnom pratnjom, koja je trebalaomoguÊiti sigurnost kretanja ove povorke. U tom sluËajuuloga generala koji je mogao biti Khu-Sebek je oËita, iprema njegovom izvjeπtaju, upravo je to i uËinio kada su ih©ekemci napali (Shea 1992: 41, 42).

Statua vizira

47

PalaËa vizira: 1. ulaz u palaËu; 2. ulazne prostorije sastubiπtem; 3. hodnici; 4. otvoreno dvoriπte; 5. ulaz u osob-ne prostorije; 6. glavna primaÊa prostorija; 7. spavaÊasoba; 8. osnovica za krevet; 9. soba za odijevanje; 10.ormar; 11. ostava; 12. stubiπte na drugi kat ili kroviπte

JOSIP U EGIPTU


Josipova grobnica

Tijekom 1984. i 1987. godine austrijski je arheoloπkitim iskapao na arheoloπkom lokalitetu u Tell el Dabi, loka-litetu za koji se vjeruje da je bio negdaπnji Ramsesov gradi glavni grad Hiksa, Avaris. Tijekom iskapanja arheolozisu naiπli na zaËuujuÊe otkriÊe. Pronaπli su palaËu s neko-liko grobnica koje su pripadale XII. dinastiji (Bietak 1990:47—75). Joπ u antiËko doba pljaËkaπi su gotovo u cijelostioËistili sve grobnice. U tunelu koji su iskopali da bi doπlido grobnice ostavili su za sobom razbijenu statuu koja jebila gotovo duplo veÊa nego normalna ljudska visina.Gotovo je sigurno da je ova statua predstavljala bogataπakoji je æivio u obliænjoj palaËi. Statua je gotovo u cijelostiuniπtena, samo je glava, vrat i dio ramena ostao neoπteÊen.Meutim lice statue je gotovo potpuno uniπteno, tako dase ne moæe vidjeti lik osobe koju je predstavljala. Zbogpozicije palaËe smatra se da je ovaj bogataπ bio visoki sluæ-benik u faraonovu dvoru. Prema stilu frizure koja je bilauobliËena na ovoj statui, kao i boji lica, jasno je da jestatua predstavljala osobu semitskog podrijetla (Bietak 1990:61—64).

Zasad nema dovoljno podataka koji bi upuÊivali da seovdje radi o Josipu. Ono πto se moæe zakljuËiti jest da jeovaj visoki sluæbenik bio semitskog podrijetla, da je biodovoljno ugledan i bogat da sebi priuπti ovako bogatu grob-nicu sa svojom statuom. Ovo je oËiti dokaz da su Semitimogli dosegnuti visoke poloæaje ne samo u vrijeme dinas-tije Hiksa nego i u vrijeme XII. dinastije.

49

Bibliografija

Aling, C. F. 1981 Egypt and Bible History: From Earliest Times to1000 B.C. Grand Rapids: Baker Book House.

1995 Some Remarks on the Historicity of the Joseph Story.Near East Archaeological Society Bulletin 39/40: 31—39.

Alt, A. 1961 Herkunft der Hyksos in neuer Sicht. Leipzig: Akade-mie Verlag.

Bietak, M. 1975a Die Hauptstadt der Hyksos und die Remsesstadt.Antike Welt 6/1: 28—30.

1975b Tell ed-Dabæa II. Vienna: VOAW.

1979 Avaris and Pi-Ramesse. Proceedings of the British Acad-emy 65: 225—290.

1989 The Middle Bronze Age of the Levant — A New Ap-proach to Relative and Absolute Chronology. Str. 93—99, uHigh, Middle or Low? Acts of an International Colloquiumon Absolute Chronology Held at the University of Gothen-burg 20th—22nd August 1987, ur. Paul Astrom.

Gothenburg: Paul Astrom. 1990 Der Friedhof in einem Palastgartenaus der Zeit des spaten mittleren Reiches und andere For-schungsergebnisse aus dem oestlischen Nildelta (Tell el-Daba).Aegypten und Levante 2: 47—75.

Bunson, M. 1990 The Encyclopedia of Ancient Egypt. New York:Facts on File.

Coats, G. W. 1992 Joseph, Son of Jacob. Str. 976—980 u sv. 3 od TheAnchor Bible Dictionary, ur. D. N. Freedman. New York:Doubleday.

David, A. R. 1975 The Egyptian Kingdoms. New York: E. P. DuttonCompany.

Emery, W. B., Smith, H. S., Millard, A. 1979 The Fortress of Buhen,The Archaeological Report. London: Egypt Exploration So-ciety.

Even-Shoshen, A. 1993 A New Concordance of the Old Testament.Grand Rapids: Baker.

Franke, D. 1984 Personen-daten aus dem Mittleren Reich. Wiesba-den: Otto Harrassowitz.

JOSIP U EGIPTU


Fuerst, J. 1867 A Hebrew and Chaldee Lexicon to the Old Testa-ment. London: Williams and Norgate.

Gardiner, A. H. 1931 Late Egyptian Stories. Brussels: Edition de laFondation Egyptologique Reine Elisabeth.

1947 Ancient Egyptian Onomastica. Oxford: Oxford Univer-sity Press.

Giveon, R. 1965 A Sealing of Khyan from the Shephela of SouthernPalestine. Journal of Egyptian Archaeology 51: 202—204.

1974 Hyksos Scarabs with Names of Kings and Officials fromCanaan. Chronique d’Égypte 49: 222—225.

1981 Ya’qob-har. Göttinger Miszellen 44: 17—20.

Goedicke, H. 1986 The Quarrel of Apophis and Seqnenre. SanAntonio: Van Silcen Books.

Grimal, N. 1993 A History of Ancient Egypt. Oxford: Blackwell.

Habachi, L. 1974 Sethos I’s Devotion to Seth and Avaris. Zeitschriftfür ÄgyptischeSprache und Altertumskunde 100: 95—102.

Hayes, W. C. 1949 Career of the Great Steward Henunu UnderNebhepetre Mentuhtpe. Journal of Egyptian Archaeology 35:43—49.

1966 Egypt: Internal Affairs from Thutmosis I to the Deathof Amenophis III. Cambridge: Cambridge University Press.

Helck, W. 1975 Historisch-biographische Texte der 2. Zwischenzeitund neue Texte der 18. Dynastie. Wiesbaden: Harrassowitz.

1976 Ägyptische Statuen im Ausland — ein chronologischenProblem. Ugarit-Forschungen 8: 101—114.

Hoffmeier, J. K. 1997 Israel in Egypt: The Evidence for the Authen-ticity of the Exodus Tradition. Oxford: Oxford University Press.

Holladay, J. S. 1982 Tell el-Maskhuta: Preliminary Report on theWadi Tumilat Project 1978—1979, Cities of the Delta, Part III.Malibu: Undena Publications.

Kamal, A. 1909 Tables d’offrandes. Cairo: Impr. De l’ I.F.A.O.

Keller, W. 1956 The Bible as History. New York: William Morrowand Company.

51

Kitchen, K. 1993 Genesis 12—50 in the Near Eastern World. Str.77—92, u He Swore an Oath: Biblical Themes from Genesis12—50, ur. R. S. Hess. Cambridge: Tyndale House.

Kleinschroth, A. 1977 Nutzung der Gewässer im Sudan. Osterreich-ische Wasserwirtschaft 29: 157—164.

Leclant, J. 1986 Fouilles et travaux en Égypte et au Soudan 1984—85. Orientalia 55: 236—319.

Orlinsky, H. M. 1972 Understanding the Bible Through Historyand Archaeology. New York: Ktav Publishing House.

Pritchard, J. B. 1955 Ancient Near Eastern Texts. Princenton:Princeton University Press.

Ray, P. 1986 The Duration of the Israelite Sojourn in Egypt. AndrewsUniversity Seminary Studies 24: 231—248.

Redford, D. B. 1970a The Hyksos in History and Tradition. Orientalia39: 1—51.

1970b A Study of Biblical Story of Joseph. Leiden: Brill.

1986a Egypt and Western Asia in the Old Kingdom. Journalof the American Research in Egypt 23: 125—143.

1986b King-lists, Annals and Daybooks. Mississauga: Benben.

1992a Hyksos. Str. 341—344, u vol. 3 od The Anchor BibleDictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday.

1992b Potiphar. Str. 426—427, u vol. 5 od The Anchor BibleDictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday.

Redmount, C. 1989 On an Egyptian/Asiatic Frontier: An Archaeo-logical History of the Wadi Tumilat. Chicago: University ofChicago.

Schulman, A. R. 1975 Asenath. Studien zur Altagyptischen Kultur2: 238—240.

1979 Chariots, Chariotry and the Hyksos. Journal of theSociety for the Study of Egyptian Antiquities 10: 105—153.

Shea, W. 1992 The Burial of Jacob. Archaeology and Biblical Re-search 5: 33—44.

Simpson, W. K. 1957 Sobkemhet, a Vizier of Sesostris III. Journal ofEgyptian Archaeology 43: 26—29.

JOSIP U EGIPTU


Spiegelberg, W. 1904 Aegyptischen Randglossen zum Alten testa-ment. Strasburg: Schlesier and Schweikhardt.

Tufnell, O. 1978 Graves at Tell el-Yehudiyeh: Reviewed after a Life-time. Str. 76—102, u Archaeology in the Levant: Essays forKathleen Kenyon, ur. R. Moorey i P. Parr. Warminster: Arisand Phillips.

Unger, M. F. 1954 Archaeology and the Old Testament. Grand Rap-ids: Zondervan.

Valloggia, M. 1974 Les Viziers des XIe et XIIe Dynasties. Bulletin del’Institut francais d’archeologie orientale 74: 123—134.

van den Boorn, G. P. F. 1988 The Duties of the Vizier. Lodon:Kegan Paul International.

Wadell, W. G. 1940 Manetho. Cambridge: Cambridge University Press.

Ward, W. A. 1982 Index of Egyptian Administrative and ReligiousTitles of the Middle Kingdom. Beirut: American University ofBeirut.

Weigall, A. 1927 A History of the Pharaohs. New York: E.P. Dutonand Company.

Weill, A. 1908 Die Veziere des Pharaonenreiches. Strassburg: Schle-sier and Schweikhardt.

Weinstein, J. M. 1975 Egyptian Relations with Palestine in the Mid-dle Kingdom. Bulletin of the American School of OrientalResearch 217: 1—16.

Wilson, J. A. 1955 The Inscription of Khu-Sebek, Called Djaa. Str.230 u Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old Tes-tament, ur. J. B. Pritchard. Princenton: Princenton UniversityPress.

1956 The Culture of Ancient Egypt. Chicago: University ofChicago.

Yee, G. A. 1992 Asenath. Str. 476, u vol. 1 od The Anchor BibleDictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday.

53

Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i Ëuo mu tuæbuna tlaËitelje njegove. Zato sam siπao da ga izbavim izπaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i

prostranu zemlju — u zemlju kojom teËe med i mlijeko...(Izl 3,7.8)

IZLAZAK IZ EGIPTA

Nedugo nakon Josipove smrti odnos izmeu EgipÊanai Izraelaca sve se viπe hladio. Doπlo je vrijeme kada faraoniiduÊih dinastija, koji nisu poznavali Josipa (Izl 1,11), nisuni marili za njegove zasluge. PostojeÊa mrænja dovela jefaraone na ideju da se Izraelci uporabe kao radna snaga upojedinim graevinskim i ratarskim projektima. Malo-po-malo Izraelci su sve viπe i viπe bili pod kontrolom EgipÊa-na, da bi kasnije bili tretirani kao robovi, kad im nije bilodopuπteno slobodno se kretati niti putovati izvan podruËjau kojem su boravili.

Nakon 430 godina (Izl 12,40.41.) provedenih u Egiptudoπlo je vrijeme izbavljenja. Prema prvim poglavljima Knji-ge Izlaska saznajemo o Ëudnovatom izbavljenju malog Moj-sija kojeg je posinila egipatska princeza, o njegovom bijeguiz Egipta, te boravku na brdu Sinaj. Isto tako saznajemo onjegovom susretu s Bogom, koji mu se javio u goruÊemgrmu, i o naredbi da se vrati u Egipat te izvede Izraelce izropstva. Nakon izvjesnog vremena Mojsije se pojavio naegipatskom dvoru i zatraæio od faraona dozvolu za oslobo-enje Izraelaca. BuduÊi da faraon nije pristao na ovaj pri-


jedlog, uslijedilo je deset zala koja su pogodila Egipat. Tekkad je faraonov sin stradao u desetom zlu, faraon je pristaoIzraelce osloboditi.

Nedugo nakon toga organizirao je potjeru za Izrael-cima koji su se nalazili pred Crvenim morem. Bog je ponovouËinio Ëudo, otvorivπi more pred njima tako da su suhimpreπli preko njega. Kad su EgipÊani vidjeli kako su Izraelciproπli suhim putem, krenuli su za njima i onda se more poBoæjoj naredbi zatvorilo, tako da je sva egipatska vojskazavrπila u Crvenom moru.

Ovi dogaaji igraju kljuËnu ulogu u razvitku povijestiIzraela i bili su predmet paæljive predaje i podsjeÊanja krozsva stoljeÊa njihova postojanja. Upravo su zbog toga i takoupeËatljivo opisani. Izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstvabio je popraÊen mnogobrojnim Ëudima, tako da moædaneki oËekuju da bi se bar neki od ovih dogaaja mogli naÊina egipatskim spomenicima. Naæalost, to nije tako jer starinarodi, a osobito EgipÊani, nikada nisu zapisivali svoje po-raze, nego samo uspjehe, ili su pak poraze prikazivali kaopobjede. Dosad arheologija nije pronaπla ni jedan spome-nik koji bi makar nagovijestio neki od ovih dogaaja. Teπ-koÊe su joπ veÊe zbog toga πto biblijski izvjeπtaj ne spomi-nje ni godine kada su se ovi dogaaji odigravali niti imefaraona koji je tada vladao u Egiptu. Nedostatak imena ubiblijskim zapisima je opravdan zbog nekoliko razloga. Pr-vo, EgipÊani i faraon bili su toliko omraæeni Izraelcima daje razumljivo zaπto biblijski pisac nije æelio ni spomenuti tuomraæenu osobu. Drugo, svi Izraelci kojima je bila pisanaKnjiga o Izlasku (Mojsijevi suvremenici) dobro su znali tkoje bio taj faraon, tako da nije bilo potrebe spominjati njegovoime. TreÊe, æelja autora ovih tekstova nije naznaËiti tko jebio faraon u vrijeme Izlaska Izraelaca iz suæanjstva, da bizadovoljio radoznalost modernih povjesniËara, veÊ je æelioprikazati Izraelcima tko je bio Bog Izlaska.

Osim toga, ovakav je naËin opisivanja dogaaja u pu-nom skladu s ostalim egipatskim zapisima onog vremena.Egipatski zapisi iz vremena Izlaska (1450. godine prije Kri-

55

sta), pa Ëak i nekoliko stoljeÊa poslije Izlaska, nemaju obiËajzapisivati imena pokorenih neprijatelja. BuduÊi da je fara-on bio pokoreni neprijatelj, biblijski pisac ne spominje nje-govo ime, πto je bilo u skladu s onim vremenom pod egi-patskim podnebljem, iako u isto vrijeme mezopotamijskizapisi navode imena svojih pokorenih neprijatelja (Hoff-meier 1997: 110), πto je dobar pokazatelj da je pisac ovihtekstova bio dobro upoznat s egipatskim obiËajima.

Nekoliko se primjera moæe naÊi u egipatskoj povijestitoga vremena koji pokazuju ovakve obiËaje. Kad je Tutmo-zis III. napao jednu koaliciju kanaanskih kraljeva (detalj-nije o ovome kasnije), u kojoj je bio pobjednik, nije nispomenuo imena ovih kraljeva ni u svojim analima niti nasvom poznatom spomeniku Gebel Barkal (Hoffmeier 1997:109). Umjesto njihovih imena pisac je rabio atribute: “tajzao neprijatelj Kadeπa”, ili samo: “taj zao neprijatelj”.

Po tom istom obiËaju ni njegov sin Amenhotep II. nijezapisivao imena pokorenih neprijatelja. Nakon jednoga odsvojih pohoda doveo je sa sobom nekoliko pokorenih prin-Ëeva da bi ih javno ubio i objesio njihova tijela kao instru-ment zastraπivanja i moÊi ovog faraona. Ni ovaj put njihovaimena nisu poznata (Hoffmeier 1997: 110). Kasnije, u vri-jeme Ramzesa II, zapisniËari joπ uvijek nemaju obiËaj na-znaËiti ime neprijatelja. Jedna od najpoznatijih bitaka izvremena ovog faraona bitka je s Hetitima kod Kadeπa. Iakose iz hetitskih zapisa zna ime ovog slavnog kralja (Muwa-talis), egipatski zapis ga poznaje i spominje kao “zlog hetit-skog poglavicu” (Kitchen 1968: 2-124).

Tijekom kasnije povijesti Izraela biblijski tekst vjernozapisuje imena neprijateljskih kraljeva: ©iπak (1 Kr 14,25),Neko (2 Kr 23,29-35), Hofra (Jer 44,30), Tiglat Pileser (2Kr 15,29), Salmanasar (2 Kr 17,3), Sargon (Iz 20,1), San-herib (2 Kr 18,13) i Asar-Hadon (2 Kr 17,37). Ovakav pri-stup zapisu povijesti u potpunosti odgovara vremenu u ko-jem je ovaj tekst nastao (940.—650. godine prije Krista). Uto vrijeme Egipat je prolazio kroz turbulentno vrijeme usvojoj povijesti. Zemlja je bila razjedinjena izmeu slabih

IZLAZAK IZ EGIPTA


vladara Gornjeg i Donjeg Egipta. Isto je tako Egipat siro-maπan u arhitektonskim pothvatima, ekonomskom napret-ku kao i u spomenicima s vrijednim zapisima. Ipak postojinekoliko zapisa o ovim ratovima, i zanimljivo je primijetitida sada egipatski zapisniËari upisuju u tekst i imena poko-renih neprijatelja. Jedan od takvih zapisa pripada faraonuPiankhyju koji je vladao u Gornjem Egiptu (Grimal 1981).Zbog toga πto je smatrao da je upravo on legitimni nasljed-nik egipatskog prijestolja (Grimal 1993: 334—341), zaratiose protiv svoga rivala, faraona koji je vladao Donjim Egip-tom. Iz tog zapisa saznajemo da se taj faraon zvao Tefnakht.ObiËaj imenovanja neprijatelja postao je uobiËajen u vrije-me prvog milenija u egipatskim zapisima, a ne ranije, πtoje u skladu s biblijskim zapisom.

UnatoË pomanjkanju izravnih dokaza iz egipatske po-vijesti, tijekom nekoliko posljednjih stoljeÊa povjesniËari iteolozi su pokuπavali odrediti vrijeme na povijesnoj ljestvi-ci kada su se ovi dogaaji odigravali. Kasnije su im sepridruæili i arheolozi, tako da je kao rjeπenje ovog proble-ma predloæeno nekoliko teorija. Meu ostalima danas po-stoje dvije glavne teorije koje predlaæu vrijeme Izlaska Izra-elaca iz egipatskog ropstva. Jedna skupina znanstvenikadræi da su Izraelci napustili Egipat i naselili se u ObeÊanojzemlji krajem 13. stoljeÊa, negdje oko 1200. godine prijeKrista. Druga pak skupina dræi da su se ovi dogaaji odigralinegdje sredinom 15. stoljeÊa, oko 1500. godine prije Krista.

Teorija Izlaska u 13. stoljeÊu

Teolozi i arheolozi koji predlaæu da su Izraelci izaπli izEgipta u 13. stoljeÊu prije Krista zasnivaju svoju teoriju natrima vrstama dokaza: biblijskom, povijesnom i arheoloπkom.

Biblijski dokazi

Iako biblijska kronologija izriËito stavlja vrijeme Izlas-ka u 15. stoljeÊe prije Krista, ovi teolozi i arheolozi prona-

57

laze nekoliko biblijskih tekstova da bi poduprli svoje tvrd-nje i prijedloge da je Izlazak bio u 13. stoljeÊu prije Krista.To se dogaa stoga πto su izgradili svoje glediπte ne obaziruÊise na biblijsku kronologiju, veÊ dajuÊi veÊu vrijednost po-dacima koji dolaze iz drugih podruËja. Na taj je naËin teorijaizgraena prije no πto je konzultiran biblijski tekst, a ondase na kraju pokuπavaju pronaÊi neke dokaze, pa makar isporedne, da bi se te teorije podræale. Tako je pronaenonekoliko biblijskih tekstova koji se koriste da bi se podu-prla teorija o Izlasku u 13. stoljeÊu prije Krista.

Gradovi Pitom i Raamses

Kako biblijski tekst istiËe da su sinovi Izraelovi gradiliEgipÊanima gradove Pitom i Raamses, pretpostavlja se dase to dogodilo dok je faraon koji je nosio ime Raamsesvladao Egiptom. Faraon ovog imena ne pojavljuje se u egi-patskoj povijesti prije XIX. dinastije koja je vladala upravou 13. stoljeÊu prije Krista. Ovo je dovoljan dokaz za mnogeznanstvenike da zakljuËe kako su Izraelci joπ u 13. stoljeÊubili robovi u Egiptu, i tek kasnije uspjeli izaÊi iz ropstva.Kako se zna da su Izraelci postojali u Palestini u vrijemeMarnepte (1236.—1223. prije Krista), vjerojatno su gradiligradove za Ramsesa I. ili Ramsesa II. Ramses I. je vladaoEgiptom vrlo kratko vrijeme (manje od dvije godine) i nijebio neki znaËajan faraon u povijesti ove dinastije. Stogaovi znanstvenici zakljuËuju da je Ramses II. najbolji kan-

Devetnaesta dinastija

Ramses I. 1320.—1318.Seti I. 1318.—1304.Ramses II. 1304.—1237.Marnepta 1236.—1223.Amenmesses 1222.—1217.Seti II. 1216.—1210.Siptah 1209.—1200.

IZLAZAK IZ EGIPTA


didat koji bi mogao biti faraon Izlaska i poznatiji je podimenom Ramses Veliki, a vladao je Egiptom od 1304. do1237. godine prije Krista.

Egiptolozi i teolozi dræe da ime Pitom potjeËe od Pi-Tum, Pi-Atum, ili Per-Atum, dok ime Raamses smatraju dapotjeËe od Pi-Ramses ili Per-Ramses. Joπ u 19. stoljeÊu ar-

Ramses II.

59

heolozi su pokuπali identificirati biblijski Pitom. E. Navilleje vrπio arheoloπka iskapanja na lokalitetu koji je poznatpod imenom Tell el Maskhutah i predloæio da je to bioantiËki Per-Atum (Naville 1884).

Drugi arheolozi pak smatraju da je Tell Hisn bolji kan-didat za biblijski Pitom (Petrie 1915), dok treÊi smatraju dabi Tell er-Retaba bio najpogodniji (Kitchen 1992: 703). Joπdok je Petrie kopao na ovom lokalitetu, otkrio je nekolikonatpisa koji su nosili ime Atum, πto je dobar pokazatelj dase ovo boæanstvo πtovalo na ovome mjestu i da je ononosilo ime Pi-Tum, Pi-Atum, Per-Atum, πto bi bio biblijskiPitom. Tijekom svoga iskapanja, Petrie je takoer otkrionekoliko skaraba (egipatski peËatnjak s imenom faraona)koji su pripadali Tutmozisu III. i Amenhotepu III. Iz svegagore navedenog vidi se da je sasvim moguÊe da je Tell er-Retaba uistinu bio biblijski Pitom.

Pogodnost Tell er-Retabe kao kandidata za biblijski Pi-tom vidi se u tome πto biblijski tekst ne spominje da suIzraelci prigodom Izlaska proπli pored ovog grada, pa sestoga zakljuËuje da je to zbog toga jer je bio smjeπten juænood Sukota, koji je pozitivno identificiran kao Tell el-Ma-skhuta. Tell er-Retaba se uistinu nalazi oko 15 kilometarajuæno od Tell el-Maskhute.

Ime Ramsesa II.

IZLAZAK IZ EGIPTA


Postoji nekoliko egipatskih zapisa koji govore o Ramse-sovom gradu i veÊina je vezana upravo za Ramsesa II, doksu samo neki u vezi s Ramsesom III. Neki od ovih gradovasmjeπteni su daleko od delte Nila, Ëak u dalekoj Nubiji iLibiji. Ipak neki od ovih zapisa spominju gradove lociraneupravo u delti Nila. Jedan se odnosi na utvrdu koja senalazi na sjevernom Sinaju, a sagradio ju je Seti I, otacRamsesa II. Seti I. je nazvao ovu utvrdu “Mjesto gdje stanujelav”. Kasnije, kad je Ramses II. doπao na vlast, promijenioje ime u “Ramsesovo mjesto stanovanja”. Nedavna su ar-heoloπka iskapanja na Tell Haboui otkrila masivnu tvravukoja je obuhvaÊala povrπinu od 1000 kvadratnih metara(Abd el-Maqsoud 1988) i neki dræe da bi upravo ova utvrdatrebala biti Ramsesov grad. Meutim nisu pronaeni nika-kvi podaci koji bi upuÊivali na opravdanost ove identifi-kacije.

Osim ovoga, predloæeno je da bi moæda Tell er-Retabamogao biti Ramsesov grad (Petrie 1906: 28). Postoje ozbilj-ne zamjerke ovom prijedlogu. Jedna od njih je πto arheo-lozi nisu pronaπli ni jedan spomenik na kome bi pisalo Pi-Ramses. Zatim postoje mnogi drugi lokaliteti u njegovojblizini i ne postoji razlog zbog Ëega bilo koji od njih ne bimogao biti Ramsesov grad, jer ni oni nemaju nikakve spo-menike s natpisom Pi-Ramses. SljedeÊi se prigovor odnosina veliËinu hrama i samoga grada. Ni hram niti veliËinagrada ne odgovaraju veliËini prijestolnice koja bi odgovar-ala Ramsesu Velikom. Uostalom Tell er-Retaba po svompoloæaju bolje odgovara biblijskom Pitomu negoli Raam-sesu.

Gardiner je dao treÊi prijedlog, a odnosi se na TellFarameh koji se nalazi na najistoËnijoj strani delte Nila. Zaovaj prijedlog on je naπao dokaze meu starim zapisima(Gardiner 1918: 127, 179, 242). Prigovori koji se odnosena ovaj prijedlog uglavnom su arheoloπkog karaktera. Do-sad na tom cijelom podruËju nisu pronaeni nikakvi ostacikoji bi upuÊivali da je ovo mjesto bilo naseljeno u vrijemeRamsesa II. Osim toga, Pi-Ramses je bio smjeπten u plod-

61

nom kraju, dok se to ne moæe kazati za teritorij u kome senalazi Tell Farameh (Naville 1924: 22; Kees 1961: 195).

SljedeÊe mjesto koje nosi Ramsesovo ime nalazi sezapisano na Papirusu Anastasi III, gdje se opisuje carskarezidencija pod nazivom Pi-Ramses, a smjeπtena je u deltiNila. Sve donedavno smatralo se da se ovaj grad nalazipod ruπevinama modernog Tanisa. Arheolozi su doπli dotog zakljuËka jer je pronaena masa spomenika koji supripadali Ramsesu II. (Montet 1934; 1940). BuduÊi da suotkriveni neki spomenici koji dolaze iz vremena Hiksa naistom lokalitetu (Tanisu), smatralo se da je Pi-Ramses biosazidan na Avarisu, prijestolnici Hiksa (Montet 1930: 1—28). Prisutnost ovih spomenika koji pripadaju Ramsesu II.na podruËju Tanisa ne mora znaËiti da se Pi-Ramses iliRaamsesov grad nalazio u Tanisu.

PoistovjeÊivanje Tanisa s Pi-Ramsesom potjeËe joπ iz18. stoljeÊa, kada je francuski povjesniËar predloæio da je“podruËje oko Tanisa bilo mjesto na kojemu su boraviliIzraelci” (Rollin 1823: 155). Ova je ideja bila sveopÊe pri-hvaÊena (Uphill 1969: 304), tako da se sve donedavno Tanisnalazio u svim enciklopedijama i rjeËnicima kao mjesto nakojemu se nalazio antiËki Pi-Ramses.

BuduÊi da ni jedan od Ramsesovih spomenika nije pro-naen na svom originalnom mjestu (tamo gdje su ga gra-ditelji Ramsesovog grada stavili), utvreno je da su svi tispomenici i materijal iz Ramsesova grada preneseni sa svogoriginalnog mjesta u Tanis, gdje su upotrijebljeni kao grae-vinski materijal u vrijeme 21. dinastije, oko 1100. godineprije Krista (oko 100 godina poslije Ramsesa II.) za izgradnjuhrama bogu Amunu (Kitchen 1992: 703). Drugim rijeËima,Tanis nije postojao prije XXI. dinastije, πto je dvije dinas-tije poslije Ramsesa II, koji je pripadao 19. dinastiji.

Osim toga, egipatski dokumenti govore da je Pi-Ram-ses smjeπten na vodama Ra, koje se nalaze na najistoËnijemogranku u delti Nila. Tanis ne bi mogao odgovarati ovimkarakteristikama jer je lociran na drugoj strani ovoga og-ranka. Papirus Anasatsi III. hvali plodnost zemlje koja se

IZLAZAK IZ EGIPTA


nalazi oko Pi-Ramsesa, dok se to ne moæe kazati za Tanisjer se nalazi u preniskom dijelu koji je Ëesto poplavljenvodom iz Sredozemnog mora i stoga je zemlja oko TanisapriliËno neplodna, buduÊi da u sebi ima odreenu koliËinusoli (Shea 1982: 231).

Prema biblijskom tekstu (Izl 12,37), Izraelci su krenuliiz Raamsesa pravo prema Crvenom moru ne nailazeÊi nina kakve vodene prepreke prije Crvenog mora. Ako biRaamses bio Tanis, onda bi Izraleci bili suoËeni s najistoË-nijim ogrankom u delti Nila koja bi bila ozbiljna preprekaza toliki narod i stoku. BuduÊi da takve prepreke nije bilo,najbolje je potraæiti Raamses na istoËnoj strani najistoË-nijeg ogranka u delti Nila.

Joπ tijekom tridesetih godina neki su teolozi i arheo-lozi nasluÊivali da Tanis nije najpogodniji kandidat za bib-lijski Raamses (Pi-Ramses). U tu svrhu M. Hamza je vrπioarheoloπka iskapanja na Qantiru i predloæio da bi ovajlokalitet mnogo bolje odgovarao Pi-Ramsesu (Hamza 1930:31—68). Osim toga, na temelju pisanih dokumenata done-sen je zakljuËak da bi se Pi-Ramses trebao naÊi negdje ublizini Qantira (Van Seters 1966; Uphill 1969). Plodno pod-ruËje u kojem je Qantir smjeπten, trgovaËki putovi premaAziji, kao i blizina mora, postojanje palaËe Ramsesa II,kao i geografski poloæaj sama grada i njegove okolice od-govaraju opisu Pi-Ramsesa na raznim egipatskim dokumen-tima.

Na podruËju Qantira nalazi se arheoloπki lokalitet ve-likog znaËaja, a danas je poznat pod imenom Tell el-Dab’a.VeÊ nekoliko sezona na ovom lokalitetu iskapa jedan aus-trijski arheoloπki tim, koji je otkrio bogate ostatke s noviminformacijama s obzirom na pitanje identifikacije ovog lo-kaliteta kao i antiËkog Pi-Ramsesa. Prema arheoloπkim pro-nalascima, ovaj je lokalitet bio nastanjen joπ u vrijeme XII.dinastije, kada je ubrzo nakon toga bio totalno uniπten.Poslije toga dolaze Hiksi i grade novi grad, Avaris, na ruπe-vinama prethodnog (Shea 1990: 100). Ovog puta grad jebio znatno proπiren, da bi bio ponovo uniπten kada su

63

Hiksi izgubili rat protiv Ahmosea, osnivaËa XVIII. dinas-tije. Ramses II. ponovo zida svoj grad na ruπevinama Ava-risa i naziva ga svojim imenom (Bietak 1975).

VeÊina znanstvenika i arheologa prihvaÊa ideju da jebiblijski Raamses i Pi-Ramses jedan te isti grad, koji jenastao u vrijeme Ramsesa II. Meutim, postavlja se pitanjeradi li se u stvarnosti ovdje o istom gradu. Na temeljulingvistike egipatskih hijeroglifa i semitskog alfabeta, D.Redford je donio zakljuËak da se ovdje radi o dvama raz-liËitim imenima i tvrdi da biblijski Raamses i Pi-Ramses“nemaju niπta zajedniËkog” (Redford 1963: 410), osim sliË-nosti u spelovanju. Nekoliko godina prije ove temeljite stu-dije J. Rea je tvrdio da biblijski Raamses, koji su Izraelcigradili u ropstvu, ne potjeËe od Ramsesa II. (Rea 1961: 5—14). Njega su slijedili G. L. Archer i L. Wood, koji su doπlido istih zakljuËaka (Archer 1964: 207, 208; Wood 1970:23, 24). Oni smatraju da je biblijski Raamses mnogo starijii da potjeËe joπ iz vremena Hiksa.

Prema ovim znanstvenicima ime Ramses je postojalojoπ u ranijim razdobljima, mnogo godina prije pojavedinastije Ramsesa u 13. stoljeÊu prije Krista. Jedan vizirkoji je æivio u vrijeme Amenhotepa III. i Akhenatena (18.dinastija), koji su vladali u 14. stoljeÊu prije Krista, nosioje ime Ramses (Archer 1974: 49, 50). Jedan drugi Ramsespoznat je joπ iz vremena Hiksa (Ranke 1935: 218), a treÊiopet joπ iz ranijih vremena kada je vladala 12. dinastija(19. i 20. stoljeÊe prije Krista) (Stewart 1979: 26). Prematome jasno je da se ime Ramses koristilo i bilo poznatoEgipÊanima Ëak nekoliko stoljeÊa prije dinastije Ramse-sa.

Meutim, C. Aling je ispravno postavio pitanje kakveveze imaju osobna imena Ramsesa (imena obiËnih ljudi) sgradovima koji su se zidali. Ove osobe koje su nosile Ram-sesovo ime nisu bile faraoni, a poznato je da su EgipÊanidavali imena svojim gradovima po vladajuÊim faraonima,po boæanstvima, kultnim predmetima i po svetiπtima (Aling1982: 133). Zbog toga je potrebno potraæiti meu egipat-

IZLAZAK IZ EGIPTA


skim zapisima i vidjeti je li koje mjesto bilo nazvano poRamsesovu imenu prije pojave ovog faraona.

Joπ davne 1918. godine Gardiner je izdao listu imenagradova koji su se nalazili u delti Nila (Gardiner 1918:127). Prema ovoj listi, postojalo je nekoliko gradova kojisu nosili Ramsesovo ime, kao πto su danaπnji Derr, Amara,i Abu Simbel, ali oni nisu locirani u delti Nila, veÊ na juguEgipta (Gardiner 1918: 133, 134). Osim toga svi dolaze izvremena Ramsesa II, po kome su i dobili ime. Prema tome,ovi gradovi su vezani za Ramsesa II, a ne za neku druguosobu koja je nosila ime Ramses i æivjela prije ovog slav-nog faraona.

Grad Pi-Ramses, koji je nastao u vrijeme Ramsesa II,sazidan je na veÊ postojeÊim ruπevinama prijaπnjih gra-dova. Prije Ramsesa II. ovo je mjesto bilo poznato u egipat-skim zapisima kao Avaris kojeg su osnovali Hiksi. Kada jeRamses II. doπao na vlast i ponovo sazidao svoj grad, na-zvavπi ga svojim imenom (Pi-Ramses), za stari grad koji jeleæao ispod Pi-Ramsesa viπe nitko nije znao. Kasnije u svojliteraturi se spominje grad Pi-Ramses, dok Avaris potpunoizlazi iz uporabe i za njega se viπe ne zna.

Iz navedenih argumenata jasno se vidi da su faraonikoji su dolazili na vlast imali obiËaj davati gradovima novaimena. To se dogaalo i zbog toga jer je veÊina faraonamorala obnavljati stare gradove zbog troπnog materijala.Naime, poznato je da u delti Nila nema dovoljno kamenakoji bi se mogao rabiti za arhitektonska zdanja (osim ono-ga koji bi se donosio iz udaljenih kamenoloma, a taj seuglavnom rabio samo za neke dijelove hramova i palaËa),pa su stoga EgipÊani bili primorani zidati opekama (πto seizvanredno uklapa u biblijski izvjeπtaj). VeÊ je ranije spo-menuto da je Tell el-Daba bila nastanjena joπ u vrijeme 12.dinastije (vrijeme Josipa). Naæalost, pronalasci iz ovih slo-jeva nastanjenosti nisu donijeli nikakve zapise koji bi ot-krili ime toga grada iz Josipova vremena. Kad je ovaj gradbio uniπten, dolaze Hiksi koji ga ponovo zidaju i daju muime Avaris. Ahmose, osnivaË 18. dinastije, protjeruje Hikse

65

iz Egipta (oko 1570. godine prije Krista). Tijekom ovihzbivanja Avaris biva osvojen i uniπten. Odmah u poËetkuvladavine ove dinastije isti je grad bio ponovo sazidan (Hoff-meier 1997: 122). Kasnije, grad je bio opasan obrambenimzidinama i nekako u isto vrijeme ogromne zgrade-skladiπtasu bile zidane (Bietak 1994: 32—38). Prema grnËariji kojaje pronaena u tim slojevima nastanjenosti jasno se vidi dase sva ta graevinska aktivnost dogaala u vrijeme Tutmo-zisa III. (1482.—1450. godine prije Krista) (Hein 1994: 39-43).

Uslijed toga πto su EgipÊani mrzili Hikse, jasno je danisu nazivali ovaj grad Avaris. Naæalost, dosad nije otkri-ven ni jedan natpis koji bi nam otkrio kako se ovaj gradnazivao u vrijeme 18. dinastije. Kad je 18. dinastija gubilasvoju prevlast, dolazi 19. dinastija (dinastija Ramsesa) te jeovo mjesto obnovljeno i Ramses II. mu daje novo ime, Pi-Ramses.

Prema biblijskom izvjeπtaju, Josip je naselio svoju obi-telj u Raamsesov kraj (Post 47,11). Premda egipatski zapisine otkrivaju ime naselja koje je postojalo na Tell el-Dabi izJosipova vremena, sasvim je moguÊe da se ovaj grad nazivaoRaamses. Nekoliko stoljeÊa poslije Josipa u Egipat dolazeHiksi koji poslije ruπenja zidaju novi grad i nazivaju gaAvaris. Kad je proπlo vrijeme Hiksa (oko dva stoljeÊa prijeIzlaska, 1570. prije Krista) EgipÊani ponovo preuzimajukontrolu nad ovim podruËjem i obnavljaju gradove i naselja.Iako nam egipatski zapisi ne daju nikakav natpis s imenomovoga grada, moguÊe je da je ovaj grad ponovo dobio imeRaamses, ime πto ga je imao u proπlosti joπ prije Hiksa.Zatim u 13. stoljeÊu prije Krista, Ramses II. obnavlja ovajgrad i naziva ga Pi-Ramses.

Iz svega se jasno moæe zakljuËiti da su gradovi Pitomi Raamses postojali prije Ramsesa II, te da nema nikakvograzloga zaπto se Izlazak ne bi mogao dogoditi u vrijemeneke druge ranije dinastije, a ne u 13. stoljeÊu prije Krista,u vrijeme kad je vladao Ramses II.

IZLAZAK IZ EGIPTA


Marneptin spomenik

Drugi argument koji neki arheolozi i teolozi koriste dabi dokazali kako su Izraelci izaπli iz Egipta u 13. stoljeÊuprije Krista jest pojava imena Izrael na Marneptinomspomeniku, koji se pojavio u 13. stoljeÊu prije Krista.Marneptah je bio faraon 19. dinastije i vladao je Egiptomposlije Ramsesa II. Poπto je Ramses II. umro 1237. godineprije Krista, vjeruje se da je Marneptah poËeo vladati istegodine i vladao je sve do 1223. godine prije Krista. Tijekomπeste godine svoje vladavine predvodio je jednu vojnuekspediciju u Palestinu. Povodom ovog za njega vaænogdogaaja dao je isklesati spomenik na kome je, osim osta-loga, bio spisak gradova πto ih je pokorio i nekih narodaπto ih je sreo. U ovom se zapisu spominje Izrael kao narod,kao jedna etniËka skupina koja je bila nastanjena u Pales-tini.

Dok je vrπio arheoloπka iskapanja, Petrie je pronaπaoMarneptin spomenik 1896. godine u Tebi. BuduÊi da naspomeniku piπe da je ova ekspedicija odræana πeste godinecarovanja Marnepte, nije teπko pronaÊi koja je to bila go-dina u egipatskoj povijesti (1221./1220. godina prije Kri-sta).

Ovaj izvanbiblijski tekst se konstantno uporabljuje ka-ko bi se dokazalo da Izraelci nisu bili u Palestini mnogogodina prije postanka Marneptina spomenika, πto se izvrs-

Merneptino ime

67

no uklapa u teoriju o Izlasku u vrijeme 13. stoljeÊa prijeKrista. Prema pobornicima ove teorije, Izraelci su napustiliEgipat u vrijeme Ramsesa II. Osim πto je bio veliki ratnik,ovaj je faraon bio poznat po uporabi robova, nametnutomprinudnom radu i obvezama koje su morali ispunjavati.Tako mnogi zakljuËuju da je teπko vrijeme za Izraelce na-stalo upravo u vrijeme ovog faraona. Ako su se Izraelcinaπli u ObeÊanoj zemlji oko 1220. godine prije Krista, ondasu napustili Egipat 1260. godine (40 godina lutanja u pus-tinji). Toj godini (1260.) treba dodati joπ 40 godina, kada jeMojsije morao pobjeÊi iz Egipta i boraviti u Sinajskoj pus-tinji (Izl 4,19; 7,7), πto bi znaËilo da je vrijeme ugnjetavanjabilo oko 1300. godine prije Krista. U to je vrijeme Mojsijetrebao imati 40 godina. Prema ovoj kronologiji, Mojsije serodio 1340. godine, kada je ugnjetavanje bilo u punomjeku, jer je zahvaljujuÊi samo Ëudu njegov æivot bio spaπen.To bi znaËilo da je vrijeme ugnjetavanja poËelo oko 1340.godine, oko dvadesetak godina prije poËetka vladanja pr-vog faraona ove dinastije, Ramsesa I. (1320.—1318. godineprije Krista). Pred kraj 18. dinastije (kada je trebalo otpoËetiteπko vrijeme za Izraelce) vlast faraona je bila jako slaba,πto je i bio uzrok promjene dinastije. Teπko je prihvatiti dabi se u vrijeme kada je dinastija bila na raspadanju ovakvigraevinski pothvati i masovna uporaba roblja mogli ostva-riti. U tom sluËaju ovakav kronoloπki podatak se ne uklapasasvim dobro u teoriju Izlaska za 13. stoljeÊa.

Osim ovoga, postoji joπ jedna opaska kojoj treba po-svetiti pozornost. Biblijski tekst govori o velikim teπko-Êama koje su doπle na Egipat upravo prije samog Izlaska(desaet zala). Uslijed toga EgipÊani su zamrzili Izraelce upunom smislu rijeËi. Ako su Izraelci nedugo prije Marnep-te napustili Egipat, sigurno je da bi ta mrænja joπ uvijekpostojala. U spomeniku se ne kaæe da je egipatska vojskauËinila iπta da bi se osvetila ovom novonastalom naroduzbog sveg zla πto su ga pretrpjeli u vrijeme Izlaska. »udnoje da su EgipÊani samo zamijetili postojanje ovog naroda ada ga nisu pokuπali vratiti kao roblje natrag u Egipat.

IZLAZAK IZ EGIPTA


Drugo πto treba primijetiti jest da su Izraelci u Egiptubili samo robovi, bez nekog drugog poznatijeg etniËkogidentiteta. Kad su EgipÊani vidjeli ovu skupinu nekadaπ-njih robova, teπko je vjerovati da bi ih prihvatili kao po-stojeÊu etniËku skupinu (Izraelce) u istom rangu kao i ostalenarode Palestine. Za EgipÊane oni bi joπ uvijek bili samoskupina odbjeglih robova i niπta viπe. Ako su Izraelci napus-tili Egipat pred poËetak vladavine Marnepte, bilo bi prebr-zo da ih EgipÊani priznaju kao jaku etniËku skupinu i po-svete im znaËajno mjesto na svom spomeniku.

Premda je ovaj spomenik od velikog znaËaja u egipat-skoj povijesti, ne moæe se tvrditi da se samo na temeljuovog dokumenta moæe utvrditi vrijeme Izlaska Izraelaca izegipatskog ropstva. Ono πto je oËito jest da su Izraelci uvrijeme Marnepte veÊ bili osnovani kao narod i da su bilipriznati kao takvi meu ostalim narodima Palestine, paËak i od same velesile kao πto je to bio Egipat. Da bi seuspjeli organizirati i steÊi takav status, bilo je potrebnonekoliko stoljeÊa, a ne samo nekoliko godina. Zbog toga jemoguÊe da su Izraelci zauzeli ObeÊanu zemlju mnogo ra-nije no πto je to kraj 13. stoljeÊa, kao πto to neki znanstve-nici pokuπavaju prikazati.

Arheologija i Izlazak u 13. stoljeÊu

Neposredno prije Drugog svjetskog rata N. Glueck jevrπio povrπinski pregled cijelog teritorija Transjordanije(Glueck 1934; 1935; 1939; 1951). U svom iscrpnom istra-æivanju ubiljeæio je oko 300 novih arheoloπkih lokalitetakoji dotad nisu bili poznati. Na temelju razbijene lonËarijekoju je sakupio na povrπini ovih lokaliteta zakljuËio je daje ovo podruËje bilo potpuno nenastanjeno izmeu 2200.do 1200. godine prije Krista.

Drugim rijeËima, Edomci, Moabci i Amonci nisu po-stojali u Transjordaniji sve do 1200. godine prije Krista, πtoje kraj 13. stoljeÊa. Ovi pronalasci su uvelike pridonijelisveopÊem prihvaÊanju kraja 13. stoljeÊa kao vremena u

69

koje su Izraelci napustili Egipat i krenuli za ObeÊanu zem-lju kroz Transjordaniju.

Od vremena kada je Glueck posjetio Transjordaniju inaËinio ovu studiju pa do danas proπlo je nekoliko dese-ljeÊa. U tom su razdoblju mnogi dodatni povrπinski pregle-di kao i arheoloπka iskapanja izvrπeni i novi podaci obje-lodanjeni. Na temelju ovih novih podataka jasno je da uTransjordaniji nije bilo takvog vremena kada nitko nije æi-vio na tom podruËju. Naprotiv, ovaj je dio Palestine bionastanjen tijekom cijele svoje povijesti i sigurno je da su iEdomci, i Moabci kao i Amonci postojali u Transjordanijiprije 13. stoljeÊa (o ovim Êe podacima biti rijeËi kasnije).

Na kraju se moæe zakljuËiti da biblijski podaci koji supredstavljeni kao oËiti dokazi o Izlasku u 13. stoljeÊu, niotkriÊe Marneptinog spomenika, a isto tako ni arheoloπkipodaci, ne pruæaju dovoljno dokaza da su se ovi vaænidogaaji u povijesti Izraela odigrali pred kraj 13. stoljeÊaprije Krista. Stoga je potrebno obratiti pozornost na drugovrijeme i vidjeti ima li teorija o 15. stoljeÊu bolju podlogu,kako biblijsku tako i arheoloπku.

Teorija Izlaska u 15. stoljeÊu

Prema biblijskom izvjeπtaju razvidno je da je od vre-mena kada su Izraelci izaπli iz egipatskog ropstva pa dogodine kada je Salomon otpoËeo s izgradnjom Hrama pro-πlo toËno 480 godina (1 Kralj 6,1). VeÊina biblijskih teologai arheologa slaæu se da je Salomon vladao Izraelom od971. do 931. godine prije Krista. Neki smatraju da bi ovimgodinama trebalo dodati joπ nekoliko godina, jer je Salo-mon vladao kao suvladar zajedno sa svojim ocem Davi-dom. To bi onda znaËilo da je Salomon otpoËeo s izgrad-njom Hrama negdje oko 970. godine, πto bi stavilo vrijemeIzlaska oko 1450. godine prije Krista (Shea 1982: 233). Uvrijeme tih godina Egiptom je vladala 18. dinastija, koja jejoπ poznata kao dinastija Tutmozisa.

IZLAZAK IZ EGIPTA


Tutmozis I. (1526.—1512. godine prije Krista)

Ova dinastija ne poËinje s ovim faraonom, nego s Ah-moseom koji je bio u stanju istjerati omraæene Hikse iznjihovog glavnog grada Avarisa, smjeπtena u delti Nila iujedno uniπtiti sve tragove njihova boravka u Egiptu. Ah-mose je imao sina Amenhotepa I. i kÊer koja je nosila istoime kao i otac, Ahmose. Amenhotep I. je vladao Egiptomod 1546.-1527. godine prije Krista (Lasor 1982: 41) i, kadje umro, nije ostavio nasljednika koji bi sjeo na prijestoljeumjesto njega. Stoga je loza faraona nastavljena s njego-vom sestrom koja je bila udana za Tutmozisa I. (Gardiner1964: 177). Tutmozis I. je automatski preuzeo prijestolje iotpoËeo vladati Egiptom od 1527.—1512. godine prije Kri-sta. Ni ovaj im braËni par nije uspio osigurati muπkog na-sljednika, veÊ su imali samo kÊer koja se zvala Hatπepsut.

Faraoni koji su vladali prije Tutmozisa I. uglavnom subili zauzeti uspostavom vlasti i reda nakon istjerivanja Hiksaiz Egipta. Sada kad je kontrola i vlast bila uspostavljena,Tutmozis I. se mogao posvetiti viπe πirenju egipatskog utje-

Osamnaesta dinastija

Ahmose I. 1580.—1554.Ahmenhotep I. 1554.—1532.Thutmosis I. 1532.—1518.Thutmosis II. 1518.—1504.Hatshepsut 1503.—1482.Thutmosis III. 1504.—1450.Amenhotep II. 1450.—1425.Thutmosis IV. 1425.—1417.Amenhotep III. 1417.—1379.Amenhotep IV. (Akhenaton) 1379.—1362.Smenkhare (suvladar 2 godine) 1364.—1361.Tutankhamon 1361.—1352.Ay 1352.—1348.Horemhab 1348.—1320.

71

caja i vlasti nad svojim susjedima. U prvom redu utvrdio jekontrolu nad Nubijom (juænim dijelom Egipta) a zatim seposvetio osvajanju Palestine pa Ëak i Mezopotamije, gdjeje podigao svoj spomenik na rijeci Eufratu (Bunson 1991:269, 270).

Kad je Mojsije bio pred faraonom i traæio odobrenje zaosloboenje Izraelaca, imao je 80 godina (Izl 7, 7). To znaËida se rodio negdje oko 1530. godine prije Krista, πto bi bilonegdje pred kraj vladavine Amenhotepa I. (1546—1527).Zbog naredbe o pogubljenju sve muπke djece Mojsijeva jemajka sakrivala Mojsija neko vrijeme i onda ga stavila upripremljenu koπaricu i pustila da plovi rijekom Nil. Prema

Amenhotep I.

IZLAZAK IZ EGIPTA


biblijskom izvjeπtaju, mali je Mojsije spaπen zahvaljujuÊifaraonovoj kÊeri koja ga je usvojila (Izl 2,1-10). Sasvim jemoguÊe da je to bila kÊer Tutmozisa I. koja je se zvalaHatπepsut.

U Brooklynskom muzeju postoji dokument napisan napapirusu koji je pronaen joπ krajem 19. stoljeÊa. AmeriËkije egiptolog Charles Wilbour boravio u Egiptu izmeu 1881.i 1896. godine i tada je kupio ovaj dokument. Nakon nje-gove smrti dokument je bio pohranjen u jednom drvenomsanduku zajedno s ostalim vaænim dokumentima. Tek 1935.godine postaje vlasniπtvo Brooklynskog muzeja. Dokument

Princ Ahmose

73

potjeËe iz oko 1740. godine prije Krista iz antiËke Tebe. Naposljednjoj stranici ispisana je lista imena robova (slugu)koji su dobili svoju novu gospodaricu. Pored svakog imenapostoji oznaka o podrijetlu imena (egipatsko ili azijatsko/semitsko). Robovi i robinje koje su nosile azijatska imenapripadaju sjeverozapadnoj grupi Semita (istoj pripadaju iIzraelci). Meu ovim imenima je i osoba kojoj je bilo ime©ifra (Shanks 1998: 6, 72).

©ifra je poznata u biblijskom tekstu kao robinja/babicakoja je dobila nalog od faraona da prilikom poroaja ubijesvaku muπku bebu (Izl 1,15-22). Osim nje, istim se zanima-

Kraljica Ahmose

IZLAZAK IZ EGIPTA


njem bavila i Pua, meutim njeno ime nije pronaeno naovom dokumentu. Osim imena ©ifre, na istom dokumentupostoje i æenski oblici imena Jisakar i Aπer (Albright 1954:222—233). Iako ovaj dokument prikazuje imena osoba kojisu boravili u Egiptu mnogo godina (oko 300 godina) prijeIzlaska, oËevidno da su to bili Semiti, koji su mogli biti iIzraelci.

Tutmozis I.

75

Tutmozis II. (1512.—1504. godine prije Krista)

Ahmose nije bila jedina æena Tutmozisu I, veÊ je imaonekoliko inoËa. Jedna se od njih zvala Mutnofret i s njomje imao sina koji je poznat kao Tutmozis II. (Grimal 1993:207). Drugim rijeËima, Hatπepsut je bila polusestra Tutmo-zesu II. Ovaj im rodbinski odnos nije smetao da stupe ubraËnu zajednicu. Tako je Tutmozis II. nastavio s vladavi-nom nad Egiptom nakon smrti svoga oca Tutmozisa I. NanesreÊu, Tutmozis II. nije vladao dugi niz godina, veÊ jeprerano umro tako da se ne zna mnogo o dostignuÊimaovog faraona. I on, kao i njegov otac, imao je viπe æena,tako da mu Hatπepsut nije bila jedina. BraËna zajednicaizmeu Hatπepsut i Tutmozisa II. nije donijela muπkognasljednika, veÊ su imali samo kÊerku koja se zvala Nefe-rure (Grimal 1993: 207). BuduÊi da je Tutmozis II. imaodruge æene, naoko nije bilo problema oko buduÊeg nasljed-nika, jer mu se rodio sin koji je kasnije poznat kao Tutmo-zis III.

Hatπepsut (1504.—1482. godine prije Krista)

Kad je njen muæ Tutmozis II. iznenada umro, a TutmozisIII. joπ tada bio malo dijete, Hatπepsut je proglasila sebekao legitimnu nasljednicu dok Tutmozis III. ne odraste.Tada je joπ, u poËetku, smatrala sebe suvladarom. Podacise o ovom suvladarstvu mogu vidjeti na jednom spomenikupodignutom nedugo nakon smrti Tutmozisa II, na kojemupiπe sljedeÊe:

Njegov je sin uzeo njegovo mjesto kao kralj Dvijezemlje i on je bio legitimni nasljednik svoga oca. Njegovasestra, boæja æena Hatπepsut, upravljala je zemljom: Dvijezemlje su bile pod njenom upravom i njoj su se plaÊaliporezi (Grimal 1993: 207).

Meutim ovo suvladarstvo nije predugo trajalo i Hat-πepsut je proglasila sebe kao jedinog legitimnog vladaracijelog Egipta. Ovo se dogodilo veÊ dvije ili tri godine na-

IZLAZAK IZ EGIPTA


Hatπepsut

77

kon smrti njenog muæa Tutmozisa II. (Grimal 1993: 207).Uspjeπno se eliminiranje Tutmozisa III. moglo realiziratiuslijed toga πto je Hatπepsut imala mnogobrojne pristaπe usvom dvoru koji su bili ne samo ugledni i utjecajni nego imoÊni. Jedan se od njih zvao Senenmut, koji je bio glavniuËitelj i tutor njene kÊeri Neferure. Ovaj je moÊni sluæbenikbio njen glavni glasnogovornik, koji je promicao legitim-nost njenog vladanja, buduÊi da je ona bila jedina osobakoja potjeËe od prave kraljevske loze. Osim toga, ovaj Se-nenmut je bio upravitelj svih graditeljskih pothvata kojih jebilo u izobilju u vrijeme Hatπepsut.

Iako je bila æena, Hatπepsut se odijevala kao muπkaracu vrijeme kad su se rjeπavala vaæna dræavna pitanja u nje-nom dvoru. »ak je iπla toliko daleko da je i na spomeni-cima prikazana u tradicionalnoj noπnji faraona i s umjet-nom bradom. U vrijeme svoje vladavine posvetila se grad-nji raznih hramova i spomenika, tako da neke veÊe vojneaktivnosti za njenog vladanja nije bilo (Gardiner 1964: 185—188). Za ostvarenje ovih graditeljskih pothvata bilo je po-trebno neograniËeno mnoπtvo robova, pri Ëemu je moguÊeda su Izraelci odigrali glavnu ulogu. Pred kraj je njenevladavine Tutmozis III. bio dvadesetak godina star a isto-dobno i ogorËen πto mu Hatπepsut ne dopuπta pristup naprijestolje.

Ime kraljice Hatπepsut

IZLAZAK IZ EGIPTA


Ukoliko je biblijska kronologija ispravna, Mojsije jeimao 40 godina u vrijeme 1490. godine prije Krista, πto jeupravo osam godina prije smrti kraljice Hatπepsut. BuduÊida je mrzila Tutmozisa III, logiËno je oËekivati da je Moj-

79

sije bio njen najomiljeniji i jedini kandidat koji bi je mogaonaslijediti. Meutim razoËaranje je doπlo kada je Mojsijeubio nekog EgipÊanina i time zauvijek izgubio moguÊnostda doe na prijestolje Egipta. ZnajuÊi ovo, razoËarana i ugnjevu πto se njeni snovi neÊe moÊi ispuniti, nije Ëudo πtoje traæila Mojsija da mu se osveti, zbog Ëega je bijeg izEgipta za Mojsija bila jedina moguÊnost da spasi svoj æi-vot.

Tutmozis III. (1482.—1450. godine prije Krista)

Kad je Hatπepsut najposlije umrla, Tutmozis III. nijeoklijevao s odmazdom. Svi oni koji su je podupirali izgu-bili su svoje æivote. Osveta je iπla Ëak toliko daleko da suuniπtavali i grobnice onih koji su umrli prije nje a kostipokojnika oskvrnjavali. ©to se tiËe same Hatπepsut, svi sunjeni spomenici bili sustavno uniπtavani, svaki kamen kojije nosio njeno ime je uniπten i ostaci kamena uporabljenikao graevni materijal. Ako bi se gdje joπ i moglo raspoznatinjeno ime, taj je kamen tako stavljen u zidine da se natpisne vidi.

Osim toga πto je trebao utvrditi svoju vlast unutar Egip-ta, Tutmozis III. je teæio da granice Egipatskog Carstvabudu proπirene i kontrola nad ostalim krajevima uspostav-

Ime Tutmozisa III.

IZLAZAK IZ EGIPTA


ljena. Od dvadeset treÊe godine svoje vladavine pa do krajaæivota predvodio je 17 vojnih ekspedicija (u prosjeku goto-vo svake godine jednu) (Grimal 1993: 213). Jedna od naj-popularnijih ekspedicija bila je ona protiv kanaanskih sa-veznika kod grada Megidda, a zapisana je na zidovimahrama Amuna u Karnaku (Smith 1931: 390). Da bi doπaou dolinu u kojoj se nalazio Megiddo sa svom vojskomkoalicije, Tutmozis III. je imao na izboru dva prolaza, sje-

Tutmozis III.

81

verni koji se zvao Abu Shusheh i juæni kojem je ime ne-poznato. Cijela ova dolina je bila pod prirodnom zaπtitomplaninskog vijenca koji ju je πtitio od izravne neprijateljskenavale. Postojala su dva tradicionalna prolaza kroz planin-ski vijenac i generali kanaanske vojske dobro su znali daEgipÊani moraju proÊi kroz jedan od njih da bi doπli dodoline. Da ne bi bilo zabune, zasjede su postavljene na obaprolaza tako da EgipÊani budu, koji god od njih izabrali,napadnuti i uniπteni.

Ovo je isto znao i sam Tutmozis III. Ni jedan od prolazamu nije bio po volji, jer je znao da Êe izgubiti podostavojnika dok se probije do doline Megidda. Kad je sazvaosvoje generale na savjetovanje, bilo je reËeno da se moædamoæe naÊi neki treÊi prolaz koji neÊe biti branjen. TreÊi jeprolaz doista postojao, koji se zove Musmus prolaz, ali jebio toliko uzan da je bila prava ludost izabrati ga. VeÊinase generala usprotivila uporabi ovog prolaza, ali je Tutmo-zis III. bio uporan i neumoljiv. Naredio je da se uporabiupravo ovaj prolaz. Sam faraon je bio na Ëelu kolone kojase, zbog uskog prolaza, rastegla na oko 20 kilometara, atrebalo im je 12 sati da bi proπli kroz njega (Cline 1998:39). Koalicija kanaanske vojske nije ni slutila da bi faraonbio toliko naivan i uporabio ovaj opasni uski klanac pastoga i nisu postavljali zasjede oko njega, veÊ su postavilisvu svoju vojsku na ona dva prva prolaza. Tutmozis III.uspjeπno se provukao kroz uski klanac i naπao neprijate-ljima iza lea. Zbunjeni i u panici, Kanaanci kao da i nisupruæali neki veÊi otpor, tako da je Megiddo bio osvojen akoalicija kanaanske vojske u cijelosti poniæena i poraæena(Grimal 1993: 213, 214).

BuduÊi da je veÊinu svoga vremena koristio na vojneekspedicije, trebao je osnovati polazno mjesto iz delte Nila,jer je to podruËje blizu Palestine. Iako je njegova prijestol-nica bila u Thebi, za ostvarenje svojih vojnih ambicija moraoje osnovati centar u delti, u kojem Êe biti spremljen savplijen donesen iz Palestine i Mezopotamije. Zbog toga sumu bila potrebna skladiπta i mnoπtvo robova koji Êe ih

IZLAZAK IZ EGIPTA


graditi. Prema biblijskom tekstu (Izl 1,11), upravo su Izraelcibili primorani graditi ovakve postaje. Osim toga, da bi imaokontrolu nad robljem i da bi bio πto bliæe neprijateljskomteritoriju, moguÊe je da je veÊina njegovih vojnika bila sta-cionirana upravo u delti zbog brzih akcija.

Proizvodnja opeka, kao i njihova uporaba, poznati suu Egiptu joπ od starih dana. Prva je uporaba opeka zabi-ljeæena u vrijeme Starog carstva ili vrijeme piramida tije-kom treÊeg milenija prije Krista. Kasnije u vrijeme XII.dinastije, negdje u 18. i 19. stoljeÊu prije Krista, dolazi novizapis o proizvodnji opeka i njihovoj uporabi. Uz to u jed-noj kapelici koju je dao sazidati jedan vizir iz XVIII. di-nastije pronaen je zanimljiv natpis i crteæ. Ime ovog viziraje Rekhmire, koji je æivio u vrijeme Izlaska. Pribliæno vrije-me ovog natpisa je 1450. godina prije Krista. Na crteæu suprikazani robovi u punoj proizvodnji opeka. Dok jedni

83

donose vodu, drugi prave blato, treÊi spremaju blato u ka-lupe, a ostali odnose gotove opeke do mjesta gradnje (Da-vis 1943: 55; Nims 1950: 22—28; Kitchen 1976: 137—147;1981: 45).

Nadglednik je robova koji su pravili opeke u Egiptubio zvan “πar” (u prijevodu gospodar robova). To je istiizraz kao i u hebrejskom jeziku, a pojavljuje se u natpisuTutmozisa III. na crteæu u Tebi. Na njemu je prikazan je-dan takav nadglednik s velikim biËem u ruci (Kaiser 1998:84). Ova scena jasno prikazuje da su u vrijeme ove dinas-tije i naroËito u vrijeme Tutmozisa III. robovi bili ukljuËeniu proizvodnju opeka i gradnju raznih zdanja. Osim toganarodi semitskog podrijetla bili su primoravani na ovakvegraevinske pothvate, i joπ k tome su ih nadglednici s bi-Ëem poticali na bolju i bræu proizvodnju, upravo kako toi sam biblijski tekst opisuje (Izl 5,6-14).

Proizvodnja opeka je zabiljeæena i u kasnijim razdob-ljima, tako da se ne moæe na temelju ovih zapisa odreditivrijeme Izlaska, ali se moæe ilustrirati biblijski izvjeπtaj kojispominje Izraelce koji su bili primorani praviti opeke zagradnju faraonovih zdanja. Opeke su bile glavni graevnimaterijal, buduÊi da kamena u delti Nila nije bilo. Za nekevaænije zgrade, palaËe i hramove, kamen je bio dovuËen izkamenoloma, koji su obiËno bili smjeπteni u juænom dijeluEgipta, i prevezen Nilom do mjesta gradnje. Proizvodnjaopeka u delti je bila u cijelosti realna i opravdana, upravokako to i Biblija opisuje. U tom sluËaju Tutmozis III. jeupotrebljavao raspoloæivu radnu snagu za izgradnju po-trebnih zdanja za svoje ekspedicije.

Pred kraj svojeg æivota postavio je svoga sina Amen-hotepa II. da bude suvladar s njim (Redford 1965: 108-122). Posljednje godine vladanja Tutmozisa III. (1450. go-dine prije Krista) njegov se sin Amenhotep II. uputio nasvoju prvu vojnu ekspediciju u Palestinu. Da bi ga podræaoi ohrabrio, a i πto prije Ëuo vijesti o ishodu ekspedicije,sasvim je moguÊe da je i sam faraon Tutmozis III. tomprilikom boravio u nilskoj delti. Ako je ova tvrdnja istinita,

IZLAZAK IZ EGIPTA


onda je upravo on bio faraon s kojim je Mojsije pregovaraoo osloboenju Izraelaca iz ropstva. Iste godine kada jeAmenhotep II. boravio u Palestini Tutmozis III. je umro.Bilo je to 1450. godine prije Krista, πto je ujedno i godinaIzlaska.

Prema biblijskom tekstu (Izl 12,29), svi prvoroenciEgipta izgubili su æivote u vrijeme desetog zla. »ak ni pr-voroenac faraona, koji je trebao naslijediti prijestolje, nijebio poπteen. U vrijeme ovih dogaaja faraonov sinAmenhotep II. nije bio u Egiptu, veÊ je — kao πto znamo— vojevao u Palestini protiv Kanaanaca. Osim toga, Amen-hotep II. i nije prvoroenac Tutmozisa III. PrvoroenacTutmozisa III. zvao se Amenemhet i umro je joπ u poËetkunjegove vladavine mnogo godina prije Izlaska (Redford1965: 108). To bi znaËilo da ni jedan od sinova TutmozisaIII. nije stradao u vrijeme desetog zla. Tko je onda bio i Ëijije sin onaj koji je umro u vrijeme zala? Amenhotep II jeimao nekoliko sinova, a naslijedio ga je Tutmozis IV, iakose zna da nije bio najstariji sin Amenhotepa II. i nije trebaobiti faraon, πto je i sam priznao u svojim zapisima. Stogaje i moguÊe da je najstariji brat Tutmozisa IV. bio onaj kojije stradao tijekom desetog zla (Redford 1965: 114). U tomsu sluËaju u vrijeme Izlaska faraon Tutmozis III. i njegovunuk izgubili svoje æivote.

Amenhotep II. (1450.—1425. godine prije Krista)

VeÊ je u poËetku svoje vladavine Amenhotep II. moraovojevati u Palestini protiv pobunjenika koji su iskoristilipriliku πto je Tutmozis III. bio nemoÊan i nekoliko svojihposljednjih godina nije predvodio nikakve ekspedicije. Stogase njegov nasljednik morao upustiti u tu avanturu da birazbio ustanak, a i da bi pokazao kako je Egipat joπ uvijeksvjetska sila kojoj se treba pokoravati. Sa sobom je doveonekoliko kanaanskih prinËeva kao trofeje svoje pobjede.Ovo niπta nije bilo neuobiËajeno, jer su svi faraoni dovodilivoe pobunjenika iz dvaju razloga. Prvo, da bi pokazali

85

svoju slavu i uspjeh pred svojim narodom u paradnoj pro-cesiji. Iza ove procesije zarobljenici bi se svrstavali u redo-ve robova i zauvijek ostajali u Egiptu ili bi ih prodavali.Drugi razlog je u tome πto su pobunjenici koji su preæivjeliostajali bez svojih voa i tako bili neorganizirani za bilokakvu drugu pobunu.

Meutim, kad se Amenhotep II. vratio s ovog ratnogpohoda, poubijao je sve voe kanaanskih pobunjenika injihove glave povjeπao na lau kao izloæbu koja je plovilaNilom (Breasted 1906: 319). Ovakav je neuobiËajeni Ëinposvema razumljiv ako se uzme u obzir na kakvu je situacijuAmenhotep II. naiπao kad se vratio u Egipat. Njegov jeotac bio mrtav, a takoer i njegov sin. Osim toga, ovi su

Amenhotep II.

IZLAZAK IZ EGIPTA


pobunjenici bili razlog zbog kojih je on morao biti udaljenod svoga oca u tako kritiËnim trenucima. Dalje, odbjeglihebrejski robovi bili su istog podrijetla (Semiti) kao i ovipobunjenici, i osveta je bila neizbjeæna. Uz to, ovo je bilaprva godina u kojoj je Amenhotep II. vladao kao samostalnivladar i trebao je pokazati πto Êe se dogoditi onima koji seusude podiÊi protiv njega.

»etiri godine poslije ovog incidenta Amenhotep II.ponovno se uputio u Palestinu na vojni pohod. Ovoga jeputa doveo 3600 robova u Egipat. Nakon toga uslijedio jejoπ jedan pohod, u kome se Amenhotep II. hvali da jedoveo gotovo 90 000 robova (Pritchard 1955: 247). Ovo jemogla biti zamjena za odbjegle Hebreje. Amenhotep II. jegajio posebnu mrænju prema Semitima, πto je i izrazio nanekoliko mjesta (Gardiner 1964). Ovo je dovoljan dokazda su Semiti bili neprestano u njegovim mislima, πto je irazumljivo shvaÊajuÊi da su upravo Semiti bili odgovorniza smrt njegova oca, pa i sina.

»ini se da se teorija o Izlasku u 15. stoljeÊu bolje uklapau egipatsku povijest negoli teorije o 13. stoljeÊu. Osim togaπto biblijska kronologija oËito sugerira da su se ovi vaænidogaaji odigrali u vrijeme 18. dinastije, egipatski zapisi odrevnim faraonima podupiru biblijsku povijest. Ni za ijed-ne dinastije nije bilo toliko problema oko muπkog nasljed-nika kao u vrijeme 18. i zbog tih je problema prihvaÊanje

Ime Amenhotepa II.

87

Mojsija kao kandidata za egipatsko prijestolje bilo moguÊeupravo za dinastije Tutmozisa. Osim toga, faraon TutmozisIII. je umro u istoj godini Izlaska, πto odgovara tvrdnjamamnogih komentatora da je prema biblijskom tekstu (Ps 136,15) i sam faraon zavrπio svoj æivot u vodama Crvenog mo-ra.

Egipatska zla

Biblijski zapis slikovito opisuje kako je sam Bog prili-kom oslobaanja Izraelaca iz ropstva nanio velike πtetekako na biljnom tako i na æivotinjskom svijetu (Izl 7-11).Ustvari mnogi dræe da se ovdje Bog obraËunava s egipat-skim bogovima da bi dokazao faraonu kako je izraelskiBog onaj koji vlada svemirom (Knight 1976: 62—79; Aling1981: 103—110; Davis 1986: 98—153). »ini se da ovakavstav podupire i sam biblijski tekst u kome se kaæe: “Ja,Jahve, kaznit Êu i sva egipatska boæanstva” (Izl 12,12). Joπu ranijim iskazima (Izl 10,2) biblijski tekst nam objaπnjavada Êe se pripovijedati u buduÊim naraπtajima ono πto jeBog uËinio EgipÊanima i njihovim bogovima. RijeË koju jebiblijski pisac ovdje uporabio, a prevedena je na hrvatskijezik kao “uËinio”, jest (alal), πto u stvarnosti znaËi“ismijao” ili “narugao se” egipatskim bogovima.

Poznato je da su EgipÊani imali mnogobrojna boæan-stva kojima su se klanjali i sluæili im. Tijekom prvoga zlaBog je pretvorio vodu u krv (Izl 7,14-24). BuduÊi da jerijeka Nil jedina rijeka u Egiptu i da sjetva i æetva uvelikeovise o godiπnjim izlijevanjima Nila u obliænje ravnice,EgipÊani su dræali da je Nil jedno od vaænijih boæanstava.Ovo se boæanstvo zvalo Hapi, a predstavljeno je likombradata Ëovjeka sa æenskim prsima i velikim trbuhom (trud-noÊa). Mnoge su pjesme ispjevane o ovom bogu koje govo-re o njemu kao onomu koji omoguÊuje æivot u cijelomEgiptu. Uska povezanost lika ovog boæanstva predstavljaplodnost koju Nil donosi sa sobom poslije izlijevanja vodeiz rijeËnog korita. Time πto je voda Nila pretvorena u krv,

IZLAZAK IZ EGIPTA


poplavljeni Nil ni u kom sluËaju ne bi koristio u ratar-stvu.

Tijekom drugoga zla æabe izlaze iz vode i preplavljujuzemlju (Izl 8,1-6). EgipÊani su smatrali æabu simbolom bo-æanske moÊi koja je predstavljala plodnost. Jedno od vaæ-nijih boæanstava je bila boæica Hekhet, a bila je predstav-ljena likom æene sa æabljom glavom. Ona je bila æena boga-stvaratelja Khnuma, predstavljena likom lonËara koji ob-likuje ljudska tijela na lonËarskom kotaËu. Kad su ljudskatijela uobliËena, boæica Hekhet udahnjuje u njih æivot isluæi kao babica prigodom poroaja. Isto tako Hekhet imazadaÊu kontrolirati mnoæenje æaba time πto zaπtiÊuje kro-kodile koji jedu æabe (Knight 1976: 62).

TreÊe i Ëetvrto zlo je usmjereno k leteÊim insektima(Izl 8, 16-24). U treÊem zlu se pojavljuju komarci. Hebrej-ski tekst koristi rijeË (kinnam), koja se uglavnomprevodi s “uπi” (Koehler i Baumgartner 1985: 443). »etvrtozlo opisuje navalu obada. Oba su zla usmjerena premaegipatskom boæanstvu Khepreru, koji je predoËen likomleteÊe bube (Knight 1976: 62—64).

Peto zlo dolazi na stoku (Izl 9,1-7). EgipÊani su, kaoi mnoge druge nacije antiËkog svijeta, πtovali boga koji jepredoËen likom bika. Bik je bio bog plodnosti, a ime muje bilo Apis. Osim toga, bikovi su bili utjelovljenje bogovaPtah i Re (Knight 1921: 160). Zatim postojala su mnogadruga boæanstva Ëiji su likovi na sebi imali æivotinjskaobliËja, kao πto su Isis (kraljica bogova) i Hathor (zaπtitnikkralja).

©esto zlo dolazi na egipatski narod u obliku Ëireva (Izl9,8-12). »ini se da je ovo zlo upuÊeno na raËun boæiceSekhmet, koja je bila zaduæena za ozdravljenje od raznihbolesti. Ovo je boæanstvo predoËeno likom Ëovjeka kojiima glavu lava (Posener 1962: 256). Osim ovoga, postojaloje i drugo boæanstvo koje je bilo zaduæeno za lijeËenje, azvalo se Amon-Re (Pritchard 1955: 369).

Sedmo zlo dolazi u obliku tuËe (Izl 9,13-35). Ova jekatastrofa usmjerena protiv nekoliko egipatskih boæansta-

89

Neka od glavnih egipatskih boæanstava

IZLAZAK IZ EGIPTA


va. Nut je bila boæica neba i nebeskog svoda, bog ©u je bioonaj koji dræi nebeski svod i Tefnut je bila boæica vlage. Svisu ovi bogovi pokazali svoju nemoÊ kada je Jahve djelovaoprotiv njih.

Skakavci su bili predstavnici osmog zla (Izl 10,1-20).Bog Senehem je bio zaduæen za zaπtitu od ovakve vrstekatastrofe (skakavaca). »ak je i na jednom spomeniku izTanisa (delta Nila) napisana pjesma u kojoj se mole bogoviza zaπtitu od najezde skakavaca (Currid 1997: 112).

Deveto zlo dolazi u obliku tame koja prekriva cijeluegipatsku zemlju (Izl 10, 21-27). Drevni EgipÊani su vjerovalida je Amon-Re personifikacija Sunca, i kao takav bio jenjihovo glavno boæanstvo. Vjerovali su da Amon-Re u svomizlasku na istoku predstavlja novi æivot i uskrsnuÊe. Meu-tim, kad sunce zae iza horizonta na zapadu, Amon-Repredstavlja smrt i podzemlje. Tijekom ovog zla Jahve za-mraËuje sunce; Amon-Re je bio skriven u nemoguÊnosti daisijava svjetlost na one koji mu sluæe. Tijekom devetog zlaAmon-Re nije izaπao i viπe nije davao æivot, veÊ je πiriosmrt i oËaj (Rendsburg 1988: 3-15).

U desetom zlu Jahve ustaje protiv samog faraona, kojije bio smatran boæanstvom, a isto tako i protiv njegovanaslijea (Currid 1997: 113). Ovdje, kao i u svim ostalimzlima, faraon igra kljuËnu ulogu. Vaænost faraona u svimtim dogaajima vidi se u tome πto je on bio namjesnikneba u oËuvanju reda i sveopÊeg sklada, ne samo u svomecarstvu nego i u cijelom svemiru (Frankfort 1948: 51-56;Moremz 1973: 12—13). Faraon, koji odræava ovaj sklad ired, moæe oËekivati izlijevanje Nila koje donosi plodnost ibogatu æetvu. Uz to Êe i Sunce i Mjesec pravilno funk-cionirati prema predodreenom skladu i redu (Hoffmeier1997: 153). Radi asocijacije izmeu ovog sklada i vladanjanad Egiptom, egipatski su vladari bili zasluæni za sveopÊinapredak zemlje, kako na ekonomskom i druπtvenom takoi na politiËkom planu. Egipatska zla jasno pokazuju dafaraon nije bio u stanju odræati ovaj sklad i red, veÊ jeJahve onaj koji kontrolira prirodu.

91

Put Izlaska

Kad su Izraelci najposlije dobili svoju slobodu i jam-stvo od samog faraona da mogu napustiti Egipat, krenulisu od Raamsesa do Sukota (Izl 12,37). Od Sukota su kre-nuli prema Etamu, gdje su se utaborili (Izl 13,20), da bidoπli do Pi-Hahirota, koji se nalazi izmeu Migdola i mo-ra, nasuprot Baal-Sefonu (Izl 14,2).

Sukot

Prema biblijskom tekstu ovo je bilo prvo mjesto poredkojeg su Izraelci proπli napustivπi Raamses (Izl 12,37).VeÊina egiptologa i ostalih znanstvenika dræe da bi najboljikandidat za biblijski Sukot trebala biti Tell el-Maskhuta,lokalitet koji je udaljen od Tell el-Retabe (Pitoma) oko 15km. U antiËko doba Tell el-Maskhuta je bila poznata uegipatskim zapisima kao Tjeku (Seely 1992: 217). U poËet-ku Tjeku je bio podruËje, ali je kasnije i jedan lokalitetdobio isto ime. Ime Tjeku pojavljuje se u egipatskim zapi-sima joπ u vrijeme 18. dinastije (dinastija Izlaska) (Hoff-meier 1997: 180). Tjeku (Sukot) bila je egipatska utvrdakoja je Ëuvala pristup egipatskom teritoriju s istoËne (pus-tinjske) strane. Stoga su Izraelci pazili i obazrivo se kretaliizmeu ovih utvrda kojih je bilo dosta u tom kraju (Hoff-meier 1997: 181).

Etam

Etam je bilo mjesto u kojem su se Izraelci utaboriliposlije Sukota (Izl 13,20). Biblijski tekst daje dodatno ob-jaπnjenje naznaËivπi da se Etam nalazi na rubu pustinje.Dosad je bilo nekoliko pokuπaj identificiranja ovog biblij-skog mjesta (Gorg 1992: 644; Hoffmeier 1997: 182). Svidosadaπnji pokuπaji nisu donijeli nikakve uvjerljive rezultate.Uslijed toga πto Biblija oznaËava da je to mjesto blizu pus-tinje, najbolje je prihvatiti da se ono nalazilo negdje nasjeveroistoËnoj strani Gorkih jezera.

IZLAZAK IZ EGIPTA


SREDOZEMNOMORE

SREDOZEMNOMORE

93

©to se tiËe Pi-Hahirota, koji se nalazi izmeu Migdalai Baal-Sefona, znanstvenici nisu uspjeli identificirati ni jed-no od ovih mjesta. Biblijski tekst istiËe da se u blizini na-lazilo more (Izl 14,2), gdje su ih stigli faraonovi konjanicii sva njegova vojska (Izl 14,9). Nakon dolaska egipatskevojske Bog provodi Izraelce kroz Crveno more, u kojem suegipatski vojnici izgubili svoje æivote, i na taj je naËin egi-patska vojska doæivjela svoj nezapamÊeni poraz.

Put prema Sinaju

Miπljenja s obzirom na pitanje puta kojim su Izraelciputovali do Sinaja su podijeljena. Podjela je uslijedila zbogtoga πto se biblijski povjesniËari i arheolozi ne slaæu uidentifikaciji gore Sinaj ili Horeb. Uslijed toga su uslijediletri teorije o putu Izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva:sjeverni, centralni ili srediπnji i juæni put.

Sjeverni put

Prema ovoj teoriji, Hebreji su se uputili iz goπenskogkraja prema ObeÊanoj zemlji najkraÊim putem, uz obaluSredozemnog mora. Nakon stanovita vremena naπli su seu Kadeπ Barnei. Ovo je mjesto uspjeπno identificirano iveÊina arheologa smatra da se Kadeπ Barnea nalazila naruπevinama danaπnjeg ’Ain Quadeirata (Dothan 1977: 697—698). U blizini ovog mjesta nalazi se nekoliko planina, odkojih bi Jebel Halal trebala biti biblijsko brdo Sinaj, gdje jeMojsije dobio Deset zapovijedi.

Mnoge su ozbiljne primjedbe upuÊene na raËun oveteorije. Teπko je prihvatiti da su Izraelci iπli ovim putem, jerje to bio tradicionalni put kojim su EgipÊani putovali kadsu iπli na svoje osvajaËke pohode. Upravo ovaj dio Egiptaje bio naËiËkan mnogobrojnim tvravama izmeu kojih jebilo nemoguÊe proÊi neopaæen (Hoffmeier 1997: 187). Osimtoga u vrijeme Izlaska Amenhotep II. je boravio u Palestinina svom prvom vojnom pohodu i teπko je prihvatiti ideju

IZLAZAK IZ EGIPTA


da su Izraelci iπli istim putem u Palestinu kojim se Amen-hotep II. trebao vratiti sa svom svojom vojskom. Zbog mo-guÊnosti susreta s EgipÊanima Izraelci bi sigurno izabralineki drugi put do ObeÊane zemlje. Osim toga, u biblijskomtekstu (Pnz 1,2) kaæe nam se da je mjesto na kojemu suIzraelci dobili Deset zapovijedi udaljeno devet dana odKadeπ Barnee, dok je Jebel Halal u neposrednoj bliziniKadeπ Barnee. Zbog toga je potrebno potraæiti neki drugiput kojim bi Izraelci putovali u Palestinu.

Srediπnji ili centralni put

Postoji jedna skupina teologa koji smatraju da brdoSinaj nije smjeπteno na Sinajskom poluotoku, veÊ njegovlokalitet treba traæiti na podruËju Saudijske Arabije. Raz-log za ovakvu teoriju nalazi se u pretpostavci da brdo kojebi moglo biti Sinaj mora imati neke ostatke aktivnog vul-kana, jer je upravo to bila manifestacija Boæjeg djelovanjakada je Bog razgovarao s Mojsijem. Jedino takvo brdo da-nas se moæe naÊi u Saudijskoj Arabiji na najjuænijem dijeluAqabskog zaljeva, a danas se zove El Khrob.

Drugi razlog za ovu teoriju nalazi se u biblijskim po-dacima koji govore da je Mojsije, kad je bio u izbjegliπtvu,boravio kod Midjanaca (Izl 3,1; 18,1). Upravo se ovaj dioArabije smatra tradicionalnim mjestom na kojemu su ne-kada æivjeli Midjanci na Ëijem se teritoriju nalazi El Khrob.Prema tome, dræe oni, Izraelci su preπli Sinajski poluotoknajkraÊim putem od poËetka Sueskog zaljeva prema Ezi-on-geberu, koji se nalazi na poËetku Aqabskog zaljeva, dabi zatim skrenuli prema jugu, gdje se nalazi brdo Horeb nakojemu je Mojsije primio Deset zapovijedi.

Primjedbe koje su upuÊene na raËun ove teorije vrlo suozbiljne, πto je Ëini u potpunosti neprihvatljivom. U prvomredu Mojsije je bio vezan za Kenijce (Suci 1,16; 4,11). Ka-kav je odnos ovih Kenijaca bio s Midjancima dosad nije upotpunosti poznato, ali se vjeruje da su Kenijci bili jedanod klanova koji je pripadao midjanskom plemenu. Kenijci

95

su se bavili metalurgijom i njihov boravak na Sinajskompoluotoku bio bi sasvim razumljiv, dræeÊi u vidu da se naovom poluotoku nalazi mnoπtvo bogatih rudnika bakra kojisu iskoriπtavani joπ od najranijih dana (mnogo godina prijeIzlaska). Poznato je da su i sami EgipÊani imali veliki interesu eksploataciji bakra s ovog poluotoka zbog proizvodnjemetalnih predmeta. Tako je moguÊe da je Mojsije boravioupravo ovdje kad je sreo Seforu, koja mu je kasnije postalaæena, kao i njenu obitelj.

Osim toga, Midjanci su bili pleme nomadskog karak-tera i kao takvi nisu pripadali nekom odreenom podruË-ju, veÊ su putovali mnogim podruËjima traæeÊi paπu svojojstoci. Tako je sasvim moguÊe da su se ovi Midjanci nalazilina Sinajskom poluotoku kad ih je Mojsije sreo i obraniood ostalih pastira (Izl 2,17).

Ozbiljne su primjedbe upuÊene s obzirom na ideju dabi brdo Horeb ili Sinaj trebalo biti nekadaπnji vulkan. Sma-tra se da je ovaj izvjeπtaj u potpunosti skladan s drugimizvjeπtajima o tomu gdje se Bog javljao Ëovjeku i da nijepotrebno nikakvo vulkansko nalaziπte u blizini ovakvogsastanka izmeu Boga i ljudi (Cross 1973: 156—177).

Juæni put

Kad su Izraelci napustili egipatsku zemlju, krenuli sujuæno prema samom vrhu Sinajskog poluotoka duæ obaleCrvenog mora. Tom su prigodom proπli kroz nekoliko mje-sta. NajznaËajnije mjesto kroz koje su proπli jest Mara (Izl15,23). Postoje dva mjesta koja danas arheolozi smatrajuda bi jedno moglo biti biblijska Mara, a to je ’Ain Hawarahili ’Ain Musa. Drugo znaËajno mjesto u nizu ovih dogaajaje Elim (Izl 15,27; Br 33,9). Vjeruje se da je Wadi Gharan-del mjesto na kojem je bio biblijski Elim. Nakon ovogmjesta Izraelci su skrenuli jugoistoËno prema unutraπnjostipoluotoka i proπli kroz pustinju Sin (Izl 16,1), koja bi moglabiti pjeπËana visoravan Debbet er-Ramleh. Kad su proπlikroz ovu pjeπËanu pustoπ, Izraelci su stigli do Dofke (Br

IZLAZAK IZ EGIPTA


SREDOZEMNOMORE

SREDOZEMNOMORE

CRVENOMORE

CRVENOMORE

97

33,12). Predloæeno je da bi Serabit el-Khadim moglo bitimjesto na kojemu je nekada bila smjeπtena biblijska Dof-ka. Od ovoga mjesta postoje dva moguÊa puta koje suIzraelci mogli izabrati da bi stigli do Sinaja, a to su Wadi©ellal ili Wadi Feiran. Bilo koja od ovih dvaju uvala moglaje dovesti Mojsija i njegov narod do samog Sinaja, tj. pla-nine koja se danas zove Jebel Musa, za koju se tradicional-no smatra da je bila biblijski Sinaj.

Postoji joπ jedno brdo samo pedesetak kilometarasjeverno od Jebel Muse, za koje neki smatraju da bi moglobiti dobar kandidat za biblijski Sinaj. To se brdo danasnaziva Serabit el-Khadem. Ovo je mjesto poznato po veli-koj koliËini bakrene rude koja se eksploatirala s ovog mje-sta i odvozila do Egipta, pa i Palestine, joπ u vrijeme pat-rijaraha (oko 20. stoljeÊa prije Krista). I u vrijeme IzlaskaEgipÊani su imali svoje rudnike koje su dobro Ëuvali egi-patski vojnici zaduæeni za sigurnost rudara kao i sigurnostisporuke odreene koliËine rude bakra.

Joπ u dvadesetom stoljeÊu prije Krista EgipÊani su po-digli na ovom mjestu hram boæici Hator. U obliænjim rud-nicima pronaen je alfabetski natpis, koji potjeËe iz oko1500. godine prije Krista. Ovo su prvi znaci alfabetskogpisma, koje je isto tako poznato kao proto-sinajski alfabet,koji se koristio za semitsko-kanaanski jezik. Postoje joπneki primjeri ovog pisma pronaeni u Kanaanu, a potjeËuiz oko 1600. godine prije Krista. OËito je da su semitskinarodi bili nazoËni u ovom dijelu Sinajskog poluotoka, πtonavodi neke na zakljuËak da su upravo ovo ostaci boravkaIzraelaca kada su bjeæali iz egipatskog ropstva.

Postoji ozbiljna zamjerka ovakvom zakljuËku. Sredi-nom 15. stoljeÊa prije Krista, kada su Izraelci izaπli iz rop-stva, EgipÊani su imali jake garnizone u ovom podruËjuzbog eksploatacije bakrene rude. Gotovo je nemoguÊe dabi Izraelci doπli do ovog mjesta i boravili blizu egipatskihvojnika, koji baπ nisu bili prijateljski raspoloæeni premanjima. Stoga je bolje zakljuËiti da je biblijski Sinaj bio JebelMusa, a ne Serabit el-Khadem.

IZLAZAK IZ EGIPTA


Kada je primio Deset zapovijedi od samoga Boga, Moj-sije se uputio prema ObeÊanoj zemlji. Najbolji i nasigurnijiput bio bi uz obalu Aqabskog zaljeva do Ezion-gebera.Prije no πto su stigli do njega, Izraelci su proπli pored ne-koliko vaænih mjesta koja su arheolozi pokuπali identifi-cirati. Di Zahab (Pnz 1,1) mogao bi biti Dhahab, a Jotbata(Br 33,33) danaπnji Tabeh (Rothenberg and Aharoni 1961:167).

Pozitivna identifikacija ovih biblijskih mjesta izriËitopredlaæe da su Izraelci izabrali upravo ovaj juæni put doObeÊane zemlje i da je brdo Horeb ili Sinaj smjeπteno najuænom dijelu Sinajskog poluotoka te da se nalazi na brdukoje se danas naziva Jebel Musa. Osim toga, ovaj dio Si-najskog poluotoka najpogodniji je za putovanje, jer putovikojima se moæe doÊi do Jebel Muse imaju pristup dovolj-noj koliËini vode za piÊe, kako za ljude tako i za stoku.Ovaj dio poluotoka uæiva povoljniju klimu negoli ijedandrugi put. Stoga I. Beit-Arieh ispravno zakljuËuje da je ovopodruËje ekoloπki najpogodnije za odræavanje æivota, jer usebi sadræi odreenu koliËinu vegetacije koja se sastoji odbagremova drveta, palmi i ostalog grmovitog raslinja, kaoi trave nuæne za oËuvanje stoke (Beit-Arieh 1988: 36).

99

Bibliografija

Abd el-Maqsoud, M. 1988 Egyptian Excavation on “the Way of Horus”— Tell Heboua, North Sinai (1986-88). Str. 4—5 u Fifth In-ternational Congress of Egyptology, Cairo Oct. 29—Nov. 3,1988, Abstracts, ur. A. Cherif. Cairo: Impr. De l’I.F.A.O.

Albright, W. F. 1954 Northwest Semitic Names in a List of EgyptianSlaves from the Eighteenth Century B. C. Journal of theAmerican Oriental Society 74: 222—233.

Aling, C. F. 1981 Egypt and Bible History. Grand Rapids: BakerBook House.

1982 The Biblical City of Ramses. Journal of the EvangelicalTheological Society 25: 129—137.

Archer, G. L. 1964 A Survey of Old Testament Introduction. Chi-cago: Moody Press.

1974 An Eighteen Dynasty Ramses. Journal of the Evangeli-cal Theological Society 17: 49—50.

Beit-Arieh, I. 1988 The Route Through Sinai. Biblical ArchaeologyReview 14: 28—37.

Bietak, M. 1975 Tell el-Dabæa II. Vienna: VAOW.

1994 Tell el-Daba-Ezbet Helmi Vorbericht uber denGrabungspltz H/I (1989-1992). Agypten und Levant 4: 32—38.

Breasted, J. H. 1906 Ancient Records of Egypt. Chicago: The Uni-versity of Chicago Press.

Cline, E. H. 1998 In Pharaoh’s Footsteps. Archaeology Odyssey 1/2: 32—41.

Cross, F. 1973 Canaanite Myth and Hebrew Epic. Cambridge:Harvard University Press.

Currid, J. H. 1997 Ancient Egypt and the Old Testament. GrandRapids: Baker Book House.

Davis, J. J. 1986 Moses and the Gods of Egypt. Grand Rapids: BakerBook House.

Davis, N. De G. 1943 The Tomb of Rekh-mi-re at Thebes. NewYork: Metropolitan Museum of Art.

IZLAZAK IZ EGIPTA


Dothan, M. 1977 Kadesh Barnea. Sr. 697—698 u Encyclopedia ofArchaeological Excavations in the Holy Land, ur. M. Avi-Yonah i E. Stern. Prentice Hall: Englewood Cliffs.

Frankfort, H. 1948 Ancient Egyptian Religion. New York: Colum-bia University Press.

Gardiner, A. 1918 The Delta Residence of the Ramessides. Journalof Egyptian Archaeology 5: 127—137.

1964 Egypt of the Pharaohs. Oxford: Oxford University Press.

Glueck, N. 1934 Exploration in Eastern Palestine, I. Annual of theAmerican Schools of Oriental Research, sv. 14. New Haven:American Society of Oriental Research.

1935 Exploration in Eastern Palestine, II. Annual of theAmerican Schools of Oriental Research, sv.15. New Haven:Americah Society of Oriental Research.

1939 Exploration in Eastern Palestine, III. Annual of theAmerican Schools of Oriental Research, sv. 18—19. New Ha-ven: American Society of Oriental Research.

1951 Exploration in Eastern Palestine, IV. Annual of theAmerican Schools of Oriental Research, sv. 25—28. New Ha-ven: American Society of Oriental Research.

Gorg, M. 1992 Etham. Str. 644 u sv. 2 od The Anchor Bible Diction-ary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday.

Grimal, N. 1981 La Stele Triomphale De Pi(ankhy) Au Musee DuCaire, JE 48862—47089. Cairo: Institut francais d’archeo-logie orientale.

1993 A History of Ancient Egypt. Cambridge: Blackwell.

Hamza, M. 1930 Excavations of the Department of Antiquities atQantir (Faqus District) (Season, May 21st—July 7th, 1928).Annales du service des antiquités de l’Égypte 30: 31—68.

Hein, I. 1994 Erste Beobachtungen zur Keramik aus Ezbet Helmi.Agypten und Levant 4: 39—43.

Hoffmeier, J. K. 1997 Israel in Egypt: The Evidence for the Authen-ticity of the Exodus Tradition.Oxford: Oxford University Press.

101

Kaiser, W. C. 1998 A History of Israel. Nashville: Broadman &Holman Publishers.

Kees, H. 1961 Ancient Egypt: A Cultural Topography. Chicago:University of Chicago Press.

Kitchen, K. 1968 Ramesside Inscription, Historical and Biographi-cal. Sv. 2. Oxford: Blackwell.

1976 From the Brickfields of Egypt. Tyndale Bulletin 27: 137—147.

1981 From the Brick-Fields of Egypt. Bible and Spade 10:43—50.

1992 Exodus, the. Str. 700—708 u sv. 2 od Anchor BibleDictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday.

Knight, G. A. F. 1921 Nile and Jordan. London: J. Clarke.

1976 Theology as Narration. Grand Rapids: Eerdmans.

Koehler, L. i Baumgartner, W. 1985 Lexicon in Veteris Testamentilibros. Leiden: Brill.

Lasor, W. S. 1982 Egypt. Str. 29—47 u sv. 2 od International Stand-ard Bible Encyclopedia, ur. G. W. Bromiley. Grand Rapids:Eerdmans.

Montet, P. 1930 Tanis, Avaris et Pi-Ramses. Revue Biblique 39: 1—28.

1934 Les Nouvelles fouilles des Tanis. Paris: Les BellesLettres.

1940 Le Drame d’Avaris. Paris: Geuthner.

Morenz, S. 1973 Egyptian Religion. Ithaca: Cornell University Press.

Naville, E. 1884 The Store-City of Pithom and the Route of theExodus. London: Trubner & co.

1924 The Geography of the Exodus. Journal of Egyptian Ar-chaeology 10: 18—39.

Nims, C. F. 1950 Bricks Without Straw. Biblical Archaeologist 13:22—28.

IZLAZAK IZ EGIPTA


Petrie, W. F. 1915 Heliopolis, Kafr Ammar and Shurafa. London:School of Archaeology in Egypt.

1906 Hyksos and Israelite Cities. London: School of Archae-ology in Egypt.

Posener, G. 1962 Dictionary of Egyptian Civilization. London:Methuen.

Pritchard, J. B. 1955 Ancient Near Eastern Texts Relating to theOld Testament. Princenton: Princenton University Press.

Ranke, H. 1935 Die Aegyptische Personennamen. Glückstadt: J. J.Augustine.

Rea, J. 1961 The Time of the Oppression and the Exodus. GraceJournal 2: 5—14.

Redford, D. B. 1963 Exodus I 11. Vetus Testamentum 13: 401—418.

1965 The Coregency of Tuthmose III and Amenohis II. Jour-nal of Egyptian Archeology 51: 108—122.

Rendsburg, G. A. 1988 The Egyptian Sun-God Ra in the Pentateuch.Henoch 10: 3—15.

Rollin, C. 1823 Ancient History of the Egyptians. London: C. & J.Rivington.

Rothenberg, B., i Aharoni, Y. 1961 God’s Wilderness; Discoveries inSinai. London: Thames and Hudson.

Seely, J. A. H. 1992 Succoth. Str. 217—218 u sv. 6 od The AnchorBible Dictionary, ur. D. N. Freedman. New York: Doubleday.

Shanks, H. 1998 A Name in Search of a Story. Biblical ArchaeologyReview 24/1: 6, 72.

Shea, W. 1982 Exodus, the Date of. Str. 230—238 u sv. 2 od TheInternational Standard Bible Encyclopedia, ur. G. W.Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans.

1990 Leaving Egypt. Archaeology and Biblical Research 3:98—111.

Smith, G. A. 1931 The Historical Geography of the Holy Land, 25.izd. New York: Hodder & Stoughton.

103

Stewart, H. M. 1979 Egyptian Stelae, Reliefs, and Paintings Fromthe Petrie Collection. Warinster: Aris & Phillips.

Uphill, E. P. 1969 Pithom and Raamses: Their Location and Signifi-cance. Journal of Near Eastern Studies 27: 291—315; 28:15—39.

Van Seters, J. 1966 The Hyksos: A New Investigation. New Haven:Yale University Press.

Wood, L. 1970 Survey of Israel’s History. Grand Rapids: Zondervan.

IZLAZAK IZ EGIPTA


Documents

NASTANAK IZRAELA I BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA · 2015-07-15 · Josipu. U poËetku je Josip prodavao æito za novac, a kad je ponestalo novca, uzimao je srebro i zlato, zatim stoku, da