Naučni časopis "Financing" - Broj 2 Godina 3 / jun 2012

FF ii nn aa nn cc ii nn gg

2Broj 2, godina III, jun 2012. godine

Nau~ni ~asopis za ekonomiju

BESPLATAN PRIMJERAK

U OVOM BROJU

Dragan MikereviZAŠTITA KAPITALA U FUNKCIJIOPSTANKA PREDUZE A U KRIZNIM PERIODIMA POSLOVANJA

Božo VukojaZNA AJ FORENZI KOG RA UNOVODSTVA I REVIZIJEZA POUZDANOST FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA U BIH

George W. KesterGoran RadivojacSTAVOVI IZVRŠNIH DIREKTORA O DIVIDENDNOJ POLITICI

ć

Ć

Č Č Č

Prilog za pretplatnike Finrara

ISSN 1986-812X

Naučni časopis za ekonomiju – 02/12

11

Milorad Telebak

Kr(i)tički osvrt

Gospodin individualni

Pošteni narod (čuj mene: pošteni? Dijelim narod! Kao Broz: „rad-nici, seljaci i poštena inteligencija“), dakle, pošteni narod jezik upotrebljava da bi se (spo)razumio, a drugi njegov dio jezik zlou-potrebljava – da se ne bi razumio. To je metod kojim se služi svaka vlast, svi političari. Uostalom, opštepoznato je da je jezik sredstvo komunikacije među (jednim) narodom, ali i sredstvo manipulacije narodom. Kako za koga.

Jezikom vlast stvara privid, nadomješta ono čega nema (a trebalo bi da ima), uljepšava ono što ne valja, „prodaje maglu“ narodu. Zarad svoga opstanka i trajanja. Iskustvo nam govori da čim političari i (njima naklonjeni) mediji počnu o nečemu mnogo i često da govore – da upravo toga nema, da tu najviše škripi! Po onoj narodnoj: ko o čemu, lopov o poštenju! Kad god se i gdje god se mnogo i uporno ističe „funkcionisanje pravne države“ i „zaštita ljudskih prava“, tu nema ni prava ni pravde, ni države. Vlast najviše „radi na zaštiti životnog standarda građana“ upravo onda kad su kontejneri mnogima postali samoposluge! (Da im bar obezbijede infrastrukturu: uvedu svjetlo, izgrade prilaz.) – O „beskompromisnoj borbi protiv organizovanog kriminala, mita i korupcije“ govori se onda kad se baš ništa ne preduzima protiv toga. A ne preduzima se jer je ta pošast srasla sa institucijama vlasti, postala osnovna poluga sistema. Kako (i zašto) onda taj sistem može da se bori protiv toga? Protiv sebe! Nikad i nigdje.

Ništa se ne čini, ne preduzima, samo se govori, priča, s ciljem da narod povjeruje u ono što nije, da umjesto svojim očima i svome stomaku – vjeruje vlasti, medijima. „Prodavanje magle“!

Riječi (jezik) služe za maskiranje – da se sakrije ono što jeste (a ne bi trebalo) i „proda“ ono što nije. Zašto su, npr., Rusi (sada već bivšu) Istočnu Njemačku zvanično nazvali Njemačka Demokratska Republika? Da zamaskiraju svoju totalitarnu vlast u njoj i da kažu da ona druga, Zapadna Njemačka – nije demokratska. (Jednim metkom – dva zeca!) – Pogledajte i nazive naših političkih stranaka: svaka se zakitila epitetom demokratska (SDA, HDZ, SDS). (Vidi im se demokratičnost!) Pa onda, stranke: napredna, za boljitak. (Vidi se i kako napredujemo i uživamo u boljitku!)

Da prikriju ružnu stvarnost i neprijatnu istinu, političari (vlast) često i rado posežu za eufemizmima – blažim izrazima umjesto ružnih, te ških riječi. Tako umjesto da kažu koliko ima sirotinje i gladnih, mnogo ljepše

zvuči „lica sa nižim standardom“. Prijatnije uhu je „korekcija cijena“ (jer to može biti i naniže!) nego omraženo pos kup ljenje.

U hijerarhijskoj organizaciji vlasti podređeni zadiru čak i u jezičku „reformu“: zamjenjuju riječi, mijenjaju njihova značenja. Tako, npr., pri odlučivanju o „škakljivim“ stvarima, da im nadređeni ne bi natrljali nos: Ko ste vi da odlučujete?! – umjesto odluka donose – „zaključke“. A to nije isto – svako ima pravo da razmišlja i zaključuje.

Od mogućih primjedbi da su uopšteni, nekonkretni, birokrate se og rađuju upotrebom, njima omiljenog, atributa “određeni”: „U od-re đenim sredinama zapažene su određene slabosti i problemi čiji su nosioci određene grupe i pojedinci...“ Tako je sve određeno, a ne ka neko dokaže da je određeno – neodređeno!

U birokratskom jeziku omiljene su rečenice bez subjekta (bezlične rečenice). Tako eventualni krivac ostaje nepoznat: „Izvršene su iz-m jene...“, „Odstupilo se od projekta...“ Uzroci grešaka dižu se na ni vo elementarnih nepogoda, pa umjesto da se kaže da je taj i taj pogriješio u tome i tome, oni kažu: „Došlo je do greške u izvođenju radova...“ (A to je već nešto poput poplave i požara!)

Suprotno svakom izražavanju sa dobrom namjerom, koje teži sažetosti i jasnosti, u jeziku vlasti je obrnuto: sa što više suvišnih ri ječi i izlizanih fraza zamagliti misao – da se govori (jer je to oba veza), a da se ne saopšti ništa (jer je u tome spas za vlast). Ta ko njihovi govori, čija se vrijednost mjeri brojem stranica a ne ideja, predstavljaju pravu bujicu riječi. Zato je ogroman broj tradicionalnih, konkretnih riječi, još davno (u samoupravnom sistemu) zamijenjen njihovim opisom, defi nicijama: radnik je postao „izvršilac poslova i radnih zadataka“, zemljoradnik – „individualni poljoprivredni proizvođač“, obdaništa – „centri predškolskog vaspitanja i obrazovanja“ itd. I kafanska pjevaljka je unaprijeđena u „interpretatorku narodnog melosa“!

Taj (ne)jezik preuzeli su i informativni mediji (oni ga podržavaju i održavaju), pa su njime zagadili i (nekad kristalno čisti) jezik naroda, tako da danas i čobani, seljaci, radnici – birokratski fraziraju! Seljak lijepo, narodski, kratko i jasno, kaže ženi: „Oćera’ ja, ženo, na pijacu ovo krompira i paradajza“, a u gradu, na pitanje poznanika gdje je krenuo, odgovara „učeno“, gospodskim jezikom: „Transportujem radi plasiranja na tržište višak svojih poljoprivrednih proizvoda“!

Da se zna da i on zna da govori!

Da nije šuša!

Naučni časopis za ekonomiju - 02/12

22

UPUTSTVO AUTORIMA

DOSTAVLJANJE RADOVA

Radovi se dostavljaju elektronskom poštom na e-mail adresu: fi [email protected] ili putem pošte na digitalnom mediju na adresu: Finrar d.o.o., Mirka Kovačevića 13 A, 78000 Banja Luka.

PRIHVATANJE RADOVA

Nakon dostavljanja rada i preliminarne ocjene, rad prolazi anonimni recenzentski postupak (recenzent nije upoznat sa identitetom autora). Recenzent po izvršenoj recenziji šalje uredniku povratnu informaciju o radu u vidu mišljenja i preporuke o objavljivanju.

SADRŽAJ RADA

Rad treba biti relevantan za naučnu i stručnu javnost, s jasno naglašenim ciljevima i rezultatima istraživanja, za klju-čkom i referencama u tekstu. Prva stranica rada treba da sadrži: ime i prezime autora, naslov članka i sažetak. Tekst članka mora početi uvodom, a sadrži glavna poglavlja, fusnote, tabele, grafi kone, slike, zaključak i popis korišćene literature i drugih izvora.

TEHNIČKO OBLIKOVANJE RADA

Tekstovi se pišu u Microsoft Word Windows programu. Obim rada treba iznositi od 15.000 do 32.000 znakova, što je oko 5 do 10 strana teksta u časopisu. Naslovi poglavlja (od uvoda do zaključka) moraju biti kratki i jasni, te numerisani arapskim jednocifrenim brojevima. Potpoglavlja se numerišu dvocifrenim, odnosno trocifrenim brojevima (na primjer: 1; 1.2; 2.1; 2.1.1. itd.). Tabele, grafi koni i slike treba da sadrže broj, naziv i izvor. Ukoliko tabele, grafi koni i slike sadrže posebne znakove, te su rađeni u posebnom programu, dostavljaju se na posebnom fajlu, sa tačno navedenim rasporedom po kojem se uključuju u tekst.

PRAVILA CITIRANJA

a) Knjiga: 1) prezime, inicijal imena autora, 2) naziv knjige, 3) podatak o izdavaču, 4) mjesto izdavanja, 5) godina izdavanja 6) strana. Primjer: Rodić J., Teorija i analiza bilansa, Beostar, Beograd, 1997, str. 172.

b) Rad u zborniku:

1) prezime, inicijal imena autora, 2) naziv rada, 3) naziv naučnog skupa i zbornika radova, 4) podatak o izdavaču,5) mjesto izdavanja, 6) godina izdavanja, 7) strana. Primjer: Rodić J., Najvažnije fi nansijske odluke, Deseti kongres SRRRS – Harmonizacija regulatornog okvira u oblasti računovodstva revizije i fi nansija, Savez računovođa i revizora Republike Srpske, Banja Luka, 2006, str. 118.

c) Rad u časopisu:

1) prezime, inicijal imena autora, 2) naziv rada, 3) naziv časopisa i broj, 4) podatak o izdavaču, 5) mjesto izdavanja,6) godina izdavanja, 7) strana. Primjer: Rodić J., Računovodstvene politike preduzeća, Časopis Finrar, Finrar d.o.o., Banja Luka, 2005, str. 58.

d) Propisi:

1) naziv propisa, 2) naziv i broj službenog izdanja, 3) član.Primjer: Zakon o privrednim društvima Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske br.127/08, čl. 125.

e) www izvori:

1) prezime, inicijal imena autora, 2) naziv rada, 3) podatak o izdavaču, 4) mjesto izdavanja, 5) godina izdavanja, 6) strana, 7) potpuna http adresa i datum pristupa dokumentu.Primjer: Rodić J., Računovodstvene politike preduzeća, Časopis Finrar, Finrar d.o.o., Banja Luka, 2005, str. 58, www.srrrs.org, datum pristupa 17.10.2008.

3

NAUČNI ČASOPIS ZA EKONOMIJU

IZDAVAČ:Finrar d.o.o., Banja Luka i Financing d.o.o., Brčko

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:Prof. dr Dragan Mikerević

ZAMJENIK GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA:Mr Milan Pucarević

REDAKCIONI ODBOR:Predsjednik:

Prof. dr Novak KondićČlanovi:

Prof. dr Kata Škarić JovanovićProf. dr Mirko Puljić

Prof. dr Milorad IvaniševićProf. dr Hamid AlibašićDoc. dr Milan LakićevićDoc. dr Duško ŠnjegotaDoc. dr Goran Radivojac

Dr Dejan MikerevićIZDAVAČKI SAVJET:

Predsjednik:Prof. dr Janez Prašnikar

Članovi:Akademik dr Mirko Vasiljević

Prof. dr Jovan RodićProf. dr Dragan ĐuričinGeorge W. Kester, D.B.A.

Prof. dr Silvije OrsagDoc. dr Kemal KozarićProf. dr Franc KoletnikProf. dr Stanko Stanić

Prof. dr Marko RajčevićProf. dr Kadrija Hodžić

Prof. dr Đoko MaleševićProf. dr Branko Krsmanović

Prof. dr Radomir BožićProf. dr Anđelko LojpurProf. dr Nenad Vunjak

Prof. dr Zorica Božinovska LazarevskaProf. dr Zdravko Todorović

Prof. dr Goran PopovićProf. dr Reuf Kapić

Doc. dr Vasilj ŽarkovićProf. dr Gordana Ilić

Prof. dr Ljubomir KovačevićDoc. dr Jugoslav Jovičić

Prof. dr Jovo AteljevićMr Boško ČekoMr Borko Reljić

Ranko Travar, dipl. ek.Dragan Veselinović, dipl. ek.

Lektor:Mijana Kuburić-Macura

Grafi čka priprema:Atlantik BB

Za štampariju:Branislav Galić

Štampa “Atlantik BB”

SADRŽAJ:

Časopis Financing upisan je u Registar javnih glasila Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske rješenjem broj: 07.030/053-160-19/10 od 05.10.2010. godine pod rednim brojem 603.

Dragan Mikerević

ZAŠTITA KAPITALA U FUNKCIJI OPSTANKA PREDUZEĆA U KRIZNIM PERIODIMA POSLOVANJA

Miroslava Grujić-Kalkan

FORENZIČKA REVIZIJA U FUNKCIJI OTKRIVANJA KRIMINALNIH RADNJI

Božo Vukoja

ZNAČAJ FORENZIČKOG RAČUNOVODSTVA I REVIZIJE ZA POUZDANOST FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA U BIH

George W. Kester

Goran Radivojac

STAVOVI IZVRŠNIH DIREKTORA O DIVIDENDNOJ POLITICI

Zoran Mastilo

UTICAJ GLOBALNE KRIZE NA NEZAPOSLENOST

Dražena Vujičić Radosavljević

BILANSIRANJE GUDVILA

5

30

38

45

49

58

Dragan Mikerević

ZAŠTITA KAPITALA U FUNKCIJI OPSTANKA PREDUZEĆA U KRIZNIM PERIODIMA POSLOVANJA

Miroslava Grujić-Kalkan

FORENZIČKA REVIZIJA U FUNKCIJI OTKRIVANJA KRIMINALNIH RADNJI

Božo Vukoja

ZNAČAJ FORENZIČKOG RAČUNOVODSTVA I REVIZIJE ZA POUZDANOST FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA U BIH

George W. Kester

Goran Radivojac

STAVOVI IZVRŠNIH DIREKTORA O DIVIDENDNOJ POLITICI

Zoran Mastilo

UTICAJ GLOBALNE KRIZE NA NEZAPOSLENOST

Dražena Vujičić Radosavljević

BILANSIRANJE GUDVILA

5

30

38

45

49

58

NAUČNI ČASOPIS ZA EKONOMIJU – 02/12


5UVOD

Opstanak preduzeća, posebno u kriznim vremenima, uslovljen je njegovim dotadašnjim razvojem. U slučaju pada obima proiz-vodnje i prodaje, a time i fi nansijskog rezultata, preduzeće lakše podnosi oscilacije na tržištu ako je u većem obimu fi nansirano iz sopstvenog kapitala i ako je viši nivo skrivenih oblika samo-fi nansiranja, a što se stvara samo u konjunkturnim periodima poslovanja. U ostvarenju ovog cilja svoj doprinos mogu dati sve poslovne funkcije. Pri tome je posebna uloga fi nansijske funk-cije da privoli ostale poslovne segmente i upravu preduzeća da prihvate fi nansijski način mišljenja i fi nansijsku fi lozofi ju up-ravljanja. Međutim, preduzeće može doći u krizno stanje i ka-da fi nansijska funkcija u potpunosti ostvari svoju ulogu. To se dešava u uslovima krupnih tržišnih i/ili monetarnih poremećaja ili dejstva nekomercijalnih rizika kada je u prvom planu problem zaštite (održanja) kapitala i obezbjeđenja platežne sposobnosti.

U periodu kriza, posebno je delikatna pozicija top-menadžmenta, koji je u makazama interesa vlasnika kapitala za dividendom ili učešća u dobiti po osnovu udjela, što je nerijetko uslov produženja menadžerskog ugovora i potrebe ostvarenja dobrog finansijskog položaja i platežne sposobnosti, a to je uslov opstanka preduzeća na tržištu.

Ta misija top-menadžmenta postaje složena i neizvjesna jer se i u uslovima kriza nastoji neto dobitak, pa i nerealizovani dobici, i dalje raspoređivati, menadžerski bonusi i ekstrabonusi isplaćivati, pri čemu porezi bivaju sve veći, a preduzeće postaje sve ovisnije o kreditu. Ta ovisnost preduzeća o kreditu postaje opasna i za bankare jer im povećava kreditni rizik. Rizici banaka i preduzeća (preduzetnika) rastu jer su sve više u situaciji da svoja potraživanja od prezaduženih preduzeća i fi zičkih lica moraju da otpisuju.

Za opstanak i razvoj preduzeća nužno je obezbijediti fi nansijsku stabilnost i uvećanje kapitala jer u kriznim periodima prvo bank-rotiraju kapitalno najslabiji, što pokazuju brojni primjeri iz prakse. Međunarodni standardi fi nansijskog izvještavanja (MSFI) takođe ne sadrže paragrafe koji su u funkciji zaštite kapitala prilikom obračuna. U fi nansijskim izvještajima sačinjenim na osnovu MRS/MSFI, neri-jetko su iskazani bolji fi nansijski rezultati nego što bi bili kada bi se primijenila stroga načela opreznosti kod bilansiranja, a što je u kriznim periodima nužno ukoliko preduzeće želi opstati na tržištu. S tim u vezi, paragraf 37 Okvira za sastavljanje i prezentovanje fi nansijskih izvještaja čak izričito zabranjuje stvaranje rezervi, što bi, kako naglašava, bilo protivno načelu neutralnosti i stoga ne bi bili pouzdani. Čak ni revalorizacija, odnosno procjena osnovnih sredstava, koja treba da se vrši svake godine ako su odstupanja od početnih vrijednosti izražena, ili u periodu od dvije do četiri godine ako su odstupanja od poštene (fer) vrijednosti neznatna, nije u funkciji zaštite (održavanja) realne vrijednosti kapitala. Ovo iz razloga što se efekat revalorizacije nakon isteka korisnog vijeka osnovnog sredstva prenosi u korist neraspoređenog dobitka, koji se, po pravilu, u najvećem dijelu raspoređuje na vlasnike kapi-tala u vidu dividende odnosno učešća u dobitku vlasnika udjela u kapitalu. Zapravo, procjenom osnovnih sredstava održava se njihova realna vrijednost, a time i realni iznos amortizacije, što sprečava da fi nansijski rezultat (dobitak) bude pod uticajem infl acije.

Kada je riječ o poslovanju banaka, situacija je sasvim drugačija. Tako je, recimo, globalna fi nansijska kriza s kraja 2007. godine nametnula nove zahtjeve bankarskom sektoru putem Bazela III, odnosno Bazela II i koji bi trebalo da bude u primjeni od 2013. godine. Ovaj sporazum je s izmijenjenom strukturom nešto stroži od prethodnih, Bazela I i II, koji su zahtijevali minimalnu stopu vlastitog

Dragan Mikerević*

Zaštita kapitala u funkciji opstanka preduzeća u kriznim periodima poslovanjaRezime Iako na računovodstvu nije da štiti kapital, ono je pogodan instrumentarij (medij) blagovremenog identifi kovanja kapitalnog slabljenja preduzeća. To je posebno važno u kriznim uslovima poslovanja kako se ne bi ugrozili interesi povjerilaca. Da bi se u uslovima krize zaštitili interesi povjerilaca, neophodno je pomjeranje strukture kapitala ka sopstvenim izvorima fi nansiranja. Riječju, u takvim uslovima treba izbjegavati prekomjerno zaduživanje.

Iako je pitanje zaštite kapitala, a time i povjerilaca, na menadžmentu preduzeća, osnovano je ustvrditi da je u uslovima smanjene odgo-vornosti menadžmenta tu zaštitu potrebno obezbijediti putem drugih privrednih propisa.

Ključne riječi: kapital, dobitak, gubitak, aktiva, pasiva, preduzeće, bilans.

* Ekonomski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, e-mail: [email protected]

UDK 338.124.2:65.012.4 PREGLEDNI RAD


6


6

kapitala od osam posto ponderisane rizične aktive. Međutim, ni to bankarski sektor (posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, velike banke) nije poštovao jer je udio vlastitog kapitala (Kapital 1) sveo na nivo ispod pet procenata. Kad je riječ o našim bankama, Bazel III ih u pogledu povećanja minimalnih stopa trajnog kapitala neće ugroziti jer one već posjeduju taj nivo kapitala. Ono što brine su negativni rezultati poslovanja (prouzrokovani i nevraćanjem kredita od preduzeća i stanovništva) koji dodatno ugrožavaju trajni kapital banaka. S druge strane, sopstveni kapital u pasivi bilansa preduzeća pao je na najniže učešće, a platežna sposobnost dove-dena do apsurda, tako da je kod nas sve više preduzeća kod kojih je žiro račun u blokadi preko godinu dana.

Iako na računovodstvu nije da štiti kapital, sasvim je sigurno da ono treba da bude pogodan instrumentarij (medij) koji će blago-vremeno identifi kovati kapitalno slabljenje preduzeća, što bi drugim privrednim propisima trebalo bolje zaštititi povjerioce ukoliko želimo da investiraju na ovim prostorima. Ta zaštita bi trebalo da bude više predmet Zakona o privrednim društvima i poreskih zakona kako bi skupštine društava i upravni odnosno nadzorni odbori donosili odgovornije odluke u vezi s tim. Tim prije što je kod nas odgovoran odnos prije izuzetak nego pravilo. Te odluke bi samim tim trebalo da budu više u funkciji zaštite povjerilaca i investitora jer bi se iz raspodjele dobiti izuzeli infl atorni i nerealizovani dobici koji se ne bi mogli pripisivati uspješnosti upravljanja društvom i po tom osnovu ostvarenju bonusa i ekstrabonusa.

Ovi, kao i neki drugi problemi zaštite kapitala predmet su razma-tranja u nastavku ovog teksta.

1. KAPITAL – KLJUČNA DETERMINANTA PREDUZEĆA

Radi boljeg razumijevanja brojnih pitanja i problema o kojima će biti riječi u ovom radu, neophodno je da se ukaže na neka pojmovna i kategorijalna određenja koja su u vezi sa imovinom (sredstvima) i posebno s kapitalom preduzeća. Naime, još u doba rimskih pravnika kapital se defi nisao kao iznos “glavnice” nekog zajma.1 Poznajući sveobuhvatnost pojma kapital, Schumpeter je kritikovao autore koji su u svojim analizama izjednačavali kapital “s aktivnom i pasivnom stranom bilance poslovnog preduzeća”.2 Izjednačavanje kapitala s aktivom nalazimo kod P. Samuelsona, koji kapital defi niše kao skup sredstava, tj. “... onih trajnih proizvedenih dobara koja se ponovo koriste kao proizvodni imputi za dalju proizvodnju”.3 Dakle, pod kapitalnim dobrima se podrazumijevaju kuće, oprema, zalihe i slično. Na sličan način i Keynes4 posmatra kapital podrazumijevajući pod tim pojmom dobra i novac, tj. imovinu, a ne kao odnos vlasništva. Ovakav pristup ima i Van Horne, koji ukazuje da “kada preduzeće investira kapital, tada tereti tekuće likvidne (novčane) isplate zbog koristi koja će biti ostvarena u budućnosti”.5 Dakle, autor o kapi-talu razmišlja kao o konstantnoj novčanoj masi koju treba uložiti u neki investicioni projekat radi sticanja zarade. Naravno, ovdje se ne govori ni o sopstvenom ni o tuđem kapitalu. Profesor Rodić pod trajnim kapitalom podrazumijeva sopstveni kapital preduzeća.6 Za razliku od prethodnih autora iz oblasti fi nansija koji kapital poistovjećuju s raspoloživim sredstvima za investiranje, profesor Rodić i mnogi autori iz oblasti računovodstva kapital ne poistovjećuju sa prirodnim vrstama sredstava (imovine), već je prioritetan vlasnički aspekt tog odnosa. S tim u vezi čini se da će biti od koristi sljedeća pojednostavljena šema bilansa stanja iz koje se na najbolji način može shvatiti karakter osnovnih ekonomskih kategorija preduzeća.

1 Schumpeter, A. J.: Povijest ekonomske analize, Informator, Zagreb, 1975, str. 267.2 Ibidem, str. 5233 S računovodstvenog aspekta glavnica je dio pasive koja se dobije kada se od ukupne imovine oduzmu ukupne obaveze (Samuelson, P. A. i Nordhans, W. N.: Ekonomija,

XIV izdanje, Mate d.o.o. Zagreb, 1992, str. 269).4 Keynes, J. M.: Izabrana djela Matice hrvatske i Privredni vjesnik, Zagreb, 1994, str. 195.5 Van Horne, J. C.: Financial Management and Policy, IX izdanje, Mate d.o.o. Zagreb, 1993, str. 138.6 Jovan Rodić i Milovan Filipović, Poslovne fi nansije, Beogradska poslovna škola, Beograd, 2011, str. 389.


7


7

Iz pojednostavljene šeme bilansa stanja preduzeća može se vidjeti da nisu u pravu oni koji imovinu (tj. kapitalna dobra) preduzeća poistovjećuju s njegovim kapitalom. Imovinu čini cjelokupna aktiva preduzeća umanjena za gubitak iznad kapitala12 (uključujući tu i fi nansijsku imovinu, tj. fi nansijsku aktivu), dok kapital preduzeća (osjenčeni dio u prethodnoj šemi) čine samo sopstveni izvori fi nansi-ranja.13 Preostali dio imovine (aktive) preduzeća fi nansiran je tuđim (pozajmljenim) sredstvima prema kojima preduzeće ima obaveze. Osnovano je na ovome mjestu ukazati šta uslovljava ravnotežu bilansa, tj. da li je to na strani aktive (pojavni oblici imovine) ili

pasive (izvori fi nansiranja) ili i jednog i drugog. Ako se pođe od toga da preduzeće, prije nego što započne ulaganje u pojedine oblike imovine, mora imati novac za investiranje,14 to upućuje na potrebu da se prvo obezbijede izvori fi nansiranja koji su primarni i odlučujući za nastanak aktive. Budući da se na jednoj strani (aktivi) prikazuju konkretni oblici ulaganja, a na drugoj (pasivi) način fi nansiranja tih ulaganja, sasvim je jasno da između ovih dviju strana (aktive i pasive) uvijek postoji ravnoteža. S obzirom na to da se imovina u aktivi može fi nansirati iz sopstvenog i pozajmljenog kapitala, to se može prikazati u vidu elementarne relacije:

7 Stalnu imovinu čini imovina koja je u relativno dužem vremenskom periodu vezana za preduzeće.8 Kapital preduzeća čine: osnovni kapital (akcijski kapital, udjeli, državni, zadružni i ostali), emisiona premija, rezerve iz dobitka, revalorizacione rezerve i neraspoređeni

dobitak. U okviru kapitala eventualno se mogu naći otkupljene sopstvene akcije i gubitak do visine kapitala kao odbitne stavke koje umanjuju kapital.9 U strukturi kapitala revalorizacione rezerve u privredi Republike Srpske učestvuju u 2011. godini sa 36,8%, što je u posljednjih nekoliko godina uobičajen procenat.

MRS 16 omogućuje menadžmentu da vrijednost materijalnih ulaganja utvrđuje po istorijskim ili fer vrijednostima koji se zasnivaju na različitim osnovama, što za posljedicu ima iskaznu moć informacija koje se tim metodama dobijaju. Naknadnim vrednovanjem (procjenom) metodom revalorizacije investitori su u prilici da dobiju informaciju o tome kolika je neto imovina preduzeća u koje su investirali na dan izvještavanja, te za koliko je ona viša ili niža od fer vrijednosti iste neto imovine na početku perioda. Ako je fer vrijednost nekog pojedinačnog sredstva (imovine) viša od neotpisane knjigovodstvene vrijednosti, za tu razliku povećava se neotpisana vrijednost sredstva i formira se, a ako su već formirane povećavaju se postojeće revalorizacione rezerve. Ako je pak ta vrijednost niža od knjigovodstvene neotpisane vrijednosti (fer vrijednost utvrđena na kraju prethodne godine umanjena za redovne i vanredne otpise vrijednosti sredstava izvršene u toj godini), tada se za iznos razlike vrijednost sredstava (imovine) smanjuje, a smanjuju se i revalorizacione rezerve ako su formirane. Ako revalorizacionih rezervi za dato sredstvo nema, ili su pak niže od iznosa te razlike, tada se cjelokupan iznos razlike ili njen višak u odnosu na prethodno formiranu revalorizacionu rezervu priznaju u bilansu uspjeha kao gubitak, tj. rashod. Kako fer vrijednost materijalnih ulaganja predstavlja osnovu za obračun amortizacije u narednoj godini, to ona opredjeljuje tačnost ne samo fi nansijskog položaja na kraju izvještajnog perioda, već i visinu i tačnost fi nansijskog rezultata u narednom obračunskom periodu.

10 U obrtnu imovinu spada i: stalna imovina namijenjena prodaji, dati avansi, kratkoročni fi nansijski plasmani, te aktivna vremenska razgraničenja.11 U tekuće obaveze spadaju: kratkorčni krediti, obaveze prema dobavljačima, obaveze za dividendu, obaveze za poreze, zatim obaveze po osnovu kamata i slično, tj.

obaveze za koje se očekuje da će biti izmirene u roku od godinu dana od dana bilansiranja.12 U bilansu stanja na strani aktive može se pojaviti gubitak iznad kapitala, pri čemu on ne predstavlja nikakvu imovinu, već, zapravo, nivo izgubljene imovine.13 Sopstveni kapital je uslovni termin (pojam), koji polazi od toga da je preduzeće društvo kapitala i da su članovi društva - akcionari ili udioničari - unijeli u društvo

osnivački (osnovni, temeljni) kapital, odnosno da su ga unijeli naknadno u jednom ili više postupaka dokapitalizacije. Budući da članovi društva ne mogu iznijeti taj kapital iz društva, on se tretira kao sopstveni kapital preduzeća. Pored toga, on je uložen u preduzeće na neodređeno, trajno vrijeme pa se zbog toga naziva trajnim kapitalom, što ne znači da ulagači ne mogu prodati svoja vlasnička prava na tom kapitalu nekom drugom pravnom ili fi zičkom licu. Razumije se da je trajni, sop-stveni kapital, iako je izvor fi nansiranja, ipak bitno različita kategorija od ostalih (kreditnih) izvora sredstava, koja ne mogu imati karakter sopstvenog kapitala, već predstavljaju “tuđi” kapital, obaveze preduzeća, iako i taj kapital služi za fi nansiranje imovine (aktive) preduzeća.

14 Ross, S. A.: Westerfi eld, R. W. i Jaffe, J.: Corporate Finance, IV, Irwin, Chicago, 1996, str. 4.15 Uz poslovni fond mogao je biti rezervni fond i fond zajedničke potrošnje.

iz čega proističe da je:

Slika 1. Šema bilansa stanja preduzeća

AKTIVA PASIVA

A) STALNA IMOVINA7

1. Nematerijalna ulaganja2. Materijalna ulaganja3. Dugoročni fi nansijski plasmani

B) KAPITAL8

1. Osnovni kapital2. Rezerve3. Revalorizacione rezerve9

4. Neraspoređeni dobitak5. Gubitak do visine kapitala

C) OBRTNA IMOVINA 10

1. Zalihe2. Potraživanja3. Hartije od vrijednosti 4. Gotovina

D) OBAVEZE

1. Dugoročna rezervisanja2. Dugoročne obaveze 3. Kratkoročne (tekuće) obaveze 11

(1) Imovina preduzeća = sopstveni kapital + obaveze (pozajmljeni kapital)

(2) Imovina preduzeća - obaveze preduzeća = kapital preduzeća

Iz relacije (2) nije teško zaključiti da vrijednost imovine (aktiva) preduzeća čini bruto kategoriju, dok je kapital rezidual i predstavlja neto vrijednost preduzeća, koja je vlasništvo njegovih akcionara ili udioničara.

Kategorija sopstvenog kapitala preduzeća ima višestruki značaj. U ranijem periodu netržišnog privrednog sistema (socijalističkog samoupravljanja) osjenčeni dio bilansa stanja (u šemi na desnoj strani) zvao se poslovni fond.15 Kao homogen i jednistveni pojavni oblik on je isključivo bio najpovoljniji izvor fi nansiranja. Međutim,

danas u tržišnom privrednom sistemu umjesto poslovnog fonda imamo kapital koji nije homogen i jedinstveni pojavni oblik, već se može zapravo raspravljati o različitostima (heterogenostima) i različitim pojavnim oblicima ukupnog kapitala. Struktura i pojavni oblici ukupnog kapitala zavise od organizovanja poslovanja u preduzeću (društvo lica, društvo kapitala). U osnovi kapital se sastoji od uloženog i zarađenog kapitala.

Naime, svojim postojanjem i funkcionisanjem preduzeće obavlja i ispoljava svoju misiju, odnosno smisao i svrhu osnivanja. Misija


8

preduzeća se operacionalizuje postavljanjem njegovih određenih cilje-va. Upravljanje realizacijom ciljeva podrazumijeva izbor odgovarajućih strategija kao skupa upravljačkih aktivnosti i načina ostvarivanja ciljeva. Dalja konkretizacija i realizacija ciljeva preduzeća vrši se putem zadataka, a stepen njihovog ostvarivanja mjeri se odgovarajućim performansama, rezultatom (učinkom) i uspjehom preduzeća.

Značaj kategorije kapitala, ali i kontroverze u vezi s njim, pokazale su se u punom svjetlu krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je s pojma kapitala skinuta ideološka oblanda i kada je, barem u načelu, prihvaćeno stanovište da privredni sistem ne može biti tržišni ako u njemu nije razvijeno i tržište kapitala, i da je kapital ne samo relevantna kategorija u raspodjeli nego je nužno u privredni sistem ugraditi upravljanje preduzećima i bankama po osnovu svojine na kapitalu. Iako je u početku izgledalo da su time konačno riješeni svi problemi, ubrzo se ispostavilo da to nije bilo tako. Jer, pokazalo se da samo davanjem “zelenog svjetla” kategorijama kao što su kapital, upravljanje po osnovu kapitala, dobit, preduzetništvo, menadžment i slično, ranije samoupravno društvenosvojinsko preduzeće nije automatski steklo i performanse (funkcionalne karakteristike) standardnog društva kapitala kao specifi čne ekonomske sinteze menadžmenta, rada i kapitala (različitih pojavnih oblika sredstava).

Da bi se to vidjelo, treba podsjetiti da je u tim društvima kapital tipična vlasnička kategorija jer podrazumijeva postojanje pravnih i fi zičkih lica koja imaju vlasnička opšta prava na njemu. Jasno je da to ne znači da imaju vlasničko pravo na bilo kom dijelu imo-vine preduzeća: ona (imovina) u cjelini je u vlasništvu preduzeća – društva.16 Imajući to u vidu, postaje razumljiva ekonomska inter-pretacija preduzeća kao društva kapitala:

− imovina je u vlasništvu preduzeća;

− preduzeće je u vlasništvu akcionara, odnosno udioničara – vlasnika;

− akcionari odnosno udioničari su vlasnici ne imovine nego akcija i udjela koji prezentuju pravo svojine na dijelu neto imovine;

− samo indirektno i u krajnjoj instanci, tj. u slučaju prestanka preduzeća, akcionari i udioničari se pokazuju i kao (su)vlasnici neto imovine preduzeća;

− u međuvremenu, kao vlasnici akcija ili udjela, oni imaju sraz-mjerno pravo upravljanja (osim u posebnim slučajevima, koje ovdje apstrahujemo) i srazmjerno pravo prisvajanja dobiti (zarade) po osnovu kapitala;

− ako preduzeće ostvaruje veću dobit (zarade), postoje uslovi da vlasnici akcija ostvaruju veću dividendu pa cijena njihovih akcija na tržištu kapitala raste;

− zbog toga (dakle, i zbog dividendi i zbog cijena akcija) akcionari su motivisani da preduzećem upravljaju tako da ono ostvaruje što veću dobit (zaradu).

Efi kasnost preduzeća – standardnih društava kapitala, a time i privrednog sistema u cjelini uslovljena je postojanjem fi zičkih i pravnih lica koja su vlasnici prava na kapitalu preduzeća, i to vlas-nika koji imaju snažnu motivaciju za uvećavanje kapitala, a to znači

neto dobitka. Da bi se to ostvarilo, vlasnici kapitala preduzeća,17

sami ili preko menadžera koga postavljaju, preduzimaju sve neo-phodne mjere koje dovode do visoke ekonomske efi kasnosti, tj. rasta i razvoja preduzeća, koja treba da integriše sve ili većinu interesa – ciljeva stejkholdera. Da bi se to ostvarilo, treba formulisati odgovarajuću strategiju rasta i razvoja preduzeća.

Rast preduzeća podrazumijeva ulaganje u proširenje kapaciteta i ulaganje u istraživačko-razvojne projekte te predstavlja uslov razvoja preduzeća. Razvoj podrazumijeva odgovarajuće promjene u poslovnim aktivnostima preduzeća koje treba da stvori konkurentsku prednost u odnosu na druga preduzeća. Da bi se to i ostvarilo, ras-tom i razvojem treba upravljati budući da on rezultira iz eksternih mogućnosti i internih sposobnosti preduzeća.

Ukoliko bismo pri tome željeli konkretizovati i kvantifi kovati ciljeve preduzeća, osnovano je ustvrditi da je najvažniji cilj maksimi-zacija dobitka u dugom roku. On je motiv i pokretačka snaga preduzetničkih aktivnosti preduzeća i najbolji test uspješnosti poslovanja, koji ne samo da ne isključuje postojanje i drugih ciljeva već, naprotiv, olakšava njihovo ostvarivanje. Među tim konkurentnim ciljevima posebno mjesto pripada zaštiti odnosno održavanju kapi-tala preduzeća. Zaštita odnosno održavanje kapitala nije eksplicitni krajnji cilj, već sredstvo (poluga) odnosno minimalni uslov konti-nuiteta to jest stalnosti poslovanja preduzeća po principu “going concern”, koji u svojoj biti ima prirodni poriv da opstane – da očuva (zaštiti, održi) uloženi kapital i vlastito poslovanje koji je isto tako temeljan kao i profi tni (dobitni) motiv.18

Pri tome treba razlikovati:

− fi nansijski koncept kapitala kojim je uloženi novac (kupovna moć) sinonim za neto imovinu ili sopstveni kapital preduzeća. Ovaj koncept se usvaja u ulovima kada je preduzeću primarno održavanje nominalne vrijednosti uloženog kapitala odnosno održavanje kupovne moći uloženog kapitala. Prema ovom konceptu, dobit je zarađena samo ako fi nansijski iznos neto imovine (glavnice) na kraju perioda premašuje fi nansijski iz-nos neto imovine na početku perioda, nakon isključivanja svih raspodjela vlasnicima ili naplata (dokapitalizacije) od strane vlasnika u tom periodu.

− fi zički koncept kapitala je, zapravo, sinonim za poslovnu sposob-nost odnosno proizvodnu sposobnost preduzeća. Prema ovom konceptu kapitala, dobit je zarađena samo ukoliko fi zička proiz-vodna sposobnost (poslovna sposobnost) preduzeća na kraju perioda premašuje fi zičku proizvodnu sposobnost na početku tog perioda nakon isključivanja svih raspodjela vlasnicima ili naplata od strane vlasnika u tom periodu.19

Osnovna razlika između ova dva koncepta održavanja kapitala je tretman učinaka promjene cijene imovine i obaveza preduzeća. Svaki iznos preko onog koji je potreban za očuvanje kapitala s početka perioda jeste dobit.

Dakle, ni ovaj cilj održavanja odnosno zaštite kapitala ne isključuje nijedan od ekonomskih ciljeva pa ni cilj maksimiranja dobitka u dugom roku preduzeća bez koga nema rasta i razvoja.

16 Kad se u zakonskim propisima kaže da povjerioci imaju pravo da se naplate iz osnovnog kapitala, to ne znači da se mogu (direktno) naplatiti iz ove pasivne katego-rije, već to u suštini znači da imaju pravo da se naplate iz imovine preduzeća, čime će ona (imovina) biti smanjena, pa će na taj način i sam kapital kao rezidualna kategorija koja pripada vlasnicima biti smanjen.

17 Pravnici obično prigovaraju ovakvoj interpretaciji – smatrajući da su akcionari samo vlasnici akcija, a da je akcionarsko društvo vlasnik trajnog kapitala preduzeća - ali ekonomisti preferiraju navedenu formulaciju jer se u njoj bolje uočava suština aktuelnih problema i kontroverzi.

18 Malinić, dr Slobodan: Računovodstveni izvještaji kao dispozitivni i kontrolni instrumenti u realizaciji osnovnih ciljeva preduzeća, Ekonomski fakultet, Kragujevac, 1995, str. 297.

19 Okvir za sastavljanje i prezentaciju fi nansijskih izvještaja, paragrafi od 102. do 110, Savez računovođa i revizora Republike Srbije, Republike Srpske i Crne Gore, Beograd, 2010, str. 89 – 91.


9


9

2. SHVATANJE BILANSA

Pojam “bilans” potiče od latinske riječi bilanx koja označava vagu sa dva tasa. Pojam se koristi kad god se želi izraziti stanje i rezultati neke ljudske ili ekonomske aktivnosti. Dakle, on upućuje da se:

− bilansom nešto mjeri i iskazuje rezultat,

− to što se mjeri posmatra s dva aspekta,

− ta dva aspekta posmatranja onoga što se mjeri dovodi u ravnotežu, formira jednakost među njima.20

Bilans se u knjigovodstvu koristi kada se iskazuje stanje i rezultat preduzeća i pri tome se koristi:

− bilans stanja – predstavlja fi nansijski izvještaj kojim se prikazuje stanje imovine, kapitala i obaveza na izabrani dan bilansiranja

i predstavlja osnovu za prezentaciju imovinskog i fi nansijskog položaja preduzeća;

− bilans uspjeha – podrazumijeva fi nansijski izvještaj kojim se prikazuju prihodi, rashodi i fi nansijski rezultat kao razlika između njih u izabranom obračunskom periodu i predstavlja osnovu za prezentaciju prinosnog (rentabilitetnog) položaja preduzeća;

− izvještaj o tokovima gotovine – iskazuje gotovinske prilive (primanja), gotovinske odlive (izdavanja) i neto tok gotovine, kao razliku između priliva i odliva gotovine u određenom izvještajnom periodu.

Iako svaka donesena i sprovedena poslovna odluka utiče na bilans, a budući da je evidentirana na niz knjigovodstvenih računa, njene posljedice se manifestuju (pojavljuju) samo na dan bilansa, dakle tek kada se knjigovodstveni računi saldiraju, što ilustruje sljedeća slika:

Prihvatajući dekadni način klasifi kacije i obilježavanja računa u kontnom okviru, svi knjigovodstveni računi razvrstani su u klase (od 0 do 9), a u okviru klasa u grupe (od 00 do 99). Svaka grupa se zatim dijeli na račune (od 000 do 999), a računi na neograničeni broj podračuna. Poredak klasa u kontnom okviru, kao i koje će račune pojedine klase obuhvatiti zavisi od toga “na koji način se rangiraju ciljevi knjigovodstva, od načina bilansiranja uspjeha i od zahtjeva za informacijama eksternih i internih korisnika”.21 Pri tome, primarnim ciljem knjigovodstva može da se smatra “ili dobijanje svrsishodnih fi nansijskih izvještaja o rezultatu i imovini preduzeća ili praćenje kružnog toka kretanja sredstava kroz preduzeće”.22 Ako je pri-marni cilj praćenje kružnog toka kretanja sredstava kroz preduzeće, zahtjevi bilansiranja biće potisnuti u drugi plan, a sadržina klasa računa će pratiti kružni tok N-R-P-R1-N1. Ukoliko je primarni cilj dobijanje svrsishodnosti fi nansijskih izvještaja (bilans stanja i bilans uspjeha), tada će sadržina klasa računa i njihov redoslijed biti jednak redoslijedu i sadržini bilansnih pozicija u bilansu stanja i bilansu uspjeha. U ovom slučaju, između knjigovodstva (glavne knjige) i bilansa postoji čvrsta formalna i materijalna povezanost kao pretpostavka urednog bilansiranja. Metode obračuna rezultata imaju različite zahtjeve u pogledu načina iskazivanja poslovnih prihoda

i rashoda. To iz razloga što je on rezultat saldiranja i zaključivanja računa prihoda i rashoda. Naime, bilans uspjeha može se sačiniti metodom:

− prodatih učinaka (funkcionalna – procesna metoda),

− ukupnih troškova (bilansna metoda).

Metoda troškova prodatih učinaka zahtijeva podatke o prihodima od prodaje i cijeni koštanja prodatih učinaka, a to znači da pogonsko knjigovodstvo mora biti dio fi nansijskog knjigovodstva, što upućuje na funkcionalni okvir. U ovom slučaju postoji materijalna ali ne i formalna povezanost knjigovodstva (glavne knjige) i bilansa. Riječ je o nešto komplikovanijem metodu obračuna periodičnog rezultata jer je obimu prodatih učinaka nužno sučeliti troškove koji su sadržani u tim prodatim učincima. Ova metoda obračuna prepoznaje troškove proizvoda (troškove nabavke, upravljanja proizvodnjom, troškove glavne i pomoćne djelatnosti) koji se nadoknađuju prilikom obračuna poslovnog rezultata, i to samo onog dijela proizvodnih troškova sadržanih u prodatim učincima, dok se drugi dio tih troškova odlaže za neke kasnije obračunske periode. Neproizvodni troškovi (mar-ketinga, istraživanja i razvoja, troškovi uprave i prodaje) u cijelosti se moraju nadoknaditi u periodu kada su i nastali i zbog toga se

20 Jovan Rodić, Teorija i analiza bilansa, Beostar, Beograd, 1997, str. 3.21 Prof. dr Kata Škarić Jovanović: Finansijsko računovodstvo, Ekonomski fakultet, Beograd, 2007, str. 72.22 Ibidem, str. 72.

Šema 1. Veza izme�u bilansa i knjigovodstva

Ra�uni aktive Ra�uni pasive

Bilans stanja (ra�un izravnanja)

Ra�uni rashoda Ra�uni prihoda

Bilans uspjeha (ra�un dobitka i gubitka)

Saldo ra�una aktive

Integrisanje gubitka

Saldo ra�una pasive

Integrisanje dobitka

Saldo ra�una rashoda

Saldo ra�una prihoda


10


10

23 Periodični rezultat preduzeća može se diferencirati na poslovni (operativni) rezultat, rezultat iz fi nansiranja i ostalih aktivnosti preduzeća. Poslovni (operativni) rezultat predstavlja pokazatelj uspješnosti, odnosno rentabiliteta po osnovu poslovnih (operativnih) aktivnosti preduzeća u određenom obračunskom periodu.

24 Neto prodajna cijena = (1- troškovi perioda/ prihodi od prodaje učunaka) x prodajna cijena.25 Prof. dr Kata Škarić Jovanović: Finansijsko računovodstvo, Ekonomski fakultet, Beograd, 2007, str. 73.26 O tome vidjeti: Dr Jovan Rodić: Računovodstvo i menadžment, časopis “Knjigovodstvo”, 1–2/96.

nerijetko nazivaju troškovi perioda. Zbog svoje komplikovanosti ,ova metoda obračuna periodičnog rezultata nije moguća samo na osnovu informacija iz fi nansijskog računovodstva, već podrazumijeva postojanje i veoma razvijenog obračuna troškova i učinaka.

Da bi se došlo do troškova prodatih učinaka (proizvoda i usluga), kontni okvir razvija se tako da se na knjigovodstvenim računima, svrstanim u pojedine klase, prati kretanje faktora proizvodnje u pro-ces reprodukcije, uz, razumljivo, praćenje njihove transformacije iz jednog u drugi oblik sve do završetka proizvodnje i prodaje učinaka. Otuda i naziv “funkcionalni” odnosno “procesni kontni okvir”. Na prihodnoj strani ove metode nalaze se prihodi od prodaje učinaka i robe, prihodi od fi nansiranja i ostali prihodi, a na rashodnoj troškovi prodatih učinaka i nabavna vrijednost prodate robe, rashodi fi nansi-ranja i ostali rashodi.

Suština obračuna poslovnog rezultata23 metodom ukupnih troškova ogleda se u međusobnom sučeljavanju ukupnih ulaganja (po vrsta-ma) i ukupnih učinaka (efekata) ostvarenih u određenom vremen-skom periodu, bez obzira na to da li je došlo do prodaje tih učinaka. Ukupna ulaganja obuhvataju se u fi nansijskom računovodstvu na računima poslovnih rashoda (nabavna vrijednost prodate robe, troškovi materijala, amortizacije, zarada, goriva i energije proizvod-nih i neproizvodnih usluga, rezervisanje za materijalne troškove i sl.). Osnovni problemi u primjeni metode ukupnih troškova su što proizvedeni učinci koji su prouzrokovali ukupna ulaganja ne moraju biti i prodati. U slučaju pak prodaje učinaka u istom vremenskom periodu, ti efekti bi se evidentirali na računima poslovnih prihoda te, suprotstavljajući ih poslovnim rashodima, jednostavno bi došlo do iskazivanja poslovnog rezultata.

Međutim, poslovni prihodi i poslovni rashodi u određenom vremen-skom periodu najčešće se ne podudaraju. U slučaju kada je obim proizvodnje veći od obima prodaje, u obračunu poslovnog rezultata, potrebno je uključiti utvrđeni višak proizvedenih učinaka koji nisu prodati. Suprotno, ukoliko bi obim prodaje bio veći od proizvodnje, bilo bi potrebno višak prodatih učinaka isključiti iz ove računice jer ovaj dio učinaka nije produkt ulaganja samo u tom periodu, već nekog drugog iz prethodnog perioda. Metodološki se to rješava putem upoređivanja zaliha učinaka (gotovih proizvoda, nedovršene proizvodnje) na početku i na kraju perioda.

Na kraju perioda, nakon izvršenog usaglašavanja računovodstvenog sa stvarnim stanjem, neprodate zalihe biće iskazane na strani aktive prema proizvodnoj cijeni koštanja ili neto prodajnoj cijeni,24 zavisno od toga koja je od njih niža. Poređenje vrijednosti početnih i krajnjih zaliha može imati za posljedicu da je:

– vrijednost krajnjih zaliha veća od početnih, što će doprinijeti povećanju vrijednosti zaliha učinaka (zbog toga što je obim proizvodnje veći od obima prodaje);

– vrijednost krajnjih zaliha manji od početnih, što će prouzrokovati smanjenje vrijednosti zaliha učinaka (zbog toga što je obim prodaje veći od obima proizvodnje).25

Nakon toga, za taj dio koriguju se poslovni prihodi naviše u slučaju povećanja vrijednosti zaliha učinaka, odnosno naniže u slučaju njihovog smanjenja. Ova metoda obračuna rezultata zahtijeva jednostavniju organizaciju računovodstva i nije presudno uslovljena postojanjem pogonskog obračuna.

Bilansni kontni okvir razvijen je tako da poredak klasa u potpunosti odgovara sačinjavanju bilansa uspjeha po metodi ukupnih troškova. Uz to, postoji čvrsta veza između knjigovodstvenih računa i bilansa, pa se bilans sačinjava saldiranjem i zaključivanjem knjigovodstvenih računa. Važeći kontni okvir sačinjen prema bilansnom principu ima sljedeće klase:

0 – Upisani neuplaćeni kapital i stalna sredstva;

1 – Zalihe;

2 – Kratkoročna potraživanja, kratkoročni plasmani i gotovina;

3 – Kapital;

4 – Dugoročna rezervisanja i obaveze;

5 – Rashodi;

6 – Prihodi;

7 – Otvaranje i zaključak računa stanja i uspjeha;

8 – Vanbilansna evidencija;

9 – Obračun troškova i učinaka.

Bilansni kontni okvir karakterišu sljedeće osobine:

a) Uspostavlja se čvrsta veza između knjigovodstva i bilansa. Naime, bilans se dobije jednostavno, saldiranjem i zaključivanjem knjigovodstvenih računa, pri čemu se bilans uspjeha sačinjava metodom ukupnih troškova, što olakšava bilansiranje.

b) Kod proizvodnih preduzeća obavezno je vođenje pogonskog knjigovodstva, čime se stvaraju uslovi za razvoj upravljačkog računovodstva koje pruža informacije o:

− rentabilnosti proizvodnje svakog proizvoda,

− doprinosu pojedinih segmenata preduzeća njegovom dobitku,

a i jedno i drugo omogućuje strukturisanje proizvodnje i usmjera-vanje razvoja segmenata preduzeća ka ostvarenju njegovog vrhunskog cilja – maksimiranja dobitka.

c) Stvara preduslove za razvijanje motivacionog mehanizma sred-njeg sloja menadžera (menadžeri profi tnih centara) i nižeg sloja menadžera (menadžeri centara troškova i centara prihoda).26

d) Negativna strana bilansnog kontnog okvira kod proizvodnih preduzeća je u tome što povećava broj knjiženja s područja odnosa pogonskog knjigovodstva sa fi nansijskim knjigovod-stvom.

U skladu s prethodnim, treba ukazati na međuzavisnost ovih triju bilansa, što pokazuje sljedeća ilustracija:


11


11

27 Prof. dr Slobodan Malinić: Upravljačko računovodstvo i obračun troškova i učinaka, Ekonomski fakultet, Kragujevac, 2005, str. 82–83.28 Prof. dr Nikola Stevanović: Održavanje realne supstance preduzeća u infl atornoj ekonomiji, Naučna knjiga, Beograd, 1975, str. 7.29 Dakle, ovaj izvještaj ne iskazuje dospjele a neisplaćene obaveze, zbog čega se ne može na osnovu njega ustvrditi da li je preduzeće likvidno ili ne.30 Aktivu čini: nematerijalna imovina (patenti, licence, koncesije, gudvil), materijalna imovina (građevinski objekti, oprema, zalihe i sl.) i fi nansijska imovina (novac na

računima i u blagajni, potraživanja, dati krediti drugima, ulaganja u akcije, obveznice i sl.) na određeni dan.31 Pasivu čine: sopstveni izvori - kapital (koji čini: osnovni kapital, emisiona premija, rezerve i zadržani - neraspoređeni dobitak) i obaveze - dugovi (koje čine dugoročna

i kratkoročna rezervisanja, dugoročne obaveze, kratkoročne fi nansijske obaveze, obaveze iz poslovanja, iz specifi čnih poslova, za zarade i naknade, poreze i doprinose i druge obaveze) te pasivna vremenska razgraničenja.

Prethodni trougao ukazuje na međuzavisnost ovih triju fi nansijskih izvještaja koji pokazuje genezu i razvoj suštinskog određenja fi nansijskog rezultata preduzeća, njegovo utvrđivanje (obračun i mjerenje) prvobitno zasnovano na vrednovanju imovine (sredstava), tj. na osnovu bilansa stanja, a kasniji razvoj računovodstva doveo je do mjerenja odnosno utvrđivanja rezultata sučeljavanjem prihoda i rashoda putem bilansa uspjeha.27 Pri tome, ostvareni rezultat (neto dobitak) predstavlja maksimalni iznos koji preduzeće može u toku perioda disponirati pod uslovom da u potpunosti očuva u njega uložen kapital s početka perioda.28 Iz prethodnog je os-novano ustvrditi da plod (rezultat) može biti ubran, ali drvo odnosno sadnica (kapital) ne smije biti oštećeno, što aludira na prethodno istaknutu potrebu očuvanja (zaštite) kapitala (fi nansijski i fi zički koncept).

U osnovi periodičnog rezultata leže tokovi rentabiliteta koji prate obim poslovnih aktivnosti preduzeća, dok se u osnovi totalnog rezultata nalaze tokovi gotovine. Zaštita odnosno održavanje kapitala preduzeća uslovljava stalno reinvestiranje za iznos utrošenih faktora proizvodnje u određenom obračunskom periodu. Važna polazišna tačka u održavanju kapitala preduzeća je određivanje gornje i donje granice reinvestiranja, posebno u uslovima infl acije. Zanemarivanje ove opasnosti može da dovede do pogrešnih poslovnih odluka u domenu raspodjele, koje mogu biti štetne po očuvanje kapitala, što upućuje na potrebu utvrđivanja realnog periodičnog rezultata.

Bilans stanja je na vrhu preduzetničkog trougla iz razloga što od uprav-ljanja imovinom i izvorima fi nansiranja primarno zavisi obim proizvodnje i prodaje, a time i prihodi, rashodi i fi nansijski rezultat preduzeća.

S tim u vezi, bilans uspjeha putem ostvarenih prihoda i rashoda i fi -nansijskog rezultata utiče i mijenja veličinu i strukturu pozicija bilansa stanja. Recimo, akumulirani dobitak povećava kapital i pasivu bilansa preduzeća. Stavljanjem u odnos ostvarenog neto dobitka s kapitalom može se sagledati rentabilnost kapitala, što ukazuje na uspješnost poslovanja preduzeća.

Najzad, izvještaj o tokovima gotovine nam pokazuje kako se naplaćuju ostvareni prihodi, isplaćuju rashodi i raspoređuje ostvareni neto dobitak. Od veličine i brzine naplate prihoda zavise primanja gotovine, a od veličine i brzine plaćanja zavisi izdavanje gotovine i, na kraju, neto tok gotovine, koji može biti pozitivan ili negativan. I obrnuto, primanja i iz-davanja gotovine kreiraju veličinu i strukturu pozicija u ovom izvještaju. Tako, recimo, naplata potraživanja od kupaca smanjuje njihove obaveze u pasivi bilansa i povećava poziciju “gotovine” u aktivi bilansa. Dakle, izvještaj o tokovima gotovine pokazuje po kom osnovu je ona primljena i u koje svrhe je upotrebljavana.29 Sva tri bilansa, svaki na svoj način, neposredno utiču na kreiranje vrijednosti preduzeća.

3. FINANSIJSKE KARAKTERISTIKE BILANSA STANJA

Bilans stanja predstavlja prikaz imovine i izvora finansiranja preduzeća na određeni izvještajni dan. Sastoji se iz dva dijela:

– imovine (aktive),

– izvora fi nansiranja (pasive).

Aktiva pokazuje pregled imovine (sredstava)30 u koju su uloženi izvori fi nansiranja, dok pasiva31 pokazuje obaveze koje se moraju platiti, kao i kompenzacije po osnovu uloženog kapitala (sopstvenih izvora). Ove potonje kompenzacije po osnovu uloženog kapitala sastoje se od očuvanja (održanja, zaštite) kapitala, ali i njegovog uvećanja. Pošto se pribavljena imovina (sredstva) mogu fi nansirati iz sopstvenih i/ili pozajmljenih izvora, zbir aktive i pasive mora biti jednak, što pokazuje naredna slika:

Vrijednost preduze�a

Bilans stanja (P)(�)

Bilans uspjeha (BFR = P-R)

Izvještaj o tokovima gotovine (NNT = NP-NI)


12

Imovina iskazana u aktivi bilansa predstavlja potencijalne mogućnosti (kapacitete) preduzeća. Ona je posljedica prethodnih poslovnih događaja (odluka) od kojih se očekuju prilivi ekonomske koristi u budućnosti, koji su od uticaja na kapital, prinosni položaj i tokove gotovine u preduzeću. Imovina se, pored ostalog, može strukturisati i na dugoročno i kratkoročno vezanu imovinu.

Nasuprot imovini u aktivi i pasivi bilansa, izvori mogu biti, sa stanovišta vlasništva, sopstveni i pozajmljeni, kao i s aspekta ročnosti – dugoročno i kratkoročno raspoloživi.

3.1. Imovina preduzeća

3.1.1. Stalna imovina

Prema savremenom shvatanju, stalna imovina ne izjednačava se sa dugoročno vezanom imovinom. Struktura stalne imovine može se ilustrovati na ovaj način:

Ovdje je neophodno ukazati na neke od karakteristika stalne imovine:

a) Dio dugoročno vezane imovine konvertuje se u gotovinu putem amortizacije koja se uključuje u troškove proizvodnje učinaka (usluga), završetka proizvodnje, te prodajom i naplatom učinaka odnosno usluga.

b) Proces konverzije u gotovinu kod nematerijalnih i materijalnih ulaganja traje nekoliko godina, a kod građevinskih objekata i nekoliko decenija.

c) Kod dugoročnih fi nansijskih plasmana, izuzev dugoročnih hartija od vrijednosti koje se kotiraju na berzi efekata, proces konverzije u gotovinu traje nekoliko godina, a učešće u kapitalu drugih preduzeća kao i ulaganja u zemljište nikad se ne konvertuju u gotovinu, osim ako se ne prodaju.

3.1.2. Obrtna imovina

Struktura obrtne imovine je:

Osnovne karakteristike obrtne imovine su:

− transformiše se u novac najkasnije u roku od jedne godine,

− materijal se ne amortizuje, već se vrijednost u cijelosti prenosi u cijenu gotovih proizvoda (usluga). Pri tome, novac se ko-risti za pribavljanje sirovina i materijala, isplatu plata i drugih resursa, a potom se oni transformišu u nedovršenu proizvodnju (poluproizvode) i gotove proizvode. Prodajom gotovih proizvoda nastaju potraživanja od kupaca koja se nakon naplate pretvaraju u gotovinu, čime se uloženi novac vraća u gotovinu.

Najkraće vrijeme i najveću sposobnost mobilizacije u gotovinu ima imovina uložena u hartije od vrijednosti koje kotiraju na berzi. Potom slijede potraživanja iz poslovanja, jer se ta potraživanja konvertuju u gotovinu u rokovima koji su ugovoreni za naplatu prodatih učinaka, a ti se rokovi u principu izražavaju jednocifrenim ili dvocifrenim brojem dana. Zatim slijede kratkoročni fi nansijski plasmani koji će se konvertovati u gotovinu za ugovoreno vrijeme, a ono ne može da bude duže od dvanaest mjeseci. Slijede zalihe proizvoda i robe koje će se konvertovati u gotovinu kada budu prodate i naplaćene, pa zalihe nedovršene proizvodnje i poluproizvoda koji će se kon-vertovati u gotovinu kada bude završena proizvodnja i proizvodi budu prodati i naplaćeni. Zatim, slijede zalihe materijala koje će se konvertovati u gotovinu kada budu utrošene za proizvodnju i kada bude proizveden, prodat i naplaćen proizvod. Najzad, dio kratkoročno vezane imovine koji je stalno prisutan u preduzeću novac (gotovinu) vezuje na dugi rok.32

Slika 2. Osnovni dijelovi bilansa stanja

TRAJNA OBRTNA SREDSTVA = KAPITAL + DUGOROČNA REZERVISANJA + DUGOROČNE OBAVEZE – STALNA SREDSTVA (po sadašnjoj vrijednosti)

ili

TRAJNA OBRTNA SREDSTVA = OBRTNA SREDSTVA – KRATKOROČNE OBAVEZE

Trajna obrtna sredstva susreću se pod nazivom obrtni kapital, a u stvari pokazuju dio obrtnih sredstava koji je fi nansiran iz dugoročno

raspoloživih izvora. Ako se radi o obrtnom kapitalu, riječ je o dugoročnim izvorima fi nansiranja koji preostaju nakon pokrića stalne

32 Nisu prihvatljiva mišljenja nekih autora da se u trajnu obrtnu imovinu uključi i konstantni dio potraživanja od kupaca i dio gotovine, pošto se ti dijelovi stalno obnavljaju, što znači da se ne smanjuju, jer u odnosu na gotovinu i potraživanja od kupaca uvijek su spontani (autonomni) izvori fi nansiranja koji se stalno obnavljaju i drže na određenom nivou.

Imovina (aktiva)

1 000 000 n.j.=

Izvori fi nansiranja

(pasiva)

1 000 000 n.j.

STALNA IMOVINA

ULAGANJA U RAZVOJ ZEMLJIŠTE I ŠUMEUČEŠĆE U KAPITALU

OSTALA FINANSIJSKA IMOVINA

ULAGANJA U DUGOROČNE HARTIJE

OD VRIJEDNOSTI

OPREMA

ALAT I INVENTAR

STALNE ZALIHE

OSNOVNO STADO

OSTALA OSNOVNA SREDSTVA

OSNOVNA SREDSTVA U PRIPREMI

GUDVIL

NEMATERIJALNA ULAGANJA U PRIPREMI

OSTALA NEMATERIJALNA ULAGANJA

DATI AVANSI ZA NABAVKU NEMATERIJALNE IMOVINE

KONCESIJE, PATENTI. FRANŠIZE, LICENCE I SLIČNA

PRAVA

GRAĐEVINSKI OBJEKTI

VIŠEGODIŠNJI ZASADI

DATI AVANSI ZA NABAVKU NEMATERIJALNE IMOVINE

DATI DUGOROČNI KREDITI

NEMATERIJALNA MATERIJALNA FINANSIJSKA

OBRTNA IMOVINA

U BANCI NA RAČUNIMA PO VIĐENJU

POTRAŽIVANJE OD KUPACA

POTRAŽIVANJE OD POVEZANIH LICA

POTRAŽIVANJE OD ZAPOSLENIH

POTRAŽIVANJE OD FISKUSA

OSTALA POTRAŽIVANJA

U BLAGAJNI

GOTOVINA KRATKOROČNA POTRAŽIVANJA

KRATKOROČNA FINANSIJSKA IMOVINA ZALIHE

HARTIJE OD VRIJEDNOSTI KOJIMA

SE TRGUJE

DATI KRATKOROČNI KREDITI I OSTALI

PLASMANI

OSTALA KRATKOROČNA ULAGANJA

ČEKOVI I MJENICE

HARTIJE OD VRIJEDNOSTI SA

ROKOM DOSPIJEĆA DO GODINU DANA

NEDOVRŠENE PROIZVODNJE I

POLUPROIZVODA

MATERIJALA

GOTOVIH PROIZVODA

STALNA IMOVINANAMIJENJENA

PRODAJI

DATI AVANSI DATI ZA NABAVKU ZALIHA

AKTIVNA VREMENSKA

RAZGRANIČENJA

ROBE


13

imovine za fi nansiranje obrtne imovine. Ovaj pokazatelj koristi se za ocjenu dugoročne fi nansijske ravnoteže, pri čemu se upoređuje sa zalihama i stalnom imovinom koja je namijenjena za prodaju.

Upoređivanjem obrtnog kapitala sa zbirom zaliha i stalnim sred-stvima namijenjenim prodaji ocjenjuje se fi nansijska stabilnost na osnovu sljedećih relacija:

1) zalihe i stalna imovina namijenjena prodaji = obrtni kapital,

2) zalihe i stalna imovina namijenjena prodaji < obrtni kapital,

3) zalihe i stalna imovina namijenjena prodaji > obrtni kapital.

U vezi s tim konstatujemo:

1) relacija 1: fi nansijska stabilnost omogućuje održavanje platežne sposobnosti;

2) relacija 2: fi nansijska stabilnost obezbjeđuje sigurnost održavanja platežne sposobnosti;

3) relacija 3: finansijska stabilnost onemogućuje održavanje platežne sposobnosti.

Drugi način ocjene fi nansijske stabilnosti vrši se koefi cijentom fi nansijske stabilnosti na sljedeći način:

1) stalna imovina,

2) dugoročno vezana imovina (zalihe i stalna imovina namijenjena prodaji),

I) stalna i dugoročno vezana imovina (1 + 2),

3) kapital,

4) dugoročna rezervisanja,

5) dugoročne obaveze,

II) trajni i dugoročni kapital (3 + 4 + 5)

Koefi cijent fi nansijske stabilnosti (I/II)

Tumačenje koefi cijenta fi nansijske stabilnosti:

1) kada je koefi cijent fi nansijske stabilnosti 1, fi nansijska stabilnost omogućuje održavanje platežne sposobnosti;

2) ukoliko je koefi cijent fi nansijske stabilnosti manji od 1, fi nan-sijska stabilnost obezbjeđuje sigurnost održavanja platežne sposobnosti;

3) ako je koefi cijent fi nansijske stabilnosti veći od 1, fi nansijska stabilnost onemogućuje održavanje platežne sposobnosti.

3.2. Izvori fi nansiranja preduzeća

Izvore fi nansiranja imovine preduzeća pokazuje pasiva bilansa. Sa stanovišta vlasništva, izvori fi nansiranja mogu biti sopstveni i tuđi (pozajmljeni), a sa stanovišta ročnosti se dijele na kratkoročno i dugoročno raspoložive izvore. Tokom različitih faza životnog ciklusa preduzeća, tj. od osnivanja preduzeća preko ekspanzije visokog rasta, stabilnog (zrelog) rasta, pa do opadanja mijenja se i dominantnost pojedinih izvora fi nansiranja.33 U literaturi se najčešća podjela izvora fi nansiranja pravi na interne, koji pokazuju sposobnost preduzeća za fi nansiranjem, i eksterne, koji pokazuju mogućnosti fi nansiranja preduzeća u različitim fazama tokom njegovog životnog ciklusa, što se može islustrovati sljedećom slikom:34

33 Aswath Damodaran: Korporativne fi nansije, Modus, Podgorica, 2007, str. 510.34 Ibidem, str. 512.

Slika

prihodi

zarade

vrijeme

velike, ali ograni�ene infrastrukturom

velike, u odnosuna vrijednost preduze�a

umjerene, uodnosu na vrijednost preduze�a

opadaju�e, izraženo kao procenat od vrijednosti

male, sapribližavanjem projekta kraju

negativno ili u maloj mjeri

negativno ili umaloj mjeri

u maloj mjeri, uodnosu na potrebe za finansiranjem

u velikoj mjeri, u odnosu na potrebe za finansiranjem

u ve�oj mjeri negošto su potrebe za finansiranjem

kapital vlasnika kredit od banke

kapital investitorau visoko rizi�ne projekte obi�ne akcije

obi�ne akcijevaranti zamjenjive hartije

dug isplata duga otkup sopstvenih akcija

faza 1 po�etak poslovanja

faza 2brzi rast

faza 3visoki rast

faza 4 zreli rast

faza 5opadanje

potrebe za eksternim finansiranjem

interno finansiranje

eksterno finansiranje

faza rasta

finansijska tranzicija

dostupnostprivatnog kapitala vlasnika

inicijalna javnaponuda

povremeneemisija vlasni�kih hartija

emisija obveznica

prihodi/ zarade u dolarima

Slika 3. Analiza oblika fi nansiranja tokom životnog ciklusa


14

Ovdje treba naglasiti da sva preduzeća ne prolaze kroz ovih pet faza jer:

− mnoga preduzeća u tom procesu ne prežive fazu početnog razvoja, a neka koja i prežive, nastave poslovanje kao mala preduzeća s malim mogućnostima za ekspanziju;

− sva uspješna preduzeća čijim se akcijama ne trguje javno (zatvorena akcionarska društva) ne postaju korporacije čijim se akcijama javno trguje, ali uspijevaju da prikupe dovoljno kapitala da bi i dalje imale visoke stope rasta;

− neka preduzeća, kao što su Microsoft, imaju visok rast i čini se da nemaju potrebe za eksternim fi nansiranjem (emisijom dužničkih hartija od vrijednosti i kreditima) jer se dokazalo da su interna sredstva više nego dovoljna za fi nansiranje njihovog rasta;

− postoje preduzeća visokog rasta koja emituju dužničke hartije od vrijednosti i preduzeća niskog rasta koja emituju vlasničke har-tije od vrijednosti, što ukazuje na postojanje brojnih izuzetaka.

U osnovi, životni ciklus preduzeća je korisno sredstvo odnosno poluga za objašnjenje postupaka različitih vrsta preduzeća pri izboru pojedinog oblika fi nansiranja.

3.2.1. Sopstveni izvori fi nansiranja

Pod sopstvenim izvorom fi nansiranja podrazumijeva se kapital preduzeća (osjenčeni dio na slici 1) koji čine:

1. osnovni kapital,

2. emisiona premija,

3. rezervni kapital (zakonske i statutarne rezerve),

4. revalorizacione rezerve,

5. neraspoređeni neto dobitak,

6. nerealizovani dobici dugoročnih hartija od vrijednosti,

7. nerealizovani gubici dugoročnih hartija od vrijednosti,

8. gubici do visine kapitala,

9. otkupljene sopstvene akcije,

10. kapital (1 + 2 + 3 + 4 + 5 + 6 – 7 – 8 – 9).

Prethodni algoritam, zasnovan na mješovitoj normativnoj osnovi, tj. gdje se u fi nansijskim izvještajima za vrednovanje imovine i obaveza koriste pravila računovodstva istorijskih transakcija i pravila računovodstva fer vrijednosti, stavke koje povećavaju ukupni kapital su: osnovni kapital, emisiona premija, rezervni kapital, revaloriza-cione rezerve, neraspoređeni dobitak i neralizovani dobici. S druge strane, ukupan kapital umanjuju: nerealizovani gubici, gubici do visine kapitala i otkupljene sopstvene akcije ili udjeli.

“Zapamtite da se preduzeće ne može kontinuirano zaduživati bez jačanja sopstvenog trajnog kapitala.”35 Ova tvrdnja je nesporna, pa se u vezi s tim postavljaju pitanja:

− koliki sopstveni kapital datog preduzeća treba da bude,

− kako se obezbjeđuje potreban obim sopstvenog kapitala,

− kakva je poželjna struktura sopstvenog kapitala,

− kako održati realnu vrijednost kapitala u uslovima infl acije.

Koliki sopstveni kapital treba da bude? Visina kapitala datog preduzeća uslovljena je:

− fi nansijskom stabilnošću,

− strukturom stalne imovine,

− visinom poslovnog rizika,

− autonomijom preduzeća.

Visinu sopstvenog kapitala uslovljava, prije svega, fi nansijska stabilnost. Podsjetimo se da je fi nansijska stabilnost prihvatljiva kada je odnos dugoročno vezane imovine (stalne imovine, stalne imovine namijenjene prodaji, gubitka iznad kapitala i stalnih zaliha) i kapitala uvećanog za dugoročna rezervisanja i dugoročne obaveze jedan, a da je fi nansijska stabilnost dobra kada je ovaj odnos niži od jedan. Permanentno održavanje tog odnosa na nivou jedan ili niže od jedan nije jednostavno jer se stalna imovina smanjuje po osnovu amortizacije i povećava po osnovu investiranja. Dugoročne obaveze se smanjuju po osnovu otplate dugoročnih dugova, a dugoročna rezervisanja se smanjuju po osnovu ukidanja iskorištenih i neiskorištenih dugoročnih rezervisanja u korist prihoda. Kada god dugoročno vezana imovina ima neto smanjenje (neto smanjenje dugoročno vezane imovine je razlika između smanjenja stalne imovine po osnovu amortizacije uvećane za naplaćene dugoročne fi nansijske plasmane umanjeno za novo investiranje u dugoročno vezanu imovinu) manje od zbira ukinutih dugoročnih rezervisanja u korist prihoda uvećanih za otplaćenu glavnicu dugoročnih dugova, preduzeće, da bi spriječilo pogoršanje fi nansijske stabilnosti, trebalo bi da se ponovo dugoročno zaduži. Međutim, mogućnost novog dugoročnog zaduženja, između ostalog, uslovljena je kreditnim bonitetom preduzeća, a bitna komponenta kreditnog boniteta je fi nansijska stabilnost. Jednom ostvarena fi nansijska stabilnost nije nepromjenljiva jer je pod uticajem:

− mobilizacije stalne imovine putem amortizacije i naplate dugoročno datih kredita,

− novog investiranja,

− smanjenja dugoročnih rezervisanja po osnovu iskorišćenja ili ukidanja u korist prihoda,

− otplate dugoročnih dugova,

− smanjenja kapitala po osnovu isplate dividende i bonusa iz neraspoređenog dobitka,

− poslovanja s gubitkom.

Preduzeće će lakše održavati fi nansijsku stabilnost što ima više kapitala a manje dugoročnih dugova i dugoročnih rezervisanja u okviru trajnog i dugoročnog kapitala. Održavanje fi nansijske sta-bilnosti neophodno je ne samo da se održi permanentna platežna sposobnost preduzeća, već i zato što je fi nansijska stabilnost bitan kriterijum kreditnog boniteta preduzeća. Naime, ako preduzeće izgubi fi nansijsku stabilnost, što se događa kada je koefi cijent fi nansijske stabilnosti veći od jedan, postaje platežno nesposobno, a istovremeno gubi i kreditni bonitet, zbog čega se ne može zadužiti i time vratiti platežnu sposobnost.

Struktura stalne imovine bitno utiče na visinu sopstvenog kapitala. Naime, što preduzeće u okviru stalne imovine ima više trajno vezane imovine (zemljište, građevinski objekti, učešće u kapitalu drugih preduzeća i banaka) i što ima veće stalne zalihe, utoliko je potrebno više sopstvenog kapitala, koji je takođe trajan, a što trajno vezanu imovinu više pokriva trajnim kapitalom, razumljivo je da to olakšava održavanje fi nansijske stabilnosti. Preduzeća čija je struktura stalne imovine36 takva da se brzo mobiliše putem amortizacije (oprema,

35 James C. Van Horne: Financijsko upravljanje i politika, Mate, Zagreb, 1997, str. 330.36 Treba imati u vidu i nivo stalne imovine namijenjene prodaji koji se formira ili pribavljanjem stalnih sredstava namijenjenih prodaji u visini novčane vrijednosti ili pak

ukoliko se iz bilo kojih razloga stalna imovina isključi iz upotrebe u visini sadašnje vrijednosti. Osnovna karakteristika ove imovine je da njihovo držanje ne doprinosi fi nansijskom rastu, negativno utiče na fi nansijsku stabilnost i indirektno povećava troškove kamata. Zadatak fi nansijskog menadžmenta je da se u što kraćem roku liši tih sredstava.


15

alat i inventar, na primjer) mogu fi nansijsku stabilnost održavati i sa manje sopstvenog kapitala uz pomoć dugoročnih obaveza, naročito ako mobilizacija putem amortizacije i naplate dugoročno datih kredita odgovara dospjeloj glavnici za otplatu dugoročnih dugova.

Preduzeće koje ima visok poslovni rizik, koji se kvantifi kuje, pods-jetimo se, iz odnosa marže pokrića i poslovnog dobitka, da bi imalo prihvatljiv ukupan rizik, koji se kvantifi kuje iz odnosa marže pokrića i bruto dobitka redovne aktivnosti, mora da minimizira fi nansijski rizik, koji se kvantifi kuje iz odnosa poslovnog dobitka i bruto dobitka redovne aktivnosti. Ovo zato što je ukupan rizik ostvarenja bruto dobitka redovne aktivnosti, u stvari, umnožak faktora poslovnog i faktora fi nansijskog rizika. Ako je faktor poslovnog rizika, recimo, šest, a faktor fi nansijskog rizika tri, faktor ukupnog rizika biće čak 18 = (6 x 3), što je veoma visoko, te je veliki rizik da će se ostvariti gubitak. Ovo znači da je bruto dobitak redovne aktivnosti osamnaest puta manji od marže pokrića, tačka neutralnog bruto dobitka udaljena je od koordinantnog početka, odnosno stopa elastičnosti ostvarenja neutralnog bruto dobitka približava se nuli i preduzeće klizi u zonu gubitka. Da do toga ne bi došlo, pošto preduzeće ne može oboriti po-slovne fi ksne rashode jer je njihova visina uslovljena amortizacijom, jedini je izlaz da se poveća sopstveni kapital a smanje kamatonosni dugovi. Na taj način će se smanjiti rashodi fi nansiranja (kamate), smanjiće se fi nansijski rizik, zbog čega će ukupan rizik ostvarenja bruto dobitka redovne aktivnosti biti na prihvatljivom nivou uprkos visokom poslovnom riziku.

Stepen autonomije u vođenju politike preduzeća bitno uslovljava visina sopstvenog kapitala jer je to garantna supstanca za povjerioce. Naime, dok god nivo gubitka ne premaši nivo sopstvenog kapitala, povjerioci su zaštićeni, oni svoja potraživanja mogu naplatiti kad-tad, makar iz stečajne mase, ali kada nivo gubitka pređe nivo sopstvenog kapitala u visini razlike između gubitka i sopstvenog kapitala, povjerioci svoja potraživanja više ne mogu naplatiti. Upravo je to razlog što oni zaziru od dužnika sa niskim sopstvenim kapi-talom, izbjegavaju da posluju s takvim dužnikom, a ako i posluju, oni bitno utiču na njegovu poslovnu politiku s ciljem da smanje rizik naplate svojih potraživanja. Primjera radi, povjerioci odlučuju da li će pozajmljivati sa zalogom ili garancijom trećeg lica a ne dužnika. Dakle, visina sopstvenog kapitala treba da bude dovoljna da obezbijedi autonomiju u vođenju poslovne politike.

Kako se obezbjeđuje potrebni obim sopstvenog kapitala? Teorijski, povećanje obima sopstvenog kapitala može se obezbijediti:

− dokapitalizacijom,

− akumuliranjem neto dobitka u rezerve,

− konverzijom dividende u dividendne akcije,

− odgađanjem isplate dividende na preferencijalne akcije,

− odgađanjem raspodjele neto dobitka,

− konverzijom duga u osnovni kapital.

(1) Dokapitalizacija je, u stvari, pribavljanje dodatnog kapitala od vlasnika kapitala. Korporacije dodatni kapital pribavljaju emisijom i prodajom nove serije akcija. Korporacije čije se akcije kotiraju na berzi efekata to jednostavnije ostvaruju jer imaju širok krug investi-tora i uz to postoji mogućnost da ostvare i emisionu premiju (ažiju). Korporacije čije akcije ne kotiraju na berzi efekata teže da prodaju novu seriju akcija, jer treba same da pronađu investitore koji su voljni da kupe nove akcije (mladice), a uz to one se, u principu, pro-daju po nominalnoj vrijednosti, što znači da se ne ostvaruje emisiona premija. Preduzeća sa ograničenom odgovornošću dokapitalizaciju mogu da ostvare samo ako nađu investitore koji su voljni da ulože kapital u vidu udjela u kapitalu, što je teško ostvarljivo. Isto je i sa dokapitalizacijom društva lica (ortačka i komanditna društva).

(2) Akumuliranje neto dobitka u rezerve zahtijeva saglasnost vlasnika kapitala jer se time smanjuje dividenda vlasnika običnih akcija, odnosno učešće u neto dobitku vlasnika udjela u kapitalu. Akumuliranje neto dobitka u rezerve do visine zakonske rezerve vlasnici kapitala prihvataju bez diskusije, ali akumuliranje neto dobitka u rezerve iznad zakonske rezerve zahtijeva pristanak vlas-nika kapitala, a taj pristanak u velikoj mjeri zavisi od sposobnosti fi nansijskog menadžmenta da dokaže neophodnost akumuliranja neto dobitka u rezerve iznad zakonske rezerve. To se dokazuje neophodnošću održavanja dobre ili barem prihvatljive fi nansijske stabilnosti, smanjenjem poslovnog rizika i stvaranjem rezervi iznad zakonskih radi otpisa eventualnih budućih gubitaka kako taj otpis ne bi bio na teret osnovnog kapitala.

(3) Konverzija dividende u obične akcije (dividendne akcije) dovodi do povećanja osnovnog kapitala, što je svojevrsna dokapitalizacija. Kod društva sa ograničenom odgovornosti udjeli u kapitalu mogu se povećati i konverzijom pripadajućeg učešća u neto dobitku vlasnika udjela. To se može ostvariti i kod društva lica (ortačka i komanditna društva). Međutim, ove konverzije uslovljene su voljom vlasnika kapitala da ih prihvate, a dobijanje njihove saglasnosti uveliko zavisi od umijeća i spretnosti fi nansijskog menadžera da dokaže neophodnost i korisnost povećanja osnovnog kapitala putem konverzije dijela neto dobitka koji pripada vlasnicima kapitala.

(4) Odlaganje isplate dividende na preferencijalne akcije dovodi do privremenog povećanja sopstvenog kapitala. Prema ovom osnovu, sopstveni kapital se povećava samo do momenta isplate dividende na preferencijalne akcije, a isplata se može privremeno odložiti uko-liko je ta mogućnost predviđena u odluci o emisiji preferencijalnih akcija i javno objelodanjena u prospektu za njihovu prodaju. Tada, naravno, nije nužna saglasnost vlasnika preferencijalnih akcija za odlaganje isplate dividende jer su oni na to pristali samom kupo-vinom preferencijalnih akcija.

(5) Odgađanje raspodjele neto dobitka takođe je privremeno povećanje sopstvenog kapitala, jer se neraspoređeni neto dobitak kad-tad mora rasporediti. No, za ovo odgađanje nužna je saglasnost vlasnika kapitala.

(6) Osnovni kapital se povećava konverzijom duga u osnovni kapital, što se, po pravilu, događa u periodu saniranja preduzeća, a preduzeće se sanira kada ima loš fi nansijski položaj i/ili kada posluje s gubitkom. Kada preduzeće-dužnik predloži konverziju duga u osnovni kapital, povjerilac će ozbiljno da analizira prinosni i fi nansijski položaj dužnika da bi se uvjerio da li ta konverzija spašava njegovog dužnika od stečaja, i ako dužnik padne u stečaj, da li će povjerilac moći naplatiti svoja potraživanja iz stečajne mase. Ukoliko se cijelo potraživanje ne može naplatiti iz stečajne mase, procjenjuje se koliki će otpis potraživanja biti. Naravno, ako se radi o povjeriocima pravnim licima, oni procjenjuju i komercijalni odraz na njihovo poslovanje ako dužnik padne u stečaj. Ako je riječ o zaposlenima, pa se predlaže konverzija neisplaćenih zarada u osnovni kapital, oni razmišljaju o mogućnosti zaposlenja u drugom preduzeću ukoliko njihovo preduzeće nestane zbog stečaja. Odluka povjerilaca da prihvate konverziju svojih potraživanja u osnovni kapital zavisi od njihove procjene koliko gube a koliko dobijaju od konverzije. Konvertovanjem dugoročne obaveze u osnovni kapital u momentu konverzije ne poboljšava se fi nansijska stabilnost, ali se sprečava da se ona pogoršava zbog otplate glavnice dugoročnih obaveza, pri čemu se smanjuju i rashodi kamata i fi nansijski rizik ostvarenja bruto dobitka. Ukoliko se kratkoročne fi nansijske obaveze konvertuju u osnovni kapital, samom konverzijom poboljšava se fi nansijska stabilnost i smanjuju rashodi kamata. Najzad, ako se konvertuju obaveze prema dobavljačima i prema zaposlenima u momentu konverzije, poboljšava se fi nansijska stabilnost, ali ta


16

konverzija nema odraz na troškove fi nansiranja jer te obaveze nisu pod kamatom.

Najzad, ako je preduzeće projektovalo i ostvarilo ciljni dobitak do nivoa ciljnog dobitka koji je predviđen za održavanje nepromijenjene fi nansijske stabilnosti, odnosno za dovođenje fi nansijske stabilnosti na normalu, mora da bude akumuliran neto dobitak bilo za osnovni bilo za rezervni kapital.37

Kakva je poželjna struktura sopstvenog kapitala? Preduzeće je entitet (pravni i ekonomski) odvojen od vlasnika kapitala. Otuda mu ne odgovara učešće u neto dobitku vlasnika kapitala jer je to izdatak, i to veći od isplaćenog iznosa učešća u neto dobitku vlas-niku kapitala za iznos poreza na dobitak koji otpada na to učešće u neto dobitku. Primjera radi, ako je akcionarima na ime dividende isplaćeno 100.000, a stopa poreza na dobitak je 20%, korporacija ima izdatak za dividendu i otpadajući porez na dobitak od

Međutim, na tako isplaćenu dividendu plaća se porez po odbitku što umanjuje efektno primljenu dividendu akcionarima.

Na drugoj strani, preduzeće po osnovu rezervnog kapitala, zadržanog neraspoređenog dobitka i emisione premije nema nikakvog izdatka. Otuda je u interesu preduzeća, kao entiteta odvojenog od vlasnika, da u odnosu na osnovni kapital ove vrste kapitala budu što više. Naravno, emisionu premiju može da ostvari samo korporacija čije su akcije uključene na listu kotacije berze efekata, i to prilikom prodaje nove serije akcija (akcije mladice), pod uslovom da se prodaju iznad njihove nominalne vrijednosti. Rezerve se stvaraju iz akumuliranja neto dobitka za rezerve, a za to je potrebna saglasnost vlasnika kapitala. Kod korporacija čije se akcije kotiraju na berzi efekata i za korporaciju kao entitet nije sasvim svejedno da li će dividenda biti viša ili niža po jednoj akciji, jer iznos dividende po jednoj akciji bitno utiče na tržišnu vrijednost akcije, a veća tržišna vrijednost akcije donosi korporaciji veći rejting i uz to otvara mogućnost da ostvari emisionu premiju pri emisiji i prodaji akcija mladica. Otuda se takve korporacije kao entiteti lome oko visine dividende i aku-muliranja neto dobitka za rezerve. Naravno, svako preduzeće koje želi akumulirati dio neto dobitka za rezerve suočava se s vlasnicima kapitala, jer je neophodan njihov pristanak za tu odluku. Koliko će preduzeće uspjeti u tome uveliko zavisi od spretnosti fi nansijskog menadžera da dokaže neophodnost akumuliranja za rezerve u predloženom iznosu.

Budući da su zadržani neraspoređeni dobitak i dividenda na preferencijalnim akcijama za preduzeće takođe besplatan izvor fi nansiranja, preduzeće je zainteresovano da ti iznosi budu što viši i da se zadržavaju u što dužem periodu. Međutim, ova zadržavanja ne mogu da budu u nedogled produžavana jer je to neprihvatljivo za vlasnike kapitala. Najzad, vidjeli smo da je jednostavniji otpis gubitka na teret rezervnog kapitala iznad zakonske rezerve i zadržanog neraspoređenog neto dobitka nego na teret osnovnog kapitala, pa je i sa te tačke gledišta preduzeću kao pravno-ekonomskom entitetu u interesu da te vrste kapitala budu što više.

Održavanje realne vrijednosti sopstvenog kapitala u uslovima

infl acije. U uslovima infl acije, realna vrijednost sopstvenog kapi-tala može ili da padne ili da ostane nepromijenjena, ili pak da se povećava. U uslovima infl acije sopstveni kapital se povećava i po osnovu efekata revalorizacije i po osnovu raspodjele neto dobitka. Stopa rasta sopstvenog kapitala po oba osnova i stopa infl acije teorijski može da ima sljedeće relacije:

(1) stopa rasta sopstvenog kapitala = stopa infl acije,

(2) stopa rasta sopstvenog kapitala > stopa infl acije,

(3) stopa rasta sopstvenog kapitala < stopa infl acije.

U prvom slučaju, realna vrijednost sopstvenog kapitala je održana. Primjera radi, stopa infl acije mjerena cijenama korpe robe i usluga decembra tekuće godine prema decembru prethodne godine je 80%, sopstveni kapital krajem prethodne godine je 5.000.000, a nje-govo uvećanje krajem tekuće po osnovu efekata revalorizacije i neto dobitka je 4.000.000, odnosno za 80% = (4.000.000/5.000.000) x 100.

Iz toga proizlazi da se za sopstveni kapital može krajem tekuće go-dine kupiti ista količina robe koja se mogla kupiti krajem prethodne.

U drugom slučaju, realna vrijednost sopstvenog kapitala je povećana. Ako je, recimo, uz navedenu stopu infl acije i navedeni sopstveni kapital krajem prethodne godine, sopstveni kapital krajem tekuće povećan po osnovu efekata revalorizacije i neto odbitka za 5.000.000, odnosno 100% = (5.000.000/5.000.000) x 100, onda je realna vrijednost sopstvenog kapitala povećana za 20 procentnih poena (100 - 80).

Iz toga slijedi da se iz sopstvenog kapitala može kupiti roba i usluga čijim se cijenama mjeri stopa infl acije više krajem tekuće nego prethodne godine za 20 procenata.

U trećem slučaju, relana vrijednost sopstvenog kapitala je pala. Ako je uz navedenu stopu infl acije i sopstveni kapital krajem prethodne godine, primjera radi, sopstveni kapital na kraju tekuće godine povećan po osnovu efekata revalorizacije i neto dobitka za 3.500.000, odnosno za 70% = (3.500.000/5.000.000) x 100, realna vrijednost sopstvenog kapitala smanjena je za 10 procentnih poena (70 - 80).

Iz toga proizlazi da se za sopstveni kapital može kupiti manje robe i usluga čijim se cijenama mjeri stopa infl acije krajem tekuće nego krajem prethodne godine za 10 posto. Ako pada realna vrijednost sopstvenog kapitala, preduzeće ne može obnoviti u nesmanjenom fi zičkom obimu utrošene realitete (osnovna sredstva i zalihe) koje je fi nansiralo iz sopstvenog kapitala. Da bi u tom slučaju preduzeće održalo nesmanjeni fi zički obim poslovanja, mora ili smanjiti fi zički obim poslovanja, ili se dodatno zadužiti u visini izgubljene vrijednosti sopstvenog kapitala. I jedno i drugo se negativno odražava na neto dobitak; tačnije, neto dobitak se smanjuje, jer ako se u fi zičkom smislu smanji obim proizvodnje i prodaje, fi ksni troškovi po jedinici proizvoda rastu, a ukoliko obim proizvodnje i prodaje u fi zičkom smislu ostaju nepromijenjeni, povećaće se rashodi fi nansiranja zbog dodatnog zaduženja, što će, opet, smanjiti neto dobitak. Stoga treba imati u vidu da pri nesmanjenom fi zičkom obimu proizvodnje i prodaje do dodatnog zaduženja u visini izgubljene vrijednosti sopstvenog kapitala dolazi odmah nakon izgubljene vrijednosti sopstvenog kapitala ako je ovaj uložen u zalihe. Ako je uložen u osnovna sredstva, do dodatnog zaduženja će doći kada ta osnovna sredstva usljed dotrajalosti bude trebalo zamijeniti. Da se na ovaj način ne bi pogoršala fi nansijska stabilnost, dodatno zaduženje bi trebalo biti dugoročno.

Da li će se u uslovima infl acije održati realna vrijednost sopst-venog kapitala, najviše zavisi od propisa o bilansiranju. Ako je vrhunski cilj bilansiranja u uslovima infl acije održavanje realne vrijednosti sopstvenog kapitala po osnovu efekata revalorizacije, sopstveni kapital će rasti tačno po stopi infl acije, revalorizacijom se održava realna vrijednost sopstvenog kapitala, a prirast sopstvenog kapitala po osnovu neto dobitka u takvim okolnostima, naravno, predstavlja njegovo realno uvećanje. Ukoliko propisi o bilansiranju

37 Vidjeti: prof. dr Dragan Mikerević: Finansijski menadžment, Ekonomski fakultet i Finrar, Banja Luka, 2011, str. 381–368. i 446–449.

125.0001

1 – 0,20= (100.000* )


17

ne obezbjeđuju održavanje realne vrijednosti kapitala, fi nansijska strategija i taktika moraju se usmjeriti na održavanje realne vrijed-nosti kapitala na sljedeći način. Težiće se da se ostvaruju što viši pozitivni revalorizacioni efekti po osnovu revalorizacije aktive, a što niži po osnovu revalorizacije obaveza (dakako, u granicama propisa o bilansiranju) kako bi se razlikom između pozitivnih i negativnih efekata revalorizacije održala realna vrijednost sopstvenog kapitala. U slučaju da se na taj način ne može održati realna vrijednost sopstvenog kapitala, treba nastojati da se iz neto dobitka poveća sopstveni kapital u iznosu koji obezbjeđuje održavanje njegove realne vrijednosti.

3.2.2. Tuđi (pozajmljeni) izvori fi nansiranja

U procesu pripreme odluke o fi nansiranju treba naći prikladne odgovore na sljedeća pitanja:

− koliko kapitala pribaviti iz pozajmljenih izvora;

− da li reinvestirati dobit i po tom osnovu jačati sopstveni kapital, ili pak isplatiti dividende, te ako će se isplatiti, po kojoj stopi;

− da li kapital pribaviti na tržištu hartija od vrijednosti ili putem banaka;

− da li kapital pribaviti na dugi ili kratki rok;

− da li emitovati vlasničke ili povjerilačke (dužničke) hartije od vrijednosti;

− koju vrstu hartija od vrijednosti emitovati i kada.

Defi nisanje potrebe preduzeća za odgovarajućim oblikom fi nansi-ranja fi nansijski menadžer treba uskladiti sa:

− postojećim tržišnim uslovima (nominalnim i efektivnim (stvar-nim) troškom pojedinog oblika fi nansiranja),

− dostupnošću izvora,

− fl eksibilnošću/neizvjesnošću vezanom za karakteristike pojedi-nog fi nansijskog instrumenta, imajući u vidu inovacije fi nansij-skih instrumenata kojima se nastoji izbrisati crvena nit između vlasničkih i povjerilačkih (dužničkih) hartija od vrijednosti.

U uslovima kada su sopstveni izvori fi nansiranja nedovoljni za fi nansiranje poslovnih aktivnosti preduzeća dolazi do korišćenja

tuđih izvora koji se ugovaraju i pozajmljuju pod određenim uslovima, što u suštini predstavlja obavezu preduzeća. Pri izboru tuđih izvora fi nansiranja neophodno je opredijeliti se za vrstu duga koji je najprikladniji u određenoj fazi živonog ciklusa preduzeća; dakle, da li će on sa stanovišta ročnosti biti kratkoročni ili dugoročni, u kojoj valuti – domaćoj ili stranoj – i u kojoj stranoj valuti, sa fi ksnom ili varijabilnom kamatnom stopom. Naravno, izbor pojedine vrste duga zavisi i od djelatnosti preduzeća i vrste aktive koju posjeduje i prirode novčanih tokova od te aktive.

Kvantifi kacija potrebnih dodatnih sredstava vrši se po roku veza-nosti na:

a) kratkoročna potrebna sredstva koja obuhvataju sredstva za fi nansiranje sezonskih zaliha, povećanje potraživanja od kupaca po osnovu prolongiranja roka naplate potraživanja i sredstava za kupovinu kratkoročnih hartija od vrijednosti radi prodaje;

b) dugoročno potrebna sredstva koja obuhvataju sredstva za fi nansiranje investiranog projekta, nabavke nekretnina, postro-jenja i opreme radi zamjene dotrajalih dijelova imovine, kupo-vinu akcija drugih preduzeća, kupovinu dugoročnih hartija od vrijednosti radi prodaje i sredstva potrebna za uspostavljanje fi nansijske stabilnosti i stvaranje uslova za održavanje likvid-nosti, što se može ilustrovati na ovaj način:38

1. stalna imovina,

2. stalne zalihe39,

3. stalna imovina namijenjena prodaji,

4. DUGOROČNO VEZANA IMOVINA (od 1 do 3),

5. kapital,

6. dugoročna rezervisanja,

7. dugoročne obaveze,

8. TRAJNI I DUGOROČNI KAPITAL (od 5 do 7), POTREBNA SREDSTVA ZA DUGOROČNO FINANSIRANJE (4 - 8 uz uslov da je 4 > 8).

Međutim, prije donošenja konačne odluke o fi nansiranju neo-phodno je sagledati uticaj te odluke na prinosni i fi nansijski položaj preduzeća. Promjena u prinosnom položaju kvantifi kuje se ovako:

38 Prof. dr Jovan Rodić i prof. dr Milovan Filipović, Poslovne fi nansije, Poslovna škola, Beograd, 2008, str. 12–16.39 Šta su stalne zalihe? Kod preduzeća koja tokom godine imaju ravnomjeran obim prizvodnje i prodaje stalne zalihe su izjednačene sa ukupnim zalihama. Kod preduzeća

koja u jednom dijelu godine imaju proizvodnju a u drugom prodaju, ukupne zalihe se dijele na stalne i sezonske. Stalne zalihe su najniže zalihe ostvarene u periodu kada je prodaja smanjena, a sezonske su dio zaliha koje će se prodati u sezoni prodaje.

Bilans uspjeha

Prije operacionalizacije odluka o fi nansiranju

Poslije operacionalizacijeodluka o fi nansiranju

1 2 3 4

1 Poslovni prihodi

2 Finansijski prihodi

I Operativni prihodi (1+2)

3 Poslovni rashodi

4 Finansijski rashodi

II Operativni rashodi (3+4)

Operativni fi nansijski rezultat (I-II)


18

U ovom slučaju fi nansijska odluka je prihvatljiva kada operativni fi nansi-jski rezultat poslije operacionalizacije odluke o fi nansiranju nije negativan i kada je pozitivan operativni fi nansijski rezultat poslije operacionalizacije

odluke o fi nansiranju veći ili barem jednak operativnom fi nansijskom rezultatu prije operacionalizacije odluke o fi nansiranju.

Promjena u fi nansijskom položaju kvantifi kuje se ovako:

U koloni tri podaci iz kolone dva uvećavaju se za iznos povećanja poslije operacionalizacije odluke o fi nansiranju, i to:

– stalna imovina se uvećava za iznos ulaganja u nekretnine, postrojenja, opremu i stalne zalihe predviđene investicionim projektom, za ulaganja u nabavku nekretnina, postrojenja i opreme radi zamjene dotrajalih i za ulaganja u kupovinu akcija i dugoročnih hartija od vrijednosti drugih preduzeća;

– trajni i dugoročni kapital se uvećava samo kod dugoročnih obaveza za iznos dugoročnih kredita predviđenih investicionim projektom.

Odluka o fi nansiranju je prihvatljiva ako u koloni tri nije iskazan nedostajući kapital, a iskazani slobodni kapital je ravan nuli ili veći od nule. Nedostajuća, odnosno dodatno potrebna sredstva mogu se pribaviti povećanjem sopstvenog kapitala ili kreditnim zaduženjem. Pošto u fokusu našeg istraživanja nije prva opcija rješenja problema, govorićemo o problemu dodatnog kreditnog zaduženja. Naime, do-datno kreditno zaduženje zahtijeva utvrđivanje roka otplate kredita, uslove kredita u pogledu kolateralnog obezbjeđenja i cijenu kredita. Rok otplate kredita je sa stanovišta korisnika povezan s namjenom kredita, a uslovi su mu najprihvatljiviji ako obezbjeđenje od rizika povrata kredita ne izaziva dodatne troškove i ne mobiliše pojedine dijelove imovine za vrijeme njegove otplate.

3.2.2.1. Kratkoročne (tekuće) obaveze

Pod kratkoročnim (tekućim) obavezama kao izvorom kratkoročnog fi nansiranja treba podrazumijevati:

�− kratkoročne fi nansijske obaveze,

�− obaveze po primljenim avansima,

�− obaveze prema dobavljačima,

�− obaveze prema zaposlenim po osnovu zarada,

�− obaveze po osnovu kamate,

�− ostale fi nansijske obaveze (porezi i doprinosi).

3.2.2.1.1. Kratkoročne fi nansijske obaveze

Kratkoročne fi nansijske obaveze nastaju po osnovu emitovanih i prodatih kratkoročnih hartija od vrijednosti i obaveza po osnovu uzetih kratkoročnih kredita. Osnovna karakteristika im je rok raspoloživosti do dvanaest mjeseci. Dobro vođeno preduzeće signal o potrebi kratkoročnog zaduživanja dobija iz dinamičkog planiranja priliva i odliva gotovine.

Naime, kada kvartalni plan priliva i odliva gotovine iskazuje nedostatak gotovine, fi nansijski menadžer razmatra opcije pribav-ljanja nedostajuće gotovine i odlučuje da li mora da ide na kratkoročno zaduženje ili ima neku drugu opciju, kao što je prodaja kupljenih hartija od vrijednosti, na primjer. Naravno, dolazi u obzir i kombinacija opcije kratkoročnog zaduženja i opcija prodaje kupljenih hartija od vrijednosti, iz čega, zahvaljujući dinamičkom planu priliva i odliva gotovine, dobija tačnu informaciju o visini potrebnog kratkoročnog fi nansijskog zaduženja. Kod preduzeća koja imaju sezonsku proiz-vodnju i/ili prodaju potreba za kratkoročnim fi nansijskim zaduženjem javlja se u fazi fi nansijskog naprezanja. Podsjećamo da je glavna karakteristika faze fi nansijskog naprezanja povećanje obrtne imovine u čijoj strukturi jača komponenta robne obrtne imovine (zaliha). Kod preduzeća koja imaju kontinuiran proces proizvodnje i prodaje, uz uslov da je koefi cijent fi nansijske stabilnosti jedan, a naročito ako je niži od jedan, pogotovo ako teži nuli, dinamički plan priliva i odliva gotovine rjeđe iskazuje nedostatak gotovine. Taj nedostatak gotovine može da bude posljedica poremećaja po roku i obimu mobilizacije kratkoročno vezane imovine i dospijeća za plaćanje kratkoročnih obaveza ili dospijeća za plaćanje glavnice (ili dijela glavnice) dugoročnog duga. Opšta karakteristika takvih preduzeća je da dinamički plan priliva i odliva gotovine ne iskazuje visok nedostatak gotovine i da se taj nedostatak javlja u relativno kratkom roku. Nasuprot tome, i kod preduzeća sa sezonskom proizvodnjom i/ili prodajom, čak i kada imaju koefi cijent fi nansijske stabilnosti jedan ili niži od jedan, dinamički plan priliva i odliva gotovine ukazuje na relativno visok nedostatak gotovine i u dužem periodu, u periodu koji se podudara s trajanjem faze fi nansijskog naprezanja.

Prije operacionalizacije odluke o fi nansiranju

Poslije operacionalizacije odluke o fi nansiranju

1 2 3 4

1. Stalna imovina

2. Stalne zalihe

3. Stalna imovina namijenjena prodaji

4. Dugoročno vezana imovina (od 1 do 3)

5. Kapital umanjen za gubitak

6. Dugoročna rezervisanja

7. Dugoročne obaveze

8. Trajni i dugoročni kapital (od 5 do 7)

Nedostajući kapital (4 - 8) uz uslov da je 4 > 8

Slobodan kapital (8 - 4) uz uslov da je 8 > 4


19

U određenim situacijama fi nansijski menadžer može doći u dilemu da li prodati kupljene hartije od vrijednosti ili ići na kratkoročno fi nansijsko zaduženje. Ova dilema se razrješava analizom troška kratkoročnog fi nansijskog zaduženja i prihoda kojih se odriče u slučaju prodaje kupljenih hartija od vrijednosti, uključujući i kapitalni dobitak ili gubitak od prodaje kupljenih hartija od vrijednosti. Ako je trošak kratkoročnog fi nansijskog zaduženja viši od prihoda koji se ostvaruje po osnovu prodaje kupljenih hartija od vrijednosti, uključujući i očekivani kapitalni dobitak i gubitak od njihove prodaje, odlučiće se za prodaju kupljenih hartija od vrijednosti, i obrnuto. Kada je konačno odlučeno da se ide na kratkoročno fi nansijsko zaduženje, ostaje problem izbora opcije zaduženja – zaduženje putem emisije i prodaje kratkoročnih hartija od vrijednosti (ko-mercijalnih zapisa, na primjer) ili putem uzimanja kratkoročnog fi nansijskog kredita. Ovaj izbor opcije uslovljen je mogućnošću pribavljanja nedostajuće gotovine i troškovima fi nansiranja.

Mogućnost pribavljanja nedostajuće gotovine veća je putem emisije i prodaje kratkoročnih hartija od vrijednosti jer je veći broj poten-cijalnih investitora. Drugi aspekt prednosti kratkoročnih hartija od

vrijednosti (npr. komercijalnih zapisa) jeste taj što emitent može ponuditi kupovinu robe koja se plaća njegovim kratkoročnim har-tijama od vrijednosti, što podstiče prodaju, s jedne, i vraćanje duga u naturi, u robi, s druge strane.

U pogledu troška kratkoročnog fi nansijskog zaduženja dilema se razrješava poređenjem stvarne kamatne stope kratkoročnog kredita i stvarne kamatne stope kratkoročne hartije od vrijednosti. Kod stvarne kamatne stope kratkoročne hartije od vrijednosti treba uzeti u obzir proviziju staraoca i troškove štampanja kratkoročnih hartija od vrijednosti.

Ilustracije radi, uzimamo sljedeći primjer:

1. Izdato 100 komercijalnih zapisa nominalnevrijednosti 500, što ukupno iznosi 500.000

2. Rok dospijeća komercijalnih zapisa sa kamatnom stopom 4% pa kamate iznose 20.000

3. Provizija staraoca 5.000

4. Troškovi štampanja komercijalnih zapisa 500

Stvarna kamatna stopa = = = 4,0044489% 20.000 * 100 20.000 * 100500.000 – 5.000 – 500 494.500

Ova stvarna kamatna stopa komercijalnih zapisa uporediva je sa stvarnom kamatnom stopom kratkoročnog kredita. Pri odlučivanju da li uzeti kratkoročni kredit ili emitovati komercijalne zapise (ako su podjednako dostupni, bitnu ulogu ima visina stvarne kamatne stope), prednost će se dati onoj opciji koja ima nižu stvarnu ka-matnu stopu, osim u slučaju kada se favorizuje prodaja robe za komercijalne zapise, ali i tada se ne smije izgubiti iz vida visina stvarne kamatne stope.

3.2.2.1.2. Obaveze prema dobavljačima

Ovdje je u suštini riječ o rokovima plaćanja obaveza prema dobavljačima. Rokovi plaćanja obaveze prema dobavljačima ugo-varaju se pri kupovini robe i usluga, a uslovljeni su:

− kreditnim bonitetom kupca,

− položajem robe i usluga na tržištu,

− ponašanjem konkurencije na tržištu.

Kada je kreditni bonitet kupca slab, njemu se prodaje ili s avansnim plaćanjem (plaćanje unaprijed) ili s plaćanjem u momentu preuzi-manja robe, to je promptno plaćanje (rok plaćanja je 0 dana). U uslovima dobrog kreditnog boniteta ugovaraju se rokovi plaćanja izraženi brojem dana, recimo od 1 do 120 dana. Taj rok plaćanja dijeli se na diskontni i kreditni period. Diskontni period je broj dana koji označava period u kome kupac ima pravo da iskoristi ponuđeni kasa-skonto. Kreditni period je broj dana po isteku diskontnog perioda koji označava za koliko dana kupac mora da plati obavezu prema dobavljaču, ali sada bez kasa-skonta. U kreditnom periodu kupac praktično koristi trgovinski kredit bez kamate. Iskorištenje kasa-skonta je praktično sniženje nabavne cijene kupljene robe ili usluge. Sa stanovišta prodavca, kasa-skonto je zapravo kamata koja se plaća kupcu zbog toga što vrši isplatu svoje obaveze prije dogovorenog roka. Kasa-skonto je, prema tome, fi nansijski rashod kada se daje, odnosno fi nansijski prihod kada se koristi.

Da bi se izbjegla nelojalna konkurencija po osnovu dužine dis-kontnog i kreditnog perioda, prodavci iz iste branše (djelatnosti) često zajednički određuju dužinu diskontnog i kreditnog perioda; međutim, nije rijedak slučaj da pojedini učesnici tog dogovora u pogledu diskontnog i kreditnog perioda odstupaju od tog dogovora.

U pogledu određivanja kada počinje da teče diskontni period najčešće se uzima datum izdavanja fakture, pri čemu se faktura ne može izdati prije isporuke robe, odnosno učinjene usluge. Od ovog pravila u trgovinskoj praksi ima izuzetaka:

− početak diskontnog perioda za sve kupovine u toku mjeseca pomjera se na prvi dan narednog perioda, što se označava skraćenicom EOM (end of the month = kraj mjeseca);

− svaki mjesec dijeli se u dva perioda – šesnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu, što se označava skraćenicama MOM (the midle of the month = sredina mjeseca), a to znači da za sve kupovine od 1. do 15. u mjesecu diskontni period počinje teći 16. u mjesecu, a za sve kupovine u periodu od 16. do kraja mjeseca diskontni period počinje teći od prvog narednog mjeseca;

− diskontni period počinje teći od dana prijema robe, što se skraćeno označava ROG (receipt of goods = prijem robe). Ovaj termin početka diskontnog perioda primjenjuje se kod geografski udaljenih dobavljača, kada je vremenski nesklad između otpreme i prijema robe izražen.

Ako se kupcu nudi isporuka s kasa-skontom koji važi za diskontni period, on će, prema jednoj opciji, težiti da plati posljednjeg dana diskontnog perioda, a druga je opcija da plati posljednjeg dana kreditnog perioda bez korišćenja kasa-skonta. Ta opcija ima im-plicitne troškove fi nansiranja u visini propuštenog iskorišćenja kasa-skonta u diskontnom periodu. Stopa troškova propuštenog kasa-skonta izračunava se pomoću jednačine:

* % kasa-skonto 365(100 – % kasa-skonto) (rok plaćanja – rok diskonta)

= Stopa troškova propuštenog kasa-skonta

* * * * 2 2365 365(100 – 2) 98(40 – 10) 30

Stopa troškova propuštenog kasa-skonta = 100 = 100 = 24,8297%

Ilustrujmo to sljedećim primjerom. Preduzeće je kupilo robu za 20.000 KM, sa krajnjim rokom plaćanja 40 dana, a ako plati za 10

dana, ima pravo na kasa-skonto od 2%. Stopa troška propuštenog kasa-skonta je:


20

Stopa troška propuštenog kasa-skonta na ovaj način preračunata je na godišnji nivo pa je zbog toga uporediva sa godišnjom kamatnom stopom. Otuda fi nansijski menadžer može da bira da li će koristiti kasa-skonto. Uzmimo, na primjer, da je godišnja kamatna stopa na kratkoročni kredit 12%, a to znači da je mjesečna kamatna stopa 1%. Ako preduzeće iz našeg primjera uzme kratkoročni kredit u iznosu od 20.000 KM sa rokom vraćanja 30 dana, ono će platiti na ime kamate 200 = (20.000 x 0,01). Ako gotovinom dobijenom iz kratkoročnog kredita plati fakturu dobavljača od 20.000 na posljed-nji dan (u našem primjeru deseti dan) diskontnog perioda, iskoristiće kasa-skonto od 2%, što znači da će manje platiti dobavljaču 400 = (20.000 x 0,02). Dakle, preduzeće je od dobavljača dobilo sniženje nabavne cijene od 400, a platilo je banci kamate 200, što znači da je neto ušteda 200 = (400 – 200). Iz ovog zaključujemo: kada je stopa troška propuštenog kasa-skonta viša od vladajuće godišnje kamatne stope, kasa-skonto treba iskoristiti, pa makar i uz dodatno kreditno kratkoročno zaduženje, naravno, pod uslovom da se kratkoročni kredit može dobiti.

Opšta politika nabavke treba da se kreira na što duže rokove plaćanja, uključujući i što duže diskontne periode. S fi nansijske tačke gledišta, tačnije sa gledišta održavanja likvidnosti, idealno bi bilo kada bi prosječni rokovi dospijeća obaveze prema dobavljačima bili duži od prosječnih rokova naplate potraživanja od kupaca ili barem da ti rokovi budu jednaki. Ovo zato što će se u tom slučaju podudarati priliv gotovine od naplate potraživanja od kupaca sa dospijećem plaćanja obaveza prema dobavljačima.

Iz prethodnog je osnovano ustvrditi da kratkoročnim izvorima fi nansiranja treba fi nansirati kratkoročno vezanu imovinu.

Kratkoročno vezanu imovinu čine kratkoročna potraživanja čiji je rok dospijeća kraći od jedne godine a koefi cijent obrta veći od jedan kao i sezonske (povremene) zalihe.40

Riječ je, dakle, o svim obrtnim sredstvima osim novčanih sredstava i stalnih (minimalnih, gvozdenih) zaliha. Čine ih: hartije od vrijed-nosti, kratkoročna potraživanja iz poslovanja, aktivna vremenska razgraničenja, dati avansi dobavljačima, preplaćeni porezi i do-prinosi, potraživanja od radnika, sezonske zalihe, te kratkoročni plasmani i gotovina. Po pravilu (zlatno bilansno pravilo u užem i širem smislu), kratkoročno vezana imovina treba se fi nansirati iz kratkoročnih izvora fi nansiranja, i to:

�− autonomnih (spontanih) izvora, u koje spadaju obaveze prema dobavljačima, primljeni avansi, obračunate a neplaćene kamate, dividende i naknade za ulog vlasnika, poreze i doprinose, premije za osiguranje, zarade radnika i slično;

�− kratkoročnih kredita i, eventualno, emitovanja komercijalnih zapisa.

Uspostavljanjem konvergencije odnosno jednakosti između kratkoročno vezane imovine, s jedne, i kratkoročno raspoloživih izvora, s druge strane, postiže se kratkoročna fi nansijska ravnoteža što održava likvidnost preduzeća.

Ukoliko dođe do narušavanja kratkoročne fi nansijske ravnoteže i ugrožavanja plaćanja obaveza prema dobavljačima, najčešće menadžment preduzeća poseže za kratkoročnim kreditima. Praktično, svaki poremećaj u poslovanju preduzeća (nesraz mjerne zalihe sirovina i materijala, nedovršene proizvodnje i gotovih proiz-voda, prolongiranje naplate potraživanja i sl.) može se ublažiti ili neutralisati angažovanjem kratkoročnih kredita.

U normalnim uslovima poslovanja uobičajeno je da su kratkoročni krediti jeftiniji od dugoročnih zbog manjeg rizika kreditora (banke)

jer je procedura dobijanja kratkoročnog kredita jednostavnija od procedure odobrenja dugoročnog kredita, a to zahtijeva i manje troškove fl otacije (troškovi pribavljanja novca i transakcija s nov-cem). Zato se zbog preferiranja načela rentabilnosti menadžment preduzeća nerijetko odlučuje na zamjenu (konverziju) dugoročnog kredita kratkoročnim upravo zbog toga što je jeftiniji i što pozitivno utiče na stopu prinosa preduzeća.

Stoga nam se nameće pitanje za koje namjene treba koristiti kratkoročne kredite, tj. kakva treba biti struktura kratkoročnih iz-vora fi nansiranja. Ako se pođe od toga da su novčana sredstva i njegovi ekvivalenti (primljeni čekovi i mjenice za naplatu, sopstveni izdati čekovi i mjenice, kreditne kartice), potraživanja od kupaca i druga potraživanja i hartije od vrijednosti fi nansirani iz autonomnih (spontanih) izvora na koje se ne plaćaju troškovi fi nansiranja, u tom slučaju sezonske zalihe i kratkoročni plasmani treba da se fi nansiraju kratkoročnim kreditima.

U skladu s prethodnim, struktura kratkoročno vezane imovine predodređuje korišćenje kratkoročnih kredita čija cijena, po pravilu, zavisi od:

– odnosa ponude i tražnje,

– visine stope infl acije,

– visine rizika.

3.2.2.2. Dugoročne obaveze

Dugoročne obaveze čine:

�− obaveze po emitovanim i prodatim dugoročnim obveznicama,

�− dugoročne kreditne obaveze,

�− obaveze iz lizinga,

�− obaveze iz zajedničkog ulaganja (poduhvata).

Visina dugoročnih obaveza trebalo bi da bude takva da fi nansijska stabilnost bude prihvatljiva (koefi cijent 1) ili dobra (koefi cijent manji od 1), a to je razlika između dugoročno vezane imovine i sopst-venog kapitala uvećanog za dugoročna rezervisanja i dugoročne obaveze. Pri tome, treba razlikovati rashode fi nansiranja po osnovu dugoročnih obveznica i dugoročnih kredita.

Rashode fi nansiranja po osnovu dugoročnih obveznica čine:

- kamata,

- provizija staraoca,

- provizija berze efekata.

Kada preduzeće emituje dugoročne obveznice, ono sačinjava ugovor s bankom da ova pripremi emisiju, sačini prospekt za prodaju obveznica, garantuje otkup obveznica, a često banka preuzima i obavezu da neprodate obveznice otkupi. Takva banka u literaturi i praksi naziva se staralac. Naravno, staralac za sve ove usluge naplaćuje proviziju za prodaju dugoročnih obveznica. U tom smislu, fi nansijskog menadžera zanima koliki je zapravo trošak (rashod) po dugoročnoj obveznici. To se može kvantifi kovati preko stvarne (efektivne) kamatne stope, tako što se troškovi provizije staraoca i berze efekata odbiju od nominalne vrijednosti dugoročne obveznice, a potom se izračuna kamatna stopa. Primjera radi, ako je nominalna vrijednost jedne dugoročne obveznice 1000, a emitovano je 500 dugoročnih obveznica, za čitavu emisiju provizija staraoca je 10.000, a provizija berze efekata 5.000. Prema tome, ukupna provizija po obveznici je 30 = (15.000/500). Ako su obveznice emitovane s kamatnom stopom od 10%, stvarna kamatna stopa se dobija ako se od nominalne vrijednosti obveznice odbije provizija, a to je:

40 U preduzećima iz oblasti građevinarstva, ratarstva, voćarstva, vinogradarstva, stočarstva i sl. sezonsko poslovanje karakteriše faza angažovanja i faza realizacije. U fazi angažovanja u strukturi obrtnih sredstava povećava se učešće nerobnih oblika obrtnih sredstava.


21

Kod dugoročnih kredita (zajmova) često postoji razlika između stvarne i nominalne kamatne stope. To se događa:

�− kada se kamata plaća anticipativno,

�− u slučaju da za odobrenje kredita dužnik kod banke ima otvoren depozit,

�− kada banka zahtijeva da dužnik u vrijeme korišćenja kredita ima konstantan iznos na svom depozitu po viđenju,

�− ako se primjenjuje relativna kamatna stopa, tj. kada se obračun kamata vrši u kraćim periodima od godinu dana, što dovodi do toga da stvarna godišnja kamatna stopa bude nešto viša od nominalne.

3.2.2.3. Dugoročna rezervisanja

Dugoročna rezervisanja su zapravo obaveze za pokriće troškova i rizika proisteklih iz prethodnog poslovanja po osnovu kojih će se isplate javiti u narednim godinama, a odnose se na:

�− rezervisanja za troškove u garantnom roku,

�− rezervisanja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava (zemljišta i šuma),

�− rezervisanja za zadržane kaucije i depozite,

�− rezervisanja za troškove restrukturisanja,

�− rezervisanja za naknade i druge benefi cije zaposlenih u skladu sa MRS 19 – Primanja zaposlenih,

�− ostala dugoročna rezervisanja u skladu sa MRS 37.

Sva ova dugoročna rezervisanja formiraju se na teret tekućih rashoda. Prema MRS 37 – Rezervisanja, potencijalne obaveze i potencijalna imovina iznos rezervisanja treba da bude najbolja procjena izdataka potrebnih da bi se izmirila sadašnja obaveza na datum bilansa stanja. Procjena treba da se zasniva na iskustvu i vjerodostojnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji, s tim što rezer-visanje treba da koristi samo za izdatke za koje je prvobitno i bilo predviđeno. U momentu formiranja dugoročnih rezervisanja poboljšava se fi nansijska stabilnost i smanjuje porez iz dobitka. Stoga fi nansijska strategija treba da bude naklonjena formiranju dugoročnih rezervisanja, tim više što predstavljaju besplatan izvor fi nansiranja i time smanjuju fi nansijski rizik ostvarenja bruto dobitka.

Pošto je riječ o obavezi s neizvjesnim rokom dospijeća i iznosa, rezervisanja se ne mogu egzaktno vrednovati, već se procjenjuju. Od realne procjene rezervisanja zavisi i realnost fi nansijskog rezultata i iskazane neto imovine. Ako se troškovi rezervisanja potcijene, u bilansu će se pojaviti skriveni gubici, dok će se u slučaju njihovog precjenjivanja pojaviti latentne rezerve, što ukazuje na to da je pitanje priznavanja rezervisanja povezano s načelom uzročnosti prihoda i rashoda. Stvarni izdatak po tom osnovu nastaje tek u nekom budućem periodu. Prodaja proizvoda uz davanje garancije je eklatantan primjer u kojem se procjenjuje rezervisanje za troškove popravke i zamjene tokom trajanja tog garantnog roka. Smisao rezervisanja je da se troškovi i s njima povezane obaveze priznaju u periodu u kome su nastali, zbog čega se u momentu formiranja rezervisanja zadužuje odgovarajući račun troškova, a odobravaju rezervisanja za procijenjeni iznos. U godini u kojoj isplate po osnovu rezervisanja stvarno i nastanu, oni se knjiže na teret rezervisanja koje duguju, a odobravaju se računi dobavljača ili žiro račun ili

račun rezervnih dijelova. U svakom slučaju, u godini korišćenja rezervisanja ne mogu se ponovo evidentirati troškovi.

U skladu s računovodstvenim standardima, dio dugoročnih rezer-visanja koji je ostao neiskorišćen ukida se u korist prihoda i to ukidanje dovodi do povećanja bruto dobitka, a time i do povećanja poreza iz dobitka. No, s fi nansijske tačke gledišta, i to povećanje poreza iz dobitka je prihvatljivo jer se u krajnjoj liniji radi o plaćanju odloženog poreza. Naime, da dugoročna rezervisanja nisu formirana u iznosu koji prevazilazi nivo troškova koji ih tereti, u momentu formiranja dugoročnih rezervisanja po tom osnovu ne bi bilo smanjenja bruto dobitka, a time bi i poreske osnovice i porez iz dobitka bili veći. Ali, pošto su dugoročna rezervisanja formirana iznad nivoa troškova obaveza ili gubitaka za koje je rezervisanje formirano i koji ih terete, u momentu nastanka troškova smanjuje se bruto dobitak, poreska osnovica i porez iz dobitka. Iz toga proizlazi da je odloženo plaćanje poreza iz dobitka u periodu od formiranja dugoročnih rezervisanja do ukidanja neiskorišćenih dugoročnih rezervisanja, i budući da se radi o dugoročnim rezervisanjima, taj period je najmanje od jedne do nekoliko godina. Saglasno prethod-nom, pri upravljanju dugoročnim rezervisanjima treba se zalagati za formiranje dugoročnih rezervisanja u iznosima koji će biti viši od iznosa obaveza odnosno gubitaka čijem su pokriću namijenjeni, a da se ukidanje neiskorišćenih dugoročnih rezervisanja odlaže sve dok je to moguće prema odredbama Međunarodnih standarda fi nansijskog izvještavanja. Na kraju, neiskorišćeni iznos dugoročnih rezervisanja iskazuje se kao prihod od ukidanja rezervisanja. Pri tome, iznos rezervisanja mora biti takav da se eventualno viši iznos može braniti razlozima opreznosti, inače postoji opasnost optužbi od falsifi kovanja bilansa.

4. UPRAVLJANJE KAPITALOM

Uspješnost upravljanja kapitalom uslovljena je:

− privrednim propisima,

− računovodstvenim propisima,

− računovodstveno-fi nansijskom politikom.

4.1. Privredni propisi

Zakon o privrednim društvima (“Službeni glasnik RS” 127/08, 58/09. i 100/11) propisuje minimum osnovnog kapitala koji vlasnici moraju uložiti pri osnivanju privrednog društva (minimum osnovnog kapitala je za društva sa ograničenom odgovornosti 2000 KM, a za akcionarska društva 20.000 KM (zatvoreno) 50.000 (otvoreno), član 228. Zakona). Ovaj zakonski minimum osnovnog kapitala ne daje nikakvu garanciju da će novoosnovano društvo moći održavati likvidnost i ostvarivati pozitivni fi nansijski rezultat. U uslovima oštrih zakonskih i tržišnih sankcija, kada se nelikvidnost u dugom roku ne toleriše, takva preduzeća imaju malu šansu da na tržištu prežive. Zbog toga bi profesionalni menadžment u preduzeću visinu minimuma osnovnog kapitala trebalo da odredi realnije na osnovu projektovanog osnivačkog bilansa41 sljedeće sadržine:

Projektovani bilans uspjeha. Ovaj bilans se projektuje za godinu dana, s tim što godina počinje sa danom osnivanja, a sadrži:

41 Jovan Rodić i Milovan Filipović: Specijalni bilansi (neobjavljeni rukopis).

Stvarna (efektivna) kamatna stopa = * 100 = 10,3093% 1.000 * 0,10(1.000 – 30)


22

1. prihode od prodaje;

2. rashode (od 2.1. do 2.7):

2.1. nabavna vrijednost prodate robe,

2.2. troškovi materijala,

2.3. troškovi energije,

2.4. troškovi bruto zarada,

2.5. troškovi proizvodnih usluga,

2.6. troškovi amortizacije,

2.7. ostali neproizvodni troškovi (porez na imovinu, troškoviplatnog prometa i dr.);

0. poslovni dobitak (1-2),

1. troškove kamata,

2. bruto dobitak (3-4),

3. porez na dobitak,

4. neto dobitak (5-6).

Projekcija bilansa stanja. Ovaj bilans projektuje se na dan osnivanja, a iskazuje imovinu i obaveze godinu dana nakon osnivanja. Sadržina projektovanog bilansa stanja je sljedeća:

BrutoIspravka vrijednosti

po osnovu amortizacije

Neto

1 2 3 (1-2)

1. Nematerijalna imovina (troškovi osnivanja, paragraf 45. MRS 38)

2. Zemljište

3. Građevinski objekti

4. Postrojenja i oprema

5. Zalihe (od 5.1. do 5.3)

5.1. Materijal

5.2. Učinci

5.3. Roba

6. Potraživanja od kupaca

7. Plaćeni PDV

8. Gotovina

AKTIVA (od 1 do 8)

1. Kapital

1.1. Osnovni

1.2. Neraspoređeni dobitak

2. Obaveze (od 2.1. do 2.7)

2.1. Dugoročni krediti

2.2. Kratkoročni krediti

2.3. Obaveze prema dobavljačima

2.4. Obaveze za bruto zarade

2.5. Obaveze za poreze i doprinose, izuzimajući poreze i dopri-nose na zarade

2.6. Obaveze za kamate

2.7. Naplaćeni PDV

PASIVA (1+2)


23

Kvantifi kacija pozicija bilansa stanja vrši se na ovaj način:

Troškovi osnivanja u bruto iznosu su troškovi ispitivanja tržišta, administrativni troškovi osnivanja i troškovi registracije. Na bruto iznos se obračunava ispravka vrijednosti u visini godišnje amortizacije.

Zemljište se kvantifi kuje u bruto iznosu po vladajućim tržišnim cijenama uz uslov da se zemljište namjerava nabaviti.

Građevinski objekti kvantifi kuju se u bruto iznosu po tržišnim cijenama uz uslov da se namjeravaju nabaviti zbog prirode djelat-nosti društva. Na bruto iznos obračunava se ispravka vrijednosti u visini godišnje amortizacije.

Postrojenja i oprema kvantifi kuju se u bruto iznosu po tržišnim cijenama za količinu postrojenja i opreme neophodne za obavljanje djelatnosti. Na bruto iznos obračunava se ispravka vrijednosti u visini godišnje amortizacije.

Zalihe materijala kvantifi kuju se tako što se troškovi materijala iz bilansa uspjeha dijele koefi cijentom njegovog obrta koji se ostvaruje u drugim društvima iste djelatnosti.

Zalihe učinaka kvantifi kuju se tako što se projektuju troškovi njihove proizvodnje i troškovi prodatih učinaka, a razlika među njima su zalihe učinaka.

Zalihe robe kvantifi kuju se tako što se nabavna vrijednost pro-date robe iz bilansa uspjeha dijeli koefi cijentom obrta robe koji ostvaruju društva iste djelatnosti.

Potraživanja od kupaca kvantifi kuju se tako što se prihodi od prodaje iz bilansa uspjeha uvećavaju za porez na dodatu vrijednost a potom dijele sa koefi cijentom obrta potraživanja od kupaca koja ostvaruju društva iste djelatnosti.

Plaćen porez na dodatu vrijednost kvantifi kuje se tako što se obračuna PDV na obaveze prema dobavljačima, a potom dijeli koefi cijentom obrta 12.

Gotovina se kvantifi kuje kao i potraživanja od kupaca, s tim što se dijeli koefi cijentom obrta 182.

Dugoročni krediti kvantifi kuju se samo u iznosu koji je čvrsto dogovoren s kreditorom; na primjer, kredit po osnovu lizinga ili kredit koji je dogovoren sa osnivačem.

Kratkoročni krediti kvantifi kuju se u iznosu koji je čvrsto dogovoren sa osnivačem.

Obaveze prema dobavljačima kvantifi kuju se tako što se iz bilansa uspjeha uzima zbir nabavne vrijednosti prodate robe, troškova materijala, troškova energije i troškova proizvodnih usluga. Taj zbir se uvećava za porez na dodatu vrijednost a zatim dijeli koe-fi cijentom obrta koji ostvaruje društvo iste djelatnosti.

Obaveze za bruto zarade kvantifi kuju se na način da se troškovi bruto zarada iz bilansa uspjeha dijele koefi cijentom obrta 12.

Obaveze za poreze i doprinose kvantifi kuju se tako što se zbir ostalih neproizvodnih troškova i poreza na dobitak iz bilansa uspjeha dijeli koefi cijentom obrta 12.

Obaveze za kamate kvantifi kuju se na način da se troškovi kamata iz bilansa uspjeha dijele koefi cijentom obrta 12.

Naplaćeni porez na dodatu vrijednost kvantifi kuje se tako što se na prihode od prodaje iz bilansa uspjeha obračunava porez na dodatu vrijednost i dijeli koefi cijentom obrta 12.

Kapital preduzeća je ravan razlici između imovine i obaveza. Kako ukupan kapital nije homogena već heterogena kategorija, ovdje se čini interesantnim ukazati na njegovu strukturu, imajući u vidu promjene u računovodstvu koje su se desile pod uti-cajem okruženja u kojem preduzeća posluju. Naime, decenijama korišćena normativna osnova fi nansijskog izvještavanja koja se primarno zasnivala na pravilima priznavanja i vrednovanja izve-denim iz koncepta istorijskog troška je velikim dijelom napuštena, a uveden je koncept fer vrijednosti, gdje se na mješavini ova dva koncepta danas grade MSFI.42

Međutim, pravni okvir koji defi niše pitanje strukture kapitala čini nekoliko zakonskih propisa od kojih su najznačajniji Zakon o privrednim društvima43 i Zakon o računovodstvu i reviziji44 i njima pripadajući podzakonskih opšti akti – pravilnici. Prethodno pomenuta dva koncepta ne samo da konkurišu jedan drugom, već se međusobno isključuju.45

U cilju obezbjeđenja informacija o sigurnosti potraživanja povjeri-laca, primjena pravila procjenjivanja i vrednovanja u konceptu istorijskih troškova bili su podređeni opreznom odmjeravanju periodičnog rezultata i onemogućavanju precjenjivanja neto imov-ine. To iz razloga da povjerioce ne dovedu u zabludu time što će u bilansu biti iskazane precjenjene vrijednosti. Pri tome, izvještaj o rezultatu je bio primarni i pratio je kružno kretanje imovine te je onemogućavao iskazivanje nerealizovanih rezultata. Rast rizika u poslovanju, kao i nove vrste rizika u okruženju preduzeća dovele su do promjene informacionih potreba investitora i povjeri-laca. Naspram povjerilaca koji su primarno zainteresovani za naplatu glavnice i pripadajućih kamata, investitori bivaju zain-teresovani za stalan rast tržišne vrijednosti preduzeća, budući da su sredstva uložili na vlasničkoj osnovi. To podrazumijeva da su jako zainteresovani za njihovu fer vrijednost neto imovine na dan izvještavanja, što bilansu stanja, tj. izvještaju o fi nansijs-kom položaju daje primarni značaj.46 Između ova dva koncepta značajne razlike se odnose na priznavanje dobitka. U konceptu računovodstva fer vrijednosti načelo realizacije se praktično sus-penduje, jer za razliku od koncepta istorijskog troška, dobitak se prizaje ne samo kad je realizovan kroz transakcije na eksternom tržištu, već i kada dođe do rasta fer vrijednosti aktive ili pak pada fer vrijednosti obeveza, i obrnuto. Prema mjerodavnim MRS/MSFI,47 nastali neralizovani dobici i gubici u jednom izvještajnom periodu smatraju se djelom ukupnog rezultata što znači da, prema prof. dr Kati Škarić Jovanović, prezentaciji ovog elementa ukupnog rezultata treba posvetiti više pažnje.48 Prema MRS 1 – Prezent-acija fi nansijskih izvještaja, pruža se mogućnost da se u izvještaj o rezultatima komponente ostalog ukupnog rezultata iskažu u neto iznosu, tj. bez poreza. 49

42 Prof. dr Kata Škarić Jovanović: Implikacije primjene fer vrijednosti na iskaznu moć izvještaja o rezultatu, 43. simpozijum Saveza računovođa i revizora Republike Srbije, Zlatibor, 2012. str. 21–43.

43 “Službeni glasnik Republike Srpske”: 127/08, 58/09, 100/11. i “Službene novine FBiH”, od 23/99. do 63/10).44 “Službeni glasnik Republike Srpske”: 36/09, 52/11. i “Službene novine FBiH”, 83/09).45 Prof. dr Kata Škarić Jovanović: Ibidem, str. 21–43.46 Ibidem, str. 25.47 MSFI 9 – Finansijski instrumenti i MRS 40 – Investicione nekretnine.48 Prof. dr Kata Škarić Jovanović: op.cit., str. 30.49 Ibidem, str. 33.


24

1. Poslovni rezultat (poslovni prihodi - poslovni rashodi)

2. Rezultat fi nansiranja (fi nansijski prihodi - fi nansijski rashodi)

3. Ostali rezultat (ostali prihodi - ostali rashodi)

4.Dobici i gubici po osnovu promjena fer vrijednosti sredstava koja se vrednuju po fer vrijednosti kroz dobitak / gubitak

5. Dobitak / gubitak prije oporezivanja

6. Rashodi po osnovu poreza na dobit

6. Dobitak / gubitak iz diskontinuiranih operacija /bez poreza/

7. Dobitak / gubitak nakon oporezivanja

8.

Ostali ukupan rezultat

Komponente ostalog rezultata koje se ne reklasifi kuju

Porez na dobit za komponente ostalog rezultata koje se ne reklasifi kuju

Komponente ostalog ukupnog rezultata koje se reklasifi kuju

Porez na dobit za komponente ostalog rezultata koje se reklasifi kuju

9. Ukupan rezultat perioda

Komponente dobitka ili gubitka u izvještaju o rezultatu, utvrđene primenom “mješovite” osnove, izgledaju ovako:

Na ovaj način sačinjen izvještaj o ukupnom rezultatu za primarni cilj ima pružanje informacija o uspješnosti menadžmenta u svim njegovim aktivnostima. Prema autoru, on po svojoj sadržini jasno odražava nastojanje da se u što većoj mjeri zadovolje investicione potrebe investitora i da rezultat iskazan u izvještaju o ukupnom rezultatu odgovara promjeni visine neto imovine iskazane u bilansu stanja.50 Ono što u ovom trenutku može da izazove nedoumice jeste: koliko se u uslovima odsustva aktivnog tržišta, pravne sigurnosti i odgovornosti koja je prije izuzetak nego pravilo, može pouzdati u procijenjenu fer vrijednost neto imovine. To pitanje je naročito aktuelno u posljednjih nekoliko godina, kada tržišne vrijednosti nakon globalne krize, ali i prije krize, u značajnoj mjeri odstupaju od fer vrijednosti, o čemu bi korisnici fi nansijskih izvještaja(a vlas-nici naročito) morali imati saznanja. Jer, recimo, da li će se kod procjene uspješnosti menadžmenta uzimati u obzir nerealizovani dobici i gubici? To, zapravo, dovodi do pitanja i performansi kojima će se mjeriti uspješnost izvještajnih entiteta koji su unekoliko ipak različiti nego u konceptu računovodstva istorijskih transakcija.51

4.2. Računovodstveni propisi

Prije prelaska na računovodstvene propise, treba razmatrati i uka-zati na potrebne izmjene i eventualne dopune propisa koji regulišu tržište novca i tržište kapitala.

U okviru ovih propisa, trebalo bi propisati da se bilo na organi-zovanom ili na neorganizovanom fi nansijskom tržištu dozvoljava, recimo, otkup sopstvenih akcija i udjela u iznosu koji nije veći od razlike uzmeđu neto obrtnog kapitala i zaliha.52

Propisi o računovodstvu bi trebalo da obuhvate najvažnije kriterijume:

– Sva potraživanja koja nisu naplaćena za godinu dana od dana dospijeća obavezno se otpisuju.

– Svaka vrsta zaliha koja nije imala izlaza godinu dana u bilansu se vrednuje po likvidacionoj vrijednosti, osim u djelatnostima s poslovnim ciklusom dužim od godinu dana.

– Aktivna vremenska razgraničenja mogu se bilansirati samo u realnim iznosima, kao što su unaprijed plaćeni troškovi i potraživanja za prihod koji objektivno nije mogao da bude fakturisan;

– Isplata dividende akcionarima i vlasnicima udjela u kapitalu i isplata bonusa menadžmentu može se vršiti samo poslije pokrića gubitka.

U dijelu Međunarodnih računovodstvenih standarda i međunarodnih standarda fi nansijskog izvještavanja moguće su, recimo, interven-cije na:

MRS 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema. Prema paragrafu 41, revalorizaciona rezerva prenosi se u neraspoređeni dobitak kada se sredstvo od koga revalorizaciona rezerva potiče prestane koristiti, ali može se prenijeti u korist neraspoređenog dobitka i u toku korišćenja sredstva od koga rezerva potiče u visini razlike amortizacije obračunate na revalorizovanu i na nerevalorizovanu vrijednost. Ovo omogućuje da se revalorizaciona rezerva u okviru neraspoređenog dobitka isplati vlasnicima kapitala u vidu dividende i menadžerima u vidu bonusa, što je neprihvatljivo. Prema našem uvjerenju, budući da revalorizaciona rezerva predstavlja bar dio održavanja realne vrijednosti kapitala, ispravnije bi bilo da se revalorizaciona rezerva nakon prestanka korišćenja sredstva od koga potiče prenosi u korist rezervnog kapitala.

50 Ibidem, str. 34.51 Ibidem, str. 37–38.52 Potpisani je video-bilans društva sa ograničenom odgovornosti koje je otkupilo dio sopstvenih udjela u deset puta većem iznosu od knjigovodstvene vrijednosti, a

potom ih prodalo po neznatno višoj cijeni od knjigovodstvene vrijednosti.


25

MRS 29 – Finansijsko izvještavanje u hiperinfl acionom periodu. Ovaj standard se primjenjuje “kada se kumulirana stopa infl acije tokom tri godine približava inosu od 100% ili ga premašuje” (paragraf 3). Budući da godišnja stopa infl acije najčešće iznosi do 10% i da je održavanje realne vrijednosti prijeko potrebno i radi održavanja fi nansijske stabilnosti i radi dobrog kreditnog boniteta, mislimo da efekat održavanja realne vrijednosti kapitala treba kvantifi kovati ovako:

1. kapital na početku godine umanjen za isplaćenu dividendu i otkupljene akcije i udjele u tekućoj godini,

2. koefi cijent održavanja realne vrijednosti kapitala (1 + godišnja stopa infl acije/100),

3. revalorizovana vrijednost kapitala (1×2),

4. kapital na kraju godine bez neto dobitka tekuće godine,

5. realno povećanje vrijednosti kapitala (3-4) - 3>4,

6. realno smanjenje vrijednosti kapitala (4-3) - 4>3,

7. neto dobitak tekuće godine,

8. neto dobitak za rezervni kapital (redni broj 6),

9. neto tekući dobitak za neraspoređeni dobitak (7-8) - 7>8,

10. nedostatak neto tekućeg dobitka za održavanje realne vrijednosti kapitala (7-6) - 7>6.

Ukoliko je tekući neto dobitak veći od realnog smanjenja kapitala, tekući neto gubitak se unosi u rezervni kapital u visini realnog smanjenja vrijednosti kapitala (redni broj 8 prethodne tabele), a razlika se unosi u neraspoređeni dobitak (redni broj 9).

Ako je tekući neto dobitak manji od realnog smanjenja kapitala, cijeli ovaj dobitak se unosi u rezerve, a redni broj 10 iskazuje koliko nedostaje tekućeg dobitka za održavanje realne vrijednosti kapitala. U ovom slučaju treba se vratiti na nematerijalnu imovinu, nekret-nine, postrojenja, opremu i biološka sredstva i ocijeniti da li su ta sredstva vrednovana po fer vrijednosti. Ako je u okviru te imovine bilo koje sredstvo potcijenjeno, neophodno je izvršiti procjenu po fer vrijednosti s ciljem da se uz pomoć revalorizacione rezerve održi realna vrijednost kapitala.

Pažljivi čitalac vjerovatno primjećuje da se efekat održavanja realne vrijednosti kapitala ne pripisuje osnovnom kapitalu, već se evidentira u okviru rezervnog kapitala. Razlozi tome su:

− ako bi se osnovni kapital mijenjao po osnovu efekta održavanja realne vrijednosti kapitala, ta promjena bi se morala notarski obraditi i upisati u registar privrednih društava, što nije jed-nostavno niti jeftino, budući da postoji niz vlasnika osnovnog kapitala u datom društvu i da se nominalna vrijednost akcija evidentira u centralnom registru hartija od vrijednosti;

− izloženi koncept održavanja realne vrijednosti kapitala ne obuhvata samo osnovni kapital, jer je sa stanovišta pravnog entiteta (preduzeća) bitno da se u uslovima infl acije održava realna vrijednost ukupnog kapitala.

U skladu s prethodnim, cilj kvantifi kacije u prethodnom algoritmu je da se iz raspodjele neto dobitka izuzmu infl atorni dobici jer se oni ne mogu pripisati uspješnosti upravljanja privrednim društvom. Zato bi trebalo razmotriti mogućnost dopune Zakona o privrednim društvima, gdje bi se privredno društvo obavezalo da se prije svake odluke o raspodjeli neto dobitka poslovne godine nadoknade gu-bici na sopstvenom kapitalu zbog promjene kupovne moći novca (infl acije), slično kao što je riješeno i za preneseni gubitak iz pre-thodnih godina (čl. 210. Zakona o privrednim društvima), kojim se prvo treba pokrivati gubitak i tek onda eventualno izvršiti raspored za rezerve, neraspoređeni dobitak i dividende.

MRS 39 – Finansijski instrumenti: priznavanje i odmjeravanje. Prema ovom standardu, nerealizovani dobici po osnovu dugoročnih hartija od vrijednosti i nerealizovani gubici po osnovu dugoročnih hartija od vrijednosti evidentiraju se u okviru kapitala do momenta unovčenja dugoročne hartije od vrijednosti, a u momentu njenog unovčenja nerealizovani dobici se prenose u prihode, a nerealizovani gubici na rashode. Mislimo da bi ispravnije bilo nerealizovane gu-bitke prenijeti na rashode i prije unovčenja dugoročnih hartija od vrijednosti u visini razlike između nerealizovanih gubitaka i nereal-izovanih dobitaka. Ovaj postupak bi doveo do realnijeg iskazivanja i kapitala i fi nansijskog rezultata.

4.3. Računovodstveno-fi nansijska politika

Ciljni dobitak je planirani dobitak za tekuću godinu. Postupak planiranja ciljnog dobitka je:

(1) Početkom tekuće godine sačinjava se prva varijanta planskog bilansa uspjeha i stanja za tu godinu.

(2) Na osnovu prve varijante planskog bilansa stanja utvrđuje se koefi cijent fi nansijske stabilnosti na kraju tekuće godine, koji se upoređuje s koefi cijentom fi nansijske stabilnosti na kraju prethodne godine.

(3) Utvrđuje se ciljni minimalni i ciljni maksimalni dobitak. Ciljni minimalni dobitak utvrđuje se ovako:

1. planirana dugoročno vezana imovina na kraju planske godine,

2. koefi cijent fi nansijske stabilnosti na kraju prethodne godine,

3. potreban trajni i dugoročni kapital na kraju planske godine za nepromijenjen racio fi nansijske stabilnosti (1/2),

4. kapital na kraju planske godine, bez uvećanja sa neto dobitkom po prvoj varijanti planskog bilansa, plus dugoročna rezervisanja i dugoročne obaveze po prvoj varijanti planskog bilansa stanja,

5. ciljni minimalni neto dobitak (3 - 4),

6. ciljni minimalni bruto dobitak: 5 × (100/100 - prinosna stopa na dobitak).

Ciljni maksimalni dobitak utvrđuje se na ovakav način:

1. planirana dugoročno vezana imovina na kraju planske godine,

2. planirani kapital bez uvećanja sa neto dobitkom po prvoj varijanti planskog bilansa uspjeha, plus planirana dugoročna rezervisanja i dugoročne obaveze po prvoj varijanti planskog bilansa stanja,

3. maksimalni neto dobitak za akumuliranje (1 - 2),

4. maksimalni neto dobitak za dividendu (osnovni kapital × željena stopa dividende),

5. maksimalni neto dobitak za premiju menadžera (utvrđuje se na osnovu ugovora s menadžerima),

6. ukupno ciljni maksimalni neto dobitak (3 + 4 + 5),

7. ciljni maksimalni bruto dobitak: 6 × (100/100 - poreska stopa na dobitak).

Izložene kvantifi kacije ciljnog dobitka pokazuju:

− Ostvarenje ciljnog mininimalnog dobitka obezbjeđuje da se dugoročna fi nansijska ravnoteža tekuće ne pogorša u odnosu na dugoročnu fi nansijsku ravnotežu prethodne godine, polazeći od pretpostavke da, kad je preduzeće preživjelo prethodnu, preživjeće i tekuću godinu.


26

− Ostvarenje ciljnog maksimalnog dobitka obezbjeđuje dovođenje dugoročne fi nansijske ravnoteže na normalu (racio fi nansijske stabilnosti 1), dividendu za vlasnike kapitala i premiju za menadžment.

S prvom varijantom planskog bilansa uspjeha i stanja i kvanti-fi kovanim minimalnim i maksimalnim dobitkom, planer izlazi pred menadžere fi nansija, prodaje, nabavke i proizvodnje.

U tom slučaju:

− Finansijski menadžer stupa u kontakt s kreditorima s kojima pregovara o produženju roka otplate dugoročnih kredita, kon-verziji kratkoročnih u dugoročne kredite i o smanjenju kamat-nih stopa, a s dužnicima pregovara o skraćenju roka naplate dugoročnih plasmana i povećanju kamatnih stopa.

− Menadžer prodaje ispituje mogućnost povećanja obima prodaje, povećanja prodajnih cijena i skraćenja roka naplate te povećanje koefi cijenta obrta proizvoda i robe.

− Menadžer proizvodnje ispituje mogućnost smanjenja troškova učinaka i povećanje obima proizvodnje.

− Manadžer nabavke ispituje mogućnost povećanja obima nabavke, sniženja nabavnih cijena, produženje roka plaćanja i povećanje koefi cijenta obrta materijala.

Kada menadžeri obave ove poslove, na osnovu njihovih podataka ,planer koriguje prvu varijantu planskog bilansa uspjeha i stanja i dolazi do konačne varijante. Konačna varijanta bilansa uspjeha mora da iskaže dobitak bar u visini minimalnog dobitka. Dobitak u konačnoj varijanti bilansa uspjeha u praksi je najčešće viši od minimalnog, a niži od maksimalnog dobitka.

Konačnu varijantu planskog bilansa uspjeha i stanja usvaja uprava preduzeća proširena menadžerima pojedinih funkcija. Iz konačne varijante bilansa proizlazi obaveza svake funkcije za ostvarenje planskog bilansa, a bonus menadžera se uslovljava tim izvršenjem.53

4.4. Taktika upravljanja pojedinim sredstvima i obavezama

Zbog ograničenog prostora izlažemo taktiku u veoma skraćenoj formi:

(1) Potraživanja podrazumijevaju ocjenu kreditnog boniteta svih dužnika. Dužnici sa slabim kreditnim bonitetom se isključuju. Ukoliko neki kupac ima slab kreditni bonitet, a značajan je za ostvarenje obima prodaje, utvrđuje se limit do koga se toleriše potraživanje od tog kupca. Kada potraživanje dostigne limit, isporuka se obustavlja. Taj limit se saopštava kupcu. Ako je kupcu stalo da zadrži dobavljača koji je odredio limit, logično je da će ulagati napore da plaća obaveze prema dobavljaču prije dostignutog limita.

(2) Zalihe materijala održavaju se na minimumu tako što se utvrđuje minimalna zaliha koja je dovoljna da se održi proizvodnja u periodu prispijeća nove nabavke. U tom smislu, kvantifi kuje se optimalna veličina nabavke:

gdje je:

Gu = godišnji utrošak datog materijala izražen količinski,

Tn = troškovi lansiranja jedne naružbe,

Cn = nabavna cijena po jedinici materijala,

St = stopa troškova držanja zaliha izražena decimalnim brojem.

Dakle, optimalna veličina narudžbe ima za cilj da snizi i troškove držanja zaliha. Budući da je složena primjena ove formule, optimalna narudžba se utvrđuje samo za materijal koji preduzeće najviše troši.

(3) Optimalna zaliha nedovršene proizvodnje utvrđuje se formulom:

pri čemu je:

Gp = planirana godišnja vrijednost završene proizvodnje,

T = broj dana trajanja tehnološkog procesa.

Dakle, optimalna zaliha nedovršene proizvodnje održaće se ukoliko se ostvaruje godišnji obim proizvodnje i ne produžuje broj dana trajanja tehnološkog procesa.

(4) Kod proizvoda se utvrđuje veličina serije, pri kojoj su troškovi pripreme serije i zaliha držanja proizvoda najniži:

gdje je:

A = planirana godišnja proizvodnja serije izražena fi zičkom jedini-com mjere,

S = planirani troškovi pripreme jedne serije,

i = stopa troškova držanja na zalihama gotovih proizvoda izražena decimalnim brojem (izračunava se iz odnosa troškova držanja zaliha i njihove vrijednosti),

C = cijena koštanja jedinice proizvoda,

P = maksimalni godišnji kapacitet postrojenja za proizvodnju za koju se računa veličina serije izražen količinom proizvoda.

(5) Obaveze prema dobavljačima podrazumijeva situaciju kada dobavljač odobrava kasa-skonto za plaćanje prije ugovore-nog roka plaćanja, pri čemu se izračunava stopa troškova propuštenog kasa-skonta na sljedeći način:

Stopa troškova propuštenog kasa-skonta upoređuje se s kamatnom stopom na kredite i, ako je ona viša od kamatne stope, korisno je uzeti kredit da bi se koristio kasa-skonto koji nudi dobavljač.

(6) Gotovina je primarna kategorija čiji se minimum dobija kada se razlika između planskog priliva i odliva podijeli sa 182, jer se gotovina na poslovnom računu najčešće u prosjeku zadržava dva dana. Međutim, radi sigurnosti plaćanja obaveza o roku dospijeća, potrebna je i likvidna rezerva. Visina likvidne rezerve uslovljena je:

− sinhronizacijom priliva i odliva gotovine,

− oštrinom sankcija za slučaj nelikvidnosti,

− da li se novčano poslovanje odvija preko žiro ili tekućeg računa i kolika je kamatna stopa na potražni saldo tekućeg računa.

U vezi s navedenim, ne postoji opšteprihvaćena formula za utvrđivanje optimalne veličine likvidne rezerve, već se ona utvrđuje intuitivno, na bazi iskustva.

53 Detaljna metodologija ovog planiranja može se vidjeti u knjizi: Rodić-Filipović, Poslovne fi nansije, Beogradska poslovna škola, Beograd, 2011, str. 299–345.

Nopt = StCn

TnGu��2

,

ZPopt = 365

TGp �,

Veli�ina serije = AP

PCi

SA�

��2

,

% kasa-skonto ×

100 × 100 =

stopa troškova propuštenog kasa-skonta

(100 - % kasa-skonto)

(rok pla�anja - rok diskonta)


27

Kada priliv i odliv gotovine nije sinhronizovan, a postoji mogućnost kupovine kratkoročnih hartija od vrijednosti radi održavanja likvid-nosti, optimalni saldo gotovine utvrđuje se obrascem:

pri čemu je:

B = fi ksni troškovi po jednoj transakciji kratkoročne hartije od vrijednosti,

�² = varijansa dnevnog salda gotovine,

i = dnevna kamatna stopa kratkoročne hartije od vrijednosti,

L = minimalni saldo gotovine.

Dinamički plan priliva i odliva gotovine se sačinjava da bi se dobila informacija da li će se u datom periodu planske godine javiti nedostatak gotovine za plaćanje obaveze i, ako se to dogodi, da se blagovremeno preduzmu mjere radi njegovog sprečavanja. Na početku planske godine sačinjava se dinamički plan priliva i odliva gotovine po kvartalima na sljedeći način:

54 Više o tome u knjizi: Rodić-Filipović, citirani opus, str. 344.

Optimalni saldo gotovine = Li

B3

2

43

ElementKvartal

I II III IV

A. Priliv gotovine (1+2)

1. Naplata potraživanja od kupaca

2. Naplata dugoročnih i kratkoročnih fi nansijskih plasmana

B. Raspoloživa gotovina prenijeta u planski period

C. Ukupno priliv i raspoloživa gotovina (A+B)

D. Odliv gotovine (od 1 do 4)

1. Isplata dobavljača

2. Isplata zarada zaposlenih

3. Otplata kredita

4. Isplata poreza i doprinosa

E. Stanje gotovine na kraju intervala (C - D) višak + manjak (-)

Na početku svakog kvartala, priliv i odliv gotovine planiraju se za svaki mjesec u toku kvartala.

Kada plan iskazuje manjak (nedostatak) gotovine, bilo u datom kvartalu bilo u datom mjesecu, preduzimaju se mjere da do manjka ne dođe.54

Z A K LJ U Č A K

Dok se pozajmljeni kapital štiti na jedan od ugovorenih načina (kamatom, valutnom klauzulom), u teoriji i praksi su prisutni različiti pristupi zaštite sopstvenog kapitala. Jedan od pristupa fi nansijske zaštite kapitala bila je standardna zaštita kamata na kapital, čiji je smisao bio održavanje kupovne moći sopstvenog kapitala. Pošto se taj mehanizam više ne primjenjuje, preduzeća se priklanjaju stvara-nju skrivenih rezervi, pridržavajući se pri tome načela opreznosti prilikom bilansiranja. Takav pristup jača povjerenje u preduzeće i fi nansijsku disciplinu, što se nerijetko sukobljava s očekivanjima vlasnika kapitala koji žele maksimirati dobitak i stvoriti uslove za isplatu dividendi i smanjenje roka povrata uloženog kapitala, što može da inicira problem likvidnosti preduzeća. Takav pristup suko-bljava se i sa interesima uprave (menadžmenta) preduzeća, koja je zainteresovana za ostvarivanje bonusa i ekstrabonusa.

Dosadašnja praksa pokazuje da su najviše profitirali vlasnici (akcionari), menadžeri koji su ostarivali visoke bonuse i državni budžeti, što je, u stvari, izazvalo globalnu fi nansijsku i ekonomsku krizu. U takvim kriznim uslovima poslovanja, neophodno je stvarati pretpostavke veće zaštite povjerilaca putem održavanja likvidnosti preduzeća, što se postiže iskazivanjem nižeg dobitka. U skladu s prethodnim, realno je ustvrditi da je struktura kapitala i njegov udio u izvorima fi nansiranja jedan od bitnih pokazatelja o tome kako su se uprave, nadzorni i upravni odbori i sami akcionari odnosno članovi društva odnosili prema razvoju i jačanju fi nansijske snage preduzeća.

Respektujući krizno stanje u ekonomiji, i fi skus (država) bi morao biti spremniji na žrtvu. Poseban problem pri tome čini Zakon o porezu na dobit. Naime, sadašnjim zakonom o porezu na dobit preduzeće u slučaju nemogućnosti naplate potraživanja na dvostru-kom je gubitku jer na to treba da plati porez. U kriznim periodima poslovanja naših preduzeća trebalo bi sagledati mogućnost da se u Zakonu načine izmjene u smislu isključivanja iz osnovice poreza na dobit potraživanja koja nisu naplaćena. U sadašnjem zakonu o porezu na dobit trebalo bi izvršiti dopune u smislu isključivanja iz osnovice poreza na dobit onih infl atornih iznosa dobitka koji su namijenjeni zaštiti kapitala jer se oni ne mogu pripisati uspješnosti upravljanja društvom. Isto tako, za povećanje troškova amortizacije zbog revalorizacije ne bi trebalo povećavati osnovicu poreza na dobit


28

do visine pune revalorizacije proizašle iz procjena fer vrijednosti dugoročno vezane imovine.

Sadašnja rješenja, prema kojima se realizovane revalorizacione rezerve (putem amortizacije, prodaje i sl.) uključuju u poresku osnovicu, zapravo predstavljaju ignorisanje efekta porasta cijena i nisu u funkciji zaštite kapitala, što otežava opstanak preduzeća na tržištu i jačanje njihove konkurentske sposobnosti.

U odsustvu drugih mehanizama, jedan od mogućih pristupa zaštiti kapitala je otvaranje skrivenih izvora samofi nansiranja.55 Pored domaće literature, o ovome se može naći i u literaturi zemalja s najjačom ekonomijom Evrope, recimo u Njemačkoj. Oblikovanje razumnih prikrivenih (tihih) rezervi (stille rüchlagen) ne smatra se u njih prevarom ili bilansnom kozmetikom. Štaviše, načelo trgovačke oporezivosti je dopustivo ako ne služi za manipulisanje dobitkom, kada je to u interesu povjerilaca i vlasnika društva. Može se s likvidacijom tihih rezervi koje iz bilansa nisu vidljive namjerno iskrivljivati iskazani dobitak pa su tihe rezerve u osnovi nespojive s ciljem bilansa sve dotle dok je njihovo oblikovanje i likvidiranje u napomenama prikazano tako da za korisnika godišnjeg obračuna ne utiče na iskazani dobitak.56

Ovdje se nalazi odgovor upućen povjeriocu društva. Ako je jedan od osnovnih izvora fi nansiranja banka, dobavljači i zaposleni, onda je, iznad svega, najvažnija zaštita njihovog potraživanja, a ne visina dobitka koja bi služila za dalju raspodjelu. Ukoliko se, s tim u vezi, pri bilansiranju stvaraju skrivene rezerve, zašto bi oni bili protiv toga, jer to samo može da jača povjerenje i fi nansijsku disciplinu koja, naročito u kriznim periodima, nedostaje.

S obzirom na ovakvu praksu, pa i teoriju, koja je naročito prisutna i respektovana u Njemačkoj i koja je iskazala brigu o fi nansijskoj stabilnosti privrednih društava, treba tražiti jedan od uzroka što se njihova ekonomija najbrže oporavila i izašla iz krize. Na tim osnovama je temeljena i njihova koncepcija privrednopravnog računovodstva prema Zakonu o privrednim društvima (HGB), koja se donekle razlikuje od MSFI. Naime, privrednopravni propisi su u apstraktnom obliku i uglavnom se primjenjuju na pojedini slučaj. Fiksiranjem ovih propisa u obliku zakona oni postaju relativno nefl eksibilni, daju prednost zaštiti povjerilaca i načelu opreznosti, dok se MSFI usredsređuju isključivo na potrebe tržišta kapitala i pružanju informacija investitorima, a ne stvara osnove kada isplatiti dividendu ili kakva će biti poreska opterećenja.57

Svjedoci smo, a neki i učesnici izazivanja globalne fi nansijske krize, koja je djelimično izazvana i koncepcijom postojećih MSFI, gdje se više vodilo računa o raspodjeli dobitka, a ne i stvaranju i očuvanju kapitala.

Pošto kod nas, pa i u okruženju, odgovornost nije pravilo već izuzetak, osnovano se postavlja pitanje zašto odbor za standarde (IASB) u Londonu nije donio računovodstveni standard koji bi raz-radio faze naznačene u paragrafi ma 104–110. spomenutog okvira koji govori o tzv. konceptu očuvanja fi nansijskog i fi zičkog kapitala.

U osnovi fi nansijskog koncepta je da se samo onaj dio povećanja cijene imovine koji prelazi opšti nivo cijena smatra profi tom (dobit-kom). Ostatak fi nansijskog porasta se smatra održavanjem kapitala te stoga kao dio kapitala (p. 108). U defi nicijama koje nakon toga slijede upućuje se implicitna preporuka menadžmentu da mora tražiti ravnotežu između pouzdanosti fi nansijskih izvještaja i kon-cepta očuvanja fi zičkog kapitala, pri čemu promjena kupovne moći

novca predstavlja zapravo revalorizacionu rezervu... koja čini dio kapitala a ne dobit (p. 109).

Pošto novog međunarodnog standarda za zaštitu kapitala nema, preostaje da izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima izvršimo intervencije u području raspodjele kako bi skupštine društava počele voditi računa i o zaštiti kapitala, a time i većoj zaštiti povjerilaca, a sve to treba da pozitivno utiče na likvidnost i fi nansijsku disciplinu aktera na tržištu.

S obzirom na postojanje supervizije banaka, jedino banke analiziraju i prate strukturu kapitala, kao i strukturu kapitala onih koji traže kredite. Koliko je ovo pitanje značajno za ekonomiju jedne zemlje neka posluži i činjenica kakva je složena procedura ako neko namjerava da smanji osnovni kapital. To je potpuno opravdano i razumno. S obzirom na to da društvo za svoje obaveze odgovara svojom imovinom, da li odgovara i svojim kapitalom? Ako je uku-pna imovina fi nansirana i dugovima, društvu u slučaju likvidacije propada samo njegova imovina, a ona može biti ekvivalentna vrijednosti njegovog kapitala, iz čega proizlazi da će njegova viša neto vrijednost imovine smanjiti rizik naplate potražnje povjerilaca. Ukoliko je kapital skroman, utoliko su i viši rizici povjerilaca da će se moći naplatiti iz neto imovine, a to će izazvati pojavu gubitka iznad kapitala u aktivi bilansa, kojih je u našim fi nansijama sve više (apsolutno i relativno).58

IZVORI

1. Dr sc. Vlado Brkanić: Zaštita kapitala kao izraz fi nansijske stabilnosti i zaštite vjerovnika, RRIF, Zagreb, 11/11.

2. Aswath Damodaran: Korporativne fi nansije, Modus, Podgorica, 2007.

3. Keynes, J. M.: Izabrana djela Matice hrvatske i Privredni vjesnik, Zagreb, 1994.

4. Ross, S. A.: Westerfi eld, R. W. i Jaffe, J: Corporate Finance, IV, Irwin, Chicago, 1996.

5. Samuelson, P. A. i Nordhans, W. N.: Ekonomija, XIV izdanje, Mate d.o.o. Zagreb, 1992.

6. Schumpeter, A. J.: Povijest ekonomske analize, Informator, Zagreb, 1975.

7. Stadler W., Die nene Unternehmensfi nanzierung. Redline W. Frakfurt.

8. Van Horne, J. C.: Financial Management and Policy, IX izdanje, Mate d.o.o. Zagreb, 1993.

9. Jovan Rodić i Milovan Filipović, Poslovne fi nansije, Beogradska poslovna škola, Beograd, 2011.

10. Jovan Rodić, Teorija i analiza bilansa, Beostar, Beograd, 1997.

11. Küting i Weber C. P.: Die Bilanyanalyse, drugo izdanje, Schäfter/Poeschel, Štutgart.

12. Malinić dr Slobodan: Računovodstveni izvještaji kao dispozitivni i kontrolni instrumenti u realizaciji osnovnih ciljeva preduzeća, Ekonomski fakultet, Kragujevac, 1995.

13. Prof. dr Dragan Mikerević: Finansijski menadžment, Ekonomski fakultet i Finrar, Banja Luka, 2011.

55 Prof. dr Dragan Mikerević: Finansijski menadžment, Ekonomski fakultet i Finrar, Banja Luka, 2011, str. 207.56 Küting i Weber C. P.: Die Bilanyanalyse, drugo izdanje, Schäfter/Poeschel, Štutgart, str. 185. (prema: Dr sc. Vlado Brkanić, Zaštita kapitala kao izraz fi nansijske stabilnosti

i zaštite vjerovnika, RRIF 11/11, Zagreb, str. 58–64).57 Stadler W., Die nene Unternehmensfi nanzierung. Redline W. Frakfurt, str. 72. (prema: Dr sc. Vlado Brkanić, isto, str. 59).58 U ukupnim gubicima privrede Republike Srpske gubici iznad kapitala u 2011. godini su iznosili 21%, dok su 2010. godine bili 15%, a 2009. godine 13%.


29

14. Prof. dr Kata Škarić Jovanović: Implikacije primjene fer vrijed-nosti na iskaznu moć izvještaja o rezultatu, 43. simpozijum Saveza računovođa i revizora Republike Srbije, Zlatibor, 2012.

15. Prof. dr Kata Škarić Jovanović: Finansijska kriza – povod za preispitivanje osnova vrednovanja u fi nansijskim izvještajima, Zbornik radova 40. simpozijuma Saveza računovođa i revizora Republike Srbije, Zlatibor, 2009.

16. Prof. dr Kata Škarić Jovanović: Finansijsko računovodstvo, Ekonomski fakultet, Beograd, 2007.

17. Prof. dr Nikola Stevanović: Održavanje realne supstance preduzeća u infl atornoj ekonomiji, Naučna knjiga, Beograd, 1975.

18. Prof. dr Slobodan Malinić: Upravljačko računovodstvo i obračun troškova i učinaka, Ekonomski fakultet, Kragujevac, 2005.

19. Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja, Savez računovođa i revizora Srbije, Republike Srpske, Crne Gore, Beograd, 2010.

Summary Although the role of accounting is not to protect the capital, it is a suitable instrument (medium) of early identifi cation of company`s capital weakening. This is especially important in critical operating conditions, in order not to jeopardize the interests of creditors. In order to protect the interests of creditors in conditions of crisis it is necessary to shift the capital structure to its own funding sources. In such circumstances, excessive borrowing should be avoided.

Even though, the issue of capital protection, and thus the creditors is a responsibility of the management, it should be determined that in terms of reduced management responsibilities it is necessary to ensure such protection through other economic regulations.

Key words: capital, gains, losses, assets, liabilities, business, balance.


30

UVOD

U procesu revizije fi nansijskih izvještaja problematika revizije krimi-nalnih radnji i grešaka sve više dobija na značaju. To zahtijeva da prilikom planiranja i obavljanja revizijskih postupaka i procjenjivanja i izvještavanja o rezultatima tih postupaka, revizor treba da razmotri rizik od materijalno značajnih pogrešnih iskaza sadržanih u fi nan-sijskim izvještajima, koji nastaju usljed kriminalne radnje ili greške.

Sistem fi nansijskog izvještavanja i računovodstveno-revizorska profesija su nerijetko optuživani za nastanak prevara i gubljenje povjerenja u pouzdanost fi nansijskih informacija od strane brojnih korisnika i donosilaca ekonomskih odluka. Revizor nema, niti mo-že da snosi odgovornost za kriminalne radnje i greške. Međutim, činjenica da se vrši godišnja revizija može da djeluje kao sredstvo za odvraćanje od takvih postupaka.

Revizija je u razvijenim zemljama dugi niz godina bila omeđena revizorskim stanadardima i sve što je izlazilo iz okvira tih standarda revizorske fi rme nisu mogle raditi. Rastući broj slučajeva korpora-tivnih skandala u svijetu, izazvanih kriminalnim radnjama u fi nan-sijskim izvještajima, doveo je do toga da velike svjetske revizorske fi rme sve više pružaju i usluge forenzičke revizije, oblasti koja još nije značajnije uređena profesionalnom regulativom i standardima.

U ambijentu u kom revizorska praksa nudi i obavlja usluge koje još uvijek nisu uobličene i kanalisane smjernicama i standardima, veliki je izazov za revizorsku teoriju da forenzičkoj reviziji da od-govarajuće mjesto u setu pruženih revizorskih usluga, i to, prije

svega, kroz njeno ispravno defi nisanje, ali i prepoznavanje njenih ciljeva, karakteristika i pravilnog iskazivanja njenih rezultata i nalaza.

1. POJAM FORENZIČKE REVIZIJE

Forenzička revizija je nova praktična disciplina u okviru revizije i kao takva još nije dobila sveobuhvatnu i jedinstveno prihvaćenu defi niciju u svijetu. Ipak, veliki broj teoretičara, kao i mnogobrojne nacionalne i međunarodne organizacije i udruženja, dali su polaznu osnovu za pravilno defi nisanje forenzičke revizije, opisujući njeno mjesto i ulogu u revizorskoj teoriji i praksi.

Nezavisna forenzička revizija fi nansijskih izvještaja je, u suštini, nova specijalizovana usluga u okviru nezavisne revizije fi nansijskih izvještaja i ona, prema profesoru Thomas Buckhoff, “podrazumijeva ugovaranje posebnog angažmana sa revizorskim kućama i zahtijeva rad revizora sa posebnom obukom i iskustvom u sprečavanju i otkrivanju kriminalnih radnji”1.

Institut forenzičkih revizora (Institute of forensic auditors – IFA), neprofi tna organizacija osnovana 2001. godine, u cilju strukovnog organizovanja forenzičkih revizora u Belgiji2, forenzičku reviziju određuje kao “aktivnost prikupljanja, verifi kovanja, obrade, ana-liziranja i izvještavanja o podacima s ciljem dobijanja činjenica i dokaza koji mogu biti iskorišteni u sudsko-fi nansijskim sporovima nastalim usljed kriminalnih radnji u fi nansijskim izvještajima i davanja preventivnih savjeta”.

Miroslava Grujić-Kalkan*

Forenzička revizija u funkciji otkrivanja kriminalnih radnjiRezime Forenzička revizija predstavlja potpuno novo i nedovoljno istraženo angažovanje nezavisne revizije, koje zahtijeva profesionalno angažovanje profesionalaca u reviziji, sa posebnom obukom i iskustvom u borbi protiv kriminalnih radnji.

Mogućnost nastanka kriminalnih radnji sa kojima se suočava revizor u postupku vršenja revizije fi nansijskih izvještaja, kao i njihova brojnost i raznolikost, pod značajnim su uticajem karakteristika rukovodstva preduzeća, uslova u privredi, kao i samog društva.

Ključni element revizorskog istraživanja i otkrivanja nezakonitih radnji je kvantitativna ili kvalitativna procjena rizika da u preduzeću po-stoje nezakonite radnje, na osnovu koje se osmišljavaju i sprovode odgovarajući revizorski postupci kao reagovanje na procijenjene rizike.

Ključne riječi: forenzička revizija, kriminalne radnje, fi nansijski izvještaji, protivpravno prisvajanje sredstava, lažno fi nansijsko izvještavanje, korupcija, pranje novca, kompjuterski kriminal.

* Poreska uprava Republike Srpske, e-mail: [email protected] Buckhoff, T.: Forensic Audit vs. Financial Statement Audits,... op.cit., http://personal.georgiasouthern.edu/~tbuckhof/2 Institute of forensic auditors – IFA, http://www.ifa-iaf.be/vl/frontEnd/presentation/introduction.html

UDK 675.2:006.44 PREGLEDNI RAD


31

Prema Paulu Thangamu3, forenzička revizija predstavlja “primjenu raču-novodstvenih metoda u praćenju i prikupljanju forenzičkog dokaza, obično za istragu i krivični progon kriminalnih radnji poput pronevjere i prevare”. Pomenuti autor ističe i da je forenzička revizija “nova grana revizije koja pruža ogromnu mogućnost za ovlašćene računovođe i revizore”.

Ova nova praktična djelatnost određuje se i kao „koncentrovana revizija svih transakcija pravnog lica u cilju provjera njihovih isprav-nosti u smislu da li je tim transakcijama predstavljena nerealna slika i stečena protivpravna korist“4.

Na kraju, i pojedini članovi azijske asocijacije vrhovnih revizorskih institucija (ASOSAI) imaju svoje viđenje forenzičke revizije, odre-đujući je kao “usmjerenu reviziju transakcija fi nansiranja ili neke druge posebne aktivnosti, koja se, ne obazirući se na vremenski okvir izvršenih transakcija, usredsređuje na pronalaženje činjenica i sudski branjivog dokaza u pogledu njihove ispravnosti”5.

Imajući u vidu gorenavedene stavove i mišljenja, proizlazi da je forenzička revizija posebna usluga revizije fi nansijskih izvještaja, zasnovana na primjeni računovodstvenih i revizorskih vještina u vidu sprovođenja ciljnih, usmjerenih i detaljnih revizorskih procedura, a u cilju otkrivanja kriminalnih radnji u fi nansijskim izvještajima i predstavljanja istih na način prihvatljiv za sudski postupak.

2. CILJEVI FORENZIČKE REVIZIJE

Cilj tradicionalne nezavisne revizije fi nansijskih izvještaja je da obezbijedi mišljenje da li su fi nansijski izvještaji u saglasnosti sa opšteprihvaćenim računovodstvenim principima i da li predstavljaju u svim materijalnim aspektima fer fi nansijsku poziciju klijenta.

Sa druge strane, osnovni cilj forenzičke revizije jeste otkrivanje kriminalne radnje u fi nansijskim izvještajima klijenta, bez obzira na veličinu njene materijalnosti, tj. stepena njenog uticaja na istinitost i objektivnost fi nansijskih izvještaja.

Da bi u cjelini ispunio osnovni cilj forenzičke revizije, forenzički revizor bi, u mjeri u kojoj je to moguće, trebalo da otkrije i imenuje izvršioca kriminalne radnje, odredi mjesto i vrijeme njenog izvršenja, izračuna i iskaže materijalnu štetu nastalu usljed kriminalne radnje i, na kraju, opiše način njenog izvršenja.

Forenzička revizija treba da ukaže na izvršioca kriminalne radnje i na njegovo radno mjesto u organizaciji, odnosno koji je položaj zauzimao u vrijeme izvršenja kriminalne radnje, kao i da ustanovi da li je radnju izvršio samostalno ili povezano sa drugim licima zaposlenim u okviru ili van pravnog lica.

Neophodno je odrediti i mjesto izvršenja kriminalne radnje u foren-zičkoj reviziji, zbog toga što će nalaz i mišljenje forenzičke revizije za posljedicu, između ostalog, imati i sudski postupak. Od određivanja mjesta izvršenja kriminalne radnje zavisi prostorno važenje krivičnog zakonodavstva, kao i određivanje mjesne nadležnosti suda.

Forenzičkom revizijom je, takođe, potrebno utvrditi i vrijeme izvr-šenja kriminalne radnje, jer od te činjenice, kao i kod određivanja mjesta izvršenja, zavisi rješavanje brojnih pitanja koja se tiču vre-menskog važenja krivičnog zakona, pitanja zastarjelosti, utvrđivanja krivice učinioca i slično.

Višestruki su razlozi što je, nakon otkrivanja kriminalne radnje, forenzičkom revizijom potrebno ustanoviti i veličinu štete uzroko-

vane njenim izvršenjem. Sa stanovišta klijenta forenzičke revizije, oštećeno pravno lice može, na osnovu iskazane štete, u disciplin-skom i sudskom postupku prema izvršiocu dostaviti zahtjev za nadoknadu štete, izvršiti ispravke u fi nansijskim izvještajima, ili dostaviti zahtjeve prema osiguravajućim društvima. Sa stanovišta mogućeg sudskog postupka, koji, pored ostalih dokaza, uzima i nalaze forenzičke revizije, obračunavanje štete je nužno zbog pravilnog određivanja nadležnosti pojedinih sudova i eventualnog odustajanja od sudskog postupka kod kriminalnih radnji koje su, po visini uzrokovane štete, djela malog značaja.

Za forenzičku reviziju i samog forenzičkog revizora od izuzetne važnosti je utvrđivanje načina, odnosno tehnike izvršenja kriminalne radnje. Ovim putem klijent forenzičke revizije otkriva slabosti u sistemu internih kontrola i mehanizme pomoću kojih su one od strane počinioca zaobiđene. Na osnovu toga, oštećeno pravno lice može u budućnosti preduzeti radnje u pogledu jačanja sistema internih kontrola i sprečavanja pojava novih sličnih nezakonitosti. Otkrivanje tehnike izvršenja kriminalne radnje će omogućiti pravo-sudnim organima da lakše odrede da li je izvršena radnja krivično djelo i o kom je krivičnom djelu riječ. Odnosno, pravosudni organi će, u slučaju sudskog postupka, izvršiti kvalifi kaciju krivičnog djela.

3. KARAKTERISTIKE FORENZIČKE REVIZIJE

S obzirom na to da su osnovni i pojedinačni ciljevi forenzičke revizije specifi čni, forenzički revizori imaju umnogome drugačiji pristup verifi kaciji fi nansijskih izveštaja od tradicionalnih revizora, kako kada je u pitanju materijalnost i obuhvat provjera, tako i kada je u pitanju načina izvještavanja o rezultatima svoga rada. Nesumnjivo, kao novi oblik revizije fi nansijskih izveštaja, forenzička revizija ima i svoje posebne karakteristike.

Prije svega, tradicionalna revizija stavlja težište na uočavanje grešaka i prevenciju kao rezultat djelovanja sistema interne kontrole, pri čemu revizor provjerava njihovu djelotvornost putem uzorkovanja, a ne putem cjelokupnog pregleda svih transakcija. Sa druge strane, forenzički revizor ima sasvim drugačiji pristup. On u područjima poslovanja u kojima se pojave simptomi ili nagovještaji kriminalnih radnji detaljno ispituje većinu ili čak svaku pojedinačnu transakciju. Shodno tome, i pitanje materijalnosti kod forenzičke revizije značajno se razlikuje u odnosu na tradicionalnu reviziju fi nansijskih izveštaja.

Kod tradicionalne revizije fi nansijskih izvještaja, materijalnost suštinski predstavlja način označavanja ili imenovanja značaja transakcije ili događaja. Ako je transakcija ili događaj materijalan, onda je i značajan. U određivanju vjerovatnoće da li će ili neće biti materijalne greške, tradicionalni revizori koriste statistiku, ocjenjuju sistem internih kontrola i, ako ocijene da je taj sistem djelotvoran, materijalne greške neće biti vjerovatne. Suprotno tome, forenzički revizor u svom radu nije usmjeren na otkrivanje materijalno zna-čajnih nepravilnosti, već otkriva svaku kriminalnu radnju, bez obzira na stepen njenog značaja i veličine. Jack G. Bologna i Robert J. Lindquist ističu da je “nivo materijalnosti angažmana forenzičke revizije mnogo niži i više usmjeren od redovnog angažmana neza-visne revizije”. Po ovim autorima, “ni jedan trag, niti djelić dokaza nije toliko mali da ne bi bio značajan, tj. materijalan”6.

Osim onog što je gore navedeno, potrebno je istaći da nezavisna revizija usmjerava pažnju na sadašnjost, tj. na tekuću godinu za

3 Thangam, P.: Forensic Auditing is more relevant than Normal Auditing, http://paulthangam.com/?p=744 Vasudevan, S.: Forensic Auditing http://www.icai.0rg/res0urce_f1le/l 1007p359-364sep04.pdf5 Association of certifi ed fraud examiners, www.acfe.com6 Bologna, G. Jack., Lindquist, J. Robert: Fraud Auditing and Forensic Accounting, John Wiley&Sons, New York, 1995. str. 47.


32

koju se sprovodi revizija fi nansijskih izveštaja, i to u smislu primje-renosti internih kontrola, kao i pouzdanosti, valjanosti i matematičke tačnosti knjiženja. Međutim, tako uzak pristup, zbog činjenice da se kriminalne radnje mogu godinama skrivati u fl nansijskim izvje-štajima, ne pruža istorijsku perspektivu, tako bitnu za otkrivanje nezakonitog postupanja. Prilikom sprovođenja forenzičke revizije, revizor ne vrši verifi kaciju seta fi nansijskih izvještaja za određenu poslovnu godinu, već, rukovođen simptomima i nagovještajima nezakonitog postupanja, prati trag kriminalne radnje sve do njenog korijena ili početka, bez obzira na vrijeme kada je ona izvršena.

Na kraju, nezavisna revizija, kao rezultat svog rada, sačinjava izvještaj u kojem izražava svoje mišljenje o tome da li su fi nansij-ski izvještaji sačinjeni u skladu sa opšteprihvaćenim okvirom za fi nansijsko izvještavanje, pri čemu su osnovni elementi izveštaja tradicionalne revizije propisani međunarodnim standardima. Sa druge strane, polazeći od činjenice da forenzička revizija ima spe-

cifi čan cilj, i sam njen izvještaj, iako za sada nema opšteprihvaćenu i međunarodnim standardima propisanu formu, svojim sadržajem mora zadovoljiti određene osnovne kriterijume, koji se, prije svega, odnose na njegovu primjerenost i upotrebljivost za mogući sudski postupak.Forenzički revizor, zbog navedenih specifi čnosti forenzičke revizije, mora imati sasvim drugačiji pristup verifi kaciji fi nansijskih izvještaja. Postupci forenzičke revizije su mnogo intuitivniji procesi od formalne analitičke metodologije koja se sprovodi u tradicionalnoj nezavisnoj reviziji fi nansijskih izvještaja. Zbog toga pojedini teoretičari foren-zičku reviziju smatraju manje naukom, a više umjetnošću, pa ju je teško i naučiti. Uspješan forenzički revizor mora biti znatiželjan, istrajan, kreativan, otvoren da razmotri sve mogućnosti, ispita sitne detalje i istovremeno vidi širu sliku.Prema dr Petkoviću,7 razlika između nezavisne revizije i forenzičke revizije mogla bi se rezimirati na sljedeći način:

4. POSTUPAK FORENZIČKE REVIZIJE U OTKRIVANJU KRIMINALNIH RADNJI

Organizovani kriminal u privredi, korupcija i drugi različiti oblici kriminalnih radnji u fi nansijskim tokovima, predmet su interesovanja stručne i šire javnosti u današnje vrijeme. Tom problemu posvećeno je održavanje brojnih seminara, simpozijuma i konferencija, kako kod nas, tako i u inostranstvu. Uočava se rastuća opasnost od ovih društvenih anomalija, jer kriminalne radnje u ekonomskim odno-sima imaju dubok nepovoljan uticaj na privredne tokove. Do sada se više pažnje posvećivalo “klasičnim” oblicima kriminala, kao što su: krađe, teške krađe, razbojništva i drugi oblici imovinskih deli-kata. Osnovna linija razdvajanja između ova dva oblika kriminalnih aktivnosti jeste namjera počinioca da upotrijebi ili fi zičku snagu ili obmanu u cilju sticanja protivpravne imovinske koristi.

U skladu sa zahtjevima međunarodnih standarda i potrebom uvaža-vanja i primjenjivanja koncepta dužne profesionalne pažnje, jasno određivanje pojma i razgraničavanja oblika kriminalnih aktivnosti, koje su značajne za revizorsku teoriju i praksu, omogućava njiho-vo uspješnije uočavanje od strane revizora prilikom sprovođenja procesa revizije. Međunarodni standardi revizije određuju da su “za revizora značajna djela sa obilježjem kriminalne radnje ona koja prouzrokuju materijalno značajan pogrešan iskaz u fi nansijskim izvještajima”.8

U dijelu koji slijedi daje se prikaz mogućeg pristupa forenzičke revizije kod:

– protivpravnog prisvajanja sredstava;– lažnog fi nansijskog izvještavanja;– korupcije;– pranja novca, i– kompjuterskog kriminala.

4.1. Kontrolni testovi revizije kod protivpravnog

prisvajanja sredstava

Prilikom razmatranja protivpravnog prisvajanja, neohodno je ukazati na oblike materijalnih sredstava koji imaju najviši nivo inherentnog rizika. Naime, gotovina i zalihe su u većoj, a nekretnine, postrojenja i oprema u manjoj mjeri podložni protivpravnom prisvajanju. Kri-minalne radnje u vezi sa gotovinom mogu biti: prisvajanje gotovog novca, “branje” gotovog novca, kao i lažne obaveze. Protivpravno prisvajanje zaliha i druge materijalne imovine može se izvršiti kroz neodobreno korišćenje i direktno prisvajanje. Faktori rizika protivpravnog prisvajanja sredstava posmatraju se pod dejstvom podsticaja ili pritisaka, prilika, kao i stavova ili opravdanja.

Revizor bi trebalo da osmisli revizorski program za kontrolne testove protivpravnog prisvajanja sredstava, koji bi mogao imati sljedeću sadržinu:9

Karakteristike Nezavisna revizija Forenzička revizija

Cilj Istraživanje mišljenja o istinitosti i "fer" prezentaciji fi nansijskih izvještaja

Utvrđivanje i otkrivanje kriminalnih radnji u fi nansijskim izvještajima

Tehnike Metode uzorkovanja i izvođenje kontrolnih i suštinskih testova

Suštinsko, detaljno i dubinsko provjera-vanje svih, ili tačno odabranih transakcija u sumnjivim područjima poslovanja

Period Ispitivanje fi nansijskih izvještaja, transak-cija i računa za određeni vremenski period

Nema takvih ograničenja. Izvještaji, transakcije i računi mogu biti, po potrebi, ispitani od početka, "od korijena", bez obzira na datum događaja

Izvještaj i mišljenje Izražavanje mišljenja sa rezervom ili bez rezerve, uzdržavajućeg ili negativnog mišljenja

Izražavanje mišljenja u pogledu mjesta, vremena i načina izvršenja kriminalne radnje, obračunavanja štete i imenovanja počinioca.

7 Petković, A.: Forenzička revizija – Kriminalne radnje u fi nansijskim izveštajima, Proleter, Bečej, 2010, str. 194.8 Međunarodni standardi i saopštenja revizije, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, 2005, str.275.9 Petković, A.: Forenzička revizija – Kriminalne radnje u fi nansijskim izveštajima, Proleter, Bečej, 2010, str. 217.


33

– Provjeriti da li računi i gotovinske priznanice imaju serijske brojeve;– Ispitati da li povraćaj novca zahtijeva odobrenje;– Posmatrati da li je gotov novac na siguran način fi zički obezbijeđen;– Ispitati da li postoji video nadzor ključnih aktivnosti na blagajni

ili kasi;– Ispitati da li se povremeno vrši privremena i nenajavljena rotacija

osoblja zaposlenog na blagajni ili kasi;– Ispitati da li se na dnevnoj osnovi vrši uplata primljene gotovine

na tekuće račune kod banaka;– Posmatrati da li se popis gotovine vrši po apoenskoj strukturi

i tako uplaćuje banci;– Ispitati da li je funkcija prijema gotovine odvojena od uplate

kod banke;– Ispitati da li je blagajnička funkcija odvojena od polaganja

gotovine u banku;– Ispitati da li lice nezavisno od blagajnika zaprima pritužbe

mušterija;– Posmatrati da li se na kraju radnog vremena usklađuje iznos

gotovog novca registrovan na fi skalnoj kasi sa novcem u blagajni;– Ispitati da li se dokumentacija blagajne dostavlja blagovremeno

na knjiženje;– Provjeriti da li se vrši povremena konfi rmacija kupaca kojima

je naplata izvršena putem terenske prodaje;– Ispitati da li je kreditna služba odvojena od fakturne službe;– Ispitati da li je služba otpreme odvojena od fakturne službe;– Ispitati da li je služba za evidenciju potraživanja odvojena od

službe za unos podataka u glavnu knjigu;– Ispitati da li je naplatna služba odvojena od službe za evidenciju

potraživanja;– Provjeriti da li je knjiženje prodaje onemogućeno bez prethodno

odobrenog potpisa na porudžbenici i otpremnici;– Provjeriti evidentiranje izlaznih faktura prema rednim brojevima;– Provjeriti usklađenost rednih brojeva otpremnica sa rednim

brojevima faktura;– Provjeriti da li se na dnevnoj osnovi vrši slanje svih otpremnica

u fakturnu službu;– Provjeriti postojanje pisanih politika koje bliže određuju popust

pri prodaji;– Pregledati da li porudžbenica navodi opis stavki, količinu, cijenu,

uslove isporuke;– Provjeriti obilježenost porudžbenica serijskim brojevima;– Ispitati da li je služba nabavke odvojena od postupka izdavanja

naloga za nabavku i prijem naručene robe ili usluga;– Posmatrati da li osoba koja je odvojena od odjeljenja nabavke,

u momentu prijema kupljenih materijalnih sredstava, istu pro-vjerava prije njenog zaprimanja;

– Provjeriti da li odjeljenje nabavke priprema izvještaje o prijemu kupljene materijalne imovine;

– Provjeriti da li se dokumenti o prijemu materijalne imovine podnose službi računovodstva i službi nabavke;

– Ispitati da li se evidencija obaveza prema dobavljačima odvaja od evidencije glavne knjige;

– Provjeriti da li je onemogućena nabavka bez potpisa na na-rudžbenicama;

– Ispitati da li se ulazne fakture provjeravaju u pogledu cijena, troškova, transporta, popusta i kreditnih uslova;

– Ispitati da li se vrši provjera usklađenosti, u vrijednosnom i ko-ličinskom smislu, narudžbenica, izvještaja o prijemu i odobrenja za plaćanje;

– Pregledati da li se fakture dobavljača, izvještaji o prijemu robe i porudžbenice provjeravaju i potpisom odobravaju za plaćanje prije njihove isplate;

– Provjeriti da li se izvještaji o prijemu spajaju sa ulaznim faktu-rama prije knjiženja;

– Ispitati da li se povremeno pregledaju liste u pogledu novih, neobičnih dobavljača;

– Provjeriti da li narudžbenice sadrže detaljan upis podataka o dobavljačima;

– Ispitati da li se od nezavisnih lica povremeno vrši uvid u oprav-danost pojedinih nabavki i plaćanja;

– Ispitati da li se iznosi pojedinih troškova budžetiraju;– Ispitati da li se budžeti troškova odobravaju od strane ovlašćenih

lica;– Ispitati da li se tekući troškovi upoređuju sa budžetiranim i da

li se promjene analiziraju;– Ispitati da li je kadrovska služba odvojena od službe za obračun

plata;– Ispitati da li se isplata zarada vrši odvojeno od kadrovske službe

i službe za obračun plata;– Ispitati da li se isplata prekovremenih sati odobrava od strane

nadležnog lica;– Ispitati da li se van prodajnog odjeljenja odobravaju provizije

prodajnom osoblju;– Provjeriti da li zaposleni lično i uz potpis preuzimaju isječke plata;– Ispitati da li se vrši povremena nenajavljena rotacija zaposlenih

koji vrše predaju isječaka plata zaposlenim;– Ispitati da li se promjene na platnim spiskovima vrše tek nakon

datog odobrenja odgovarajućeg odjeljenja ili lica;– Ispitati da li se vrši provjera kvalifi kacija, diploma i biografi ja

novozaposlenih;– Ispitati da li se bonusi, provizije i isplate prekovremenih sati

unaprijed odobravaju i pregledaju u smislu saglasnosti sa politikom pravnog lica;

– Ispitati da li se platne liste povremeno ažuriraju zarad provjera postojanja fi ktivnih lica i bivših zaposlenih u njima;

– Provjeriti da li obrasci platnih lista sadrže ime i prezime zapo-slenog, radne sate, koefi cijent zarada, obustave i druge potrebne podatke;

– Ispitati da li se tekući iznosi zarada porede sa budžetiranim ili prošlogodišnjim;

– Ispitati da li rukovodstvo od zaposlenih zahtijeva da prije isplate nadoknada troškova dostave na pregled dokumentacionu osnovu isplata zarada;

– Ispitati da li se sačinjava i popunjava poseban obrazac o izvr-šenim troškovima nadoknada prije njihove isplate;

– Pregledati da li izvještaj o nadoknadi troškova sadrži sve po-trebne podatke;

– Ispitati da li se vrši povremena konfi rmacija dobavljača po priloženoj dokumentaciji za naknadu troškova;

– Posmatrati da li se prenos sirovina u skladište vrši zajedno sa odobrenim izvještajem o prijemu koji je označen rednim brojem;

– Posmatrati da li postoji fi zička zaštita zaliha;– Ispitati da li se povremeno vrši poređenje zaliha sa knjigovod-

stvenim stanjem;– Ispitati postoje li primjerena, pismena uputstva u vezi sa po-

stupcima inventarisanja;– Provjeriti da li inventarni list sadrži sva neophodna polja za

unošenje podataka o količini, vrsti i opisu materijalne imovine koja je predmet inventarisanja;

– Posmatrati da li postupci inventarisanja obezbjeđuju prebroja-vanje svih stavki i onemogućuju dupliranje brojeva;

– Posmatrati da li se zastarjela, otpisana i oštećena materijalna imovina propisno odvaja prilikom inventarisanja;

– Ispitati da li se inventarisanje vrši od strane lica čije su funkcije nezavisne od funkcije fi zičkog čuvanja materijalne imovine;

– Provjeriti da li je materijalna imovina koja nije u vlasništvu pravnog lica, a nalazi se u prodajnom ili skladišnom prostoru, privremeno odvojena od ostale;


34

– Posmatrati da li se kretanje i premještaj materijalne imovine primjereno kontroliše;

– Posmatrati da li se na odgovarajući način, prilikom inventarisa-nja, uključuje i brojanje materijalne imovine pravnog lica, koja nije trenutno u njegovom prodajnom ili skladišnom prostoru;

– Ispitati da li se značajna odstupanja stvarnog od knjigovodstve-nog stanja materijalne imovine ispituju prije unošenja ispravki i prilagođavanja knjigovodstvenog stvarnom stanju;

– Ispitati da li se materijalna imovina na udaljenim lokacijama prebrojava;

– Pregledati da li su dokumenta o trebovanjima i prijemu mate-rijalne imovine numerisana serijskim brojevima;

– Ispitati da li različiti zaposleni obavljaju dužnosti trebovanja, prijema, otpisa, naplate i prodaje otpisane imovine;

– Ispitati da li lice koje je nezavisno od funkcije kupovine i skladištenja materijalne imovine periodično vrši njeno fi zičko posmatranje;

– Posmatrati da li je materijalna imovina propisno fi zički obezbijeđena;– Provjeriti da li se kamere i video nadzor koriste u čuvanju i

nadgledanju materijalne imovine.

Navedeni su neki od primjera mogućih revizijskih postupaka koji bi mogli dovesti do otkrivanja rizika materijalno značajnih pogrešnih iskaza nastalih usljed protivpravnog prisvajanja sredstava.

4.2. Revizorski programi testova kod lažnog fi nansijskog

izvještavanja

Lažno fi nansijsko izvještavanje usmjereno je na stvaranje iskrivljene slike o fi nansijskom položaju organizacije. Međunarodni standardi revizije smatraju da lažno fi nansijsko izvještavanje predstavlja kri-minalnu radnju koju karakteriše namjerno pogrešno iskazivanje ili izostavljanje određenih podataka ili objelodanjivanja u fi nansijskim izvještajima, s ciljem obmanjivanja korisnika fi nansijskih izvještaja. Lažni fi nansijski izvještaji mogu njihove korisnike, a prije svega kreditne institucije i investitore, navesti na donošenje pogrešnih poslovnih odluka, i, shodno tome, izazvati velike gubitke i narušiti povjerenje u sistem fi nansijskog izvještavanja i izazvati ozbiljne probleme na tržištu.

Lažnim fi nansijskim izvještajima obično pribjegavaju: pripadnici organizovanih kriminalnih grupa, srednji i viši nivoi zaposlenih i rukovodstva u pravnim licima, kao i najviši nivoi rukovodstva. Pet je najčešćih međusobno povezanih oblika lažnog fi nansijskog izvještavanja:10

– fi ktivni prihodi;– lažna vremenska razgraničenja;– prikrivanje obaveza i troškova;– nepravilna objelodanjivanja, i– ostale tehnike lažnog fi nansijskog izvještavanja.

S ciljem ocjene djelotvornosti internih kontrola pravnog lica, usmjerenih na sprečavanje lažnog finansijskog izvještavanja, revizor može razviti posebne revizorske programe. Postoje brojni programi mogućih revizijskih postupaka koji se odnose na otkriva-nje materijalno značajnih pogrešnih iskaza, nastalih usljed lažnog fi nansijskog izvještavanja:11

– Uporediti detalje u porudžbinama, transportnim dokumentima i fakturama o prodaji u vezi sa nedosljednostima;

– Izvršiti uvid u porudžbenice i odobrene uslove prodaje;– Izvršiti poređenje porasta troškova prodatih proizvoda tekuće

sa prošlom godinom;– Uporediti iznose transportnih troškova tekuće u odnosu na

prošlu godinu;– Uporediti naplativost potraživanja tekuće u odnosu na prethodnu

godinu;

– Uporediti datume evidentiranja transakcija prodaje sa datumima otpreme;

– Provjeriti da li je bilo velikih povrata prodate robe i proizvoda na početku sljedećeg računovodstvenog perioda;

– Provjeriti da li je bilo prodaja prema kupcima u posljednjem mjesecu tekuće godine po neobičnim i krajnje povoljnim uslo-vima;

– Provjeriti da li su se dogodile neobično velike prodaje tokom nekoliko posljednjih nedjelja pred kraj poslovne godine;

– Na odabranim uzorcima računa posljednjeg mjeseca u raču-novodstvenom periodu ispitati da li su računi proknjiženi u ispravnom periodu;

– Nagovještaje lažnih prodaja provjeriti detaljnim konfi rmacijama ili telefonom;

– Ispitati značajne, neobične ili veoma složene transakcije, po-sebno one blizu kraja izvještajnog perioda;

– Ispitati značajne transakcije sa povezanim pravnim licima, koje nisu u običnom toku poslovanja, ili sa povezanim pravnim licima koji nisu bili podložni revizijama;

– Ispitati značajne račune u bankama ili poslovanje fi lijala ili predstavništava u “poreskim rajevima”, za koje izgleda da ne postoji jasno poslovno opravdanje;

– Ispitati značajan obim prodaje pravnim licima čija suština i vlasništvo nije poznato (moguće fantomske fi rme);

– Ispitati neobične promjene u prodaji od strane manje jedinice unutar pravnog lica;

– Pratiti uzorke izvještaja o prijemu materijalne imovine do od-govarajuće ulazne fakture i odobrenja za plaćanje;

– Uporediti visinu troškova rezervisanja za zamjenu dijelova ili servisiranja u garantnom roku tekuće sa prethodnom godinom;

– Uporediti odnos visine troškova rezervisanja za zamjenu dijelova ili servisiranja u garantnom roku i obima prodatih proizvoda tekuće sa prethodnom godinom;

– Uporediti visinu troškova pozajmljivanja tekuće sa prethodnom godinom;

– Uvidom u dokumentaciju provjeriti osnovanost kapitalizacije, tj. uključenja pojedinih troškova u nabavnu vrijednost stalne imovine;

– Izvršiti uvid u ugovore o zajmu i prepiske sa državnim organima;– Uporediti visinu troškova advokatskih usluga tekuće sa pret-

hodnom godinom;– Ispitati dokumenta u evidenciji preduzeća koja se odnose na

prepisku i račune advokata u pogledu postojećih i mogućih sudskih sporova;

– Pribaviti konfi rmaciju od bankarskih institucija u pogledu datih hipoteka, garancija, solidarnog dužništva, jemstva, i dr.;

– Pogledati izvorna knjiženja naknadnih događaja u smislu ispi-tivanja neuobičajenih poslovnih događaja;

– Uporediti visinu iznosa nenaplaćenih potraživanja tekuće sa prethodnom godinom;

– Uporediti odnos između visine nenaplaćenih potraživanja i potraživanja od kupaca tekuće sa prethodnom godinom;

– Na izabranom uzorku provjeriti da li je otpis potraživanja odo-bren na osnovu dokumentacione osnove (izvještaj stečajnog upravnika, suda, itd.);

– Provjeriti da li je na izabranom uzorku pojedina imovinska pozicija naknadno vrednovana na dosljedan način i u skladu sa usvojenom računovodstvenom politikom.

4.3. Revizorski pristup borbi protiv korupcije

Korupcija se zasniva na zloupotrebi ovlašćenja u javnom ili privat-nom sektoru, u cilju sticanja lične koristi ili koristi za drugoga. Može se odrediti kao radnja nuđenja, obećavanja, davanja, neposrednog

10 Wells, T. J.: Corporate Fraud Handbook, John Wiley&Sons, New Yersey, 2004, str. 327.11 Petković, A.: Forenzička revizija – Kriminalne radnje u fi nansijskim izveštajima, Proleter, Bečej, 2010, str. 243.


35

ili posrednog iznuđivanja, zahtjevanja, prihvatanja ili primanja po-klona ili druge koristi, koja je povezana sa izvršenjem dužnosti od strane lica zaposlenih u privatnom ili javnom sektoru, kad takva radnja predstavlja kršenje njihovih dužnosti, a u namjeri sticanja protivpravne imovinske koristi za sebe ili za druge.

Korupcija se, kao kategorija kriminalne radnje može pojaviti u obliku:12

– podmićivanja;– sukoba interesa i – ostalih oblika korupcije.

Podmićivanje podrazumijeva nuđenje, primanje ili traženje neke vrijednosti zarad nezakonitog uticaja na obavljanje određene služ-bene radnje. Sukobi interesa se javljaju u okolnostima koje mogu narušiti nepristrasnost pojedinog lica u donošenju odluka zbog sukoba između njegovog ličnog i profesionalnog, tj. javnog interesa. Ostale koruptivne tehnike mogu biti: poslovne ucjene, preuzimanje poslova i primanje poklona.Pravno lice bi trebalo da osmisli i objavi čvrstu politiku o tome šta jedno ponašanje čini koruptivnim i koji su to koraci koji ga sprečavaju. Nedostatak jasne politike koja se tiče ovog pitanja ostavlja mogućnost za počinioce da imaju opravdavajuće stavove za koruptivno djelovanje. Etički kodeksi zabranjuju zaposlenom ili članu uže porodice da traži ili prihvati od postojećeg ili mogućeg poslovnog partnera bilo kakve nadoknade, pozajmice ili druge koristi. Zaposlenima se nalaže da izbjegavaju bilo koji interes ili korist od dobavljača, koji bi uticao da taj dobavljač bude povlašćen u odnosu na druge.Otkrivanje korupcije u fi nansijskim izvještajima je izuzetno složena, zahtjevna djelatnost, u kojoj revizija fi nansijskih izvještaja može imati određenu ulogu. U fi nansijskim izvještajima može doći do materijalno značajnih pogrešnih iskaza zbog koruptivnog ponaša-nja nosilaca određenih funkcija, pri čemu je otkrivanje ovog tipa kriminalne radnje najteže. Problem kod otkrivanja korupcije je što saznanje o krivičnom djelu imaju samo lica koja su ga počinila, učestvujući u nedozvoljenom poslu. Osim toga, u najvećem broju slučajeva, a pogotovo kod pod-mićivanja, ne postoji dokumentacijski i revizorski trag njegovog po-stojanja. Zbog navedenih razloga, mnoge države svojim pravosudnim organima, kriminalističkim službama i specijalizovanim agencijama, a u namjeri prikupljanja dokaza i tragova, daju i mogućnost nadzora i tajnog snimanja telefonskih i drugih razgovora, optičkih snimanja lica za koje postoje osnovi sumnje da učestvuju u korupciji.

Takvi istražni i dokazni postupci nisu dostupni revizorskoj profesiji, te se od nje ne može ni očekivati da ima uspjeha u otkrivanju ovog oblika kriminalnih radnji. Ipak, u zavisnosti od okolnosti i potreba, revizor ima mogućnosti da sprovede određene postupke usmjerene na otkrivanje korupcije u revizorskim izvještajima.

Revizor klasičnim revizorskim testovima ima veoma male mogu-ćnosti da otkrije ove radnje, jer iste veoma rijetko (skoro nikako) ostavljaju dokumentacioni trag. Zato se, sa stanovišta revizije fi nansijskih izvještaja, otkrivanje korupcije prevashodno zasniva na potrazi za njenim simptomima, odnosno nagovještajima, a ne za dokazima o njihovom postojanju. Shodno tome, revizor može razviti određene upitnike, koji su osmišljeni na način da otkrivaju moguć-nost povećanog rizika postojanja podmićivanja i razmotriti posebna stanja u pravnom licu koja mogu ukazati na postojanje sukoba interesa. Uvid u predstavke i dojave, kao i obavljanje razgovora sa zaposlenima koji rade u nabavnoj službi u pogledu privilegovanja jednog ili više dobavljača, neke su od najčešćih metoda koje se koriste za otkrivanje rizika od sukoba interesa i od strane revizora i od strane rukovodstva.

4.4. Pranje novca i revizija fi nansijskih izvještaja

Pranje novca postao je postupak ozakonjivanja nezakonito stečenog novca s ciljem prikrivanja njegove prave prirode i izvora. Pranje novca nije pojedinačna radnja, već složen proces koji se sastoji iz tri faze, koje se međusobno mogu preplitati:13 faza polaganja, faza prikrivanja i faza uključivanja. U fazi polaganja gotov novac koji neposredno potiče od bavljenja kriminalom prvi put se polaže u fi nansijsku instituciju ili se koristi za kupovinu neke imovine. Faza prikrivanja predstavlja niz transakcija s ciljem odvajanja prihoda od njihovog kriminalnog porijekla i prikrivanja dokumentaciono-revi-zorskog traga. Prikrivanje kriminalnog porijekla novca najčešće se vrši kroz: fantomske fi rme, off-shore kompanije, “otuđene” države i teritorije i fantomske banke. Faza uključenja podrazumijeva upo-trebu različitih, naizgled zakonitih postupaka trošenja, investiranja i pozajmljivanja sredstava u zemlji i inostranstvu.Mala je vjerovatnoća da će pranje novca imati uticaja na fi nansijske izvještaje kao neke druge kategorije kriminalnih radnji, jer su lica koja se bave pranjem novca više sklona da pravna lica koriste kao neku vrstu tranzita za tokove prljavog novca. Borba protiv pranja novca oduvijek je bila u nadležnosti kriminalističkih službi. Međutim, teorija i praksa revizije u današnje vrijeme mora imati teorijskih i praktičnih saznanja o pranju novca kao kategoriji kriminalnih radnji u fi nansijskim izvještajima zbog ispunjavanja zakonskih obaveza i pružanja profesionalnih usluga. Brojne vlade zemalja modernih tržišnih ekonomija donijele su, ili su u procesu donošenja zakona kojim će se od pravnih i fi zičkih lica zahtijevati da, ukoliko tokom poslovanja uoče bilo kakvu sumnjivu djelatnost koja bi mogla biti u vezi sa pranjem novca, o tome oba-vijeste nadležne državne organe.14 U skladu sa tim, pred svakog računovođu i revizora mogao bi se postaviti takav zahtjev. Da bi ispunio svoju zakonsku obavezu u ovom pogledu, revizor treba da poznaje tehnike i karakteristike pranja novca kao kriminalne radnje.Imajući u vidu pravce razvoja korporativne i zakonske prakse u svijetu, pravnim licima će, očigledno, sve više biti nametnute oba-veze osmišljavanja i primjenjivanja internih kontrola, čiji će ciljevi biti usmjereni na usaglašavanje njihovog poslovanja sa zakonima i propisima protiv pranja novca. Ukoliko bi se u takvom okruženju nezavisni revizor angažovao na reviziji usaglašenosti, ocjena iste bi se mogla izvesti kroz razvijanje posebnih revizorskih programa za kontrolne testove pranja novca, koji bi mogli imati sljedeću sadržinu:15

– Ispitati da li program protiv pranja novca zahtijeva odobravanje od upravnog odbora;

– Ispitati da li pravno lice ima program saglasnosti sa zakonima i propisima, koji uključuje imenovanje službenika odgovornog za usaglašavanje i nadgledanje mjera i radnji koje se sprovode protiv pranja novca na svakodnevnoj osnovi i koji je imenovan od strane izvršnih direktora pravnog lica;

– Pregledati pismene politike koje dokumentuju postupke koji se moraju izvršiti zarad sprečavanja, otkrivanja i izvještavanja o sumnjivim transakcijama koje su bile odobrene od izvršnih rukovodilaca;

– Ispitati da li pravno lice ima službu interne revizije ili neku ne-zavisnu treću stranu, koja redovno vrši ocjenu politika i praksi protiv pranja novca;

– Ispitati da li pravno lice posjeduje procedure u vezi sa čuvanjem evidencija o sumnjivim transakcijama, shodno primjenjivim zakonima;

– Ispitati da li pravno lice zahtijeva da se politike i procedure usmjerene protiv pranja novca primjenjuju na sva predstavništva i fi lijale u zemlji i inostranstvu;

12 Wells, T. J.: Principles of Fraud Examination, John Wiley&Sons, New Yersey, 2005, str. 255.13 Gilmore, C. W.: Dirty Money, Council of Europe Publishing, Strasbourg, 1999, str. 29.14 IFAC: Discusion Paper on Anti-Money Laundering, International Federation of ACcountants, January, 2002, New York, str. 2.15 Petković, A.: Forenzička revizija – Kriminalne radnje u fi nansijskim izveštajima, Proleter, Bečej, 2010, str. 275.


36

– Ispitati da li pravno lice vrši ocjenu rizika usmjerenu na klijente i transakcije klijenata u vezi s pranjem novca;

– Ispitati da li pravno lice posvećuje odgovarajući nivo dužne pažnje neophodne za one kategorije klijenata i transakcija za koje pravno lice ima razloga da vjeruje da posjeduju povećan rizik od nezakonitih aktivnosti za pravno lice;

– Posmatrati da li pravno lice primjenjuje mjere i radnje za identifi kaciju svojih klijenata, uključujući podatke o strankama u slučaju evidentiranih transakcija, otvaranja računa, itd;

– Ispitati da li pravno lice ima obavezu prikupljanja podataka u vezi sa sumnjivim transakcijama klijenata;

– Ispitati postojanje i pregledati politike i procedure usvojene za identifi kaciju i izvještavanje o transakcijama za koje je obavezno da se izvijeste nadležni organi;

– Ispitati da li pravno lice sprovodi mjere i radnje za uočavanje transakcija koje su tako osmišljene da izbjegnu propise i za-htjeve u vezi sa izvještavanjem o gotovinskim uplatama;

– Ispitati da li pravno lice provjerava transakcije klijenata ili transakcije koje pravnom licu izgledaju kao visokorizične;

– Ispitati da li pravno lice posjeduje politike koje daju razumno uvjerenje da se neće izvršiti transakcije za koje se sumnja da imaju svoje izvore u nezakonito stečenoj imovini;

– Ispitati da li pravno lice ima program nadzora za sumnjive ili neobične aktivnosti koje skrivaju transfere novca;

– Ispitati postojanje politika kojima se prate i primjenjuju novi ili izmjene postojećih zakona i propisa u vezi sa pranjem novca;

– Ispitati da li pravno lice pojedinim kadrovima obezbjeđuje obuku u vezi sa mjerama protiv pranja novca, koja uključuje identifi kaciju i izvještavanje u vezi sa transakcijama o kojima se mora obavijestiti nadležni državni organ.

4.5. Sprečavanje kompjuterskog kriminala

Brzim razvojem kompjuterske tehnologije, njenom sve većom dostupnošću širokom krugu korisnika, lakoćom i jednostavnošću rukovanja, stvoreni su uslovi i za nastanak kompjuterskog kriminala kao društveno opasne pojave. Kompjuterski kriminal odnosi se na posrednu ili neposrednu upotrebu kompjutera ili telekomunikacionih tehnologija u izvršavanju kriminalnih radnji. Pojedini vidovi kompju-terskog kriminala mogu se svrstati u kategoriju kriminalne radnje u fi nansijskim izvještajima, zato što se pojedini oblici i tehnike krimi-nalnih radnji ne mogu izvršiti bez upotrebe računarske tehnologije.

U funkcionisanju računarskog sistema postoji pet osnovnih nivoa koji, u stvari, predstavljaju kritične tačke sa stanovišta zaštite od kompjuterskog kriminaliteta, jer je na svakom od tih nivoa raču-narski sistem podložan kriminalnim radnjama. Ti kritični nivoi su: ulaz, izlaz, programiranje, upotreba i prenos.16

Sve veća upotreba interneta u odnosima sa potrošačima, poslovnim partnerima, državnom upravom i zaposlenima, putem e-poslovanja, uvodi nove elemente rizika koje pravno lice treba da prevaziđe i koje revizor treba da razmotri prilikom sprovođenja revizije fi nansijskih izvještaja. Poput ostalih kategorija kriminalnih radnji, i kompjuterski kriminal se izvršava pod uticajem primjetnog pritiska, primjetne mogućnosti i pravdajućih stavova.

Revizor razmatra kontrolno okruženje i procedure kontrole koje je pravno lice primijenilo na svoje aktivnosti elektronske trgovine u mjeri u kojoj su značajni za tvrdnje u fi nansijskim izvještajima. Mjere za sprečavanje kompjuterskog kriminala su:17

– interne računovodstvene kontrole,– kontrole pristupa kompjuterskom sistemu,– zaštite od neovlašćenog pristupa i upada sa računarskih mreža.

Tradicionalne mjere interne računovodstvene kontrole isto su tako značajne i u automatizovanom okruženju kao i u ručno procesiranom ambijentu. Kontrole pristupa kompjuterskom sistemu mogu uključiti kontrole autentičnosti i identifi kacije, uključujući i ključeve i pametne kartice, lozinke, biometriju, vremenske i dnevno ograničene pristupe i povremene promjene lozinke i kodova. Upotrebom hardverskog ili sof-tverskog uređaja, koji je konfi gurisan da dozvoli, odbije ili odobri pristup podacima kroz kompjutersku mrežu koja ima različite nivoe povjerenja, kao i sličnih zaštita, može se uspješno spriječiti upad raznih neodobrenih programa i podataka u računarski sistem, naročito sa internet mreže.

5. IZVJEŠTAJ FORENZIČKE REVIZIJE

Revizorske kuće, prilikom sačinjavanja izvještaja forenzičke revizije, uglavnom koriste oblik izvještavanja koji se, po pravilu, ne razli-kuje mnogo od tradicionalnih izvještaja nezavisne revizije. Prema međunarodnim revizorskim standardima, izvještaj revizora sadrži sljedeće elemente:18

– naziv izvještaja;– kome je izvještaj upućen (adresat);– početni ili uvodni pasus;– pasus o obimu (koji opisuje prirodu revizije);– pasus sa mišljenjem;– datum izvještaja;– adresa revizora;– potpis revizora.

Naziv izvještaja mora jasno ukazati na to da je riječ o forenzičkoj, a ne tradicionalnoj nezavisnoj reviziji fi nansijskog izvještaja. Obično su u upotrebi nazivi poput: „Specijalni forenzički revizorski izvje-štaj“, „Izvještaj o istrazi forenzičke revizije“, ili prosto „Izvještaj forenzičke revizije“.

Izvještaj forenzičke revizije treba da bude naslovljen na odgovara-jućeg primaoca, a izvještaji forenzičke revizije se dostavljaju strani koja je i zatražila njeno angažovanje. Forenzički izvještaj se obično naslovljava na najviše nivoe rukovodstva, u okolnostima kada ove strukture korporativnog upravljanja, zbog saznanja o mogućim kriminalnim radnjama, zatraže od revizorske kuće ciljanu foren-zičku reviziju. Moguće je da i skupština akcionara bude naručilac forenzičkog izvještaja, pa se u tom slučaju izvještaj njoj i dostavlja.

Kod nezavisne revizije fi nansijskih izvještaja, u početnom ili uvod-nom pasusu obično se ukazuje na fi nansijske izvještaje pravnog lica koji su bili predmet revizije, uključujući datum i period koji je njima obuhvaćen. Pored toga, u izvještaj se uključuje saopštenje da je rukovodstvo pravnog lica odgovorno za fi nansijske izvještaje, kao i saopštenje da je odgovornost revizora da izrazi mišljenje o fi nan-sijskim izvještajima zasnovano na reviziji koju je izvršio. Međutim, kod ciljane forenzičke revizije, kao najčešćeg vida angažovanja, sadržina početnog ili uvodnog pasusa značajno se razlikuje. Izvještaj ciljane forenzičke revizije, u uvodnom pasusu, umjesto na cjelinu fi nansijskih izvještaja klijenta, stavlja naglasak na područje poslo-vanja koje je bilo predmet interesovanja, a u kojem obično postoje simptomi ili nagovještaji kriminalnih radnji, ili se pak želi provjeriti da li su ta područja lišena nezakonitog djelovanja.

U pasusu o obimu, odnosno djelokurugu revizije, forenzički revizor opisuje ciljeve, prirodu i metodologiju obavljenog posla, koji pred-stavljaju osnovu za izražavanje mišljenja forenzičkog revizora, kao i eventualna ograničenja koja je forenzički revizor imao prilikom rada. To znači da on treba da ukaže na poslovnu dokumentaciju koja je bila predmet forenzičke revizije, kao i na obavljene razgo-

16 Petrović, S.: Kompjuterski kriminal, Bezbjednost, Beograd, 1996, str. 25.17 Petković, A.: Forenzička revizija – Kriminalne radnje u fi nansijskim izveštajima, Proleter, Bečej, 2010, str. 286.18 Međunarodni standardi revizije – 700 – Izvještaj revizora o fi nansijskim izvještajima.


37

vore, intervjue i ispitivanja sa osobama čiji bi iskazi mogli pomoći u potvrđivanju ili opovrgavanju sumnji.

Pasus sa mišljenjem forenzičkog revizora treba da ukaže na to da li je sprovedenom forenzičkom revizijom otkrivena kriminalna radnja u oblastima koje su bile predmet provjera, tj. da li su i u kojoj mjeri ostvareni osnovni i pojedinačni ciljevi revizije. Potpuno i cjelovito mišljenje forenzičke revizije u okolnostima postojanja kriminalne radnje podrazumijeva, dakle, otkrivanje i imenovanje izvršioca i njegovog položaja u organizaciji, opisivanje tehnike i određivanje mjesta izvršenja kriminalne radnje, kao i izračunavanje materijalne štete koju je ona izazvala. Ipak, prilikom izražavanja mišljenja u izvještaju forenzičke revizije, revizor mora obratiti posebnu pažnju na dvije posebno važne činjenice. Prvo: zbog same prirode kriminalnih radnji, forenzički revizor često neće biti u mogućnosti da u potpu-nosti ispuni sve ciljeve forenzičke revizije. Ipak, moraće i djelimično ostvarene ciljeve forenzičke revizije da opiše i iskaže u izvještaju kroz iskazano mišljenje. Drugo: izraženim mišljenjem u izvještaju, forenzički revizor može izazvati pokretanje krivičnog postupka, bilo protiv poznatog ili protiv nepoznatog izvršioca kriminalne radnje i uključenje državnih organa u tom pravcu. Sam ton izvještaja mora biti prožet konceptom osnovane sumnje, a ne optuženja ili presuđivanja.

Datum izvještaja označava dan završetka revizije kod klijenta i krajnji datum do kada su mogle biti uočene kriminalne radnje i njihovi nepovoljni uticaji na fi nansijske izvještaje.

Kod forenzičke revizije, kao i kod tradicionalne, u izvještaju treba označiti adresu revizora, kako bi se u budućem radu mogla nesme-tano odvijati korespondencija. Izvještaj forenzičke revizije obično se potpisuje imenom revizorske fi rme i ličnim imenom revizora.

ZAKLJUČAK

Forenzička revizija je posebna usluga revizije fi nansijskih izvještaja, zasnovana na primjeni računovodstvenih i revizorskih vještina u vidu sprovođenja ciljnih, usmjerenih i detaljnih revizorskih procedura, a u cilju otkrivanja kriminalnih radnji u fi nansijskim izvještajima i predstavljanja istih na način prihvatljiv za sudski postupak.

Osnovni cilj forenzičke revizije jeste otkrivanje kriminalne radnje u fi nansijskim izvještajima klijenta, bez obzira na veličinu njene materijalnosti, tj. stepena njenog uticaja na istinitost i objektivnost fi nansijskih izvještaja. Da bi u cjelini ispunio osnovni cilj forenzičke revizije, forenzički revizor bi, u mjeri u kojoj je to moguće, trebalo da otkrije i imenuje izvršioca kriminalne radnje, odredi mjesto i vrijeme njenog izvršenja, izračuna i iskaže materijalnu štetu nastalu usljed kriminalne radnje i, na kraju, opiše način njenog izvršenja.

Za razliku od nezavisne revizije fi nansijskih izvještaja, koja koristi metode uzorkovanja i izvođenje kontrolnih i suštinskih testova, forenzička revizija vrši suštinsko, detaljno i dubinsko provjeravanje svih, ili tačno odabranih transakcija u sumnjivim područjima poslo-

vanja. Kod forenzičke revizije nema ograničenja na određeni vre-menski period. Izvještaji, transakcije i računi mogu biti, po potrebi, ispitani od početka, “od korijena”, bez obzira na datum događaja.

Kod nezavisne revizije fi nansijskih izvještaja izražava se mišljenje sa rezervom ili bez rezerve, uzdržavajuće ili negativno mišljenje. S druge strane, kod forenzičke revizije mišljenje se izražava u pogledu mjesta, vremena i načina izvršenja kriminalne radnje, obračunavanja štete i imenovanja počinioca.

Za revizora su značajna djela sa obilježjem kriminalne radnje ona koja prouzrokuju materijalno značajan pogrešan iskaz u fi nansijskim izvještajima, kao što su: protivpravno prisvajanje sredstava, lažno fi -nansijsko izvještavanje, korupcija, pranje novca i kompjuterski kriminal.

Revizorske kuće, prilikom sačinjavanja izvještaja forenzičke revizije, uglavnom koriste oblik izvještavanja koji se, po pravilu, ne razlikuje mnogo od tradicionalnih izvještaja nezavisne revizije. Međutim, iako je forma slična, zbog ciljeva i posebnosti forenzičke revizije, njeni izvještaji su sadržinski drugačiji.

IZVORI

1. Bologna, G. J., Lindquist, J. R.: Fraud Auditing and Forensic Accounting, John Wiley&Sons, New York, 1995.

2. Gilmore, C. W.: Dirty Money, Council of Europe Publishing, Strasbourg, 1999.

3. IFAC: Discusion Paper on Anti-Money Laundering, International Federation of ACCountants, New York, January, 2002.

4. Međunarodni standardi i saopštenja revizije, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, 2005.

5. Petković, A.: Forenzička revizija – Kriminalne radnje u fi nansij-skim izveštajima, Proleter, Bečej, 2010.

6. Petrović, S.: Kompjuterski kriminal, Bezbjednost, Beograd, 1996.7. Wells, T. J.: Corporate Fraud Handbook, John Wiley&Sons, New

Yersey, 2004.8. Wells, T. J.: Principles of Fraud Examination, John Wiley&Sons,

New Yersey, 2005.Internet:

1. Buckhoff, T.: Forensic Audit vs. Financial Statement Audits,... op.cit., http://personal.georgiasouthern.edu/~tbuckhof/

2. Institute of forensic auditors-IFA, http://www.ifa-iaf.be/vl/fron-tEnd/presentation/introduction.html

3. Thangam, P.: Forensic Auditing is more relevant than Normal Auditing, http://paulthangam.com/?p=74

4. Vasudevan, S.: Forensic Auditing http://www.icai.0rg/res0ur-ce_f1le/l 1007p359-364sep04.pdf

5. Association of certifi ed fraud examiners www.acfe.com

SummaryForensic audit is a brand new and under-researched engagement of an independent audit which requires professional involvement of professionals in auditing, with special training and experience in fi ght against fraud.

Possibility of frauds that auditor faces in conducting audit of fi nancial statements, as well as their abundance and diversity, is under signifi cant infl uence of management characteristics, conditions of economy and society itself.

The key element of the audit investigation and detection of illegal activity is a quantitative or qualitative risk assessment that illegal activities are present in the company based on which are devised and implemented appropriate audit procedures as a response to the assessed risks.

Key words: forensic audit, fraud, fi nancial statements, misappropriation of funds, false fi nancial reporting, corruption, money laundering, computer crime.


38

UVOD

Razvoj forenzičkog računovodstva i revizije u BiH je neminovan iz više razloga, a među njima posebno se ističe nedostatak spe-cijalnih znanja i iskustava eksternih i internih revizora, poreznih revizora, inspektora i računovođa pri istragama kažnjivih i drugih nedozvoljenih djela, te davanju mišljenja vještaka u vezi sa prav-nim, poslovnim i drugim potrebama. Forenzičko računovodstvo je posebna grana računovodstva, koja se bavi isključivo ocjenama zakonitog i stručnog evidentiranja i izvještavanja.

Preteča forenzičkog istraživačkog računovodstva nađena je u Špa-niji u XIX vijeku, u zapisima Pedra Antonio Alarcona, koji je opisao jednu pripovijetku o tikvama i paradajzu. Počeci pravog forenzič-kog računovodstva vezani su za sudski postupak Meyera protiv Seftona iz 1817. godine, gdje se sudilo za uzrokovanje bankrota.

Postoji vjerovanje da je naziv „forenzičko računovodstvo“ (Forensic Accounting) prvi upotrijebio Maurice E. Peloubet još 1946. godine u svom članku „Forensic Accounting: Its Place in Todays Economy“.

On je izjavio da su tokom rata i javno i industrijsko računovodstvo bili i ostali u funkciji forenzičkog računovodstva, naglašavajući da je do tada forenzičko računovodstvo korišteno samo u sudnici, te

da pripremljeni fi nansijski izvještaji nisu imali sve karakteristike forenzičkog računovodstva.

Prvu knjigu o forenzičkom računovodstvu napisao je Francis C. Dykeman 1982. godine. Vinko Belak je objavio 2011. godine knjigu u oblasti foren-zičkog računovodstva, Poslovna forenzika i forenzičko računovodstvo. U SAD su brojne organizacije koje podržavaju upotrebu forenzičkog računovodstva i propisuju stroge standarde vezane za ovu oblast. Neke od njih su: Association of Certifi ed Fraud Examiners, American College of Forensic Examiners, Association of Certifi ed Fraud Specialists, National Association of Certifi ed Valuation Analysts, American Institute of Certifi ed Public Accountants itd.

Svrha ovog rada jeste da ukaže na značaj razvoja forenzičkog računovodstva i forenzičke revizije u BiH u smislu sprečavanja malverzacija u okvirima poslovanja privrednih subjekata. Svako preduzeće mora imati odgovarajući sistem vođenja i upravljanja, koji sprečava i/ili otkriva nastajanje preduzetničkog kriminala.

Cilj rada je da se ukaže na značaj koji forenzičko računovodstvo ima u okvirima poslovanja savremenih poslovnih sistema i ulogu menadžmenta u preuzimanju glavne odgovornosti za istinito i fer fi nansijsko izvještavanje i prezentovanje.

Božo Vukoja*

Značaj forenzičkog računovodstva i revizije za pouzdanost fi nansijskih izvještaja u BiHRezime Računovodstveni iskazi i drugi računovodstveni izvještaji su glavna svjedočanstva o imovinsko-fi nansijskom položaju, te o poslovnoj i novčanoj uspješnosti privrednog subjekta. Pri manipulacijama u računovodstvenom evidentiranju, radi se o fi ktivnim ili nepravilnim načinima računovodstvene obrade podataka, s namjerom da se prikrije prava slika o stanju sredstava, izvora sredstava ili poslovnom rezultatu. Pri zloupotrebi pravnih propisa, radi se o zloupotrebi pravnih normi, pri čemu se naizgled stvara slika njihova poštovanja, a u stvari se unutar propisa traže načini kako bi se postigli željeni poslovni ciljevi. Da bi se postigao taj cilj, brojnim se manipulacijama stvore drugačije vrijednosti sredstava, troškova i odliva.

Do osporavanja fi nansijskih izvještaja, odnosno manipulacija, može doći i zbog neposrednog krivotvorenja podataka u računovodstvenim izvještajima. To se dešava usljed manipulacija podacima o bilansu, prenosu računovodstvenih podataka u posebne tabele i njihovom neis-pravnom svrstavanju u grupe, prikazivanju po vrijednosti, koja se bitno razlikuje od stvarne, da bi se pri tome prikazala ciljana vrijednost pojedinih ekonomskih kategorija. Upravo računovodstvenim prezentovanjem poslovnih rezultata, različitih od stvarnih, poslodavci žele da ovladaju tržištem i ostvare druge koristi, usljed čega izvještavanje o poslovnom uspjehu postaje nerealno, jer nije ostvareno.

Rad je koncipiran tako da je podijeljen u šest dijelova. Prvi dio tretira pitanje privrednog kriminala u računovodstvu. Drugi dio razrađuje prevare u računovodstvu. U trećem dijelu se razmatra pojmovno određenje forenzike u računovodstvu, što je vodilja cjelokupnog kon-cepta rada, jer implicira potrebu njegovog postojanja i daljeg razvoja. Četvrti dio rada obuhvata analitičke procedure u forenzičkom računovodstvu. U petom dijelu se razmatra koncept kreativnog računovodstva i njegov uticaj na fi nansijske izvještaje. U šestom dijelu su prikazani rezultati istraživanja primjene forenzičkog, odnosno kreativnog računovodstva u Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi: forenzičko računovodstvo, kreativno računovodstvo, revizor.

* Ekonomski fakultet Sveučilišta Vitez u Travniku, e-mail: [email protected]

UDK 657.2:347.763 PREGLEDNI RAD


39

U istoriji su zabilježeni mnogi računovodstveni skandali uzrokovni računovodstvenim smicalicama (Accounting Shenanigans) i ra-znim trikovima i izvrtanjima (Tricks and Gimmicks), među kojima su najpoznatiji: „Helmsley Enterprises“ Inc. (SAD) 1986. godine, „Polly Peck“ (Velika Britanija) 1990. godine, „Maxwell Commu-nications“ (Velika Britanija) 1992. godine, Enron (SAD) 2002. go-dine, „Tyco“ (SAD) 2002. godine, „WorldCom“ Inc. (SAD) 2002. godine, „Parmalat SpA“ (Italija) 2003. godine, America Online Inc. (AOL) (SAD), „Bernard L. Mardoff Investment Securities LLC“ (SAD) 2009. godine, Satyam Computer Services (Indija) 2009. go-dine itd.

1. KREATIVNO RAČUNOVODSTVO

Pojam „kreativno računovodstvo“ može se objasniti na nekoli-ko načina. Krenućemo od sljedeće defi nicije: „kreativno raču-novodstvo je proces u kojem računovođe koriste svoje poznavanje računovodstvenih pravila da bi manipulisali ciframa iskazanim u poslovnim računima“1. U Velikoj Britaniji, ovaj fenomen je okarak-terisan izrazom „creative accounting“ dok se u Sjedinjenim Ameri-čkim Državama češće koristi izraz „earnings management“2.

Pored ovih, još se koriste i izrazi poput: agresivno računovodstvo, ujednačavanje dobiti, kao i lažno fi nansijsko izvještavanje. Iako se međusobno razlikuju, prema vrstama postupaka koje obuhvaćaju, imaju zajedničku karakteristiku: sračunati su na prevaru i stoga su nepoželjni.

Različiti autori pod ovim terminom podrazumijevaju različit sadržaj. Te razlike se kreću od stava da:

1. „kreativno računovodstvo“ uključuje uobličavanje fi nansijskih izvještaja korištenjem prava izbora i drugih postupaka dopu-štenih računovodstvenom regulativom3;

2. „kreativno računovodstvo“ obuhvata upravljanje dobiti (ne uključujući „uravnoteženje dobiti“) i manipulaciju u vezi sa klasifi kacijom bilo u bilansu stanja bilo u bilansu uspjeha4;

3. „kreativno računovodstvo“ obuhvata svaki i sve one postupke koji se koriste da bi se manipulisalo podacima u fi nansijskim izvještajima, uključujući agresivno računovodstvo, primjenu računovodstvenih principa suprotnu njihovom duhu, lažno fi -nansijsko izvještavanje i sve postupke koji vode ka upravljanju dobiti ili manipulisanju prihodima5.

Veliki broj navedenih ciljeva je moguće svesti na sljedeća četiri6:

1. održanje povjerenja investitora,2. ostvarenje bonusa, odnosno korištenje opcija na dionice,3. priprema za preuzimanje ili odbrana od neprijateljskog preuzi-

manja,4. odlaganje poreza na dobit na buduće periode.

Kreativno računovodstvo se pojavljuje u dva oblika:

1. tzv. kozmetičko, gdje menadžeri manipulišu razgraničenjima bez ikakvih posljedica na novčane tokove, i kršenjem računo-vodstvenih propisa (van regulatornog okvira);

2. tzv. stvarno, gdje menadžeri poduzimaju dionice koje utiču na novčane tokove u svrhu upravljanja dobiti7.

Nosioci računovodstvene djelatnosti su stvaraoci informacija o pri-vrednoj istini, koja nikada ne može biti u potpunosti objektivna. Veoma je važna spoznaja nosilaca računovodstvene djelatnosti da je upravo njihovo profesionalno postupanje ključ za stvaranje po-vjerenja u njihovoj djelatnosti. Kada subjektivnost ne bi postojala, tada ne bi bilo potrebe za revizorskom i drugim srodnim profesi-jama vještaka, koji upravo svojim znanjem i ponašanjem stvaraju povjerenje kod ljudi.

Ključnim razlozima za pojavu privrednog kriminala u računovod-stvu, smatraju se:

– poslovno-organizacijski nered i neodgovarajući unutrašnji nadzor, – nevjerodostojno računovodstveno izvještavanje.

U formiranju funkcionalnih sistema vođenja i uprave, ključna je organizacija ciljnog i decentralizovanog vođenja, s jasnim od re đi-vanjem u sistemu. Menadžment se mora baviti opstankom i ra-zvojem preduzeća, a ne brojnim poslovno-izvršnim zadacima, koji bi trebalo da budu delegirani na izvršavanje nižim nivoima .

U svakom preduzeću postoji veća ili manja potencijalna opasnost od pojave preduzetničkog kriminala, što implicira nužnost egzi-stiranja nadzornog organa, te razmatranje posljedica eventualno nastalih kriminalnih djela u preduzeću. U organizacijskim okvirima, upravo iz ovih razloga, nužno je postojanje interne kontrole, koja suštinski razmatra bonitet u samom sistemu poslovanja, te na taj način utiče na sprečavanje i otkrivanje prevara i drugih kažnjivih djela.

Nevjerodostojno računovodstvo i fi nansijsko izvještavanje pro-dukt je kreativnog, odnosno, manipulativnog računovodstva. Radi se o spornim ponašanjima nosilaca računovodstvene djelatno-sti, koji računovodstvenim znanjima i vještinama preprave raču-novodstvene podatke i izvještaje, pa na taj način prikriju stvarne događaje, procese ili stanja, najčešće i sam poslovni rezultat.

Danas se u svijetu kreativno računovodstvo često defi niše kao:

– maštovita upotreba računovodstva; – transformacija fi nansijskih izvještaja iz onoga što je stvarno, u

ono što se želi prikazati, – korištenje legalnih mogućnosti izbora fl eksibilnih računovod-

stvenih metoda, postupaka i procjena, – zloupotreba računovodstvenih procjena, metoda i tehnika, sa

ciljem što boljeg prikaza fi nansijskog stanja, uspjeha itd.

Kreativno računovodstvo obuhvata svaki postupak koji se koristi kako bi se manipulisalo podacima u fi nansijskim izvještajima. Ovaj oblik uključuje: agresivno računovodstvo, primjenu računovodstvenih na-čela suprotnu njihovom duhu, lažno fi nansijsko izvještavanje i sve postupke koji vode ka upravljanju dobiti ili manipulisanju podacima.

U tim slučajevima riječ je o prevarantskim podacima, čija je svrha laž-no predstavljanje ekonomskih okolnosti i uspjeha poslovnog subjekta, a rezultat su zloupotrebe pravnih i/ili drugih strukovnih, te profesio-nalnoetičkih normi. Radi se, dakle, o pogrešnim podacima, koji bi tre-balo da navedu korisnika na pogrešan trag pri njegovim odlukama.

1 Amat O., Blake J. i Dowds J., The ethics of creative accounting, Economics Working Paper, Journal of Economic Literature classifi cation: M41, 1999.2 U prevodu „upravljanje dobitkom“.3 Amat O. i Gowthorpe C., Creative accounting: Nature, Incidence and Ethical Issues, Journal of Economic Literature classifi cation: M41.4 Stolowy H. i Lebas M., Korporativno fi nansijsko izvještavanje, str. 657, prema: Škarić Jovanović K., „Kreativno računovodstvo – motivi, instrumenti i posljedice“, Zbornik

radova sa 11. kongresa SRRRS, Banja Vrućica, 2007. god.5 Mulford C. i Comiskey E., The Financial Numbers Game: Detecting Creative Accounting Practices, Wiley, 2000, str. 3, prema: Škarić Jovanović K., „Kreativno računo-

vodstvo – motivi, instrumenti i posljedice“, Zbornik radova sa 11. kongresa SRRRS, Banja Vrućica, 2007. god.6 Vidjeti: Amat O., Blake J. i Dowds J., The ethics of creative accounting, Economics Working Paper, Journal of Economic Literature classifi cation: M41, 1999.7 Prevare u fi nansijskom izvještavanju – metode njihovog činjenja, otkrivanja, prevencije i istraživanja, Simeunović, N., Beograd, 2011.


40

Za sprečavanje i otkrivanje kriminalnih i drugih nedozvoljenih djela, preduzeću su potrebni:

– profesionalno upravljanje, – dugoročni (strateški) poslovni ciljevi, – poslovno-organizacijski red,

– potporni mehanizmi (informacijska aktivnost usmjerena ka do-nošenju odluka, kvalitetno izgrađen sistem internih kontrola i interna revizija, a na čelu svega odgovarajuća poslovna kultura).

Američki zakon „Sarbanes-Oxley Act (SOX)“ iz 2002. godine snaž-nije je inicirao borbu protiv prevare i korupcije, nego prijašnja regu-lativa, i to ne samo u Americi i Evropi, nego širom svijeta. U Evropi je 1999. godine osnovan nezavisni istraživački ured za borbu pro-tiv prevara i prekograničnog kriminala OLAF – Offi ce Européen de Lute Anti–Fraude.

Precizna defi nicija prevara ne postoji. Termin “prevara” se koristi da opiše postupke kao što su obmana, podmićivanje, krivotvorenje, iznuda, korupcija, krađa, kovanje zavjere, pronevjera, nezakonito prisvajanje, davanje netačnih podataka, skrivanje materijalnih či-njenica i dosluh. Prevara se najčešće dešava tamo gdje su kontrole slabe, gdje se ne primjenjuju ili ne postoje. Zato je jako važno da se, u kontekstu kontrole poslovanja, prvenstveno utvrditi stepen internih kontrola u preduzeću. Jačanje kontrola može pomoći u smanjivanju prilika za prevaru. U narednoj tabeli je prikazan posto-tak prevara prema tipu kompanije i prosječni gubici od prevare koji su zabilježeni u SAD-u.

Prevare se najčešće klasifi kuju u tri grupe i to: korupcija, otuđiva-nje imovine i lažiranje fi nansijskih izvještaja.

Sam način djelovanja forenzičara može se promatrati dvojako, i to kao preventivno (ex ante) – koji podrazumijeva odvraćanje od pre-vara, odnosno djelovanje nakon sumnje u mogućnost prevare koja još nije nastala, i naknadno (ex post) – nakon sumnje da je prevara nastala ili nakon otkrića same prevare. Inače, forenzičari mogu djelovati interno i eksterno, pri čemu interno djelovanje uključuje istraživanje mogućih prevara od strane zaposlenika i menadžera, dok eksterno podrazumijeva istraživanje mogućih prevara od strane kupaca, dobavljača, banaka i ostalih partnera.

2. FORENZIČKO RAČUNOVODSTVO

Koncept forenzičkog računovodstva je temeljan i kompleksan, u kojem računovođa, u svom profesionalnom nezavisnom prosuđi-vanju, formira prezentaciju na tako visokom nivou pouzdanosti, da bi bila podobna kao dokaz u zakonski vođenom postupku, te za sudski ili administrativni uvid. Jednostavno rečeno, forenzičkno ra-čunovodstvo je računovodstvo koje je prikladno za javne preglede, jer podrazumijeva najviši stepen osiguranja. Rezultati istraživanja zasnovani su na naučnoj detekciji i interpretaciji dokaza određenog fenomena.

Prva odrednica forenzičkog računovodstva su analize, koje razra-đuju i objašnjavaju uzrok i posljedicu određene pojave, uključujući otkrivanje prevare (ukoliko postoji) i njenih posljedica. Primarna metodologija forenzičkog računovodstva jeste objektivna verifi ka-cija. Forenzičko računovodstvo je fokusirano na dokaze o ekonom-skim transakcijama i na izvještavanje, kao sastavni dio računo-vodstvenog sistema i zakonske mreže, koja podržava ovakav tip dokaza, kao prihvatljive u funkciji utemeljenja računovodstvenog

evidentiranja i/ili vrednovanja. Na razvoj discipline forenzičkog ra-čunovodstva više su uticala empirijska znanja dobijena kroz po-slovnu praksu, a manje teorijska znanja.

Za forenziku se kaže da je to „dubinsko“ snimanje i istraživanje događaja, koji izazivaju sumnju da se nešto krivo radi ili da je pre-vara moguća. Forenzičko računovodstvo podrazumijeva primjenu znanja iz više disciplina, kao što su: računovodstvo, revizija, ekono-mija, statistika, te istražiteljske vještine. Računovođe forenzičari su osposobljeni da promatraju „iza brojeva“ i samim tim se suočavaju sa realnom situacijom u poslovanju.

3. CILJEVI FORENZIČKOG RAČUNOVODSTVA

Djelatnost forenzičkog računovodstva podrazumijeva istražiteljsku funkciju, i to je zanimanje u kojem su zastupljeni računovodstvo i informacijske tehnologije, kao integrativni dijelovi. Ukoliko su ru-kovodioci poslovnog subjekta zabrinuti zbog odstupanja u fi nan-sijskim izvještajima i zbog fi nansijskih pronevjera, tada je njima potrebno više od onih usluga koje nude računovođe (eng. CPA – Certifi ed Public Accountant – Sertifi kovani računovođa). Dakle, njima je potreban forenzički računovođa (eng. CFA - Certifi ed Fo-rensic Accountant – Sertifi kovani forenzički računovođa).

Primarni cilj forenzičkog računovodstva je objektivna verifi kacija fi nansijskih događaja. Upravo iz ovog razloga, u velikom broju slučajeva ra čunovođe forenzičari bivaju pozvani da svjedoče na sudu, kao svjedoci, eksperti, kako na strani tužioca, tako i na strani odbrane. Računovođe forenzičari mogu raditi na slučajevima građanske i krivične parnice. U građanskim parnicama forenzički

Slika 1. Komparacija revizije i forenzike


41

računovođa može dobiti upit da procijeni ekonomske štete usljed prekida ugovora. U slučajevima krivičnih parnica, od forenzičkog ra čunovođe se pak može zahtijevati da prezentira činjenične po -da tke o počinjenoj prevari u oblasti osiguranja, da identifi kuje pre-varu, pranje novca, fi ksiranje cijena, manipulaciju trgovanja na berzama i slične nedozvoljene radnje.

Nagli porast broja forenzičara i potreba za forenzičkim računovod-stvom u svijetu, uzrokovani su i sljedećim događajima:

– veliki broj kompanija izjavio je da su bile žrtve prevara u po-sljednje dvije godine;

– porastao je broj kompanija koje su imale slučajeve korupcije i podmićivanja (corruption & bribery),

– porastao je broj otkrivenih slučajeva pranja novca (money la-undering),

– porastao je broj fi nansijskih izvještaja u kojima je utvrđeno po-grešno prikazivanje (misrepresentation),

– veliki broj kompanija je izjavio da su bile žrtve prevare, – prevare u obliku prikazivanja gubitaka na imovini u prosjeku su

bile u rastu,– veliki broj kompanija pretrpile su značajne gubitke ugleda u

poslovnom svijetu, smanjena je motivacija osoblja i došlo je do poremećaja poslovnih odnosa;

– preko trećine prevara otkrivene su slučajno, primjenom uobi-čajenih postupaka detekcije prevara.

Forenzički računovođa kao alat koristi svoju vještinu razumijeva-nja informacija o poslovanju, te fi nansijski sistem izvještavanja, računovodstvene i revizorske standarde i procedure, te prikupljene dokaze i tehnike istraživanja. Forenzičko računovodstvo ne pro-nalazi samo neslaganja, nego otkriva čitav lanac prevare i nalazi odgovore na pitanja: ko – šta – gdje – zašto – kada – kako, pitanja koja čine lanac prevare.

Osnovno načelo pri forenzičkoj istrazi jeste ocjena činjenica. Za-daci forenzičkog računovođe su da analizira, interpretira, sumira i prezentuje međusobno povezane poslovno-fi nansijske stavke, tako da budu razumljive i na odgovarajući način potkrijepljene. Računovođa forenzičar često participira u sljedećim aktivnostima:

– istraživanju i analiziranju dokaza o počinjenoj prevari, – razvijanju kompjuterizovanih aplikacija koje će poslužiti u ana-

lizama i prezentacijama o fi nansijskim dokazima, – prezentacijama rezultata istraživanja u vidu izvještaja i kom-

pletiranja dokumentacije, – asistiranju u pravnim postupcima, uključujući svjedočenja na

sudu u ulozi svjedoka-stručnjaka, te pripremanju vizuelnih sredstava, koji će služiti kao dokaz na suđenju.

U prethodnoj tabeli su prikazani podaci dobijeni intervjuisanjem 532 forenzičara u SAD-u o postotku i načinima otkrivanja prevara.

4. FORENZIČKO RAČUNOVODSTVO U BOSNI I HERCEGOVINI

U bosanskohercegovačkom društvu, većina računovođa nika-da nije čula za pojam “računovođa forenzičar”. Pozicija samog računovodstva u BiH je nezahvalna, prije svega zbog uslova i okruženja u kojima bosanskohercegovačke računovođe obavljaju svoj posao.

Razlozi za to su:

– nedovoljno uređena računovodstvena legislativa sa pratećim propisima,

– neredovno obnavljanje informacija o izmjenama MRS/MSFI, – neadekvatno valorizovanje računovodstva kao profesije i njenih

pripadnika, – nedovoljan razvoj svijesti o potrebi, odnosno navici cjelo ži-

votnog učenja, – ostali subjektivni i objektivni razlozi.

Računovodstvu kao profesiji, u zadnje vrijeme se daje više zna čaja, kako od menadžera i vlasnika kapitala, tako i od samih ra čunovođa, koji nastoje maksimalno postupati u skladu sa pra vilima struke. Međutim, bez obzira na pozitivne trendove, cje lokupna slika raču-novodstva kao profesije u BiH, u smislu pristupa računovodstvenim tehnikama i metodama, još uvijek se može okarakterisati kao kon-zervativna. Teško je, ili gotovo nemoguće govoriti o forenzičkom računovodstvu u okviru bosanskohercegovačke računovodstvene prakse, koja uopće ne poznaje zvanje „forenzički računovođa“. Edukacija za ovo zvanje, iz sadašnje perspektive bosansko-herce-govačke računovodstvene stvarnosti, djeluje, nažalost, kao utopija.

5. ANALITIČKE PROCEDURE U FORENZIČKOM RAČUNOVODSTVU

U fazama obavljanja svog zadatka, računovođa forenzičar primje-njuje različite procedure, kako bi utvrdio područja počinjenih pre-vara. Analitičke procedure su one koje razlažu problem do detalja i djeluju u kontekstu formiranja usporedbi određenih uzajamno povezanih segmenata poslovanja, a ti odnosi na kraju, eventualno, impliciraju mogućnost prevare.

Analitičke procedure u forenzici imaju tri primarna cilja:

– preliminarne (pripremne) analitičke procedure se koriste za otkrivanje područja visokog rizika od prevare, njihove prirode, vremena i stepen potrebnih forenzičkih procedura,

– nezavisne analitičke procedure se koriste za pribavljanje doka-za na temelju uspoređivanja i usklađivanja podataka, te utvr-đivanja vjerodostojnosti (ispravnosti) dokumentacije, knjiženja i obračuna,

– konačne analitičke procedure služe za donošenje zaključaka o uticaju problematičnih transakcija na fi nansijske izvještaje.

Istražitelj forenzičar u svom poslu, pored ostalog, koristi i analitičke tehnike za analizu odnosa između stavki u fi nansijskim izvještaji-ma, odnosno analizu poslovnih transakcija. Istražiteljske tehnike forenzičkog računovodstva su:

– horizontalna analiza – koja upoređuje stavke iz tekućeg perio-da sa istim stavkama iz prethodnog perioda,

– Vertikalna analiza – koja upoređuje postotne udjele pojedinih stavki u fi nansijskim izvještajima, npr. postotni udjel rashoda u prihodu, dobiti u prihodu i slično,

– Upoređivanje detaljnih stavki u fi nansijskim izvještajima – sa istim ili sličnim stavkama iz prethodnih perioda,

– Analiza odnosa (ratio analysis) – u fi nansijskim izvještajima u područjima profi tabilnosti, likvidnosti, solventnosti, aktivnosti i stvaranja vrijednosti.

Tipični aspekti forenzičkih analitičkih procedura su usporedbe određenih kategorija, kao što su: tekući podaci nasuprot podaci-ma iz prethodnog perioda; stvarni podaci nasuprot budžetu, pro-gnozama i projekcijama; podaci preduzeća nasuprot podacima


42

u industriji; fi nansijski podaci nasuprot operativnim (količinskim) podacima; usporedba sintetičkih podataka nasuprot analitičkim podacima po organizacijskim jedinicama, proizvodima, lokacijama ili zaposlenima; podaci preduzeća nasuprot očekivanim rezultati-ma forenzičara.

6. NAJČEŠĆE MANIPULACIJE U FINANSIJSKIM IZVJEŠTAJIMA PRIMJENOM POSTUPAKA KREATIVNOG RAČUNOVODSTVA

Jedan od vodećih autoriteta u Americi u otkrivanju manipulacija izazvanih primjenom postupaka kreativnog računovodstva u svr-hu lažiranja fi nansijskih izvještaja, Howard Schilit, grupisao ih je u sedam dijelova i nazvao „smicalicama“ (shenanigans). Raču-novodstveni trikovi koje računovođe najčešće koriste za lažiranje fi nansijskih izvještaja su:

1. prerano priznavanje prihoda ili priznavanje prihoda upitne kva-litete;

2. priznavanje fi ktivnog prihoda;

3. napuhivanje zarade vanrednim dobicima;

4. prebacivanje tekućih rashoda u raniji ili kasniji obračunski pe-riod;

5. pogrešna knjiženja ili nepravilno redukovanje obaveza;

6. prebacivanje tekućeg prihoda u kasniji period;

7. prebacivanje budućih rashoda u tekući period.

U slučaju preranog priznavanja prihoda ili priznavanja prihoda upit-ne kvalitete, najčešći primjeri su: priznavanje prihoda od usluga ili proizvoda, za usluge koje će biti realizovane tek u narednom pe-riodu ili proizvode koji kupcu još nisu isporučeni; priznavanje pri-hoda za usluge koje kupac nije dužan platiti; prodaja pridruženim preduzećima; prisvajanje i priznavanje tuđih prihoda kao svojih; precjenjivanje bezvrijednih stvari i njihova prodaja po visokoj cijeni.

Priznavanje fi ktivnog prihoda nastaje usljed priznavanja prihoda, kada nisu ispunjene zakonske pretpostavke; priznavanje odobre-nog rabata od strane dobavljača kao prihoda; priznavanje prihoda od prodaje u visini prodajne cijene nekretnina; priznavanje prihoda od prodaje preduzeća, nakon poslovnog spajanja; priznavanje fi -nansijskih i drugih prihoda kao prihoda od prodaje.

Za „napuhivanje“ zarade vanrednim dobicima imanentno je „na-puhivanje“ profi ta prodajom ranije otpisane imovine; stvaranje prihoda reklasifi kacijom stavki u bilansima (npr. stalna sredstva namijenjena prodaji); korištenje dobiti od prodaje nekretnina za smanjenje tekućih rashoda; uključivanje dobitka na prodaji nekret-nina u prihode od prodaje.

Prebacivanje tekućih rashoda u raniji ili kasniji obračunski period realizuje se kapitalizovanjem tekućih operativnih troškova i ka-snijim terećenjem na rashode; prebacivanjem tekućih troškova u prethodni period uz pomoć primjene promijenjene računovodstve-ne politike; smanjenjem ispravke vrijednosti imovine; priznava-njem rashoda od umanjenja imovine (npr. goodwill); prebacivanjem troškova amortizacije u kasnije periode, odnosno prolongiranjem vijeka upotrebe, tzv. „rastezanjem“ amortizacije.

Pogrešna knjiženja ili nepravilno redukovanje obaveza nastaju usljed: priznavanja ranije stvorenih fi ktivnih rezervi u prihod; smanjenja oba-veza mijenjanjem računovodstvenih pretpostavki; davanja neopravda-no velikih popusta; namjerno pogrešnog knjiženja rashoda uz formi-

ranje (priznavanje) nepostojećih obaveza kao protivstavke; knjiženja plaćanja unaprijed u prihode, iako obaveza nije izvršena.

Prebacivanje tekućeg prihoda u kasniji period realizuje se stvara-njem rezervi, te njihovim kasnijim priznavanjem u prihode, kao i pri-znavanjem prihoda kod pripajanja, koji je zarađen prije pripajanja.

Najveći broj računovodstvenih skandala nastao je usljed „napu-hivanja“ i lažiranja prihoda, i to radi privlačenja investitora, pove-ćanja ili održavanja cijena dionica, povećanja tržišne vrijednosti, ostvarivanja menadžerskih bonusa, izbjegavanja opasnosti od pre-uzimanja zbog loših rezultata i sl.

U BiH nema zvaničnih istraživanja, ali na bazi praktičnih iskustava, može se reći da se radi o sljedećim manipulacijama:

– manipulacije troškovima i rashodima, – manipulisanje prihodima,

– manipulisanje rezervisanjima,

– stvaranje nerealne aktive – kapitalizacija tekućih troškova,

– agresivna revalorizacija radi poboljšanja slike o solventnosti i smanjenja utiska o visokim zaradama,

– skrivanje obaveza,

– isisavanje novca iz preduzeća,

– složene transakcije,

– krađa gotovine.

Gotovo je nemoguće predvidjeti kad i gdje će se javiti računovod-stvene manipulacije, ali je važno napomenuti da ciljevi manipulaci-je uveliko ovise o tome da li se radi o javnom preduzeću, koje kotira na berzi, ili privatnom. Naime, javna preduzeća nastoje prikazati bolji poslovni rezultat iz niza razloga, dok privatna preduzeća tome pribjegavaju jedino u slučaju kada namjeravaju izaći na berzu, ili kada ne žele prikazati gubitke, da ne bi uništili fi nansijski rejting, koji im je potreban za dobijanje kredita od banke.

Indikatori prevara u preduzećima, a samim time i u računovodstvu, koji se najčešće pojavljuju u bosanskohercegovačkim preduzeći-ma, na osnovu podataka koje smo dobili tokom istraživanja, mo-žemo reći da su:

– veliki neočekivani gubici,

– opstruisanje (sprečavanje) normalnog rada internih revizora,

– neobjašnjeni manjkovi na zalihama,

– neobični otpisi potraživanja,

– neusklađenost priliva novca s prihodima i potraživanjima,

– neusklađenost odliva novca s obavezama,

– neuobičajeno veliki računi za nedefi nisane usluge (npr. istraži-vanje tržišta) koji se plaćaju drugim preduzećima,

– fi ktivni računi s povezanim preduzećima.

Ovi tragovi se simbolično nazivaju “crvene zastave” (“red fl ags”) i upućuju na nužno preispitivanje markiranih područja poslovanja, u cilju detekcije nedozvoljenih radnji. Premda redovna revizija nije orijentisana na forenzičko računovodstvo, revizori mogu detektova-ti tačke mogućih nepravilnosti i prevara (“red fl ags”). U takvim si-tuacijama, oni se ograđuju od pozitivnog mišljenja, ali na njima nije teret istražiteljstva i izvođenja dokaza, odnosno to je posao foren-zičara. U slučajevima kada otkriju indikator moguće prevare (“red fl ag”), revizori istražiteljski posao predaju forenzičarima (hand-off). Računovođe forenzičari, pored konstatovanja činjeničnog stanja, nastoje da klupko počinjene prevare u potpunosti istraže i razriješe. U kontekstu forenzičkog računovodstva bitno je naglasiti da je za-dnja karika u procesu tužba protiv počinitelja prevare, što znači da se u proces uključuje sud, koji će odrediti kaznu za počinjeno djelo.


43

ZAKLJUČAK

U današnjem vremenu kompleksnog korporativnog poslovanja, sve organizacije su izložene određenom stepenu rizika od prevare. Stepen izloženosti organizacije riziku od prevara zavisi od inheren-tnosti poslovnih procesa, adekvatnosti i efi kasnosti internih kontrola za sprečavanje i otkrivanje prevara, kao i od poštenja i integriteta lica koja su uključena u poslovne aktivnosti. Kolika je vjerovatnoća da će se u nekoj poslovnoj organizaciji prevara desiti zavisi od više faktora specifi čnih za preduzeće koje je u fokusu posmatranja. Kolika je vjerovatnoća da će doći do prevare, zavisi od toga, koliko je lako počiniti prevaru, te od prisutnosti motivacijskih faktora koji vode ka prevari, kao i na prethodnim iskustvima organizacije u pogledu broja i koliko se puta desila prevara u posmatranom prethodnom periodu.

Razvoj računovodstva se odvija paralelno s razvojem i globalizacijom privrede, umrežavanjem i spajanjem velikih fi rmi, razvojem tržišta kapitala, davanjem većeg značaja fi nansijskim izvještajima, pa čak i razvojem svijesti ljudi, koji se bave računovodstvenom profesijom. U vremenskoj distanci razvoja računovodstvene profesije, došlo je do „evolucije“ pojma računovodstva i nastanka pravaca koji se bave problematikom računovodstva na određen, specifi čan način, odnosno pojave konzervativnog, kreativnog, forenzičkog ili nekog drugog računovodstva. Forenzičko računovodstvo podrazumijeva primjenu postupaka, metoda i tehnika, da bi se utvrdilo da li se pogrešno radi, pogrešno prikazuje i izvještava (fraudulent fi nancial reporting), ima li podmićivanja (korupcije), postoji li prevara ili na-mjera prevare, ima li krađe, iskrivljavanja informacija, iznuđivanja, krivotvorenja i sl. Usporedba podataka iz preduzeća sa podacima preduzeća iz iste industrije, odnosno branše, mogu ukazati na tačke koje treba istražiti. Forenzičar uobičajeno ispituje: povećane proizvodne troškove, koji nemaju logično objašnjenje; velike otpise imovine koji odstupaju od onih u industriji; nižu količinu proizvodnje za iste troškove kao u industriji; niži ili viši rashod po zaposlenom od onog u industriji i sl. Polovina ispitanika smatra da zakonska regulativa u maloj mjeri smanjuje mogućnost „friziranja“ fi nansijskih izvještaja. Ispitanici, takođe, smatraju da je najlakše na području zaliha sprovesti „friziranje“ pozicija, a potom slijede prihodi i rashodi, te razgraničenja i rezervisanja.

Indikatori prevara u preduzećima, a samim time i u računovod-stvu, koji se najčešće pojavljuju u bosanskohercegovačkim pre-duzećima, na osnovu podataka koje smo dobili tokom istraživanja, možemo reći da su: veliki neočekivani gubici, opstruisanje (spreča-vanje) normalnog rada internih revizora, neobjašnjeni manjkovi na zalihama, neobični otpisi potraživanja, neusklađenost priliva novca s prihodima i potraživanjima, neusklađenost odliva novca s oba-vezama, neuobičajeno veliki računi za nedefi nisane usluge (npr. istraživanje tržišta) koji se plaćaju drugim preduzećima, te fi ktivni računi s povezanim preduzećima.

Na osnovu prezentovanih činjenica, jasno je da je hipoteza ovog rada da forenzičko računovodstvo daje zadovoljavajuće rezultate u otkrivanju značajno pogrešno prikazivanih informacija u fi nansijskim izvještajima, uzrokovanih počinjenim prevarama dokazana, što posebno potvrđuje praksa. Posao forenzičkog računovođe, najjednostavnije rečeno, od krucijalne je važnosti za otkrivanje nepravilnosti informacija prikazanih u fi nansijskim izvještajima, a koje se jednom riječju nazivaju prevara. U bosanskohercegovačkoj stvarnosti nužno je raditi na izmjeni kon-ceptualnog okvira razmišljanja o računovodstvenoj djelatnosti, gdje svi zaposleni u domenu računovodstva moraju prihvatiti, istražiti i usvojiti znanja o novim pravcima računovodstvene djelatnosti, kao što je foren-zičko i kreativno računovodstvo, koja će umnogome doprinijeti razvoju poslovnog funkcionisanja uopšte.

LITERATURA

1. ACFE – Association of Certifi ed Fraud Examiners, 2008. Report to the Nationon Occupational Fraud and Abuse, 2008.

2. Amat O. i Gowthorpe C., Creative accounting: Nature, Incidence and Ethical Issues, Journal of Economic Literature classifi cati-on: M41.

3. Amat O., Blake J. i Dowds J., The ethics of creative accounting, Economics Working Paper, Journal of Economic Literature cla-ssifi cation: M41, 1999.

4. Belak V., Poslovna forenzika i forenzičko računovodstvo – bor-ba protiv prijevare, Belak Excellens d.o.o., Zagreb, 2011.

5. Belak, V., Forenzičko računovodstvo, u: Računovodstvo, revizija i fi nancije konzalting - seminar, Zagreb 2010.

6. Belak, V., Kreativno računovodstvo i njegov utjecaj na fi nan-sijske izvještaje. Računovodstvo, revizija i fi nancije, Zagreb, 2008.

7. Belak, V., Fer vrijednost i tržišno računovodstvo. računovodstvo, revizija i fi nancije, Zagreb, 2006.

8. Bešvir, B., Forenzička revizija. Računovodstvo, revizija i fi nanci-je, Zagreb, 2010.

9. Brkanić, V., Bilančna kozmetika - dopuštena i nedopuštena ‘kreativnost’ u fi nansijskim i poreznim izvješćima. RRI F, Za-greb, 2009.

10. Crumbley L. D., Heitger L.E., Smith S.G., Forensic and Investi-gative Accounting, CCH a Wolters Kluwer business, 2007.

11. Kolenda S., Forenzičko računovodstvo u funkciji razotkrivanja gospodarskog kriminala, Računovodstvo i menadžment RIM, 12. međunarodna znanstvena i stručna konferencija, Zbornik radova, Svezak I – znanstveni radovi, „Hrvatski računovođa“ Neovisna udruga računovođa, poreznih savjetnika i fi nansijskih djelatnika, Zagreb – Split, 2011.

12. Koletnik F., Koletnik Korošec M., Forenzičko računovodstvo u funkciji sprečavanja i otkrivanja gospodarskoga kriminala, Zbornik radova: Ekonomske reforme u BiH i evropske integraci-je (Implikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU i BiH), Jedanaesti međunarodni simpozij, Udruženje-udruga računovođa i revizora Federacije Bosne i Hercegovine, Neum 2011.

13. Kolar I., Je li forenzičko računovodstvo pravi put za otklanjanje privrednog kriminala, Acta economica – časopis za ekonomiju, Ekonomski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, 12. izdanje, Ba-nja Luka, 2010.

14. Kumalić, J.: Računovodstvena načela i standardi kao ishodište računovodstvenih politika, Bihać, januar, 2011. godine (preda-vanja)

15. Knežević G., Analiza fi nansijskih izveštaja, Univerzitet Singidu-num, Beograd, 2008.

16. McArthur, C.V, Evidence – Accountants as Experts, Canadian Bar Review, Vol. XXVI, No.5, May 1948.

17. Mulfrod C.W., Comiskey E.E., The Financial Numbers Game: Detective Creative Accounting Practice, John Wiley & Sons, Ltd. New York, 2002.

18. Nasre K., Creative Financial Accounting: Its Nature and Use, Hemel Hempstead, Prantice Hall, 1993.


44

19. Novalija S, Forenzičko računovodstvo i utjecaj kreativnog raču-novodstva na fi nansijske izvještaje, Ekonomski fakultet Tuzla, 2009.

20. Schilit H., Financial Shenanigans: How To Detect Accounting Gimmicks & Fraud in Financial Reports, McGraw Hill, New York, 2002.

21. Stanišić M., Konzervativno vs. kreativno (forenzičko, manipula-tivno) računovodstvo, Porezni savjetnik, avgust/kolovoz 2008.

22. Stanišić M., Revizija otkrivanja prevare bazirana na riziku, Porezni savjetnik, septembar/rujan 2007.

23. Stefanović, R. Sprečavanje i otkrivanje lažnog fi nansijskog izvještavanja, Beograd 2000.

24. Škarić Jovanović K., Kreativno računovodstvo – motivi, instru-menti i posljedice, Zbornik radova sa 11. kongresa SRRRS, Banja Vrućica, 2007.

SummaryAccounting statements and other accounting reports are the main evidence of the property and fi nancial position, and the business and monetary success of the undertaking. When recording in the accounting manipulations, it is a fi ctive or improper methods of accounting data processing, in order to disguise the true picture of the status of funds, resources and business results. When the abuse of legal regu-lations, it is an abuse of legal norms, in which seemingly create your respect for them, in fact, within the regulations seek ways to achieve the desired business goals. To achieve this goal, many manipulations are creating a different value of assets, expenses and outfl ows .

By challenging the fi nancial statements, or manipulation, may be due to direct and forgery of data in accounting reports. This happens due to manipulation of the data on balance, the transfer of accounting data into separate tables and their improper classifi cation of the group, displaying the values that are signifi cantly different from the real, to thereby display the target value of some economic categories. That accounting presentation of operating results, different from the actual employers want to master the market and achieve other benefi ts, which resulted in reporting on business success, it becomes unrealistic, because it was not realized.

This study is designed so that it is divided in six parts. The fi rst part treats the issue of economic crime in accounting. The second part discusses the accounting fraud. The third section examines the conceptual defi nition of forensic accounting, which is guiding the whole concept of work, because it implies the need for its existence and further development. The fourth part of the work includes analytical procedures in forensic accounting. The fi fth section discusses the concept of creative accounting and its impact on the fi nancial state-ments. In the sixth section presents the results of the application of forensic research, or creative accounting in Bosnia and Herzegovina .

Keywords: Forensic accounting, creative accounting,auditor, creative audit.


43

ZAKLJUČAK

U današnjem vremenu kompleksnog korporativnog poslovanja, sve organizacije su izložene određenom stepenu rizika od prevare. Stepen izloženosti organizacije riziku od prevara zavisi od inheren-tnosti poslovnih procesa, adekvatnosti i efi kasnosti internih kontrola za sprečavanje i otkrivanje prevara, kao i od poštenja i integriteta lica koja su uključena u poslovne aktivnosti. Kolika je vjerovatnoća da će se u nekoj poslovnoj organizaciji prevara desiti zavisi od više faktora specifi čnih za preduzeće koje je u fokusu posmatranja. Kolika je vjerovatnoća da će doći do prevare, zavisi od toga, koliko je lako počiniti prevaru, te od prisutnosti motivacijskih faktora koji vode ka prevari, kao i na prethodnim iskustvima organizacije u pogledu broja i koliko se puta desila prevara u posmatranom prethodnom periodu.

Razvoj računovodstva se odvija paralelno s razvojem i globalizacijom privrede, umrežavanjem i spajanjem velikih fi rmi, razvojem tržišta kapitala, davanjem većeg značaja fi nansijskim izvještajima, pa čak i razvojem svijesti ljudi, koji se bave računovodstvenom profesijom. U vremenskoj distanci razvoja računovodstvene profesije, došlo je do „evolucije“ pojma računovodstva i nastanka pravaca koji se bave problematikom računovodstva na određen, specifi čan način, odnosno pojave konzervativnog, kreativnog, forenzičkog ili nekog drugog računovodstva. Forenzičko računovodstvo podrazumijeva primjenu postupaka, metoda i tehnika, da bi se utvrdilo da li se pogrešno radi, pogrešno prikazuje i izvještava (fraudulent fi nancial reporting), ima li podmićivanja (korupcije), postoji li prevara ili na-mjera prevare, ima li krađe, iskrivljavanja informacija, iznuđivanja, krivotvorenja i sl. Usporedba podataka iz preduzeća sa podacima preduzeća iz iste industrije, odnosno branše, mogu ukazati na tačke koje treba istražiti. Forenzičar uobičajeno ispituje: povećane proizvodne troškove, koji nemaju logično objašnjenje; velike otpise imovine koji odstupaju od onih u industriji; nižu količinu proizvodnje za iste troškove kao u industriji; niži ili viši rashod po zaposlenom od onog u industriji i sl. Polovina ispitanika smatra da zakonska regulativa u maloj mjeri smanjuje mogućnost „friziranja“ fi nansijskih izvještaja. Ispitanici, takođe, smatraju da je najlakše na području zaliha sprovesti „friziranje“ pozicija, a potom slijede prihodi i rashodi, te razgraničenja i rezervisanja.

Indikatori prevara u preduzećima, a samim time i u računovod-stvu, koji se najčešće pojavljuju u bosanskohercegovačkim pre-duzećima, na osnovu podataka koje smo dobili tokom istraživanja, možemo reći da su: veliki neočekivani gubici, opstruisanje (spreča-vanje) normalnog rada internih revizora, neobjašnjeni manjkovi na zalihama, neobični otpisi potraživanja, neusklađenost priliva novca s prihodima i potraživanjima, neusklađenost odliva novca s oba-vezama, neuobičajeno veliki računi za nedefi nisane usluge (npr. istraživanje tržišta) koji se plaćaju drugim preduzećima, te fi ktivni računi s povezanim preduzećima.

Na osnovu prezentovanih činjenica, jasno je da je hipoteza ovog rada da forenzičko računovodstvo daje zadovoljavajuće rezultate u otkrivanju značajno pogrešno prikazivanih informacija u fi nansijskim izvještajima, uzrokovanih počinjenim prevarama dokazana, što posebno potvrđuje praksa. Posao forenzičkog računovođe, najjednostavnije rečeno, od krucijalne je važnosti za otkrivanje nepravilnosti informacija prikazanih u fi nansijskim izvještajima, a koje se jednom riječju nazivaju prevara. U bosanskohercegovačkoj stvarnosti nužno je raditi na izmjeni kon-ceptualnog okvira razmišljanja o računovodstvenoj djelatnosti, gdje svi zaposleni u domenu računovodstva moraju prihvatiti, istražiti i usvojiti znanja o novim pravcima računovodstvene djelatnosti, kao što je foren-zičko i kreativno računovodstvo, koja će umnogome doprinijeti razvoju poslovnog funkcionisanja uopšte.

LITERATURA

1. ACFE – Association of Certifi ed Fraud Examiners, 2008. Report to the Nationon Occupational Fraud and Abuse, 2008.

2. Amat O. i Gowthorpe C., Creative accounting: Nature, Incidence and Ethical Issues, Journal of Economic Literature classifi cati-on: M41.

3. Amat O., Blake J. i Dowds J., The ethics of creative accounting, Economics Working Paper, Journal of Economic Literature cla-ssifi cation: M41, 1999.

4. Belak V., Poslovna forenzika i forenzičko računovodstvo – bor-ba protiv prijevare, Belak Excellens d.o.o., Zagreb, 2011.

5. Belak, V., Forenzičko računovodstvo, u: Računovodstvo, revizija i fi nancije konzalting - seminar, Zagreb 2010.

6. Belak, V., Kreativno računovodstvo i njegov utjecaj na fi nan-sijske izvještaje. Računovodstvo, revizija i fi nancije, Zagreb, 2008.

7. Belak, V., Fer vrijednost i tržišno računovodstvo. računovodstvo, revizija i fi nancije, Zagreb, 2006.

8. Bešvir, B., Forenzička revizija. Računovodstvo, revizija i fi nanci-je, Zagreb, 2010.

9. Brkanić, V., Bilančna kozmetika - dopuštena i nedopuštena ‘kreativnost’ u fi nansijskim i poreznim izvješćima. RRI F, Za-greb, 2009.

10. Crumbley L. D., Heitger L.E., Smith S.G., Forensic and Investi-gative Accounting, CCH a Wolters Kluwer business, 2007.

11. Kolenda S., Forenzičko računovodstvo u funkciji razotkrivanja gospodarskog kriminala, Računovodstvo i menadžment RIM, 12. međunarodna znanstvena i stručna konferencija, Zbornik radova, Svezak I – znanstveni radovi, „Hrvatski računovođa“ Neovisna udruga računovođa, poreznih savjetnika i fi nansijskih djelatnika, Zagreb – Split, 2011.

12. Koletnik F., Koletnik Korošec M., Forenzičko računovodstvo u funkciji sprečavanja i otkrivanja gospodarskoga kriminala, Zbornik radova: Ekonomske reforme u BiH i evropske integraci-je (Implikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU i BiH), Jedanaesti međunarodni simpozij, Udruženje-udruga računovođa i revizora Federacije Bosne i Hercegovine, Neum 2011.

13. Kolar I., Je li forenzičko računovodstvo pravi put za otklanjanje privrednog kriminala, Acta economica – časopis za ekonomiju, Ekonomski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, 12. izdanje, Ba-nja Luka, 2010.

14. Kumalić, J.: Računovodstvena načela i standardi kao ishodište računovodstvenih politika, Bihać, januar, 2011. godine (preda-vanja)

15. Knežević G., Analiza fi nansijskih izveštaja, Univerzitet Singidu-num, Beograd, 2008.

16. McArthur, C.V, Evidence – Accountants as Experts, Canadian Bar Review, Vol. XXVI, No.5, May 1948.

17. Mulfrod C.W., Comiskey E.E., The Financial Numbers Game: Detective Creative Accounting Practice, John Wiley & Sons, Ltd. New York, 2002.

18. Nasre K., Creative Financial Accounting: Its Nature and Use, Hemel Hempstead, Prantice Hall, 1993.


44

19. Novalija S, Forenzičko računovodstvo i utjecaj kreativnog raču-novodstva na fi nansijske izvještaje, Ekonomski fakultet Tuzla, 2009.

20. Schilit H., Financial Shenanigans: How To Detect Accounting Gimmicks & Fraud in Financial Reports, McGraw Hill, New York, 2002.

21. Stanišić M., Konzervativno vs. kreativno (forenzičko, manipula-tivno) računovodstvo, Porezni savjetnik, avgust/kolovoz 2008.

22. Stanišić M., Revizija otkrivanja prevare bazirana na riziku, Porezni savjetnik, septembar/rujan 2007.

23. Stefanović, R. Sprečavanje i otkrivanje lažnog fi nansijskog izvještavanja, Beograd 2000.

24. Škarić Jovanović K., Kreativno računovodstvo – motivi, instru-menti i posljedice, Zbornik radova sa 11. kongresa SRRRS, Banja Vrućica, 2007.

SummaryAccounting statements and other accounting reports are the main evidence of the property and fi nancial position, and the business and monetary success of the undertaking. When recording in the accounting manipulations, it is a fi ctive or improper methods of accounting data processing, in order to disguise the true picture of the status of funds, resources and business results. When the abuse of legal regu-lations, it is an abuse of legal norms, in which seemingly create your respect for them, in fact, within the regulations seek ways to achieve the desired business goals. To achieve this goal, many manipulations are creating a different value of assets, expenses and outfl ows .

By challenging the fi nancial statements, or manipulation, may be due to direct and forgery of data in accounting reports. This happens due to manipulation of the data on balance, the transfer of accounting data into separate tables and their improper classifi cation of the group, displaying the values that are signifi cantly different from the real, to thereby display the target value of some economic categories. That accounting presentation of operating results, different from the actual employers want to master the market and achieve other benefi ts, which resulted in reporting on business success, it becomes unrealistic, because it was not realized.

This study is designed so that it is divided in six parts. The fi rst part treats the issue of economic crime in accounting. The second part discusses the accounting fraud. The third section examines the conceptual defi nition of forensic accounting, which is guiding the whole concept of work, because it implies the need for its existence and further development. The fourth part of the work includes analytical procedures in forensic accounting. The fi fth section discusses the concept of creative accounting and its impact on the fi nancial state-ments. In the sixth section presents the results of the application of forensic research, or creative accounting in Bosnia and Herzegovina .

Keywords: Forensic accounting, creative accounting,auditor, creative audit.


45

UVOD

U današnjim nesigurnim ekonomskim, kreditnim i uslovima tržišta akcija, za kompanije je važno da sačuvaju gotovinu i pažljivo ocijene politiku isplate dividendi.

Decembra 2010. god. sproveli smo detaljno istraživanje izvršnih direktora kompanija kotiranih na banjalučkoj berzi u vezi sa njihovim stavovima o raznim teoretskim pitanjima i fi nansijskoj politici i praksi njihovih kompanija u tri glavna područja: politika kapitalne strukture, dividende i fi nansijski planovi. Ukupni rezultati su prezenovani u junu 2011. na VI međunarodnom simpozijumu o korporativnom upravljanju. Ovaj članak sumira naše rezultate u području politike dividendi.

Rezultati bi trebalo da budu od koristi akademicima, kao i prakti-čarima. Rezultati pružaju uvid u praksu kompanija i mjeru u kojoj kompanije koje učestvuju u istraživanju koriste pretpostavke, mo-dele i odluke koje osmišljavaju i o kojima poučavaju akademici, za donošenje fi nansijskih odluka.

1. POZADINA

Glavna ideja fi nansijskog menadžmenta ima za cilj povećanje akcionarske vrijednosti, što se postiže kriterijumom neto sadašnje vrijednosti za prihvatanje ili odbijanje investicija. Prema ovom kri-terijumu, kompanija treba da prihvati sve investicione prilike koje obećavaju veći prinos od onog koji je dostupan drugdje za isti nivo rizika. Iz ovog slijedi politika rezidualne dividende: dividende treba da budu isplaćene od preostale zarade nakon fi nansiranja svih pro-jekata sa pozitivnom neto sadašnjom vrijednošću. Svaka preostala zarada treba biti distribuisana akcionarima kompanije koji zauzvrat zarađuju veće prinose na druge investicije istog nivoa rizika. Me-đutim, ovisno o tajmingu i visini zarade i investicionim prilikama

dostupnim kompaniji, strogo pridržavanje rezidualne politike na godišnjoj bazi rezultira nepredvidljivim uzorkom dividende. Debata oko dividendne politike većim dijelom se bavi efektima promjene dividendi na vrijednost akcija.

Tradicionalisti vjeruju da akcionari preferiraju dividende u odnosu na kapitalnu dobit koja se očekuje kao rezultat reinvestiranja zarade fi rme. Pod pretpostavkom da sve ostalo ostaje konstantno, bilo kakvi rezovi u dividendi kao rezultat rezidualne politike bi vjerovatno rezultirali smanjenjem vrijednosti akcije. Rani zagovarači ove tzv. “ptica u ruci” teorije, Gordon (1959) i Lintner (1962), smatrali su da su dividende manje rizične od kapitalne dobiti. Kapitalna dobit ne ovisi samo o profi tabilnoj reinvesticiji zarade kompanije, već i o kretanjima na cjelokupnom tržištu akcija. Pošto se dividende smatraju manje rizičnim od kapitalne dobiti, akcionari će više vre-dnovati akcije kompanije sa većim koefi cijentom isplate dividendi od akcija sa manjim koefi cijentom isplate dividendi, pod uslovom da je sve ostalo konstantno.

Alternativni stav je da je dividendna politika nevažna. U svom teo-retskom radu, nobelovci Miller i Modigliani (1961) su demonstrirali da je dividenda politka nevažna u svijetu savršenih i efi kasnih tržišta kapitala. Ovim stavom, koji su proširili Black i Scholes (1974) i Miller i Scholes (1978), smatra se da su akcionari okupirani samo zaradom kompanije, a ne udjelom zadržanim u kompaniji i ispla-ćenim u vidu dividendi. Akcionari su indiferentni da li su dividende isplaćene i shodno tome indiferentni na nepredvidljive dividende koje bi rezultirale pridržavanjem rezidualne politike. Slično tome, Radivojac (2008) smatra da je vrijednost kompanije više zasnovana na kvalitetu njenog menadžmenta i investicionoj politici, nego na njenoj dividendnoj politici.

Bez obzira na debatu koja se nastavlja u akademskoj zajednici, praktičari se ponašaju kao da dividendna politika jeste važna; to je ponašanje koje može, ali i ne mora biti racionalno i teoretski opravdano. U klasičnoj studiji zasnovanoj na intervjuima sa ame-ričkim korporativnim izvršnim direktorima sredinom pedesetih

George W. Kester*

Goran Radivojac**

Stavovi izvršnih direktora o dividendnoj politiciRezime Ovaj radi se bavi rezultatima nedavnog sveoubuhvatnog istraživanja izvršnih direktora kompanija kotiranih na banjalučkoj berzi u vezi sa njihovim pogledima na različita pitanja vezana za dividende. Ispitanici vjeruju da isplata dividendi utiče na vrijednost akcija. Lintnerov model odloženog djelimičnog prilagođavanja djeluje kao generalno dosljedan sa stavovima direktora ispitanika koji su takođe svjesni signaliziranja i efekata klijentele.

Ključne riječi: izvršni direktori, banjalučka berza, dividende, vrijednost akcija, Lintnerov model.

* Washington and Lee University. ** Ekonomski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, e-mail: [email protected]

UDK 005.96:336.763.1 PREGLEDNI RAD


46

godina prošlog vijeka, Lintner (1956) je došao do zaključka da iako mnoge kompanije imaju dugoročne koefi cijente isplate zasnovane na zaradi, godišnje dividende sporo reaguju na zaradu. Privremena povećanja ili smanjenja u zaradi imaju kratkoročno malo efekta na dividende. Ukratko, došao je do zaključka da su kompanije nevoljne da povećaju dividende na nivo koji se ne može održati od straha zbog kasnije potrebe za smanjenjem dividende.

Kao rezultat ovih intervjua, Lintner (1956) je postavio model od-loženog djelimičnog prilagođavanja koji se odnosi na promjene u dividendi i na prošle dividende i tekuću zaradu. Lintnerov bihejviori-stički model, ili njegove varijacije, empirijski je testiran tokom godina od strane brojnih istraživača. Npr. primjenjivan je na fi nansijske podatke razvijenog tržišta u Sjedinjenim Državama od strane Fame i Babiaka (1968), Wattsa (1973), Roya i Cheunga (1985), u Kanadi od strane Chateaua (1979), u Velikoj Britaniji od Ryana (1974) i Irskoj od strane Barretta i Cottera (1990). U principu, rezultati ovih studija dosljedni su sa Lintnerovim modelom djelimičnog prilagođavanja prema ciljanom koefi cijentu isplate.

Linterov model je takođe podržan istraživanjima izvršnih direktora kompanije. Npr. Baker, Farelly i Edelman (1985) su anketirali glavne fi nansijske direktore kompanija u Sjedinjenim Državama i došli su do zaključka da izvršni direktori i dalje naglašavaju važnost održavanja kontinuiteta dividendi. Mnogi ispitanici su se složili da kompanije treba da izbjegavaju promjene u dividendi koje bi uskoro mogle biti obrnute i treba da teže neprekinutoj isplati dividendi. U njihovom istraživanju američkih kompanija, Pinegar i Wilbricht

(1989) su pronašli dodatne dokaze snažne menadžerske preference za kontinuitetom dividendi.

2. ISTRAŽIVANJE

Upitnici istraživanja od četiri stranice koji se sastoje od raznih pitanja, korišteni su za sticanje informacija u vezi sa fi nansijskom praksom i politikom kompanija izlistanih na banjalučkoj berzi.

Upitnici, napisani na srpskom jeziku, nisu tražili od ispitanika da otkriju svoj identitet, funkcije ili kompanije, poslani su mailom od strane banjalučke berze izvršnim direktorima kompanija izlistanih na zvaničnom tržištu banjalučke berze. Sveukupno, upitnici sa poslani na 30 kompanija u decembru 2010. god. Podsjetnici su poslani u januaru 2011. kako bi se popravila stopa odgovaranja. Vraćeno je 11 upitnika, što je rezultiralo stopom odgovora od 36,7%. Ovo je prvo istraživanje fi nansijske politike i prakse kompanija sa banjalučke berze.

3. REZULTATI: POLITIKA DIVIDENDI

Da bismo ocijenili stavove izvršnih direktora u vezi sa politikom divi-dendi, od ispitanika smo tražili da navedu nivo svog slaganja sa 13. izjava na skali od 7 bodova. Izjave su adaptirane iz upitnika Bakera i ostalih (1985). Tabela 1. sadrži statistike rezimea odgovora na ponuđene izjave. Izjave nisu prikazane po redu navedenom u upitniku istraživanja.

Tabela 1: Stepen slaganja sa dividendnom politikom

Neslaganje Slaganje Koef.

(-3,-2) (-1,0.1) (+2,+3)

Stavovi o dividendama i vrijednosti akcija

1. Isplate dividendi utiču na cijenu akcija. 0,0% 45,5% 54,5% 1,822. Kapitalna dobit koja se očekuje od zadržane zarade je manje izvjesna od očekivanih dividendi. 9.1% 45.5% 45,5% 1,09

Stavovi o Lintnerovom modelu

3. Kompanija treba da teži neprekinutoj isplati dividendi. 27,3% 45,5% 45,5% 0,60 4. Kompanija treba da izbjegava povećanja dividendi koje mogu biti obrnute za godinu dana. 0,0% 63,6% 36,4% 1,275. Kompanija treba da ima ciljani koefi cijent isplate i periodično prilagođava isplatu prema tome. 0,0% 54,5% 45,5% 1,366. Promjena u postojećoj isplati dividendi je važnija od stvarnog iznosa dividendi. 18,2% 18,2% 63,6% 1,73

Stavovi o efektima signalizacije

7. Razlozi za promjenu politike dividendi moraju biti adekvatno objavljeni investitorima. 9,1% 27,3% 63,65% 1,738. Isplata dividendi obezbjeđuje uređaj za signaliziranje budućnosti kompanije. 27,3% 36,4% 36,4% 1,279. Tržište koristi objave dividendi kao informaciju za procjenu jamstva. 0,0% 81,8% 18,2% 1,18

Stavovi o efektu klijentele

10. Menadžment treba da odgovori na preference svojih akcionara u vezi dividendi. 9,1% 27,3% 63,6% 1,91 11. Investitori su ravnodušni između prinosa dividendi nasuprot onih od kapitalne dobiti. 9,1% 81,8% 9,1% 0,45


47

2. Kapitalni dobici očekivani kao rezultat zarade su manje sigurni od očekivanih dividendi. 9,1% 45,5% 45% 1,09

Stavovi o rezidualnoj politici

12. Novi zahtjevi kapitalne investicije fi rme generalno imaju malo efekta na modifi kaciju šablona ponašanja dividendi. 18,2% 45,5% 36,4% 1,18

13. Distribucija dividendi treba biti posmatrana kao rezidualna nakon fi nansiranja željenih investicija od dostupnih zarada. 9,1% 54,5% 36,4% 1,18

3.1. Stavovi o dividendama i vrijednosti akcija

Kao što je već prethodno navedeno, većina kontroverze u literaturi sa bavi odnosom između dividendi i vrijednosti akcija. Direktori ispi-tanici se snažno slažu sa izjavom da isplata dividendi utiče na cijenu akcija (S 1) i prema tome nije irelevantna. Postoji manje slaganje sa tvrdnjom da je kapitalna dobit koja se očekuje kao rezultat zadr-žane zarade manje sigurna od očekivane dividende (S 2), osnovno opravdanje koje nude tradicionalisti kao potvrdu svoje tvrdnje da akcionari preferiraju dividende u odnosu na kapitalnu dobit.

3.2. Stavovi o Lintnerovom modelu

Četiri izjave se odnose na Lintnerov model odloženog djelimičnog prilagođavanja: (S 3), (S 4), (S 5) i (S 6). Direktori ispitanici se čvr-sto slažu sa tvrdnjom da kompanija treba da izbjegava donošenje promjena u dividendama koje mogu biti obrnute za godinu dana ili slično (S 4) i da kompanija mora imati ciljani koefi cijent isplate i periodično prilagođavati svoju isplatu prema meti (S 5). Međutim, nije izraženo čvrsto mišljenje vezano za izjave da kompanija treba da teži da održi neprekinute isplate dividendi (S 3).

Lintnerov model takođe sugeriše da menadžeri preferiraju održa-vanje stabilnih dividendi i fokusiranje na promjene u postojećim stopama isplate dividendi prije nego na ukupan iznos isplaćenih dividendi. Izraženo je snažno slaganje sa izjavom da je promjena u postojećim isplatama značajnija od stvarnog iznosa dividendi (S 6).

3.3. Stavovi o efektima signaliziranja

Objašnjenje ponuđeno za opravdavanje stabilnih dividendi je “efekat signaliziranja” ( ili “informacijski sadržaj” dividendi), koji se fokusira na informacije koje promjene u dividendama prenose investitorima. Prema efektu signaliziranja, promjene u nivou dividendi mogu prenijeti nove informacije investitorima u vezi sa budućom zara-dom ili novčanim tokom. To je zbog asimetrije informacija između menadžera i investitora. Prema tome, smanjenja u dividendama koja periodično rezultiraju iz višegodišnjeg pridržavanja rezidualne politike šalju negativan signal akcionarima u vezi sa budućnosti kompanije, pri tome protivno utičući na cijenu akcija.

Tri izjave uključuju efekte signaliziranja: (S 7), (S 8) i (S 9). Izvršni direktori se slažu sa tvrdnjom da razlozi za promjenu politike dividendi treba da budu adekvatno objavljeni investitorima (S 7) i da isplate dividendi pružaju “signaliziranje budućnosti fi rme” (S 8). Postoji manje slaganje da tržište koristi objave dividendi kao informaciju za procjenu vrijednosti akcija (S 9).

3.4. Stavovi o efektu klijentele

Drugi ponuđen razlog za opravdanje stabilne politike dividendi je “efekat klijentele” koji objašnjava tendenciju svake kompanije da privuče sopstvenu klijentelu koja je dijelom privučena kompaniji zbog njene politike dividendi. Neki investitori preferiraju visoku ispla-tu akcija, dok ostali preferiraju kapitalnu dobit. Ako se kompanija striktno pridržava rezidualne politike na godišnjoj osnovi, rezultira-juće promjenjive dividende bi izazvale promjene u sastavu svojih

akcionara (njegove klijentele), što može bar privremeno prekinuti cijenu njenih akcija dok stara akcionarska grupa prodaje svoje akcije.

Tri izjave se bave efektima klijentele (S 10), (S 11) i (S 2). Direktori ispitanici se slažu sa tvrdnjom da menadžment treba da odgovori na preference akcionara u vezi sa dividendama (S 10) (ova izjava dobila je najveći koefi cijent slaganja od svih 13 izjava). Nijedno snažno mišljenje nije izraženo u vezi sa izjavom da su investitori ravnodušni prema izboru između prinosa od dividendi i onog od kapitalne dobiti (S 11).

Kao što je prethodno spomenuto, postoji manje slaganje sa tvrd-njom da je kapitalna dobit koja rezultira od zadržane zarade manje sigurna od očekivanih dividendi (S 2).

3.5. Stavovi o rezidualnoj politici

Kao što je prethodno obrađeno, implikacija signaliziranja i efekta klijentele je ta da rezidualna politika ne treba biti primijenjena kratkoročno zbog nepredviđenog šablona dividendi koji se može javiti. Ako se primijeni, treba biti primijenjena tokom dužeg perioda kako bi se izjednačile isplate dividendi kompanije. Izjave (12) i (13) se bave primjenom rezidualne politike. Direktori ispitanici se slažu sa tvrdnjom da nove kapitalne investicije generalno imaju malo efekata na modifi kaciju šablona ponašanja dividendi (S 12) i da distribucija dividendi treba biti posmatrana kao rezidualna nakon fi nansiranja željenih investicija od zarade (S 13).

ZAKLJUČNI KOMENTARI

Prije kakvih zaključaka, potrebno je navesti nekoliko ograničenja našeg istraživanja. Prije svega, istraživanje je bilo ograničeno na kompanije sa banjalučke berze. Finansijska politika i praksa našeg malog uzorka izlistanih kompanija ne predstavlja sve kompanije u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Štaviše, istraživano je samo 30 kompanija. Iako je odaziv bio prilično impresivan (36,7%), broj vraćenih popunjenih upitnika je bio mali (11). Ovo je posebno problematično pri ispitivanju podgrupa uzorka.

Drugo, istraživanje bilježi percepcije, ne nužno realnost. Kao što je Aggarwal (1980) istakao, odgovori na upitnik od strane indivi-dualaca donošenja bilo iz velikih kompanija ne održavaju uvijek prakse koje se koriste u tim kompanijama. Treće, rezultati našeg istraživanja su uspoređeni sa rezultatima prethodnog istraživanja u Americi i drugim zemljama. Međutim, takvim poređenjima između zemalja se mora oprezno pristupiti. Različita citirana istraživanja su sprovedena u različitim vremenskim periodima i u različitim ekonomskim uslovima. Rezultati istraživanja mogu u velikoj mjeri odražavati odgovore izvršnih direktora koji su više upoznati sa fi nansijskim teorijama, konceptima i terminologijom korištenom u upitniku. Kada se imaju na umu ova ograničenja, sljedeći zaključci se mogu izvući iz ovog istraživanja.


48

U području dividendi, ispitanici su se složili sa tim da menadžment treba da odgovori na preference akcionara koje se odnose na divi-dende. Isplata dividendi utiče na cijenu akcija, razlozi za promjenu politike dividendi treba da budu adekvatno objavljeni investitorima i promjena u isplati dividendi je važnija od samog iznosa dividen-di. Generalno, Lintnerovo odloženo djelimično prilagođavanje je generalno dosljedno sa stavovima izvršnih direktora u našem istraživanju. Takođe su svjesni signaliziranja i efekata klijentele.

ZAHVALNICA

Autori ovog rada rada su veoma zahvalni na saradnji i pomoći Milanu Božiću, direktoru Banjalučke berze, u sprovođenju istraživanja koje je predmet ovog rada.

ZAVRŠNE BILJEŠKE

1. “Ljepljivost” dividendi je takođe zabilježena od strane Donaldsona (1961) u istraživanju fi nansijske prakse uzorka velikih američkih kompanija objavljenom 1961. god. Donaldson je zapazio da iako kompanije adaptiraju ciljni koefi cijent otplate za svoje investicione prilike, oni to rade postepeno, nastojeći da izbjegnu iznenadne promjene u dividendama.

2. Efekat klijentele su prvobitno predložili Miller i Modigliani (1961). Međutim, oni su smatrali da je jedna klijentela jednaka drugoj, prema tome zaključujući da njeno postojanje nije impliciralo da je jedna politika dividendi bolja od druge.

IZVORI

1. Aggarwal, R. (1980). Capital Structure Differences among Large Asian Companies, ASEAN Economic Bulletin, Vol. 7, No. 1, pp. 39–53.

2. Baker, H. K., Farrelly, G. E. and Edelman, R. B. (1985). A Survey of Management Views on Dividend Policy, Financial Management, Vol. 14, No. 3, pp. 78–84.

3. Barrett, T. and Cotter, D. (1990). The Dividend Strategy of Irish Manufacturing Companies, Irish Business and Administrative Research, Vol. 11, pp. 77–90.

4. Black, F. and Scholes, M. (1974). The Effects of Dividend Yield and Dividend Policy on Common Stock Prices and Returns, Journal of Financial Economics, Vol. 1, No. 1, pp. 1–22.

5. Chateau, J-P.D. (1979). Dividend Policy Revisited: Within- and Out-of-Sample Tests, Journal of Business Finance & Accounting, Vol. 6, No. 3, pp. 355–372.

6. Donaldson, G. (1961). Corporate Debt Capacity, Boston, MA: Di-vision of Research, Graduate School of Business Administration.

7. Fama, E. F. and Babiak, H. (1968). Dividend Policy: An Empirical Analysis, Journal of the American Statistical Association, Vol. 63, No. 324, pp. 1132–1161.

8. Gordon, M. J. (1959). Dividends, Earnings and Stock Prices, Review of Economics and Statistics, Vol. 41, No. 2, pp. 99–105.

9. Lintner, J. (1956). Distribution of Incomes of Corporations among Dividends, Retained Earnings, and Taxes, American Economic Review, Vol. 46, No. 2, pp. 97–113.

10. Lintner, J. (1962). Dividends, Earnings, Leverage, Stock Prices and the Supply of Capital to Corporations, Review of Economics and Statistics, Vol. 44, No. 3, pp. 243–269.

11. Miller, M. H. and Modigliani, F. (1961). Dividend Policy, Growth, and the Valuation of Shares, Journal of Business, Vol. 34, No. 4, pp. 411–433.

12. Miller, M. H. and Scholes, M. S. (1978). Dividends and Taxes, Journal of Financial Economics, Vol. 6, No. 4, pp. 333–364.

13. Pinegar, J. M. and Wilbricht, L. (1989). What Managers Think about Capital Structure Theory: A Survey, Financial Manage-ment, Vol. 18, No. 4, pp. 82–91.

14. Radivojac, G. (2008). Analysis of the Impact of Dividend Policy on the Value of the Company, Proceedings of the 12th Congress AAARS: Tasks for Accounting, Auditing and Financial Profe-ssionals After the Signing of a Stabilization and Association Agreement with the European Union.

15. Roy, S. P. and Cheung, J. K. (1985). Target Payout and the Association between Dividends and Share Prices, Accounting and Finance, Vol. 25, No. 2, pp. 57–76.

16. Ryan, T. M. (1974). Dividend Policy and Market Valuation in British Industry, Journal of Business Finance and Accounting, Vol. 1, No. 3, pp. 57–76.

17. Watts, R. (1973). The Information Content of Dividends, Journal of Business, Vol. 46, No. 2, pp. 191–211.

SummaryThis paper reports the results of a recent comprehensive survey of executives of companies listed on the Banja Luka Stock Exchange (BLSE) regarding their views on various issues related to dividends. The respondents believe that dividend payout affects share value. Lintner’s lagged partial adjustment model also appears to be generally consistent with the views of the responding executives who also seem to be aware of signalling and clientele effects.

Key words: executives of companies, the Banja Luka Stock Exchange, dividends, share value, Lintner’s model.


49

UVOD

Snažna ekonomska kriza pogodila je čitav svijet. Zbog toga, ona ima dimenziju velike globalne fi nansijske i privredne krize, koja se nakon Drugog svjetskog rata može smatrati najvećom krizom. S pravom se pitamo da li je snažna ekonomska kriza događaj koji će imati dugoročne geopolitičke implikacije.

O globalnoj ekonomskoj krizi intenzivno se govori posljednjih godina. Ova kriza ima sve karakteristike turbulentne pojave koja se brzinom svjetlosti širila kroz fi nansijski i realni sektor globalne privrede. Kriza se manifestovala kroz kombinovani efekat nelikvidnosti fi nansijskog tržišta i opšteg pada tražnje u realnom sektoru. Negativni efekti krize manifestovali su se i kroz socijalnu i političku nestabilnost, koja je primorala države da preduzmu niz mjera. Globalna ekonomska kriza naročito je uticala na povećanje stopa nezaposlenosti posmatrano globalno (Stopa nezaposlenosti u svijetu 6%), zatim u SAD-u (8,6%) i Evropskoj uniji (9,3%). Međutim, zemlje BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina) pokazale su snažnu otpornost prema globalnoj krizi i njenim negativnim efektima, tako da su iste u uslovima krize registrovale smanjene stope nezaposlenosti (Brazil 6% , Rusija 6,8%, Indija 9,4%, Kina 6,5%). Zemlje sa visokim stepenom izvoza su najviše pogođene globalnom krizom. Negativni efekti krize su razorili djelove globalne

privrede, prije svega u zemljama Evropske unije, tranzicionim privre-dama i na kraju u zemljama BRIC ekonomija.

Istorija sugeriše da postoje događaji koji fundamentalno mjenjaju svjetski poredak. Npr. Francuska revolucija dovela je do tektonskih promjena u evropskom društvu kroz ubrzanje razvoja novih ideja ali i usljed dvodecenijskih ratova na evropskom (i u manjoj mjeri sjevernoameričkom) kontinentu koji su drastično promijenili uticaj pojedinih velikih sila (dugoročno, najveći dobitnici su bili Britanija i, kasnije, SAD).1 Nastankom „geopolitičkog vakuuma’’ SSSR je zauzeo poziciju druge supersile, koju je uspijevao da, uz ogromne napore, održi naredne četiri i po decenije. SSSR je u tom periodu sproveo radikalnu industrijalizaciju, dramatičnu militarizaciju, uključujući i zastrašujući nuklearni arsenal, i doveo do uspostave neke vrste bipolarnog svjetskog poretka.2

Ova kriza nastala je nakon dugog razdoblja brzog kreditnog rasta, malih premija za rizik, velike likvidnosti, rasta cijena imovine i „naduvavanja“ cijena nekretnina. U 2007. i prvoj polovini 2008. god. desilo se šokantno povećanje cijena hrane i energije, što je dodatno ubrzalo globalnu krizu. Sve ovo je imalo za posljedicu naglo pogoršanje ekonomske situacije. Preko 100 miliona ljudi u zemljama u razvoju je gurnuto u siromaštvo. S pravom možemo konstatovati da je ovo kriza neoliberalističkog sistema, a izlazak iz krize treba tražiti u alternativnim ekonomsko-političkim sistemima.

Zoran Mastilo*

Uticaj globalne krize na nezaposlenostRezime O globalnoj ekonomskoj krizi intenzivno se govori posljednjih godina. Kriza nije nastala slučajno. Ova kriza ima sve karakteristike turbu-lentne pojave koja se brzinom svjetlosti širila kroz fi nansijski i realni sektor globalne privrede. Nastanku globalne krize i njenom razvoju doprinijeli su svi: politike, ekonomije, vlade, akademske zajednice, mediji. Kriza je nastala kao posljedica neodgovorne poslovne politike nadležnih državnih institucija, a prvo je zahvatila tržište nekretnina u SAD-u.

Negativni efekti krize manifestuju se kroz seljenje inostranog kapitala, drastičan pad berzanskih indeksa, sve manje svježeg kapitala i sve veće marže na kredite. Dosadašnje informisanje o krizi nije dovoljno da bismo se izborili protiv nje. Sam pojam nezaposlenosti pred-stavlja stanje u kojem se dio raspoložive radne snage kojim jedna zemlja raspolaže ne može zaposliti adekvatno svojim sposobnostima i kvalifi kacijama za određenu nadnicu. Svaka država prati i statistički iskazuje stopu zaposlenosti i stopu nezaposlenosti. Svugdje u svijetu, stope se računaju na isti način. Nezaposlenim licima smatraju se i ona lica koja rade u zoni sive ekonomije, iako su djelimično zaposleni.

Zemlje BRIC-a registrovale su u 2011. godinu smanjenu stopu nezaposlenosti (Brazil 6% , Rusija 6,8%, Indija 9,4%, Kina 6,5%), u odnosu na prethodne godine. Kada se poredi stopa nezaposlenosti zemalja BRIC-a sa stopama nezaposlenosti za 2011. godinu u SAD-u (8,6%) i EU (9,3%), jasno je da je ovaj važni makroekonomski pokazatelj mnogo povoljniji u zemljama BRIC-a u odnosu na SAD i EU. Takvo stanje nije samo trenutno stanje, sve analize pokazuju da će se ovakav trend nastaviti i u budućnosti. Ovo govori da će se SAD suočiti sa velikim izazovom da li će u budućnosti moći da zadrže globalnu ekonomsku dominaciju ili će se ona pak preseliti u središte zemalja BRIC-a.

Ključne riječi: globalna kriza, nezaposlenost, stopa nezaposlenosti, struktura nezaposlenosti, nezaposlenost mladih, zaposlenost, prirod-na nezaposlenost, hipotekarni krediti, zemlje BRIC-a, Evropska unija, SAD, prirodni resursi.

* Univerzitet u Istočnom Sarajevu – Fakultet poslovne ekonomije u Bijeljini, e-mail: [email protected] Nikolić, G., Petrović, P. (2011), Da li će globalna ekonomska kriza podstaći seizmičke geopolitičke promene?, Biblid 0025-8555, 63(2011), Izvorni naučni rad, maj

2011.2 Nikolić, G., Petrović, P. (2011), Da li će globalna ekonomska kriza podstaći seizmičke geopolitičke promene?, Biblid 0025-8555, 63(2011), Izvorni naučni rad, maj

2011; Od 1945. do 1990. Svjet je bio kvazibipolaran (SAD–SSSR), jer je Sovjetski Savez, praktično, samo na vojnom planu, i to tek od kraja šezdesetih, bio takmac SAD-u.

UDK 338.124.4:331.56 PREGLEDNI RAD


50

1. KOLIKO SMO INFORMISANI O GLOBALNOJ KRIZI?

Dosadašnje informisanje o krizi nije dovoljno da bismo se izborili protiv nje. Ovo je nastojanje da se kriza analizira odnosno da se sagleda ambijent u kome se ona javlja.

Različiti su pogledi na uzroke krize. Sasvim je sigurno da su hipo-tekarni krediti inicijalna kapisla ove krize na fi nasijskim tržištima SAD-a. I to ne ti krediti sami po sebi, nego oni koji se kolokvijalno

zovu „sub-prime“ krediti, 3 kod nas prevedeni kao drugorazredni, a u stvari visokorizični, zbog toga što su odobravani klijentima bez kreditne sposobnosti i odgovarajućeg pokrića.4

S obzirom na to da su cijene nekretnina konstantno rasle, banke koje nisu mogle da direktno odobravaju kredite klijenitima počele su da otkupljuju hipotekarne kredite od manjih depozitno-kreditnih institucija, vjerujući da su te hipoteke dobro obezbijeđene i da će cijena nekretnina nastaviti da raste.5 U narednom grafi čkom prikazu predstavićemo kretanje cijena nekretnina na tržištu SAD-a.

3 Puljić, M. (2009), Mjere Vlade za prevazilaženje ekonomske krize, ACTAECONOMICA, god. 9, br. 14, februar 2009. str. 129.4 Puljić, M. (2009), Mjere Vlade za prevazilaženje ekonomske krize, ACTAECONOMICA, god. 9, br. 14, februar 2009. str. 129.5 Galić A. (2008), Hipotekarni krediti: Gramzivost i pohlepa, www.b92.net/biz/:http://www.b92.net/biz/fokus/analiza.php?yyyy=2008&mm=10&nav_id=3222596 Offi ce of federal housing enterprise oversight: http://www.ofheo.gov/hpi_download.aspx; 28.01.2008.7 Ibidem.8 Ibidem.9 Offi ce of federal housing enterprise oversight: http://www.ofheo.gov/hpi_download.aspx; 28.01.2008.10 Ibidem.11 Ibidem.12 Galić A. (2008), Hipotekarni krediti: Gramzivost i pohlepa, www.b92.net/biz/:http://www.b92.net/biz/fokus/analiza.php?yyyy=2008&mm=10&nav_id=322259.

Ovaj grafi k pokazuje rast sezoniranih i desezoniranih cijena nekret-nina do juna 2007. godine. Tada se trend rasta i sezoniranih i desezoniranih cijena nekretnina naglo zaustavio. U periodu od 01.01.1991. godine do 01.06.2007. godine desezonirane cijene nekretnina porasle su u prosjeku za 126%7, dok su sezonirane cijene porasle za 124%8.

Cijene nekretnina na tržištu SAD-a rasle su najviše u periodu od januara 2005. do juna 2007. godine. Tada su desezonirane cijene nekretnina porasle za 30%9, a sezonirane cijene za 26%10. Ovaj grafi čki prikaz pokazuje da su cijene nekretnina nakon juna 2007. godine počele da opadaju, tj. zabilježen je nagli pad cijena nekret-nina na tržištu SAD-a.

Tržište nekretnina u SAD-u otkriva karakter špekulantskog tržišta iz razloga što su špekulanti koji ulaze na tržište motivisani enormnim i brzim zaradama. Njihova razmišljanja su bila da se ne zadržavaju puno na tržištu, no da kroz brzu zaradu ostvare svoj cilj i da se što brže povuku sa tržišta. Na primjer, da su nekretninu kupili tokom januara 2005. godine i prodali tokom juna 2006. godine, na razlici u cijeni moglo je da se zaradi u prosjeku do 25%11.

Takva situacija je pogodovala investitorima sa špekulativnim motivima, što pokazuje praksa koja se primjenjivala kod kupovine nekretnina. Klijenti su kod banaka ostavljali mnogo manje depozite od hipotekarnih kredita koje su uzimali za kupovinu nekretnina, a nakon kupovine nekretnine zarad dalje prodaje ostvarivali su enormne zarade. Međutim, kako se ista količina novca okretala pri kupovini sve više nekretnina, a da se pri tome smanjivalo servisi ra-nje kredita usljed loših kreditnih plasmana banaka (krediti koji su davani klijentima sa lošim bonitetom), došlo je do nestašice novca tako da se broj izdatih kredita sve više smanjivao12.

2. UTICAJ GLOBALNE KRIZE NA NEZAPOSLENOST

Sam pojam nezaposlenosti predstavlja stanje u kojem se dio raspoložive radne snage kojim jedna zemlja raspolaže ne može za po sliti adekvatno svojim sposobnostima i kvalifi kacijama za odre đenu nad nicu. Svaka država prati i statistički iskazuje stopu

Grafi k 1: Bazni mjesečni indeks kretanja desezoniranih i sezoniranih cijena nekretnina na tržištu SAD-a za period od 01.01.1991. do 01.11.2008. godine.

Izvor: Offi ce of federal housing enterprise oversight monthly prices indexes6


51

zaposlenosti i stopu nezaposlenosti. Svugdje u svijetu, stope se računaju na isti način. Nezaposlenim licima smatraju se i ona lica koja rade u zoni sive ekonomije, iako su djelimično zaposleni.

Nezaposlenost se ne pojavljuje samo u vremenu globalne ekonom-ske krize, pojavila se i mnogo ranije. Svoj procvat u većini zemalja svijeta nezaposlenost je doživjela u posmatranom periodu globalne ekonomske krize. Prije perioda globalne ekonomske krize 2008–2011, najveća nezaposlenost evidentirana je u januaru 2003. godine, kada je broj nezaposlenih u svijetu dostigao broj od 180 mil. ljudi, što je u tom momentu predstavljalo 6,5% ukupno radno sposobnog stanovništva na planeti. Nauka poznaje prirodnu nezaposlenost i ona se kreće do 2% nezaposlenosti od ukupne raspoložive radne snage

u jednoj zemlji. Ovo što se dešava u periodu globalne ekonomske krize je mnogo više u odnosu na prirodnu nezaposlenost. Zato možemo kazati da nezaposlenost u današnjim usovima predstavlja jedan od najvećih izazova makroekonomske teorije.

Nezaposlenost predstavlja najveći problem savremenog svijeta. Glo-balna ekonomska kriza je dodatno usložila problem nezaposlenosti, tako da su se mnoge zemlje u uslovima krize (2008–2011) suočile sa značajnim porastom nezaposlenosti. Ima zemalja (Kina i Rusija) koje su u uslovima globalne ekonomske krize pokazale otpornost prema stopi nezaposlenosti. Te zemlje, pojedinačno posmatrano, ostvarile su pozitivne stope privrednog rasta i pozitivne stope rasta zaposlenosti, odnosno smanjenja nezaposlenosti, iako je globalna kriza razorila ekonomije mnogih zemalja u svijetu.

Tabela 1. Stopa nezaposlenosti u svijetu po regionima za period 2007–2016.

Izvor: Global Employment Trends 2011, The challenge od a jobs recovery, Geneve 2011.

Grafi k 2. Stopa nezaposlenosti u svijetu

Izvor: Global Employment Trends 2011, The challenge od a jobs recovery, Geneve 2011.

Iz ove analize vidljivo je da su najveće stope nezaposlenosti bile u 2009. godini. U toj godini svijet je imao stopu nezaposlenosti od 6,2%, zatim razvijene ekonomije i EU od 8,3%, Centralna i Jugoistočna Evropa 10,2%, Istočna Azija 4,3%, Jugoistočna Azija i Pacifi k 5,2%. Visoku stopu nezaposlenosti u 2009. godini imao je

i Bliski Istok – 10,1%, zatim Sjeverna Afrika 9,6% i Supsaharska Afrika od 8,2%. U godinama 2010. i 2011, stopa nezaposlenosti, globalno posmatrano, se smanjivala, 6% u 2011. godini. U ostalim regionima stope nezaposlenosti su imale negdje smanjenje, a negdje povećanje, zavisno od regiona.


52

Nezaposlenost u SAD-u koja je analizirana od 1999. do 2011. godine pokazuje da je najniža stopa nezaposlenosti bila 2000. godine (4%). Nagli porast nezaposlenosti u SAD-u registrovan je od 2007. godine, kada je iznosila 4,6%, a 2010. godine 9,7%. Stopa nezaposlenosti u 2010. godini od 9,7% je najveća registrovana nezaposlenost u SAD-u u zadnjih 15 godina. Tako visokoj nezaposlenosti doprinijela je globalna ekonomska kriza i njeni negativni efekti koji su uticali na negativne stope privrednog rasta i visoku nezaposlenost u SAD-u. SAD su za 2011. godinu (8,6%) smanjile stopu nezaposlenosti u odnosu na

2010. godinu (9,7%). Najnovija registrovana nezaposlenost u SAD-u (podaci za februar 2012. godine) bila je 8,2%, što govori da stopa nezaposlenosti u SAD-u pada. Ovaj podatak stope nezaposlenosti može se smatrati najnižom nezaposlenošću u SAD-u, u posljednje tri godine. Američki poslodavci u januaru 2012. godine otvorili su 243.000 novih radnih mjesta. Privatni sektor u SAD-u prednjači u zapošljavanju. Na kraju januara 2012. godine, u SAD-u bez posla je bilo ukupno 12,75 miliona ljudi i to je mnogo manje u odnosu na de-cembar 2011. godine, kada je bilo 13,09 miliona nezaposlenih lica.13

Grafi k 3. Stopa nezaposlenosti u SAD-u u periodu od 2001. do 2011. godine

Izvor: U.S. Department of Labor

Grafi k 4. Stopa nezaposlenosti u EU u periodu od januara 2000. do februara 2012. godine

Izvor: Eurostat

13 Američki predsjednik Barak Obama ocijenio je da se ekonomski oporavak ubrzava i pozvao Kongres da što prije produži važenje poreskih olakšica za oko 160 miliona američkih radnika, koje bi trebalo da isteknu krajem ovog mjeseca. Obama se takođe založio za produženje benefi cija za nezaposlene kako ne bi došlo do ponovnog usporavanja ekonomije.


53

Ova analiza pokazuje da je EU zabilježila rekordnu nezaposlenost (10,1%), sa tendencijom daljeg rasta. Tolika nezaposlenost nije zabilježena od uvođenja evra kao valute (1999. godina), a analize pokazuju da je ¼ nezaposlenih mlađa od 25 godina. Najveću stopu nezaposlenost od 23,3 % imala je Španija, gdje je broj nezaposlenih

starosne dobi između 16 i 24 godine porastao na 51,4% u decem-bru, što je dvostruko više od evropskog prosjeka. U Grčkoj stopa nezaposlenosti iznosi 19,9% u Portugalu i Irskoj 14,8%. U EU ima i pozitivnijih primjera, kao što su Austrija, Holandija i Luksemburg, sa stopama nezaposlenosti 4-5%.

Grafi k 5. Stopa nezaposlenosti u Kini

Grafi k 6. Stopa nezaposlenosti u Rusiji

Izvor: www.tradingeconomics.com

Izvor: http://www.indexmundi.com

Kina je država koja ima zvaničnu trenutnu nezaposlenost 4,1%. Ako se to posmatra u odnosu sa prethodnim periodom (2009. – 4,3%, 2008. – 4%), vidi se da je tržište rada stabilno u Kini. Stanovništvo Kine je veoma radno i disciplinovano stanovništvo koje ima visok stepen povjerenja u rukovodstvo da ih vodi u dobrom pravcu. Stalna je želja

stanovništva Kine za ekonomskim poboljšanjima, a manje sklonost da se ruši sistem i cijepa ogromna država. Kina je najmnogoljudnija zemlja na svijetu koja ima najveći broj sindikalno organizovanog članstva (123 mil. – 2003, 209 mil. – 2008. i 311 mil. u 2011. godini), što se može smatrati i malim s obzirom na milijardu stanovnika Kine.14

14 Naime, preko 5 mil. Kineza radi bukvalno besplatno (najviše u građevinarstvu). Formalno oni su na probnom radu i poslodavac je dužan da im obezbijedi smještaj i hranu (i jedno i drugo najčešće na nedostojnom nivou), ali ne i platu.


54

Broj nezaposlenih u Rusiji je krajem decembra 2011. godine smanjen na 4,6 miliona, odnosno na 6,1% ekonomski aktivnog stanovništva.

Stopa nezaposlenosti u Rusiji u 2011. godini (6,6%) u padu je u odnosu na 2010. godinu (7,5%).15

Indija je zemlja koja se suočava sa ogromnim problemom neza-poslenosti, uprkos tome što je indijska ekonomija u stalnom rastu i razvoju. Broj nezaposlenih u poljoprivrednom sektoru je znatno veći u odnosu na broj nezaposlenih u industrijskoj proizvodnji i drugim sektorima privrede. Takođe, jedan od razloga visoke nezaposlenosti

jeste nizak nivo obrazovanja stanovništva ove azijske zemlje u razvoju. U strukturi nezaposlenih lica veliki je jaz između broja zaposlenih muškaraca i broja zaposlenih žena. Broj nezaposlenih žena znatno je veći od broja nezaposlenih muškaraca. Najveća nezaposlenost u Indiji registrovana je u 2010. godini i iznosila je 10,8%.

Grafi k 7. Stopa nezaposlenosti u Indiji

Grafi k 8. Stopa nezaposlenosti u Brazilu u periodu 1999. – februar 2012.

Izvor: www.indexmundi.com

Izvor: www.indexmundi.com; www.online.wsj.com

15 U decembru je zabilježen prvi mjesečni pad privredne aktivnosti za više godina. Ruska privreda, koja je donedavno bila u ekspanziji, pogođena je padom cijena nafte, usporavanjem globalne tražnje za njenim ključnim izvoznim proizvodima, povlačenjem investitora sa tržišta u usponu i “presušivanjem” međunarodnih kreditnih tržišta.


55

Brazil je država koja od 2003. god. do danas ima stalno smanjenje stope nezaposlenosti. Nezaposlenost u Brazilu smanjena je na 5,2% što se smatra najmanjom stopom nezaposlenosti od 1999. god. Bez obzira na smanjenje BDP-a u trećem kvartalu, koje je zabilježeno po prvi put od 2009. god. (0,4% u poređenju sa predhodnim kvar-talom), u Brazilu niska stopa nezaposlenosti pozitivno je uticala na potrošačko povjerenje u zemlji. U današnje vrijeme, Brazil je postao dobra destinacija za zaradu, a ta mogućnost smanjila se u glavnim gradovima SAD-a. Peta najmnogoljudnija zemlja na svijetu postala je pravi magnet za Evropljane, ali i Amerikance koji su ostali bez posla, s obzirom na to da u Brazilu ima radnih mjesta i novca.16 U Brazilu postoji potreba za radnom snagom, od građevinskih radnika do visokoobrazovanih kadrova u svim privrednim granama. Taj trended se nastavlja u pozitivnom pravcu, s obzirom na to da 80% brazilskih kompanija ima namjeru da poveća broj zaposlenih.17 Najviše Evro-pljana traži zaposlenje u Brazilu, a nije ni čudo s obzirom na visoku

stopu nezaposlenosti u Evropskoj uniji (Portugal, Španija, Francuska, Njemačka).18 U tome najviše prednjače nezaposleni iz Portugala, koji svoje radno angažovanje sve više traže u zemlji Brazilu kao ne kadašnjoj koloniji Portugala.19 Pored radne snage koja dolazi iz evropskih zemalja i Sjeverne Amerike, vrijedno je kazati da se Brazil oslanja i na domaću radnu snagu, koja više nema potrebu da odlazi u inostranstvo da traži posao, s obzirom na to da pitanje zaposlenja može rješiti u svojoj zemlji. Činjenica je da se u posljednjih šest godina, broj Brazilaca koji žive u inostranstvu prepolovio, sa četiri miliona na dva miliona ljudi. Ne treba zaboraviti činjenicu, da će Brazil biti domaćin Svjetskog prvenstva u fudbalu 2014. god. i OI 2016. god., što je u Brazilu otvorilo velike investicione projekte, odnosno donijelo veliki novac namijenjen za izgradnju infrastukturnih projekata. Ovo su dva najveća sportska događaja na svijetu koja će Brazilu i njegovoj ekonomiji obezbijediti velike benefi te.

Grafi k 26. Kretanje stope nezaposlenosti vodećih svjetskih ekonomija u periodu od 2000. do 2011. godine

Grafi k je djelo autora, a korišteni izvori za njegovu izradu su: Eurostat; www.indexmundi.com; www.cia.gov; www.portalseven.com.

ZAKLJUČAK

Nastanku globalne krize i njenom razvoju doprinijeli su svi: politike, ekonomije, vlade, akademske zajednice, mediji. Kriza nije nastala slučajno. Nastala je kao posljedica neodgovorne poslovne politike nadležnih državnih institucija, a prvo je zahvatila tržište nekretnina u SAD-u. Negativni efekti krize manifestuju se kroz seljenje inostra-nog kapitala, drastičan pad berzanskih indeksa, sve manje svježeg kapitala i sve većih marži na kredite. Globalna ekonomija preživjela

je prvi udar globalne ekonomske i fi nansijske krize. One zemlje koje nisu uzele učešće u kreiranju krize suočile su se sa drugim talasom, koji će pogoditi realni sektor, a proizvešće duboke negativne efekte po ekonomije tih zemalja. Kriza je proizvodila suprotne efekte u BRIC ekonomijama u odnosu na ekonomije Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Globalna kriza je događaj 21. vijeka koji može imati dugoročne geopolitičke implikacije. Traži se odgovor da li je globalna privreda rebalansirana, a njeno rebalansiranje ubrzava se u posljednjih nekoliko godina. Ovo može uticati na to da se SAD,

16 “Kriza je naglasila značaj Brazila na međunarodnoj sceni. Naše tržište je postalo veoma atraktivno za ulaganje i zato nije nimalo čudno što je veliki broj stranaca došao da radi u našoj zemlji”, kaže Paolo Seržo de Alemeida iz veća za imigraciju Brazila.

17 Podaci iz brazilskog ministarstva rada jasno pokazuju da se broj stranaca koji su došli u zemlju sambe zbog posla posljednjih nekoliko godina progresivno povećava. Od januara do novembra 2011. broj stranih državljana koji legalno žive u Brazilu popeo se za više od 50 procenata, sa 962.000 na oko dva miliona ljudi.

18 Jedna od njih je i arhitekta Rita Bibe Kosta, koja je odlučila da napusti rodni Lisabon i potraži bolji životu Brazilu. “Zašto da ostanem u Portugalu kada su arhitekte sa iskustvom od pet godina plaćene samo 800 evra mesečno? Spakovala sam kofere i došla u Brazil. Ovde su

neuporedivo bolji uslovi, zarađujem više od 3.000 mesečno “, rekla je Kosta.19 Pre 300 godina Portugalci su primoravali lokalno stanovništvo da radi na poljima po užarenom suncu, a zauzvrat su im davali tek po komad hleba. Nakon tri veka,

situacija se potpuno promenila, Portugalci su danas radna snaga u Brazilu, gde najviše rade kao građevinski radnici na izgradnji fudbalskih stadiona za predstojeće svetsko prvenstvo u fudbalu 2014”.


56

kao globalni lider, suoči sa gubljenjem liderstva u globalnom smislu. Zemlje sa visokim stepenom izvoza najviše su pogođene globalnom krizom. Centar turbulencije bio je na fi nansijskom tržištu SAD-a. Dosadašnje informisanje o krizi nije dovoljno da bismo izborili protiv nje. Različiti su pogledi na uzroke krize. Sasvim je sigurno da su hipotekarni krediti inicijalna kapisla ove krize na fi nasijskim tržištima SAD-a. I to ne ti krediti sami po sebi, nego oni koji se kolokvijalno zovu „sub-prime“ krediti, kod nas prevedeni kao drugorazredni, a u stvari visokorizični, zbog toga što su odobravani klijentima bez kreditne sposobnosti i odgovarajućeg pokrića. Mišljenja smo da kriza nije oslabila političku volju SAD-a da brani svoje nacionalne interese. Kod vodećih zemalja sveta nijedan od trajnih geopolitičkih elemenata se nije suštinski promijenio od početka ekonomske krize, mada je činjenica da je pad GDP-a kod razvijenih ekonomija smanjio njihovu prednost u odnosu na zemlje u razvoju, posebno Kinu.

Zemlje BRIC-a registrovale su u 2011. godinu smanjenu stopu nezaposlenosti (Brazil 6% , Rusija 6,8%, Indija 9,4%, Kina 6,5%), u odnosu na prethodne godine. Kada se poredi stopa nezaposlenosti zemalja BRIC-a sa stopama nezaposlenosti za 2011. godinu u SAD-a (8,6%) i EU (9,3%), jasno je da je i ovaj važni makroekonomski pokazatelj mnogo povoljniji u zemljama BRIC-a u odnosu na SAD i EU. Takvo stanje nije samo trenutno stanje, sve analize pokazuju da će se ovakav trend nastaviti i u budućnosti. Ovo govori da će se SAD suočiti sa velikim izazovom da li će u budućnosti moći da zadrže globalnu ekonomsku dominaciju ili će se ona pak preseliti u središte zemalja BRIC-a.

LITERATURA

1. Black Sea Trade & Development Bank; www.bstdb.org

2. Barclays and Goldman Sach

3. Blackwill Robert, The Geopolitical Consequences of the World Economic Recession – A Caution, Occasional Paper, Rand COR-PORATION, 2009.

4. Bradsher Keith, Chinese Foreign Currency Reserves Swell by Record Amount, The New York Times 11.1.2011; www.nytimes.com/2011/01/12/business/global/12yuan.html?

5. Brooks Stephen, Wohlforth William, Reshaping the World Order, Foreign Affairs, March-April, 2009.

6. Brzezinski Zbigniew, How to Stay Friends With China, The New York Times, January 3, 2011.

7. Bordonaro Federico, Exploring Geopolitics, March 2009; http://www.exploring geopolitics.org/Interview_Bordonaro_Federi-co_Europe_Global_Recession_Dividi ng_Lines_Military_Con-fl icts_Geopolitical_Briefi ng.html.

8. Burnett Alistair, Resetting the balance of power, World Tonight, 23 September 2009. http://hnn.us/roundup/entries/134812.html.

9. Burrows Mathew, Harris Jennifer, Revisiting the Future: Geopo-litical Effects of the Financial Crisis, The Washington Quarterly, APRIL 2009.

10. Center for Post-Confl ict Peace and Stability Operations, US; http://security.nationaljournal.com/2009/05/geopolitics-winners-and-losers.php. 235

11. Dailami Mansoor, Masson Paul, The new multi-polar international monetary system, Policy Research Working Paper Series 5147, The World Bank. 2009.

12. Findlay Ronald, O’Rourke Kevin, Power and Plenty: Trade, War and the World Economy in the Second Millennium eh.net-review

at eh.net, 2008, http://eh.net/pipermail/eh.net-review/2008-August/000561.html

13. Friedman George, STRATFOR 12.1.2011. Note from “The Next Decade’’, https://futurebrief.wordpress.com/2011/01/07/george-friedman-on-the-nextdecade/

14. Galić A. (2008), Hipotekarni krediti: Gramzivost i pohlepa, www.b92.net/biz/.

15. Global Employment Trends 2011, The challenge of a jobs recovery, Geneve 2011.

16. IMF, “World Economic Outlook (Recovery, Risk and Rebalansing)’’, October 2010.

17. IMF, 2011, World Economic Outlook UPDATE, Working Papers, 2011, IMF. (January 25) http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2011/update/01/pdf/0111.pdf

18. IMF, World Economic Outlook Database, October 2009: Nominal GDP list of countries. Data for the year 2008. “The N-11: More Than an Acronym” – Goldman Sachs study of N11 nations, Global Economics Paper No: 153, March 28, 2007. http://www.nationmaster.com/graph/eco_gdp-economy-gdp&date=1989

19. IMF, World Economic Outlook, September 2011.

20. IMF, “World Economic Outlook (Recovery, Risk and Rebalansing)’’, October 2010,

21. Eurostat

22. Hadar Leon, Multipolarism sans the EU Pole? The Geopolitics of Europe’s Economic Mess, The Huffi ngton Post, May 14, 2010.

23. Hart Dave, Geopolitics and the Financial Crisis, IPE JOUR-NAL, Tuesday, 13 January 2009, http://ipejournal.blogspot.com/2009/01/tuesday-round-up-geopolitics-and.html.

24. Herfrid Minkler, Imperije (Logika vladavine svetom – od starog Rima do Sjedinjenih Država), Službeni glasnik, Beograd 2009.

25. Kennedy Paul, Is America Really in Decline?, The New Republic, 21.12. 2010.

26. Kenedi Pol, Uspon i pad velikih sila, CIP, Podgorica.

27. Kissinger Henry, Avoiding a U.S.-China cold war, Washington Post, January 14, 2011.

28. Maloney Michael, Rich Dad’s Advisors: Guide to Investing In Gold and Silver (Protect Your Financial Future), Business Plus, 2008.

29. Maximus Fabius, A look at the future of the world’s political and economic order, 4 June 2010; http://fabiusmaximus.wordpress.com/2010/06/04/060410history/.

30. Monetary Policy Report to the Congress, July 15, 2008, Board of Governors of the Federal Reserve System

31. McCoy Alfred, Policing America’s Empire (The United States, the Philippines, and the Rise of the Surveillance State), The University of Wisconsin Press, 2009.

32. National Bureau of Statistics of China; Chinadaily.com.cn

33. National Bureau of Statistics via Thomson Reuters, The Wall Street Journal

34. Nikolić, G. Petrović, P. (2011), Da li će globalna ekonomska kriza podstaći seizmičke geopolitičke promene? Biblid 0025-8555, 63(2011), Izvorni naučni rad, maj 2011

35. Offi ce of federal housing enterprise oversight monthly prices indexes.


57

36. Pomerleano Michael, The new global fi nancial order: Are we there yet?, October 5, 2010, Financial Times,http://blogs.ft.com/economistsforum/2010/10/the-new-global-fi nancial-order-are-we-there-yet/

37. Puljić, M. (2009), Mjere Vlade za prevazilaženje ekonomske krize, ACTAECONOMICA, god. 9, br. 14, februar 2009. str. 129.

38. Saran Shyam, Geopolitical Consequences of the Global Financial and Economic Crisis – A Reassessment after One Year, India Habitat Centre, New Delhi, April

39. 2010; http://www.maritimeindia.org/pdfs/TheGeoploticalConse-quences.pdf

40. Starobin Paul , 4.5.2009, Geopolitics: Winners And Losers From The Global Economic Crisis, NationalJournal.com,http://security.nationaljournal.com/2009/05/geopolitics-winners-and-losers.php?rss=1

41. Svetska ekonomska kriza i posledice po privredu Srbije, Stefan Dragutinović i dr. , mentori prof. dr Mihajlo Crnobrnja, doc. Dr

Iskra Maksimović i mr Aleksandar Kovačević; april 2009. Beograd, Fakultet za ekonomiju, fi nansije i administraciju (Fefa)

42. Štavljanin Dragan, Hladni mir, Radio Slobodna Evropa, Prag/Beograd, 2009, str. 550-553.

43. The National Intelligence Council’s 2025 Project, “Global Trends 2025: A Transformed World’’, November 2008.

44. Tradingeconomics.com; India Central Statistical Organisation

45. tained@lpha:com

46. U.S. Department of Labor

47. Xinbo Wu, Understanding the Geopolitical Implications of the Global Financial Crisis, The Washington Quarterly, October 2010.

48. www.indexmundi.com

49. www.cia.gov; www.portalseven.com.

50. www.tradingeconomics.com

51. www.online.wsj.com

Summary The global economic crisis is spoken about extensively in recent years. The crisis did not occur by accident. This crisis has all the charac-teristics of turbulent phenomena that with the speed of light spread through the fi nancial and real sector of the global economy. Everyone contributed to emergence of global crisis and its development: politics, economy, government, academia, the media. The crisis was cre-ated as a result of irresponsible business policies of the state institutions and fi rst caught the real estate market in the USA.

The negative effects of the crisis are manifested through the transfer of foreign capital, a dramatic drop in stock market index, the less fresh capital and increasing margins on credits. So far informing on the crisis is not enough to fi ght against it. The very term of unemploy-ment is a condition in which part of the available work force that a country has is not adequate to employ their capabilities and qualifi ca-tions for a certain level of wages. Each state monitors and statistically shows the employment and unemployment rate. Everywhere in the world the rates are calculated the same way. The unemployed are considered and those persons who work in the grey economy, although partially employed.

BRIC countries have registered in 2011 reduced rate of unemployment ( Brazil 6 %, Russia 6.8 %, India 9.4 %, China 6.5 %) compared to previous years. When the unemployment rate of BRIC countries is compared to those in USA (8.6 %) and EU (9.3 %) it is clear that this important macroeconomic indicator is much more favorable in the BRIC countries, than in the USA and EU. This situation is not only the current status, all analysis indicate taht this trend will continue in the future. This shows that USA will face the big challenge, will it be able to maintain in the future global economic dominance or will this dominance move to the center of BRIC countries.

Key words: global crisis, unemployment, unemployment rate, the structure of unemployment, youth unemployment,natural unemploy-ment, mortgage loans, the BRIC countries, EU, USA, natural resources.


58

UVOD

Gudvil predstavlja dio nematerijalne imovine. Pretpostavke za pri-znavanje ovog oblika imovine i način vrednovanja su se mijenjali tokom perioda. Prema sadašnjoj važećoj regulativi, gudvil se može priznati samo ako je nastao u poslovnoj kombinaciji preduzeća, a izraz je budućih ekonomskih koristi koje nastaju od drugih sredsta-va stečenih u poslovnoj kombinaciji koja se ne mogu pojedinačno identifi kovati ni zasebno priznati. Buduće ekonomske koristi mogu rezultirati iz sinergije stečenih sredstava koja se mogu identifi kovati, ili sredstava koja pojedinačno ne ispunjavaju uslove za priznavanje u fi nansijskim izvještajima1. Priznavanje interno generisanog gudvila nije dozvoljeno.

Njegovo regulisanje na nivou međunarodne računovodstvene prakse počelo je 1983. godine, kada je donesen Međunarodni računovod-stveni standard 22 – Poslovne kombinacije, a koji je stupio na snagu 1985. godine. Potom je dva puta revidovan, 1993. godine i 1998. godine. Drugi put revidovan standard stupio je na snagu 1999. godine i bio je u primjeni do 31.03.2004. godine, kada je zamijenjen Međunarodnim standardnom fi nansijskog izvještavanja 3 – Poslovne kombinacije. Ovaj standard je do sada dva puta revidovan, posljednja izmjena je bila u maju 2010. godine, a primjena iste je počela od juna te godine i još uvijek je na snazi. Kod malih i srednjih predu-

zeća,2 u pogledu računovodstvenog tretmana gudvila, relevantni su MSFI za MSE. Međunarodni standard za male i srednje entitete je od strane Odbora za međunarodne računovodstvene standarde usvojen i objavljen u julu 2009. godine. Izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu i reviziji Republike Srpske3 i ovaj standard je određen kao sastavni dio propisa iz oblasti računovodstva.

Pošto u našoj zemlji značajan broj preduzeća spada u grupu malih odnosno srednjih preduzeća koja se mogu povezivati sa drugim preduzećima u cilju ostvarivanja eksternog rasta i na taj način učestvovati u različitim poslovnim kombinacijama, a čime se stva-raju uslovi za priznavanje gudvila, čini se opravdanim analiziranje problema bilansiranja gudvila kao oblika imovine.

U nastavku rada defi nisaćemo gudvil kao oblik nematerijalne imovine te uslove u kojima ga je moguće priznati. Potom ćemo se upoznati sa računovodstvenom regulativom koja uređuje ovu oblast. U nastavku rada biće objašnjeno inicijalno vrednovanje, postupak testiranja na obezvređenje te mogućnost storniranja gubitka od obezvređenja. Takođe će biti obrađen i poreski tretman rashoda od obezvređenja vrijednosti gudvila.

U cilju pojašnjenja svega navedenog, biće dat i hipotetički primjer te će se na konkretnom primjeru prikazati postupak bilansiranja gudvila.

Dražena Vujičić Radosavljević*

Bilansiranje gudvilaRezime Bilansiranje gudvila predstavlja vrlo interesantno područje računovodstvene prakse, jer se kroz istoriju mijenjalo više različitih pristupa. U pogledu samog defi nisanja pojma gudvila, smjenjivale su se različite defi nicije: od toga da gudvil predstavlja dio poslovne prednosti koja rezultira iz dobrog odnosa sa kupcem, zatim da predstavlja neidentifi kovane nematerijalne vrijednosti koje doprinose iznadprosječnoj profi tabilnosti, te da predstavlja buduće ekonomske koristi koje potiču od druge imovine stečene u poslovnoj kombinaciji koja se ne može pojedinačno identifi kovati i odvojeno priznati.

Specifi čnost u odnosu na druge oblike imovine je u pogledu priznavanja: obuhvatanje gudvila može biti prilikom realizacije poslovne kombinacije i utvrđuje se pri prvom konsolidovanju kapitala. Naknadno vrednovanje gudvila zavisi od toga koji standardi se primjenjuju – prema MSFI za MSE naknadno vrednovanje se vrši umanjenjem vrijednosti gudvila za iznos amortizacije, dok puni set MSFI podrazu-mijeva testiranje gudvila na obezvređenje. Proces testiranja na obezvređenje zahtijeva identifi kovanje jedinice koja generiše gotovinu, te utvrđivanje iznosa umanjenja tako što se poredi knjigovodstvena vrijednost jedinice i nadoknadiva vrijednost. Obezvređenje vrijednosti postoji kada je knjigovodstvena vrijednost viša od nadoknadive vrijednosti. Gubici se raspoređuju na sredstva unutar jedinice prema utvrđenom rasporedu. Prethodno priznati gubici na gudvilu se ne mogu stornirati jer bi isto značilo priznavanje interno generisanog gud-vila. Prema poreskim pravilima, ovi rashodi se ne uzimaju u obzir prilikom izračunavanja poreske osnovice.

S obzirom na to da je u pitanju oblik nematerijalne imovine koji se ne može kupiti odvojeno od preduzeća ili njegovog segmenta, a priznavanjem i vrednovanjem istog se utiče na imovinski, prinosni i fi nansijski položaj preduzeća, bilansiranje gudvila dobija sve više na značaju.

Ključne riječi: gudvil, testiranje na obezvređenje, amortizacija gudvila, storniranje gubitka, nadoknadiva vrijednost.

* Ekonomski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, e-mail: [email protected] 1 MRS 38 – Nematerijalna imovina, paragraf 11.2 Zakon o računovodstvu i reviziji Republike Srpske, “Službeni glasnik Republike Srpske” br. 36/09, čl. 5. Pravna lica razvrstavaju se u na mala, srednja i velika u

zavisnosti od prosječnog broja zaposlenih, ukupnog godišnjeg prihoda i vrijednosti imovine utvrđene na dan sastavljanja fi nansijskih izvještaja u poslovnoj godini. Prema MSFI za MSE, mala i srednja preduzeća su preduzeća koja nemaju javnu odgovornost i objavljuju fi nansijske izvještaje opšte namjene za eksterne korisnike

(vlasnici koji nisu uključeni u upravljanje poslovanjem, postojeći i potencijalni povjerioci i agencije za kreditni rejting).3 Zakon o računovodstvu i reviziji Republike Srpske, “Službeni glasnik Republike Srpske” br. 52/11 čl. 2.

UDK 339.727.3:336.77 STRUČNI RAD


59

1. POJAM I PRETPOSTAVKE ZA PRIZNAVANJE GUDVILA

1.1. Pojam gudvila

Gudvil predstavlja nematerijalnu imovinu koju priznaje sticalac po nabavnoj vrijednosti, a čija vrijednost se utvrđuje kao iznos pozi-tivne razlike između troška poslovne kombinacije i fer vrijednosti sredstava, obaveza i potencijalnih obaveza koje se mogu identifi -kovati u poslovnoj kombinaciji, a koja se odnosi na učešće koje je stečeno. Naime, kupac je spreman da plati više nego što iznosi fer vrijednost neto imovine stečenog preduzeća, jer očekuje da će se u poslovnoj kombinaciji ostvariti izvjesne sinergije. Šta je to što gud-vilu daje vrijednost, odnosno koji su indikatori postojanja gudvila? Prema studijama još iz 1968. i 1977. godine (autori Catlet i Olson) identifi kovano je nekoliko faktora4 koji uzrokuju gudvil, odnosno razloga zbog kojih je kupac spreman da plati više nego što realno vrijedi neto imovina stečenog preduzeća. Neki od tih faktora su: tajni proizvodni postupak, dobri radni odnosi i programi obučavanja radnika, uspješno oglašavanje i menadžment prodaje, strateška lokacija i dobra organizaciona struktura, korisna udruživanja sa drugim kompanijama i superioran menadžment.

1.2. Pretpostavke za priznavanje gudvila

Priznavanje gudvila je povezano sa realizacijom poslovnih kombina-cija, te je neophodno pojasniti kada transakcija predstavlja poslovnu kombinaciju i koje uslove treba da ispuni imovina da bi se priznala u fi nansijskim izvještajima. Poslovna kombinacija je transakcija ili drugi događaj u kojem sticalac dobija kontrolu nad jednim ili više poslovanja. Transakcije koje se ponekad nazivaju i „istinska spajanja“ ili „spajanja jednakih“ su takođe poslovne kombinacije. Npr. poslovna kombinacije može se ostvariti u sljedećim uslovima5:

(a) jedno ili više poslovanja postaju zavisni entiteti sticaoca ili se neto imovina jednog ili više poslovanja zakonski spoje kod sticaoca,

(b) jedan entitet koji učestvuje u poslovnoj kombinaciji prenese svoju neto imovinu ili njegovi vlasnici prenesu svoja učešća u kapitalu na drugi entitet koji se kombinuje ili njegove vlasnike,

(c) svi entiteti koji učestvuju u poslovnoj kombinaciji prenesu svoju neto imovinu, ili vlasnici tih entiteta prenesu svoja učešća u ka-pitalu na tek formirani entitet (ponekad se to naziva transakcija spajanja) ili

(d) grupa bivših vlasnika jednog od entiteta koji učestvuje u poslov-noj kombinaciji dobija kontrolu nad kombinovanim entitetom.

Poslovna kombinacija6 u smislu MSFI 3 – Poslovne kombinacije je transakcija ili drugi poslovni događaj u kojem sticalac dobija kontrolu nad jednim ili više poslovanja. Kada dođe do ralizacije poslovne kombinacije, preduzeće treba da utvrdi da li ista ispunjava uslove iz defi nicije predviđene relevantnim standardom, a koji zahtijeva da stečena imovina i preuzete obaveze predstavljaju poslovanje. U suprotnom, ako stečena imovina i preuzete obaveze nisu poslova-nje, preduzeće transakciju računovodstveno obuhvata kao sticanje

imovine. U cilju boljeg razumijevanja uslova u kojima se priznaje gudvil kao dio nematerijalne imovine, neophodno je objasniti pojam odnosno defi niciju pojmova “sticalac”, “kontrola” i “poslovanje”.

Sticalac predstavlja preduzeće koje u poslovnoj kombinaciji dobija kontrolu nad stečenim preduzećem7. Kontrola se defi niše kao moć upravljanja fi nansijskim i poslovnim aktivnostima preduzeća ili poslovanja u cilju ostvarivanja određenih koristi8. Uslov koji poslovni događaj treba da ispuni da bi se smatrao poslovnom kombinacijom u smislu MSFI 3 – Poslovne kombinacije podrazumijeva integrisani skup aktivnosti i sredstava kojim se upravlja u cilju ostvarivanja ekonomskih koristi (ostvarivanje dobitka, smanjenje troškova) vlasnika odnosno učesnika u poslovanju. Pos lovanje se sastoji od ulaznih elemenata (ekonomskih resursa, po put stalne imovine, intelektualne imovine) procesa primijenjenih na ulazne elemente (sistemi, stan-dardi, odnosno procesi upravljanja elementima) i proisteklih izlaznih elemenata ili autputa kao što su prinos u vidu dividendi, smanjenje troškova poslovanja ili drugih ekonomskih koristi. Kada se utvrdi da poslovna transakcija ili događaj predstavljaju „poslovnu kombinaciju“ a ne sticanje imovine, ista se računovodstveno obuhvata primjenom metode sticanja9 u okviru koje se priznaje i odmjerava gudvil ili dobitak od povoljne kupovine10.

Prilikom primjene metode sticanja, priznavanje prepoznatljive stečene neto imovine podrazumijeva da stečena imovina i preu-zete obaveze treba da zadovolje defi niciju iz Okvira za pripremu i prezentaciju fi nansijskih izvještaja na datum sticanja, zatim da moraju biti dio onoga što su učesnici razmijenili u transakciji, a ne rezultata zasebnih transakcija. To bi značilo da sticalac može priznati prepoznatljivu stečenu nematerijalnu imovinu kao što je trgovačko ime ili odnos sa klijentom, a koji stečeno preduzeće nije priznalo u svojim fi nansijskim izvještajima jer je ista bila interno stvorena imovina, dok su izdaci knjiženi kao rashod preduzeća. U pogledu principa odmjeravanja, stečena imovina i obaveze se odmjeravaju po njihovim fer vrijednostima na datum sticanja, dok se učešće bez prava kontrole u stečenom entitetu odmjerava po fer vrijednosti ili kao proporcionalni dio učešća bez prava kontrole u neto prepoznatljivoj imovini stečenog preduzeća.

Prema Okviru za pripremu i prezentaciju fi nansijskih izvještaja sredstvo kao elemenat fi nansijskih izvještaja se priznaje u bilansu stanja ako zadovoljava defi niciju sredstva (da je rezultat prošlih događaja, da je kontrolisano od strane preduzeća i da se od upotrebe tog sredstva očekuje priticanje budućih ekonomskih koristi u pravno lice) i kriterijume za priznavanje (da je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi priticati u pravno lice po osnovu upotrebe tog sredstva i da sredstvo ima cijenu ili vrijednost koja se može pouz-dano izmjeriti). Prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 38 – Nematerijalna imovina, nematerijalna imovina je imovina bez fi zičke supstance koja se može identifi kovati. Priznavanje neke stavke nematerijalne imovine zahtijeva da stavka zadovoljava defi niciju nematerijalne imovine i kriterijume priznavanja.

Osnovni uslovi iz defi nicije nematerijalne imovine su:

– mogućnost identifi kacije postojanja kontrole i

– postojanje buduće ekonomske koristi.

4 Pervan, I., Računovodstveni tretman gudvila prema MSFI, predavanje na XI međunarodnom simpozijumu „Evropski put BiH u funkciji razvoja“, Revikon d.o.o., Sarajevo, str. 307–322.

5 MSFI 3 – Poslovne kombinacije, Upustvo za primjenu, paragraf B6.6 MSFI 3 – Poslovne kombinacije, paragraf 3.7 Više o identifi kovanju sticaoca pogledati u Uputstvu iz MRS 27 – Konsolidovani i pojedinačni fi nansijski izvještaji.8 Više o uslovima sticanja kontrole pogledati u MRS 27 - Konsolidovani i pojedinačni fi nansijski izvještaji.9 Prema revidovanom MSFI 3 Poslovne kombinacije, koji se primjenjuje od 01.07.2009. godine, naziv “metod kupovine” je promijenjen u “metod sticanja”.10 MSFI 3 – Poslovne kombinacije, paragrafi od 32. do 36.


60

Prema kriterijumima priznavanja, nematerijalnu imovinu treba priznati:

– ako je vjerovatno da će se buduće ekonomske koristi, pripisive imovini, uliti u preduzeće i

– ako se nabavna vrijednost imovine može pouzdano odmjeriti.

Gudvil predstavlja dio nematerijalne imovine, i za ovaj oblik imo-vine je relevantan MSFI 3 – Poslovne kombinacije i MSFI za MSE – odjeljak 19.

Kada u nekim situacijama i nastane izdatak u cilju generisanja budućih ekonomskih koristi, rezultat nije stvaranje nematerijalne imovine koja ispunjava kriterijume priznavanja nematerijalne imovi-ne. Takav izdatak se često opisuje kao izdatak koji doprinosi interno generisanom gudvilu. Interno generisani gudvil se ne priznaje kao imovina zato što nije resurs koji se može identifi kovati, koji entitet kontroliše i koji se može pouzdano odmjeravati po nabavnoj vri-jednosti (cijeni koštanja). Razlika između tržišne vrijednosti entiteta i knjigovodstvene vrijednosti njegove neto imovine koja se može identifi kovati, u bilo kom vremenskom trenutku može obuhvatiti opseg faktora koji utiču na vrijednost entiteta. Međutim, takve razlike ne predstavljaju nabavnu vrijednost (cijenu koštanja) nematerijalne imovine koju kontroliše entitet11.

Prema Pravilniku o kontnom okviru i sadržini računa u kontnom okviru za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetni-ke12 u okviru grupe Nematerijalna ulaganja predviđen je sintetički račun: 012 – Goodwill. Pravilnikom je takođe naglašeno da sa na ovom računu iskazuje svaki višak nabavne vrijednosti u odnosu na interes sticaoca u fer vrijednosti stečenih identifi kovanih sredstava i obaveza na datum transakcije razmjene po osnovu poslovnih kombinacija, u skladu sa MSFI 3. Dakle, mogu biti identifi kovana i sredstva koja nisu iskazana u bilansu stečenog preduzeća.

2. INICIJALNO VREDNOVANJE

Sticalac priznaje gudvil na datum sticanja odmjeren kao višak (a) u odnosu na (b):

a) zbir:

– prenesene naknade odmjerene u skladu sa ovim MSFI koji generalno zahtijeva fer vrijednost na datum sticanja,

– iznosa učešća bez prava kontrole u stečenom entitetu odmjerenog u skladu sa ovim MSFI i

– u poslovnoj kombinaciji ostvarenoj u fazama, fer vrijednost

na datum sticanja sticaočevog prethodno držanog učešća u kapitalu u stečenom entitetu.

b) neto iznos prepoznatljive stečene imovine i preuzetih obaveza od-mjernih u skladu sa ovim MSFI standradom na datum sticanja13.

Primjer 1:

Preduzeće „A“ i „B“ su ušli u poslovnu kombinaciju, pri čemu se preduzeće „B“ pripaja preduzeću „A“.

Ugovorom o pripajanju ugovoreni su sljedeći uslovi pripajanja:

– preduzeće „A“ će izdati vlasnicima preduzeća „B“ udjele u iznosu 270.000 KM,

– preduzeće „A“ će vlasnicima preduzeća „B“ isplatiti u gotovini iznos od 10.000 KM.

Prilikom procjene imovine i obaveza preduzeća „B“ otkrivene su sljedeće latentne rezerve i skriveni gubici:

– fer vrijednost građevinskog zemljišta je za 18.000 KM viša od njegove knjigovodstvene vrijednosti,

– fer vrijednost postrojenja i opreme je za 7.000 KM viša od njihove knjigovodstvene vrijednosti,

– neto prodajna vrijednost zaliha materijala je za 3.000 KM niža od sadašnje knjigovodstvene vrijednosti,

– fer vrijednost potraživanja je za 1.000 KM niža od sadašnje knjigovodstvene vrijednosti,

– fer vrijednost obaveza je za 2.000 KM viša od sadašnje knji-govodstvene vrijednosti.

Na dan sticanja, bilo bi potrebno uraditi sljedeće:

– utvrditi trošak sticanja,

– priznati pojedinačne prepoznatljive stavke stečene imovine, obaveza i, ako postoje, potencijalne obaveze pripojenog pre-duzeća po fer vrijednosti,

– uporediti iznos troška kombinacije i fer vrijednosti neto imo-vine stečenog preduzeća, te utvrditi iznos razlike, ako postoji, i karakter te razlike,

– priznati gudvil odnosno dobitak od povoljne kupovine u bilansu uspjeha sticaoca, u zavisnosti od toga da li je razlika između troška poslovne kombinacije i fer vrijednosti neto imovine pozitivna ili negativna14,

– povećati kapital preduzeća sticaoca.

Utvrđivanje troška poslovne kombinacije:

11 MRS 38 – Nematerijalna imovina, paragraf 50.12 Pravilnik o kontnom okviru i sadržini računa u kontnom okviru za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike, “Službeni glasnik Republike Srpske“

br. 79/09, čl. 3.13 MSFI 3 – Poslovne kombinacije, paragraf 32.14 Ako bi se npr. ostvarila poslovna kombinacija koja dovodi do odnosa matični–zavisni entitet, onda bi se gudvil priznao prilikom sastavljanja konsolidovanog bilansa

stanja.

Tabela broj 1. Trošak poslovne kombinacije

1. Vrijednost udjela koji se izdaju vlasnicima preduzeća "B" 270.000

2. Doplate vlasnicima preduzeća "B" 10.000

3. Ukupni troškovi poslovne kombinacije (1+2) 280.000

Izvor: autor

Nakon utvrđivanja troška poslovne kombinacije, uskladili bismo knjigovodstvenu vrijednost bilansnih pozicija stečenog preduzeća

sa odgovarajućom fer vrijednošću, te utvrdili fer vrijednost neto imovine stečenog preduzeća.


61

Tabela broj 2. Pregled knjigovodstvene i fer vrijednosti imovine i obaveza preduzeća „B“

AKTIVAKnjigovodstvena

vrijednostFer vrijednost PASIVA

Knjigovodstvena

vrijednostFer vrijednost

Stalna imovina 290.000 315.000 Kapital 250.000 269.000

Ulaganja u razvoj 10.000 10.000 Udjeli d.o.o. 183.000

Građevinski objekti 120.000 138.000 Zakonske rezerve 20.000

Postrojenja i oprema 160.000 167.000 Revalorizacione rezerve 15.000

Neraspoređeni dobitak 32.000

Tekuća imovina 125.000 121.000 Dugoročna rezervisanja 15.000 15.000

Zalihe materijala 60.000 57.000 Rezervisanja za troškove u garantnom roku

15.000 15.000

Kratkoročna potraživanja

45.000 44.000 Obaveze 150.000 152.000

Gotovina 20.000 20.000 Obaveze prema dobavljačima

150.000 152.000

Ukupno aktiva 415.000 436.000 Ukupno pasiva 415.000 436.000

Izvor: autor

Tabela broj 3: Utvrđivanje gudvila

TROŠAK POSLOVNE KOMBINACIJE > FER VRIJEDNOST NETO IMOVINE STEČENOG PREDUZEĆA

280.000 11.000 GUDVIL 269.000

Izvor: autor

Tabela broj 4: Dnevnik knjiženja fi nansijskog knjigovodstva

R.br. Opis PozivIznos

Duguje Potražuje

1. Ulaganje u razvoj 0110 10.000

Gudvil 0120 11.000

Građevinski objekti 0210 138.000

Postrojenja i oprema 0220 167.000

Zalihe matrijala 1010 57.000

Potraživanje od kupaca 2010 44.000

Tekući račun 2410 20.000

Udjeli 3020 270.000

Poslovni račun 2410 10.000

Rezervisanja za troškove u garantnom roku 4000 15.000

Obaveze prema dobavljačima 4320 152.000

Za evidentiranje preuzete neto imovine preduzeća “B” i priznavanje nastalog gudvila

Izvor: autor

Nakon izvršenog usklađivanja knjigovodstvene i fer vrijednosti pojedinih pozicija bilansa stanja, utvrđeno je da je fer vrijednost neto imovine preduzeća „B“ 269.000 KM (fer vrijednost imovine od 436.000 KM umanjena za fer vrijednost obaveza 167.000 KM), te je viša od knji-govodstvene vrijednosti kapitala (250.000 KM) za 19.000 KM. Naime, objektiviranjem latentnih rezervi i skrivenih gubitaka, stalna imovina se povećala za 25.000 KM, dok je tekuća imovina smanjena za 4.000 KM, te je ukupna aktiva povećana za 21.000 KM. Obaveze preduzeća su povećane za 2.000 KM, pa je neto imovina preduzeća „B“ nakon

ovih usaglašavanja knjigovodstvene i fer vrijednosti pojedinih pozicija povećana za 19.000 KM (21.000 KM - 2.000 KM).

Poslije utvrđivanja fer vrijednosti neto imovine stečenog preduzeća, uporedio bi se trošak poslovne kombinacije i fer vrijednost neto imovine, utvrdilo da li postoji razlika između ove dvije vrijednosti te karakter te razlike koja bi se priznala kao gudvil (ako je pozitivna razlika) odnosno kao dobitak od usklađivanja vrijednosti kapitala (ako je razlika negativna)15.

Bilansiranje gudvila prilikom spajanja preduzeća obuhvata se kod preduze-ća pribavioca, ili ako je u pitanju poslovna kombinacija u smislu MSFI – 3

prilikom izrade konsolidovanog bilansa stanja od strane sticaoca preduzeća. Knjigovodstveno evidentiranje gudvila kod preduzeća sticaoca:

15 MSFI 3 – Poslovne kombinacije, paragrafi 32. i 34. i Pravilnik o kontnom okviru i sadržini računa u kontnom okviru za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike, “Službeni glasnik Republike Srpske” br. 79/09, čl. 3.


62

Tabela broj 5. Utvrđivanje nadoknadive vrijednosti

Moguće situacije Utvrđivanje nadoknadive vrijednosti

poznate su i upotrebna vrijednost i fer vrijednost umanjena za troškove prodaje

utvrđivanje nadoknadive vrijednosti = maksimum (fer vrijednost-trošak prodaje; upotrebna vrijednost)

ako je jedna vrijednost (upotreba vrijednost ili fer vrijednost umanjena za troškove prodaje) veća od knjigovodstvne vrijednosti

ne postoji umanjenje vrijednosti, te nije potrebno utvrđivati drugu vrijednost

kada se ne može utvrditi fer vrijednost, ali se može utvrditi upotrebna vrijednost

upotrebna vrijednost je istovremeno i nadoknadiva vrijednost

kada se ne smatra da je upotrebna vrijednost značajno viša od fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje

fer vrijednost umanjena za troškove prodaje je ujedno i na-doknadiva vrijednost

Izvor: autor

Tabela broj 6. Utvrđivanje fer vrijednosti

Moguće situacije Utvrđivanje fer vrijednosti

kada postoji kupoprodajni ugovor

ugovorena cijena u nezavisnoj transakciji – troškovi otuđenja sredstva

kada ne postoji kupoprodajni ugovor, ali se sredstvom trguje na aktivnom tržištu

tržišna cijena – troškovi otuđenja ili cijena posljednje transakcije – troškovi prodaje

kada ne postoji kupoprodajni ugovor, niti aktivno tržište

najbolja raspoloživa informacija koja odražava iznos za koji se sredstvo može prodati između obavještenih i voljnih strana

umanjen za troškove prodaje (uzeti ishod sličnih poslednjih transakcija u istoj privrednoj grani)

Izvor: autor

Komentar knjiženja: U knjigovodstvu preduzeća sticaoca preuzi-maju se pojedine pozicije iz bilansa stanja stečenog preduzeća, pri čemu se priznaje gudvil jer su ispunjeni uslovi predviđeni MSFI 3 – Poslovne kombinacije: realizovan je događaj koji ispunjava uslove poslovne kombinacije, a trošak poslovne kombinacije je viši od iznosa fer vrijednosti neto imovine stečenog preduzeća.

3. TESTIRANJE NA OBEZVREĐENJE

Naknadno vrednovanje gudvila zavisi od toga koje MSFI primjenjuje preduzeće koje ga je bilansiralo u svojim fi nansijskim izvještajima i primjene odgovarajuće međunarodne regulative. Za preduzeća koja primjenjuju relevantne standarde MSFI 3 – Poslovne kombi-nacije i MRS 36 – Umanjenje vrijednosti imovine, date su izvjesne preporuke za naknadno vrednovanje gudvila. Nakon početnog priznavanja, gudvil se naknadno odmjerava i vrednuje po iznosu na datum sticanja umanjenom za sve otpise usljed smanjenja ili obez-vređenja vrijednosti. Naime, u toku poslovne kombinacije, sticalac je bio spreman da plati cijenu koja je viša od fer vrijednosti neto imovine stečenog preduzeća, jer je očekivao ostvarivanje određenih koristi po osnovu sinergetskih efekata, te u slučaju da realizacija očekivnih koristi u narednim obračunskim periodima izostane, iste treba priznati i prikazati kao umanjenje vrijednosti gudvila. Prema MRS 36 - Umanjenje vrijednosti imovine, gubitak od umanjenja vrijednosti gudvila se priznaje u bilansu uspjeha kao rashodi po osnovu obezvređenja vrijednosti nematerijalne imovine.

Prema MRS 36 – Umanjenje vrijednosti imovine, gudvil se više ne amortizuje, već se u pogledu naknadnog vrednovanja minimalno jednom godišnje testira njegovo obezvređenje, a može i češće ukoliko određeni događaji ili okolnosti ukazuju da je došlo do umanjenja vrijednosti gudvila.

Naknadno vrednovanje gudvila, odnosno testiranje na obezvređenje podrazumijeva da se najprije identifi kuje jedinica/jedinice koje ge-nerišu gotovinu, jer gudvil ne stvara novčane tokove odvojeno od drugih sredstava ili grupe sredstava. Jedinica koja generiše gotovinu je najmanja prepoznatljiva grupa sredstava koja generiše prilive go-tovine, a koji su u navećoj mjeri nezavisni od priliva gotovine drugih sredstava odnosno grupa sredstava16. U cilju testiranja na umanjenje vrijednosti, gudvil se od dana bilansiranja raspoređuje na pojedine jedinice koje generišu gotovinu, pri čemu svaka jedinica ili grupa jedinica nije veća od segmenta poslovanja i predstavlja najniži nivo u okviru preduzeća na kome se vrši praćenje gudvila za svrhe inter-nog upravljanja. Kada se početna alokacija gudvila (raspoređivanje na pojedine jedinice koje generišu gotovinu) ne može završiti prije kraja poslovne godine u kojoj se završava i poslovna kombinacija, onda se ista obavlja naredne poslovne godine. Testiranje gudvila na obezvređenje podrazumijeva poređenje knjigovodstvene vrijednosti jednice koja generiše gotovinu i njene nadoknadive vrijednosti. Gubitak od umanjenja vrijednosti sredstava jedinice koja generiše gotovinu postoji kada je knjigovodstvena vrijednost jedinice viša od njene nadoknadive vrijednosti. U suprotnom, ako je knjigovodstvena vrijednost jedinice niža od njene nadoknadive vrijenosti, ne postoji umanjenje vrijednosti jedinice. Nadoknadivi iznos jedinice koja stvara gotovinu je fer vrijednost umanjena za troškove prodaje ili upotrebna vrijednost te jedinice u zavisnosti od toga koja je viša17.

Fer vrijednost umanjena za troškove prodaje je iznos koji se može dobiti prodajom nekog sredstva ili jedinice u nezavisnoj transkaciji između upoznatih, voljnih strana, umanjen za troškove otuđenja18.

Fer vrijednost je vrijednost koja bi bila primljena pri prodaji imovine ili za koju bi se platilo za izmirenje obaveza u redovnoj transakciji između tržišnih učesnika na dan mjerenja19.

16 MRS 36 – Umanjenje vrijednosti imovine, paragraf 6.17 MRS 36 – Umanjenje vrijednosti imovine, paragraf 18.18 MRS 36 – Umanjenje vrijednosti imovine, paragraf 6.19 Škarić Jovanović, Kata, Izmjene u defi niciji fer vrijednosti i hijerarhijski nivoi fer vrijednosti prema MSFI 13 – Mjerenje fer vrijednosti // Finrar 8, XII (2011), str. 6.


63

Upotrebna vrijednost je sadašnja vrijednost procijenjenih budućih to-kova gotovine, koji se očekuju od kontinuiranog korišćenja sredstva i od njegove prodaje na kraju korisnog vijeka trajanja20. Procjenjivanje upotrebne vrijednosti jedinice podrazumijeva procjenjivanje budućih gotovinskih priliva i odliva koji će nastati po osnovu kontinuiranog korišćenja sredstva i njegovog konačnog otuđenja te primjenjivanje odgovarajuće diskontne stope21 na buduće gotovinske tokove.

Nakon što se utvrdi iznos umanjenja vrijednosti, isti treba alocirati prema sljedećem redoslijedu:

a) smanjenje knjigovodstvene vrijednosti gudvila,

b) ostala sredstva jedinice kod kojih je došlo do umanjenja vrijed-nosti u srazmjeri sa njihovom pojedinačnom knjigovodstvenom vrijednošću.

Prilikom smanjenja knjigovodstvene vrijednosti sredstva u okviru je-dinice, smanjenje se ne vrši ispod iznosa koji je najveći od sljedećih:

a) fer vrijednost umanjenja za troškove prodaje (ako se može utvrditi),

b) upotrebne vrijednosti sredstva (ako se može utvrditi) ic) nule.

Postupak testiranja gudvila može se opisati kroz sljedeće korake:

Primjer 2:

U okviru poslovne kombinacije koja je dovela do stvaranja gudvila u iznosu od 11.000 KM, moguće je identifi kovati jednu jedinicu koja generiše gotovinu koja se sastoji od ulaganja u razvoj i tri mašine. Na dan testiranja gudvila na obezvređenje, knjigovodstvena vrijednost ulaganja u razvoj iznosi 10.000 KM, knjigovodstvena vrijednost mašine „A“ 50.000 KM, knjigovodstvena vrijednost mašine „B“ 40.000 KM,

a knjigovodstvena vrijednost mašine „C“ 30.000 KM. Pretpostavimo da se u našem primjeru mogla utvrditi fer vrijednost sredstava koja čine jedinicu koja generiše gotovinu, te da je fer vrijednost ulaganja u razvoj iznosila 10.000 KM, mašine „A“ 40.000 KM, mašine „B“ 30.000 KM, i mašine „C“ 30.000 KM.

Procjena priliva i odliva22 od upotrebe sredstva, odgovarajući diskontni fak-tor,23 te utvrđivanje upotrebne vrijednosti jedinice dati su u sljedećoj tabeli:

S obzirom na to da su date i fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje za pojedina sredstva u okviru jedinice, te da je utvrđena upotrebna vrijednost, nadoknadiva vrijednost predstavlja višu od

navedene dvije. U narednoj tabeli dat je pregled knjigovodstvene, upotrebne i fer vrijednosti jedinice koja stvara gotovinu.

Tabela broj 7. Postupak testiranja gudvila na obezvređenje

Postupak testiranja gudvila na obezvređenje

1. Identifi kovanje jedinice ili jedinica koje generišu gotovinu

2. Alociranje gudvila na jedinicu odnosno jedinice koje generišu gotovinu

3. Utvrđivanje nadoknadive vrijednosti jedinice

4. Utvrđivanje gubitka od umanjenja vrijednosti jedinice

5. Alokacija gubitka od umanjenja vrijednosti na gudvil i jedinice (sredstva u okviru jedinice) koje generišu gotovinu

6. Priznavanje i knjigovodstveno evidentiranje gubitka:

a) ako se sredstva naknadno prate po modelu nabavne vrijednosti: - gubitka na gudvilu kroz rashode perioda - gubitka na sredstvima kroz rashode perioda

b) ako se sredstva naknadno prate po modelu revalorizacije: - gubitka na gudvilu kroz rashode perioda - gubitka na sredstvima kroz poništavanje revalorizacionih rezervi

7. Storniranje prethodno priznatog gubitka na sredstvima, ali ne i gudvilu

Izvor: autor

Tabela broj 8: Utvrđivanje upotrebne vrijednosti jedinice koja generiše gotovinu

Godina Priliv Odliv Neto novčani tok Diskontni faktorUpotrebna

vrijednost

1. 85.000 56.000 29.000 0,917431 26.605

2. 85.000 50.000 35.000 0,841678 29.459

3. 76.000 45.000 31.000 0,772183 23.938

4. 38.000 12.000 26.000 0,708425 18.419

5. 32.431 10.000 22.431 0,649931 14.579

Upotrebna vrijednost jednice koja generiše gotovinu 113.000

Izvor: autor

20 Prema MRS 36 – Umanjenje vrijednosti imovine, paragraf 6, korisni vijek je vremenski period u toku kog se očekuje da entitet koristi sredstvo ili broj proizvedenih ili sličnih jedinica koje entitet očekuje da će dobiti korišćenjem tog sredstva.

21 Više o diskontnoj stopi pogledati u Upustvu za primjenu MRS 36 – Umanjenje vrijednosti imovine, paragraf B5.22 Prilivi i odlivi su projektovani za period od pet godina koliko se inače preporučuje u okviru MSFI – 3 – Poslovne kombinacije.23 Diskontni faktor je utvrđen na osnovu kamatne stope od 9% na godišnjem nivou.


64

S obzirom na to da je knjigovodstvena vrijednost 130.000 KM i viša je od nadoknadive vrijednosti koja iznosi 113.000 KM, postoji obezvređenje gudvila, a iznos umanjenja jedinice iznosi 17.000 KM.

Nakon utvrđenog iznosa umanjenja isti se raspodjeljuje prema rasporedu koji je defi nisan relevantnim međunarodnim računo-vodstvenim standardom (MRS 36 – Umanjenje vrijednosti imovine).

Pošto je izvršena raspodjela umanjenja vrijednosti jedinice koja stvara gotovinu, može se izvršiti knjigovodstveno evidentiranje umanjenja vrijednosti.

Da su na sredstvima prethodno bile formirane revalorizacione rezerve, na primjer u iznosu od 3.000 KM za mašinu „A“, odnosno 2.000 KM za mašinu „B“, knjigovodstveno evidentiranje bi podrazu-

mijevalo prethodno poništavanje revalorizacionih rezervi, pa potom evidentiranje rashoda od obezvređenja opreme (za iznos razlike između iznosa obezvređenja opreme i revalorizacionih rezervi):

Tabela broj 9. Utvrđivanje nadoknadive vrijednosti

Vrsta sredstva Knjigovodstvena vrijednost Upotrebna vrijednostFer vrijednost umanjena za

troškove prodaje

Ulaganje u razvoj 10.000 10.000

Mašina "A" 50.000 40.000

Mašina "B" 40.000 30.000

Mašina "C" 30.000 30.000

Jedinica koja generiše gotovinu 130.000 113.000 110.000

Nadoknadiva vrijednost 113.000

Izvor: autor

Tabela broj 10. Raspoređivanje umanjenja vrijednosti jedinice koja generiše gotovinu

R.br. Vrsta sredstvaKnjigovodstve-

na vrijednost

% učešća u knjigovodstvenoj

vrijednostiIznos umanjenja

Knjigovodstvena

vrijednost nakon

umanjenja

1. Gudvil 11.000 11.000 0

Ulaganje u razvoj 10.000 0 10.000

2. Mašina "A" 50.000 50.000/90.000=0.56 3.360 46.640

3. Mašina "B" 40.000 40.000/90.000=0.44 2.640 37.360

4. Mašina "C" 30.000 30.000

Izvor: autor


R.br. Opis poslovne promjene KontoIznos

Duguje Potražuje

2. Obezvređenje gudvila 5803 11.000

Obezvređenje opreme 5813 6.000

Ispravka vrijednosti gudvila po osnovu obezvređenja 0129 11.000

Ispravka vrijednosti opreme po osnovu obezvređenja 0229 6.000

Za testiranje gudvila na obezvređenje



Duguje Potražuje

3. Obezvređenje gudvila 5803 11.000

Revalorizacione rezerve po osnovu revalorizacije opreme 3303 5.000

Obezvređenje opreme 5813 1.000

Ispravka vrijednosti gudvila po osnovu obezvređenja 0129 11.000

Ispravka vrijednosti opreme po osnovu obezvređenja 0229 6.000

Za testiranje gudvila na obezvređenje


65

Kod preduzeća koja primjenjuju MSFI za MSE u skladu sa odjelj-kom 19, gudvil se naknadno odmjerava po nabavnoj vrijednosti umanjenoj za akumuliranu amortizaciju i akumulirane gubitke zbog umanjenja vrijednosti. Kada preduzeće nije u stanju da pouzdano procijeni korisni vijek trajanja gudvila, treba da pretpostavi da je vijek trajanja deset godina.

4. STORNIRANJE GUBITKA OD UMANJENJA

Prema MRS 36 – Umanjenje vrijednosti imovine, preduzeće na svaki datum bilansa stanja procjenjuje da li postoje naznake da gubitak od umanjenja vrijednosti sredstva, osim gudvila, više ne postoji ili je umanjen. Kada postoji takva naznaka, potrebno je procijeniti nadoknadivi iznos tog sredstva odnosno jedinice koja generiše gotovinu. Storniranje gubitka od umanjenja vrijednosti jedinice koja genriše gotovinu podrazumijeva povećanje knjigovodstvene vrijed-nosti sredstva do nadoknadivog iznosa. Kada se alocira stornirani gubitak od umanjenja vrijednosti jedinice koja generiše gotovinu,

povećanje knjigovodstvene vrijednosti sredstva se ne uvećava iznad minimuma od sljedećih iznosa:

a) nadoknadivog iznosa (ako se može utvrditi);

b) knjigovodstvene vrijednosti sredstva koja bi bila utvrđena (umanjena za iznos amortizacije) da u prethodnim periodima nije bilo priznavanja gubitaka od umanjenja vrijednosti.

Storniranje gubitka od umanjenja vrijednosti sredstva se priznaje u bilansu uspjeha, osim kada se to sredstvo naknadno vrednuje pre-ma revalorizovanoj vrijednosti. Ako se sredstvo naknadno vrednuje prema revalorizovanoj vrijednosti, onda storniranje gubitka treba tretirati kao povećanje revalorizacije tog sredstva.

Primjer 3:

Ako pretpostavimo da se prilikom storniranja gubitka nadoknadivi iznos ne može utvrditi te da knjigovodstvena vrijednost sredstava „A“ i „B“ iznosi 50.000 KM i 40.000 KM respektivno, te da se sred-stva naknadno prate putem modela nabavne vrijednosti, tada bi se storniranje gubitka knjigovodstveno evidentiralo na sljedeći način:

Ako pretpostavimo da se prilikom storniranja gubitka nadoknadivi iznos nije mogao utvrditi te da knjigodstvena vrijednost sredstava „A“ i „B“ iznosi 50.000 KM i 40.000 KM respektivno, te da se

sredstva naknadno prate putem modela revalorizacije, onda bi se storniranje gubitka knjigovodstveno evidentiralo kako slijedi:

Gubitak od umanjenja vrijednosti gudvila se ne stornira u narednom periodu24. Storniranje gubitka od umanjenja vrijednosti gudvila bi značilo povećanje nadoknadivog iznosa gudvila, a prema MRS 38 – Nematerijalna imovina, nije dozvoljeno priznavanje interno generisanog gudvila.

5. PORESKI EFEKAT TESTIRANJA GUDVILA NA POREZ NA DOBIT PRIVREDNOG DRUŠTVA

Prema Zakonu o porezu na dobit25 i važećem Pravilniku o primjeni zakona o porezu na dobit26, rashodi od obezvređenja gudvila i rashodi po osnovu amortizacije gudvila se ne priznaju prilikom utvr-đivanja poreske osnovice. U skladu sa računovodstvenim pravilima, prethodno priznati rashodi se ne mogu stornirati jer bi isto značilo

priznavanje interno generisanog gudvila. U skladu sa navedenim, u godini obezvređenja gudvila računovostvena dobit će biti niža od poreske dobiti, a utvrđena razlika ima karakter stalne razlike.

S obzirom na to da je u pitanju imovina koju je preduzeće platilo prilikom realizacije poslovne kombinacije, jer je očekivalo ostvarenje određenih koristi ili prihoda po osnovu sinergetskih efekata, a da se rashodi po osnovu obezvređenja gudvila priznaju kada ti efekti izostanu, ovi rashodi bi se mogli uključiti u poresku osnovicu.

ZAKLJUČAK

Specifi čnost gudvila kao oblika nematerijalne imovine jeste što se se ne može kupiti odvojeno od preduzeća ili njegovog segmenta, a moguće ga je priznati u uslovima realizacije transakcija koje ispunjavaju uslove „poslovne kombinacije“ u skladu sa MSFI 3.



Duguje Potražuje

4. Ispravka vrijednosti opreme po osnovu promjene vrijednosti 0229 6.000

Prihodi od povećanja vrijednosti opreme 6813 6.000

Za storniranje gubitka od smanjenja vrijednosti stalne imovine



Duguje Potražuje

5. Ispravka vrijednosti opreme po osnovu promjene vrijednosti 0229 6.000

Revalorizacione rezerve po osnovu revalorizacije opreme 3303 5.000

Prihodi od povećanja vrijednosti opreme 6813 1.000

Za storniranje gubitka od smanjenja vrijednosti stalne imovine

24 MRS 36, paragraf 124. 25 Zakon o porezu na dobit, “Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 91/06, čl. 8.26 Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit, “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 129/06, čl. 9.


66

Priznavanje, inicijalno i naknadno vrednovanje gudvila kao oblika nematerijalne imovine je takođe značajno jer se istim utiče na imovinski, prinosni i fi nansijski položaj preduzeća. Visina gudvila uslovljena je iznosom troška poslovne kombinacije, kao i fer vri-jednošću neto imovine preuzetog preduzeća.

Računovodstveni tretman gudvila obuhvata evidentiranje njegovog stvaranja (u uslovima realizacije poslovne kombinacije, pri čemu je trošak poslovne kombinacije viši od fer vrijednosti neto imovine preduzeća), naknadno vrednovanje (smanjenje vrijednosti putem amortizacije ili testiranja na obezvređenje) u zavisnsoti od toga koje MSFI primjenjuje preduzeće u kojem je bilansiran i primjene odgovarajuće računovodstvene regulative, te mogućnost storniranja gubitaka od smanjenja vrijednosti sredstava u okviru jednice koja generiše gudvil ali ne i same vrijednosti gudvila jer bi to značilo pri-znavanje interno generisanog gudvila, što zakonski nije dozvoljeno.

Računovodstvena i poreska pravila za naknadno vrednovanje gudvila se razlikuju u pogledu priznavanja rashoda, pa će se zbog različi-tog tretmana rashoda u godini obezvređenja gudvila razlikovati i oporeziva i računovodstvena dobit preduzeća, pri čemu ova razlika ima karakter stalne razlike.

IZVORI

1. A Guide to the IFRS for SMEs IASC; Foundation Publications Department London 2010.

2. Business combinations and changes in ownership interests: A guide to the revised IFRS 3 and IAS 27; Deloite Touche Thomatsu 2008.

3. Greuning, Van Hennie, Međunarodni standardi fi nansijskog izvještavanja: praktični vodič. Zagreb: Mate, 2006.

4. Međunarodni standardi fi nansijskog izvještavanja, SRRS, Beo-grad, 2009.

5. Međunarodni standard fi nansijskog izvještavanja za male i srednje enitete, SRRS, Beograd, 2009.

6. Pervan, I. Računovodstveni tretman gudvila prema MSFI, pre-davanje na XI međunarodnom simpozijumu „Evropski put BiH u funkciji razvoja“, Revikon d.o.o., Sarajevo, 2010, str. 307–322.

7. Poljašević, Jelena, Poslovne kombinacije i gudvil (MSFI za MSE, odjeljak 19). Kontinuirana profesionalna edukacija 1 (KPE 1/2012) / Primjena Međunarodnog standarda fi nansij-skog izvještavanja za male i srednje entitete (MSFI za MSE) u Republici Srpskoj, pogonsko računoodstvo i aktuelna poreska problematika. Banjaluka: SRRRS, 2012, str. 27–33.

8. Pravilnik o Kontnom okviru i sadržini računa u Kontnom okviru za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike, „Sl. glasnik Republike Srpske“, br. 79/09.

9. Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dobit, „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 129/06, 110/07, 114/07, 62/08, 9/09, 122/10. i 73/11.

10. Škarić Jovanović, Kata, Harmonizacija i standarizacija fi nan-sijskog izveštavanja malih i srednjih entiteta. Banjaluka: Finrar 11, VIII (2007), str. 5–9.

11. Škarić Jovanović, Kata, Konceptualni okvir MSFI – (revizija ciljeva fi nansijskog izveštavanja i kvalitativnih karakteristika fi nansijskih izveštaja), Finrar. 2, XII (2011), str. 4–7.

12. Škarić Jovanović, Kata, Izmjene u defi niciji fer vrijednosti i hijerarhijski nivoi fer vrijednosti prema MSFI 13 – Mjerenje fer vrijednosti, Finrar. 8, XII (2011), str. 5–10.

13. Šnjegota, Duško, Pravni i računovodstveni aspekti poslovnih kombinacija, Zbornik radova, 3. simpozijum: Korporativno upravljanje u funkciji stvaranja stabilnijeg poslovnog ambijenta. Banja Vrućica, Teslić: SRRRS, 2008, str. 189–205.

14. Šnjegota, Duško, Primjena MSFI kroz bilansni kontni okvir, Ekonomski fakultet i „Finrar“ d.o.o., Banjaluka, septembar 2010.

15. Zakon o računovodstvu i reviziji Republike Srpske, „Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 36/09, 52/11.

16. Zakon o porezu na dobit, „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 91/06.

SummaryBalancing goodwill represents very interesting area of accounting practice, because throughout history there have been numerous ap-proaches. In terms of goodwill defi nition, there have been numerous defi nitions: from defi nition that goodwill represents part of business benefi ts that results from good relation with the customer, then that it represents unidentifi ed intangible values which contribute to above average profi tability to defi nition that goodwill represents the future economic benefi ts that come from other assets acquired in business combination that can not be individually identifi ed and separately recognized.

Specifi city compared to other forms of property is in terms of recognition: the inclusion of goodwill can be during realization of business combination and is determined during the fi rst consolidation of capital. The subsequent measurement of goodwill depends on the size of the companies in which it was initially recognized – small and medium enterprises in the subsequent evaluation reduce the value of goodwill amortization, while large companies are testing it on the impairment. The process of testing on impairment requires identifi ca-tion of cash generating unit and determination of the reducing amount by comparing book-keeping unit value and recoverable value. The losses are allocated to the assets within the unit according to predetermined schedule. Previously recognized losses on the goodwill cannot be reversed as it would mean recognition of internally generated goodwill. Under tax rules, these expenses are not taken into ac-count when calculating the tax base.

Since this is the form of intangible assets that can not be purchased separately from the company or its segments and that our country achieves a signifi cant number of business combinations, thus creating the preconditions for the emergence of goodwill and the recogni-tion of its infl uence on the property, yield and the fi nancial position of the company, balancing the goodwill gets more and more important.

Key words: goodwill, impairment testing, goodwill amortization, reversal of the loss, recoverable amount.

NAUČNI ČASOPIS ZA EKONOMIJU – 02/12

Documents

Naučni časopis "Financing" - Broj 2 Godina 3 / jun 2012