Reče Isus mnoštvu: "Ja sam

kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke."

Evanđelje po Ivanu (Iv 6,51-58)

DVADESETA KROZ GODINU – 16.08. 2015.

07:00 sati Rana Župna Misa 08:30 sati CIRKOVLJAN HORVAT FRANJO, LOVRO I MARGITA, + čl. ob. PURIĆ 10:00 sati Poldanjica * ČONKAŠ KARLO I CECILIJA, * čl. ob. KEČKEŠ MIJE, TEREZIJE, ELIZABETE I IVANA

17.8. ponedjeljak 07:00 sati KOVAČIĆ IVAN 19:00 sati CIRKOVLJAN KATARINA NAJMAN

18.8. utorak 07:00 sati SLAVIČEK TOMO, + čl. ob. SLAVIČEK, ZVORNIK VLADO

19.8. srijeda 7:00 sati KOŠAK FRANJO (god.)

20.8. četvrtak Sv. Bernard, opat i crkveni naučitelj 7:00 sati KREŠIMIR KOSEC, *OTO STJEPAN

21.8. petak Sv. Pijo X., papa 7:00 sati + čl. ob. NAJMAN AUGUSTA, KAVRAN NIKOLE, KAVRAN STJEPAN

(svećenik) 18:00 sati *MIHAC IVAN I MARIJA, PURIĆ JOSIP, *KOVAČIĆ MARIJA I + čl. ob.

ŠTRLEK JELENE, *TOLJ VLADIMIRKA, *BURIĆ MARIJA I KARLO 19:00 sati CIRKOVLJAN + čl. ob. NAJMAN

22.8. subota Blažena Djevica Marija Kraljica 07:00 sati *ŠIMUNIĆ IVAN I MARIJA, *RADIKOVIĆ JOSIP, JANČEC MATO I JELENA,

*TARADI IVAN, *MALIŠ DANICA (II.) 15:00 Krštenje: Horvat Nikola 15:30 Vjenčanje: Zvonimir Mikec i Patricija Živolić 16:30 Vjenčanje: Dejan Horvat i Petra Čonkaš 17:30 Krštenje: Sokol Matias 18:00 Vjenčanje: Marko Štefičar i Martina Sinković 19:00 sati CIRKOVLJAN + čl. ob. BERLJAK

DVADESET I PRVA KROZ GODINU – 23.08. 2015.

07:00 sati Rana Župna Misa 08:30 sati CIRKOVLJAN +čl. ob. MLINARIĆ, JELENA, KARLO URŠULA, TUREK MARGITA I MIJO 08:30 sati OTOK BLAŽEKA VIKTORIJA I + čl. ob. BLAŽEKA I BOŽEK 10:00 sati Poldanjica *SOKAČ JOSIP, ROZALIJA, JOSIP I KARLO, PROTEGA MARIJA I JOSIP,*KOLAREK ANTUN, VILIM I MARGARETA, KUTNJAK PAVAO I MARIJA

TISAK: GK, Listić sv. Jakoba OZIV: Boris Savić i Antonija Tisaj

30. 8. Hodočašće bolesnika, medicinskog osoblja i djelatnika karitasa u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Polazak u 8,00 sati, cijena 50 kuna. 3. 9. Hodočašće ministranata i vjeroučenika Predragocjenoj Krvi Kristovoj u Ludbreg, polazak u 8,00 sati.

22. 8. u subotu u 10,45 Sv. misa u Svetištu Majke Triput divne u Maloj Subotici (msgr. Josip Mrzljak)

20. nedjelja kroz godinu 16. kolovoza 2015.

broj 655 liturgijska godina B

Izdaje: župa Prelog, tel. 040/645-106; izlazi nedjeljom; naklada: 900 primjeraka. web: www.zupa-prelog.hr, email: info@zupa-prelog.hr

Razmotrite dakle pomno ka-ko živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrije-me jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shv-atite što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom u koj-em je razuzdanost, nego – punite se Duhom! Razgovar-ajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Sva-gda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!

(Ef 5,15-20)

OBUĆI NOVOG ČOVJEKA

Rasprava koju je Isus vodio sa svojim sunarodnjacima nakon čudesnog um-nažanja kruha došla je svome vrhun-cu kad su sudionici rasprave počeli raspravljati o istinskoj hrani kojom se trebaju hraniti ljudi. Dok je Isus nasto-jao u svojim sugovornicima potaknuti vjeru u njegovo božanstvo i usmjeriti ih da od znaka umnoženoga kruha počnu vjerovati u njega kao kruh s neba, oni su se, ne želeći povjerovati, na razne načine izvlačili. Osim što su se čudili kako im on o kojemu znaju tko je, odakle je i čiji je može za sebe reći da je kruh koji je s neba sišao, branili su se i drugim argumentima. Zanimljivo je da se oni nisu ustručav-ali ni smiješnih argumenata kojima su htjeli dokazati svoju vjeru i vjernost Bogu. Isus im govori o potrebi da po-vjeruju u njega, a oni se brane time da su potomci slavnih očeva koji su vjerovali i koji su blagovali manu u pustinji, iz čega iščitavamo da su živj-eli od stare slave. To je kao da gladni beskućnik, kad ga pozovete za stol da ga nahranite, odbije vaše gostopri-mstvo i pomoć tješeći se kako je nje-gov otac neka davno bio imućan i ka-ko je svaki dan jeo do sitosti. Bila bi doista to smiješna utjeha i šuplja pri-ča koja ga ne bi nahranila. U konačni-ci, to nitko tako i ne čini u svakodnev-nom životu jer bi bilo protiv zdrave pameti. No vidimo da se u duhovnom životu čini i takvo što nepametno. I ne samo da se to čini, nego postoji hrpa opravdanja i razloga za takvo nepam-etno ponašanje prema Bogu i prema samome sebi. Žalosno je, međutim, što su u ime st-

are slave svojih očeva odbili kušati kruh koji im je Isus donio s neba. Uz to mnogo bolji od onoga koji su jeli njihovi očevi u pustinji. Kao da je Isus govorio protiv njih, a ne za njih, time što ih je pozvao na živu i osobnu vje-ru koju bi okrunili blagujući kruh s ne-ba. A oni se opravdavahu formalnom i obrednom vjerom, to jest izgovarahu se običajima i tradicijama. Kao da je mogao postojati izgovor kad je riječ o odbijanju Božjeg dara kao što je bio dar kruha živoga kojim se stječe život vječni. Kao da je bilo suvislo i razum-no biti formalni ili tradicionalni vjernik i ništa više od toga. Kao da ima ikakv-og značenja i smisla biti vjernik iz obi-čaja jer sam rođen u vjerničkoj obite-lji, ako to nije osobni izbor i živi odnos s Bogom. Ova situacija iz Evanđelja podsjeća nas na mnoge naše vjernike koji već godinama nisu prekoračili prag crkve da dođu na nedjelju svetu misu ili na potrebnu ispovijed, ali kad ih sretnete jednako se busaju kako su iz vjernič-ke obitelji. Osim toga nerijetko nave-du kako su i oni svojedobno bili mini-stranti i kako su primili sve sakramen-te, a ne zabrinjavaju se da od poslije-dnjeg sakramentalnog slavlja već go-dinama nisu više pristupili u Božji dom. Ponetko se nađe čak da sočn-om psovkom dokazuje kako je ‘Hrvat i katolik’, vjerojatno zato jer nitko češ-će od njega ne spominje Božje ime ti-jekom dana. Neki od njih su pak pon-osni da imaju u rodbini nekog sveće-nika ili časnu sestru ili da su u pozna-nstvu s nekim župnikom. Takvi izgov-ori su im najveće pokriće za duhovnu lijenost i pustoš kojoj su izložili sebe i svoje obitelji. Kao da se radi o spore-

dnim stvarima života, a ne tako važn-im i dragocjenim kao što je život vječ-ni i skrb za cjelovito dobro na koje nas Bog poziva. Umjesto da sve to što nabrajaju bude poticaj za veću gorljivost njima postaje izlika i izgovor za duhovni nemar. Umjesto da im iz-bistri svijest i ražari duh, u njima je sve obamrlo i utrnulo, zamrlo i zgaslo do mjere da i ne vide kako su duhov-no mrtvi, zapušteni i neupućeni. Zato bi i nama danas Isusove riječi tr-ebale biti žurni poziv na duhovnu za-uzetost. Naročito da ražarimo vjeru u njega i u njegovu svetu utjelovljenu prisutnost u euharistiji u kojoj je ostao kako bi nam se dao za hranu života vječnoga. Naše je da svim žarom ra-dimo oko svoga spasenja, da se trud-imo oko sebe barem toliko da probu-dimo i potaknemo u sebi želju za bes-mrtnošću koja nam je darovana kao dar njegova tijela i krvi u euharistijsk-om kruhu. Trenutak je da u svjetlu Is-usovih riječi prihvatimo odgovornost i za one oko nas koji i sami traže i tre-baju hranu života vječnoga, te da im skrenemo pozornost da nam je nju donio Sin Čovječji prinosom svoga tij-ela. Vrijeme je da u sebi razbudimo apetite za vječnošću koji su u nama negdje obamrli ili zakopani, jer smo se posvetili samo ovom tjelesnom iz-vanjskom životu koji nas samo oma-mljuje svojim ponudama ali nam ne daje neumrli vječni život. Shvatimo ozbiljno Isusove riječi na način na koji ih je izgovorio, te se držimo postojano njegova svetog stola s kojega nam nudi kruh života vječnoga. I.B.

“Kruh koji ću ja dati tijelo je

moje - za život svijeta.”

(Iv 6,51)

Isus nam svoju ljubav daruje onako

kako je možemo primiti. Postao je čo-

vjekom da bi mogao biti blizu na doh-

vatljiv način. Euharistija je sakrament

što ga je Isusova ljubav darovala svij-

etu cijenom predanoga tijela i prolive-

ne krvi. “Vi u meni, ja u vama!” (usp.

Iv 6,56)

Naši su gradovi i naša mjesta za mno-

ge koji umiru od žeđi za čovjekom, za

bratom, za blizinom, kao pustinje bez

oaze. Naši osmjesi ne znače uvijek ra-

dost, naše pružanje ruke nije uvijek

pružanje mira. Iznutra smo podijelje-

ni, trpimo od nepovjerenja i straha, a

sigurnost i ljubav ne znamo ni sami

drugima darovati. Ohrabrujuće su sto-

ga Isusove riječi: “U meni ostaje i ja u

njemu.” (usp. Iv 6,56)

Gospodine, daj mi shvatiti da je spas-

enje u Tebi, i da nema pod nebom dr-

ugog spasenja niti drugog Spasitelja!

Daruj mi milost da se radosno hranim

Tvojim kruhom te i sam postanem kr-

uh koji će se lomiti za brata čovjeka!